Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije

NN 91/2010, Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije

HRVATSKI SABOR

2569

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O PRAVOSUDNOJ SURADNJI U KAZNENIM STVARIMA S DRŽAVAMA ČLANICAMA EUROPSKE UNIJE

Proglašavam Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 9. srpnja 2010. godine.

Klasa: 011-01/10-01/68

Urbroj: 71-05-03/1-10-2

Zagreb, 14. srpnja 2010.

Predsjednik
Republike Hrvatske
prof. dr. sc. Ivo Josipović, v. r.

ZAKON

O PRAVOSUDNOJ SURADNJI U KAZNENIM STVARIMA S DRŽAVAMA ČLANICAMA EUROPSKE UNIJE

GLAVA I.
OPĆE ODREDBE

Područje primjene

Članak 1.

Ovim Zakonom uređuje se primjena sljedećih instrumenata pravosudne suradnje u kaznenim stvarima između domaćih nadležnih pravosudnih tijela i nadležnih pravosudnih tijela drugih država članica Europske unije:

1. europski uhidbeni nalog i postupak predaje,

2. nalog za osiguranje imovine ili dokaza,

3. europski nalog za pribavljanje dokaza,

4. priznanje i izvršenje naloga za oduzimanje imovine ili predmeta,

5. priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni,

6. priznanje i izvršenje presuda kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode,

7. priznanje i izvršenje presuda i odluka kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije.

Značenje izraza u ovom Zakonu

Članak 2.

Izrazi i pojmovi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:

1. država izdavanja – je država članica Europske unije u kojoj je izdan nalog ili donesena odluka iz članka 1. ovog Zakona;

2. država izvršenja – je država članica Europske unije kojoj je radi izvršenja proslijeđen nalog ili druga odluka iz članka 1. ovog Zakona;

3. država članica – je država članica Europske unije;

4. treća država – je država koja nije članica Europske unije;

5. Eurojust – je pravna osoba Europske unije osnovana odlukom Vijeća Europske unije od 28. veljače 2002. u cilju unapređenja suradnje država članica u suzbijanju teških kaznenih djela;

6. Europska pravosudna mreža u kaznenim stvarima (EPMKS) – je mreža osoba za kontakt država članica, osnovana Zajedničkom odlukom Vijeća o osnivanju Europske pravosudne mreže od 29. lipnja 1998., sa svrhom poboljšanja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima;

7. Schengenski informacijski sustav (SIS) – je informacijski sustav za unošenje i razmjenu podataka između država članica šengenskog provedbenog sporazuma;

8. europski uhidbeni nalog – je nalog nadležnog pravosudnog tijela države članice za uhićenje i predaju osobe koja se zatekne u drugoj državi članici u svrhu kaznenog progona ili izvršenja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode;

9. nalog za osiguranje imovine ili dokaza – je odluka nadležnog pravosudnog tijela države članice, donesena u kaznenom postupku u cilju sprječavanja uništenja, izmjene, uklanjanja, prenošenja ili prodaje:

a) imovine pribavljene kažnjivim djelima, sa svrhom onemogućavanja neosnovanog bogaćenja,

b) predmeta koji je bio namijenjen ili upotrijebljen za počinjenje kažnjivog djela ili je nastao počinjenjem kažnjivog djela,

c) predmeta, dokumenata i isprava koji mogu poslužiti u dokazne svrhe;

10. europski nalog za pribavljanje dokaza – je odluka nadležnog pravosudnog tijela države članice izdana sa svrhom pribavljanja predmeta, dokumenata i podataka koja je izdana u:

a) kaznenim postupcima pravosudnih tijela, ili postupcima koji će biti pokrenuti pred tim tijelima, zbog kaznenog djela prema nacionalnom zakonodavstvu države izdavanja,

b) postupcima pred upravnim tijelima zbog djela koja su kažnjiva prema nacionalnom pravu države izdavanja jer predstavljaju kršenje nacionalnog prava, i kad odluka tih tijela može dovesti do postupka pred kaznenim sudom,

c) u postupcima pravosudnih tijela u vezi s djelima kažnjivim prema nacionalnom pravu države izdavanja jer predstavljaju kršenja zakona, i kad odluka može dovesti do daljnjih postupaka pred kaznenim sudom,

d) u vezi s gore navedenim postupcima koji se odnose na kaznena djela ili prekršaje za koje se može pozvati pravnu osobu na odgovornost ili je kazniti u državi izdavanja;

11. nalog za oduzimanje imovine ili predmeta – je pravomoćna sudska odluka ili mjera kojom se trajno oduzima imovina ili predmet nakon provedenog sudskog postupka zbog počinjenog kažnjivog djela;

12. imovina – uključuje svu materijalnu i nematerijalnu imovinu, pokretnine i nekretnine kao i isprave ili sredstva kojima se dokazuje pravo na imovinu ili udjel u imovini za koju je sud države izdavanja utvrdio da predstavlja:

a) imovinsku korist od kažnjivog djela iz članka 10., članka 17. stavka 2., članka 43. stavka 2., članka 50., članka 63., članka 77. stavka 1. i 2., članka 89. stavka 2. i članka 113. stavka 1. ovog Zakona, ili u cijelosti ili jednom njezinom dijelu protuvrijednost te koristi,

b) predmet koji je namijenjen, upotrijebljen ili nastao počinjenjem kažnjivog djela iz članka 10., članka 17. stavka 2., članka 43. stavka 2., članka 50., članka 63., članka 77. stavka 1. i 2., članka 89. stavka 2. i članka 113. stavka 1. ovog Zakona;

13. predmeti koji čine dio nacionalne kulturne baštine – definiraju se u skladu s domaćim pravom koje uređuje zaštitu i očuvanje kulturnih dobara;

14. dokaz – označava predmete, dokumente ili podatke koji se mogu koristiti u dokazne svrhe u postupku zbog kažnjivih djela iz članka 10., članka 17. stavka 2., članka 43. stavka 2., članka 50., članka 63., članka 77. stavka 1. i 2., članka 89. stavka 2. i članka 113. stavka 1. ovog Zakona;

15. odluka o novčanoj kazni – je pravomoćna odluka kojom je fizičkoj ili pravnoj osobi naloženo plaćanje novčane kazne, koju je donio:

a) sud države izdavanja za djelo kažnjivo prema pravu te države,

b) nadležno tijelo države izdavanja koje je izreklo novčanu kaznu za djelo kažnjivo prema pravu te države, pod uvjetom da je osobi dano pravo osporavanja takve odluke pred kaznenim sudom,

c) nadležno tijelo države izdavanja, za radnje koje predstavljaju kršenje nacionalnog prava i kažnjive su u skladu s tim pravom u državi izdavanja, pod uvjetom da je osobi dano pravo osporavanja takve odluke pred kaznenim sudom,

d) kazneni sud povodom pravnog lijeka podnesenog na odluku nadležnog tijela države izdavanja;

16. novčana kazna – znači obvezu plaćanja:

a) novčanog iznosa utvrđenog kao sankcija odlukom iz točke 15. ovog članka,

b) naknade štete određene oštećeniku u kaznenom postupku odlukom iz točke 15. ovog članka,

c) troškova sudskog ili upravnog postupka u kojem je donesena odluka iz točke 15. ovog članka,

d) novčanog iznosa utvrđenog odlukom iz točke 15. ovog članka, u korist javne ustanove, humanitarne organizacije ili fonda za naknadu štete žrtvama kaznenih djela;

17. presuda – je pravomoćna odluka suda države članice kojom je nakon provedenog kaznenog postupka utvrđeno da je fizička osoba počinila kazneno djelo te joj je izrečena:

a) kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, izrečena na određeno ili neodređeno vrijeme,

b) kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, u slučaju kada je odobren uvjetni otpust s izdržavanja te kazne ili je kazna zamijenjena probacijskim mjerama,

c) uvjetna osuda,

d) pridržaj izricanja kazne,

e) alternativna sankcija;

18. uvjetna osuda – je sankcija izrečena presudom ili posebnom probacijskom odlukom nadležnog tijela, kojom je utvrđena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, čije se izvršenje djelomično ili u cijelosti odgađa pod uvjetom izvršenja jedne ili više naloženih probacijskih mjera;

19. pridržaj izricanja kazne – je sankcija izrečena presudom ili posebnom probacijskom odlukom nadležnog tijela, kojom se izricanje kazne uvjetno odgađa uz nalog izvršenja jedne ili više probacijskih mjera, odnosno kojom je naloženo izvršenje jedne ili više probacijskih mjera u zamjenu za kaznu zatvora ili mjeru koja uključuje oduzimanje slobode;

20. alternativna sankcija – je sankcija različita od kazne zatvora, mjere koja uključuje oduzimanje slobode i novčane kazne, kojom se nalažu dužnosti ili obveze;

21. probacijska odluka – je presuda ili konačna odluka nadležnog tijela države izdavanja temeljena na presudi kojom se:

a) odobrava uvjetni otpust,

b) izriču probacijske mjere;

22. uvjetni otpust – je konačnom odlukom nadležnog tijela odobren ili na odredbama nacionalnog prava temeljen, prijevremeni otpust osuđene osobe nakon odsluženja dijela kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, uz izricanje jedne ili više probacijskih mjera;

23. probacijska mjera – je dužnost ili obveza fizičkoj osobi koju je izreklo nadležno tijelo države izdavanja u skladu sa svojim pravom, uz uvjetnu osudu, pridržaj izricanja kazne ili uvjetni otpust;

24. fiskalna djela – su djela koja uključuju povredu propisa koji se odnose na poreze, pristojbe, carine ili mijenjanje valute.

Načelo uzajamnog priznavanja između država članica Europske unije

Članak 3.

Načelo uzajamnog priznavanja temelj je pravosudne suradnje u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije.

Načelo učinkovite suradnje

Članak 4.

U postupcima prema ovom Zakonu nadležna tijela Republike Hrvatske u okviru svojih nadležnosti i u skladu s temeljnim načelima pravnog poretka Republike Hrvatske obvezna su postupati tako da se u najvišoj mogućoj mjeri postigne svrha pravosudne suradnje.

Nadležna tijela za zaprimanje i prosljeđivanje instrumenata pravosudne suradnje

Članak 5.

(1) Za zaprimanje i prosljeđivanje instrumenata pravosudne suradnje iz članka 1. ovog Zakona nadležni su:

1. Županijski sud u Bjelovaru za područje nadležnosti županijskih sudova u Bjelovaru, Čakovcu, Koprivnici, Varaždinu, Virovitici i Zlataru,

2. Županijski sud u Velikoj Gorici za područje nadležnosti županijskih sudova u Karlovcu, Puli, Rijeci, Sisku, Velikoj Gorici i Zagrebu,

3. Županijski sud u Vukovaru za područje nadležnosti županijskih sudova u Osijeku, Slavonskom Brodu, Požegi i Vukovaru,

4. Županijski sud u Zadru za područje nadležnosti županijskih sudova u Dubrovniku, Gospiću, Splitu, Šibeniku i Zadru.

(2) Ministarstvo pravosuđa je središnje tijelo nadležno za koordiniranje pravosudne suradnje između domaćih nadležnih pravosudnih tijela i nadležnih pravosudnih tijela drugih država članica.

Izdavanje instrumenata pravosudne suradnje u kaznenim stvarima

Članak 6.

(1) Europski uhidbeni nalog, nalog za osiguranje imovine ili dokaza i europski nalog za pribavljanje dokaza izdaju na propisanom obrascu tijela koja vode kazneni postupak sukladno domaćem kaznenom postupovnom pravu, te ih dostavljaju nadležnim sudovima iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona. Nadležni sud će nakon što utvrdi da su ispunjene pretpostavke propisane ovim Zakonom proslijediti ove instrumente državi izvršenja.

(2) Nadležno tijelo koje je donijelo odluku o novčanoj kazni, te sud koji je izdao nalog za oduzimanje imovine ili predmeta odnosno donio presudu kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje lišenje slobode, te presudu ili odluku kojom su izrečene probacijske mjere ili alternativne sankcije dostavit će svoju odluku nadležnim sudovima iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona. Nadležni sud će nakon što utvrdi da su ispunjene pretpostavke propisane ovim Zakonom izdati odgovarajuću potvrdu i proslijediti ove instrumente državi izvršenja.

Izvršenje instrumenata pravosudne suradnje u kaznenim stvarima

Članak 7.

(1) Europski uhidbeni nalog izvršavanju sudovi iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona.

(2) Nalog za osiguranje imovine ili dokaza, europski nalog za pribavljanje dokaza i nalog za oduzimanje imovine ili predmeta izvršava nadležno pravosudno tijelo na čijem se području nalaze imovina, dokazi ili predmeti.

(3) Odluke o novčanoj kazni izvršavaju se u skladu s odredbama zakona kojima se uređuje ovršni postupak.

(4) Presude kojima je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode izvršavaju se u skladu s odredbama zakona kojima se regulira izvršenje kaznenopravnih sankcija.

(5) Presude ili odluke kojima su izrečene probacijske mjere i alternativne sankcije izvršavaju se na temelju zakona kojima se regulira izvršenje kaznenopravnih sankcija i zakona kojim se uređuje probacija.

Neposredna komunikacija i načini prosljeđivanja instrumenata pravosudne suradnje

Članak 8.

(1) Nadležni sudovi iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona neposredno zaprimaju instrumente pravosudne suradnje iz članka 1. ovog Zakona od nadležnih pravosudnih tijela država članica, radi izvršavanja ili prosljeđivanja pravosudnom tijelu nadležnom za izvršenje u smislu članka 7. ovog Zakona.

(2) Nadležni sudovi iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona prosljeđuju instrumente pravosudne suradnje iz članka 1. ovog Zakona neposredno državi izvršenja, odnosno nadležnom tijelu predviđenom nacionalnim pravom te države.

(3) Put komunikacije opisan u stavcima 1. i 2. ovog članka ne isključuje zaprimanje i prosljeđivanje instrumenata pravosudne suradnje posredstvom ministarstva pravosuđa, koje će ih odmah proslijediti pravosudnom tijelu nadležnom za izvršenje u smislu članka 7. ovog Zakona, odnosno u državu izvršenja.

(4) Nadležni sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona može zaprimiti instrumente pravosudne suradnje posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da može utvrditi vjerodostojnost ispisa.

(5) Instrumente pravosudne suradnje nadležni sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona može proslijediti posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da država izvršenja pristaje na takav način prosljeđivanja.

(6) Ako nije poznato pravosudno tijelo nadležno za izvršenje, radi pribavljanja informacije od države izvršenja, nadležni sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona provest će sve potrebne upite, uključujući upit posredstvom osoba za kontakt Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima.

(7) U slučaju da domaće pravosudno tijelo zaprimi koji od instrumenata pravosudne suradnje za čije zaprimanje i poduzimanje mjera ili radnji potrebnih za njegovo izvršenje nije nadležno, proslijedit će ga nadležnom sudu iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona te o tome odmah i neposredno obavijestiti pravosudno tijelo države izdavanja.

Jezik

Članak 9.

(1) Izvršenju instrumenata pravosudne suradnje iz članka 1. ovog Zakona nadležno pravosudno tijelo pristupit će ako su isti s pratećom dokumentacijom prevedeni na hrvatski jezik. U hitnim slučajevima prihvatit će se prijevod na engleski jezik.

(2) Instrumenti pravosudne suradnje koje nadležno pravosudno tijelo prosljeđuje radi izvršenja drugoj državi članici moraju biti prevedeni na službeni jezik te države ili drugi jezik koji ta država prihvaća.

Isključenje provjere dvostruke kažnjivosti

Članak 10.

Ako je u državi izdavanja propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u najdužem trajanju od tri godine ili više, a u slučaju priznanja strane novčane kazne bez obzira na visinu propisane kazne, nadležno pravosudno tijelo iz članka 7. ovog Zakona izvršit će zaprimljeni instrument pravosudne suradnje iz članka 1. ovog Zakona bez provjeravanja dvostruke kažnjivosti za sljedeća kažnjiva djela:

– pripadanje zločinačkoj organizaciji,

– terorizam,

– trgovanje ljudima,

– spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija,

– nedopuštena trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima,

– nedopuštena trgovina oružjem, streljivom i eksplozivima,

– korupcija,

– prijevara, uključujući i one koje utječu na financijske interese Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica,

– pranje novca,

– krivotvorenje valute, uključujući i euro,

– računalni kriminalitet,

– djela protiv okoliša, uključujući i nedopuštenu trgovinu ugroženim životinjskim vrstama i vrstama i sortama ugroženih biljaka,

– omogućavanje neovlaštenog ulaska i boravka,

– ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

– nedopuštena trgovina ljudskim organima i tkivom,

– otmica, protupravno oduzimanje slobode i držanje talaca,

– rasizam i ksenofobija,

– organizirana ili oružana pljačka,

– nedopuštena trgovina kulturnim dobrima, uključujući starine i umjetnička djela,

– prijevara,

– reketarenje i iznuda,

– krivotvorenje i piratstvo proizvoda,

– krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama,

– krivotvorenje sredstava plaćanja,

– nedopuštena trgovina hormonskim supstancijama i drugim tvarima za poticanje rasta,

– nedopuštena trgovina nuklearnim i radioaktivnim materijalima,

– trgovina ukradenim vozilima,

– silovanje,

– podmetanje požara,

– kaznena djela iz nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

– protupravno oduzimanje letjelica/plovnih objekata,

– sabotaža.

Korištenje Europskom pravosudnom mrežom u kaznenim stvarima

Članak 11.

(1) Ministar nadležan za poslove pravosuđe odredit će u Ministarstvu pravosuđa do dvije osobe za kontakt s Europskom pravosudnom mrežom u kaznenim stvarima. Vrhovni sud Republike Hrvatske odredit će po jednu osobu za kontakt između sudaca koji rade na poslovima pravosudne suradnje u sudovima iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske do dvije osobe iz državnih odvjetništava koje rade na poslovima pravosudne suradnje.

(2) Osobe za kontakt s Europskom pravosudnom mrežom u kaznenim stvarima poduzimat će potrebne radnje sa svrhom olakšavanja uspostave neposrednih kontakata između domaćih nadležnih pravosudnih tijela i nadležnih pravosudnih tijela drugih država članica u izvršenju instrumenata pravosudne suradnje.

(3) Osobe određene za kontakt s Europskom pravosudnom mrežom pružat će pomoć domaćim i stranim pravosudnim tijelima, na njihov zahtjev, prilikom utvrđivanja nadležnih pravosudnih tijela za izvršenje instrumenata pravosudne suradnje.

Posredovanje Eurojusta

Članak 12.

Ako se provodi istraga zbog kažnjivih djela iz djelokruga Eurojusta, koja uključuje postupanje nadležnih pravosudnih tijela Republike Hrvatske i pravosudnih tijela još jedne države članice ili neke treće države, domaća pravosudna tijela mogu se obratiti Eurojustu radi unapređivanja:

1. koordinacije nadležnih pravosudnih tijela,

2. suradnje nadležnih tijela na pružanju uzajamne pravne pomoći, prilikom izvršavanja instrumenata pravosudne suradnje iz članka 1. ovog Zakona,

3. učinkovitosti istraga i mjera određenih u cilju kaznenog progona.

Troškovi

Članak 13.

(1) Troškovi izvršenja instrumenata pravosudne suradnje iz članka 1. ovog Zakona nastali na području Republike Hrvatske padaju na teret državnog proračuna Republike Hrvatske. Sve ostale troškove snosi država izdavanja.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, a na prijedlog nadležnog pravosudnog tijela iz članka 7. ovog Zakona, ako je prilikom izvršenja naloga za oduzimanje imovine ili predmeta Republika Hrvatska imala troškove koje smatra velikim ili izvanrednim, može državi izdavanja tog naloga predložiti podjelu troškova uz njihovu detaljnu specifikaciju.

(3) Ako domaće tijelo zaprimi zahtjev u smislu stavka 2. ovog članka od države izvršenja naloga za oduzimanje imovine ili predmeta koji je izdao domaći sud, proslijedit će ga ministarstvu nadležnom za financije na nadležni postupak.

(4) Troškove premještaja osobe u svrhu izvršavanja presude kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode snosi država članica koja je donijela presudu.

Pravna sredstva

Članak 14.

(1) Protiv odluke o priznanju i izvršenju naloga za osiguranje imovine ili dokaza, europskog naloga za pribavljanje dokaza ili naloga za oduzimanje imovine ili predmeta, sve zainteresirane strane, uključujući treću stranu koja je u dobroj vjeri stekla određena prava na imovini koja je predmet tih naloga, a u cilju zaštite svojih opravdanih interesa, imaju pravo žalbe uz odgovarajuću primjenu odredbi domaćeg kaznenog postupovnog prava.

(2) Odluka o priznanju i izvršenju naloga za osiguranje imovine ili dokaza, europskog naloga za pribavljanje dokaza i naloga za oduzimanje imovine ili predmeta mora sadržavati pouku o pravu na žalbu protiv te odluke.

(3) Podnošenje žalbe ne odgađa izvršenje odluke o priznanju i izvršenju naloga za osiguranje imovine ili dokaza.

(4) Domaće pravosudno tijelo koje je donijelo odluku o priznanju i izvršenju europskog naloga za pribavljanje dokaza ili naloga za oduzimanje imovine ili predmeta može odgoditi prosljeđivanje predmeta, dokumenata ili podataka, odnosno izvršenje naloga za oduzimanje imovine i predmeta do okončanja postupka povodom uložene žalbe na tu odluku.

(5) Zahtjev za preispitivanje osnovanosti izdavanja naloga za osiguranje imovine ili dokaza i naloga za oduzimanje imovine ili predmeta, te opravdanosti izdavanja i postojanja uvjeta za izdavanje europskog naloga za pribavljanje dokaza u smislu članka 53. ovog Zakona može se podnijeti samo nadležnom sudu u državi izdavanja, u skladu s nacionalnim pravom te države.

(6) O podnošenju žalbe iz stavka 1. ovog članka i žalbenim razlozima, sud će odmah izvijestiti tijelo koje je izdalo nalog. Odluku donesenu povodom podnesene žalbe, sud će dostaviti tijelu koje je izdalo nalog.

Naknada štete nastale izvršavanjem naloga

Članak 15.

(1) Ako je uslijed izvršenja naloga za osiguranje imovine ili dokaza, europskog naloga za pribavljanje dokaza ili naloga za oduzimanje imovine ili predmeta koje je izdalo domaće pravosudno tijelo, država izvršavanja na temelju obveze prema svom nacionalnom pravu nadoknadila nekoj od osoba iz članka 14. stavka 1. ovog Zakona štetu prouzročenu izvršenjem naloga, Republika Hrvatska će, neovisno o tome jesu li te osobe u Republici Hrvatskoj podnijele zahtjev iz članka 14. stavka 5. ovog Zakona, nadoknaditi svaki iznos isplaćen po osnovi odgovornosti za štetu u državi izvršavanja, osim ako, i u mjeri u kojoj su šteta ili kakav njezin dio prouzročeni isključivo postupanjem te države.

(2) Odredbom stavka 1. ovog članka ne isključuje se primjena domaćeg prava o naknadi štete fizičkim ili pravnim osobama.

Amnestija, pomilovanje i preispitivanje odluke ili naloga

Članak 16.

(1) Odredbe domaćeg prava o amnestiji mogu se primijeniti na odluku o novčanoj kazni, nalog za oduzimanje imovine ili predmeta, presudu kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode te odluku o probaciji koje se izvršavaju u Republici Hrvatskoj.

(2) Na temelju odredbi domaćeg prava može biti pomilovana osoba protiv koje je donesena odluka o novčanoj kazni, nalog za oduzimanje imovine ili predmeta, presuda kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode te odluka o probaciji koje se izvršavaju u Republici Hrvatskoj.

(3) Nadležna tijela Republike Hrvatske mogu odlučivati o preispitivanju odluke o novčanoj kazni, naloga o oduzimanju imovine ili predmeta, presude kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode te odluke o probaciji samo kada se radi o odlukama domaćeg suda.

Glava II.
EUROPSKI UHIDBENI NALOG

Područje primjene

Članak 17.

(1) Nadležni sud iz članka 6. ovog Zakona može izdati europski uhidbeni nalog, osim za djela iz članka 10. ovog Zakona, i za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora u najdužem trajanju od jedne godine zatvora ili više ili je donesena pravomoćna presuda na kaznu zatvora u trajanju od najmanje četiri mjeseca.

(2) Osim za djela iz članka 10. ovog Zakona, nadležni sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona izvršit će europski uhidbeni nalog za djelo za koje je u državi izdavanja propisana kazna zatvora u najdužem trajanju od jedne godine zatvora ili više ili je donesena pravomoćna presuda kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od najmanje četiri mjeseca, pod uvjetom da to djelo sadrži bitna obilježja kažnjivog djela i prema domaćem pravu, neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje navedenim u zaprimljenom nalogu.

Sadržaj i oblik

Članak 18.

Europski uhidbeni nalog mora sadržavati sljedeće podatke navedene u standardnom obrascu (Prilog 1.) koji je sastavni dio ovog Zakona:

1. identitet i državljanstvo tražene osobe,

2. ime, adresu, broj telefona i telefaksa, adresu elektroničke pošte tijela koje je izdalo nalog,

3. dokaz o postojanju izvršne presude, uhidbenog naloga ili druge izvršne sudske odluke koja ima isti učinak, u smislu članka 2. točke 8., 10. i 17. ovog Zakona,

4. pravnu oznaku i zakonski opis djela, posebno u smislu članka 10. i 17. ovog Zakona,

5. činjenični opis djela uključujući okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, vrijeme i mjesto počinjenja, stupanj sudioništva tražene osobe u počinjenju djela,

6. vrstu i visinu kaznenopravne sankcije izrečene pravomoćnom presudom, odnosno vrstu i visinu kaznenopravne sankcije za konkretno djelo propisane domaćim pravom,

7. ako je moguće posljedice djela.

Posebnosti u zaprimanju i prosljeđivanju europskog uhidbenog naloga

Članak 19.

(1) Osim na način predviđen u članku 8. ovog Zakona, europski uhidbeni nalog se može zaprimiti i proslijediti posredstvom sigurnog telekomunikacijskog sustava Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima.

(2) Sud koji je izdao europski uhidbeni nalog odaslat će upozorenje putem Schengenskog informacijskog sustava (SIS) da potražuje određenu osobu radi izvršavanja europskog uhidbenog naloga ako nije poznato gdje se ta osoba nalazi.

(3) Takvo upozorenje popraćeno podacima navedenim u članku 18. ovog Zakona ima isti učinak kao europski uhidbeni nalog.

(4) Ukoliko ne postoji mogućnost pristupa Schengenskom informacijskom sustavu sud može zaprimiti i proslijediti europski uhidbeni nalog putem INTERPOL-a.

Razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga

Članak 20.

Sud će odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga:

1. ako je europski uhidbeni nalog izdan za djelo koje je u Republici Hrvatskoj obuhvaćeno amnestijom, a na temelju zakona postoji nadležnost domaćeg suda,

2. ako je sud obaviješten da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u nekoj od država članica za isto djelo pod uvjetom da je kaznena sankcija izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda,

3. ako tražena osoba u trenutku počinjenja kaznenog djela nije navršila 14 godina života.

Razlozi zbog kojih se može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga

Članak 21.

(1) Sud može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, odlučiti hoće li izvršiti ili odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga:

1. ako djelo iz članka 17. stavka 2. ovog Zakona na koje se odnosi europski uhidbeni nalog ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem zakonu. Za fiskalna djela izvršenje europskog uhidbenog naloga ne može se odbiti samo iz razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama ili mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja;

2. ako se u Republici Hrvatskoj protiv osobe za kojom je izdan europski uhidbeni nalog vodi kazneni postupak zbog istog djela zbog kojeg je nalog izdan;

3. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog ili je kazneni postupak obustavljen ili je donesena pravomoćna presuda protiv tražene osobe u nekoj od država članica za isto djelo;

4. ako je domaće pravosudno tijelo odlučilo da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog jer je osumnjičenik ispunio obveze koje su mu naložene kao uvjet za nepokretanje postupka;

5. ako je prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenja kaznenopravne sankcije, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava;

6. ako je sud zaprimio obavijest da je tražena osoba već pravomoćno osuđena u trećoj državi zbog istog djela, a sankcija je izvršena ili se trenutačno izvršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda;

7. ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu izvršenja kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, a tražena osoba je državljanin Republike Hrvatske ili ima prebivalište na njezinom području i Republika Hrvatska se obvezala preuzeti izvršenje sankcije u skladu s odredbama glave VII. ovog Zakona;

8. kada se europski uhidbeni nalog odnosi na djela koja:

a) su u cijelosti ili djelomično počinjena na području Republike Hrvatske,

b) su počinjena izvan teritorija države izdavanja, a domaće pravo ne dopušta kazneni progon za ta djela kada su počinjena izvan teritorija Republike Hrvatske.

(2) Sud može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga izdanog u svrhu izvršavanja zatvorske kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode izrečene presudom donesenom u odsutnosti, osim ako iz podataka navedenih u obrascu u smislu članka 18. ovog Zakona proizlazi, da, u skladu s pravom države izdavanja:

1. je traženoj osobi bio pravodobno i osobno uručen poziv s naznakom mjesta i vremena održavanja rasprave na kojoj je donesena presuda u odsutnosti, ili da je zaprimila službenu obavijest o mjestu i vremenu održavanja rasprave na način iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti da je znala za održavanje rasprave, te da je upozorena da presuda može biti donesena u odsutnosti u slučaju nedolaska na raspravu,

2. je traženu osobu na raspravi zastupao opunomoćeni branitelj ili branitelj kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti,

3. je tražena osoba izričito izjavila da ne osporava presudu donesenu u njezinoj odsutnosti ili nije pravovremeno podnijela zahtjev za obnovu postupka ili žalbu, iako je nakon osobnog uručenja presude donesene u njenoj odsutnosti poučena o pravu na podnošenje zahtjeva za obnovu postupka ili žalbe slijedom kojih bi se postupak mogao ponovno provesti u njezinoj prisutnosti, te preispitati utvrđeno činjenično stanje i izvesti novi dokazi, a što bi moglo dovesti do preinačenja prvotne presude,

4. će traženoj osobi, kojoj presuda donesena u odsutnosti nije bila osobno uručena, ista biti osobno uručena odmah nakon predaje osobe državi izdavanja, uz pouku da u zakonom propisanom roku ima pravo podnijeti zahtjev za obnovu postupka ili žalbu slijedom kojih se može provesti postupak opisan u točki 3. ovog stavka.

Posebni uvjeti za izvršenje europskog uhidbenog naloga

Članak 22.

(1) Ako je predmet europskog uhidbenog naloga djelo za koje se može izreći kazna doživotnog zatvora ili mjera doživotnog oduzimanja slobode, sud može njegovo izvršenje uvjetovati:

1. postojanjem zakonom propisane mogućnosti preispitivanja izrečene kazne ili mjere na zahtjev osuđenika ili po službenoj dužnosti najkasnije 20 godina od izricanja sankcije, u državi izdavanja,

2. pravom osuđenika da zatraži pomilovanje od daljnjeg izvršavanja kazne ili mjere na temelju prava ili sudske prakse u državi izdavanja.

(2) Ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu vođenja kaznenog postupka, a tražena osoba je državljanin Republike Hrvatske ili ima prebivalište na njezinom području, sud može izvršenje naloga uvjetovati vraćanjem tražene osobe u Republiku Hrvatsku radi izdržavanja izrečene sankcije, pod uvjetima predviđenim u glavi VII. ovog Zakona.

Pokretanje postupka izvršavanja europskog uhidbenog naloga

Članak 23.

(1) Kad sud primi europski uhidbeni nalog na propisanom obrascu ili posredstvom Schengenskog informacijskog sustava i njegov prijevod u smislu članka 9. ovog Zakona provjerit će sadrži li sve podatke u smislu članka 18. ovog Zakona. Ako je nalog nepotpun ili mu nije priložen prijevod u smislu članka 9. ovog Zakona, sud će tijelu koje je izdalo europski uhidbeni nalog odrediti primjereni rok, ne dulji od sedam radnih dana, za dostavu prijevoda, odnosno dodatnih podataka potrebnih za pokretanje postupka izvršavanja.

(2) Odmah po primitku europskog uhidbenog naloga, ukoliko za to postoje opravdani razlozi, sud može protiv tražene osobe izdati dovedbeni nalog u smislu odredbi domaćeg kaznenog postupovnog prava.

(3) Policija može u skladu sa svojim ovlastima na temelju zakona kojim se uređuje policijsko postupanje uhititi osobu protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog i bez prethodnog dovedbenog naloga, ukoliko postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći i kriti se.

(4) U postupku pred sudom iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona pokrenutog na temelju europskog uhidbenog naloga državu izdavanja naloga zastupa nadležni državni odvjetnik.

Prava tražene osobe

Članak 24.

(1) Kada je tražena osoba uhićena, sudac će je obavijestiti o europskom uhidbenom nalogu i njegovom sadržaju, kao i o mogućnosti pristanka na predaju državi izdavanja i odricanja od primjene načela specijalnosti u smislu članka 38. stavka 1. ovog Zakona.

(2) Tražena osoba koja je uhićena u svrhu izvršavanja europskog uhidbenog naloga mora već prilikom prvog ispitivanja imati branitelja, a ima pravo na sudskog tumača u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava.

(3) Sudac će ispitati traženu osobu o osobnim prilikama, državljanstvu i odnosima prema državi izdavanja te da li se i iz kojih razloga protivi predaji. Ispitivanje se može provesti samo ako je prisutan branitelj tražene osobe.

(4) O ispitivanju tražene osobe sastavlja se zapisnik.

(5) Ako se europski uhidbeni nalog odnosi na izvršenje presude donesene u odsutnosti, kojom je izrečena zatvorska kazna ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, tražena osoba može prije predaje državi izdavanja zahtijevati dostavu kopije navedene presude ukoliko joj ranije nije bila osobno uručena, a niti je primila službenu obavijest da se protiv nje vodi kazneni postupak. U tom slučaju sud će zatražiti od tijela koje je izdalo nalog da bez odgode dostavi kopiju presude, kako bi se ista dostavila traženoj osobi. Dostava kopije neće se smatrati službenom dostavom za računanje rokova za podnošenje zahtjeva za obnovu postupka ili žalbe. Ovime se ne odgađa postupak predaje tražene osobe, niti donošenje rješenja o predaji.

Predaja osobe koja uživa imunitet

Članak 25.

(1) Ako je tražena osoba državljanin Republike Hrvatske koji uživa imunitet u Republici Hrvatskoj, nadležni državni odvjetnik će, nakon što primi obavijest suda o zaprimljenom europskom uhidbenom nalogu, od nadležnog tijela zatražiti odobrenje za postupanje po nalogu protiv te osobe.

(2) Ako je tražena osoba koja uživa imunitet u Republici Hrvatskoj državljanin druge države ili službenik međunarodne organizacije, sud mora o tome odmah obavijestiti ministarstvo nadležno za vanjske poslove. Postupak predaje neće se pokrenuti prije nego što tijelo koje je izdalo nalog dostavi dokaz o ukidanju imuniteta.

(3) Rokovi iz članka 32. ovog Zakona počinju teći s danom kada sud zaprimi dokaz o ukidanju imuniteta.

Mjere osiguranja predaje tražene osobe

Članak 26.

(1) Sud mora sve do izvršenja rješenja o predaji, primijeniti odgovarajuće mjere radi osiguranja predaje tražene osobe državi izdavanja.

(2) Protiv tražene osobe koja je uhićena sudac će odrediti istražni zatvor radi predaje, koji može trajati najdulje do izvršenja rješenja o predaji tražene osobe na temelju članka 35. ovog Zakona.

(3) Umjesto istražnog zatvora radi predaje, sud može odrediti neku od mjera opreza propisanih Zakonom o kaznenom postupku, pod uvjetom da se primjenom takve mjere može ostvariti svrha iz stavka 1. ovog članka.

Pristanak na predaju

Članak 27.

(1) Tražena osoba može dati pristanak na predaju državi izdavanja te se odreći primjene načela specijalnosti u smislu članka 38. stavka 1. ovog Zakona.

(2) Pristanak i odricanje iz stavka 1. ovog članka unijet će se u zapisnik sastavljen na način iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je tražena osoba pri tome postupala dragovoljno i bila u potpunosti svjesna posljedica.

(3) Pristanak i odricanje iz stavka 1. ovog članka su neopozivi.

(4) O pristanku iz stavka 1. ovog članka sud će bez odgađanja izvijestiti tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog.

Rješenje o predaji s pristankom

Članak 28.

(1) Ako tražena osoba pristane na predaju državi izdavanja, sudac nadležnog suda mora bez odgode, a najkasnije u roku od tri dana od pristanka donijeti rješenje kojim se odobrava predaja, ako ne postoje razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga iz članka 20. i 21. ovog Zakona.

(2) Rješenje kojim se odobrava predaja sadrži sljedeće podatke:

1. ime, prezime, datum i mjesto rođenja te državljanstvo tražene osobe,

2. državu članicu kojoj se predaje tražena osoba,

3. opis djela za koje se izvršava predaja,

4. navod da je tražena osoba pristala na predaju,

5. ako se tražena osoba odrekla primjene načela specijalnosti u smislu članka 38. stavka 1. ovog Zakona, navod o tome,

6. ako se tražena osoba nije odrekla primjene načela specijalnosti u smislu članka 38. stavka 1. ovog Zakona, rješenje mora sadržavati navod da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjenja prije predaje tražena osoba, ne smije:

a) kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja,

b) biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora,

c) izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

Rješenje o predaji bez pristanka

Članak 29.

(1) Ako se tražena osoba protivi predaji, sud će je ispitati o razlozima za protivljenje. Ispitivanju tražene osobe nadležni državni odvjetnik može a branitelj mora uvijek biti prisutan.

(2) Sud može zatražiti dodatne podatke ili dokumentaciju od tijela koje je izdalo nalog i odrediti primjeren rok, ali ne dulji od sedam radnih dana, za njihovu dostavu.

(3) Sud prema potrebi provodi dokazne radnje predviđene domaćim kaznenim postupovnim pravom radi utvrđivanja postoje li pretpostavke za predaju.

(4) Nakon provedenih radnji iz stavka 1. – 3. ovog članka, izvanraspravno vijeće nadležnog suda donijet će rješenje kojim odobrava ili odbija predaju tražene osobe.

(5) Rješenje kojim se odobrava predaja sadrži sljedeće podatke:

1. ime, prezime, datum i mjesto rođenja te državljanstvo tražene osobe,

2. državu članicu kojoj se predaje tražena osoba,

3. opis djela za koje se izvršava predaja,

4. navod da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjenja prije predaje, tražena osoba ne smije:

– kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja,

– biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora,

– izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

(6) Rješenje iz stavka 4. ovog članka dostavlja se traženoj osobi, branitelju i državnom odvjetniku, koji imaju pravo uložiti žalbu u roku od tri dana. O žalbi odlučuje izvanraspravno vijeće višeg suda u roku od tri dana.

(7) Rješenje kojim se odbija predaja mora biti obrazloženo i o njemu bez odgode mora biti obaviješteno tijelo koje je izdalo nalog.

Postupanje u slučaju zaprimanja europskog uhidbenog naloga više država članica ili molbe za izručenje

Članak 30.

(1) Ako su protiv iste osobe od dvije ili više država članica zaprimljeni europski uhidbeni nalozi, prilikom donošenja odluke o tome kojoj državi će tražena osoba biti predana sud će cijeniti sve okolnosti slučaja, posebno težinu kaznenog djela, mjesto počinjenja kaznenog djela, vrijeme izdavanja europskih uhidbenih naloga te jesu li izdani radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode.

(2) Sud će primijeniti odredbu stavka 1. ovog članka i u slučaju da je protiv iste osobe uz europski uhidbeni nalog, zaprimio molbu za izručenje od treće države.

(3) O pravomoćnoj odluci moraju biti obaviještene sve zainteresirane države.

Obavještavanje o odluci

Članak 31.

(1) Sud će bez odgode obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog o pravomoćnosti odluke kojom je odobrena predaja tražene osobe.

(2) Prilikom predaje tražene osobe državi izdavanja predat će se podaci o vrsti i trajanju mjera iz članka 26. ovog Zakona.

Rokovi za donošenje odluke o predaji tražene osobe

Članak 32.

(1) Postupak radi predaje tražene osobe je hitan.

(2) Ako je tražena osoba pristala na predaju, rješenje kojim se odobrava predaja mora biti doneseno u roku od deset dana od pristanka.

(3) Ako tražena osoba nije pristala na predaju, o njezinoj predaji mora biti odlučeno u roku od šezdeset dana od uhićenja ili prvog ispitivanja.

(4) Ako se o predaji ne može odlučiti u rokovima iz stavka 2. i 3. ovog članka, sud će o tome obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog i navesti razloge za prekoračenje rokova. U tom slučaju o predaji tražene osobe mora biti odlučeno u daljnjem roku od trideset dana.

(5) Ako se zbog iznimnih okolnosti, o predaji ne može odlučiti niti u roku iz stavka 4. ovoga članka, sud će o tome obavijestiti Eurojust i navesti razloge za prekoračenje roka.

(6) Ako neka od država članica višekratno prekoračuje rokove za izvršavanje europskih uhidbenih naloga domaćih sudova, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa će o tome obavijestiti Vijeće Europske unije.

Odgoda predaje i privremena predaja tražene osobe

Članak 33.

(1) Predaja može biti odgođena dok se protiv tražene osobe u Republici Hrvatskoj ne dovrši kazneni postupak koji se vodi zbog drugoga kaznenog djela, ili dok tražena osoba u Republici Hrvatskoj ne izdrži kaznu zatvora na koju je osuđena zbog drugog kaznenog djela.

(2) Privremena predaja radi vođenja kaznenog postupka može biti dopuštena ako takva predaja neće ometati vođenje kaznenog postupka pred domaćim sudom. Uvjete privremene predaje tražene osobe pisanim sporazumom dogovaraju nadležni domaći sud i pravosudno tijelo koje je izdalo nalog. Zaključeni sporazum obvezuje sva nadležna tijela države izdavanja.

Ispitivanje ili privremeni premještaj tražene osobe prije donošenja odluke o predaji

Članak 34.

(1) Prije donošenja odluke o predaji na prijedlog tijela koje je izdalo nalog i pod uvjetom da je predaja tražena radi vođenja kaznenog postupka, sud može:

1. ispitati traženu osobu o djelu zbog kojega je izdan nalog ili

2. dopustiti privremeni premještaj tražene osobe u državu izdavanja.

(2) Okolnosti ispitivanja i uvjete privremenog premještaja tražene osobe dogovaraju sud i tijelo koje je izdalo nalog pisanim sporazumom, koji obvezuje sva nadležna tijela države izdavanja.

(3) Sud ispituje traženu osobu u skladu s domaćim kaznenim postupovnim pravom i sporazumom iz stavka 2. ovog članka. Ispitivanju moraju biti prisutni branitelj i državni odvjetnik, a može biti prisutna i službena osoba države izdavanja.

Predaja tražene osobe

Članak 35.

(1) Po pravomoćnosti rješenja o predaji, sud će bez odgode naložiti predaju tražene osobe. Rješenje o predaji izvršava ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, koje će s nadležnim tijelima države izdavanja dogovoriti način, vrijeme i mjesto predaje. Predaja mora biti izvršena bez odgode, a najkasnije u roku od deset dana po pravomoćnosti rješenja o predaji.

(2) Ako zbog okolnosti na koje Republika Hrvatska ne može utjecati predaja nije moguća u roku iz stavka 1. ovog članka, o tome će sud ili ministarstvo nadležno za unutarnje poslove obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja. Novi način, vrijeme i mjesto predaje dogovorit će se u daljnjem roku od deset dana.

(3) Iznimno, sud može predaju tražene osobe privremeno odgoditi zbog postojanja ozbiljnih humanitarnih razloga poput opasnosti od očitog ugrožavanja života ili zdravlja tražene osobe. Sud će o ovim okolnostima odmah obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog. Predaja tražene osobe bit će izvršena čim prestanu razlozi za odgodu. Novi način, vrijeme i mjesto predaje dogovorit će se u daljnjem roku od deset dana od prestanka razloga za odgodu.

(4) Ako se tražena osoba po proteku rokova iz prethodnih stavaka još uvijek nalazi u istražnom zatvoru radi predaje, sud će ukinuti mjeru istražnog zatvora radi predaje i pustiti traženu osobu na slobodu. Njezino puštanje na slobodu ne isključuje mogućnost naknadne predaje tijelu koje je izdalo nalog.

Izvršenje europskog uhidbenog naloga protiv izručene osobe

Članak 36.

(1) Ako je treća država izručila traženu osobu Republici Hrvatskoj uz uvjet poštivanja načela specijalnosti u smislu članka 38. stavka 1. ovog Zakona, sud će u svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga zatražiti od nadležnog tijela države koja je osobu izručila suglasnost za predaju te osobe državi izdavanja.

(2) Rokovi iz članka 32. ovog Zakona počinju teći s danom kada je sud primio suglasnost iz stavka 1. ovog članka.

Provođenje kroz Republiku Hrvatsku

Članak 37.

(1) O molbi za provođenje tražene osobe koju jedna država članica predaje drugoj kroz teritorij Republike Hrvatske odlučuje ministar nadležan za poslove pravosuđa.

(2) Molba za provođenje mora sadržavati sljedeće podatke:

1. ime, prezime, datum i mjesto rođenja, prebivalište i državljanstvo tražene osobe,

2. dokaz o postojanu europskog uhidbenog naloga,

3. zakonsku oznaku kažnjivog djela,

4. opis kažnjivog djela uključujući vrijeme i mjesto počinjenja.

(3) Ako je osoba protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog radi vođenja kaznenog postupka državljanin Republike Hrvatske ili ima prebivalište na teritoriju Republike Hrvatske, provođenje kroz Republiku Hrvatsku se može uvjetovati vraćanjem te osobe po završetku postupka u Republiku Hrvatsku radi izdržavanja kazne ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode na temelju odluke pravosudnog tijela države izdavanja.

(4) Ako je traženu osobu potrebno provesti iz jedne države članice u drugu zračnim putem, u slučaju nepredviđenog usputnog pristajanja na području Republike Hrvatske ministar nadležan za poslove pravosuđa će odobriti provođenje kroz Republiku Hrvatsku na molbu koja se podnosi u skladu sa stavkom 1. i 2. ovog članka.

(5) Odredbe ovog članka primjenjuju se u odnosu na države članice kada se provodi postupak izručenja tražene osobe iz treće države.

Načelo specijalnosti

Članak 38.

(1) Osim za djelo zbog kojeg je osoba predana Republici Hrvatskoj na temelju izdanog europskog uhidbenog naloga, domaći sud protiv nje ne može za djelo počinjeno prije predaje voditi kazneni postupak niti izvršiti kaznenopravnu sankciju.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka sud može provesti kazneni postupak ili izvršiti kaznenopravnu sankciju:

1. ako predana osoba, iako je imala mogućnost, nije napustila teritorij Republike Hrvatske u roku od 45 dana od puštanja na slobodu ili se u Republiku Hrvatsku vratila,

2. za kazneno djelo za koje domaće pravo ne propisuje kaznu zatvora, a vođenje kaznenog postupka ne iziskuje primjenu mjere pritvora, istražnog zatvora i istražnog zatvora u domu,

3. za kazneno djelo za koje domaće pravo propisuje novčanu kaznu, neovisno o činjenici da takva kazna može biti zamijenjena kaznom zatvora,

4. ako je osoba pristala na predaju Republici Hrvatskoj, i tom prilikom se odrekla primjene načela specijalnosti iz stavka 1. ovog članka,

5. ako se predana osoba nakon predaje, u prisutnosti branitelja, dragovoljno i u potpunosti svjesna posljedica svoje izjave, na zapisnik izričito odrekla primjene načela specijalnosti iz stavka 1. ovog članka,

6. ako je nadležno tijelo države izvršavanja na zahtjev Republike Hrvatske sastavljen na način predviđen u članku 18. ovog Zakona, dalo suglasnost za vođenje kaznenog postupka ili za izvršenje kaznenopravne sankcije zbog djela počinjenog prije predaje osobe a koje nije bilo obuhvaćeno izvršenim europskim uhidbenim nalogom.

Predaja drugoj državi članici

Članak 39.

Osoba koja je Republici Hrvatskoj predana na temelju europskog uhidbenog naloga, može biti predana drugoj državi članici zbog djela počinjenog prije predaje i bez suglasnosti nadležnog pravosudnog tijela države izvršenja u sljedećim slučajevima:

1. ako predana osoba, iako je imala mogućnost, nije napustila teritorij Republike Hrvatske u roku od 45 dana od puštanja na slobodu ili se u Republiku Hrvatsku vratila,

2. ako se na tu osobu ne primjenjuje načelo specijalnosti na temelju članka 38. stavka 2. točke 1., 4., 5. i 6. ovog Zakona,

3. ako osoba pristane na predaju drugoj državi članici a njezin pristanak je unesen u zapisnik, sastavljen pred nadležnim sudom u prisutnosti njezinog branitelja, u skladu s domaćim kaznenim postupovnim pravom. Izjava o odricanju mora se unijeti u zapisnik sastavljen na način iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je tražena osoba pri tome postupala dragovoljno i bila u potpunosti svjesna posljedica.

Izručenje predane osobe trećoj državi

Članak 40.

Osoba koja je predana Republici Hrvatskoj na temelju europskog uhidbenog naloga ne može biti izručena trećoj državi bez suglasnosti države čije je pravosudno tijelo donijelo odluku o predaji. Zahtjev za davanje suglasnosti podnosi ministar nadležan za poslove pravosuđa u skladu sa zakonom koji uređuje međunarodnu pravnu pomoć u kaznenim stvarima i međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

Postupak davanja suglasnosti

Članak 41.

(1) Sud koji je donio rješenje o predaji određene osobe na temelju europskog uhidbenog naloga nadležan je za odlučivanje o zahtjevu za davanje suglasnosti državi izdavanja:

a) za vođenje kaznenog postupka ili izvršenje kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode protiv predane osobe zbog djela koje nije bilo obuhvaćeno nalogom a počinjeno je prije predaje,

b) za predaju te osobe drugoj državi članici zbog djela počinjenog prije predaje,

c) za izručenje trećoj državi zbog djela počinjenog prije predaje.

(2) O zahtjevu iz stavka 1. ovog članka bez prethodnog ispitivanja osobe odlučuje izvanraspravno vijeće nadležnog suda u roku koji ne može biti dulji od 30 dana od dana primitka zahtjeva, primjenom odredbi ove glave Zakona.

(3) Protiv ove odluke ne može se podnijeti žalba.

Predaja imovine ili predmeta

Članak 42.

(1) Sud koji odlučuje o predaji tražene osobe će, po službenoj dužnosti ili na zahtjev tijela koje je izdalo nalog, u skladu s domaćim pravom rješenjem privremeno oduzeti predmete koji mogu poslužiti kao dokaz ili imovinu koju je tražena osoba pribavila kažnjivim djelom, te ih predati državi izdavanja. Žalba protiv ovog rješenja može se podnijeti u roku od tri dana i ne odgađa njegovo izvršenje.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovog članka će se izvršiti i kada zbog smrti ili bijega tražene osobe nije moguće izvršiti njezinu predaju.

(3) Ako su predmeti ili imovina iz stavka 1. ovog članka nužni za potrebe kaznenog postupka koji je u tijeku u Republici Hrvatskoj, sud može njihovu predaju odgoditi ili privremeno ih predati tijelu koje je izdalo nalog, uz uvjet vraćanja u Republiku Hrvatsku nakon dovršetka postupka u državi izdavanja.

(4) Predaja predmeta ili imovine iz stavka 1. ovog članka ne utječe na prava Republike Hrvatske ili trećih osoba stečena u dobroj vjeri. Ako takva prava postoje tijelo koje je izdalo nalog vratit će predane predmete ili imovinu u Republiku Hrvatsku odmah po dovršetku postupka.

Glava III.
NALOG ZA OSIGURANJE IMOVINE ILI DOKAZA

Područje primjene naloga za osiguranje imovine ili dokaza

Članak 43.

(1) Nadležni sud iz članka 7. stavka 2. ovog Zakona priznat će i izvršiti nalog za osiguranje imovine ili dokaza države izdavanja u svrhu:

1. osiguranja dokaza

2. omogućavanja naknadnog oduzimanja imovine.

(2) Osim za djela iz članaka 10. ovog Zakona, nadležni sud će priznati i izvršiti nalog za osiguranje imovine ili dokaza izdanog u svrhu iz stavka 1. ovog članka za sva kažnjiva djela propisana domaćim pravom, neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje navedenim u zaprimljenom nalogu.

Izdavanje naloga za osiguranje imovine ili dokaza

Članak 44.

(1) Nadležni sud iz članka 6. ovog Zakona izdat će nalog za osiguranje imovine ili dokaza koji se nalaze u drugoj državi članici u svrhu osiguranja dokaza ili omogućavanja naknadnog oduzimanja imovine za potrebe kaznenih postupaka koji se vode u Republici Hrvatskoj.

(2) Nadležni sud ispunit će potvrdu čiji je standardni obrazac sastavni dio ovog Zakona (Prilog 2.) i ovjeriti točnost njezinog sadržaja, te će je zajedno s nalogom za osiguranje imovine ili dokaza dostaviti sudu iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona radi prosljeđivanja u državu izvršenja naloga.

(3) Sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona proslijedit će nalog za osiguranje imovine ili dokaza u državu za koju opravdano vjeruje da se u njoj nalaze imovina ili predmeti, odnosno boravište fizičke osobe ili sjedište pravne osobe kod koje se oni nalaze.

(4) U slučaju ukidanja naloga za osiguranje imovine ili dokaza, sud je o tome dužan odmah obavijestiti nadležno pravosudno tijelo države izvršenja posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da država izvršenja pristaje na takav način prosljeđivanja.

Priznanje i neposredno izvršenje naloga

Članak 45.

(1) Nadležni sud iz članka 7. stavka 2. ovog Zakona će, po primitku naloga za osiguranje imovine ili dokaza dostavljenog u skladu sa člankom 8. ovog Zakona, odmah poduzeti mjere potrebne za njegovo neposredno izvršenje kao da je riječ o domaćem nalogu, osim ako iz nekog od razloga iz članka 47. i 48. ovog Zakona odbije ili odgodi izvršenje naloga.

(2) Prilikom izvršenja naloga za osiguranje imovine ili dokaza sud će, na izričiti zahtjev tijela koje je izdalo nalog, u cilju osiguranja valjanosti dokaza kojeg osigurava, postupiti na način kako je to zatraženo nalogom, ako takvo postupanje nije u suprotnosti s temeljnim načelima domaćeg prava.

(3) O izvršenju naloga za osiguranje imovine ili dokaza sud će odmah dostaviti izvješće tijelu koje je izdalo nalog posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da država izdavanja pristaje na takav način prosljeđivanja.

(4) Dodatne mjere osiguranja potrebne za izvršenje naloga za osiguranje imovine i dokaza poduzimaju se u skladu s domaćim pravom.

(5) Sud će o nalogu za osiguranje imovine ili dokaza odlučiti u najkraćem roku, a kad god je to moguće u roku od 24 sata od primitka naloga, te odluku odmah dostaviti tijelu koje je izdalo nalog.

Trajanje osiguranja

Članak 46.

(1) Imovina i dokazi ostaju osigurani do njihovog prijenosa na temelju zahtjeva države izdavanja u smislu odredbe članka 49. ovog Zakona.

(2) Sud može, na temelju domaćeg prava, cijeneći okolnosti slučaja i zahtjeve države izdavanja, odrediti uvjete radi ograničenja trajanja osiguranja. Ako tako određeni uvjeti mogu prouzročiti ukidanje mjera, sud će o tome odmah obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog radi njegovog očitovanja.

(3) Po primitku obavijesti tijela koje je izdalo nalog o ukidanju naloga za osiguranje imovine ili dokaza, sud će odmah ukinuti mjere određene u svrhu osiguranja.

Razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja naloga

Članak 47.

(1) Sud može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, odlučiti hoće li izvršiti ili odbiti priznanje i izvršenje naloga za osiguranje imovine ili dokaza ako:

1. potvrda u smislu članka 44. stavka 2. ovog Zakona nije izdana, nije potpuna ili očito nije u skladu s nalogom,

2. izvršenje naloga sprječava imunitet ili povlastica,

3. nesumnjivo utvrdi, iz podataka navedenih u potvrdi za kazneno djelo iz naloga, da bi predaja imovine ili predmeta u smislu odredbe članka 49. ovog Zakona, značila povredu načela ne bis in idem,

4. djelo iz članka 43. stavka 2. ovog Zakona za koje je izdan nalog, ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem pravu. Za fiskalna djela izvršenje naloga ne može se odbiti samo iz razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama i mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja.

(2) U slučaju iz stavka 1. točke 1. ovog članka, sud će:

1. odrediti rok, ne duži od sedam radnih dana, za dostavu potvrde ili dopunu odnosno ispravak potvrde u smislu članka 44. stavka 2. ovog Zakona,

2. u zamjenu za potvrdu prihvatiti ispravu iste važnosti, ili

3. izvršiti nalog ako zaprimljene informacije smatra dostatnim za svoje postupanje.

(3) Sud će odmah obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog o odluci kojem je odbijeno priznanje i izvršenje naloga za osiguranje imovine ili dokaza, posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da država izdavanja pristaje na takav način prosljeđivanja.

(4) Sud će odmah obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog da su imovina ili dokazi nestali, uništeni ili ih nije bilo moguće pronaći na mjestu navedenom u potvrdi, a niti nakon razmjene podataka s državom izdavanja nije bilo moguće utvrditi gdje se nalaze, zbog čega nalog za osiguranje imovine ili dokaza nije moguće izvršiti.

Razlozi za odgodu izvršenja naloga

Članak 48.

(1) Sud može odgoditi izvršenje naloga za osiguranje imovine ili dokaza:

1. ako bi izvršenje naloga moglo ugroziti istragu koja je u tijeku pred nadležnim domaćim tijelom i to za ono vrijeme u kojem su imovina ili dokazi iz naloga nužni za provođenje te istrage,

2. ako su imovina ili dokazi iz naloga već osigurani nalogom tijekom kaznenog postupka pred domaćim pravosudnim tijelom, do ukidanja tog naloga,

3. ako je nalog izdan u cilju omogućavanja naknadnog oduzimanja imovine, a ta je imovina već osigurana u postupku pred domaćim tijelom, do ukidanja tog naloga, a nakon toga će izvršiti nalog dajući mu prednost pred eventualnim budućim nalozima domaćih tijela.

(2) Sud će odmah obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog o odgodi izvršenja naloga za osiguranje imovine ili dokaza, uključujući razloge odgode i, ako je moguće, očekivano trajanje odgode, posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da država izdavanja pristaje na takav način prosljeđivanja.

(3) Po prestanku razloga za odgodu, sud će odmah poduzeti potrebne mjere za izvršenje naloga za osiguranje imovine ili dokaza i o tome obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog na način predviđen u stavku 2. ovog članka.

(4) Sud će obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog o mogućoj primjeni dodatnih mjera osiguranja imovine ili dokaza iz naloga.

Prenošenje osigurane imovine

Članak 49.

Prijenos imovine ili dokaza osiguranih u smislu odredbe članka 45. ovog Zakona bit će izvršen:

1. na temelju zamolnice države izdavanja za prijenos osiguranih dokaza u tu državu, na temelju odredbi zakona koji uređuje međunarodnu pravnu pomoć u kaznenim stvarima,

2. izvršenjem naloga nadležnog pravosudnog tijela države izdavanja za pribavljanje dokaza, na temelju odredbi glave IV. ovog Zakona,

3. izvršenjem naloga nadležnog pravosudnog tijela države izdavanja za oduzimanje imovine ili predmeta, na temelju odredbi glave V. ovog Zakona.

GLAVA IV.
EUROPSKI NALOG ZA PRIBAVLJANJE DOKAZA

Djela za koja se izvršava europski nalog za pribavljanje dokaza

Članak 50.

(1) Nadležno pravosudno tijelo iz članka 7. stavka 2. ovog Zakona izvršit će svaki europski nalog za pribavljanje dokaza bez provjere dvostruke kažnjivosti ukoliko nije potrebno provesti pretragu ili privremeno oduzimanje predmeta.

(2) Ako je u svrhu izvršenja europskog naloga za pribavljanje dokaza potrebno provesti pretragu ili privremeno oduzimanje predmeta, nadležno pravosudno tijelo izvršit će taj nalog za sva kažnjiva djela propisana domaćim pravom, neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje navedenim u zaprimljenom nalogu, a za djela iz članka 10. ovog Zakona u svakom slučaju bez provjere dvostruke kažnjivosti.

Područje primjene europskog naloga za pribavljanje dokaza

Članak 51.

(1) Ne dovodeći u pitanje primjenu stavka 2. ovog članka nadležno pravosudno tijelo će izvršiti europski nalog za pribavljanje dokaza, sa svrhom pribavljanja predmeta, dokumenata ili podataka, a koji su u državi izdavanja potrebni za upotrebu u postupcima iz članka 2. točke 10. ovog Zakona. Europskim nalogom za pribavljanje dokaza mogu biti obuhvaćeni predmeti, dokumenti i podaci koji su u njemu navedeni.

(2) Nadležno pravosudno tijelo neće izvršiti europski nalog za pribavljanje dokaza kada se njime traži:

1. obavljanje obavijesnih razgovora, ispitivanje osumnjičenika, svjedoka, vještaka ili bilo kojeg drugog sudionika u postupku,

2. pregled tijela ili uzimanje staničnih tkiva ili biometričkih podataka izravno s tijela neke osobe, uključujući uzorke DNK ili otiske prstiju,

3. pribavljanje informacija u realnom vremenu poput prisluškivanja razgovora, tajnog praćenja ili nadzora bankovnih računa,

4. obavljanje analize postojećih predmeta, dokumenata ili podataka,

5. pribavljanje komunikacijskih podataka koje pohranjuju davatelji javno dostupnih elektronskih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža.

(3) Nadležno pravosudno tijelo će izvršiti europski nalog za pribavljanje dokaza sa svrhom pribavljanja predmeta, dokumenata ili podataka iz stavka 2. ovog članka, ako raspolaže tim predmetima, dokumentima ili podacima prije izdavanja europskog naloga za pribavljanje dokaza.

(4) Iznimno od stavka 1. ovog članka, nadležno pravosudno tijelo će izvršiti europski nalog za pribavljanje dokaza koji obuhvaća i druge predmete, dokumente ili podatke, a koje otkrije tijekom izvršenja tog naloga, pod uvjetom da se oni bez daljnje istrage mogu smatrati značajnima za postupak za koji je nalog izdan i ako tijelo koje je izdalo nalog to izričito zatraži u nalogu.

(5) Iznimno od stavka 2. ovog članka, nadležno pravosudno tijelo će izvršiti europski nalog za pribavljanje dokaza koji obuhvaća i uzimanje izjava od osoba prisutnih tijekom izvršenja naloga, pod uvjetom da se te izjave izravno odnose na predmet naloga i ako tijelo koje je izdalo nalog to izričito zatraži u nalogu. Nadležno pravosudno tijelo će takve izjave uzeti u skladu s odgovarajućim odredbama domaćeg kazenog postupovnog prava.

Izdavanje europskog naloga za pribavljanje dokaza

Članak 52.

Nadležno pravosudno tijelo iz članka 6. ovog Zakona izdaje europski nalog za pribavljanje dokaza na propisanom obrascu koji je sastavni dio ovog Zakona (Prilog 3.), potpisuje i ovjerava točnost njegovog sadržaja te ga dostavlja sudu iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona radi prosljeđivanja u državu izvršenja naloga.

Uvjeti za izdavanje europskog naloga za pribavljanje dokaza

Članak 53.

Nadležno pravosudno tijelo će izdati europski nalog za pribavljanje dokaza ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. pribavljanje zatraženih predmeta, dokumenata ili podataka nužno je i razmjerno svrsi postupaka iz članka 2. točke 10. ovog Zakona,

2. traženi predmeti, dokumenti ili podaci, kada bi bili dostupni na teritoriju Republike Hrvatske, mogu biti pribavljeni na temelju odredaba domaćeg kaznenog postupovnog prava o dokaznim radnjama.

Prosljeđivanje europskog naloga za pribavljanje dokaza

Članak 54.

(1) Osim na način predviđen u članku 8. ovog Zakona, europski nalog za pribavljanje dokaza se može zaprimiti i proslijediti posredstvom sigurnog telekomunikacijskog sustava Europske pravosudne mreže u kaznenim stvarima.

(2) Sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona će proslijediti europski nalog za pribavljanje dokaza neposredno nadležnom tijelu države izvršenja, ako ima opravdane razloge vjerovati da se odgovarajući predmeti, dokumenti ili podaci nalaze u toj državi, odnosno u slučaju elektroničkih podataka, da su ti podaci izravno dostupni u toj državi i prema njezinom nacionalnom pravu. Sva daljnja službena komunikacija odvija se neposredno.

Europski nalog za pribavljanje dokaza u odnosu na raniji europski nalog za pribavljanje dokaza ili nalog za osiguranje imovine i dokaza

Članak 55.

(1) Nadležno pravosudno tijelo će izvršiti europski nalog za pribavljanje dokaza koji je izdan kao dopuna nekom ranijem europskom nalogu za pribavljanje dokaza ili se nadovezuje na raniji nalog za osiguranje imovine ili dokaza iz glave III. ovog Zakona, pod uvjetom da je ta okolnost navedena u obrascu u smislu članka 52. ovog Zakona.

(2) Ako predstavnici tijela koje je izdalo europski nalog za pribavljanje dokaza prisustvuju njegovom izvršenju u skladu odredbama zakona koji uređuje međunarodnu pravnu pomoći u kaznenim stvarima, oni mogu, dok su prisutni u Republici Hrvatskoj, nadležnom pravosudnom tijelu neposredno uputiti europski nalog za pribavljanje dokaza koji nadopunjuje nalog koji se već izvršava.

Uvjeti korištenja osobnih podataka

Članak 56.

(1) Osobne podatke pribavljene od države izvršavanja domaća nadležna tijela smiju koristiti u:

1. postupcima za koje se može izdati europski nalog za pribavljanje dokaza,

2. sudskim i upravnim postupcima neposredno povezanim s postupcima iz točke 1. ovog stavka,

3. svrhu sprječavanja neposrednih i ozbiljnih opasnosti za javnu sigurnost.

Za svaku drugu svrhu osim onih iz točke 1.-3. ovog stavka, osobni podaci pribavljeni od države izvršavanja smiju se koristiti samo uz prethodno odobrenje te države izvršavanja, osim ako je domaće nadležno tijelo dobilo odobrenje subjekta na koji se podaci odnose ili ako ti podaci potječu iz Republike Hrvatske.

(2) Na zahtjev države izdavanja, pravosudno tijelo koje je izvršilo europski nalog za pribavljanje dokaza može u skladu s domaćim pravom dati odobrenje za korištenje osobnih podataka pribavljenih izvršenjem tog naloga u Republici Hrvatskoj. Od države izdavanja može se zatražiti obavijest o tome kako se podaci koriste.

Priznanje i izvršenje naloga

Članak 57.

(1) Nadležno pravosudno tijelo će bez posebnih formalnosti priznati europski nalog za pribavljanje dokaza sastavljen u smislu članka 52. ovog Zakona te odmah poduzeti nužne mjere za njegovo izvršenje na način propisan domaćim kaznenim postupovnim pravom, osim ako odbije priznati i izvršiti nalog zbog kojeg od razloga iz članka 59. ovog Zakona, odnosno ako odluči odgoditi priznanje ili izvršenje naloga zbog postojanja razloga iz članka 61. ovog Zakona.

(2) Prilikom izvršenja europskog naloga za pribavljanje dokaza nadležno pravosudno tijelo će odlučiti je li potrebno u konkretnom predmetu primijeniti prisilne mjere u skladu s domaćim kaznenim postupovnim pravom.

(3) Domaće procesne radnje koje uključuju pretragu ili privremeno oduzimanje predmeta primjenjuju se i prilikom izvršenja naloga koji se odnose na kaznena djela iz članka 10. ovog Zakona.

(4) Nadležno pravosudno tijelo može u konkretnom slučaju odlučiti da se ne provede pretraga ili privremeno oduzimanje predmeta u svrhu izvršenja europskog naloga za pribavljanje dokaza ako nalog nije izdan od strane suca, suda, istražnog suca ili državnog odvjetnika, niti je od navedenih tijela potvrđen u državi izdavanja. Prije donošenja takve odluke sud će se obratiti nadležnom tijelu države izdavanja.

(5) Prilikom izvršenja naloga sud ne ulazi u ocjenu postojanja uvjeta iz članka 53. ovog Zakona.

Uvjeti za izvršenje naloga

Članak 58.

Nadležno pravosudno tijelo će izvršiti europski nalog za pribavljanje dokaza u skladu s formalnostima i uputama koje je izričito navelo tijelo koje je izdalo nalog osim ako drugačije ne proizlazi iz ostalih odredaba ovog Zakona i pod uvjetom da takve formalnosti i postupci nisu protivni temeljnim načelima domaćeg prava. Pritom nadležno pravosudno tijelo nije obvezno primijeniti prisilne mjere.

Razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja naloga

Članak 59.

(1) Nadležno pravosudno tijelo može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, odlučiti hoće li izvršiti ili odbiti priznanje i izvršenje europskog naloga za pribavljanje dokaza:

1. ako bi izvršenje bilo protivno načelu ne bis in idem;

2. ako se, u slučajevima iz članka 50. stavka 2. ovog Zakona, europski nalog za pribavljanje dokaza odnosi na djelo koje ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem pravu. Za fiskalna djela izvršenje naloga ne može se odbiti samo iz razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama i mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja,

3. ako nije moguće izvršiti europski nalog za pribavljanje dokaza procesnim radnjama iz članka 57. stavka 2. ovog Zakona,

4. ako prema domaćem pravu imunitet ili povlastica sprječava izvršenje europskog naloga za pribavljanje dokaza,

5. ako u slučaju iz članka 57. stavka 4. ovog Zakona europski nalog za pribavljanje dokaza nije potvrđen od strane suca, suda, istražnog suca ili državnog odvjetnika,

6. ako se europski nalog za pribavljanje dokaza odnosi na kaznena djela:

a) za koja se prema domaćem pravu smatra da su u cijelosti ili većim ili bitnim dijelom počinjena na području Republike Hrvatske ili na mjestu izjednačenom s njezinim područjem, ili

b) koja su počinjena izvan područja države izdavanja, a domaće pravo ne predviđa primjenu domaćeg kaznenog zakonodavstva na takva kaznena djela kad su počinjena izvan područja Republike Hrvatske,

7. ako bi u konkretnom slučaju izvršenje europskog naloga za pribavljanje dokaza ugrozilo bitne interese nacionalne sigurnosti, dovelo u opasnost izvor obavijesti ili značilo korištenje tajnih podataka pribavljenih djelovanjem obavještajnih službi,

8. ako je obrazac u smislu članka 52. ovog Zakona nepotpun ili očito nepravilan, odnosno nije dopunjen ili ispravljen ni u razumnom roku određenom od strane suda.

(2) Odluku o odbijanju priznanja i izvršenja europskog naloga za pribavljanje dokaza u smislu odredbe stavka 1. točke 6.a) ovog članka nadležno pravosudno tijelo donosi uzimajući u obzir relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a posebno da li je veći ili bitan dio radnje počinjen u državi izdavanja, da li se europski nalog za pribavljanje dokaza odnosi na djelo koje nije kazneno djelo prema domaćem pravu te da li je nužno provesti pretragu ili privremeno oduzimanje u svrhu izvršenja naloga. Nadležno pravosudno tijelo će se prije donošenja odluke o odbijanju priznanja i izvršenja ovog naloga obratiti Eurojustu. Ako se ne slaže s mišljenjem Eurojusta dužno je svoju odluku obrazložiti i o tome obavijestiti Vijeće Europske unije putem ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

(3) Prije donošenja odluke o odbijanju priznanja i izvršenja europskog naloga za pribavljanje dokaza zbog razloga iz stavka 1. točaka 1., 7. i 8. ovog članka nadležno pravosudno tijelo će po potrebi zatražiti hitnu dostavu potrebnih obavijesti od tijela koje je izdalo nalog i odrediti rok ne dulji od sedam radnih dana za njihovu dostavu.

Rokovi za priznanje i izvršenje naloga i prosljeđivanje dokaza

Članak 60.

(1) Nadležno pravosudno tijelo će povodom zaprimljenog europskog naloga za pribavljanje dokaza postupati hitno, vodeći računa o poštivanju rokova predviđenih u ovom članku kao i o procesnim rokovima ili drugim hitnim okolnostima navedenim u nalogu.

(2) Odluku o odbijanju priznanja i izvršenja nadležno pravosudno tijelo će donijeti što je moguće hitnije no najkasnije u roku od 30 dana od zaprimanja naloga za pribavljanje dokaza.

(3) Nadležno pravosudno tijelo će tražene predmete, dokumente ili podatke pribaviti bez odgode a najkasnije u roku od 60 dana po primitku naloga za pribavljanje dokaza, osim ako postoje razlozi za odgodu izvršenja iz članka 61. ovog Zakona ili ako te predmete, dokumente ili podatke već ima u posjedu.

(4) Ako nadležno pravosudno tijelo ne može u roku predviđenom u stavku 2. i 3. ovog članka izvršiti nalog, o tome će, uz navod o razlozima prekoračenja roka te o procijenjenom vremenu za izvršenje naloga, odmah izvijestiti tijelo koje je izdalo nalog.

(5) Predmete, dokumente ili podatke pribavljene izvršenjem europskog naloga za pribavljanje dokaza nadležno pravosudno tijelo će bez odgode proslijediti državi izdavanja, osim ako je uloženo pravno sredstvo iz članka 14. ovog Zakona ili ako postoje razlozi za odgodu iz članka 61. ovog Zakona.

(6) Prilikom prosljeđivanja predmeta, dokumenata ili podataka, nadležno pravosudno tijelo navest će je li ih potrebno vratiti kad više ne budu potrebni državi izdavanja.

Razlozi za odgodu priznanja i izvršenja naloga

Članak 61.

(1) Nadležno pravosudno tijelo će odgoditi postupak priznanja i izvršenja naloga za pribavljanje dokaza, ako:

1. obrazac u smislu članka 52. ovog Zakona nije popunjen ili je očito nepravilan, do primitka potpunog i ispravno popunjenog obrasca,

2. u slučaju iz stavka 57. stavka 4. ovog Zakona ako nalog za pribavljanje dokaza nije ovjeren, do primitka ovjerenog naloga.

(2) Nadležno pravosudno tijelo može odgoditi izvršenje europskog naloga za pribavljanje dokaza, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, posebice težinu kaznenog djela zbog kojeg se vodi kazneni postupak u Republici Hrvatskoj, kao i mogućnost kasnijeg korištenja pribavljenog dokaza, ako:

1. bi izvršenje naloga za pribavljanje dokaza moglo ugroziti već pokrenutu istragu ili kazneni progon u Republici Hrvatskoj, za vrijeme koje smatra da je potrebno,

2. se predmeti, dokumenti ili podaci koji se traže nalogom za pribavljanje dokaza već koriste u drugim sudskim postupcima, sve dok više ne budu potrebni za te postupke.

(3) Nadležno pravosudno tijelo će po prestanku razloga za odgodu odmah poduzeti mjere potrebne za izvršenje naloga za pribavljanje dokaza i o tome će, bilo kojim sredstvom podobnim za ispis, obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog.

Obveza obavještavanja

Članak 62.

(1) Nadležno pravosudno tijelo obavijestit će odmah i na bilo koji način tijelo koje je izdalo nalog:

1. ako tijekom izvršenja naloga za pribavljanje dokaza ustanovi da bi bilo prikladno poduzeti istražne mjere koje nisu prvobitno predviđene ili ih se nije moglo navesti prilikom izdavanja naloga za pribavljanje dokaza, kako bi to tijelo moglo poduzeti daljnje mjere u konkretnom slučaju,

2. ako ustanovi da nalog za pribavljanje dokaza nije izvršen u skladu s domaćim pravom,

3. ako ustanovi da u konkretnom slučaju ne može postupiti u skladu s formalnostima i uputama iz članka 58. ovog Zakona.

Ovu obavijest nadležno pravosudno tijelo će, na zahtjev tijela koje je izdalo nalog, potvrditi bez odgode, bilo kojim sredstvom podobnim za ispis.

(2) Nadležno pravosudno tijelo obavijestit će bez odgode, bilo kojim sredstvom podobnim za ispis, tijelo koje je izdalo nalog:

1. o prosljeđivanju naloga za pribavljanje dokaza nadležnom pravosudnom tijelu, u skladu s člankom 8. stavkom 7. ovog Zakona,

2. o odluci kojom je odbijeno priznanje i izvršenje europskog naloga za pribavljanje dokaza, s obrazloženjem,

3. o odgodi priznanja i izvršenja, razlozima odgode i po mogućnosti predviđenom trajanju odgode izvršenja europskog naloga za pribavljanje dokaza,

4. o nemogućnosti izvršenja europskog naloga za pribavljanje dokaza, unatoč savjetovanju s tijelom koje je izdalo nalog, jer su predmeti, dokumenti ili podaci nestali, uništeni ili ih se ne može naći na mjestu navedenom u naloga ili zato što mjesto gdje se nalaze predmeti, dokumenti ili podaci nije naznačeno na dovoljno točan način.

Glava V.
NALOG ZA ODUZIMANJE IMOVINE ILI PREDMETA

Područje primjene

Članak 63.

Osim za kažnjiva djela iz članka 10. ovog Zakona, sud iz članka 7. stavka 2. ovog Zakona će priznati i izvršiti nalog za oduzimanje imovine ili predmeta za sva kažnjiva djela propisana domaćim pravom, neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje navedenim u zaprimljenom nalogu.

Priznanje i izvršenje naloga

Članak 64.

(1) Sud će priznati nalog i odmah poduzeti sve mjere potrebne za njegovo izvršenje, osim ako ne odbije priznati i izvršiti nalog zbog kojeg od razloga iz članka 65. ovog Zakona, odnosno odgodi izvršenje naloga zbog razloga iz članka 67. ovog Zakona.

(2) Ako se nalog odnosi na oduzimanje predmeta, sud može, uz pristanak države izdavanja umjesto predmeta oduzeti njegovu novčanu protuvrijednost u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje ovršni postupak.

(3) Ako nalog za oduzimanje novčanog iznosa nije moguće u cijelosti izvršiti, sud će preostali dio novčanog iznosa naplatiti u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje ovršni postupak.

(4) Ako nalog za oduzimanje novčanog iznosa nije moguće naplatiti u valuti na koju glasi, sud će taj iznos izraziti u domaćoj valuti prema tečaju na dan izdavanja naloga.

Razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja naloga

Članak 65.

Sud može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, odlučiti hoće li izvršiti ili odbiti priznanje i izvršenje naloga za oduzimanje imovine ili dokaza

1. ako potvrda u smislu članka 73. stavka 2. ovog Zakona nije priložena ili nije potpuna, odnosno očito nije u skladu s nalogom;

2. ako bi izvršenjem naloga za oduzimanje bilo povrijeđeno načelo ne bis in idem;

3. ako djelo za koje je izdan nalog nije kazneno djelo prema domaćem pravu. Za fiskalna djela izvršenje naloga ne može se odbiti samo iz razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama i mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja;

4. ako izvršavanje naloga za oduzimanje sprječava imunitet ili povlastica prema domaćem pravu;

5. ako izvršavanje naloga za oduzimanje sprječavaju prava koje su treće osobe stekle u dobroj vjeri na temelju domaćeg prava;

6. ako, iz potvrde u smislu članka 73. stavka 2. ovog Zakona proizlazi da osoba protiv koje je izdan nalog za oduzimanje, nije osobno prisustvovala raspravi na kojoj je taj nalog izdan, osim ako je u potvrdi navedeno da je u skladu sa zahtjevima propisanim nacionalnim pravom države izdavanja:

a) osobi bio pravodobno i osobno uručen poziv s naznakom mjesta i vremena održavanja rasprave na kojoj je izdan nalog za oduzimanje, ili da je zaprimila službenu obavijest o mjestu i vremenu održavanja rasprave na način iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti da je znala za održavanje rasprave, te da je upozorena da nalog može biti izdan u njezinoj odsutnosti u slučaju njezinog nedolaska,

b) osobu na raspravi zastupao opunomoćeni branitelj ili branitelj kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti,

c) osoba, nakon što joj je osobno uručen nalog za oduzimanje izdan u njezinoj odsutnosti uz pouku da ima pravo podnijeti zahtjev za obnovu postupka ili žalbu na temelju kojih se može provesti postupak u kojem će imati pravo sudjelovati, u kojem će se preispitati utvrđeno činjenično stanje i izvesti novi dokazi, a što bi moglo dovesti do preinačenja ovog naloga, izričito izjavila da ne osporava nalog izdan u njenoj odsutnosti, odnosno nije u primjerenom roku podnijela zahtjev za obnovu postupka ili žalbu;

7. ako je nalog za oduzimanje izdan za kaznena djela koja su u cijelosti ili djelomično počinjena na području Republike Hrvatske;

8. ako je nalog za oduzimanje izdan za kaznena djela koja su počinjenih izvan teritorija države izdavanja, a domaće pravo ne dopušta kazneni progon za ta kaznena djela kada su počinjena izvan teritorija Republike Hrvatske;

9. ako je nastupila zastara kaznenog progona ili izvršenja kaznene sankcije za djelo iz naloga prema domaćem pravu uz uvjetom da postoji sudbenost Republike Hrvatske.

Dopunske obavijesti

Članak 66.

(1) Ako utvrdi postojanje razloga iz članka 65. ovog Zakona, sud može, prije nego što odluči o priznanju i izvršenju naloga za oduzimanje u cijelosti, zatražiti dopunske obavijesti od tijela koje je izdalo nalog i odrediti rok, ne dulji od sedam radnih dana za njihovu dostavu. Sud će upozoriti tijelo koje je izdalo nalog da će odbiti izvršenje naloga ako u roku koji je odredio ne zaprimi dodatne obavijesti.

(2) Obavijesti i dopunu iz stavka 1. ovog članka sud će obvezno zatražiti kad utvrdi postojanje razloga navedenih u:

– članku 65. stavku 1. ovog Zakona,

– članku 65. stavku 2. točki 1., 5., 6. i 7. ovog Zakona.

(3) Sud će odmah obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog da je imovina već oduzeta ili je nestala, uništena ili je nije bilo moguće pronaći na mjestu navedenom u potvrdi, a niti nakon razmjene podataka s državom izdavanja nije bilo moguće utvrditi gdje se nalazi, zbog čega nalog za oduzimanje nije bilo moguće izvršiti.

Odgoda izvršenja naloga za oduzimanje

Članak 67.

(1) Sud može, uzimajući u obzir potrebu žurnog postupanja i vjerojatnost da će se onemogućiti ili znatno otežati oduzimanje, odgoditi izvršenje naloga za oduzimanje:

1. ako postoji opasnost da će naplaćeni novčani iznos zbog istodobnog izvršavanja naloga za oduzimanje novčanog iznosa u više država članica premašiti iznos iz naloga,

2. ako je u smislu članka 14. ovog Zakona uložen pravni lijek protiv naloga za oduzimanje,

3. ako bi izvršenje naloga za oduzimanje ugrozilo vođenje kaznenog postupka u Republici Hrvatskoj, za vrijeme dok to sud smatra potrebnim,

4. za vrijeme potrebno za prevođenje naloga za oduzimanje, ako je nalog ili neki njegov dio neophodno prevesti,

5. ako je u Republici Hrvatskoj u tijeku postupak za oduzimanje imovine ili predmeta koji su predmet naloga.

(2) Sud će tijekom trajanja odgode poduzimati sve mjere propisane domaćim pravom radi osiguranja imovine u svrhu oduzimanja.

(3) Sud će odmah obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog o odgodi izvršenja, uključujući i razloge odgode, a ako je moguće i očekivanom trajanju odgode u smislu stavka 1. točke 2.-5. ovog članka, posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da država izdavanja pristaje na takav način prosljeđivanja.

(4) Po prestanku razloga za odgodu, sud će odmah poduzeti potrebne mjere za izvršenje naloga za oduzimanje imovine ili predmeta i o tome obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog na način predviđen u stavku 3. ovog članka.

Više naloga za oduzimanje

Članak 68.

Cijeneći sve okolnosti slučaja, a prije svega vodeći računa o tome je li imovina koju treba oduzeti bila osigurana, kao i o težini kaznenog djela, mjestu počinjenja kaznenog djela, datumu izdavanja i dostave naloga sud će primjenom domaćeg prava odučiti o redoslijedu izvršavanja

1. dva ili više naloga protiv iste fizičke ili pravne osobe koji su izdani radi oduzimanja novčanog iznosa, kad ta osoba nema dovoljno sredstava za izvršavanje svih naloga,

2. dva ili više naloga za oduzimanje istog predmeta.

Mjerodavno pravo

Članak 69.

(1) Sud će odlučiti o postupku i mjerama za izvršenje naloga za oduzimanje u skladu s domaćim pravom.

(2) Ako osoba na koju se odnosi nalog za oduzimanje podnese dokaz o djelomičnom ili potpunom oduzimanju u drugoj državi, sud će o tome obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog. Dio novčanog iznosa koji je naplaćen u drugoj državi na temelju istog naloga za oduzimanje sud će odbiti od cjelokupnog iznosa iz zaprimljenog naloga.

(3) Sud će izvršiti nalog za oduzimanje izdan protiv pravne osobe u skladu s domaćim pravom.

(4) Bez suglasnosti tijela koje je izdalo nalog, sud neće zamijeniti nalog za oduzimanje drugim mjerama pa niti kaznom zatvora ili drugim mjerama koje uključuju oduzimanje slobode.

Obustava izvršenja

Članak 70.

Domaći sud će obustaviti izvršenje naloga za oduzimanje kada ga tijelo koje je izdalo nalog, posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis uz uvjet da može utvrditi vjerodostojnost ispisa, obavijesti o stavljanju naloga izvan snage.

Raspolaganje oduzetom imovinom

Članak 71.

(1) Novac naplaćen izvršenjem naloga za oduzimanje bit će:

1. uplaćen u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, ako je naplaćeni iznos u vrijednosti do 10.000,00 EUR,

2. u visini od 50% naplaćenog iznosa doznačen državi izdavanja, ako naplaćeni iznos premašuje vrijednost od 10.000,00 EUR.

(2) Imovina pribavljena izvršenjem naloga za oduzimanje koja nije obuhvaćena stavkom 1. ovog članka bit će:

1. prodana, a novčanim iznosom ostvarenim njezinom prodajom raspolagat će se u skladu sa stavkom 1. ovog članka,

2. prenesena na državu izdavanja naloga; a ako je nalog izdan za oduzimanje novčanog iznosa imovina oduzeta u zamjenu za taj iznos može biti prenesena državi izdavanja samo uz njezinu prethodnu suglasnost,

3. u slučaju nemogućnosti primjene točke 1. i 2. ovog stavka, ustupljena na raspolaganje Republici Hrvatskoj u skladu s domaćim pravom.

(3) Predmeti koji čine dio nacionalne kulturne baštine Republike Hrvatske, ne podliježu primjeni odredbi iz stavka 1. i 2. ovog članka.

(4) Prilikom raspolaganja oduzetom imovinom sud će u pravilu primijeniti odredbe stavka 1.-3. ovog članka, osim ako se Republika Hrvatska drugačije ne dogovori s državom izdavanja.

Obavještavanje o rezultatu izvršenja

Članak 72.

Sud će odmah obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da država izdavanja pristaje na takav način prosljeđivanja:

1. o odbijanju priznanja i izvršenja naloga za oduzimanje, navodeći razloge za takvu odluku,

2. o nemogućnosti potpunog izvršenja naloga za oduzimanje iz razloga označenih u članku 68., članku 69. stavku 2. ili članku 16. ovog Zakona,

3. o izvršenju naloga za oduzimanje,

4. o primjeni zamjenskih mjera u skladu sa člankom 69. stavkom 4. ovog Zakona.

Izdavanje i prosljeđivanje naloga za oduzimanje imovine ili predmeta

Članak 73.

(1) Sud iz članka 6. ovog Zakona izdat će nalog za oduzimanje imovine ili predmeta koji se nalaze u drugoj državi i proslijediti ga nadležnom sudu iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na daljnji postupak.

(2) Nadležni sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona ispunit će potvrdu čiji je standardni obrazac sastavni dio ovog Zakona (Prilog 4.) i ovjeriti točnost njezinog sadržaja.

(3) Nadležni sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona proslijedit će nalog zajedno s potvrdom iz stavka 2. ovog članka nadležnom tijelu države članice za koje opravdano vjeruje da se na njegovom području nalazi imovina fizičke ili pravne osobe na koju se nalog odnosi ili da na njegovom području navedena osoba ostvaruje prihode. Nalog za oduzimanje predmeta zajedno s potvrdom iz stavka 2. ovog članka, sud će proslijediti nadležnom tijelu države članice za koje opravdano vjeruje da se na njegovom području nalaze predmeti na koje se nalog odnosi.

(4) Ako niti za jednu od država članica nije moguće opravdano vjerovati da se na njezinom području nalazi imovina na koju se odnosi nalog za oduzimanje, odnosno ako nije poznato gdje osoba protiv koje je izdan nalog za oduzimanje ostvaruju prihode, sud će dostaviti nalog nadležnom tijelu države članice na čijem području ta fizička ili pravna osoba ima prebivalište odnosno sjedište.

Prosljeđivanje naloga u više država članica

Članak 74.

(1) Sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona može u isto vrijeme proslijediti nalog za oduzimanje nadležnom tijelu samo jedne države članice.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka sud može u isto vrijeme proslijediti nalog za oduzimanje nadležnim tijelima više država članica, ako opravdano vjeruje:

a) da se imovina i predmeti na koje se odnosi nalog za oduzimanje nalaze u više različitih država članica, ili

b) da se imovina i predmeti na koje se odnosi nalog za oduzimanje nalaze u jednoj od dvije ili više država članica, ili

c) ako je oduzimanje imovine i predmeta na koje se odnosi nalog za oduzimanje moguće izvršiti samo uz sudjelovanje pravosudnih tijela više država članica.

Posljedice prosljeđivanja naloga za oduzimanje

Članak 75.

(1) Sud koji je izdao nalog može izvršiti vlastiti nalog za oduzimanje u Republici Hrvatskoj, neovisno o činjenici što je takav nalog već dostavljen nadležnom tijelu jedne ili više država članica u skladu s ovim Zakonom.

(2) U slučaju da je nalog za oduzimanje novčanog iznosa dostavljen nadležnom tijelu jedne ili više država članica, ukupna vrijednost naplaćena izvršenjem naloga ne smije premašiti iznos naveden u nalogu za oduzimanje.

(3) Sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona će bez odgode obavijestiti nadležna tijela svih država članica kojima je dostavljen nalog za oduzimanje, posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da država izvršenja pristaje na takav način prosljeđivanja:

1. da postoji opasnost da bi izvršenjem naloga mogao biti naplaćen iznos viši od onog navedenog u nalogu za oduzimanje, kao i o prestanku takve opasnosti,

2. da je nalog za oduzimanje u cijelosti ili jednom dijelu izvršen u Republici Hrvatskoj ili u nekoj od država izvršenja, navodeći dio iznosa koji nije naplaćen,

3. da je osoba protiv koje je nalog za oduzimanje izdan, nakon njegovog slanja dobrovoljno platila određeni dio novčanog iznosa, za koji treba umanjiti iznos naveden u nalogu.

Stavljanje naloga izvan snage

Članak 76.

Nadležni sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona će odmah obavijestiti nadležno tijelo države izvršenja o svakoj odluci ili mjeri kojom se nalog stavlja izvan snage, posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis, uz uvjet da država izvršenja pristaje na takav način prosljeđivanja.

Glava VI.
PRIZNANJE I IZVRŠENJE ODLUKA O NOVČANOJ KAZNI

Područje primjene

Članak 77.

(1) Osim za djela iz članka 10. ovog Zakona sud iz članka 7. stavka 3. ovog Zakona priznat će i izvršiti odluku o novčanoj kazni bez provjere dvostruke kažnjivosti i za sljedeća kažnjiva djela:

– kršenje propisa o cestovnom prometu, uključujući pravila o broju sati vožnje i vremenu počinka te propisa o opasnim tvarima,

– krijumčarenje robe,

– povredu prava intelektualnog vlasništva,

– prijetnju i nasilna djela protiv osoba, uključujući nasilje na sportskim priredbama,

– kaznena djela oštećenja tuđe imovine,

– krađu,

– prijestupe koje su države članice inkriminirale u svrhu izvršavanja obveza iz instrumenata usvojenih u smislu Ugovora o Europskim zajednicama ili glave VI. Ugovora o Europskoj uniji.

(2) Osim za kažnjiva djela iz stavka 1. ovog članka, sud će priznati i izvršiti odluke i za sva kažnjiva djela propisana domaćim pravom, neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje prema nacionalnom pravu države izdavanja.

Isključenje naplate

Članak 78.

Novčana kazna ne uključuje:

1. oduzimanje predmeta namijenjenih, upotrijebljenih ili nastalih počinjenjem kaznenog djela,

2. oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom,

3. zahtjev za naknadu i popravak štete koji je izvršen na temelju odredbi Uredbe Vijeća (EZ-a) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima.

Priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni

Članak 79.

(1) Sud iz članka 7. stavka 3. ovog Zakona priznat će odluku o novčanoj kazni bez posebnih formalnosti i bez odgode poduzeti potrebne mjere za njeno izvršenje, ako ne odluči primijeniti neki od razloga za odbijanje priznanja i izvršenja iz članka 80. ovog Zakona.

(2) Za postupanje mjesno je nadležan sud prema mjestu u kojem fizička osoba ima prebivalište odnosno boravište a pravna osoba registrirano sjedište, odnosno prema mjestu gdje se nalazi imovina navedenih osoba ili gdje one ostvaruju dohodak.

Razlozi za odbijanje priznanja i izvršenja

Članak 80.

(1) Sud će odbiti priznanje i izvršenje odluke o novčanoj kazni, ako potvrda u smislu članka 87. stavku 2. ovog Zakona nije priložena ili nije potpuna, odnosno očito nije u skladu s odlukom.

(2) Sud može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, odlučiti hoće li izvršiti ili će odbiti priznanje i izvršenje odluke o novčanoj kazni ako utvrdi da:

1. je za isto djelo istu osobu već pravomoćno osudio domaći sud ili sud u drugoj državi članici i ta odluka druge države članice je izvršena,

2. se odluka odnosi na djela iz članka 77. stavka 2. ovog Zakona, a koja prema domaćem pravu ne predstavljaju kažnjivo djelo,

3. je za izvršenje odluke po domaćem pravu nastupila zastara izvršenja, a odluka se odnosi na djelo za koje po domaćem pravu postoji nadležnost Republike Hrvatske;

4. se odluka odnosi na djela koja:

a) su u cijelosti ili djelomično počinjena na području Republike Hrvatske, ili

b) su počinjena izvan teritorija države izdavanja, a domaće pravo ne dopušta kazneni progon za ta djela kada su počinjena izvan teritorija Republike Hrvatske;

5. se odnosi na osobu koja prema domaćem pravu uživa imunitet;

6. je odluka donesena protiv osobe prema kojoj se po domaćem pravu ne može izreći novčana kazna zbog njezine dobi;

7. iz potvrde u smislu članka 87. stavka 2. ovog Zakona proizlazi da je odluka o novčanoj kazni donesena bez rasprave, a osoba na koju se odluka odnosi nije na temelju prava države izdavanja, osobno niti posredstvom svog opunomoćenika nije bila u skladu s pravom te države obaviještena o pravu osporavanja odluke i rokovima u kojima to može učiniti;

8. ako, iz potvrde u smislu članka 87. stavka 2. ovog Zakona proizlazi da osoba na koju se odluka odnosi nije osobno prisustvovala raspravi na kojoj je ta odluka donesena, osim ako je u potvrdi navedeno da je u skladu sa zahtjevima propisanim nacionalnim pravom države izdavanja:

a) osobi bio pravodobno i osobno uručen poziv s naznakom mjesta i vremena održavanja rasprave na kojoj je donesena odluka o novčanoj kazni ili da je zaprimila službenu obavijest o mjestu i vremenu održavanja rasprave na način iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti da je znala za održavanje rasprave, te da je upozorena na mogućnost donošenja odluke u njezinoj odsutnosti u slučaju nedolaska,

b) osobu na raspravi zastupao opunomoćeni branitelj ili branitelj kojeg je postavio sud po službenoj dužnosti,

c) osoba, nakon što joj je osobno uručena odluka o novčanoj kazni donesena u njenoj odsutnosti uz pouku da ima pravo podnijeti zahtjev za obnovu postupka ili žalbu na temelju kojih se može provesti postupak u kojem će imati pravo sudjelovati, u kojem će se preispitati utvrđeno činjenično stanje i izvesti novi dokazi, a što bi moglo dovesti do preinačenja ove odluke, izričito izjavila da ne osporava odluku donesenu u njezinoj odsutnosti odnosno nije u primjerenom roku podnijela zahtjev za obnovu postupka ili žalbu;

9. ako iz potvrde u smislu članka 87. stavka 2. ovog Zakona, proizlazi da osoba na koju se odnosi odluka o novčanoj kazni nije osobno prisustvovala raspravi na kojoj je donesena odluka, osim ako je u potvrdi navedeno da se izričito odrekla prava na osobno saslušanje te navela da ne osporava činjenice nakon što je obaviještena o postupku koji se vodi protiv nje, kao i o mogućnosti osobnog prisustvovanja raspravi;

10. novčana kazna ne premašuje vrijednost od 70,00 EUR prema tečaju na dan donošenja odluke o novčanoj kazni.

(3) U slučajevima iz stavka 1. i stavka 2. točke 3., 7., 8. i 9. ovog članka sud će se, ako smatra potrebnim, prije donošenja odluke kojom odbija priznanje i izvršenje odluke u cijelosti ili djelomično, obratiti nadležnom tijelu države izdavanja radi dostave dopunskih podataka potrebnih za odluku te odrediti rok za dostavu ne dulji od sedam radnih dana.

Određivanje iznosa koji treba platiti

Članak 81.

(1) Ako se novčana kazna odnosi na djela koja nisu počinjena na teritoriju države izdavanja, sud može, ako postoji nadležnost Republike Hrvatske, smanjiti iznos izrečene novčane kazne u skladu s najvišom novčanom kaznom propisanom za ista djela prema domaćem pravu.

(2) Sud će utvrditi iznos novčane kazne u domaćoj valuti prema tečaju na dan donošenja odluke o kazni.

Mjerodavno pravo

Članak 82.

(1) Sud će dostavljenu odluku o novčanoj kazni izvršiti u skladu s domaćim pravom na način kako izvršava novčanu kaznu koju je izrekao domaći sud.

(2) Ako osoba na koju se odnosi odluka o novčanoj kazni priloži dokaz da je kaznu podmirila u cijelosti ili djelomično u nekoj od država članica, sud će taj podatak provjeriti neposrednim upitom nadležnom tijelu države izdavanja.

(3) Dio kazne koji je naplaćen u nekoj od država članica oduzet će se od iznosa koji treba naplatiti u Republici Hrvatskoj.

Kazna zatvora ili druga zamjenska sankcija za nenaplaćenu novčanu kaznu

Članak 83.

Kada odluku o novčanoj kazni nije moguće izvršiti u cijelosti ili djelomično, sud će primijeniti zamjenske sankcije, uključujući kaznu zatvora, u skladu s domaćim pravom uz uvjet da država izdavanja u potvrdi iz članka 87. stavka 2. ovog Zakona, dopusti primjenu takve zamjenske sankcije. Vrsta i mjera zamjenske sankcije određuje se prema domaćem pravu, ali ne smije prijeći najvišu mjeru navedenu u potvrdi koju je dostavila država izdavanja.

Obavještavanje nadležnog tijela države izdavanja

Članak 84.

Sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona će bez odgode obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja posredstvom sigurnog komunikacijskog sredstva podobnog za ispis uz uvjet da država izdavanja pristaje na takav način prosljeđivanja:

1. o prosljeđivanju odluke nadležnom sudu radi izvršenja,

2. o svakoj odluci kojom se odbija priznanje i izvršenje odluke zbog razloga iz članka 80. ovog Zakona ili zbog sumnje o ugrožavanju temeljnih prava ili pravnih načela u smislu odredbe članka 6. Ugovora o Europskoj uniji, zajedno s obrazloženjem,

3. o izvršenju odluke na načine propisane člankom 81., člankom 82. i člankom 16. ovog Zakona,

4. o obustavi postupka izvršenja odluke,

5. o primjeni zamjenske sankcije iz članka 83. ovog Zakona.

Obustava izvršenja

Članak 85.

Sud će obustaviti postupak izvršavanja odluke o novčanoj kazni kada od nadležnog tijela države izdavanja zaprimi obavijest o postojanju razloga koji priječe njezino izvršenje.

Naknada od izvršenja odluke

Članak 86.

Ukoliko nije drugačije ugovoreno između Republike Hrvatske i države izdavanja, naknada ostvarena naplatom novčane kazne pripasti će Republici Hrvatskoj.

Prosljeđivanje odluke o novčanoj kazni

Članak 87.

(1) Sud koji je donio odluku o novčanoj kazni proslijedit će odluku o novčanoj kazni koja se treba izvršiti u drugoj državi članici nadležnom sudu iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na daljnji postupak.

(2) Nadležni sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona će ispuniti potvrdu čiji je standardni obrazac sastavni dio ovog Zakona (Prilog 5.) i ovjeriti točnost njezinog sadržaja.

(3) Sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona će odluku o novčanoj kazni zajedno s potvrdom iz stavka 2. ovoga članka, proslijediti nadležnom tijelu države članice u kojoj fizička ili pravna osoba na koju se odluka odnosi, ima imovinu ili ostvaruje dohodak, ima prebivalište, odnosno boravište ili, kada se radi o pravnoj osobi, registrirano sjedište.

(4) Sud može u isto vrijeme proslijediti odluku samo jednoj državi izvršenja.

Posljedice prosljeđivanja odluke o novčanoj kazni

Članak 88.

(1) Domaći sud ne može izvršiti odluku o novčanoj kazni koja je radi izvršenja proslijeđena drugoj državi članici.

(2) Sud može ponovno pokrenuti postupak izvršenja odluke o novčanoj kazni u Republici Hrvatskoj:

1. ako se odluka nije mogla u cijelosti izvršiti u državi članici iz stavka 1. ovog članka,

2. ako je sud odustao od izvršenja te odluke u državi članici iz stavka 1. ovog članka.

(3) Ako nakon prosljeđivanja odluke o novčanoj kazni sud zaprimi obavijest da je novčana kazna plaćena djelomično ili u cijelosti, o tome će bez odgode obavijestiti nadležno tijelo države izvršenja.

Glava VII.
PRIZNANJE I IZVRŠENJE PRESUDE KOJOM JE IZREČENA KAZNA ZATVORA ILI MJERA KOJA UKLJUČUJE ODUZIMANJE SLOBODE

Područje primjene

Članak 89.

(1) Odredbe ove glave primjenjuju se samo na priznanje presude i izvršenje kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, uključujući i presude kojima su uz kaznu zatvora, izrečene i novčana kazna i/ili oduzimanje imovinske koristi, neovisno o tome što novčana kazna još nije plaćena, niti imovinska korist oduzeta.

(2) Osim za djela iz članka 10. ovog Zakona, sud iz članka 7. stavka 4. ovog Zakona priznat će presudu kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode za djelo koje prema domaćem pravu sadrži bitna obilježja kažnjivog djela neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje navedenim u zaprimljenoj presudi.

(3) Odredbe ove glave primjenjuju se neovisno o činjenici gdje se osuđenik nalazi u trenutku pokretanja postupka za priznanje i izvršenje presude kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode.

Mjesna nadležnost

Članak 90.

(1) Za postupanje u smislu članka 91. ovog Zakona mjesno je nadležan sud prema zadnjem prebivalištu ili boravištu osuđenika ili prema prebivalištu, odnosno boravištu osuđenikove obitelji ili bliskih srodnika.

(2) Ako se prema odredbi stavka 1. ovog članka ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Republike Hrvatske će odrediti jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak.

Priznanje presude i izvršenje kazne

Članak 91.

(1) Kad nadležni sud iz članka 7. stavka 4. ovog Zakona zaprimi stranu presudu, provjerit će je li uz nju dostavljena potvrda u smislu odredbe članka 103. stavka 1. ovog Zakona te jesu li ostvareni sljedeći uvjeti:

1. da je osuđenik državljanin Republike Hrvatske i u njoj ima prebivalište/boravište, ili

2. da je osuđenik državljanin Republike Hrvatske, bez prebivališta/boravišta u Republici Hrvatskoj, kojemu je presudom, upravnom odlukom ili drugom mjerom koja je posljedica presude, izrečena mjera deportacije ili protjerivanja u Republiku Hrvatsku, nakon otpuštanja s izdržavanja kazne, ili

3. da je, izvan slučajeva pod točkom 1. i 2. ovog stavka ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dalo suglasnost državi izdavanja za prosljeđivanje presude kojom je izrečena kazna zatvora ili druga mjera koja uključuje oduzimanje slobode Republici Hrvatskoj radi priznanja, s čime se suglasio i osuđenik.

(2) U slučajevima propisanim stavkom 1. točkom 3. ovog članka ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa će prilikom davanja suglasnosti da se Republici Hrvatskoj proslijedi radi preuzimanja presuda države izdavanja kojom je izrečena kazna zatvora ili druga mjera koja uključuje oduzimanje slobode, posebno voditi računa o lakšoj socijalnoj rehabilitaciji osuđenika te će posredstvom službe za probaciju utvrditi boravište/prebivalište osuđenika, odnosno njegove obitelji u Republici Hrvatskoj, posjeduje li kakvu nepokretnu imovinu u Republici Hrvatskoj kao i druge osobne i društvene okolnosti koje osuđenika povezuju s Republikom Hrvatskom.

(3) Nadležni sud može zatražiti od države izdavanja prosljeđivanje presude donesene u toj državi, kao i potvrde u smislu članka 103. stavka 1. ovog Zakona, radi priznanja i izvršenja presude u Republici Hrvatskoj.

(4) Kaznu zatvora iz dostavljene presude izrečenu u trajanju koja prelazi najveću domaćim pravom propisanu kaznu zatvora za isto ili slično kazneno djelo sud će uskladiti na način da izrekne maksimalnu domaćim zakonom propisanu kaznu za isto ili slično kazneno djelo.

(5) Kaznu zatvora ili drugu mjeru koja uključuje oduzimanje slobode koja po svojoj prirodi nije u skladu s domaćim pravom sud će uskladiti na način da izrekne kaznenu sankciju propisanu domaćim zakonom za isto ili slično kazneno djelo koja će u najvećoj mogućoj mjeri odgovarati kazni iz dostavljene presude s time da se ne može pretvoriti u novčanu kaznu.

(6) Kazna koju utvrdi sud na temelju domaćeg prava, ne smije po vrsti i trajanju biti stroža od kazne izrečene presudom u državi izdavanja.

(7) Pravomoćnu odluku o priznanju strane presude donesenu nakon postupka u smislu stavka 1.-6. ovog članka sud će bez odgode dostaviti sucu izvršenja nadležnom u smislu zakona kojim se uređuje izvršenje kaznenopravnih sankcija.

Sporazum s drugim državama članicama

Članak 92.

Suglasnost ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa iz članka 91. stavka 1. točke 3. ovog Zakona nije potrebna ako se s nekom od država članica postigne sporazum da se takva suglasnost neće tražiti u sljedećim slučajevima:

1. ako osuđenik živi i ima boravište u Republici Hrvatskoj najmanje pet godina i nije izgubio pravo na to boravište u skladu s domaćim pravom,

2. ako je osuđenik, izvan slučajeva iz članka 91. stavka 1. točke 1. i 2. ovog Zakona, državljanin Republike Hrvatske.

Rokovi i dužnost obavještavanja

Članak 93.

(1) Po primitku presude i potvrde sud će odmah započeti postupak i u roku koji ne može biti dulji od devedeset dana odlučiti o priznanju presude i donijeti rješenje o upućivanju na izdržavanje kazne, osim ako odgodi priznanje presude na temelju razloga iz članka 96. ovog Zakona.

(2) Protiv odluke o priznanju presude osuđenik i nadležni državni odvjetnik imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od primitka odluke. O ovoj žalbi viši sud mora odlučiti u roku od petnaest dana.

(3) Sud će obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja da iznimno u konkretnom slučaju ne može poštivati rok iz stavka 1. ovog članka, navodeći razloge za prekoračenje roka i procijenjeno vrijeme u kojem će biti pravomoćno odlučeno o presudi.

(4) Sud će odmah u pisanom obliku obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja:

– da se, nakon zaprimanja presude i potvrde, osuđenik više ne nalazi na području Republike Hrvatske,

– o odluci o priznanju i izvršenju kazne, datumu njezinog donošenja i pravomoćnosti,

– o odluci o odbijanju priznanja i izvršenja kazne i razlozima iz članka 94. ovog Zakona za takvu odluku,

– o odluci donesenoj na temelju članka 91. stavka 4. i 5. ovog Zakona kao i o razlozima za takvu odluku,

– o odluci kojom se odbija izvršenje kazne na temelju članka 16. ovog Zakona, kao i o razlozima za donošenje takve odluke,

– o otpuštanju zatvorenika iz kaznionice, odnosno zatvora na temelju rješenja o uvjetnom otpustu i o trajanju neizdržanog ostatka kazne, samo ako je to zatražila država izdavanja u potvrdi,

– o bijegu zatvorenika iz kaznionice odnosno zatvora,

– o isteku kazne.

Osnove za odbijanje priznanja i izvršenja

Članak 94.

(1) Sud može, rukovodeći se načelima učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje, odlučiti hoće li odbiti priznanje presude i izvršenje kazne ako:

1. potvrda u smislu članka 103. stavka 1. ovog Zakona, nije potpuna ili očito nije u skladu s presudom, a država izdavanja nije u određenom roku, koji ne može biti dulji od sedam radnih dana dostavila dopunu odnosno ispravak;

2. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 91. stavka 1. točke 1. i 2. ovog Zakona;

3. bi izvršenje presude bilo protivno načelu ne bis in idem;

4. djelo iz dostavljene presude ne predstavlja kazneno djelo po domaćem pravu. Za fiskalna djela izvršenje naloga ne može se odbiti samo iz razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama i mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja;

5. je prema domaćem pravu nastupila zastara izvršenja kazne;

6. osuđenik na temelju domaćeg prava uživa imunitet koji onemogućava izvršenje kazne;

7. je kazna izrečena djetetu ili mlađem maloljetniku;

8. je u vrijeme kad je sud zaprimio presudu radi priznanja i izvršenja preostalo manje od šest mjeseci odsluženja kazne;

9. iz potvrde u smislu članka 103. stavka 1. ovog Zakona proizlazi da osuđenik nije osobno prisustvovao raspravi na kojoj je presuda donesena, osim ako je u potvrdi navedeno da je u skladu sa zahtjevima propisanim nacionalnim pravom države izdavanja:

a) osuđeniku bio pravodobno i osobno uručen poziv s naznakom mjesta i vremena održavanja rasprave na kojoj je donesena presuda ili da je zaprimio službenu obavijest o mjestu i vremenu održavanja rasprave na način iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti da je znao za održavanje rasprave, te da je upozoren na mogućnost donošenja odluke u njegovoj odsutnosti u slučaju nedolaska,

b) osuđenika na raspravi zastupao opunomoćeni branitelj ili branitelj kojeg mu je postavio sud po službenoj dužnosti,

c) osuđeniku nakon što mu je osobno uručena presuda donesena u njegovoj odsutnosti uz pouku da ima pravo podnijeti zahtjev za obnovu postupka ili žalbu na temelju kojih se može provesti postupak u kojem će imati pravo sudjelovati, u kojem će se preispitati utvrđeno činjenično stanje i izvesti novi dokazi, a što bi moglo dovesti do preinačenja ove presude, izričito izjavio da ne osporava odluku donesenu u njegovoj odsutnosti, odnosno nije u primjerenom roku podnio zahtjev za obnovu postupka ili žalbu;

10. se država izdavanja na zahtjev Republike Hrvatske ne suglasi s kaznenim progonom ili izvršenjem kaznene sankcije nad osuđenikom za kojeg je tražila priznanje i izvršenje svoje presude u odnosnu na kazneno djelo počinjeno prije premještaja a koje nije obuhvaćeno dostavljenom presudom;

11. je dostavljenom presudom izrečena mjera psihijatrijskog ili drugog zdravstvenog liječenja odnosno druga mjera koja uključuje oduzimanje slobode, a koju primjenom domaćeg prava nije moguće izvršiti u Republici Hrvatskoj;

12. se presuda odnosi na kaznena djela za koja se u skladu s domaćim pravom smatra da su u cijelosti počinjena u Republici Hrvatskoj ili na mjestu koje je izjednačeno s njezinim teritorijem, a za djela koja su u većim ili bitnim dijelom počinjena na tom teritoriju sud će cijeniti sve posebne okolnosti slučaja, a naročito činjenicu da li je kazneno djelo počinjeno u većem ili bitnom dijelu u državi izdavanja.

(2) U slučajevima iz stavka 1. točke 1., 2., 3., 10., 11. i 12. ovog članka sud će prije donošenja odluke o odbijanju priznanja i izvršenja kazne, kontaktirati i posavjetovati se s nadležnim tijelom države izdavanja, a ako je potrebno zatražiti dodatne podatke.

Djelomično priznanje i izvršenje

Članak 95.

Kad utvrdi postojanje uvjeta za djelomično priznanje strane presude, sud će prije nego odluči hoće li odbiti priznanje i izvršenje kazne kontaktirati nadležno tijelo države izdavanja radi eventualnog sporazuma o djelomičnom priznanju presude i izvršenju kazne. Takvo priznanje i izvršenje ne može rezultirati produljenjem trajanja kazne koja je izrečena u državi izdavanja.

Odgoda priznanja presude

Članak 96.

Sud će odgoditi priznanje ako potvrda priložena uz presudu čije se priznanje i izvršenje traži, nije potpuna ili očito nije u skladu s tom presudom, te će odrediti rok državi izdavanja ne dulji od sedam radnih dana za dostavu dopune ili ispravka potvrde.

Odustanak od izvršenja kazne

Članak 97.

Ako država izdavanja uz obrazloženje povuče potvrdu u smislu članka 103. stavka 1. ovog Zakona prije pravomoćnosti rješenja o upućivanju osuđenika na izvršavanje kazne nadležni sudac izvršenja kaznu neće izvršiti.

Privremeno uhićenje

Članak 98.

(1) Osuđeniku koji se nalazi na području Republike Hrvatske, mjesno nadležni sud može, na molbu države izdavanja i prije zaprimanja presude i potvrde ili prije donošenja odluke o priznanju presude i izvršenju kazne, ako postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći iz Republike Hrvatske odrediti mjere osiguranja njegove prisutnosti na području Republike Hrvatske do donošenje odluke o presudi, u skladu s odredbama domaćeg kaznenog postupovnog prava.

(2) Vrijeme koje je osuđenik proveo u istražnom zatvoru tijekom trajanja postupka priznanja strane presude, kao i svako drugo oduzimanje slobode u smislu stavka 1. ovog članka uračunat će se u kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora.

Premještaj osuđenih osoba u Republiku Hrvatsku

Članak 99.

(1) Osuđenik koji se nalazi u državi izdavanja bit će premješten u Republiku Hrvatsku najkasnije u roku od 30 dana od pravomoćnosti odluke o priznanju presude. Mjesto i vrijeme predaje osuđenika dogovorit će domaće tijelo nadležno za izvršenje kaznenopravne sankcije, po potrebi uz suradnju s ministarstvom nadležnim za unutarnje poslove, s nadležnim tijelima države izdavanja.

(2) Ako zbog okolnosti na koje Republika Hrvatska ne može utjecati premještaj nije moguće izvršiti u roku iz stavka 1. ovog članka, o tome će nadležno tijelo iz stavka 1. ovog članka obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja. Novi način, vrijeme i mjesto predaje osuđenika dogovorit će se u daljnjem roku od deset dana.

Provođenje kroz teritorij Republike Hrvatske

Članak 100.

(1) Ministar nadležan za poslove pravosuđa odobrit će na molbu države izdavanja provođenje osuđenika kroz teritorij Republike Hrvatske u svrhu njegovog premještaja u državu izvršenja, pod uvjetom da je država izdavanja uz molbu za tranzit dostavila presliku potvrde u smislu članka 103. stavka 1. ovog Zakona.

(2) Kad ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa zaprimi molbu za provođenje osuđenika kojeg u svrhu vođenja postupka ili izdržavanja kazne zatvora potražuju pravosudna tijela Republike Hrvatske zbog kaznenog djela počinjenog ili presude izrečene za djelo počinjeno prije započinjanja postupka transfera u državi izdavanja, obavijestit će o tome nadležno tijelo države izdavanja.

(3) Ministar nadležan za poslove pravosuđa o molbi iz stavka 1. ovog članka odlučuje odmah, a odluku će donijeti najkasnije u roku od sedam radnih dana od zaprimanja molbe.

(4) O odluci iz stavka 3. ovog članka ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa obavijestit će nadležno tijelo države izdavanja pisanim putem.

(5) Za potrebe provođenja premještaja nadležni sud može protiv osuđenika odrediti istražni zatvor ako postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će pobjeći, u trajanju potrebnom za provođenje osuđenika kroz teritorij Republike Hrvatske.

Mjerodavno pravo

Članak 101.

(1) Kazna zatvora iz priznate strane presude u Republici Hrvatskoj će se izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje izvršavanje kaznenopravnih sankcija.

(2) Prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu nadležno tijelo će uzeti u obzir zakonske odredbe o uvjetnom otpustu koje je dostavila država izdavanja.

(3) Vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora iz priznate strane presude uračunat će se u kaznu izrečenu na temelju članka 91. ovog Zakona.

(4) Na zahtjev nadležnog tijela države izdavanja sud će ga obavijestiti o odredbama domaćeg prava kojima se uređuje uvjetni otpust.

Načelo specijalnosti

Članak 102.

(1) Osim za djelo zbog kojeg je osuđenik premješten u Republiku Hrvatsku domaći sud protiv njega ne može voditi kazneni postupak, izreći kaznenopravnu sankciju ili mu na drugi način oduzeti slobodu za djelo počinjeno prije njegovog premještaja.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka domaći sud može provesti kazneni postupak ili izvršiti kaznenopravnu sankciju:

1. ako premješteni osuđenik, iako je imao mogućnosti, nije napustio teritorij Republike Hrvatske u roku od 45 dana od puštanja na slobodu ili se u Republiku Hrvatsku vratio,

2. za kazneno djelo za koje domaće pravo ne propisuje kaznu zatvora, a vođenje kaznenog postupka ne iziskuje primjenu mjere pritvora, istražnog zatvora i istražnog zatvora u domu,

3. za kazneno djelo za koje domaće pravo propisuje novčanu kaznu, neovisno o činjenici da takva kazna može biti zamijenjena kaznom zatvora,

4. kada je osuđenik dao suglasnost za premještaj,

5. ako se osuđenik nakon predaje, u prisutnosti branitelja, dragovoljno i u potpunosti svjestan posljedica svoje izjave, na zapisnik izričito odrekao primjene načela specijalnosti iz stavka 1. ovog članka,

6. ako je nadležno tijelo države izdavanja na zahtjev Republike Hrvatske sastavljen u smislu odredbe članka 18. ovog Zakona, uz prijevod, dalo suglasnost za vođenje kaznenog postupka ili za izvršenje kaznenopravne sankcije zbog djela počinjenog prije premještaja osuđenika, a nije riječ o djelu zbog kojeg je premješten u Republiku Hrvatsku. Na zahtjev države izdavanja Republika Hrvatska može dati jamstvo da će biti ispunjeni uvjeti u smislu članka 22. ovog Zakona.

Kriteriji za prosljeđivanje presude i potvrde drugoj državi članici

Članak 103.

(1) Neovisno o činjenici da li se osuđenik kojem je domaći sud izrekao kaznu zatvora nalazi u Republici Hrvatskoj ili državi izvršenja, a koji je dao suglasnost u smislu odredbe članka 105. stavka 1. ovog Zakona, sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona će presudu s potvrdom čiji je standardni obrazac sastavni dio ovog Zakona (Prilog 6.) proslijediti:

1. državi članici čiji je osuđenik državljanin i u kojoj prebiva ili boravi,

2. državi članici čiji je osuđenik državljanin ali u kojoj ne prebiva ili ne boravi, ako je domaćom presudom ili drugom odlukom nadležnog domaćeg tijela izrečena mjera protjerivanja osuđenika u tu državu članicu nakon otpuštanja s izvršavanja kazne,

3. državi članici različitoj od onih označenih u točkama 1. i 2. ovog stavka čije je nadležno tijelo suglasno s prosljeđivanjem presude i potvrde.

(2) Sud će proslijediti presudu i potvrdu državi izvršenja ako utvrdi da će izvršenje kazne u toj državi pridonijeti socijalnoj rehabilitaciji osuđenika. U svrhu utvrđivanja navedene okolnosti sud može, ako smatra potrebnim, kontaktirati i savjetovati se s nadležnim tijelima države izvršenja prije prosljeđivanja presude. Savjetovanje s nadležnim tijelima države izvršenja obvezno je u slučaju iz stavka 1. točke 3. ovog članka.

(3) Sud može povući potvrdu ako nakon prosljeđivanja presude i potvrde kojem nije prethodilo savjetovanje u smislu stavka 2. ovog članka, zaprimi obrazloženo mišljenje države izvršenja da izvršavanje kazne zatvora u toj državi ne bi pridonijelo socijalnoj rehabilitaciji ni uspješnoj reintegraciji osuđenika.

(4) Zahtjev države članice iz stavka 1. ovog članka za prosljeđivanje presude s potvrdom i prijedlog osuđenika za pokretanje postupka prosljeđivanja presude s potvrdom ne obvezuju Republiku Hrvatsku. Svoj prijedlog osuđenik može podnijeti državi izvršenja ili državi izdavanja.

Način prosljeđivanja presude i potvrde

Članak 104.

(1) Sud će proslijediti presudu ili njezinu ovjerenu kopiju zajedno s potvrdom neposredno nadležnom tijelu države izvršenja na način previđen u članku 8. ovog Zakona.

(2) Točnost sadržaja potvrde iz članka 103. stavka 1. ovog Zakona sud će ovjeriti potpisom i pečatom.

(3) Presuda s potvrdom može biti istodobno dostavljena samo jednoj državi izvršenja.

Mišljenje i obavještavanje osuđene osobe

Članak 105.

(1) Sud će državi izvršenja proslijediti presudu s potvrdom radi njezinog priznanja i izvršenja nakon što prethodno pribavi suglasnost osuđenika za premještaj.

(2) Iznimno od stavka 1. ovog članka, suglasnost osuđenika nije potrebno pribavljati ako se presudu s potvrdom prosljeđuje:

1. državi članici čiji je osuđenik državljanin i u kojoj ima prebivalište ili boravište,

2. državi članici u koju će na temelju presude ili druge odluke nadležnog domaćeg tijela osuđenik nakon otpuštanja s izvršavanja kazne biti deportiran ili protjeran,

3. državi članici u koju je osuđenik pobjegao ili se na drugi način vratio u tu državu u cilju izbjegavanja vođenja kaznenog postupka i izvršenja kazne koja je uslijedila.

(3) Osuđeniku koji se nalazi u Republici Hrvatskoj omogućit će se usmeno ili pisano očitovanje o prosljeđivanju presude stranoj državi radi izvršenja. Za maloljetnike i osobe lišene poslovne sposobnosti očitovanje će dati njihov zakonski zastupnik. Usmeno izraženo očitovanje unijeti će se u zapisnik. Prilikom odlučivanja da li će proslijediti presudu državi izvršenja sud će cijeniti dano očitovanje osuđenika.

(4) Očitovanje osuđenika u pisanom obliku sud će dostaviti državi izvršenja, naročito ako se osuđenik suglasio s premještajem, a država izvršenja je dostavila obrazloženo mišljenje da izvršenje kazne zatvora u toj državi ne bi olakšalo socijalnu rehabilitaciju te uspješnu reintegraciju osuđenika u društvo.

(5) Sud će osuđenika na standardnom obrascu koji je sastavni dio ovog Zakona (Prilog 7.) i na jeziku koji osuđenik razumije obavijestiti da je odlučio proslijediti presudu radi izvršenja. Na isti način sud će o svojoj odluci posredstvom nadležnog tijela države izvršenja obavijestiti osuđenika koji se već nalazi u toj državi.

Povlačenje potvrde

Članak 106.

(1) Ako izvršavanje kazne još nije započelo u državi izvršenja, sud može povući potvrdu iz članka 103. stavka 1. ovog Zakona ako se pojave okolnosti koje nisu postojale u trenutku dostavljanja presude ili sud nije za njih znao, a protivne su svrsi izvršenja kazne zatvora.

(2) Sud može povući potvrdu dostavljenu državi izvršenja ako nije suglasan s primjenom zakonskih odredbi o uvjetnom otpustu koje je dostavila država izvršenja.

Zahtjev za privremeno uhićenje

Članak 107.

Sud može od države izvršenja zahtijevati primjenu mjera osiguranja prisutnosti osuđenika do donošenja odluke o priznanju i izvršenju prije prosljeđivanja presude i potvrde, odnosno prije donošenja odluke o priznanju presude i izvršenju kazne ako postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će osuđenik pobjeći s područja te države.

Premještaj osuđenika iz Republike Hrvatske i posljedice premještaja

Članak 108.

(1) Premještaj osuđenika u državu izvršenja provest će u smislu odredbe članka 99. ovog Zakona.

(2) Kada osuđenik započne izdržavati kaznu zatvora u državi izvršenja, nadležni sudac izvršenja obustavit će izvršavanje kazne zatvora u Republici Hrvatskoj.

(3) Republika Hrvatska ima pravo nastaviti s izvršenjem kazne zatvora iz stavka 2. ovog članka nakon što od države izvršenja zaprimi obavijest o nemogućnosti daljnjeg izvršavanja kazne zatvora zbog bijega osuđenika.

Molba za odobrenje provođenja osuđenika kroz treću državu članicu

Članak 109.

(1) Ako je prilikom premještaja osuđenika u državu izvršenja potrebno provođenje kroz teritorij treće države članice, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa će na zahtjev suda dostaviti toj državi molbu za odobrenje tranzita uz kopiju potvrde iz članka 103. stavka 1. ovog Zakona.

(2) Na zahtjev treće države članice sud iz članka 5. stavka 1. će dostaviti prijevod potvrde iz članka 103. stavka 1. ovog Zakona na jedan od jezika naznačenih u zahtjevu.

(3) Ako treća država članica ne zajamči da protiv osuđenika dok se nalazi na njezinom teritoriju neće poduzimati kazneni progon ili primijeniti neku mjeru oduzimanja slobode za kazneno djelo počinjeno ili kaznu izrečenu prije njegova odlaska s teritorija Republike Hrvatske, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa može povući svoju molbu.

(4) Ako se premještaj osuđenika provodi zračnim putem u slučaju nepredviđenog slijetanja ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa će nadležnom tijelu države članice gdje je zrakoplov sletio dostaviti dokumentaciju iz stavka 1. ovog članka u roku od 72 sata.

Postupak davanja suglasnosti

Članak 110.

Sud iz članka 5. stavka 1. odlučuje, primjenom odredbe članka 41. ovog Zakona, o zahtjevu države izvršenja za davanje suglasnosti za vođenje kaznenog postupka ili izvršenje kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode za kazneno djelo počinjeno prije premještaja osuđenika.

Dužnost obavještavanja

Članak 111.

Sud je dužan odmah obavijestiti nadležno tijelo države izvršenja o svim odlukama ili mjerama zbog kojih se izrečena kazna zatvora ne može više izvršiti, odnosno zbog kojih se neće moći izvršiti nakon određenog vremena.

Glava VIII.
PRIZNANJE I IZVRŠENJE PRESUDA I ODLUKA KOJIMA SU IZREČENE PROBACIJSKE MJERE I ALTERNATIVNE SANKCIJE

Područje primjene

Članak 112.

(1) Odredbe ove glave primjenjuju se na:

1. priznanje presude kojom je fizičkoj osobi izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, a tom presudom ili odlukom odobren joj je uvjetni otpust s izdržavanja te kazne, zatim presude kojom joj je izrečena uvjetna osuda ili pridržano izricanje kazne ili izrečena alternativna sankcija,

2. priznanje probacijskih odluka,

3. preuzimanje nadzora nad izvršavanjem probacijskih mjera i alternativnih sankcija,

4. sve druge odluke nadležnih tijela vezane uz odluke iz točke 1.- 3. ovog stavka.

(2) Odredbe ove glave se primjenjuju i na prosljeđivanje presuda i odluka domaćih sudova kojima su izrečene probacijske mjere ili alternativne sankcije, popraćenih potvrdom iz članka 129. stavka 1. ovog Zakona, nadležnim tijelima država članica u svrhu njihovog priznanja i izvršenja.

Stvarna i mjesna nadležnost za priznanje

Članak 113.

(1) Sud iz članka 7. stavka 5. ovog Zakona, osim za djela iz članka 10. ovog Zakona, priznat će presudu, odnosno odluku kojom je izrečena probacijska mjera ili alternativna sankcija i za djela koja prema domaćem pravu sadrže bitna obilježja kažnjivog djela neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje navedenim u zaprimljenoj odluci.

(2) Za postupanje u smislu stavka 1. ovog članka mjesno je nadležan sud prema posljednjem prebivalištu ili boravištu osuđenika, odnosno prema prebivalištu ili boravištu osuđenikove obitelji ili bliskih srodnika.

(3) Ako se prema odredbi stavka 2. ovog članka ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Republike Hrvatske će odredit jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak.

Stvarna i mjesna nadležnost za izvršavanje odluka o priznanju

Članak 114.

(1) Općinski sud prema mjestu posljednjeg prebivališta ili boravišta osuđenika, odnosno prema mjestu prebivališta ili boravišta osuđenikove obitelji ili bliskih srodnika nadležan je za upućivanje osuđenika na izvršavanje probacijskih mjera i alternativnih sankcija izrečenih

1. pravomoćnom i izvršnom odlukom o priznanju strane presude ili probacijske odluke kojom su osuđeniku uz uvjetnu osudu određene probacijske mjere,

2. pravomoćnom i izvršnom odlukom o priznanju strane presude ili probacijske odluke kojom su osuđeniku određene probacijske mjere uz pridržaj izricanja kazne,

3. pravomoćnom i izvršnom odlukom o priznanju strane presude ili probacijske odluke kojom je osuđeniku izrečena alternativna sankcija rada za opće dobro na slobodi.

(2) Županijski sud prema mjestu posljednjeg prebivališta ili boravišta osuđenika, odnosno prema mjestu prebivališta ili boravišta osuđenikove obitelji ili bliskih srodnika nadležan je za upućivanje osuđenika na izvršavanje kazne zatvora ili mjera koje uključuju oduzimanje slobode izrečenih pravomoćnom i izvršnom odlukom o priznanju strane presude ili probacijske odluke kojom je osuđeniku odobren uvjetni otpust s izdržavanja.

Postupak priznanja i izvršenja

Članak 115.

(1) Kad zaprimi stranu presudu ili probacijsku odluku sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona će provjeriti da je uz nju dostavljena potvrda u smislu odredbe članka 129. stavka 1. ovog Zakona te jesu li ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. osuđenik ima prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj i vratio se u Republiku Hrvatsku ili se želi vratiti u Republiku Hrvatsku ili

2. osuđenik je zatražio prosljeđivanje presude ili probacijske odluke nadležnim tijelima Republike Hrvatske u svrhu njihovog priznanja i izvršavanja, iako nisu ispunjeni uvjeti iz točke 1. ovog stavka, a ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa je dalo suglasnost državi izdavanja za takvo prosljeđivanje.

(2) U slučaju propisanom stavkom 1. točkom 2. ovog članka ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa će prilikom davanja suglasnosti državi izdavanja da proslijedi presudu ili probacijsku odluku Republici Hrvatskoj u svrhu njezinog priznanja i izvršavanja posebno voditi računa o lakšoj rehabilitaciji i integraciji osuđenika u društvo.

(3) Sud, odnosno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovog članka utvrdit će ima li osuđenik, odnosno njegova obitelj ili bliski srodnici prebivalište ili boravište u Republici Hrvatskoj, posjeduje li osuđenik kakvu nepokretnu imovinu u Republici Hrvatskoj ili druge osobne i društvene okolnosti koje ga povezuju s Republikom Hrvatskom.

(4) Sud može od države izdavanja zatražiti dostavljanje otpravka presude ili probacijske odluke, odnosno njihove ovjerene kopije zajedno s izvornikom potvrde.

(5) Nakon postupka provedenog na temelju stavka 1.-4. ovog članka sud će bez odgode donijeti odluku o priznanju strane presude ili probacijske odluke, osim ako utvrdi postojanje neke od osnova za odbijanje priznanja i izvršavanje presude, odnosno probacijske odluke iz članka 120. i 121. ovog Zakona.

(6) Sud će odluku o priznanju strane presude ili probacijske odluke u roku od osam dana od njezine pravomoćnosti i izvršnosti dostaviti nadležnom sudu iz članka 114. ovog Zakona.

Odgoda priznanja

Članak 116.

Sud će odgoditi donošenje odluke o priznanju presude ili probacijske odluke ako potvrda priložena uz presudu ili probacijsku odluku nije potpuna ili očito nije u skladu s tom presudom, na rok od sedam radnih dana u kojem roku nadležno tijelo države izdavanja mora dostaviti dopunjenu ili ispravljenu potvrdu.

Vrste probacijskih mjera i alternativnih sankcija

Članak 117.

Na temelju priznate strane presude ili probacijske odluke domaća nadležna tijela će prema osuđeniku primijeniti samo one vrste probacijskih mjera i alternativnih sankcija koje propisuje kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske.

Usklađivanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija s domaćim pravom

Članak 118.

(1) Probacijsku mjeru ili alternativnu sankciju izrečenu stranom presudom ili probacijskom odlukom koja po svojoj vrsti ili mjeri ili po određenom vremenu provjeravanja nije u skladu s odredbama domaćeg prava, sud iz članka 113. ovog Zakona će uskladiti na način da će svojom odlukom osuđeniku izreći probacijsku mjeru ili alternativnu sankciju, odnosno odrediti vrijeme provjeravanja koje propisuje domaće pravo za isto ili slično kažnjivo djelo, a koje u najvećoj mogućoj mjeri odgovaraju probacijskoj mjeri ili alternativnoj sankciji izrečenoj stranom odlukom.

(2) Probacijsku mjeru ili alternativnu sankciju iz stavka 1. ovog članka, koja po svom trajanju ili po određenom vremenu provjeravanja prelazi najveću mjeru propisanu domaćim pravom za isto ili slično kažnjivo djelo, sud iz članka 113. ovog Zakona će uskladiti na način da će svojom odlukom izreći probacijsku mjeru ili alternativnu sankciju, odnosno odrediti vrijeme provjeravanja u najduljem trajanju propisanom domaćim pravom za slično ili isto kažnjivo djelo.

(3) Probacijska mjera ili alternativna sankcija koju je sud iz članka 113. ovog Zakona izrekao svojom odlukom na temelju odredbe stavka 1. ovog članka ne može po svojoj vrsti ili mjeri ili određenom vremenu provjeravanja biti stroža od probacijske mjere ili alternativne sankcije izrečene presudom ili probacijskom odlukom u državi izdavanja.

(4) Probacijska mjera ili alternativna sankcija izrečena odlukom domaćeg suda donesenom na temelju stavka 1.-3. ovog članka neće se izvršiti ako nadležno tijelo iz članka 114. ovog Zakona prije negoli započne njezinim izvršavanjem zaprimi od nadležnog tijela države izdavanja obavijest u smislu odredbe članka 130. stavka 2. točke 1. ovog Zakona.

Rok

Članak 119.

(1) Po primitku presude ili probacijske odluke i potvrde, sud će odmah započeti postupak i u roku koji ne može biti dulji od šezdeset dana odlučiti o priznanju presude i donijeti rješenje o upućivanju na izvršavanje priznate probacijske mjere ili alternativne sankcije, osim ako odgodi priznanje presude ili probacijske odluke na temelju razloga iz članka 116. ovog Zakona.

(2) Protiv odluke o priznanju presude osuđenik i nadležni državni odvjetnik imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od primitka odluke. O ovoj žalbi viši sud mora odlučiti u roku od petnaest dana.

(3) Sud će obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja da iznimno u konkretnom slučaju ne može poštivati rok iz stavka 1. ovog članka, navodeći razloge za prekoračenje roka i procijenjeno vrijeme potrebno za donošenje pravomoćne odluke.

Osnove za odbijanje priznanja i izvršenja

Članak 120.

(1) Sud će odbiti priznanje strane presude ili probacijske odluke, kao i izvršavanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija ako:

1. potvrda u smislu odredbe članka 129. stavka 1. ovog Zakona nije potpuna ili očito nije u skladu s dostavljenom presudom ili probacijskom odlukom, a nadležno tijelo države izdavanja nije dostavilo dopunu ili ispravak iz članka 116. ovog Zakona,

2. nisu ispunjeni uvjeti iz članka 115. stavka 1. ovog Zakona,

3. je priznanje presude ili probacijske odluke, kao i izvršavanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija suprotno načelu ne bis in idem,

4. je probacijska mjera ili alternativna sankcija izrečena prema djetetu koje u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije navršilo četrnaest godina života.

Osnove zbog kojih se može odbiti priznanje i izvršenje

Članak 121.

(1) Uzimajući u obzir svrhu probacijskih mjera i alternativnih sankcija, posebice potrebu zaštite društvene zajednice od počinitelja kaznenog djela utjecanjem na kriminogene čimbenike i olakšavanjem njegove rehabilitacije i reintegracije u zajednicu, sud će odlučiti da li će priznati i izvršiti stranu presudu ili probacijsku odluku ako:

1. djelo iz članka 113. stavka 1. ovog Zakona na koje se odnosi presuda ili probacijska odluka ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem pravu. Priznanje i izvršenje presude ili probacijske odluke koja se odnosi na fiskalna djela ne može se odbiti samo iz razloga što domaće pravo ne propisuje istu vrstu poreza ili pristojbi ili što ne sadrži iste odredbe o porezima, pristojbama, carinama i mijenjanju valute kao i pravo države izdavanja;

2. je prema domaćem pravu nastupila zastara izvršenja probacijskih mjera ili alternativnih sankcija izrečenih stranom presudom ili probacijskom odlukom;

3. osuđenik prema domaćem pravu uživa imunitet koji onemogućava izvršavanje probacijskih mjera ili alternativne sankcije;

4. je stranom presudom ili probacijskom odlukom izrečena mjera psihijatrijskog ili zdravstvenog liječenja koju primjenom članka 118. ovog Zakona nije moguće izvršiti u Republici Hrvatskoj;

5. je probacijska mjera ili alternativna sankcija izrečena u trajanju kraćem od šest mjeseci ili je za njezino izvršenje preostalo manje od šest mjeseci;

6. se presuda ili probacijska odluka odnosi na kaznena djela za koja se prema domaćem pravu smatra da su u cijelosti počinjena na području Republike Hrvatske ili na mjestu koje je izjednačeno s njezinim područjem, a za djela koja su u većem ili bitnom djelu počinjena na tom teritoriju sud će cijeniti sve posebne okolnosti konkretnog slučaja, a naročito činjenicu da je kazneno djelo počinjeno u većem ili bitnom dijelu u državi izdavanja;

7. iz potvrde u smislu odredbe članka 129. stavka 1. ovog Zakona proizlazi da osuđenik nije osobno prisustvovao raspravi na kojoj je presuda ili probacijska odluka donesena, osim ako je u potvrdi navedeno da je u skladu sa zahtjevima propisanim nacionalnim pravom države izdavanja:

a) osuđeniku bio pravodobno i osobno uručen poziv s naznakom mjesta i vremena održavanja rasprave na kojoj je donesena presuda ili probacijska odluka ili da je zaprimio službenu obavijest o mjestu i vremenu održavanja rasprave na način iz kojeg se nedvojbeno može zaključiti da je znao za održavanje rasprave, te da je upozoren na mogućnost donošenja odluke u njegovoj odsutnosti u slučaju nedolaska,

b) osuđenika na raspravi zastupao opunomoćeni branitelj ili branitelj kojeg mu je postavio sud po službenoj dužnosti,

c) osuđenik nakon što mu je osobno uručena presuda ili probacijska odluka donesena u njegovoj odsutnosti uz pouku da ima pravo podnijeti zahtjev za obnovu postupka ili žalbu na temelju kojih se može provesti postupak u kojem će imati pravo sudjelovati, u kojem će se preispitati utvrđeno činjenično stanje i izvesti novi dokazi, a što bi moglo dovesti do preinačenja ove presude ili probacijske odluke, izričito izjavio da ne osporava odluku donesenu u njegovoj odsutnosti, odnosno nije u primjerenom roku podnio zahtjev za obnovu postupka ili žalbu.

(2) Sud može, unatoč postojanju razloga za odbijanje priznanja i izvršenja presude ili odluke iz stavka 1. ovog članka, na temelju sporazuma s nadležnim tijelom države izdavanja, priznati i izvršiti stranu presudu ili probacijsku odluku primjenom članka 115. ovog Zakona pod uvjetom da neće biti nadležan za donošenje naknadnih odluka iz članka 122. stavka 1. i 2. ovog Zakona.

Naknadne odluke

Članak 122.

(1) Naknadne odluke su odluke koje sud donosi prema domaćem pravu prilikom izvršenja pravomoćnih i izvršnih odluka o priznanju strane presude ili probacijske odluke iz članka 112. stavka 1. točke 1. i 2. ovog Zakona:

1. ako osuđenik ne izvršava izrečene probacijske mjere ili alternativne sankcije,

2. ako osuđenik počini novo kazneno djelo.

(2) Naknadne odluke mogu se odnositi samo na:

1. izmjenu obveza ili naloga određenih probacijskim mjerama ili alternativnim sankcijama,

2. određivanje novog vremena kušnje,

3. opoziv uvjetne osude ili opoziv uvjetnog otpusta i

4. naknadno izricanje kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode u slučaju opoziva alternativne sankcije ili pridržane kazne.

(3) Sud neće donijeti naknadne odluke iz stavka 2. točke 3. i 4. ovog članka u slučaju:

1. opoziva alternativne sankcije izrečene presudom kojom nije ujedno izrečena i odmjerena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, a koja bi se trebala izvršiti u slučaju da osuđena osoba svojom krivnjom ne izvršava izrečene joj obveze ili na drugi način ometa njihovo izvršenje,

2. naknadnog izricanja kazne zatvora osuđeniku kojemu je presudom pridržano izricanje kazne zatvora,

3. izvršenja presude koja se odnosi na djela koja ne predstavljaju kaznena djela prema domaćem pravu bez obzira na njihova obilježja ili zakonski opis, osim za djela iz članka 10. ovog Zakona.

(4) Primjena stavka 3. ovog članka ne utječe na obvezu suda da prizna i izvrši stranu presudu ili probacijsku odluku primjenom članka 115. ovog Zakona.

(5) Sud će bez odgode obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja o tome da neće donijeti naknadnu odluku u smislu stavka 3. ovog članka. Ako sud smatra da nadležno tijelo države izdavanja u slučajevima iz stavka 3. ovog članka mora donijeti naknadne odluke iz stavka 2. točke 3. i 4. ovog članka donijet će rješenje o prijenosu nadležnosti nadležnom tijelu države izdavanja.

Nadležnost za donošenje naknadnih odluka i mjerodavno pravo

Članak 123.

(1) Sud koji je prema članku 7. stavku 5. i članku 114. stavku 2. ovog Zakona nadležan za izvršavanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija nadležan je i za donošenje naknadnih odluka iz članka 122. ovog Zakona.

(2) Domaće pravo se primjenjuje na odluke iz članka 122. ovog Zakona, na pravne posljedice tih odluka, na njihovo izvršavanje, kao i na usklađivanje kazne zatvora ili mjere koja uključuje lišenje slobode koje su izrečene stranom presudom ili probacijskom odlukom sa sankcijama koje propisuje domaće pravo za isto ili slično kažnjivo djelo.

Nadležnost države izdavanja za donošenje naknadnih odluka

Članak 124.

(1) Ako je država izdavanja nadležna za donošenje naknadnih odluka u smislu članka 122. stavka 3. ovog Zakona, sud će bez odgode obavijestiti nadležno tijelo te države o:

1. svim okolnostima koje bi mogle dovesti do naknadnog izricanja pridržane kazne zatvora ili do opoziva uvjetnog otpusta,

2. svim okolnostima koje bi mogle dovesti do opoziva uvjetne osude i izvršenja izrečene kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode,

3. svim ostalim činjenicama i okolnostima koje su prema pravu države izdavanja bitne za donošenje naknadne odluke, a na zahtjev nadležnog tijela države izdavanja.

(2) U slučaju iz članka 122. stavka 2. ovog Zakona sud je dužan obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja ako osuđenik ne izvršava izrečene probacijske mjere ili alternativne sankcije.

(3) Obavijest o okolnostima navedenima u stavku 1. i 2. ovog članka dostavlja se na standardnom obrascu koji je sastavni dio ovog Zakona (Prilog 8.), s tim da se obavijest o okolnostima iz stavka 1. točke 3. ovog članka dostavlja na bilo koji način koji ostavlja pisani zapis.

(4) Ako prema domaćem pravu države izdavanja osuđenik mora biti ispitan prije donošenja naknadne odluke, sud će na zahtjev nadležnog tijela te države odobriti ispitivanje osuđenika posredstvom videokonferencijske veze, a u skladu s domaćim pravom, međunarodnim ugovorima i propisima Europske unije.

Dužnost obavještavanja

Članak 125.

(1) Sud će bez odgode, na bilo koji način koji ostavlja pisani zapis, obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja o sljedećim okolnostima:

1. da se, nakon zaprimanja presude ili probacijske odluke zajedno s potvrdom iz članka 129. stavka 1. ovog Zakona, osuđenik više ne nalazi na području Republike Hrvatske,

2. o odluci o priznanju presude ili probacijske odluke, datumu njezinog donošenja i pravomoćnosti, te o upućivanju osuđenika na izvršavanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija izrečenih tom odlukom,

3. o odluci kojom se odbija priznanje i izvršavanje strane presude ili probacijske odluke i razlozima iz članka 120. i 121. ovog Zakona za takvu odluku,

4. o odluci donesenoj na temelju članka 122. ovog Zakona, kao i o razlozima za donošenje takve odluke,

5. o zakonskim smetnjama iz članka 16. ovog Zakona za izvršavanje alternativnih sankcija ili probacijskih mjera izrečenih pravomoćnim odlukama donesenim primjenom članka 118. ovog Zakona.

(2) U slučaju donošenja naknadne odluke iz članka 122. ovog Zakona sud će, bez odgode, na način opisan u stavku 1. ovog članka obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja o sljedećim odlukama:

1. rješenju o izmjeni uvjeta kojih se uvjetno otpušteni osuđenik mora pridržavati dok uvjetni otpust traje, presudi o izmjeni obveza određenih uz uvjetnu osudu, presudi o izmjeni obveza određenih uz pridržanu kaznu zatvora te o presudi kojom se mijenja alternativna sankcija,

2. rješenju o opozivu uvjetnog otpusta ili presudi kojom se naknadno izriče pridržana kazna zatvora,

3. presudi kojom se opoziva uvjetna osuda i određuje izvršavanje izrečene kazne zatvora ili mjere koja uključuje lišenje slobode jer osuđenik nije izvršio određene mu probacijske mjere,

4. odluci o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjernom neizvršenoj alternativnoj sankciji,

5. o prestanku probacijskih mjera ili alternativnih sankcija.

(3) Sud će nadležno tijelo države izdavanja, na njegov zahtjev, odmah nakon primitka presude ili probacijske odluke popraćene potvrdom iz članka 129. stavka 1. ovog Zakona, obavijestiti o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije koju domaće pravo propisuje za isto ili slično kažnjivo djelo na koje se odnosi presuda ili probacijska odluka, a koja bi mogla biti izrečena osuđeniku u slučaju njegovog neizvršavanja probacijskih mjera ili alternativnih sankcija.

Prijenos nadležnosti

Članak 126.

(1) Ako je osuđenik u bijegu ili više ne prebiva ili boravi na području Republike Hrvatske sud nadležan za izvršavanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija na temelju članka 7. stavka 5. i članka 114. stavka 2. ovog Zakona će donijeti rješenje kojim se nadležnom tijelu države izdavanja prenosi nadležnost za izvršavanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija, kao i za donošenje svih naknadnih odluka.

(2) Ako se protiv osuđenika u državi izdavanja vodi novi kazneni postupak, a nadležno tijelo te države zatraži od nadležnog domaćeg suda ustupanje nadležnosti za izvršavanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija, kao i za donošenje svih naknadnih odluka, domaći sud može donijeti rješenje o prijenosu nadležnosti nadležnom tijelu države izdavanja uzimajući pritom u obzir relevantne okolnosti konkretnog slučaja poput težine kaznenog djela zbog kojeg se vodi novi kazneni postupak u državi izdavanja, okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo te preostalo vrijeme izvršavanja probacijskih mjera ili alternativnih sankcija.

Suradnja s nadležnim tijelima država članica

Članak 127.

(1) Kada sud ocijeni da okolnosti konkretnog slučaja zahtijevaju dostavljanje dodatnih obavijesti, odnosno pružanje pomoći, obratit će se nadležnom tijelu države članice, a u cilju učinkovitije primjene ove glave Zakona.

(2) Domaći sud se mora obratiti nadležnom tijelu države izdavanja prije donošenja odluke kojom se odbija priznanje presude ili odluke, kao i izvršavanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija na temelju članka 120. stavka 1. točke 1., 2. i 3. i članka 121. stavka 1. točke 4., 5. i 7. ovog Zakona, te može, ako ocjeni potrebnim, zatražiti dostavljanje dopunskih podataka u roku od sedam radnih dana.

Kriteriji za prosljeđivanje presude ili probacijske odluke

Članak 128.

(1) Domaći sud koji je donio presudu kojom je izrečena uvjetna osuda ili pridržano izricanje kazne ili izrečena alternativna sankcija, kao i sudac izvršenja na čijem području uvjetno otpušteni osuđenik ima prebivalište ili boravište, mogu proslijediti presudu ili probacijsku odluku nadležnom sudu iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona, radi prosljeđivanja:

1. nadležnom tijelu države članice na čijem području osuđenik prebiva ili uobičajeno boravi, uz uvjet da se osuđenik vratio ili se želi vratiti u tu državu,

2. na zamolbu osuđenika, nadležnom tijelu države članice različite od one označene u točki 1. ovog stavka, uz uvjet da je isto suglasno s takvim prosljeđivanjem.

(2) Sud će proslijediti presudu ili probacijsku odluku državi izvršenja ako utvrdi da će izvršavanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija u toj državi pridonijeti rehabilitaciji i reintegraciji osuđenika u zajednicu, kao i učinkovitijoj i lakšoj primjeni probacijskih mjera i alternativnih sankcija prema osuđenicima iz stavka 1. ovog članka.

Prosljeđivanje presude ili probacijske odluke

Članak 129.

(1) Sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona će proslijediti presudu ili probacijsku odluku zajedno s potvrdom čiji je standardni obrazac sastavni dio ovog Zakona (Prilog 9.) neposredno nadležnom tijelu države izvršenja na bilo koji od načina koji ostavlja pisani zapis uz uvjet da država izvršenja može provjeriti njihovu vjerodostojnost.

(2) Sud će na potvrdi, koju dostavlja nadležnom tijelu državi izvršavanja, potpisom i žigom ovjeriti točnost njezinog sadržaja.

(3) Presuda ili probacijska odluka s potvrdom može se istodobno dostaviti samo jednoj državi izvršenja.

Pravne posljedice prosljeđivanja presude ili probacijske odluke

Članak 130.

(1) Kada sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona zaprimi obavijest da je nadležno tijelo države izvršenja donijelo pravomoćnu i izvršnu odluku o priznanju proslijeđene presude ili probacijske odluke, domaća tijela prestaju biti nadležna za izvršavanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija izrečenih tim odlukama, kao i za donošenje naknadnih odluka iz članka 122. ovog Zakona.

(2) Izvan slučaja iz stavka 1. ovog članka, domaća tijela će ponovno postati nadležna za izvršavanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija izrečenih proslijeđenim odlukama, kao i za donošenje naknadnih odluka iz članka 122. ovog Zakona:

1. kada sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona u roku od deset dana od primitka obavijesti u smislu odredbe članka 125. stavka 1. točke 4. i stavka 3. ovog Zakona, odluči povući potvrdu iz članka 129. stavka 1. ovog Zakona, i o tome izvijesti nadležno tijelo države izvršenja,

2. kada nadležno tijelo države izvršenja nije nadležno za donošenje naknadne odluke u smislu odredbe članka 122. stavka 5. ovog Zakona,

3. kada nadležno tijelo države izvršenja prestane biti nadležno za izvršavanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija u smislu odredbe članka 126. ovog Zakona.

Obveze domaćeg suda

Članak 131.

(1) Sud iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona će bez odgode, na bilo koji način koji ostavlja pisani zapis, obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja o svim okolnostima koje bi, prema njegovom mišljenju, mogle rezultirati donošenjem odluka iz članka 125. stavka 2. točke 1., 2., 3. i 4. ovog Zakona.

(2) U slučaju iz članka 130. stavka 2. točke 2. ovog Zakona, sud koji je prema domaćem pravu nadležan za donošenje naknadnih odluka u smislu članka 122. ovog Zakona, bez odgode će obavijestiti nadležno tijelo države članice izdavanja o sljedećim odlukama:

1. presudi kojom se opoziva uvjetna osuda i određuje izvršavanje izrečene kazne zatvora, rješenju o opozivu uvjetnog otpusta,

2. odluci o izvršenju kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, a koja je već izrečena presudom,

3. odluci kojom se izriče kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode, a koja nije već izrečena presudom,

4. odluci o prestanku probacijskih mjera ili alternativnih sankcija.

(3) Ako se u Republici Hrvatskoj vodi novi kazneni postupak protiv okrivljenika koji u državi svog prebivališta ili boravišta ili drugoj državi izvršava probacijske mjere ili alternativne sankcije izrečene presudom ili probacijskom odlukom proslijeđenom u smislu članka 128. stavka 1. ovog Zakona, sud pred kojim se vodi novi kazneni postupak može, uz prethodnu suglasnost suda iz članka 128. stavka 1. ovog Zakona, zahtijevati od nadležnog tijela države izvršenja ustupanje nadležnosti za izvršavanje probacijskih mjera ili alternativnih sankcija, kao i donošenje svih naknadnih odluka.

(4) Kada nadležno tijelo države izvršenja ustupi nadležnost domaćem sudu u smislu stavka 3. ovog članka ili zbog razloga iz članka 126. stavka 1. ovog Zakona, domaći sud će ponovno preuzeti nadležnost poštujući pritom:

– trajanje i stupanj izvršavanja probacijskih mjera ili alternativnih sankcija u državi izvršenja,

– sve naknadne odluke koje je donijela država izvršenja.

Glava IX.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 132.

Na sva pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, Zakona o kaznenom postupku, Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Zakona o sudovima, Zakona o sudovima za mladež, Zakona o izvršavanju kazne zatvora, Zakona o izvršavanju sankcija izrečenih maloljetnicima za kaznena djela i prekršaje, Zakona o probaciji i Ovršnog zakona.

Stupanje na snagu

Članak 133.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu s danom pristupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Klasa: 720-02/10-01/02

Zagreb, 9. srpnja 2010.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.