ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 12. studenoga 1999.

Broj: 01/1-081-99-18/2
Zagreb, 26. studenoga 1999.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OSOBA S DUŠEVNIM SMETNJAMA

U Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (»Narodne novine«, br. 111/97.) u članku 3. točki 11. dodaje se nova rečenica koja glasi:

»Prijam može trajati do 72 sata od trenutka dolaska, odnosno dovođenja osobe u psihijatrijsku ustanovu.«

Točka 13. mijenja se i glasi:

»13. Dobrovoljni smještaj je smještaj osobe s duševnim smetnjama u psihijatrijsku ustanovu uz njezin pristanak. Smještaj bez pristanka je smještaj osobe koja nije sposobna dati pristanak pa pristanak umjesto nje daje zakonski zastupnik ili nadležni Centar za socijalnu skrb. Predstavnik Centra za socijalnu skrb daje ili uskraćuje svoj pristanak najkasnije u roku od tri dana donoseći odluku na temelju svih dostupnih podataka o eventualnoj potrebi poduzimanja daljnjih mjera socijalne zaštite osobe smještene u psihijatrijsku ustanovu bez njezinog pristanka. Odluka kao i svi daljnji na njoj temeljeni postupci obvezno se unosi u dokumentaciju Centra i u liječničku dokumentaciju psihijatrijske ustanove u kojoj je ta osoba smještena.«

Točka 15. mijenja se i glasi:

»15. Prisilni smještaj je smještaj osobe s težim duševnim smetnjama prema mjerilima članka 22. i članka 45e. ovoga Zakona. U rješenju sud će navesti radi li se o prisilnom zadržavanju i prisilnom smještaju u psihijatrijsku ustanovu po članku 22. ili članku 44. ovoga Zakona.«

U članku 8. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Osobu s duševnim smetnjama koja može razumjeti prirodu, posljedice i opasnost predloženoga liječničkog postupka i koja na osnovi toga može donijeti odluku i izraziti svoju volju može se pregledati ili podvrgnuti liječničkom postupku samo uz njezin usmeni pristanak ako postoje medicinski razlozi da se takav pregled ili liječnički postupak obavi.«

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Sposobnost osobe dati pristanak utvrđuje doktor medicine ili psihijatar u vrijeme kad ta osoba donosi odluku. Pregled kojim se utvrđuje sposobnost davanja pristanka dopušten je u svim slučajevima u kojima osoba ne pokazuje otvoreno protivljenje obavljanju tog pregleda. U slučaju protivljenja pregledu za ocjenu sposobnosti za davanje pristanka, pregled osobe može se obaviti i protiv njene volje samo ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 22. ovoga Zakona. Usmeni pristanak osobe iz stavka 1. ovoga članka upisuje se u liječničku dokumentaciju. Osoba iz stavka 1. ovoga članka može zahtijevati da postupku davanja pristanka bude nazočna osoba od njenog povjerenja.«

Stavak 5. mijenja se i glasi:

»(5) Punoljetna osoba s duševnim smetnjama, koja nije sposobna dati pristanak, može se podvrgnuti pregledu ili drugom liječničkom postupku samo uz pristanak njenog zakonskog zastupnika, a ako ga nema, pregled se može obaviti prema mjerilima stavka 2. i 3. ovoga članka.«

U članku 9. stavak 2. briše se.

U članku 10. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Svako prisilno zadržavanje i prisilni smještaj osoba s duševnim smetnjama podliježe sudskom nadzoru prema postupku utvrđenom ovim Zakonom.«

Stavak 4. briše se.

U članku 12. dodaju se stavci 4., 5. i 6. koji glase:

»(4) Osobama s duševnim smetnjama koje su u kaznenom ili prekršajnom postupku oglašene neubrojivim osobama, prisilni smještaj se osigurava pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 45e. ovoga Zakona u ustanovama koje posebnim aktom određuje ministar zdravstva.

(5) Izbor ustanove u koju će osoba iz stavka 4. ovoga članka biti smještena ili premještena obavlja posebno povjerenstvo ministarstva zdravstva na temelju sigurnosnih i stručnih mjerila nužnih za osiguranje odgovarajućih terapijskih i sigurnosnih uvjeta.

(6) Sastav povjerenstva i postupak za izbor ustanove prema stavku 5. ovoga članka propisuje ministar zdravstva uz suglasnost ministra pravosuđa.«

U članku 15. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Prema osobi s težim duševnim smetnjama koja je prisilno zadržana ili prisilno smještena u psihijatrijskoj ustanovi može se primijeniti elektrokonvulzivno liječenje i bez pristanka te osobe ili osoba navedenih u članku 8. stavku 4. i 5. ovoga Zakona ako su ispunjeni i uvjeti iz članka 9. stavka 3. i uz poštivanje ostalih pretpostavki navedenih u stavku 1. ovoga članka.«

U članku 16. stavku 2. dodaje se nova točka b. koja glasi:

»(b) ako je zakonski zastupnik osobe koja sudjeluje u istraživanju dao svoj pisani pristanak«.

U dosadašnjoj točki b. koja postaje točka c. brišu se riječi: »za zaštitu osoba s duševnim smetnjama«.

U članku 17. stavku 3. riječi: »ali uz pristanak« zamjenjuju se riječima: »ili njenog zakonskog zastupnika«.

U članku 18. stavku 4. riječi: »onda samo ukoliko se osnovano vjeruje da se osoba s duševnim smetnjama ne bi protivila davanju navedenih podataka« zamjenjuju se riječima: »uz suglasnost zakonskog zastupnika«.

U članku 19. iza riječi: »postupak« dodaju se riječi: »koji se provodi na temelju ovoga Zakona«.

Članak 21. mijenja se i glasi:

»Osoba s duševnim smetnjama koja je sposobna razumjeti svrhu i posljedice smještaja u psihijatrijsku ustanovu i koja je na osnovi toga sposobna donijeti slobodnu odluku može se uz njen usmeni pristanak na njen zahtjev ili na zahtjev treće osobe smjestiti u psihijatrijsku ustanovu. Usmeni pristanak te osobe na smještaj u psihijatrijsku ustanovu obvezno se upisuje u liječničku dokumentaciju.«

U članku 25. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Psihijatar koji primi osobu na temelju članka 23. ili 24. ovoga Zakona dužan je odmah započeti dijagnostičke i terapijske postupke i na temelju rezultata tih postupaka najkasnije u roku do 72 sata utvrditi postoje li razlozi za prisilno zadržavanje iz članka 22. ovoga Zakona.«

U članku 27. stavku 2. riječi: »i povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama« brišu se.

U članku 28. stavku 2. i članku 36. stavku 2. riječi: »povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama« brišu se.

U članku 29. dodaje se stavak 7. koji glasi:

»(7) Rasprava se može održati u odgovarajućoj prostoriji psihijatrijske ustanove i po potrebi na raspravi može biti nazočna i osoba s duševnim smetnjama o čijem se prisilnom smještaju vodi rasprava kao i predstavnik terapijskog tima.«

U članku 33. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) U rješenju o prisilnom smještaju sud određuje trajanje prisilnog smještaja do trideset dana računajući od dana kojeg je psihijatar donio odluku o prisilnom zadržavanju osobe s duševnim smetnjama.«

Članak 40. mijenja se i glasi:

»(1) Prisilno smještena osoba otpustit će se iz psihijatrijske ustanove nakon što prestanu razlozi zbog kojih je određen prisilni smještaj. Odluku o otpustu prisilno smještene osobe donosi predstojnik odjela ili psihijatar kojeg je predstojnik za to posebno ovlastio.

(2) Psihijatrijska ustanova dužna je bez odgađanja poslati sudu obavijest o otpustu prisilno smještene osobe iz stavka 1. ovoga članka i obrazloženje odluke o tom otpustu.«

Članak 41. briše se.

U članku 42. stavak 2. briše se.

Članak 45. mijenja se i glasi:

»Po primitku presude i rješenja iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona županijski sud nadležan po ovom Zakonu donijet će rješenje o pokretanju postupka za prisilni smještaj neubrojivih osoba protiv kojih je vođen kazneni ili prekršajni postupak ili koje su kaznenici.«

Iza članka 45. dodaju se članci 45a., 45b., 45c., 45d. i 45e. koji glase:

(1) Županijski sud nadležan po ovom Zakonu donosi odluku u roku od osam dana prema kojoj se:

1. neubrojiva osoba koja nije opasna za okolinu bez odgađanja pušta na slobodu,

2. neubrojiva osoba kod koje mali stupanj opasnosti za okolinu omogućava kontrolu te opasnosti liječenjem na slobodi, obvezuje na provedbu takvog liječenja u najdužem trajanju do dvije godine,

3. neubrojiva osoba opasna za okolinu upućuje se na prisilni smještaj u posebnu ustanovu koju određuje Ministarstvo zdravstva.

Ukoliko kod osobe koja se liječi na slobodi dođe do pogoršanja zdravstvenog stanja i uslijed toga do porasta stupnja njezine opasnosti na razinu koja više ne omogućava nastavljanje liječenja na slobodi, uputit će se na prisilni smještaj u posebnu ustanovu koju određuje Ministarstvo zdravstva. Daljnje postupanje prema toj osobi identično je postupanju prema osobama kojima je odmah po završetku kaznenog postupka određen prisilni smještaj.

(1) Ocjena o opasnosti za okolinu i načinu liječenja primjerenom stupnju opasnosti neubrojive osobe, preuzima se iz odluke u kaznenom postupku ukoliko od donošenja te odluke nije prošlo više od 90 dana. Nakon proteka toga roka, a iznimno i prije, ukoliko je u međuvremenu došlo do većih promjena u zdravstvenom stanju neubrojive osobe, provest će se novo vještačenje radi određivanja stupnja njezine opasnosti za okolinu, po mogućnosti po istom vještaku koji je tu ocjenu dao u kaznenom postupku.

(2) Sud će nakon provedenog vještačenja donijeti odluku o najprimjerenijem obliku liječenja te osobe koju će u roku od 8 dana dostaviti Ministarstvu zdravstva radi određivanja ustanove u kojoj će se provoditi to liječenje.

(3) Sud je dužan dostaviti Ministarstvu zdravstva svu dokumentaciju, pravnu i medicinsku, potrebnu za donošenje odluke o izboru ustanove u kojoj će se provoditi daljnje liječenje neubrojive osobe.

(4) Po donošenju odluke o izboru ustanove Ministarstvo zdravstva će istu dokumentaciju dostaviti toj ustanovi radi planiranja i provođenja forenzičkog tretmana neubrojive osobe.

(1) Prisilni smještaj neubrojive osobe određuje se već u prvom, a i u svim kasnijim rješenjima na rok od šest mjeseci.

(2) Izvanredni prekid prisilnog smještaja neubrojive osobe može se odrediti i prije isteka tog roka na prijedlog predstojnika odjela ili psihijatra kojeg je predstojnik za to posebno ovlastio.

Temeljno mjerilo za produženje prisilnog smještaja neubrojive osobe predstavlja stupanj vjerojatnosti da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je oglašena neubrojivom mogla ponovno počiniti neko novo (teže) kazneno djelo.«

Članak 46. mijenja se i glasi:

»(1) O prvom privremenom izlasku neubrojive osobe i o terapijskim izlascima duljim od 15 dana odlučuje sud dok odluku o svim ostalim izlascima donosi predstojnik odjela i o svakom takvom izlasku obvezno izvješćuje sud.

(2) Odlukama kojima sud odlučuje o izlascima duljim od 15 dana sud može odrediti zabranu napuštanja boravišta, zabranu posjećivanja određenih mjesta, odnosno zabranu bilo kakvog kontakta s određenim osobama.

(3) Predstojnik odjela dužan je poduzeti sve potrebne mjere kojima će se rizici od mogućeg opasnog ponašanja neubrojive osobe za vrijeme terapijskog izlaska smanjiti na najmanju moguću mjeru.«

U članku 47. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) U rješenju o otpustu neubrojive osobe sud će posebno navesti radi li se o potpunom prekidu forenzičkog tretmana te osobe ili će se njezin daljnji forenzički tretman nastaviti na slobodi.«

Iza članka 47. dodaje se članak 47a. koji glasi:

(1) Odluku o produženju prisilnog smještaja, o terapijskom izlasku prema članku 46. stavak 1. ovoga Zakona i o otpustu neubrojivih osoba donosi sud na temelju pisanog prijedloga predstojnika odjela.

(2) Vještačenja opravdanosti prijedloga za produženje prisilnog smještaja, prijedloga za odobravanje privremenog izlaska i prijedloga za otpust neubrojive osobe, sud će određivati samo iznimno kada je provođenje takvog vještačenja neophodno zbog posebne složenosti slučaja ili zbog ozbiljnih manjkavosti u obrazloženju prijedloga predstojnika odjela.

(3) Takva vještačenja će se povjeravati isključivo forenzičkim psihijatrima koji se bave liječenjem prisilno smještenih neubrojivih osoba na drugim forenzičkim odjelima u Republici Hrvatskoj ili vještacima forenzičkim psihijatrima koji se nalaze na posebnom popisu vještaka odobrenom po Hrvatskom liječničkom zboru, odnosno Hrvatskoj liječničkoj komori.«

U naslovu Glave IX riječ: »povjerenstva« zamjenjuje se riječju: »povjerenstvo«.

Članak 60. mijenja se i glasi:

»(1) Državno povjerenstvo za zaštitu osoba s duševnim smetnjama osniva se pri Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske.

(2) Sredstva za rad Državnog povjerenstva za zaštitu osoba s duševnim smetnjama osiguravaju se u državnom proračunu.«

U članku 61. stavku 1. riječ: »Povjerenstva« zamjenjuje se riječima: »Državno povjerenstvo«, a riječi: »nadležna su« riječima: »nadležno je:«

Stavci 3. i 4. brišu se.

U članku 62. stavku 1. riječ: »povjerenstva«, zamjenjuje se riječima: »Državnog povjerenstva«.

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

U članku 64. stavku 1. točki 9. riječi: »određenog u rješenju suda« zamjenjuju se riječima: »ili o otpustu ne obavijesti sud«.

Točka 12. briše se.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 500-01/96-01/09

Zagreb, 12. studenoga 1999.