hrvatski sabor

2347

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 1. listopada 2003.

Broj: 01-081-03-3313/2
Zagreb, 6. listopada 2003.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O POREZU NA DOBIT

Članak 1.

U Zakonu o porezu na dobit (»Narodne novine«, br. 127/00.) u članku 2. stavku 6. iza riječi: »lokalne samouprave« stavlja se zarez, riječ: »i« briše se, a iza riječi: banka dodaju se riječi: »i pravne osobe koje su registrirane i obavljaju isključivo istraži­vačko razvojnu djelatnost.«

U stavku 7. iza riječi: »udruge« stavlja se zarez, a riječ: »građana« briše se.

Članak 2.

U članku 5. stavku 10. iza riječi: »razdoblju« briše se točka i dodaju se riječi: »te stečene nematerijalne imovine koja se koristi za istraživanje i razvoj.«

U stavku 11. iza riječi: »osoba« briše se riječ: »a«, iza riječi: »djelatnost« briše se točka i dodaju se riječi: »a nematerijalnom imovinom smatraju se patenti i licencije koji služe za obavljanje djelatnosti istraživanja i razvoja te kapitalizirani izdaci za razvoj.«

Stavak 15. briše se.

Dosadašnji stavci 16., 17., 18. i 19. postaju stavci 15., 16., 17. i 18.

Članak 3.

U članku 7. stavku 1. točka 6. mijenja se i glasi:

»6. izuzimanja, pod kojima se razumijeva uzimanje proizvoda, robe i usluga za potrebe članova društva i u druge svrhe koje nisu povezane s obavljanjem djelatnosti, u koje spadaju i manjkovi na imovini, iznad visine propisane po propisima o porezu na dodanu vrijednost a na koja se ne plaća porez na dohodak.«

Iza točke 6. dodaje se nova točka 7. koja glasi:

»7. svotu prekomjernih dužničkih kamata i preniskih vje­rovničkih kamata, uključujući i zateznu kamatu, ako vjerovnik odnosno dužnik nije tuzemni obveznik poreza na dobit«.

Dosadašnja točka 7. koja postaje točka 8. mijenja se i glasi:

»8. isplate, pod kojima se razumijevaju skrivene isplate dobiti, te svako povećanje rashoda i smanjenje prihoda, u korist članova trgovačkih društava, i druge neposlovne svrhe.«

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Pod prekomjernom dužničkom kamatom iz stavka 1. točke 7. ovoga članka, razumijeva se kamata obračunana ili pla­ćena vjerovniku koji nije tuzemni porezni obveznik poreza na dobit, u dijelu koji je veći od kamate koju plaća poslovna banka na oročene štedne uloge s istim rokom ukamaćivanja. Pri tome je mjerodavna kamata one banke kod koje porezni obveznik ima deponirana sredstva. Ako porezni obveznik ima deponirana sredstva kod više banaka, tada je mjerodavna stopa one banke kod koje je deponiran najveći dio sredstava, a kod jednakog deponiranja uzima se prosječna stopa. Visina kamate utvrđuje se na isti način i ako je ugovorena u stranoj valuti.«

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Pod preniskom vjerovničkom kamatom iz stavka 1. točke 7. ovoga članka, razumijeva se kamata obračunana dužniku koji nije tuzemni porezni obveznik poreza na dobit po stopi nižoj od kamate koju daje poslovna banka na štedne uloge s istim rokom ukamaćivanja. Pri utvrđivanju kamatne stope postupa se prema stavku 2. ovoga članka.«

Članak 4.

U članku 8. dodaju se stavci 2. i 3. koji glase:

»(2) Dobit iz članka 3. ovoga Zakona umanjuje se za darovanja u naravi ili novcu doznačenom na račun, u kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, športske, vjerske i druge svrhe, udrugama i drugim osobama koje navedene djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima. Vrijednost darovanja za koje se umanjuje porezna osnovica može biti do 2% prihoda ostvarenog u prethodnoj godini. Iznimno, svota može biti i veća od 2% prihoda prethodne godine ako je dana prema odlukama nadležnih ministarstva o provedbi financiranja posebnih programa i akcija, ali ne i za redovnu djelatnost primatelja dara.

(3) Umanjenje iz stavka 3. ovoga članka priznaje se najviše do visine svote koja preostane nakon umanjenja iz stavka 1. ovoga članka.«

Članak 5.

Iza članka 17. dodaje se podnaslov: »5.a POTICAJI IS­TRAŽIVANJA I RAZVOJA« i članak 17.a koji glasi:

»(1) Porezna osnovica može se dodatno umanjiti po osnovi troškova istraživanja i razvoja i to za 100% nastalih i iskazanih troškova istraživanja i razvoja u razdoblju za koje se utvrđuje porez.

(2) Porezna osnovica može se dodatno umanjiti i za 100 % troškova amortizacije za stečenu nematerijalnu imovinu iz članka 5. stavka 11. ovoga Zakona.

(3) Istraživanjem se u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka smatra izvorno i planirano ispitivanje poduzeto za stjecanje novih znanstvenih i tehničkih spoznaja i razumijevanja a uključuje temeljno istraživanje i primijenjeno istraživanje. Temeljnim istraži­vanjem smatra se teorijski ili pokusni rad poduzet radi stjecanja novih znanja bez konkretne praktične primjene, a primijenjenim istraživanjem teorijski ili pokusni rad poduzet radi stjecanja novih znanja i usmjeren na ostvarivanje praktičnog cilja. Razvojem se smatra sustavni rad koji se temelji na rezultatima znanstvenog istraživanja i praktičnog iskustva, usmjeren stvaranju novih materijala, proizvoda i sustava, te uvođenju novih procesa, sustava i usluga ili znatnom poboljšanju postojećih.

(4) Ne smatra se istraživanjem i razvojem u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka, kontrola kvalitete, rutinsko testiranje proizvoda, prikupljanje podataka koje nije dijelom istraživačko razvojnog procesa, istraživanje učinkovitosti, upravljačke studije, istraži­vanje tržišta i promotivna prodaja.

(5) Troškovima istraživanja i razvoja iz stavka 1. ovoga članka smatraju se:

1. plaće i ostali odnosni troškovi osoba koje sudjeluju u istraživanju i razvoju,

2. troškovi materijala i usluga korištenih u djelatnosti istra­živanja i razvoja,

3. amortizacija nekretnina, postrojenja i opreme u razmjernom dijelu u kojem se ova sredstva koriste za istraživanje i razvoj,

4. amortizacija patenata i licencija u razmjernom dijelu u kojem se koriste za istraživanje i razvoj,

5. opći troškovi koji se odnose na istraživanje i razvoj, osim općih administrativnih troškova i

6. zaračunati troškovi istraživanja i razvoja koje je za poreznog obveznika obavila druga pravna osoba registrirana za obav­ljanje istraživanja i razvoja.

(6) Porezna osnovica može se dodatno umanjiti i po osnovi troškova školovanja i stručnog usavršavanja zaposlenika za 100% troškova u razdoblju za koje se utvrđuje porez.«

Članak 6.

U članku 20. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Prijavu poreza na dobit s obračunanim porezom, obveznik poreza na dobit dužan je dostaviti Poreznoj upravi najkasnije četiri mjeseca nakon isteka razdoblja za koje se utvrđuje porez na dobit.«

Članak 7.

U članku 22. stavku 1. riječi: »Porezni obveznici« zamje­njuje se riječima: »Tuzemni isplatitelji«, a iza riječi: »revizorske usluge« stavlja se zarez a riječi: »i slično« brišu se.

U stavku 2. iza točke 3. dodaje se točka 4. koja glasi:

»4. imateljima obveznica inozemnim pravnim osobama.«

Članak 8.

U članku 28. dodaje se stavak 7. koji glasi:

»(7) Odredbe članka 2. stavka 6., članka 5. stavka 10. i 11. i članka 17.a ovoga Zakona, primjenjuju se i pri oporezivanju dobiti za 2003. godinu.«

Članak 9.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana nakon objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 410-01/03-01/05

Zagreb, 1. listopada 2003.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.