Zakon o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona

NN 18/2011, Zakon o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona

HRVATSKI SABOR

315

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 28. siječnja 2011. godine.

Klasa: 011-01/11-01/09

Urbroj: 71-05-03/1-11-2

Zagreb, 2. veljače 2011.

Predsjednik
Republike Hrvatske
prof. dr. sc. Ivo Josipović, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA OPĆEG POREZNOG ZAKONA

Članak 1.

U Općem poreznom zakonu (»Narodne novine«, br. 147/08.) članku 63. stavak 6. mijenja se i glasi:

»(6) Ministar financija propisat će pravilnikom porezne prijave ili druge podatke potrebne za oporezivanje koje Poreznoj upravi obvezno podnose elektroničkim putem:

1. porezni obveznici koji su razvrstani u srednje ili velike poduzetnike u smislu odredaba Zakona o računovodstvu,

2. obveznici poreza na dodanu vrijednost čija je godišnja vrijednost isporuka dobara i obavljenih usluga (oporezive i izvozne isporuke) veća od 800.000,00 kuna, prema pokazateljima utvrđenima na zadnji dan poslovne godine koja prethodi poslovnoj godini za koju se sastavljaju porezne prijave ili drugi podaci potrebni za oporezivanje.«.

Iza stavka 6. dodaju se stavci 7., 8. i 9. koji glase:

»(7) U elektroničkom obliku porezne prijave, koju porezni obveznici podnose elektroničkim putem, obvezno se navode podaci propisani zakonom i posebnim propisom za poreznu prijavu kada se podnosi na propisanom obrascu u papirnatom obliku. Ako se porezna prijava podnosi elektroničkim putem, na istovjetan način podnose se prilozi koji se obvezno prilažu uz poreznu prijavu i koji moraju biti istovjetni izvornim ispravama ili dokumentima. Porezne prijave dostavljene elektroničkim putem s naprednim elektroničkim potpisom smatrat će se vlastoručno potpisanim.

(8) Ministarstvo financija – Porezna uprava objavljuje na svojim web-stranicama tehničke preduvjete za potrebe elektroničke komunikacije s Poreznom upravom, a porezni obveznici moraju osigurati ispunjenje objavljenih tehničkih preduvjeta potrebnih radi podnošenja poreznih prijava i drugih podataka elektroničkim putem. Ministarstvo financija – Porezna uprava osigurat će potrebnu programsku podršku (aplikativni softver) radi zaprimanja poreznih prijava i drugih podataka elektroničkim putem u Poreznoj upravi.

(9) Porezni obveznici kod podnošenja poreznih prijava i drugih podatka elektroničkim putem moraju koristiti kvalificirane poslovne certifikate koje je izdala ovlaštena pravna osoba registrirana za izdavanje certifikata i elektroničke sustave uspostavljene isključivo u svrhu prijenosa podataka. Na zahtjev poreznog tijela, porezni obveznik mora omogućiti pristup i preuzimanje dokumenata u elektroničkom obliku koji su pohranjeni na njegovom računalnom sustavu.«.

Članak 2.

Naslov iznad članka 77. mijenja se i glasi: »Neposredno rješavanje«.

U članku 77. riječi: »po skraćenom postupku« brišu se, a riječ: »neposredno« zamjenjuje se riječima: »bez provedbe ispitnog postupka«.

Članak 3.

U članku 94. iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:

»(7) Ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.«.

Dosadašnji stavak 7. koji postaje stavak 8. mijenja se i glasi:

»(8) Kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari.«.

Dosadašnji stavak 8. postaje stavak 9.

Članak 4.

U članku 114. iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»(5) Iznimno, ako se uplata odnosi na podmirenje duga za koji je upisan zalog ili hipoteka, uplatom se naplaćuju najprije kamate pa glavnica duga na koje se zalog ili hipoteka odnosi. Ako uplaćeni iznos nije dostatan za podmirenje svih vrsta poreza pod zalogom ili hipotekom, pojedine vrste poreza naplaćuju se na način propisan stavkom 2. i 3. ovoga članka.«.

Članak 5.

U članku 120. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

»(3) Čelnik poreznog tijela može donijeti odluku o otpisu poreznog duga iz porezno-dužničkog odnosa koji je ostao nenaplaćen nakon proteka roka od četiri godine od nastupanja aposlutnog roka zastare prava na naplatu poreznog duga. Odluka o otpisu poreznog duga obvezno sadrži oznaku poreznog duga i razdoblje na koje se odnosi otpis.

(4) Ako porezni obveznik svojevoljno izvrši uplatu na ime poreznog duga nakon što je porezni dug otpisan radi zastare i nenaplativosti, porezno tijelo će ponovno evidentirati iznos poreznog duga.«.

Članak 6.

U članku 128. stavku 2. točka 3. briše se.

Članak 7.

U članku 137. stavci 3. i 4. mijenjaju se i glase:

»(3) Ako bi izvršenje naplate poreznog duga dovelo u pitanje osnovne životne potrebe dužnika odnosno ovršenika i članova njegova kućanstva, porez se može iznimno, na njegov zahtjev, otpisati u cijelosti ili djelomice.

(4) O otpisu dospjeloga poreznog duga iz stavka 3. ovoga članka, na osnovi pisanog i obrazloženog zahtjeva dužnika odnosno ovršenika koji se podnosi poreznom tijelu nadležnom prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu dužnika odnosno ovršenika, rješenjem odlučuje čelnik poreznog tijela.«.

Članak 8.

U članku 138. iza riječi »Ovršni zakon« briše se točka i dodaju se riječi: »i Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.«.

Članak 9.

U članku 139. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Pljenidba je ovršna radnja koja se poduzima u postupku ovrhe kada su predmet pljenidbe:

1. novčana sredstva po svim računima i oročenim novčanim sredstvima,

2. tražbine ovršenika, osim nepljenjivih tražbina (članak 142.),

3. pljenidba vlasničkih i vjerovničkih vrijednosnih papira,

4. pljenidba tražbine na temelju udjela u kapitalu,

5. pljenidba pokretnina, osim onih koje se ne mogu plijeniti (članak 147.),

6. pljenidba na imovinskim pravima.«.

Članak 10.

Naslov iznad članka 140. mijenja se i glasi: »Pljenidba novčanih sredstava ovršenika po računima«.

Članak 140. mijenja se i glasi:

»(1) Provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja se dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

(2) Osnovom za plaćanje u smislu ovoga Zakona smatra se: rješenje o ovrsi, rješenje o osiguranju i zadužnica.

(3) Osnove za plaćanje porezne obveze izvršavaju se prije svih drugih naloga.«.

Članak 11.

Članak 195. mijenja se i glasi:

»(1) Porezna uprava je tijelo nadležno za razmjenu informacija između država članica Europske unije (dalje u tekstu: država članica) o isplaćenim kamatama na dohodak od štednje nerezidentima država članica, kao i za primjenu pet Sporazuma sklopljenih između Europske unije i Švicarske federacije, Republike San Marino, Andore, Lihtenštajna i Monaca (u daljnjem tekstu: treće države).

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjivat će se na svaki Sporazum koji će Republika Hrvatska sklopiti sa svakim ovisnim i pridruženim područjem država članica.«.

Članak 12.

Članak 196. mijenja se i glasi:

»(1) Cilj odredaba glave IX. ovoga Zakona je omogućiti da dohodak od štednje isplaćen u obliku kamata u Republici Hrvatskoj stvarnim korisnicima koji su fizičke osobe i rezidenti u drugoj državi članici, bude stvarno oporezovan u skladu sa zakonima države članice.

(2) Odredbe glave IX. ovoga Zakona primjenjivat će se na odgovarajući način na Sporazume iz članka 195. ovoga Zakona.«.

Članak 13.

Članak 197. mijenja se i glasi:

»Stvarni korisnik je fizička osoba koja je rezident druge države članice i kojoj je kamata isplaćena ili fizička osoba kojoj je isplata kamate osigurana, osim ako ta osoba ne pruži dokaz da kamata nije primljena ili da isplata nije osigurana u njegovu osobnu korist zbog jednog od sljedećih razloga:

1. smatra se isplatiteljem u smislu članka 199. ovoga Zakona;

2. djeluje za korist:

– pravne osobe,

– subjekta čija se dobit oporezuje prema načelima za oporezivanje trgovačkih društava,

– subjekta s kojim se postupa kao s investicijskim fondom, UCITS, ili,

– subjekta iz članka 200. ovoga Zakona. U tom slučaju fizička osoba koja prima kamatu ili kojoj je isplata osigurana mora gospodarskom subjektu koji isplaćuje kamatu priopćiti ime, prezime i adresu subjekta kome će kamata biti isplaćena, a on priopćava istu informaciju nadležnoj poreznoj upravi;

3. djeluje u ime druge fizičke osobe koja je stvarni korisnik, te isplatitelju kamate priopćava ime, prezime i adresu toga stvarnoga korisnika. Ako isplatitelj nema tu informaciju niti bilo koji drugi element na temelju kojeg bi identificirao stvarnog korisnika kamate, fizička osoba koja djeluje u njegovo ime smatrat će se stvarnim korisnikom.«.

Članak 14.

U članku 198. stavku 1. iza riječi: »identitet« dodaju se riječi: »i rezidentnost«.

U stavku 2. točke 1. i 2. mijenjaju se i glase:

»1. za ugovorne odnose prije 1. siječnja 2004., isplatitelj utvrđuje identitet i rezidentnost stvarnoga korisnika, koji se sastoji od njegova imena, prezimena i stalne adrese, koristeći se raspoloživim informacijama, a osobito informacijama stečenima sukladno odredbama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma;

2. za ugovorne odnose sklopljene, ili transakcije izvršene u nedostatku ugovornih odnosa, na dan 1. siječnja 2004. ili nakon 1. siječnja 2004. isplatitelj utvrđuje identitet i rezidentnost stvarnoga korisnika, koji se sastoji od njegova imena, prezimena, stalne adrese i, ako postoji, poreznoga identifikacijskog broja koji mu je dodijelila država rezidentnosti.

Navedeni podaci utvrđuju se na temelju putovnice ili službene osobne iskaznice koju predočuje stvarni korisnik. Ako se ti podaci ne pojavljuju na putovnici ili službenoj osobnoj iskaznici, adresa stalnog boravišta utvrđuje se na temelju bilo kojega drugoga dokumentiranog dokaza o identitetu koji predočuje stvarni korisnik. Ako se porezni identifikacijski broj ne pojavljuje na putovnici, službenoj osobnoj iskaznici ili bilo kojemu drugom dokumentiranom dokazu o identitetu, uključujući i potvrdu o rezidentnosti koju za porezne svrhe predočuje stvarni korisnik, identitet se nadopunjava pozivanjem na datum i mjesto rođenja stvarnoga korisnika koji se uzima iz putovnice ili službene osobne iskaznice.

Rezidentnost fizičke osobe čiji se identitet utvrđuje na temelju putovnice ili službene osobne iskaznice, izdane od države članice, a koja se izjašnjava kao rezident treće države, utvrđuje se na temelju porezne potvrde o rezidentnosti, koju izdaje nadležno tijelo treće države za koju se osoba izjasnila da je njihov rezident. Ako se takva potvrda ne predoči, država članica, koja je izdala putovnicu ili drugi službeni dokument identifikacije smatra se državom rezidentnosti.«.

Stavak 3. briše se.

Članak 15.

Članak 199. mijenja se i glasi:

»Isplatitelj je svaki gospodarski subjekt, sa ili bez pravne osobnosti, koji isplaćuje kamatu ili osigurava isplatu kamate za izravnu korist stvarnoga korisnika bez obzira je li gospodarski subjekt ujedno i izravni dužnik kamate ili je samo subjekt koji je imenovan od strane dužnika ili stvarnog korisnika da isplati kamatu ili da osigura isplatu kamate.«.

Članak 16.

Naslov iznad članka 200. mijenja se i glasi: »Isplatitelj po primitku«.

Članak 200. mijenja se i glasi:

»(1) Svaki gospodarski subjekt sa sjedištem u državi članici kome je kamata isplaćena ili isplata osigurana za izravnu korist stvarnoga korisnika smatrat će se isplatiteljem po primitku za takvu isplatu.

(2) Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako je gospodarskom subjektu koji obavlja ili osigurava isplatu dostavljen službeni dokaz da se radi o primatelju:

1. pravnoj osobi, osim pravnih osoba iz stavka 8. ovoga članka ili

2. koji se oporezuje porezom na dobit prema načelima za oporezivanje trgovačkih društava ili

3. koji posluje kao investicijski fond UCITS.

(3) Svaki gospodarski subjekt koji isplaćuje kamatu ili osigurava isplatu osobi koja se u smislu stavka 1. ovoga članka smatra isplatiteljem po primitku, sa sjedištem u drugoj državi članici, dužan je svojoj poreznoj upravi priopćiti ime, prezime i adresu te osobe kao i ukupni iznos kamate koju isplaćuje ili osigurava isplatu. Porezna uprava će informaciju proslijediti nadležnom tijelu države članice u kojoj je ta osoba osnovana.

(4) Svaki gospodarski subjekt postupa u skladu s rokovima i postupcima iz članka 202. stavka 1. ovoga Zakona.

(5) Porezna uprava postupat će u skladu s rokovima i postupcima iz članka 203. ovoga Zakona.

(6) Svaka osoba koja se smatra isplatiteljem po primitku iz stavka 1. ovoga članka, može zatražiti da se s njom postupa kao s investicijskim fondom UCITS iz stavka 2. točke 3. ovoga članka pod uvjetom da hrvatskom gospodarskom subjektu koji mu obavlja ili osigurava isplatu dostavi službenu potvrdu izdanu od strane države članice u kojoj je osnovan.

(7) Svaka osoba koja se smatra isplatiteljem po primitku iz stavka 1. ovoga članka, sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, može zatražiti od Porezne uprave potvrdu da se s njom postupa kao s investicijskim fondom UCITS iz stavka 2. točke 3. ovoga članka. Porezna uprava će potvrdu, koja osigurava da će nadležno tijelo druge države članice s njom postupati kao s investicijskim fondom UCITS iz stavka 2. točke 3. ovoga članka, izdati u roku od dva mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva.

(8) Pravne osobe koje se smatraju isplatiteljem po primitku iz ovoga članka su:

1. u Finskoj: avoin yhtö (Ay) i kommandiittiyhtio (Ky)/öppet bolag i kommanditbolag

2. u Švedskoj: handesbolag (HB) i kommanditbolag (KB).«.

Članak 17.

U članku 201. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Isplaćene kamate su:

1. kamate isplaćene u gotovini ili uplaćene na račun, vezano za tražbine svake vrste, bez obzira na to jesu li te tražbine osigurane zalogom i bez obzira na to nose li pravo sudjelovanja u dobiti dužnika, a posebno prihod od državnih vrijednosnih papira i prihod od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade u svezi s tim vrijednosnim papirima, obveznicama i zadužnicama. Zatezne kamate zbog kašnjenja u plaćanju ne smatraju se kamatom;

2. obračunate ili kapitalizirane kamate pri prodaji, reotkupu ili otplati tražbina iz točke 1. ovoga stavka;

3. dohodak od kamata koje su isplaćene izravno ili putem osoba iz članka 200. ovoga Zakona, a koje je raspodijelio:

– investicijski fond UCITS,

– subjekt koji koristi mogućnost da se s njim postupa kao s investicijskim fondom UCITS na temelju službene potvrde prema članku 200. stavku 6. ovoga Zakona,

– investicijski fond osnovan izvan Europske unije;

4. dohodak ostvaren pri prodaji, reotkupu ili otplati dionica ili udjela u određenim osobama i subjektima, od izravnih ili neizravnih ulaganja, putem određenih subjekata za zajednička ulaganja ili osoba, pod uvjetom da je više od 25% njihove imovine uloženo u tražbine iz točke 1. ovoga stavka:

– investicijski fond UCITS,

– osoba s kojom se postupa kao da je investicijski fond UCITS, i to na temelju potvrde iz članka 200. stavka 6. ovoga Zakona,

– investicijski fond osnovan izvan područja Europske unije.

Ovaj dohodak će se smatrati isplaćenom kamatom samo do granice koja odgovara dobicima koji izravno ili neizravno potječu od isplaćene kamate iz točke 1. i 2. ovoga stavka.«.

U stavku 3. brojka: »40« zamjenjuje se brojkom: »25«.

Stavci 4., 5. i 6. mijenjaju se i glase:

»(4) Ako su kamate iz stavka 1. ovoga članka isplaćene ili uplaćene na račun osobe iz članka 200. stavka 2. ovoga Zakona, i ako se ne koristi opcija iz članka 200. stavka 6. ovoga Zakona, smatrat će se da se radi o isplati u trenutku kada je ta osoba ostvarila primitak kamate.

(5) Isplatitelj kamate iz stavka 1. točke 2. i 4. ovoga članka dužan je izvijestiti Poreznu upravu o ukupnoj obračunatoj kamati za razdoblje koje ne može biti dulje od jedne godine, čak i ako ne dođe do prodaje, reotkupa ili otplate tijekom toga razdoblja.

(6) Kamata iz stavka 1. točke 3. i 4. ovoga članka neće se smatrati isplaćenom kamatom u slučajevima kada je druga država članica koristila mogućnost izbora da se s isplaćenom kamatom postupa kao da se radi o kamati isplaćenoj od investicijskog fonda UCITS ili drugih subjekata sa sjedištem na području te druge države članice, ako ulaganje u tražbine iz stavka 1. točke 1. ovoga članka ne prelazi 15% njihove imovine.«.

Dodaje se stavak 7. koji glasi:

»(7) Postotak iz stavka 1. točke 4. ovoga članka utvrđuje se u skladu s investicijskom politikom fonda UCITS, odnosno u skladu s važećim zakonodavstvom i statutima investicijskih fondova i drugih subjekata, a u slučaju nepostojanja navedenoga, utvrđuje se prema aktualnom sastavu imovine.«.

Članak 18.

Članak 202. mijenja se i glasi:

»(1) Isplatitelji dostavljaju Poreznoj upravi do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu, elektroničkim putem ili na prenosivu mediju, sljedeće informacije:

1. naziv tvrtke (naziv financijske institucije) i adresu sjedišta ili mjesta poslovanja isplatitelja,

2. identitet i rezidentnost stvarnog korisnika u skladu sa člankom 198. stavkom 2. ovoga Zakona,

3. broj računa stvarnoga korisnika ili, ako nije dostupan, opis tražbine na temelju kojeg se isplaćuje kamata, i

4. podatke koji se odnose na kamate isplaćene u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.

(2) U minimalnoj količini informacija o isplaćenim kamatama o kojima izvješćuje isplatitelj pravi se razlika između sljedećih kategorija kamata:

1. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos kamata isplaćenih u gotovini ili uplaćenih na račun,

2. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 1. točke 2. ili 4. ovoga Zakona, iznos kamata ili dohotka, ili u nedostatku istih, puni iznos prihoda od prodaje, reotkupa ili otplate,

3. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, iznos dohotka ili puni iznos distribuiranog dohotka od kamata,

4. u slučaju kamate u smislu članka 201. stavka 4. ovoga Zakona, iznos kamate koji se dodaje subjektima iz članka 200. stavka 1. ovoga Zakona koji ispunjavaju kriterije iz članka 196. i članka 197. ovoga Zakona (stvarni korisnici fizičke osobe rezidenti druge države članice),

5. u slučaju kamata isplaćenih u smislu članka 201. stavka 5. ovoga Zakona iznos godišnje kamate.«.

Članak 19.

Članak 203. mijenja se i glasi:

»(1) Porezna uprava priopćava informacije iz članka 202. ovoga Zakona nadležnim vlastima druge države članice.

(2) Priopćavanje informacija je automatsko i odvija se jednom godišnje, u razdoblju od šest mjeseci nakon završetka kalendarske godine, za sve isplate kamata tijekom te kalendarske godine.«.

Članak 20.

Članak 204. mijenja se i glasi:

»(1) Obveza za prvu dostavu informacija o isplaćenim kamatama na dohodak od štednje za hrvatske isplatitelje nastaje 30. ožujka u godini koja slijedi nakon godine prijema u članstvo EU.

(2) Porezna uprava će hrvatskim rezidentima kojima je ustegnut porez po odbitku na isplaćene kamate u drugoj državi članici, osigurati povrat obustavljenog poreza na način da će im odobriti uračunavanje poreza koji odgovara obustavljenom iznosu poreza po odbitku. Ako je iznos poreza po odbitku veći od iznosa poreza koji hrvatski rezident treba platiti prema domaćem zakonodavstvu, Porezna uprava će razliku obustavljenog poreza po odbitku vratiti stvarnom korisniku.

(3) Porezna uprava može umjesto uračunavanja obustavljenog poreza po odbitku vratiti obustavljeni porez po odbitku. Unutar trideset dana od dana primitka zahtjeva u skladu sa stavkom 4. ovoga članka Porezna uprava prenijet će uplatu na porezni račun stvarnoga korisnika, obračunatu u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan prijenosa.

(4) Uračunavanje ili povrat poreza po odbitku Porezna uprava izvršit će samo onda ako stvarni korisnik, hrvatski rezident, dostavi potrebne dokumente iz kojih se može utvrditi njegov status i iznos obustavljenog poreza po odbitku.

(5) Ako je pored poreza po odbitku iz stavka 2. ovoga članka kamata koju je primio stvarni korisnik, hrvatski rezident, bila oporezovana bilo kojom drugom vrstom poreza po odbitku, Porezna uprava će tako plaćeni porez uračunati prije postupka iz stavka 2. ovoga članka.

(6) Na zahtjev stvarnog korisnika hrvatskog rezidenta fizičke osobe, u razdoblju od dva mjeseca od zaprimanja zahtjeva, Porezna uprava će izdati potvrdu u svrhu neobustavljanja poreza po odbitku na isplaćene kamate u državama članicama. Potvrda vrijedi najviše tri godine, a sadrži:

– ime, prezime, adresu i porezni ili drugi identifikacijski broj, a u nedostatku istoga, datum i mjesto rođenja stvaranog korisnika,

– ime, prezime i adresu isplatitelja,

– broj bankarskog računa stvarnog korisnika, a u nedostatku istog instrument osiguranja.

(7) Tijekom prijelaznog razdoblja, domaće i međunarodne obveznice i druge prenosive dužničke vrijednosnice neće se smatrati tražbinom u smislu članka 201. stavka 1. ovoga Zakona ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. prenosive dužničke vrijednosnice koje su prvi put izdane prije 1. ožujka 2001. ili ako im je bio odobren originalni prospekt prije tog datuma od nadležnih tijela, ili od nadležnih tijela trećih država,

2. da nije bilo daljnjeg izdavanja takvih prenosivih dužničkih vrijednosnica na dan ili nakon 1. ožujka 2002. Ako se na dan ili nakon 1. ožujka 2002. izvrši daljnje izdanje gore navedenih prenosivih dužničkih vrijednosnica:

– ukupno izdanje navedenih vrijednosnica koje se sastoji od prvog i svih daljnjih izdanja, smatrat će se tražbinom u smislu članka 201. stavka 1. ovoga Zakona, ako su izdane od strane države ili s njom povezanih subjekata koji djeluje kao javno tijelo ili čija je uloga priznata međunarodnim ugovorom iz Privitka,

– samo daljnje izdanje gore navedenih prenosivih dužničkih vrijednosnica u smislu članka 201. stavka 1. ovoga Zakona ako ih izdaje bilo koji drugi izdavatelj koji se ne nalazi u gore navedenom Privitku,

3. prenosive dužničke vrijednosnice ako sadrže gross-up klauzulu i klauzulu ranijeg reotkupa,

4. isplatitelj iz članka 200. ovoga Zakona sa sjedištem u državi članici koja primjenjuje porez po odbitku iz članka 204. stavka 2. ovoga Zakona i da isplaćuje kamatu ili osigurava isplatu kamate za izravnu korist stvarnog korisnika rezidenta druge države članice.

Prenosivi vrijednosni papiri su papiri koji se mogu prenositi sa jednog vjerovnika na drugog bez odobrenja dužnika.«.

Članak 21.

U članku 206. stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:

»(2) Prekršajni postupak u prvom stupnju vodi i rješenje o prekršaju donosi vijeće za prekršajni postupak nadležnog područnog ureda Porezne uprave.

(3) Ministar financija, na prijedlog ravnatelja Porezne uprave, može imenovati više vijeća za prekršajni postupak u područnim uredima.«.

Iza stavka 3. dodaju se novi stavci 4., 5., 6. i 7. koji glase:

»(4) Vijeće za prekršajni postupak ima predsjednika i dva člana koje na prijedlog ravnatelja Porezne uprave imenuje ministar financija.

(5) Predsjednik vijeća za prekršajni postupak predsjeda i rukovodi radom vijeća.

(6) Za predsjednika vijeća za prekršajni postupak može se imenovati osoba koja je diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom.

(7) Vijeće za prekršajni postupak može ovlastiti člana vijeća za vođenje postupka i donošenje odluka tijekom postupka, osim donošenja odluke o prekršaju.«.

Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 8. i 9.

Članak 22.

U članku 207. stavku 1. iza točke 21. dodaje se nova točka 22. koja glasi:

»22. tko ne podnese poreznu prijavu ili druge podatke potrebne za oporezivanje elektroničkim putem iako je to bio obvezan učiniti (članak 63. stavak 6.).«.

Dosadašnje točke 22. do 32. postaju točke 23. do 33.

Dosadašnja točka 33. koja postaje točka 34. mijenja se i glasi:

»34. banka i Financijska agencija, svaka u okviru svojih obveza, ako ne postupe u skladu s člankom 140. ovoga Zakona«.

Članak 23.

Ovlašćuje se ministar financija da u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona pravilnikom propiše vrste poreznih prijava i podataka bitnih za oporezivanje koje se obvezno podnose Poreznoj upravi elektroničkim putem u elektroničkom obliku te uvjete i način ostvarivanja elektroničkog prijenosa podataka i komunikacije elektroničkim putem s Poreznom upravom.

Članak 24.

U svim odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08.) riječ: »punomoćnik« u bilo kojem rodu, broju i padežu, zamjenjuje se riječi: »opunomoćenik« u odgovarajućem rodu, broju i padežu, a riječi: »tijelo javne vlasti« u bilo kojem rodu, broju i padežu, zamjenjuju se riječima: »javnopravno tijelo« u odgovarajućem rodu, broju i padežu.

Članak 25.

Postupci pljenidbe novčanih sredstva ovršenika po računima započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama Općeg poreznog zakona (»Narodne novine«, br. 147/08.).

Članak 26.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim:

– članka 1. ovoga Zakona i članka 22. ovoga Zakona u dijelu u kojem se u članku 207. stavku 1. iza točke 21. dodaje nova točka 22., koji stupaju na snagu 1. siječnja 2012.,

– članaka 11. do 20. ovoga Zakona, koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Klasa: 410-01/11-01/01

Zagreb, 28. siječnja 2011.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.