HRVATSKI SABOR
638
Na
temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske,
donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA
ZAKONA O UREDU ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE I ORGANIZIRANOG KRIMINALITETA
Proglašavam
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 25. veljače 2005. godine.
Broj:
01-081-05-769/2
Zagreb, 4. ožujka 2005.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O
IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O UREDU ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE I ORGANIZIRANOG
KRIMINALITETA
Članak 1.
U Zakonu o Uredu za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta (»Narodne novine«, br.
88/01. i 12/02.), u članku 2. stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Ured ima pečat koji sadrži sljedeći naziv:
Republika Hrvatska – Državno odvjetništvo, Ured za suzbijanje korupcije i
organiziranog kriminaliteta i grb Republike Hrvatske. Na zgradi u kojoj je
smješten Ured, mora biti istaknut naziv: Republika Hrvatska,
Državno odvjetništvo, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog
kriminaliteta, grb i zastava Republike Hrvatske.«
Članak 2.
U članku 12. dodaje se nova točka 4. koja glasi:
»4. Odjel za međunarodnu suradnju i zajedničke
istrage.«
Dosadašnje točke 4. i 5. postaju točke 5. i 6.
Članak 3.
U članku 14. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Odjel za sprječavanje pojava korupcije i za
odnose s javnošću:
1. upoznaje javnost o opasnosti i štetnosti
korupcije te o metodama i sredstvima njihovoga sprječavanja,
2. na temelju ovlasti i upute Ravnatelja Ureda
izvješćuje javnost o radu
Ureda,
3. sastavlja izvješća i izrađuje raščlambe o
pojavnim oblicima i uzrocima korupcije u javnom i privatnom sektoru, a može
davati Ravnatelju Ureda i poticaje za donošenje novih ili izmjene važećih
propisa,
4. obavlja i druge poslove prema godišnjem
rasporedu poslova u Uredu.«
Članak 4.
U članku 15. stavku 1. točka 2. briše se.
Dosadašnje točke 3. i 4. postaju točke 2. i 3.
Članak 5.
Iza članka 15. dodaje se članak 15.a koji glasi:
»Članak 15.a
(1) Odjel za međunarodnu suradnju i zajedničke
istrage:
1.
u skladu s međunarodnim ugovorima surađuje s nadležnim tijelima drugih država i međunarodnih organizacija,
2.
određuje članove u zajednička istražna tijela koja se na temelju
međunarodnog ugovora ili na temelju uglavka za pojedinačni slučaj osnivaju radi istrage, kaznenog progona ili
zastupanja optužbe pred sudom za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona, u
Republici Hrvatskoj, ili jednoj ili više drugih država.
(2)
U zajedničkim istragama na području Republike Hrvatske
Odjel za međunarodnu suradnju i zajedničke istrage nadzire primjenu domaćih
propisa te poštivanje suvereniteta Republike Hrvatske. O uočenim nedostacima
ili spornim pitanjima koja se ne mogu razriješiti savjetovanjem s nadležnim
tijelom druge države ili njegovim predstavnicima, obavješćuje bez odgode Ravnatelja koji će po potrebi
zatražiti mišljenje ministarstva nadležnog za pravosuđe i ministarstva
nadležnog za vanjske poslove.
(3) Za potrebe
zajedničke istrage Odjel za međunarodnu suradnju i zajedničke istrage:
1. prima zahtjeve druge države za poduzimanje
posebnih izvida kaznenih djela
sukladno članku 180. Zakona o kaznenom postupku
(»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 58/99.,
112/99., 58/02. i 143/03), (u daljnjem tekstu: ZKP) i prosljeđuje ih bez odgode
nadležnom sudu,
2. u slučaju osobito hitnih radnji, koje su
nadležna tijela drugih država prema posebnom sporazumu ovlaštena samostalno poduzimati na području Republike Hrvatske, nadzire poduzimanje,
pazeći da nadležno tijelo druge države pri tome ne naruši nepovredivost doma
ili pravo na osobnu slobodu i dostojanstvo osobe. Nakon provođenja tih radnji
podnosi završno izvješće Ravnatelju koji može zatražiti nazočnost ovlaštene
strane službene osobe prilikom podnošenja izvješća,
3. prima zahtjeve nadležnih tijela druge države
za pružanje pravne pomoći u postupcima za kaznena djela iz članka 21. ovoga
Zakona. O primanju i postupanju po zahtjevu, odjel će obavijestiti Državno
odvjetništvo Republike Hrvatske.
(4) Istragama u smislu ovoga Zakona razumijevaju
se radnje i mjere koje državni odvjetnik poduzima u smislu članka 42. stavka
2. točke 3. ZKP.«
Članak 6.
Članak 17. briše se.
Članak 7.
Članak 21. mijenja se i glasi:
»(1) Ured obavlja poslove državnog odvjetništva
u predmetima kaznenih djela:
1. zlouporabe u postupku stečaja iz članka 283.
stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br.
110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. i 105/04.), (u
daljnjem tekstu: KZ), nelojalne konkurencije u vanjskotrgovinskom poslovanju iz
članka 289. stavka 2. KZ, zlouporabe obavljanja dužnosti državne vlasti iz
članka 338. KZ, protuzakonitog posredovanja iz članka 343. KZ, primanja mita iz
članka 347. KZ, primanja mita u gospodarskom poslovanju iz članka 294.a KZ,
davanja mita iz članka 348. KZ i davanja mita u gospodarskom poslovanju iz
članka 294.b KZ,
2. protupravnog oduzimanja slobode iz članka
124. stavka 3. KZ, otmice iz članka 125. stavka 2. KZ, prisile iz članka 128.
stavka 2. KZ, trgovanja ljudima i ropstva iz članka 175. stavka 3. KZ,
protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz članka 177. stavka
2. KZ, razbojništva iz članka 218. stavka 2. KZ, iznude iz članka 234. stavka
2. KZ, ucjene iz članka 235. stavka 2. KZ, prikrivanja protuzakonito dobivenog
novca iz članka 279. stavka 3. KZ i protupravne naplate iz članka 330. stavka
4. i 5 KZ, ako su ta kaznena djela počinjena u sastavu grupe (članak 89. stavak
22. KZ) ili zločinačke organizacije,
3. zlouporabe opojnih droga iz članka 173.
stavka 3. KZ,
4. udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz
članka 333. KZ, uključujući pri tome sva kaznena djela koja je počinila ta
grupa ili zločinačka organizacija, osim za kaznena djela protiv Republike
Hrvatske i oružanih snaga,
5. počinjenih u vezi s djelovanjem grupe ili
zločinačke organizacije za koja je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od
tri godine, a kazneno djelo je počinjeno na području dviju ili više država ili
je značajan dio njegovog pripremanja ili planiranja izvršen u drugoj državi.
(2) Ured je nadležan i za vođenje kaznenog
postupka protiv organizatora grupe ili zločinačke organizacije za počinjenje kaznenih
djela podvođenja iz članka 195. stavka 2. KZ, nedozvoljene trgovine zlatom iz
članka 290. stavka 2. KZ i izbjegavanja carinskog nadzora iz članka 298. stavka
2. KZ.
(3) Ured je nadležan i za kaznena djela
prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz članka 279. stavka 1. i 2. KZ,
sprječavanja dokazivanja iz članka 304. stavka 1. i 2. KZ, prisile prema
pravosudnom dužnosniku iz članka 309. KZ, sprječavanja službene osobe u
obavljanju službene dužnosti iz članka 317. KZ, napada na službenu osobu iz članka
318. KZ te kazneno djelo otkrivanja identiteta zaštićenog svjedoka iz članka
305.a KZ, ako su ova djela počinjena u vezi s počinjenjem kaznenih djela iz
stavka 1. i 2. ovoga članka.«
Članak 8.
Iza članka 21. dodaju se članci 21.a do 21.f,
koji glase:
»Članak 21.a
(1) Sva tijela državne vlasti i sve pravne osobe
koje u svojem djelokrugu ili u obavljanju svoje djelatnosti saznaju za
okolnosti i podatke koji upućuju na neko kazneno djelo iz članka 21. ovoga
Zakona, posebice za one koje kroz način planiranja i pripremanja kaznenog
djela, način počinjenja, postupanje s ostvarenim financijskim sredstvima,
sudjelovanje u poslovnom prometu, konspirativno ponašanje počinitelja,
povezanost s inozemstvom, korupciju ili pokušaje korupcije i druga slična
ponašanja (naznake organiziranog kriminaliteta) ukazuju na djelovanje udruženja
od najmanje tri osobe koje su se udružile radi činjenja kaznenih djela, dužne
su o tim okolnostima podnijeti kaznenu prijavu (članak 173. ZKP) ili
obavijestiti Ured.
(2) Do donošenja posebnih propisa Ravnatelj
policije Ministarstva unutarnjih poslova svojom odlukom određuje iz svake
policijske uprave i Ravnateljstva policije najmanje dva rukovoditeljska
službenika kriminalističke policije, koji u slučaju sumnje na kazneno djelo iz
stavka 1. ovoga članka:
1. surađuju s nadležnim državnim
odvjetnikom i Uredom u procjeni naznake organiziranog kriminaliteta pri
odlučivanju o pokretanju izvida;
2. surađuju s Uredom u sabiranju i
raščlambi izvida i njihovoj procjeni pri konačnom odlučivanju o pokretanju
kaznenog postupka ili ustupanja predmeta Uredu.
(3) Ured zapošljava kao savjetnike najmanje dva
službenika koji su stekli zvanje samostalnog policijskog inspektora ili više
zvanje. Savjetnici: surađuju u postavljanju zahtjeva Ureda i pomažu u provedbi
zahtjeva; predlažu poduzimanje potrebnih mjera za otkrivanje počinitelja
kaznenih djela, pronalaženje i osiguranje dokaza; daju preporuke Ravnatelju za
usklađivanje rada redarstvenih vlasti kojima je Ured dostavio zahtjev za
izvide.
(4) Ravnatelj policije Ministarstva unutarnjih
poslova odlučuje o tehničkim sredstvima koja će se koristiti za izvršenje
zahtjeva Ureda te po potrebi može ustrojiti stručni tim za izvršavanje zahtjeva
Ureda.
Članak 21.b
(1) Ako se uz osnove sumnje da je počinjeno
kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti (članak 172.
stavak 1. ZKP), pojave naznake organiziranog kriminaliteta, redarstvene vlasti
će odmah o tome izvijestiti nadležno državno odvjetništvo i u dogovoru s tim
državnim odvjetništvom poduzeti bez odgode potrebne radnje i o tome
izvijestiti Ured.
(2)
Nakon primitka obavijesti iz stavka 1. ovoga članka, Ured može, ako ocijeni da
je počinjeno kazneno djelo iz njegove nadležnosti, preuzeti rad u predmetu. O
tom izvješćuje redarstvene vlasti i državno odvjetništvo koje je do tada
postupalo u predmetu.
(3)
Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske može naputkom odrediti da se u
državnim odvjetništvima koja imaju u radu veći broj predmeta iz stavka 1. ovoga
članka, odredi zamjenik koji će redarstvenim vlastima davati upute i za
poduzimanje potrebnih radnji i mjera, te po potrebi provoditi druge izvide.
(4)
Ako državno odvjetništvo iz stavka 1. ovoga članka smatra da ne postoje naznake
organiziranog kriminaliteta o tome izvješćuje Ured. Ured može zatražiti da
Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske dade naputak iz članka 26. stavka
3. Zakona o državnom odvjetništvu.
(5)
Po dovršetku izvida, državno odvjetništvo iz stavka 1. ovoga članka ustupa
predmet Uredu, ako smatra da je počinjeno kazneno djelo iz njegove nadležnosti
ili izvješćuje Ured da će nastaviti postupak.
Članak
21.c
(1)
Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo iz članka 21. ovoga
Zakona i naznake organiziranog kriminaliteta, Ured i redarstvene vlasti poduzet
će sve što je potrebno da bi se prodrlo u središte zločinačke organizacije,
razotkrili njezini članovi i organizatori te prikupili svi podaci i dokazi
potrebni za kazneni postupak. S tim ciljem: redarstvene vlasti bez odgode
izvješćuju Ured o započinjanju i provođenju izvida, za kaznena djela iz članka
21. ovoga Zakona za koja su same saznale, a Ured se uključuje bez odgode po
svojoj prosudbi, u izvršavanje svojih ovlasti pokretanja i usmjeravanja izvida
kaznenih djela (članak 42. stavak 2. točka 1., 2. i 3. ZKP). Ured osobito vodi
računa o hitnim izvidima i istražnim radnjama te mjerama privremenog osiguranja
oduzimanja imovinske koristi. O poduzimanju tih mjera savjetuje se s
redarstvenim vlastima i Ministarstvom financija.
(2)
Ravnatelj policije Ministarstva unutarnjih poslova organizira središnje
prikupljanje, pohranu i obradu svih obavijesti koje su važne za pokretanje i
vođenje kaznenog postupka za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona, a
posebice one koje se odnose na identitet, prirodu, sastav, ustroj, lokaciju i
aktivnosti grupe ili zločinačke organizacije; veze s drugim grupama ili
zločinačkim organizacijama te kaznena djela koja je počinila grupa ili
zločinačka organizacija te njezin član ili pripadnik. Središnja evidencija tih obavijesti dostupna je računalnom
mrežom Uredu u realnom vremenu.
Članak
21.d
Ako
izvidi redarstvenih vlasti ili državnog odvjetništva pokažu da postoje naznake
organiziranog kriminaliteta kod kaznenih djela prijevare, uključujući
gospodarsku prijevaru i prijevaru osiguranja, kaznenih djela kojima se
povređuju prava intelektualnog vlasništva, kaznenih djela prikrivanja
protuzakonito dobivenog novca, zlouporabe u postupku stečaja, utaje poreza ili
drugih davanja, zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, nedozvoljene trgovine, izbjegavanja carinskog nadzora i
drugih kaznenih djela koja su počinjena s ciljem pribavljanja veće imovinske
koristi, Ured će od nadležnih upravnih organizacija Ministarstva financija
(Porezne uprave, Financijske policije, Carinske uprave, Deviznog inspektorata,
Ureda za sprječavanje pranja novca) zatražiti kontrolu poslovanja pravne i
fizičke osobe i privremeno oduzimanje novca, vrijednosnih papira, predmeta i
dokumentacije koji mogu poslužiti kao dokaz, te zatražiti obavijesti o pri-
kupljenim, obrađenim i pohranjenim podacima u vezi s neobičnim i sumnjivim
novčanim transakcijama. U svom zahtjevu Ured može pobliže označiti potreban
sadržaj tražene mjere ili radnje te zahtijevati da ga se o njoj izvijesti, kako
bi im mogao biti nazočan Ravnatelj ili zamjenik Ravnatelja. Nepostupanje
po zahtjevu ili dulje neizvršavanje zahtjeva predstavlja težu povredu službene
ili radne dužnosti.
Članak
21.e
(1)
Ako postoji sumnja na pranje novca, Ured za sprječavanje pranja novca će:
1.
obavijestiti Ured o sredstvu, prihodu ili imovini za koju je na bilo koji način
saznao, ako je vjerojatno da je stečena počinjenjem kaznenih djela
navedenih u članku 21. ovoga Zakona,
2. od
obveznika provedbe mjera sprječavanja pranja novca zatražiti sve podatke o
transakcijama i strankama kojima obveznici raspolažu i u roku od tri dana
dostaviti te podatke Uredu.
(2) Na zahtjev Ureda, Ured za sprječavanje
pranja novca dužan je dati sve raspoložive podatke o transakcijama osumnjičenika
za koje postoji sumnja da se radi o pranju novca, kao i izvršiti potrebne
provjere s ciljem utvrđivanja postojanja takvih transakcija.
(3) Državni inspektori, ovlašteni za privremeno
oduzimanje ili zadržavanje sumnjivih predmeta, sredstava ili imovine, uz
obavijest Uredu dostavljaju zapisnik o poduzetoj radnji i prijepis odluke o
oduzimanju ili zadržavanju.
Članak
21.f
(1)
Nadležni sudac izvršenja (članak 43. Zakona o izvršavanju
kazne zatvora) dostavlja Uredu sva rješenja u postupku izvršavanja kazne zatvora osuđenika
za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona.
(2)
Po primitku rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, Ured može
Zatvoru u Zagrebu – Odjelu za psihosocijalnu dijagnostiku i Središnjem uredu
Uprave za zatvorski sustav, dostaviti mišljenje o povezanosti osuđenika s
drugim članovima zločinačke organizacije, koje se koristi za izradu
pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora i za donošenje odluke o
kaznionici ili zatvoru gdje će se kazna izvršavati.
(3)
Upravitelj kaznionice ili zatvora obavješćuje bez odgode Ured o svim važnim
podacima o osuđeniku za kazneno djelo iz članka 21. ovoga Zakona za koje je
saznao tijekom izdržavanja kazne zatvora.«
Članak
9.
U
članku 22. dodaje se stavak 2. koji glasi:
»(2)
U postupku za kaznena djela iz članka 21. ovoga Zakona ne primjenjuju se odredbe
Glave XXV. ZKP.«
Članak
10.
U
članku 24. stavku 2. iza riječi: »Varaždina« dodaju se riječi: »Velikoj Gorici
i«.
Dodaje
se stavak 4. koji glasi:
»(4)
Ako je više osoba optuženo za više kaznenih djela iz članka 21. ovoga Zakona i
drugih kaznenih djela, a između počinitelja kaznenih djela postoji međusobna veza, provest će se
jedinstveni postupak pred sudom iz stavka 1. ovoga članka.«
Članak
11.
Članak
26. mijenja se i glasi:
»Na
obrazloženi prijedlog predsjednika županijskog suda iz članka 24. stavka 1.
ovoga Zakona, Vrhovni sud Republike Hrvatske može
odrediti da se suđenje održi pred drugim županijskim ili općinskim sudom u
sjedištu toga županijskog suda, ako je očito da će se tako lakše provesti
postupak ili ako postoje drugi važni razlozi.«
Članak
12.
Članak
27. mijenja se i glasi:
»(1)
Vijeća suda pred kojim se provodi suđenje u predmetima iz članka 21. ovoga
Zakona sastavljena su od troje sudaca.
(2) Suce u vijeća iz stavka 1. ovoga članka u
sudovima iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona, predsjednik istoga županijskog
suda postavlja na vrijeme od četiri godine, iz reda sudaca koji imaju iskustvo
na radu u složenijim predmetima, uz mišljenje sudačkog vijeća.
(3) Suce u vijeća iz stavka 1. ovoga članka općinskog
suda kojemu je predmet dodijeljen na rad odlukom Vrhovnog suda, u smislu
odredbe članka 26. ovoga Zakona, određuje predsjednik toga suda iz reda sudaca
koji imaju iskustvo na radu u složenijim predmetima.
(4) Optužbu pred sudovima kojima je predmet dodijeljen
u rad odlukom Vrhovnog suda u smislu odredbe članka 26. ovoga Zakona, zastupa
Ured ili državno odvjetništvo koje odredi Glavni državni odvjetnik, na
prijedlog Ravnatelja Ureda.«
Članak
13.
U
članku 39. stavku 1. u zadnjoj rečenici briše se točka i stavlja zarez, te
dodaju riječi: »ali u svrhu predlaganja pojedine istražne radnje može obaviti
obavijesni razgovor sa građanima«.
Stavci
2., 3. i 4. brišu se.
Članak
14.
U
članku 41. stavku 1. riječi: »članku 21. stavku 1. točki 2. i 3.« zamjenjuju se
riječima: »članku 21.«
Članak
15.
Iza
članka 42. dodaju se članci 42.a i 42.b koji glase:
»Članak
42.a
(1)
Čim sazna za vjerojatnost da određena osoba na svojim bankovnim računima prima,
drži ili na drugi način posluje sa prihodima ostvarenima kaznenim djelima iz
članka 21. ovoga Zakona, a ti su prihodi važni za izvide i istragu tih kaznenih
djela ili podliježu prisilnom oduzimanju prema odredbama Kaznenog zakona,
Zakona o kaznenom postupku i Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena
djela, Ured će zahtjevom zatražiti od banke dostavljanje podataka o tim
računima (članak 219. stavak 3. ZKP). Zahtjev sadrži podatke iz članka 51.
stavka 1. ovoga Zakona, ali se sredstva, prihodi i imovina ostvareni kaznenim
djelima ne moraju označiti u točnoj visini, ako ona još nije potpuno poznata.
(2)
Banka je dužna zatražene podatke sadržane u zahtjevu Ureda, dostaviti u roku
određenom zahtjevom. Ako banka ne postupi po
zahtjevu, Ured će zatražiti od istražnog suca da odluči o zahtjevu.
(3)
Istražni sudac će odmah po prijemu zahtjeva Ureda odlučiti ili će odmah
zatražiti donošenje odluke vijeća iz članka 20. stavka 2. ZKP. Odluke se bez
odgode dostavljaju Uredu koji ima pravo protiv odluke istražnog suca ili odluke
vijeća podnijeti žalbu u roku od 48 sati od prijema odluke.
(4) Vijeće iz stavka 3. ovoga članka može
odlukom te istražni sudac nalogom obvezati banku da
Uredu dostavi podatke o stanju računa osobe iz stavka 1. ovoga članka, prati
platni promet na računima određene osobe, te da za vrijeme određeno odlukom ili
nalogom o praćenju platnog prometa redovito izvješćuje Ured o transakcijama na
računu koji se prati.
(5) Za neizvršavanje naloga istražnog suca ili
odluke vijeća iz stavka 4. ovoga članka odgovorna osoba u banci kaznit će se
novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, a ako i nakon toga ne
izvrši nalog ili odluku može se izreći kazna zatvora do izvršenja naloga ili
odluke a najdulje mjesec dana. O žalbi protiv rješenja kojim je izrečena
novčana kazna ili je određen zatvor, odlučuje vijeće županijskog suda iz članka
20. stavka 2. ZKP. Žalba protiv rješenja o zatvoru ne zadržava izvršenje
rješenja.
(6) Kad je banci izdao nalog iz stavka 4. ovoga
članka, istražni sudac može na zahtjev Ureda pozvati i ispitati članove tijela
banke, dioničare, zaposlenike i sve druge osobe koje imaju pristup povjerljivim
podacima, u svrhu prikupljanja obavijesti o okolnostima koje je banka saznala
na temelju pružanja usluga i obavljanja poslova s pojedinačnim klijentom.
Članak 42.b
(1) Prikriveni istražitelj kao službena osoba
redarstvenih vlasti može se ispitati kao svjedok o sadržaju razgovora koje je
vodio s osobama prema kojima je određena mjera privremenog ograničenja ustavnih
prava i sloboda iz članka 180. stavka 1. točke 4. i 5. ZKP i članka 42. ovoga
Zakona, kao i svim sudionicima kaznenog djela radi čijeg otkrivanja i
dokazivanja je ta mjera bila određena, ako postoji bojazan da te osobe zbog
stvarnih ili pravnih razloga neće iskazivati na glavnoj raspravi.
(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka,
Ravnatelj Ureda će bez odgode od istražnog suca zatražiti ispitivanje
prikrivenog istražitelja kao svjedoka, u smislu odredbe članka 185. ZKP, uz
istodobni prijedlog da se ta radnja poduzme uz poseban način ispitivanja i
sudjelovanja svjedoka u postupku (članak 238.c ZKP).
(3) Zapisnik s ročišta za poseban način
ispitivanja i sudjelovanja svjedoka u postupku, može se koristiti:
1. u postupku donošenja odluke o
osiguranju prisilnog oduzimanja sredstava, prihoda ili imovine ostvarene
kaznenim djelom iz članka 21. ovoga Zakona,
2.
u kaznenom postupku u kojem je prvostupanjski sud valjano utvrdio da je
osoba protiv koje je bila određena mjera iz stavka 1. ovoga članka, počinila i
neko drugo kazneno djelo osim onih iz članka 21. ovoga Zakona.«
Članak
16.
Članak
48. briše se.
Članak
17.
U
članku 50. dodaje se stavak 5. koji glasi:
»(5)
Ukoliko postoji bojazan da se prisilno oduzimanje prihoda iz članka 42.a
stavka 1. ovoga Zakona ne bi moglo osigurati ili bi bilo povezano s
nerazmjernim poteškoćama, istražni će sudac u nalogu banci izdati zabranu iz
stavka 2. točke 3. ovoga članka. Zabrana stupa na snagu izdavanjem naloga i
traje do donošenja rješenja o mjeri osiguranja prisilnog oduzimanja sredstava,
prihoda ili imovine ostvarene kaznenim djelom iz članka 51. stavka 2. ovoga
Zakona.«
Članak 18.
U članku 51. stavku 1. točki 2. riječi:
»organiziranog kriminaliteta« zamjenjuje se riječima: »iz članka 21. ovoga
Zakona.«
Članak 19.
U članku 60. stavak 2. mijenja se i glasi:
»(2) Osim namjena navedenih u Zakonu o državnom odvjetništvu, sredstva za
posebne namjene jesu i:
1.
sredstva za zaštitu svjedoka, ukoliko nisu posebno određena
u Zakonu o zaštiti svjedoka,
2. sredstva za naknade vanjskim suradnicima
(vještaci, i dr.),
3. sredstva za posebne potrebe.«
Članak 20.
Ministar unutarnjih poslova će u roku od tri
mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti podzakonski
propis o ustrojavanju i vođenju evidencije podataka iz članka 21.c ovoga
Zakona.
Članak 21.
Predmeti koji su do stupanja na snagu ovoga Zakona
dodijeljeni na rad općinskom sudu odlukom Vrhovnog suda sukladno članku 26.
Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (»Narodne
novine«, br. 88/01. i 12/02.) dovršit će ti sudovi u
vijeću sastavljenom prema članku 27. stavku 1. toga
Zakona.
Članak 22.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana
objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 023-03/04-01/15
Zagreb, 25. veljače 2005.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.