VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

3153

Na temelju članka 8. stavka 4. Zakona o procjeni učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 90/2011) i članka 31. stavka 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 150/2011), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 20. prosinca 2012. godine donijela

ODLUKU

O DONOŠENJU STRATEGIJE PROCJENE UČINAKA PROPISA ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2015. GODINE I AKCIJSKOG PLANA PROCJENE UČINAKA PROPISA ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2015. GODINE

I.

Ovom Odlukom donosi se Strategija procjene učinaka propisa za razdoblje od 2013. do 2015. godine i Akcijski plan procjene učinaka propisa za razdoblje od 2013. do 2015. godine.

II.

Strategija i Akcijski plan iz točke I. ove Odluke nalaze se u privitku ove Odluke i njezin su sastavni dio.

III.

Ova Odluka stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-01/12-01/03

Urbroj: 50301-09/06-12-4

Zagreb, 20. prosinca 2012.

Predsjednik

Zoran Milanović, v. r.

STRATEGIJA

PROCJENE UČINAKA PROPISA ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2015. GODINE

1. UVOD I SVRHA DOKUMENTA

Vlada Republike Hrvatske, kao nositelj izvršne vlasti sukladno Ustavu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 85/2010 – pročišćeni tekst), dalje u tekstu: Ustav, teži usmjeravanju svih raspoloživih resursa i znanja na oblikovanje društva u kojem bi se ostvarila sva prava i slobode zajamčene Ustavom te stvorilo okruženje koje bi omogućilo bolji život građana. Kako bi se osigurala što bolja podloga za donošenje odluka, poboljšala kvaliteta zakonodavstva i poboljšalo javno upravljanje, Vlada Republike Hrvatske uspostavila je sustav procjene učinaka propisa. Kontinuirani razvoj sustava procjene učinaka propisa ključan je za preustroj, prilagodbu procesa odlučivanja na svim razinama i za postizanje što većeg stupnja pravne sigurnosti. Suvremena javna uprava podupire razvoj društva i tržišnog gospodarstva stvaranjem kvalitetnog zakonodavstva koje je fleksibilno i odgovara potrebama društva i gospodarstva. Kvalitetno zakonodavstvo preduvjet je razvoja, a procjena učinaka propisa jedan je od alata za izradu boljih politika i kvalitetnog zakonodavstva.

Strategija procjene učinaka propisa za razdoblje od 2013. do 2015. godine (u daljnjem tekstu: Strategija) predstavlja strateško usmjerenje Vlade Republike Hrvatske prema povećanju kvalitete zakonodavstva u Republici Hrvatskoj. Svrha ovog dokumenta je dvojaka. Prva svrha je predstaviti alat procjene učinaka propisa[1], zašto je uspostavljen sustav procjene učinaka propisa i zašto će se koristiti. Druga svrha je postaviti strateški smjer razvoja ovoga sustava u trogodišnjem razdoblju kroz postavljanje strateških ciljeva i njihovo ostvarenje kroz aktivnosti Akcijskog plana procjene učinaka propisa za razdoblje od 2013. do 2015. godine (u daljnjem tekstu: Akcijski plan). Strateški dokument osnova je za dugoročno usmjeravanje razvoja procjene učinaka propisa i jamstvo provedbe, ostvarenja ciljeva te poboljšanja kvalitete zakonodavstva.

Strateški dokument o procjeni učinaka propisa proizlazi iz konzultacijskih i savjetodavnih procesa na nacionalnoj i međunarodnoj razini tijekom 2011. i 2012. godine. U procesu izrade Strategije sudjelovali su: Ured za zakonodavstvo, ministarstvo nadležno za gospodarstvo, ministarstvo nadležno za poduzetništvo i obrt, ministarstvo nadležno za rad i mirovinski sustav, ministarstvo nadležno za socijalnu politiku, ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša, ministarstvo nadležno za graditeljstvo i prostorno uređenje, ministarstvo nadležno za financije, Hrvatska udruga poslodavaca, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatski pravni centar, sindikati, udruge civilnog društva te međunarodni stručnjaci u sklopu SIGMA[2] projekata. U sklopu twinning projekta IPA 2007 »Razvoj sustava procjene učinaka propisa« doprinos razvoju Strategije dali su državni službenici administracije Ujedinjenog Kraljevstva te Republike Estonije.

2. PROCJENA UČINAKA PROPISA U KONTEKSTU PAMETNOG ZAKONODAVSTVA

U suvremenom društvu i gospodarstvu postoji stalna potreba za novim zakonodavstvom. Stvaranje novog zakonodavstva zahtijeva drugačiji pogled na postupak izrade i pisanje propisa. Suvremeno »pametno« zakonodavstvo[3] zasniva se na načelu da novo zakonodavstvo ne smije stvarati dodatne prepreke razvoju društva i gospodarstvu. Novo zakonodavstvo treba biti odraz kvalitetne, odgovorne i transparentne javne politike koja podupire razvoj društva, rast gospodarstva, stvaranje novih vrijednosti bez nepotrebnih prepreka za poslovanje. Javnom politikom općenito se nazivaju povezane javne aktivnosti usmjerene ka rješavanju konkretnih problema ili poboljšanju stanja u nekom području. Odgovor na nepotrebne zakonodavne prepreke i ostvarivanje zacrtanih ciljeva javne politike u okviru uvjeta 21. stoljeća, veliki je izazov za sve države svijeta, budući da konkurentnost na današnjim globalnim, ali i lokalnim tržištima, postaje kritični element gospodarskog rasta.

2.1. Uvod u koncept »pametnog« zakonodavstva

Općenito, vlade i tijela javne vlasti stvaraju zakonodavstvo kako bi ostvarili određene ciljeve, poput osiguranja kompetitivnih tržišnih uvjeta koji pružaju jednake prilike za sve; kako bi osigurale sigurnost i zaštitu građana; kako bi osigurali razinu socijalne zaštite; kako bi očuvali prirodu i zaštitili okoliš; kako bi stimulirali inovacije i investicije i dr. Ciljevi vlada obično su formulirani u obliku javnih politika, a zakonodavstvo je instrument kojim se u primjenu plasiraju različiti alati i rješenja kako bi se ostvarili definirani ciljevi. Stvaranje novog zakonodavstva neizbježno proizvodi trošak i koristi za one na koje se zakonodavstvo odnosi. U nastojanju da novo zakonodavstvo donosi više koristi od troškova, vlade koriste različite alate koji omogućavaju poboljšanje kvalitete propisa i drugih akata. Vlade koje primjenjuju različite alate za poboljšanje kvalitete zakonodavstva provode načela »pametnog« zakonodavstva.

OECD[4] u zadnjem desetljeću promovira koncept »pametnog« zakonodavstva. Osnovna načela OECD-a upućuju države na usvajanje nacionalnih programa »pametnog« zakonodavstva i upotrebu dostupnih alata. Osnovni alati koji mogu poboljšati kvalitetu zakonodavstva su: procjena učinaka propisa, javno savjetovanje, traženje alternativa formalnom zakonodavstvu i smanjivanje administrativnih barijera. Koncept »pametnog« zakonodavstva temelji se na konsolidaciji, kodifikaciji i pojednostavljivanju postojećeg zakonodavstva i poboljšanju kvalitete novog zakonodavstva procjenjujući gospodarske, socijalne učinke i učinke na zaštitu okoliša. Metodologija procjene učinaka propisa uključuje javno savjetovanje i traženje alternativa formalnom zakonodavstvu, što otvara mogućnost da se kroz jedan postupak razmotre mogućnosti poboljšanja zakonodavstva. Poboljšanje kvalitete zakonodavstva neizbježno dotiče sve dimenzije društva i gospodarstva, a izazov države sve je veći u odgovoru na ekonomske cikluse i krizu, inovaciju, socijalne promjene, izazove zaštite okoliša, kao i na stalnu potragu za izvorima rasta.

Europska komisija[5] pojasnila je pristup »pametnog« zakonodavstva 2010. godine kao pristup u kojem nije pitanje više ili manje zakonodavstva, već ostvarivanje rezultata uz što manje prepreka. Prema Europskoj komisiji tri glavne karakteristike »pametnog« zakonodavstva:

– obuhvaća cijeli ciklus kreiranja javne politike[6] – od izrade zakonodavstva, provedbe, evaluacije i revizije;

• dijeli odgovornost institucija EU i država članica;

• mišljenja onih koji su zahvaćeni zakonodavstvom imaju ključnu ulogu u »pametnom« zakonodavstvu.

Za Europsku komisiju, cilj »pametnog« zakonodavstva je izraditi i provoditi visoko kvalitetno zakonodavstvo koje se temelji na načelu supsidijarnosti i proporcionalnosti, čija izrada i provedba prati kreiranje javne politike od početka stvaranja zakonodavstva do revizije zakonodavstva.

Općenito, ciklus kreiranja javne politike uključuje nekoliko koraka prilikom stvaranja javne politike, odnosno stvaranja zakonodavstva, a podijeljen je na:

• definiranje problema,

• formulaciju ciljeva,

• izbor najpovoljnije opcije,

• implementaciju,

• evaluaciju.

Svaki korak povezan je prethodnim odnosno sljedećim korakom i zaokružuje cjelinu javne politike odnosno zakonodavstva. Alati »pametnog« zakonodavstva sadrže osnovna načela ciklusa kreiranja javne politike, a metodologija procjene učinaka propisa najprikladniji je alat za stvaranje kvalitetnijeg zakonodavstva. Stoga strateško usmjerenje »pametnog« zakonodavstva ima ulogu razvoja i upotrebe procjene učinaka propisa za poboljšanje kvalitete zakonodavstva u Republici Hrvatskoj.

2.2. Pojam i definiranje procjene učinaka propisa

Jedan od alata kojim se može utjecati na kvalitetu zakonodavstva je procjena učinaka propisa. Procjena učinaka propisa služi tijelima državne uprave odnosno stručnim nositeljima u prevenciji nedorečenih, nekvalitetnih, administrativnim preprekama opterećenih zakonskih propisa. Stoga je potreba za boljim, kvalitetnijim zakonodavstvom za konkurentniju Republiku Hrvatsku glavni poticaj za upotrebu procjene učinaka propisa u zakonodavnom postupku.

U osnovi, procjena učinaka propisa alat je kojim izvršne vlasti povećavaju kvalitetu zakonodavstva kroz otvoreno, transparentno i aktivno traženje učinkovitijih načina rješavanja problema i ostvarivanja zacrtanih ciljeva javnih politika bez stvaranja dodatnih prepreka građanima, organizacijama civilnog društva i poslovnoj zajednici uz stvaranje više pozitivnih učinaka, tj. koristi u odnosu na očekivane negativne učinke, tj. troškove. Procjena učinaka propisa također je alat za donošenje odluka, kojim se analiziraju očekivani učinci predloženih načina rješavanja problema uz aktivnu komunikaciju rezultata donositeljima odluka. Stoga je procjena učinaka propisa prije svega podloga za donošenje informiranih odluka.

Za provedbu procjene učinaka propisa bitna su dva čimbenika: metodologija i institucionalni okvir. Metodologija procjene učinaka propisa određuje postupak i obuhvat analize očekivanih učinaka. Države samostalno prilagođavaju osnovnu metodologiju vlastitim potrebama i resursima. Institucionalni okvir određuje način provedbe i obuhvat zakonodavstva za koje je potrebna procjena učinaka propisa, a o čemu države samostalno odlučuju.

Procjena učinaka propisa u hrvatskom zakonodavstvu definirana je Zakonom o procjeni učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 90/2011, u daljnjem tekstu: Zakon), kao postupak donošenja odluka o propisima na temelju dokaza i prikupljenih relevantnih podataka koji će poslužiti kao smjernice za odabir najboljeg rješenja za donošenje propisa ili za poduzimanje alternativnih aktivnosti i mjera. Procjenom učinaka propisa analiziraju se pozitivni i negativni učinci propisa na područje gospodarstva, uključujući i financijske učinke, područje socijalne skrbi, područje zaštite okoliša, s osvrtom na fiskalni učinak, uz istovremeno savjetovanje s javnošću i zainteresiranom javnošću.

Struktura procjene učinaka propisa jednostavan je logički postupak koji usmjerava proces donošenja odluka tako da se odgovara na nekoliko temeljnih pitanja:

• što je zapravo problem u predmetnom razmatranju?

• tko je sve zahvaćen predmetnim problemom?

• zašto je nužno pokrenuti inicijativu za promjenu zakonodavstva?

• koji se načini rješavanja problema (opcije) razmatraju?

• koje su očekivane koristi, troškovi i rizici opcija koje se razmatraju?

• koja je preporučena opcija za rješavanje problema i zašto?

• kako će se preporučena opcija provoditi?

• kako će se ostvareni učinci preporučene opcije pratiti?

• kada će se provesti evaluacija provedbe preporučene opcije?

Procjena učinaka propisa u zakonodavnom postupku prije svega donosi više mogućnosti za odlučivanje o izboru rješenja za uočeni problem, tako što donositeljima odluka pruža:

• logičku strukturu koja daje podlogu za odlučivanje;

• daje više strukturiranih informacija i činjenica na temelju kojih je moguće vidjeti širi okvir problema, rješenja i učinaka pojedinih rješenja;

• identificirane koristi, troškove i rizike mogućih zakonodavnih rješenja i drugih nenormativnih rješenja omogućujući tako njihovu izravnu usporedbu;

• informacije o savjetovanju sa zainteresiranim dionicima, čineći tako zakonodavni postupak otvorenijim i transparentnijim, uz istovremeno pružanje mogućnosti da dionici otvoreno daju svoje prijedloge, komentare i sugestije;

• odgovarajući pregled očekivanih koristi i troškova koji se mogu pojaviti omogućavajući usklađivanje s ostalim vladinim programima;

• široku platformu za donošenje legitimne, pravedne i proporcionalne odluke jer je zakonodavan postupak otvoren, transparentan s jasnom porukom javnosti o strukturi problema, očekivanim učincima te odgovornosti za donošenje odluka u zakonodavnom postupku;

• pomoć odgovornoj čelnoj osobi u razmišljanju o posljedicama donošenja odluka te kako će se preporučeno rješenje pratiti i evaluirati.

3. RAZVOJ PROCJENE UČINAKA PROPISA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Od studenoga 2009. godine, Ured za zakonodavstvo nadležan je za razvoj procjene učinaka propisa u Republici Hrvatskoj i koordinaciju toga procesa. Tadašnje aktivnosti vezane uz razvoj sustava procjene učinka propisa intenzivno su se provodile u suradnji s ministarstvom nadležnim za gospodarstvo vezano uz gospodarski učinak, ministarstvom nadležnim financije vezano uz fiskalni učinak, ministarstvom nadležnim za socijalnu politiku vezano uz socijalni učinak te ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša vezano uz učinke na zaštitu okoliša.

Zaključkom Vlade Republike Hrvatske, od 29. travnja 2010. godine, usvaja se Izvješće o dosadašnjim koracima i utvrđuju se daljnje obveze u razvoju toga sustava. Sustav koji će podržavati i njegovati brži, ažurniji, točniji protok podataka i informacija imat će kao krajnji cilj kvalitetniji pristup zakonodavnim potrebama i kvalitetniju izradu propisa te će biti pokretač razvojnih procesa u Republici Hrvatskoj.

U 2010. godini u suradnji sa SIGMA-om, zajedničkom inicijativom OECD-a i Europske unije[7] (u daljnjem tekstu: EU) u pružanju podrške u provođenju reformi zemljama kandidatima za pristupanje u EU te potencijalnim zemljama kandidatima za članstvo u EU, Ured za zakonodavstvo započeo je s prvim edukacijskim ciklusima o metodologiji procjene učinaka propisa za državne službenike središnjih tijela državne uprave to jest, za stručne nositelje izrade propisa. Uz edukacijske cikluse, provedena su dva pilot-projekta izrade procjene učinaka propisa u suradnji s ministarstvom nadležnim za zaštitu okoliša na temu sustava gospodarenja otpadnim vozilima i u suradnji s ministarstvom nadležnim za zdravlje na temu ograničavanja uporabe duhanskih proizvoda.

U 2010. godini ugovorena su dodatna sredstva iz IPA[8] 2007 pretpristupnog fonda EU za daljnji razvoj sustava procjene učinaka propisa. Ured za zakonodavstvo postao je korisnikom sredstava za provedbu twinning projekta IPA 2007 »Razvoj sustava procjene učinaka propisa«. Twinning partneri na projektu bili su Ujedinjeno Kraljevstvo i Republika Estonija.

Uspješnim završetkom twinning projekta u 2012. godini, ostvareni su sljedeći rezultati:

• usvojen Zakon o procjeni učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 90/2011),

• usvojena Uredba o provedbi postupka procjene učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 66/2012),

• razvijen radni nacrt Strategije procjene učinaka propisa i Akcijskog plana,

• ojačani su administrativni kapaciteti u području procjene učinaka propisa kroz nekoliko ciklusa seminara i radionica i provedenih pilot-projekata te je

• provedena komunikacijska kampanja za podizanje svijesti o važnosti procjene učinaka propisa.

U sklopu twinning projekta, provedena su četiri pilot-projekta primjene metode procjene učinaka propisa na različite vrste zakonodavstva. U ministarstvu nadležnom za socijalnu skrb, tema pilot--projekta bila je izmjena zakonodavstva u području udomiteljstva. U ministarstvu nadležnom za zaštitu okoliša, tema pilot-projekta bilo je usklađivanje hrvatskog zakonodavstva s EU zakonodavstvom na području trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova. U ministarstvu nadležnom za pravosuđe, tema pilot-projekta bilo je moguće novo zakonodavstvo u području stečaja potrošača, dok se tema u ministarstvu nadležnom za branitelje odnosila na izmjenu zakonodavstva u području stambenog zbrinjavanja stradalnika iz Domovinskog rata, hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji.

U 2011. i 2012. godini Ured za zakonodavstvo, uz podršku i rad twinning partnera, stvorio je potpuno novi zakonodavni okvir za sustav procjene učinaka propisa, razvio je administrativne kapacitete stručnog nositelja za provođenje postupka procjene učinaka propisa te je ostvario stabilna partnerstva s predstavnicima poslovne zajednice (Hrvatska gospodarska komora; Hrvatska udruga poslodavaca; Hrvatska obrtnička komora; Hrvatska udruga banaka) te nekim organizacijama civilnog društva (Hrvatski pravni centar; Mreža mladih Hrvatske; Forum za kvalitetno udomiteljstvo djece; Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj), kao i s predstavnicima sindikata (Sindikat tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske). Uz to, uspostavljena je suradnja s predstavnicima akademske zajednice (Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Također, odlična suradnja uspostavljena je s predstavnicima Delegacije EU u Republici Hrvatskoj, kao i sa Središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU.

3.1. Zakonodavni okvir procjene učinaka propisa

Pravni okvir procjene učinaka propisa uređen je Zakonom, Uredbom o provedbi postupka procjene učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 66/2012, u daljnjem tekstu: Uredba), usklađivanjem Poslovnika Vlade Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 154/2011 i 121/2012) i Uredbe o Uredu za zakonodavstvo (»Narodne novine«, broj 17/2012).

Zakonom se uređuje postupak procjene učinaka propisa, dokumenti za procjenu učinaka propisa, način godišnjeg planiranja normativnih aktivnosti, tijela nadležna za procjenu učinaka propisa, način savjetovanja s javnošću i zainteresiranom javnošću u tom postupku, obveza stručnog osposobljavanja i usavršavanja vezano uz procjenu učinaka propisa i izradu propisa te druga pitanja s tim u vezi.

Uredbom se propisuju pobliži kriteriji za Prethodnu procjenu učinaka propisa, obrazac za izradu Prethodne procjene, način i metodologija provedbe postupka procjene učinaka propisa, obrazac Iskaza o procjeni učinaka propisa, način provedbe savjetovanja i javne rasprave u postupcima procjene učinaka propisa te druga pitanja s tim u vezi.

Poslovnikom Vlade Republike Hrvatske – članak 30. stavci 1. i 2. – propisuje se obveza da uz prijedloge uredbi, drugih propisa i akata planiranja (projekata, planova, programa, strategija, politika i sl.) koje donosi Vlada, te uz nacrte prijedloga zakona i akata planiranja koje Vlada predlaže na donošenje Hrvatskome saboru, središnja tijela državne uprave i stručne službe Vlade dužni su priložiti Iskaz o procjeni fiskalnog učinka odnosno Iskaz o procjeni učinaka propisa kada postoji obaveza prema posebnim propisima iz područja procjene učinaka propisa. Prijedlog iskaza o procjeni učinaka propisa središnja tijela državne uprave, stručne službe Vlade i druga tijela obavezno dostavljaju Uredu za zakonodavstvo kao nadležnom tijelu za koordinaciju sustava procjene učinaka propisa na mišljenje radi davanja suglasnosti zajedno s nacrtom prijedloga zakona odnosno prijedlogom drugoga propisa.

Istim Poslovnikom – članak 31. stavci 1. i 2. – propisuje se obveza da su središnja tijela državne uprave koja izrađuju prijedloge propisa i akata planiranja dužna Vladi dostaviti iskaze iz članaka 30. i 57. ovoga Poslovnika, usklađene s mišljenjem nadležnog tijela za koordinaciju sustava procjene učinka propisa i nadležnih središnjih tijela državne uprave, iz članaka 30. i 57. ovoga Poslovnika, za koje ocijene da ih mogu prihvatiti. U slučaju neslaganja u pogledu bilo kojega dijela Iskaza između središnjeg tijela državne uprave koje izrađuje prijedlog i nadležnog tijela za koordinaciju sustava procjene učinka propisa ili nadležnoga središnjega tijela državne uprave, središnje tijelo državne uprave koje izrađuje prijedlog prilaže uz iskaz očitovanje u kojem navodi područja neslaganja te razloge neslaganja.

Uredbom o Uredu za zakonodavstvo propisuje se djelokrug Ureda za zakonodavstvo kao stručne službe Vlade Republike Hrvatske, unutarnje ustrojstvo Ureda, nazivi unutarnjih ustrojstvenih jedinica, način rada Ureda, okvirni broj potrebnih državnih službenika te druga pitanja od značaja za rad Ureda.

Istom Uredbom pobliže se propisuju poslovi Ureda u svezi procjene učinaka propisa:

• koordinira izradu i prati provedbu Godišnjeg plana normativnih aktivnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje procjena učinaka propisa;

• koordinira propisani sustav procjene učinaka propisa i izvršava poslove koji su stavljeni Uredu u djelokrug zakonom kojim se uređuje procjena učinaka propisa;

• priprema i provodi programe stručnog osposobljavanja i usavršavanja državnih službenika i drugih korisnika u području procjene učinaka propisa i u području izrade propisa;

• obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom kojim se uređuje procjena učinaka propisa.

Osim naprijed navedenih propisa, potrebno je spomenuti Zakon o proračunu (»Narodne novine«, br. 87/2008 i 136/2012), Poslovnik Hrvatskoga sabora (»Narodne novine«, br. 71/2000, 129/2000, 117/2001, 6/2002 – pročišćeni tekst, 41/2002, 91/2003, 58/2004, 58/2004, 69/2007, 39/2008, 86/2008 i 81/2012) te Odluku o Obrascu standardne metodologije za procjenu fiskalnog učinka (»Narodne novine«, broj 73/2008) koji čine potpuni pravni okvir sustava procjene učinaka propisa.

Zakonom o proračunu propisuje se da prijedlozi uredbi, drugih propisa i akata planiranja (projekata, planova, programa, strategija, politika i sl.) koje donosi Vlada te prijedlozi zakona i akata planiranja koje donosi Sabor trebaju sadržavati procjenu fiskalnog učinka na proračun u skladu s posebnim propisima.

Poslovnikom Hrvatskoga sabora propisuje se obveza da svaki prijedlog zakona sadrži ocjenu stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći, ocjenu i izvore potrebnih sredstava za provođenje zakona.

Odlukom o Obrascu standardne metodologije za procjenu fiskalnog učinka propisuje se da je Iskaz o procjeni fiskalnog učinka dužan izraditi predlagatelj prilikom izrade prijedloga uredbi, drugih propisa i akata planiranja (projekata, planova, programa, strategija, politika i dr.) koje donosi Vlada Republike Hrvatske te prijedloga zakona i akata planiranja koje Vlada predlaže na donošenje Hrvatskom saboru.

3.2. Sustav procjene učinaka propisa

Postupak procjene učinaka propisa, kako je predviđen Zakonom, započinje planiranjem zakonodavstva u tekućoj godini za sljedeću godinu, a potom se na dio planiranog zakonodavstva provodi postupak procjene učinaka propisa. Hodogram aktivnosti na provedbi postupka procjene učinaka propisa tijekom godine je kako slijedi:

3.3. Ključni dionici i njihovo djelovanje u sustavu procjene učinaka propisa

Kako bi sustav procjene učinaka propisa funkcionirao kao cjelina potrebno je aktivno uključiti razne dionike u sustav procjene učinaka propisa, održavati dobru suradnju i stvarati partnerstva s dionicima koji su dalje navedeni, ali ne isključujući nikoga tko želi aktivno sudjelovati i doprinijeti razvoju sustava.

Ključni dionici u smislu sustava procjene učinaka propisa u javnom sektoru su:

• nadležna tijela u smislu Zakona,

• tijela državne uprave,

• ustrojstvene jedinice tijela državne uprave koja su nadležna za poslove procjene učinaka propisa,

• imenovani koordinatori procjene učinaka propisa.

Ključni dionici u smislu sustava procjene učinaka propisa u privatnom i civilnom sektoru su:

• Hrvatska gospodarska komora,

• Hrvatska obrtnička komora,

• Hrvatska udruga poslodavaca,

• Hrvatska udruga banaka,

• sindikati,

• razne organizacije civilnog društva,

• razna strukovna udruženja.

Poboljšanje kvalitete postupka donošenja odluka Vlade Repub-like Hrvatske ostvaruje se stručnim i pravovremenim postupanjem stručnih nositelja i Ureda za zakonodavstvo, praćenjem procesa usklađivanja zakona i drugih propisa s pravnom stečevinom EU i s međunarodnim dokumentima, pravilnim koordiniranjem poslova prikupljanja, evidentiranja, obrađivanja i analiziranja podataka o procjeni učinaka propisa u suradnji s nadležnim ministarstvima, izradom mišljenja i prijedloga nacrta mjera za daljnji razvoj i unaprjeđenje sustava, podizanjem razine kvalitete propisa i prijedloga akata te stručnom edukacijom i jačanjem kapaciteta svih dionika u institucionalnom sustavu procjene učinaka propisa.

Procjena učinaka propisa jača transparentnost otvaranjem postupka donošenja propisa dionicima, zainteresiranoj javnosti i javnosti općenito. Dionici izvan državne uprave, a na koje se propisi odnose, imaju pravo na sudjelovanje u postupku donošenja propisa. Na ovaj način pruža se prilika za izražavanje stavova, komentara i prijedloga na sadržaj predloženog iskaza odnosno propisa.

Prva mogućnost je informiranje o Prijedlogu plana propisa, druga mogućnost je sudjelovanje u savjetovanju s javnošću i zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga iskaza u trajanju od 30 dana. Treća mogućnost je sudjelovanje u javnoj raspravi o propisu i Prijedlogu iskaza u trajanju od najmanje 15 do najviše 30 dana.

Aktivna uloga svih ključnih dionika u postupku procjene učinaka propisa doprinijet će kvalitetno izrađenim procjenama učinaka propisa i omogućiti donošenje kvalitetnijih i jasnijih zakonskih propisa. Zbog toga je nužno osigurati dugoročno planiranje, aktivnosti i praćenje sustava procjene učinaka propisa, što pretpostavlja postojanje strateškog dokumenta o procjeni učinaka propisa. Razvoj sustava počiva na viziji, misiji i ciljevima koji se namjeravaju ostvariti.

Posebnu ulogu u procjeni učinaka propisa ima Hrvatski sabor, predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. Sukladno Zakonu o procjeni učinaka propisa, Hrvatski sabor na temelju zaključka može inicirati postupak procjene učinaka propisa vezano uz djelovanje Vlade Republike Hrvatske u institucijama EU u svezi s prijedlogom propisa i odlika EU u čijem donošenju sudjeluje putem svojih predstavnika.

Kod prijedloga propisa EU, procjena učinaka propisa ima dvije dodatne ključne uloge:

• prva je korištenje istog za uspostavu konsenzusa unutar Vlade u pogledu pregovaračke pozicije u svezi određenog prijedloga EU;

• druga se odnosi na korištenje istog za razmjenu informacija s ostalim zemljama članicama i Europskom komisijom u svrhu rasprave opcija i pregovaranja o najpovoljnijem ishodu. Primjerice, Ujedinjeno Kraljevstvo uvelike koristi procjene učinka propisa kod niza značajnih pitanja kako bi utjecalo na donošenje odluka ili na izmjene i dopune prijedloga predočavanjem čvrstih dokaza o potencijalnim učincima.

Nakon usuglašavanja o EU zakonodavstvu, procjena učinaka propisa ima daljnju značajnu funkciju u analizi opcija za transponiranje. Često postoji fleksibilnost u pogledu toga na koji se način određena Direktiva može tumačiti u domaćem zakonodavstvu te provesti. Također se koristi kao komunikacijsko sredstvo za iznošenje učinaka kako bi oni kojih se to dotiče mogli započeti s planiranjem mogućih neophodnih promjena.

4. VIZIJA, MISIJA I PRIORITETNI CILJEVI PROCJENE UČINAKA PROPISA

Ova Strategija postavlja viziju, misiju i šest temeljnih ciljeva za razvoj procjene učinaka propisa u razdoblju od 2013. do 2015. godine. Vlada Republike Hrvatske postavlja strateško usmjerenje razvoja sustava procjene učinaka propisa određujući viziju, misiju i četiri prioritetna cilja:

4.1. Vizija

Razvojem procjene učinaka propisa, Vlada Republike Hrvatske postavlja stratešku okosnicu za stvaranje kvalitetnog i »pametnog« zakonodavstva. Načelo »pametnog« zakonodavstva je stvarati fleksibilno, jednostavno, razumljivo i kvalitetno zakonodavstvo koje daje podlogu za razvoj gospodarstva i društva. Postojeće i novo zakonodavstvo proizvod je kojeg konzumiraju gospodarski subjekti, organizacije civilnog društva i građani u svakodnevnom poslovanju i životu. Zakonodavni okvir treba dati stabilnost i jednostavnost zakonodavstva uz niske troškove konzumacije pravnih pravila i nepotrebne svakodnevne prepreke za one na koje se ta pravila odnose. Takav zakonodavni okvir podloga je za stabilnost i razvoj tržišta, stvaranje jednakih tržišnih prilika za poduzetništvo, razvoj različitih inicijativa organizacija civilnog društva za stvaranje i jačanje socijalne pravednosti i jednakosti, uz zaštitu i očuvanje životnog i prirodnog okoliša.

4.2. Misija

Okosnica sustava procjene učinaka propisa aktivna je suradnja i međusobna komunikacija Vlade Republike Hrvatske i tijela državne uprave. Za stvaranje kvalitetnog i »pametnog« zakonodavstva potrebno je planirati zakonodavstvo kako bi se ograničeni resursi optimalno koristili. Nije pitanje da li više ili manje zakonodavstva, već da je novo zakonodavstvo povoljno za poslovanje i građane, stvaranje socijalne pravednosti uz smanjivanje negativnih učinaka na okoliš. Kako bi ostvarili takvo zakonodavstvo potrebno je procijeniti učinke novog propisa imajući u vidu gospodarske, socijalne, financijske učinke, kao i učinke na okoliš. Budući da je novo zakonodavstvo proizvod stručnog nositelja izrade propisa, u stvaranju proizvoda potrebno je uključiti konzumente novog zakonodavstva. Postupak procjene učinaka propisa otvara komunikacijski kanal za aktivno participiranje i stvaranje partnerstva zainteresiranih dionika i javnosti s tijelima državne uprave sa zajedničkom misijom stvaranja kvalitetnijeg zakonodavstva. Misija Vlade Republike Hrvatske je osigurati razvoj učinkovitog i samostalnog sustava procjene učinaka propisa kroz aktivnu ulogu svih odgovornih tijela za sustav procjene učinaka propisa uz sudjelovanje ostalih tijela državne uprave te zainteresiranih dionika.

4.3. Prioritetni ciljevi

Strategija je usmjerena na četiri prioritetna cilja. Ovi ciljevi objedinjuju ključne odrednice vizije i misije Vlade Republike Hrvatske u uspostavljanju učinkovitog i samostalnog sustava procjene učinaka propisa kako bi se stvaralo kvalitetnije i »pametno« zakonodavstvo. Ciljevi predstavljaju četiri prioriteta koja se žele ostvariti u trogodišnjem razdoblju.

Prioritetni cilj 1. – Osigurati provođenje postupka procjene učinaka propisa u skladu s propisima kojima se uređuje procjena učinaka propisa – obuhvaća aktivnosti koje omogućuju provedbu postupka sukladno Zakonu i Uredbi. Stabilan i predvidljiv postupak temelj je za provedbu metodologije procjene učinaka propisa. U sustavu procjene učinaka propisa Vlade Republike Hrvatske, tijela državne uprave, ali i zainteresirani dionici imaju prava i obveze koje je potrebno na vrijeme provoditi. Osiguranje provedbe postupka procjene učinaka propisa daje stabilnost i predvidljivost sustavu procjene učinaka propisa.

Prioritetni cilj 2. – Osigurati pravodobno informiranje i sudjelovanje dionika te zainteresirane javnosti u sustavu procjene učinaka propisa – obuhvaća aktivnosti koje su usmjerene na pravovremeno informiranje javnosti, zainteresirane javnosti i dionika o planiranju zakonodavstva i postupcima procjene učinaka propisa. Provođenjem ovih aktivnosti postiže se informiranost zainteresiranih dionika za sudjelovanjem u postupku. Obveza je tijela državne uprave informirati javnost o planiranju i izradi zakonodavstva, dok je pravo dionika odlučiti o sudjelovanju u postupku procjene učinaka propisa. Procjena učinaka propisa komunikacijski je alat, koji na strukturirani način vodi od problema, postavljanja cilja, opcija i ključnih učinaka što je podloga za savjetovanje s dionicima kako bi se ocijenili učinci i predložila najpovoljnija opcija za rješavanje problema i postizanje cilja.

Prioritetni cilj 3. – Razvijati dobru praksu provedbe procjene učinaka propisa i provoditi stručno osposobljavanje državnih službenika i drugih osoba u području procjene učinaka propisa – obuhvaća aktivnosti koje su usmjerene na međusobnu komunikaciju i razmjenu stečenog znanja i dobre prakse provedbe postupka procjene učinaka propisa svih uključenih u sustav, od Ureda za zakonodavstvo, stručnih nositelja izrade propisa do imenovanih koordinatora procjene učinaka propisa. Postupak procjene učinaka propisa obuhvaćaju kompleksnu metodologiju koja uključuje nekoliko alata koje je potrebno svladati kako bi ovaj postupak doprinio kvaliteti zakonodavstva. Aktivnosti u ovom prioritetnom cilju obuhvaćaju razvoj i provedbu edukacijskih programa za državne službenike i vanjske dionike. Uz to, aktivnosti obuhvaćaju razmjenu iskustva u provedbi procjene učinaka propisa sa stručnjacima iz zemalja u EU i u regiji.

Prioritetni cilj 4. – Osigurati aktivnu provedbu akcijskog plana kako bi se osiguralo strateško usmjerenje uz korektivne mjere po potrebi – obuhvaća aktivnosti koje su usmjerene na praćenje provedbe Akcijskog plana i postizanja postavljenih prioritetnih ciljeva za trogodišnje razdoblje ove Strategije. Aktivnosti u ovom prioritetnom cilju okosnica su redovitog prikupljanja podataka o razvoju sustava procjene učinaka propisa i provedbi postupka procjene učinaka propisa. Analizom podataka mogu se utvrditi trendovi, poteškoće i rizici sustava, što omogućuje razmatranje, usvajanje i provedbu korektivnih mjera. Na godišnjoj razini ove će aktivnosti omogućiti stvaranje novog akcijskog plana, kao i vrednovanje ostvarenja postavljanih prioritetnih ciljeva u trogodišnjem razdoblju.

5. PROVEDBENI OKVIR I NAČIN PRAĆENJA PROVEDBE STRATEGIJE I AKCIJSKOG PLANA

Provedbeni okvir postupka procjene učinaka propisa uređen je Zakonom i Uredbom koji uređuju sustav procjene učinaka propisa. Nadležnosti za provedbu sustava procjene učinaka propisa u Repub-lici Hrvatskoj podijeljene su na Ured za zakonodavstvo, stručne nositelje i nadležna tijela.

5.1. Provedbeni okvir Strategije

Zakonom je određeno da je Ured za zakonodavstvo nadležan za koordinaciju i izradu dokumenata Strategije procjene učinaka propisa, Akcijskog plana procjene učinaka propisa, Izvješća i provedbi procjene učinaka propisa te Godišnjeg plana normativnih aktivnosti. Također, nadležan je za obavljanje poslova stručnog osposobljavanja i usavršavanja u području procjene učinaka propisa i području izrade propisa, za davanje mišljenja i izradu potrebnih akata. Osim ovih poslova, nadležan je za ostale poslove vezane uz sustav procjene učinaka propisa koji su uređeni posebnim propisima kojima se uređuje djelokrug Vlade Republike Hrvatske i djelokrug Ureda za zakonodavstvo.

Zakonom je također određeno da je stručni nositelj izrade propisa nadležan za izradu Prethodne procjene i Prijedloga plana propisa za Godišnji plan te za provedbu postupka procjene učinaka propisa u skladu s ovim Zakonom i Uredbom. Također je odgovoran za uspostavljanje odgovarajućih administrativnih kapaciteta: odrediti jednu stručnu osobu – koordinatora poslova vezanih uz provedbu postupka procjene učinaka propisa, odnosno, po ocijenjenoj potrebi, ustrojiti odgovarajuću ustrojstvenu jedinicu. Zakonom su određena nadležna tijela u postupku procjene učinaka propisa koji u postupku sudjeluju razmatranjem i davanjem mišljenja na Nacrt prijedloga iskaza ministarstava vezano uz sadržaj Iskaza koji se odnosi na nadležnost tijela, i to:

• tijelo nadležno za područje socijalne politike daje mišljenje vezano uz utvrđenu procjenu socijalnih učinaka, a po ocijenjenoj potrebi, pribavlja mišljenje tijela nadležnog za područje zdravstva,

• tijelo nadležno za gospodarstvo daje mišljenje vezano uz utvrđenu procjenu gospodarskih učinaka, uključujući i financijske učinke, a po ocijenjenoj potrebi, u svoje mišljenje uključuje i pribavljeno mišljenje drugog tijela nadležnog za pojedino područje gospodarstva,

• tijelo nadležno za zaštitu okoliša daje mišljenje vezano uz utvrđenu procjenu učinaka u području zaštite okoliša,

• tijelo nadležno za područje financija daje mišljenje vezano uz okvirnu procjenu očekivanog fiskalnog učinka na državni proračun.

5.2. Potrebni resursi i sredstva za provedbu Strategije i Akcijskog plana

Potrebni resursi za provedbu Strategije i Akcijskog plana u osnovi se mogu podijeliti na ljudske resurse i financijske resurse koji će podržavati rad državnih službenika u sustavu procjene učinaka propisa. Osnovni resursi na koje se oslanja provedba Akcijskog plana su resursi Ureda za zakonodavstvo i tijela državne uprave.

Uredbom o Uredu za zakonodavstvo propisano je da se Pravilnikom o unutarnjem redu Ureda utvrđuju radna mjesta u Uredu, broj potrebnih državnih službenika s naznakom njihovih poslova i zadaća te stručnih uvjeta potrebnih za njihovo obavljanje, njihove ovlasti i odgovornosti, kao i druga pitanja od značaja za rad Ureda. Sukladno ovom Pravilniku, odgovarajući broj savjetnika u Jedinici nadležnoj za procjenu učinaka propisa odgovoran je za praćenje Strategije i Akcijskog plana.

Istom Uredbom utvrđen je okvirni broj državnih službenika u Jedinici za zakonodavne poslove iz područja regionalnog razvoja i fondova EU, za sustav i koordinaciju procjene učinaka propisa te poslove EU, koji rade na poslovima procjene učinaka propisa. Okvirni broj državnih službenika za ovu Jedinicu je pet, što čini dobru osnovu za provedbu Akcijskog plana. U državnom proračunu, pod razdjelom Ureda za zakonodavstvo za okvirni broj državnih službenika osigurana su materijalna i financijska sredstva za potporu ljudskih resursa Ureda, koja su dovoljna za godišnje plaće savjetnika i osnovna materijalna sredstva za rad, poput osobnog računala, interneta, fiksnog telefona i uredskog materijala. Zakonom su stručni nositelji izrade propisa dužni osigurati odgovarajuće administrativne kapacitete za obavljanje poslova procjene učinaka propisa koji zahtijevaju određeni stupanj samostalnosti i povezanosti u radu – odrediti koordinatora, odnosno ustrojiti odgovarajuću ustrojstvenu jedinicu za postupanje prema ovom Zakonu i njegovom provedbenom propisu.

Provedba Akcijskog plana također ovisi o dodijeljenim ljudskim resursima za provedbu sustava procjene učinaka propisa. Svaki stručni nositelj izrade propisa treba imati barem jednog imenovanog koordinatora procjene učinaka propisa i aktivni angažman ostalih državnih službenika koji su uključeni u postupak procjene učinaka propisa. Imenovani koordinator procjene učinaka propisa treba imati stručno znanje o metodologiji procjene učinaka propisa kako bi uspješno izvršio ulogu koordinatora. Stručni nositelji izrade propisa, u djelokrugu poslova procjene učinaka propisa, može imati više imenovanih koordinatora, ukoliko to zahtijeva priroda nadležnosti tijela, odnosno može imati odgovarajuću organizacijsku ustrojstvenu jedinicu za poslove procjene učinaka propisa. Ovisno o planiranim zakonodavnim aktivnostima, stručni nositelji izrade propisa trebaju osigurati dovoljno ljudskih resursa da izvrše zakonodavne poslove u skladu s postupkom procjene učinaka propisa predviđenih Godišnjim planom normativnih aktivnosti. Raspoloživi ljudski resursi imaju osigurano dovoljno financijskih sredstava u obliku godišnjih plaća, materijalnih sredstava i uredske opreme kako bi se proveo postupak procjene učinaka propisa.

AKCIJSKI PLAN PROCJENE UČINAKA PROPISA ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2015. GODINE

1. SUSTAV PRAĆENJA PROVEDBE AKCIJSKOG PLANA

Strategijom procjene učinaka propisa za razdoblje od 2013. do 2015. godine, u daljnjem tekstu: Strategija, određen je trogodišnji razvoj procjene učinaka s postavljenim prioritetnim ciljevima, dok se Akcijskim planom procjene učinaka propisa za razdoblje od 2013. do 2015. godine, u daljnjem tekstu: Akcijski plan, obuhvaćaju jednogodišnje aktivnosti za postizanje prioritetnih ciljeva. Provedba procjene učinaka propisa nije isključivo u domeni jednog, već je dio svakog tijela državne uprave, stoga je ključ uspjeha aktivna koordinacija svih tijela državne uprave tj. stručnih nositelja izrade propisa. Akcijski plan određuje prioritetne mjere i aktivnosti na razvoju sustava procjene učinaka propisa, način provedbe mjera, rokove izvršavanja, nositelje provedbe, procjenu sredstava potrebnih za provedbu aktivnosti predviđenih Akcijskim planom.

Praćenje provedbe Akcijskog plana u nadležnosti je Ureda za zakonodavstvo. Uredbom o Uredu za zakonodavstvo (»Narodne novine«, broj 17/2012), Jedinica nadležna za procjenu učinaka propisa odgovorna je i za poslove praćenja provedbe propisa iz područja procjene učinaka propisa, poslove predlaganja mjera, dokumenata, propisa i smjernica, te njihova izrada, davanje mišljenja za daljnji razvoj i unaprjeđenje sustava procjene učinaka propisa. Za ove poslove izravno su zaduženi savjetnici u naprijed navedenoj Jedinici sukladno internim aktima Ureda. Nadzor će provoditi Vlada Republike Hrvatske putem Izvješća Ureda za zakonodavstvo o provedbi navedenih planskih dokumenata u trogodišnjem razdoblju primjene.

U jednogodišnjem razdoblju provedbe Akcijskog plana, kontinuirano praćenje provedbe pripadajuće Strategije i Akcijskog plana osigurat će se aktivnom koordinacijom i suradnjom imenovanih koordinatora procjene učinaka propisa i predstavnika Ureda za zakonodavstvo. Aktivna koordinacija i međusobna suradnja imenovanih koordinatora procjene učinaka propisa i predstavnika Ureda za zakonodavstvo imaju ulogu:

• osigurati da se vremenski rokovi iz Akcijskog plan pravovremeno provode;

• osigurati strateški pregled provedbe postavljenih ciljeva i Akcijskog plana kako bi se osiguralo da se Strategija i Akcijski plan pravodobno mijenja u skladu s prioritetima i novonastalim okolnostima;

• razmijeniti iskustva i dobru praksu u provedbi Akcijskog plana.

2. RIZICI I KOREKTIVNE MJERE ZA PROVEDBU AKCIJSKOG PLANA

Uspješna provedba Akcijskog plana pretpostavlja kontinuirani pregled mogućih rizika tijekom provedbe aktivnosti. Identificiranje osnovnih rizika daje mogućnost upravljanja i kontrole nastalog rizika uz provedbu korektivnih mjera. Za potrebe Akcijskog plana, osnovni rizici identificirani su na temelju prioritetnih ciljeva Strategije.

U prioritetnom cilju 1. – Osigurati provođenje postupka procjene učinaka propisa u skladu s propisima kojima se uređuje procjena učinaka propisa – određena su tri rizika koji se mogu povezati s ovim prioritetnim ciljem. U osnovi, rizici su povezani s redovitim planiranjem zakonodavstva, promjenama prioriteta u radu stručnog nositelja izrade propisa, kao i uz nedostatak administrativnih i ljudskih resursa stručnog nositelja izrade propisa. Za svaki od navedenih rizika određeni su očekivani negativni učinci na provedbu aktivnosti, poput kašnjenja u provedbi aktivnosti, otežano provođenje postupka, kao i niska kvaliteta dokumenata u postupku procjene učinaka propisa. Uz svaki rizik, određene su korektivne mjere koje trebaju smanjiti učinak nastalog rizika, poput kontinuiranog praćenja izvršenja aktivnosti i prevencije rizika, do bolje uključenosti koordinatora procjene učinaka propisa, kao i koordinacija te davanje savjeta i sugestija Ureda za zakonodavstvo.

U prioritetnom cilju 2. – Osigurati pravodobno informiranje i sudjelovanje dionika te zainteresirane javnosti u sustavu procjene učinaka propisa – određena su dva glavna rizika za provedbu aktivnosti u ovom prioritetnom cilju. Identificirani rizici povezani su s neinformiranošću i neuključenošću javnosti, zainteresirane javnosti i dionika u postupak procjene učinaka propisa. Tako je identificiran rizik neažurnosti u objavljivanju informacija o planiranom zakonodavstvu i postupcima procjene učinaka propisa, što može voditi ka neinformiranosti dionika o postupcima procjene učinaka propisa. To dovodi do niske uključenosti dionika tijekom savjetovanja u postupku, što može rezultirati niskom razinom kvalitete iskaza. Za ove rizike predviđene su korektivne mjere koje uključuju redovito ažuriranje internetskih stranica, kao i redovito informiranje strukovnih organizacija i organizacija dionika o planiranju zakonodavstva i započetim postupcima procjene učinaka propisa. Također, korektivne mjere uključuju redovitu komunikaciju između Ureda za zakonodavstva i stručnog nositelja izrade propisa, imenovanih koordinatora procjene učinaka propisa o planiranom zakonodavstvu i postupcima kako bi se održavala redovita razmjena informacija.

U prioritetnom cilju 3. – Razvijati dobru praksu provedbe procjene učinaka propisa i provoditi stručno osposobljavanje državnih službenika i drugih osoba u području procjene učinaka propisa – određena su tri glavna rizika za provedbu aktivnosti u ovom prioritetnom cilju. Oni se vežu za nesudjelovanje i niski angažman imenovanih koordinatora u razvoju sustava procjene učinaka propisa. Naime, svaki imenovani koordinator dužan je aktivno sudjelovati u provedbi Zakona o procjeni učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 90/2011, u daljnjem tekstu: Zakon) i Uredbe o provedbi postupka procjene učinaka propisa (»Narodne novine«, broj 66/2012, u daljnjem tekstu: Uredba), no moguće je da pojedini koordinatori nisu u mogućnosti nositi se s odgovornostima u sustavu procjene učinaka propisa. Predviđene korektivne mjere uključuju aktivni pristup Ureda za zakonodavstvo u pripremi godišnjih sastanaka imenovanih koordinatora, kao i upućivanje službenih informacija i dopisa stručnim nositeljima izrade propisa o neangažmanu koordinatora uz zahtjev za očitovanje u svezi istog. Drugi identificirani rizik odnosi se na poteškoće u provedbi edukacijskih programa u području procjene učinaka propisa. Očekivani učinci ovog nastalog rizika, mogu se posredno osjetiti na kvaliteti nastalih dokumenata u postupku, kao i u niskom administrativnom kapacitetu za provedbu postupka. Uzrok ovog rizika može se tražiti u manjku financijskih resursa za provedbu edukacije, što vodi prema korektivnim mjerama koje se oslanjaju na osiguranje i traženje opcija za financijsku podršku za provedbu programa. Metodologija procjene učinaka propisa u osnovi je postavljena Zakonom i Uredbom, no dobra praksa provedbe ove metodologije leži u provedbi samog postupka. Zato je kao rizik identificirana neažurnost Smjernica za provedbu postupka. Predviđene korektivne mjere odnose se na minimalno dvogodišnje ažuriranje Smjernica, kao i ažuriranje edukacijskih programa.

U prioritetnom cilju 4. – Osigurati aktivnu provedbu Akcijskog plana kako bi se osiguralo strateško usmjerenje uz korektivne mjere po potrebi – određena su dva glavna rizika za provedbu aktivnosti u ovom prioritetnom cilju. Identificirani rizici odnose se na nesudjelovanje imenovanih koordinatora u razmjeni informacija o razvoju sustava procjene učinaka propisa i određivanju korektivnih mjera za provedbu aktivnosti iz Akcijskog plana. Drugi rizik odnosi se na neažurnost u prikupljanju podataka i informacija, što dovodi do poteškoća u provedbi Strategije i Akcijskog plana te nižoj razini statističkih podataka. Uz ove rizike, utvrđene su korektivne mjere koje se odnose na pravovremeno informiranje o aktivnostima i sastancima imenovanih koordinatora, kao i na zahtjeve o dostavi relevantnih informacija o provedbi samog postupka Uredu za zakonodavstvo.

I. Prioritetne mjere i aktivnosti

II. Rizici i korektivne mjere za provedbu mjera i aktivnosti

Uspješna provedba Akcijskog plana pretpostavlja kontinuirani pregled mogućih rizika tijekom provedbe. Identificiranje osnovnih rizika daje mogućnost upravljanja i kontrole nastalog rizika uz provedbu korektivnih mjera. Za potrebe Akcijskog plana, osnovni rizici identificirani su na temelju prioritetnih ciljeva Strategije.