USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3958

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za rješavanje pretpostavki za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Nevenka Šernhorst, predsjednica Vijeća, te suci Marko Babić i Antun Palarić, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenulo društvo I. d.d. R., kojeg zastupa I. M., odvjetnik u R., na sjednici održanoj 30. studenoga 2009. godine, jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-456/05-3 od 13. veljače 2007. kojim je, kao neosnovana, odbijena žalba podnositelja (protustranke u izvanparničnom postupku radi priznanja strane sudske odluke) i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci broj: R1-320/2002-17 od 15. prosinca 2004. godine.

2. U ustavnoj tužbi navodi se da su osporenim pojedinačnim aktima podnositelju povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2., 19. stavkom 2., zatim člancima 26. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske te odredbe članaka 5., 16. i 19. stavka 1. te članka 117. stavka 3. Ustava Republike Hrvatske.

Ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.

3. Člankom 71. stavcima 1. i 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) propisano je:

(1) Vijeće, odnosno sjednica Ustavnog suda ispituje samo one povrede ustavnih prava koje su istaknute u ustavnoj tužbi.

(2) Ustavna tužba neće se uzeti u razmatranje u slučaju kad se ne radi o povredi ustavnog prava.

Člankom 32. Ustavnog zakona propisano je:

Ustavni sud će rješenjem odbaciti (...) ustavnu tužbu … u drugim slučajevima kad ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.

Pod »odlučivanjem o biti stvari« u smislu članka 32. Ustavnog zakona razumijeva se odlučivanje o ustavnopravnoj biti stvari.

4. Sukladno Ustavu i Ustavnom zakonu, Ustavni sud nije tijelo sudbene vlasti, ne provodi sudski postupak i ne odlučuje meritorno o sudskim stvarima. Ustavni sud posebno je tijelo utemeljeno Ustavom radi zaštite pojedinačnih ljudskih prava i temeljnih sloboda (ustavnih prava) u postupku pokrenutom ustavnom tužbom.

5. Ustavna tužba nije redovni ili izvanredni pravni lijek u sustavu domaćih pravnih lijekova. Ona je posebno ustavnopravno sredstvo zaštite ustavnih prava u pojedinačnim slučajevima. Stoga nije dostatno pozvati se u ustavnoj tužbi na povrede koje su rezultat navodnih nezakonitosti što ih je počinilo nadležno tijelo ili sud u sudskom postupku. Protiv takvih nezakonitosti pravnu zaštitu pružaju redovni i specijalizirani sudovi u postupcima ustrojenim u više stupnjeva sudske zaštite. One iznimno mogu biti i predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom, ali samo ako i u mjeri u kojoj mogu povrijediti ljudska prava i temeljne slobode zaštićene Ustavom.

U ustavnoj tužbi također nije dostatno ponoviti razloge koji su već istaknuti u žalbenim ili revizijskim postupcima pred sudom niti je dostatno samo navesti ustavna prava koja se smatraju povrijeđenima. Ustavna tužba mora sadržavati konkretne i obrazložene razloge eventualne povrede određenog ustavnog prava.

Konačno, kad je riječ o ustavnom jamstvu jednakosti pred zakonom, vlastiti slučaj valja dovesti, kad god je to moguće, u vezu s ostalim sličnim slučajevima i obrazložiti u čemu je on ustavnopravno specifičan da bi morao biti ispitan pred Ustavnim sudom.

6. U konkretnom slučaju Trgovački sud u Rijeci osporenom odlukom, koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, priznao je kao domaću presudu Osnovnog suda u Ljubljani – Jedinica u Ljubljani poslovni broj: XI Pg-405/91 od 9. srpnja 1992. kojom je podnositelju naložena isplata određenog iznosa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Trgovački sud u Rijeci i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske su utvrdili da su u konkretnom slučaju, sukladno odredbama članaka 86. do 100. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (»Narodne novine« broj 53/91.), ispunjeni svi uvjeti za priznanje i izvršenje strane sudske odluke.

Podnositelj u ustavnoj tužbi nije pokazao da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske i Trgovački sud u Rijeci u postupanju ili pri donošenju odluka nisu poštovali odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljim slobodama, odnosno da su proizvoljno protumačili mjerodavne odredbe zakona ili drugih propisa. Ustavni sud stoga ocjenjuje da konkretan slučaj ne otvara pitanje ostvarenja ustavnih prava podnositelja. Stoga ne postoji ustavnopravna bit stvari o kojoj bi Ustavni sud odlučivao.

7. Sukladno navedenom, na temelju članka 32. Ustavnog zakona riješeno je kao u točki I. izreke.

8. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1732/2007

Zagreb, 30. studenoga 2009.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća
mr. sc. Nevenka Šernhorst, v. r.