KOLEKTIVNI UGOVORI

2838

POSLODAVCI:

• Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37

• HEP – Proizvodnja d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37

• HEP – Operator prijenosnog sustava d.o.o., Zagreb, Kupska 4

• HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37

• HEP – Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a

• HEP – Plin d.o.o., Osijek, Cara Hadrijana 7

• HEP – ESCO d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37

• HEP – Opskrba d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37

• HEP – Trgovina d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37

• HEP – Obnovljivi izvori energije d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37

• HEP – Odmor i rekreacija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37

• HEP Nastavno-obrazovni centar Velika, Velika, Luke Ibrišimovića 9

i

SINDIKATI:

■ Hrvatski elektrogospodarski sindikat – HES

■ Strukovni sindikat radnika Hrvatske elektroprivrede – TEHNOS

■ Samostalni sindikat radnika u djelatnosti energetike, kemije i nemetala Hrvatske

na temelju članka 253. Zakona o radu (»Narodne novine« br. 149/09) sklopili su u Zagrebu, dana 23. 7. 2010. godine

DODATAK br. 2

KOLEKTIVNOM UGOVORU ZA HEP-GRUPU

Članak 1.

Poslodavci i sindikati suglasno utvrđuju da su 1. srpnja 2008. godine sklopili Kolektivni ugovor za HEP-grupu (objavljen u Biltenu broj 191 od 8. srpnja 2008. godine) te dana 10. lipnja 2010. godine Dodatak br. 1 Kolektivnom ugovoru za HEP-grupu (objavljen u Biltenu broj 215 od 18. lipnja 2010. godine) kojim je ugovoreno da se Kolektivni ugovor sklapa na određeno vrijeme do 31. kolovoza 2010. godine.

Ovim Dodatkom br. 2 mijenjaju se odredbe Kolektivnog ugovora za HEP grupu koje su usuglašene tijekom dosadašnjih pregovora sindikata i poslodavaca.

Članak 2.

Članak 19. stavak 2. mijenja se i glasi:

»Poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika tako da im osigura uvjete rada u kojima radnik neće biti izložen diskriminaciji, uznemiravanju ili spolnom uznemiravanju.«

Članak 3.

Članak 32. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Pripravnički staž traje:

• šest mjeseci za pripravnike sa srednjom stručnom spremom ili srednjom školskom spremom (III., IV. I V. stupanj),

• devet mjeseci za pripravnike s višom stručnom spremom odnosno stručne/sveučilišne prvostupnike/ce i stručne pristupnike (VI. stupanj),

• dvanaest mjeseci za pripravnike s visokom stručnom spremom odnosno magistre struke i stručne specijaliste (VII./1 stupanj).«

Članak 4.

Iza članka 34. dodaje se novi članak 34.a i glasi:

»Radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac.

Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac.

Vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra se radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

Radnicima koji po pisanom nalogu poslodavca, a iz tehnoloških razloga moraju za vrijeme dnevnog ili tjednog odmora, odnosno za vrijeme blagdana utvrđenih zakonom, biti pripravni da bi zbog uklanjanja kvarova ili iz drugih opravdanih razloga došli na rad, pripada naknada za pogonsku pripravnost.

Radniku će naknada za pogonsku pripravnost iz prethodnog stavka biti plaćena po satu ostvarene pogonske pripravnosti u iznosu 5 % vrijednosti njegovog radnog sata.

Posebnom odlukom poslodavca odredit će se broj i struktura radnika, odnosno radnih mjesta po organizacijskim jedinicama, a kojima bi moglo biti naloženo da budu pripravni.«

Članak 5.

Članak 35. stavak 4. mijenja se i glasi:

»Polugodišnji fond radnog vremena radnika kod poslodavca mora biti usklađen sa stavkom 1. ovog članka.«

Članak 6.

Članak 36. mijenja se i glasi:

»Ako narav poslova to zahtijeva, puno radno vrijeme se može preraspodijeliti tako da tijekom jednog razdoblja traje dulje, a tijekom drugog razdoblja kraće od punog radnog vremena, s time da ukupno radno vrijeme tijekom trajanja preraspodjele ne prijeđe puno radno vrijeme za to razdoblje.

Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog radnog vremena uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti duže od 48 sati tjedno.

Preraspodijeljeno radno vrijeme ne smatra se prekovremenim radom.

Poslodavac je dužan pismeno obavijestiti radnika o preraspodijeljenom radnom vremenu najmanje sedam dana ranije.

Preraspodijeljeno radno vrijeme u razdoblju u kojem traje duže od punog radnog vremena može trajati najduže šest mjeseci.

Preraspodijeljeno radno vrijeme se svodi na puno radno vrijeme u siječnju tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu.«

Članak 7.

Iza članka 36. dodaje se novi članak 36.a koji glasi:

»Noćni rad je rad radnika kojeg, neovisno o njegovom trajanju, obavlja u vremenu između dvadeset dva sata uvečer i šest sati ujutro idućega dana.

Noćni radnik je radnik, koji prema rasporedu radnog vremena redovito tijekom jednog dana radi najmanje tri sata u vremenu noćnog rada, odnosno koji tijekom kalendarske godine radi najmanje trećinu svog radnog vremena u vremenu noćnoga rada.

Poslodavac je pri utvrđivanju dnevnog rasporeda radnog vremena dužan voditi računa da rad radnika iz stavka 2. ovoga članka ne smije trajati duže od osam sati.«

Članak 8.

Članak 37. mijenja se i glasi:

»Smjenskim radom, u smislu ovog Kolektivnog ugovora, smatra se rad u trajanju od 24 sata neprekidno, a obavlja se u dvije ili tri smjene koje se međusobno izmjenjuju.

Smjenski rad koji se obavlja u tri smjene traje po osam sati i to u pravilu: 1. od 6.00 do 14.00 sati, 2. od 14.00 do 22.00 sata i 3. od 22.00 do 6.00 sati; a smjenski rad koji se obavlja u dvije smjene traje po dvanaest sati i to u pravilu: 1. od 7.00 do 19.00 i 2. od 19.00 do 07.00.

Odluku o organizaciji smjenskog rada donosi poslodavac na prijedlog rukovoditelja organizacijskih jedinica u kojima se poslovi obavljaju u smjenama, s time da se mora osigurati da radnik u noćnoj smjeni radi uzastopce najduže jedan tjedan.

Puno radno vrijeme smjenskih radnika ne mora biti raspoređeno jednako po tjednima, te se u tom slučaju puno radno vrijeme utvrđuje kao prosječno tjedno radno vrijeme unutar razdoblja od četiri mjeseca, pri čemu odstupanje od punog radnog vremena (40 sati) ne smije iznositi više od dvanaest sati mjesečno.

Poslodavac će pri organizaciji noćnog rada ili rada u smjeni voditi osobitu brigu o organizaciji rada prilagođenoj radniku te o sigurnosnim i zdravstvenim uvjetima u skladu s naravi posla koji se obavlja noću ili u smjeni.

Radniku koji rasporedom radnog vremena bude određen da rad obavlja kao noćni radnik, prije započinjanja tog rada, kao i redovito tijekom trajanja rada noćnog radnika, poslodavac će omogućiti i snositi troškove zdravstvenih pregleda sukladno posebnom propisu.«

Članak 9.

U članku 38. stavak 1. i 2. mijenjaju se i glase:

»U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega rada, radi sprečavanja nastanka veće štete, radi obavljanja poslova nepredviđeno odsutnog radnika i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na pisani zahtjev poslodavca mora raditi dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad) najviše do 8 (osam) sati tjedno.

Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od trideset dva sata mjesečno niti duže od sto osamdeset sati godišnje.«

Članak 10.

Briše se cijeli članak 41. (pripravnost).

Članak 11.

U članku 43. dodaju se novi stavci 3., 4. i 5. koji glase:

»Direktori onih organizacijskih jednica, gdje zbog potrebe procesa rada radnik nije u mogućnosti iskoristiti svoje pravo na odmor, odlukom će utvrditi koja su to konkretno radna mjesta.

Ako smjena traje osam sati radnik ima pravo na odmor od 30 minuta. Radnik kojem smjena traje dvanaest sati ima pravo na stanku u trajanju od 45 minuta.

Vrijeme trajanja stanke, za radnike koji nisu u mogućnosti iskoristiti svoje pravo na pauzu, se kumulira, a direktori će pojedinačnim ili skupnim odlukama određivati kada će se stanka koristiti u preraspodijeljenom radnom vremenu tijekom kalendarske godine u skladu s procesom rada i dogovorom s neposrednim rukovoditeljem.«

Članak 12.

U članku 44. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 20, do najviše 30 radnih dana, s tim da se kod utvrđivanja trajanja godišnjeg odmora subote neće uračunavati u radne dane.«

Članak 13.

Članak 45. mijenja se i glasi:

»Duljina godišnjeg odmora preko 20 radnih dana utvrđuje se ovisno o radnom stažu radnika, složenosti poslova radnog mjesta, rezultatima rada radnika, uvjetima rada, zdravstvenom stanju i socijalnim uvjetima radnika.«

Članak 14.

Članak 47. mijenja se i glasi:

»Ovisno o složenosti poslova radnog mjesta, godišnji odmor se uvećava kako slijedi:

– za radna mjesta za koja se kao
uvjet traži: VSS 4 radna dana

– za radna mjesta za koja se kao
uvjet traži: VSS/VŠS, VŠS i VŠS/VKV 2 radna dana

– za radna mjesta za koja se kao
uvjet traži: VŠS/VKV/SSS, VŠS/SSS,
VKV/SSS,SSS, SSS/SŠS i SSS/KV 1 radni dan.«

Članak 15.

U članku 50. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»Radniku koji ispunjava uvjet iz stavka 1., alineje 1.-3. zbrajaju se dani godišnjeg odmora prema kriterijima iz članka 46. – 49. i na taj zbroj dodaju dani iz stavka 1., alineje 1.-3., sve do limita od 35 dana.«

Članak 16.

Članak 52. mijenja se i glasi:

»Radnik može koristiti godišnji odmor u dva dijela, osim ako se s poslodavcem drukčije ne dogovori.

Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, mora tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor, iskoristiti najmanje 10 radnih dana u neprekidnom trajanju, pod uvjetom da je ostvario pravo na godišnji odmor u trajanju dužem od 10 radnih dana.

Poslodavac svojom odlukom može korištenje dijela godišnjeg odmora proglasiti obveznim za sve radnike (kolektivni godišnji odmor).

Ako poslodavac donese odluku iz prethodnog stavka, ovlaštene osobe u organizacijskim jedinicama dužne su utvrditi radna mjesta i broj radnika koji neće koristiti godišnji odmor u navedenom razdoblju, zbog rada na radnim mjestima koja su neophodna za funkcioniranje elektroenergetskog sustava.

Neiskorišteni dio godišnjeg odmora u trajanju dužem od dijela godišnjeg odmora iz stavka 2. ovoga članka, radnik može prenijeti i iskoristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine.

Radnik ne može prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu dio godišnjeg odmora iz stavka 2. ovoga članka, ako mu je bilo omogućeno korištenje toga odmora.

Iznimno od odredbe stavka 6. ovoga članka, godišnji odmor, odnosno dio godišnjeg odmora koji je prekinut ili nije korišten u kalendarskoj godini u kojoj je stečen, zbog bolesti ili korištenja prava na rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust, radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja iduće godine.«

Članak 17.

Članak 59. mijenja se i glasi:

»Plaća se sastoji od:

– osnovne plaće radnog mjesta na kojem radnik radi,

– dodatka za prehranu radnika,

– dodatka za plaću na radni staž,

– uvećanja plaće po osnovi izvršavanja poslova i radnih zadataka u opsegu i kvaliteti koja je veća od prosječne, odnosno uobičajene,

– dodatka na plaću za rad u posebnim okolnostima i drugo.«

Članak 18.

U članku 68. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Radnik ima pravo na dodatak za godišnji odmor u iznosu od najmanje 1.600 kn neto po radniku.«

Članak 19.

Brišu se odredbe članaka 70. (stimulativni dodatak na plaću).

Članak 20.

Iza članka 73. dodaje se novi članak 73.a koji glasi:

»U slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u cijelosti, isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora.

Naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje se, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ovoga Kolektivnog ugovora, razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.«

Članak 21.

Članak 78. mijenja se i glasi:

»Poslodavac je obvezan prigodom isplate svake plaće, naknade plaće ili otpremnine uručiti radniku pisani obračun sa svim elementima propisanim posebnim pravilnikom ministarstva nadležnog za rad.«

Članak 22.

Članak 79. mijenja se i glasi:

»Naknada troškova prijevoza na posao i s posla isplaćuje se zajedno s plaćom radnika i iskazuje se kao posebna stavka na obračunskoj listi.

Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini troškova prijevoza javnim, odnosno gradskim prometom, uz predočenje mjesečne karte ili potvrde o cijeni mjesečne karte, ovjerene žigom i potpisom ovlaštene osobe prijevoznika.

Radnik koji ne koristi javni, odnosno gradski prijevoz ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini troškova prijevoza javnim, odnosno gradskim prijevozom.

Radnici koji prebivaju izvan sjedišta poslodavca, odnosno izvan mjesta rada, imaju pravo na naknadu troškova prijevoza prema cijeni mjesečne karte u međumjesnom prijevozu i na naknadu prema cijeni mjesečne karte u mjesnom prijevozu.

Ako na određenom području odnosno udaljenosti nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se u visini cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz (primijeniti visine i zone u matičnoj organizacijskoj jedinici).

Za svaku promjenu cijene prijevoza iz prethodnih stavaka, radnik mora poslodavcu predočiti potvrdu.

Radnici sami vode računa o promjenama cijena mjesečne karte. Poslodavac ne odgovara za posljedice nedostavljanja promjena cijena mjesečnih karata na vrijeme.

Naknada troškova prijevoza isplaćuje se unatrag i isplaćivat će se za 11 mjeseci u kalendarskoj godini. Radnik nema pravo na naknadu za prijevoz za mjesec kada koristi glavninu godišnjeg odmora.

U slučajevima kada postoji mogućnost korištenja različitih sredstava javnog prometa različite cijene prijevoza, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini cijene one vrste javnog prometa koja je najpovoljnija za poslodavca.

Ukoliko je udaljenost mjesta rada od mjesta prebivanja prema poreznoj kartici veća od 50 km u jednom smjeru, poslodavac nadoknađuje troškove prijevoza radniku na posao i s posla u smislu ovog članka za udaljenost do 50 km u jednom smjeru.

Naknada troškova prijevoza na posao i s posla isplaćuje se zajedno s plaćom radnika i iskazuje se kao posebna stavka na obračunskoj listi.

Svoje pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla radnik dokazuje relevantnim podacima iz porezne kartice za tekuću godinu. Poslodavac, ukoliko sumnja na istinitost podataka iz porezne kartice, može od radnika zatražiti potpisivanje izjave pod materijalnom, disciplinskom i kaznenom odgovornošću da su prijavljeni podaci o prebivalištu, odnosno uobičajenom boravištu istiniti. Ako radnik ne potpiše zatraženu izjavu, isplatit će mu se troškovi prijevoza samo u mjestu rada.

Poslodavac ima pravo izvidom na licu mjesta provjeriti točnost podatka iz porezne kartice o mjestu prebivanja – adresi stanovanja radnika, temeljem kojeg radnik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza. Ukoliko utvrdi da radnik ne stanuje na adresi koju je prijavio poreznoj upravi i poslodavcu, te da radnik zbog toga od poslodavca prima naknadu troškova prijevoza u većem iznosu nego što ga stvarno pripada, poslodavac će donijeti odluku o obustavi isplate naknade za troškove prijevoza, do utvrđivanja stvarnog mjesta stanovanja i prava tog radnika na naknadu troškova prijevoza.«

Članak 23.

Članak 87. mijenja se i glasi:

»Prigodom odlaska u mirovinu radnik ima pravo na otpremninu u iznosu 1/8 bruto prosječne mjesečne plaće radnika ostvarene u prethodna tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, a za svaku navršenu godinu neprekidnog trajanja radnog odnosa kod poslodavca.

U prosječnu mjesečnu plaću iz prethodnog stavka kao osnovicu za izračun otpremnine ne ulaze primici u naravi.

Radniku koji je u mjesecima koji ulaze u osnovicu za izračun otpremnine bio na bolovanju, u osnovicu za izračun otpremnine ulazi plaća koju bi radnik ostvario da je radio (osnovni bodovi, dodatak za topli obrok i minuli rad).

U osnovicu za izračun otpremnine za radnike koji rade skraćeno radno vrijeme ulazi plaća koju je radnik ostvario za skraćeno radno vrijeme.«

Članak 24.

Briše se cijeli članak 92. (učenici i studenti na praktičnom radu kod poslodavca).

Članak 25.

U članku 94. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Radnici koji se prvi put zapošljavaju u HEP grupi, ostvaruju pravo na dopunsko zdravstveno osiguranje od prvog dana u mjesecu koji slijedi mjesecu u kojem je zasnovan radni odnos.«

Članak 26.

Članak 96. mijenja se i glasi:

»Radnik kojem do prestanka ugovora o radu po osnovu članka 104. točka 3. Zakona o radu (65 godina života i 15 godina mirovinskog staža) nedostaje 5 (pet) godina, zadržava do prestanka ugovora o radu, najmanje plaću na temelju koeficijenta radnog mjesta za koje je imao sklopljen ugovor o radu u mjesecu koji prethodi mjesecu u kojem su se stekle spomenute okolnosti, uz uredno i savjesno obavljanje poslova i rezultate rada primjerene njegovoj dobi.«

Članak 27.

Članak 100. mijenja se i glasi:

»Ugovor o radu prestaje:

• smrću radnika,

• istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme,

• kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža ako se radnik i poslodavac nisu sporazumjeli o nastavku radnog odnosa,

• dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad,

• sporazumom radnika i poslodavca,

• otkazom,

• odlukom nadležnog suda.«

Članak 28.

Članak 104. mijenja se i glasi:

»Pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.«

Članak 29.

Članak 111. mijenja se i glasi:

»Otkaz mora imati pisani oblik i biti obrazložen uz navođenje zakonske odredbe na kojoj se zasniva.

Otkaz se radniku dostavlja neposrednom predajom radniku na radnom mjestu uz obvezno osiguranje dokaza da je otkaz dostavljen.

Osigurati dokaz o dostavi otkaza može se na način da radnik na primjerku otkaza, koji ostaje u nadležnoj kadrovskoj službi, potpisom uz datum potvrdi dostavu otkaza.

U slučaju nemogućnosti neposredne predaje i osiguranja dokaza o dostavi otkaza na način opisan u stavku 3. ovog članka, radniku se otkaz može dostaviti i putem pošte preporučenom pošiljkom s povratnicom, a na adresu koju je posljednju prijavio u matičnoj kadrovskoj službi.

U slučaju odbijanja primitka ili nepoznate adrese, dostavljanje se obavlja isticanjem na oglasnoj ploči organizacijske jedinice radnika.

Istekom roka od 8 dana od dana isticanja na oglasnoj ploči smatra se da je dostavljanje izvršeno.

Ako radnik ima opunomoćenika, dostavljanje se obavlja osobi koja je određena za opunomoćenika.

Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza.«

Članak 30.

U članku 118. stavak 2. mijenja i glasi:

»Nakon utemeljenja radničkog vijeća kod poslodavca, sindikalni povjerenik iz članka 152. Zakona o radu obavljat će poslove u skladu sa svojim ugovorom o radu, dok će svoje sindikalne aktivnosti provoditi tako da se ne šteti djelotvornosti poslovanja poslodavca.«

Članak 31.

U članku 128. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Za odlazak na sindikalni put, poslodavac sindikalnom povjereniku mora izdati putni nalog, ali bez priznavanja prava na troškove putovanja i dnevnice.«

Članak 32.

Iza članka 140. dodaje se novi članak 140.a koji glasi:

»U 2010. godini radnici imaju pravo na dodatak za godišnji odmor iz članka 68. Kolektivnog ugovora u iznosu od najmanje 1.600,00 kn neto po radniku, isplaćeno u maksimalno dva dijela u neoporezivom iznosu.

Odluku o primjeni prava iz odredbe članka 69. st. 2. Kolektivnog ugovora za HEP grupu (objavljen u Biltenu broj: 191 od 8. srpnja 2008. godine – božićnica) u 2010. godini donijet će poslodavci i sindikati – stranke Kolektivnog ugovora za HEP grupu najkasnije do 10. prosinca 2010. godine.

Poslodavci i sindikati suglasni su da se radnicima uz isplatu plaće za rujan 2010. godine neće se isplatiti naknada troškova prijevoza iz članka 79. Kolektivnog ugovora.«

Članak 33.

Dodatak br. 2. Kolektivnom ugovoru za HEP grupu sklapa se na određeno vrijeme do 31. prosinca 2010. godine, stupa na snagu danom sklapanja i primjenjuje se od 1. rujna 2010. godine.

Ostale odredbe Kolektivnog ugovora se ne mijenjaju.

Odredbe članka 18. i 32. st. 1. alineja 1. ovoga Dodatka (isplata regresa u 2010. godini u neoporezivom iznosu od najmanje 1.600,00 kn neto) stupaju na snagu i primjenjuju se danom sklapanja ovog Dodatka.

Članak 34.

Stranke Kolektivnog ugovora suglasne su da će se pregovori na sklapanju novoga Kolektivnog ugovora za HEP grupu nastaviti najkasnije 1. listopada 2010. godine, te dovršiti najkasnije do 30. studenog 2010. godine.

Stranke Kolektivnog ugovora suglasne su da izmjene i dopune Kolektivnog ugovora za HEP grupu utvrđene ovim Dodatkom br. 2 ne prejudiciraju polazne osnove za pregovore i sklapanje novog Kolektivnog ugovora koji bi se primjenjivao od 1. siječnja 2011. godine.

Članak 35.

Ovaj Dodatak Kolektivnom ugovoru sklopljen je u 22 istovjetna primjerka, od kojih svaki sindikat zadržava po dva primjerka, svaki od poslodavaca jedan primjerak, dok se dva dostavljaju Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva Republike Hrvatske, te dva primjerka Uredu za socijalno partnerstvo u Republici Hrvatskoj.

ZA POSLODAVCE: