Pravilnik o aerodromskim naknadama

NN 50/2012 (2.5.2012.), Pravilnik o aerodromskim naknadama

MINISTARSTVO POMORSTVA, PROMETA I INFRASTRUKTURE

1241

Na temelju članka 142. stavka 8. Zakona o zračnom prometu (»Narodne novine«, broj 69/09 i 84/11) ministar pomorstva, prometa i infrastrukture, donosi

PRAVILNIK

O AERODROMSKIM NAKNADAMA

Područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim se Pravilnikom utvrđuju načela definiranja aerodromskih naknada na zračnim lukama u Republici Hrvatskoj na kojima je u prethodnoj kalendarskoj godini ostvaren promet od najmanje 5 milijuna putnika.

(2) Ako ni na jednoj zračnoj luci u prethodnoj kalendarskoj godini nije ostvaren promet od najmanje 5 milijuna putnika, ovaj se Pravilnik primjenjuje na zračnu luku sa najvećim prometom putnika u prethodnoj kalendarskoj godini.

(3) Ovaj se Pravilnik ne odnosi na sljedeće naknade, koje su regulirane posebnim propisima:

a) rutne i terminalne naknade,

b) naknade za pristup uređajima zračne luke u vezi s pružanjem zemaljskih usluga i

c) naknade za pružanje pomoći putnicima s posebnim potrebama (PRM).

Usklađenost s pravnim aktima Europske unije i drugim međunarodnim propisima

Članak 2.

Ovaj Pravilnik sadrži odredbe koje su u skladu sa Direktivom 2009/12/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o naknadama zračnih luka (Tekst od važnosti za EGP) (SL L 70, 14. 3. 2009.).

Pojmovi

Članak 3.

(1) Pojmovi koji se upotrebljavaju u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje:

1) zračna luka: područje na tlu posebno prilagođeno za slijetanje, uzlijetanje i manevriranje zrakoplova, uključujući i pripadajuće objekte, sredstva i uređaje namijenjene za odvijanje zračnog prometa i pružanje usluga, te objekte, sredstva i uređaje za pomoć u pružanju usluga komercijalnog zračnog prijevoza;

2) upravno tijelo zračne luke: tijelo koje, pored drugih aktivnosti ili ne, ima prema nacionalnim propisima ili ugovorima za cilj rukovođenje i upravljanje infrastrukturom zračne luke, te koordinaciju i nadzor djelatnosti različitih operatera u dotičnoj zračnoj luci;

3) korisnik zračne luke: svaka fizička ili pravna osoba odgovorna za prijevoz putnika, pošte i/ili tereta zrakom do ili od dotične zračne luke;

4) aerodromska naknada: davanje koje se naplaćuje u korist upravnoga tijela zračne luke i koje plaćaju korisnici zračnih luka za korištenje objekata, sredstava, uređaja i usluga, koje isključivo pruža upravno tijelo zračne luke i koji se odnose na slijetanje, uzlijetanje, sustave rasvjete, boravak parkiranog zrakoplova, te skrb o putnicima i teretu;

5) mreža zračnih luka: skupina zračnih luka koju je kao takvu definiralo ministarstvo nadležno za civilni zračni promet i kojom upravlja jedno upravno tijelo zračne luke.

Načelo nediskriminacije

Članak 4.

(1) Upravno tijelo zračne luke mora definirati aerodromske naknade na način kojim se neće diskriminirati pojedini korisnici zračne luke.

(2) Primjena načela nediskriminacije ne isključuje mogućnost promjene aerodromskih naknada u slučajevima javnoga i općeg interesa, uključujući pitanja zaštite okoliša.

(3) Svaka promjena aerodromskih naknada mora se provesti na temelju odgovarajućih, objektivnih i transparentnih kriterija.

Mreža zračnih luka

Članak 5.

Upravno tijelo mreže zračnih luka može definirati jedan zajednički i transparentni sustav obračunavanja aerodromskih naknada za sve zračne luke u skupini.

Zajednički sustavi obračunavanja aerodromskih naknada

Članak 6.

(1) Upravna tijela zračnih luka koje opslužuju isti grad ili gradsku aglomeraciju mogu definirati jedan zajednički i transparentan sustav obračunavanja aerodromskih naknada koji mora udovoljiti zahtjevima iz članka 8. ovoga Pravilnika i pravilima Zajednice.

(2) Primjena zajedničkog sustava obračunavanja aerodromskih naknada iz stavka 1. ovoga članka može započeti nakon što Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo (u daljnjem tekstu: Agencija) pisanim putem obavijesti o tome Europsku komisiju.

Konzultacije i pravni lijek

Članak 7.

(1) Upravno tijelo zračne luke mora održavati redovite konzultacije s korisnicima zračne luke, ili s predstavnicima ili povjerenstvom korisnika zračne luke u svezi sa:

a) primjenom sustava obračunavanja aerodromskih naknada,

b) visinom aerodromskih naknada, i prema potrebi

c) kvalitetom pruženih usluga.

(2) Konzultacije iz stavka 1. ovoga članka moraju se održavati najmanje jednom godišnje, osim ukoliko tijekom posljednje konzultacije nije drugačije dogovoreno. U slučaju kada je potpisan višegodišnji sporazum između upravnog tijela i korisnika zračne luke, konzultacije će se održavati sukladno sporazumu. Na zahtjev Agencije konzultacije se mogu održavati i više puta godišnje, odnosno više puta u odnosu na potpisani sporazum.

(3) O planiranim promjenama u sustavu obračunavanja aerodromskih naknada, kao i visini aerodromskih naknada, upravno tijelo zračne luke mora prethodno konzultirati korisnike zračne luke. Osim u slučaju iznimnih okolnosti, predložene promjene u sustavu obračunavanja i visini aerodromskih naknada, te razloge zbog kojih se promjene predlažu, upravno tijelo zračne luke mora dostaviti korisnicima zračne luke najkasnije četiri mjeseca prije stupanja na snagu promjena. Prije donošenja odluke o promjenama, upravno tijelo zračne luke mora uzeti u obzir mišljenja korisnika zračne luke. Upravno tijelo mora objaviti odluku ili preporuku najkasnije 2 mjeseca prije njenog stupanja na snagu. U slučaju da nije postignut dogovor između upravnoga tijela zračne luke i korisnika zračne luke o predloženim promjenama, upravno tijelo zračne luke mora opravdati svoju odluku s obzirom na stajališta korisnika zračnih luka.

(4) U slučaju da nije postignut dogovor između upravnog tijela zračne luke i korisnika zračne luke o predloženim promjenama, i upravno tijelo zračne luke i korisnik zračne luke mogu uz obrazloženje tražiti intervenciju Agencije.

(5) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, konačnu odluku o predloženim promjenama u sustavu obračunavanja i visini aerodromskih naknada donosi Agencija na temelju stručne analize opravdanosti predloženih promjena. Promjena u sustavu neće se moći provesti sve dok Agencija ne provede stručnu analizu. Ukoliko Agencija nije u mogućnosti donijeti konačnu odluku o predmetu u roku predloženom od strane upravnog tijela zračne luke, najkasnije četiri tjedna od datuma zaprimanja predmeta Agencija će donijeti privremenu odluku koja će biti na snazi do donošenja i primjene konačne odluke. U svakom slučaju, Agencija mora donijeti konačnu odluku u roku od četiri mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva za intervencijom, s mogućnošću produljenja roka za 2 mjeseca u iznimnim i opravdanim slučajevima. Odluka je konačna i obvezujuća. Konačna odluka o promjeni u sustavu obračuna i visini aerodromskih naknada stupa na snagu 60 dana od datuma objavljivanja.

(6) Stavci 4. i 5. ovoga članka ne primjenjuju se na one zračne luke za koje je nekim drugim pravnim aktom propisan obvezujući postupak prema kojem Agencija:

a) utvrđuje ili odobrava aerodromske naknade ili njihov najveći iznos na tim zračnim lukama; ili

b) redovito ili kao odgovor na zahtjev zainteresiranih strana provjerava postojanje učinkovitog tržišnog natjecanja na tim zračnim lukama.

(7) Ako je rezultat provjere postojanja učinkovitog tržišnog natjecanja iz stavka 6. točke b) ovoga članka negativan, Agencija će na temelju odgovarajućih, objektivnih, nediskriminirajućih i transparentnih postupaka, uvjeta i kriterija utvrditi ili odobriti:

a) aerodromske naknade, ili

b) najveći dopušteni iznos aerodromskih naknada.

(8) Odluka iz stavka 7. ovoga članka primjenjuje se dokle god Agencija procjenjuje da je potrebno.

Transparentnost

Članak 8.

(1) Najkasnije sedam dana prije redovne konzultacije iz članka 7. ovoga Pravilnika, upravno tijelo zračne luke mora svakom korisniku zračne luke, predstavniku korisnika zračne luke ili povjerenstvu korisnika zračne luke dostaviti informacije o svim elementima na temelju kojih je definiran sustav obračuna ili visina svih aerodromskih naknada.

(2) Podaci iz stavka 1. ovoga članka moraju sadržavati:

a) popis različitih usluga i dostupne infrastrukture za koje je korisniku zračne luke obračunata aerodromska naknada;

b) metodologiju koja se koristi pri određivanju aerodromskih naknada;

c) cjelovitu strukturu troškova koji se odnose na angažirana sredstva i objekte, te pružene usluge za koje su obračunate aerodromske naknade;

d) prihode iz različitih (drugih) naknada i ukupne troškove usluga na koje se odnose prihodi;

e) svako financiranje od strane javne uprave objekata, sredstava i usluga na koje se odnose aerodromske naknade;

f) kratkoročne i srednjoročne prognoze upravnog tijela zračne luke u svezi sa visinom aerodromskih naknada, povećanjem prometa i investicijama;

g) efektivnu iskorištenost infrastrukture i opreme na zračnoj luci u određenom razdoblju; i

h) predviđeni utjecaj svakog značajnijeg ulaganja na kapacitet zračne luke.

(3) Najkasnije 14 dana prije redovne konzultacije iz članka 7. ovoga Pravilnika, korisnici zračne luke moraju upravnom tijelu zračne luke dostaviti podatke o:

a) kratkoročnoj i srednjoročnoj prognozi prometa svojih putnika i zrakoplova na toj zračnoj luci;

b) kratkoročnoj i srednjoročnoj prognozi sastava flote koja će se koristiti na toj zračnoj luci, kao i planiranoj iskorištenosti flote;

c) njihovim planiranim kratkoročnim i srednjoročnim razvojnim projektima na toj zračnoj luci; te

d) svojim zahtjevima i potrebama na toj zračnoj luci.

(4) Svi podaci iz stavaka 2. i 3. ovoga članka smatraju se poslovnom tajnom zbog čega nije dopuštena njihova dostava trećim pravnim ili fizičkim osobama bez posebnog pisanog dopuštenja vlasnika tih podataka.

(5) U slučaju kada su dionice upravnoga tijela na tržištu vrijednosnih papira, obvezna je primjena propisa koji se odnose na tržište vrijednosnih papira.

Nova infrastruktura

Članak 9.

Prije konačne odluke o planiranom razvoju nove infrastrukture, upravno tijelo zračne luke se mora konzultirati s korisnicima zračne luke.

Razina kvalitete

Članak 10.

(1) Upravno tijelo zračne luke mora s povjerenstvom korisnika zračne luke ili njihovim predstavnicima, dogovoriti razinu kvalitete usluga koje pruža zračna luka, te sukladno postignutom dogovoru potpisati sporazum o kvaliteti usluga zračne luke (Service Level Agreement). Ovaj sporazum se može potpisati i tijekom konzultacija iz članka 7. ovoga Pravilnika.

(2) Sporazum o kvaliteti usluga zračne luke mora biti utemeljen na važećem modelu sustava obračuna i visini aerodromskih naknada kako bi sporazumno dogovorena razina kvalitete pruženih usluga bila usklađena sa važećim sustavom obračuna i visinom aerodromskih naknada.

Različitost usluga

Članak 11.

(1) U cilju pružanja usluga potpuno prilagođenih pojedinim korisnicima zračne luke, što podrazumijeva i mogućnost izdvajanja dijela ili cijelog putničkog ili robnog terminala za potrebe samo jednog korisnika zračne luke, upravno tijelo zračne luke može ponuditi različite:

a) razine kvalitete usluga, kao i

b) opsege usluga.

(2) Zbog moguće razlike u razini kvalitete i opsegu usluga sukladno stavku 1. ovoga članka, a s obzirom da razlika u kvaliteti pruženih usluga podrazumijeva različite troškove, upravno tijelo zračne luke može odlučiti o različitim visinama aerodromskih naknada utemeljenima na razini kvalitete ili opsegu usluga ili na drugim objektivnim i transparentnim razlozima, a da to ne predstavlja kršenje načela nediskriminacije iz članka 4. ovoga Pravilnika.

(3) Svakom korisniku zračne luke koji želi koristiti posebno prilagođene usluge ili dijelove ili cijeli putnički ili robni terminal samo za svoje potrebe, upravno tijelo zračne luke mora omogućiti pristup tim uslugama i terminalu ili dijelu terminala.

(4) U slučaju kada više korisnika zračne luke želi koristiti posebno prilagođene usluge ili cijeli putnički ili robni terminal ili dijelove terminala samo za svoje potrebe, a što nije moguće zbog ograničenja kapaciteta, upravno tijelo zračne luke će o prioritetima odlučiti na temelju odgovarajućih, objektivnih, transparentnih i nediskriminirajućih kriterija.

(5) Odluku o prioritetima i primijenjenim kriterijima iz stavka 4. ovoga članka mora potvrditi Agencija prije njezine primjene.

Neovisno nadzorno tijelo

Članak 12.

(1) Agencija kao neovisno nadzorno tijelo nadležna je za provedbu odredaba ovoga Pravilnika.

(2) U provedbi odredaba ovoga Pravilnika Agencija postupa u skladu s člankom 11. Direktive iz Dodatka 1 ovoga Pravilnika.

Dostavljanje informacija

Članak 13.

(1) Ministarstvo nadležno za civilni zračni promet, na zahtjev Europske komisije, dostavlja tražene informacije o primjeni ovoga Pravilnika, radi sastavljanja izvješća Europske komisije o primjeni Direktive.

(2) Ministarstvo nadležno za civilni zračni promet dostavlja Europskoj komisiji tekst na engleskom jeziku, ovoga Pravilnika, njegovih izmjena i dopuna i drugih nacionalnih propisa koji sadrže odredbe koje se odnose na područje regulirano ovim Pravilnikom.

Dodatak

Članak 14.

Direktiva 2009/12 Europskoga parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o naknadama zračnih luka tiskana je u Dodatku 1 ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Stupanje na snagu

Članak 15.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-01/12-02/20
Urbroj: 530-09-12-3
Zagreb, 19. travnja 2012.

Ministar pomorstva,
prometa i infrastrukture
mr. sc. Siniša Hajdaš Dončić, v. r.

DODATAK 1

DIREKTIVA 2009/12 EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA
od 11. ožujka 2009. o naknadama zračnih luka

(Tekst od važnosti za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a naročito njegov članak 80. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskoga i socijalnoga odbora[1],

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija[2],

djelujući u skladu s postupcima predviđenim u članku 251. Ugovora[3],

budući da:

(1) Glavni je zadatak i komercijalna djelatnost zračnih luka zajamčiti skrb o zrakoplovu od slijetanja do uzlijetanja te o putnicima i teretu kako bi se zračnim prijevoznicima omogućilo pružanje usluga zračnog prijevoza. S tom namjenom zračne luke nude niz objekata, sredstava i uređaja te usluga vezanih uz operiranje zrakoplova te procesiranje putnika i tereta, a te troškove uglavnom nadoknađuju kroz naknade zračnih luka. Upravna tijela zračnih luka koja nude objekte, sredstva, uređaje i usluge za koje se naplaćuju naknade zračnih luka moraju nastojati poslovati na troškovno učinkovit način.

(2) Potrebno je uspostaviti zajednički okvir kojim će se regulirati osnovna svojstva naknada zračnih luka i način njihovog utvrđivanja, budući da u nedostatku takvoga okvira nije moguće ispuniti osnovne zahtjeve u odnosu između upravnih tijela zračnih luka i korisnika zračnih luka. Takav okvir ne bi trebao dovoditi u pitanje mogućnost države članice da odluči da li se i u kojem opsegu se prihodi iz gospodarskih djelatnosti mogu uzeti u obzir pri utvrđivanju naknada zračnih luka.

(3) Ova se Direktiva primjenjuje na zračne luke sa sjedištem u Zajednici, koje prelaze minimalnu veličinu, budući da se za upravljanje i financiranje malih zračnih luka okvir Zajednice ne primjenjuje.

(4) Pored toga, u državama članicama u kojima niti jedna zračna luka ne dostiže najmanju veličinu da bi se na nju primjenjivala ova Direktiva, zračna luka s najvećim putničkim prometom ima takav privilegirani status kao točka ulaska u tu državu članicu da je potrebno na tu zračnu luku primjenjivati ovu Direktivu kako bi se zajamčilo poštivanje određenih osnovnih načela u odnosu između upravnoga tijela zračne luke i korisnika zračne luke, naročito u smislu transparentnosti naknada i nediskriminacije među korisnicima zračne luke.

(5) Kako bi se promicala teritorijalna jedinstvenost, države članice bi trebale imati mogućnost korištenja zajedničkog sustava naplaćivanja naknada u okviru mreže zračnih luka. Ekonomski transferi među zračnim lukama u takvim mrežama moraju biti u skladu sa zakonodavstvom Zajednice.

(6) Zbog raspodjele prometa države članice bi trebale biti u mogućnosti omogućiti upravnim tijelima zračnih luka koje opslužuju isti grad ili gradsku aglomeraciju da primjenjuju jedinstven i transparentan sustav naplate naknada. Ekonomski transferi među tim zračnim lukama moraju biti u skladu sa zakonodavstvom Zajednice.

(7) Poticaji za otvaranje novih linija radi promicanja, inter alia, razvoja zapostavljenih i najudaljenijih regija, dodjeljuju se samo u skladu sa zakonodavstvom Zajednice.

(8) Ubiranje naknada za pružanje usluga u zračnoj plovidbi i zemaljskih usluga već je uređeno Uredbom Komisije (EZ-a) br. 1794/2006 od 6. prosinca 2006. kojom se utvrđuje zajednički plan obračuna naknada za usluge u zračnoj plovidbi[4] i Direktivom Vijeća 96/67/EZ od 15. listopada 1996. o pristupu tržištu zemaljskih usluga u zračnim lukama Zajednice[5]. Naknade koje se obračunavaju za financiranje pomoći putnicima s invaliditetom i putnicima sa smanjenom pokretljivošću uređene su Uredbom (EZ-a) br. 1107/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o pravima osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti kada putuju zrakom[6].

(9) Vijeće Organizacije međunarodnoga civilnog zrakoplovstva (Vijeće ICAO-a) donijelo je 2004. politike o naknadama zračnih luka koje uključuju, inter alia, načela troškovne učinkovitosti, nediskriminacije i nezavisnoga mehanizma za gospodarsko uređenje zračnih luka.

(10) Prema mišljenju Vijeća ICAO-a naknada zračnih luka je davanje koje je namijenjeno i koje se primjenjuje posebno za nadoknadu troškova za pružanje objekata, sredstava, uređaja i usluga za civilno zrakoplovstvo, dok je taksa vrsta davanja namijenjena povećanju nacionalnih ili lokalnih proračunskih prihoda, koji se uglavnom ne primjenjuju na civilno zrakoplovstvo u cijelosti ili na osnovi točno utvrđenih troškova.

(11) Naknade zračnih luka bi morale biti nediskriminirajuće. Potrebno je uvesti obvezan postupak prema kojem bi se upravna tijela zračnih luka i korisnici zračnih luka redovno savjetovali, s mogućnošću da se bilo koja strana može obratiti neovisnom nadzornom tijelu kada god se korisnici zračnih luka protive odluci o naknadama zračnih luka ili promjenama u sustavu obračunavanja naknada.

(12) Kako bi se zajamčile nepristrane odluke te pravilna i učinkovita primjena ove Direktive, u svakoj je državi članici potrebno osnovati neovisno nadzorno tijelo. To bi tijelo za izvođenje svojih zadataka na raspolaganju trebalo imati sve potrebne resurse koji se odnose na zapošljavanje, stručno znanje i financijska sredstva.

(13) Od ključne je važnosti da korisnici zračnih luka od upravnoga tijela zračnih luka redovito dobivaju informacije o tome na koji način i na kojoj se osnovi izračunavaju naknade zračnih luka. Takva bi transparentnost zračnim prijevoznicima omogućila uvid u troškove zračnih luka te u produktivnost ulaganja zračne luke. Kako bi se upravnom tijelu zračne luke dozvolilo da pravilno ocijeni zahtjeve koji se tiču budućih ulaganja, od korisnika zračnih luka valja zahtijevati da upravnom tijelu zračne luke pravovremeno dostavljaju sve svoje procjene vezane uz djelatnost, razvojne projekte te posebne zahtjeve i prijedloge.

(14) Upravna tijela zračnih luka trebaju obavještavati korisnike zračnih luka o velikim infrastrukturnim projektima, budući da oni značajno utječu na sustav ili visinu naknada zračnih luka. Ti se podaci moraju dostaviti kako bi se omogućilo praćenje infrastrukturnih troškova te pružila prikladna i učinkovita sredstva i objekti na dotičnoj zračnoj luci.

(15) Upravnim tijelima zračnih luka valja omogućiti da primijene naknade zračnih luka koje odgovaraju infrastrukturi i/ili razini pruženih usluga, budući da zračni prijevoznici od upravnih tijela zračnih luka opravdano zahtijevaju usluge koje odgovaraju omjeru cijene i kvalitete. Međutim, pristup do različitih razina infrastrukture ili usluga bi trebao biti otvoren na nediskriminirajućoj osnovi za sve zračne prijevoznike koji ih žele koristiti. Ukoliko je potražnja veća od ponude, pristup se treba utvrditi na osnovi objektivnih i nediskriminirajućih kriterija koje utvrđuje upravno tijelo zračne luke. Svako razlikovanje među naknadama zračnih luka mora biti transparentno, objektivno i temeljeno na jasnim kriterijima.

(16) Korisnici zračnih luka i upravno tijelo zračne luke moraju biti u mogućnosti zaključiti sporazum o razini usluga glede kvalitete usluga pruženih u zamjenu za naknade zračnih luka. Pregovori o kvaliteti usluga pruženih u zamjenu za naknade zračnih luka mogu biti dijelom redovitih savjetovanja.

(17) Države članice imaju različite sustave u vezi s financiranjem ulaganja u zračnu luku unaprijed. U državama članicama u kojima postoji financiranje unaprijed, države članice ili upravna tijela zračnih luka se trebaju pozivati na politike ICAO-a i/ili uspostaviti svoje vlastite zaštitne mehanizme.

(18) Ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje Ugovor, naročito njegove članke 81. do 89.

(19) Budući da cilj ove Direktive, odnosno utvrđivanje zajedničkih načela za obračunavanje naknada na zračnim lukama Zajednice države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri postići, s obzirom da na nacionalnoj razini nije moguće uspostaviti jedinstvene sustave obračunavanja naknada zračnih luka za cjelokupno područje Zajednice, te ono stoga zbog opsega i učinaka može biti bolje postignuto na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom supsidijarnosti, kako je utvrđeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi okvire koji su potrebni za postizanje toga cilja,

DONIJELI SU SLJEDEĆU DIREKTIVU:

Članak 1.

PREDMET

1. Ovom se Direktivom utvrđuju zajednička načela za obračunavanje naknada zračnih luka na zračnim lukama Zajednice.

2. Ova se Direktiva primjenjuje na svaku zračnu luku koja se nalazi na području koje podliježe Ugovoru i koja je otvorena za komercijalni promet čiji godišnji promet prelazi pet milijuna putnika te na zračnu luku s najvećim putničkim prometom u svakoj državi članici.

3. Država članica objavljuje popis zračnih luka na svom području na koje se primjenjuje ova Direktiva. Taj se popis temelji na podacima Komisije (Eurostat) i mora se svake godine ažurirati.

4. Ova se Direktiva ne odnosi na naknade koje se ubiru za plaćanje rutnih i terminalnih usluga u zračnoj plovidbi u skladu s Uredbom (EZ-a) br. 1794/2006 niti na naknade koje se ubiru za plaćanje zemaljskih usluga koje su navedene u Prilogu Direktive 96/67/EZ, kao niti na naknade obračunate za financiranje pomoći putnicima s invaliditetom ili putnicima sa smanjenom pokretljivošću iz Uredbe (EZ-a) br. 1107/2006.

5. Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje pravo svake države članice da primijeni dodatne regulatorne mjere koje nisu u suprotnosti s ovom Direktivom ili drugim relevantnim odredbama zakonodavstva Zajednice koje se odnose na bilo koje upravno tijelo zračnih luka na njezinom području. To može uključivati mjere gospodarskoga nadzora, kao što su odobrenje sustava naplate i/ili visine naknada, uključujući i metode naplata koje se temelje na poticajima ili na utvrđivanju gornje granice cijena.

Članak 2.

DEFINICIJE

U smislu ove Direktive:

1. »zračna luka« označava svaku površinu koja je posebno prilagođena za slijetanje, uzlijetanje i manevriranje zrakoplova, uključujući i pripadajuće objekte, sredstva i uređaje namijenjene za odvijanje zračnog prometa i pružanje usluga, te objekte, sredstva i uređaje za pomoć u pružanju usluga komercijalnog zračnog prijevoza;

2. »upravno tijelo zračne luke« označava tijelo koje, pored drugih aktivnosti ili ne, ima prema nacionalnim propisima ili ugovorima za cilj rukovođenje i upravljanje infrastrukturom zračne luke, te koordinaciju i nadzor djelatnosti različitih operatera u dotičnoj zračnoj luci;

3. »korisnik zračne luke« označava svaku fizičku ili pravnu osobu odgovornu za prijevoz putnika, pošte i/ili tereta zrakom do ili od dotične zračne luke;

4. »naknada zračne luke« označava davanje koje se naplaćuje u korist upravnoga tijela zračne luke i koje plaćaju korisnici zračnih luka za korištenje objekata, sredstava, uređaja i usluga, koje isključivo pruža upravno tijelo zračne luke i koji se odnose na slijetanje, uzlijetanje, sustave rasvjete, boravak parkiranog zrakoplova te skrb o putnicima i teretu;

5. »mreža zračnih luka« označava skupinu zračnih luka koje je kao takvu odredila država članica i kojom upravlja isto upravno tijelo zračne luke.

Članak 3.

NEDISKRIMINACIJA

Države članice zajamčuju, u skladu sa zakonodavstvom Zajednice, da se naknadama zračnih luka ne diskriminiraju korisnici zračnih luka. To ne isključuje prilagodbe naknada zračnih luka zbog pitanja od javnoga i općeg interesa, uključujući pitanja zaštite okoliša. Kriteriji koji se koriste za takve prilagodbe moraju biti relevantni, objektivni i transparentni.

Članak 4.

MREŽA ZRAČNIH LUKA

Države članice mogu dozvoliti upravnom tijelu mreže zračnih luka da uvede zajednički i transparentni sustav obračunavanja naknada zračnih luka koji obuhvaća mrežu zračnih luka.

Članak 5.

ZAJEDNIČKI SUSTAVI OBRAČUNAVANJA NAKNADA

Nakon što su obavijestile Komisiju i u skladu sa zakonodavstvom Zajednice, države članice mogu dozvoliti upravnom tijelu zračne luke da primjenjuje zajednički i transparentan sustav obračunavanja naknada na zračnim lukama koje opslužuju isti grad ili gradsku aglomeraciju, pod uvjetom da svaka zračna luka u potpunosti ispunjava zahtjeve transparentnosti iz članka 7.

Članak 6.

KONZULTACIJE I PRAVNI LIJEK

1. Države članice zajamčuju uvođenje obveznoga postupka za redovite konzultacije između upravnoga tijela zračne luke i korisnika zračne luke ili predstavnika ili povjerenstva korisnika zračnih luka u vezi sa primjenom sustava obračunavanja naknada zračnih luka, visinom aerodromskih naknada, i prema potrebi kvalitetom pruženih usluga. Takve se konzultacije moraju održavati najmanje jednom godišnje, osim ukoliko tijekom posljednjih konzultacija nije drukčije dogovoreno. U slučaju višegodišnjega sporazuma između upravnoga tijela i korisnika zračne luke konzultacije se održavaju na način predviđen u takvom sporazumu. Države članice zadržavaju pravo zahtijevati da se konzultacije češće održavaju.

2. Kada god je to moguće, države članice zajamčuju da su promjene sustava ili visine naknada učinjene prema dogovoru između upravnoga tijela i korisnika zračnih luka. S tim ciljem upravno tijelo zračne luke daje prijedlog o promjeni sustava obračunavanja ili visine naknada zračnih luka te razloge za predložene promjene najmanje četiri mjeseca prije nego što iste stupe na snagu, osim u slučaju iznimnih okolnosti koje se moraju opravdati korisnicima zračnih luka. Upravno tijelo zračne luke mora održati konzultacije s korisnicima zračnih luka o predloženim promjenama te uzeti u obzir njihova stajališta prije donošenja odluke. Upravno tijelo zračne luke će uobičajeno objaviti odluku ili preporuku najkasnije 2 mjeseca prije njenog stupanja na snagu. U slučaju da nije postignut dogovor između upravnoga tijela zračne luke i korisnika zračne luke o predloženim promjenama, upravno tijelo zračne luke mora opravdati svoju odluku s obzirom na stajališta korisnika zračnih luka.

3. Države članice zajamčuju da u slučaju neslaganja oko odluke o naknadama zračnih luka koju je donijelo upravno tijelo svaka strana može zatražiti posredovanje neovisnoga nadzornog tijela iz članka 11., koje ispituje utemeljenost razloga za promjenu sustava ili visine naknada zračnih luka.

4. Promjena sustava ili visine naknada zračnih luka o kojoj je odlučilo upravno tijelo zračne luke i ukoliko je iznijeta pred neovisno nadzorno tijelo, ne stupa na snagu sve dok ono to ne ispita. U roku od četiri tjedna od trenutka kada je pred njega iznijet predmet, neovisno nadzorno tijelo donosi privremenu odluku o stupanju na snagu promjene naknade zračne luke, ukoliko nije moguće u istom roku donijeti konačnu odluku.

5. Država članica može donijeti odluku da ne primjenjuje stavke 3. i 4. koji se odnose na promjene u visini ili strukturi naknade zračnih luka na onim zračnim lukama na koje:

(a) se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom primjenjuje obvezan postupak prema kojem neovisno nadzorno tijelo utvrđuje ili odobrava naknade zračnih luka ili njihov najveći iznos; ili

(b) se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom primjenjuje obvezan postupak prema kojem neovisno nadzorno tijelo redovito ili kao odgovor na zahtjev zainteresiranih strana provjerava postojanje učinkovitog tržišnog natjecanja na tim zračnim lukama. Kada god je to opravdano na temelju takvoga ispitivanja, država članica donosi odluku o tome da neovisno nadzorno tijelo utvrđuje ili odobrava naknade zračnih luka ili njihov najveći iznos. Ta se odluka primjenjuje sve dok je to potrebno na temelju ispitivanja koje je provelo to tijelo.

Postupci, uvjeti i kriteriji koje država članica primjenjuje u smislu ovoga stavka moraju biti relevantni, nediskriminirajući i transparentni.

Članak 7.

TRANSPARENTNOST

1. Države članice zajamčuju da upravno tijelo zračne luke svakom korisniku zračne luke, predstavniku korisnika zračne luke ili povjerenstvu korisnika zračne luke prije svake konzultacije iz članka 6. stavka 1. pošalju informacije o svim elementima koji čine osnovu za utvrđivanje sustava ili visine svih naknada koje upravno tijelo zaračunava na svakoj zračnoj luci. Te informacije uključuju barem:

(a) popis različitih usluga i dostupne infrastrukture za koje je korisniku zračne luke obračunata naknada zračne luke;

(b) metodologiju koja se koristi pri određivanju naknada zračnih luka;

(c) cjelovitu strukturu troškova koji se odnose na angažirana sredstva i objekte, te pružene usluge na koje se odnose naknade zračne luke;

(d) prihode iz različitih naknada i ukupne troškove usluga na koje se odnose prihodi;

(e) svako financiranje od strane javne uprave objekata, sredstava i usluga na koje se odnose aerodromske naknade;

(f) prognoze situacije na zračnoj luci s obzirom na naknade, povećanje prometa i predložena ulaganja;

(g) efektivnu iskorištenost infrastrukture i opreme na zračnoj luci u određenom razdoblju; i

(h) predviđeni utjecaj svih velikih predloženih ulaganja u smislu njihovih učinaka na kapacitet zračne luke.

2. Države članice zajamčuju da korisnici zračnih luka upravnom tijelu zračne luke prije svake konzultacije dostavljaju podatke, kako je utvrđeno u članku 6. stavku 1., a koji se odnose naročito na:

(a) prognoze koje se tiču prometa;

(b) prognoze koje se odnose na sastav i predviđeno korištenje njihove flote;

(c) njihove razvojne projekte na dotičnoj zračnoj luci; i

(d) njihove zahtjeve na dotičnoj zračnoj luci.

3. Podložno nacionalnom zakonodavstvu, podaci dostavljeni na temelju ovoga članka smatraju se povjerljivima ili gospodarski osjetljivima te s njima valja kao takvima i postupati. U slučaju uvrštavanja dionica upravnoga tijela zračne luke na burzu dionica, naročito se moraju ispunjavati burzovni propisi.

Članak 8.

NOVA INFRASTRUKTURA

Države članice zajamčuju da se upravno tijelo zračne luke prije okončanja planiranja novih infrastrukturnih projekata savjetuje s korisnicima zračne luke.

Članak 9.

RAZINA KVALITETE

1. Kako bi se zajamčilo neometano i učinkovito odvijanje djelatnosti u zračnoj luci, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi upravnom tijelu zračne luke te predstavnicima korisnika zračne luke ili povjerenstvu korisnika zračnih luka omogućile početak pregovaranja o sporazumu o razini kvalitete usluga s obzirom na kvalitetu usluge koja se pruža u zračnoj luci. Ti pregovori o kvaliteti usluga mogu biti dijelom konzultacija spomenutih u članku 6. stavku 1.

2. U svakom se takvom sporazumu o kvaliteti usluge mora utvrditi razina usluge koju pruža upravno tijelo zračne luke te uzeti u obzir stvarni sustav ili razinu naknada zračne luke te razinu usluge na koju korisnici zračne luke imaju pravo u zamjenu za naknade zračne luke.

Članak 10.

RAZLIKOVANJE USLUGA

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile upravnim tijelima zračnih luka da mijenjaju kvalitetu i opseg određenih usluga zračnih luka, terminala ili dijelova terminala s ciljem pružanja usluga prilagođenih korisnicima, ili namjenskoga terminala ili dijela terminala. Visina naknada zračnih luka može biti različita u skladu s kvalitetom i opsegom takvih usluga i njihovih troškova ili prema bilo kojim drugim objektivnim i transparentnim razlozima. Ne dovodeći u pitanje članak 3. upravna tijela zračnih luka sama odlučuju o takvim različitim naknadama zračnih luka.

2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile svakom korisniku zračnih luka koji želi koristiti prilagođene usluge ili namjenske terminale ili dijelove terminala, da ima pristup tim uslugama i terminalu, odnosno dijelu terminala.

U slučaju kada više korisnika zračnih luka žele imati pristup prilagođenim uslugama i/ili namjenskom terminalu ili dijelu terminala, a što nije moguće zbog ograničenja kapaciteta, pristup se utvrđuje na temelju relevantnih, objektivnih, transparentnih i nediskriminirajućih kriterija. Te kriterije mogu utvrditi upravna tijela zračnih luka, a države članice mogu zahtijevati da te kriterije odobri neovisno nadzorno tijelo.

Članak 11.

NEOVISNO NADZORNO TIJELO

1. Države članice imenuju ili osnivaju neovisno tijelo kao svoje nacionalno neovisno nadzorno tijelo kako bi zajamčile pravilnu primjenu mjera koje su poduzete radi ispunjavanja uvjeta iz ove Direktive te kako bi poduzele barem zadatke koji su mu dodijeljeni prema članku 6. To tijelo može biti isti subjekt kojemu je država članica povjerila primjenu dodatnih regulatornih mjera iz članka 1. stavka 5., uključujući odobrenje sustava naplate i/ili visine naknada zračnih luka, pod uvjetom da ispunjava zahtjeve iz stavka 4. ovoga članka.

2. U skladu s nacionalnim zakonodavstvom, ovom se Direktivom neovisno nadzorno tijelo ne sprječava da pod vlastitim nadzorom i punom odgovornošću prenese provođenje ove Direktive na druga neovisna nadzorna tijela, pod uvjetom da se provođenje vrši u skladu s jednakim standardima.

3. Države članice zajamčuju neovisnost neovisnog nadzornog tijela na taj način što omogućuju da je u zakonskom smislu različit i funkcionalno neovisan od bilo kojega upravnoga tijela zračnih luka i zračnih prijevoznika. Države članice koje zadržavaju vlasništvo nad zračnim lukama, upravnim tijelima zračnih luka ili zračnim prijevoznicima ili kontrolu nad upravnim tijelima zračnih luka ili zračnim prijevoznicima zajamčuju da se funkcije u vezi s takvim vlasništvom ili kontrolom ne prenosi na neovisno nadzorno tijelo. Države članice zajamčuju da neovisno nadzorno tijelo svoje ovlasti koristi nepristrano i transparentno.

4. Države članice obavješćuju Komisiju o nazivu i adresi neovisnoga nadzornog tijela, zadacima i obvezama koje su mu povjerene te o mjerama koje su poduzete kako bi se zajamčilo ispunjavanje uvjeta iz stavka 3.

5. Države članice mogu uspostaviti mehanizam financiranja za neovisno nadzorno tijelo koji može uključivati naplaćivanje naknada korisnicima zračnih luka i upravnim tijelima zračnih luka.

6. Države članice zajamčuju, što se tiče nesporazuma iz članka 6. stavka 3., poduzimanje mjera radi:

(a) uspostavljanja postupka za rješavanje nesporazuma između upravnoga tijela zračnih luka i korisnika zračnih luka;

(b) utvrđivanja uvjeta pod kojim se nesporazum može iznijeti pred neovisno nadzorno tijelo. To tijelo naročito odbacuje žalbe za koje smatra da nisu pravilno utemeljene ili primjereno dokumentirane; i

(c) utvrđivanja kriterija prema kojima će se nesporazumi ocijeniti kako bi se riješili.

Ti postupci, uvjeti i kriteriji moraju biti nediskriminirajući, transparentni i objektivni.

7. Kod poduzimanja istraživanja utemeljenosti izmjene sustava ili visine naknada zračnih luka, kako je utvrđeno u članku 6., neovisno nadzorno tijelo ima pristup potrebnim informacijama od dotičnih strana te se od njega zahtijeva da se savjetuje s dotičnim strankama kako bi donijelo svoju odluku. Ne dovodeći u pitanje članak 6. stavak 4. ono što je prije moguće donosi konačnu odluku o pitanju koje je iznijeto pred njega, a u svakom slučaju u roku od četiri mjeseca. To se razdoblje u iznimnim i prikladno utemeljenim slučajevima može produljiti na daljnja dva mjeseca. Odluke neovisnoga nadzornog tijela su obvezujuće, ne dovodeći u pitanje parlamentarni ili sudski nadzor, kako je primjenjivo u državama članicama.

8. Neovisno nadzorno tijelo objavljuje godišnje izvješće o svojim aktivnostima.

Članak 12.

IZVJEŠĆE I PREGLED

1. Komisija do 15. ožujka 2013. predaje Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o primjeni ove Direktive, ocjenjujući učinjeni napredak u postizanju svog cilja kao i, tamo gdje je to prikladno, odgovarajuće prijedloge.

2. Države članice i Komisija surađuju u primjeni ove Direktive, naročito u pogledu prikupljanja podataka za izvješće iz stavka 1.

Članak 13.

PRIJENOS

1. Države članice moraju donijeti potrebne zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 15. ožujka 2011. One o tome smjesta moraju obavijestiti Komisiju.

Kad države članice budu donosile ove mjere, te će mjere prilikom njihove službene objave sadržavati uputu na ovu Direktivu ili će se uz njih navesti takva uputa. Načine toga upućivanja predvidjet će države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredbi nacionalnoga zakonodavstva koje donesu u području koje je obuhvaćeno ovom Direktivom.

Članak 14.

STUPANJE NA SNAGU

Ova Direktiva stupa na snagu dan nakon objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 15.

ADRESATI

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 11. ožujka 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

A. VONDRA

[1] SL C 10, 15. 1. 2008., str. 35.

[2] SL C 305, 15. 12. 2007., str. 11.

[3] Mišljenje Europskoga parlamenta od 15. siječnja 2008. (još neobjavljeno u Službenome listu), Zajedničko stajalište Vijeća od 23. lipnja 2008. (SL C 254 E, 7. 10. 2008., str. 18.) i Stajalište Europskoga parlamenta od 23. listopada 2008. (još neobjavljeno u Službenome listu). Odluka Vijeća od 19. veljače 2009.

[4] SL L 341, 7. 12. 2006., str. 3.

[5] SL L 272, 25. 10. 1996., str. 36.

[6] SL L 204, 26. 7. 2006., str. 1.