KONVENCIJA O TERITORIJALNOM MORU I VANJSKOM POJASU

NN 12/1994 (2.12.1994.), KONVENCIJA O TERITORIJALNOM MORU I VANJSKOM POJASU

MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA

Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji (“Narodne novine - Međunarodni ugovori”, br. 1/92), objavljuje se tekst Konvencije o teritorialnom moru i vanjskom pojasu.

Tekst na engleskom i hrvatskom jeziku glasi:

CONVENTION ON THE TERRITORIAL SEA AND THE CONTIGUOUS ZONE

The States Parties of this Convention Have agreed as follows:

PART I TERRITORIAL SEA SECTION I GENERAL

Article 1

1. The sovereignty of a State extends, beyond its land territory and its internal waters, to a belt of sea adjacent to its coast, described as the territorial sea.

2. This sovereignty is exercised subject to the provisions of these Articles and to other rules of international law.

Article 2

The soevereignty of a coastal State extends to the air space over the territorial sea as well as to its bed and subsoil.

SECTION II

LIMITS OF THE TERRITORIAL SEA

Article 3

Except where otherwise provided in these Articles, the normal baseline for measuring the breadth of the territorial sea is the low-water line along the coast as marked on large-scale charts officially recognized by the coastal State.

Article 4

1. In localities where the coastline is deepley indented and cut into, or if' there is a fringe of islands along the coast in its immediate vicinity, the method of straight baselines joining appropriate points may be employed in drawing the baseline from which the breadth of the territorial sea is measured.

2. The drawing of such baselines must not depart to any appreciable extent from the general direction of the coast, and the sea areas lying within the lines must be sufficiently closely linked to the land domain to be subject to the regime of internal waters.

3. Baselines shall not be drawn to and from low-tide elevations, unless lighthouses or similar installations which are permanently above sea level have been built to them.

4. Where the method of straight baselines is applicable under the provisions of paragraph 1, account may be taken, in determining particular baselines, of economic interests peculiar to the region concerned, the reality and the importance of which are clearly evidenced by a long usage.

5. The system of straight baselines may not be applied by a State in such a manner as to cut off from the high seas the territorial sea of another State.

6. The coastel State must clearly indicate straight baselines on charts, to which due publicity must be given.

Article 5

Waters on the landward side of the baseline of the territorial sea form part of the internal waters of the State.

 

2. Where the establishment of a straight baseline in accordance with Article 4 has the effect of enclosing as internal waters areas which previously had been considered as part of the territorial sea or of the high seas, a right of innocent passage, as provided in Articles 14 to 23, shall exist in those waters.

Article 6

The outer limit of the territorial sea is the line every point of which is at a distance from the nearest point of the baseline equal to the breadth of the territorial sea.

Article 7

1. This Article relates only to bays the coasts of which belong to a single State.

2. For the purposes of these Articles; a bay is a well-marked indentation whose penetration is in such proportion to the width of its mouth as to contain landlocked waters and constitute more than a mere curvature of the coast. An indentation shall not, however, be regarded as a bay unless its area is as large as, or larger than, that of the semi-circle whose diameter is a line drawn across the mouth of that indentation.

3. For the purpose of measurement, the area of an indentation is that lying between the low-water mark around the shore of the indentation and a line joining the low-water mark of its natural entrance points. Where, because of the presence of islands, an indentation has more than one mouth, the semi-circle shall be drawn on a line as long as the sum total of the lengths of the lines across the different mouths. Islands within an indentation shall be included as if they were part of the water area of the indentation.

4. If the distance between the low-water marks of the natural entrance points of a bay does not exceed twenty-four miles, a closing linie may be drawn between those two low-water marks, and the waters enclosed thereby shall be considered as internal waters.

5. Where the distance between the low-water marks of the natural entrance points of a bay exceeds twenty-four miles, a straight baseline of twenty-four miles shall be drawn within the bay in such a manner as to enclose the maximum area of water that is possible with a line of that length.

6. The foregoing provisions shall not apply to so-called "historic" bays, or in an case where the straight baseline system provided for in Article 4 is applied.

Article 8

For the purpose of' delimiting the territorial sea, the outermost permanent harbour works which form an integral part of the harbour system shall be regarded as forming part of the coast.

Article 9

Roadsteads which are normally used for the loading, unloading, and anchoring of ships, and which would otherwise be situated wholly or partly outside the outer limit of the territorial sea, are included in the territorial sea. The coastal State must clearly demarcate such roadsteads and indicate them on charts together with their boundaries, to which due publicity must be given.

Article 10

1. An island is a naturally formed area of land, surrounded by water, which is above water at high tide.

2. The territorial sea of an island is measured in accordance with the provisions of these Articles.

Article 11

A low-tide elevation is a naturally formed area of land which is surrounded by and above water at low-tide but submerged at high tide. Where a low-tide elevation is situated wholly or partly at a distance not exceeding the breadth of the territorial sea from the mainland or an island, the low-water line on that elevation may be used asthe baseline for measuring the breadth of the territorial sea.

2. Where a low-tide elevation is wholly situated at a distance exceeding the breadth of the territorial sea from the mainland or an island, it has no territorial sea of its own.

Article 12

1. Where the coasts of two States are opposite or adjacent to each other, neither of the two States is entitled, failing agreement between them to the contrary, to extend its territorial sea beyond the median line every point of which is equidistant from the nearest points on the baselines from which the breadth of the territorial seas of each of the two States is measured. The provisions of this paragraph shall not apply, however, where it is necessary by reason of historic title or other special circumstances to delimit the territorial seas of the two States in a way which is at variance with this provision.

2. The line of delimitation between the territorial seas of two States lying opposite to each other or adjacent to each other shall be marked on large-scale charts officially recognized by the coastal States.

Article 13

If a river flows directly into the sea, the baseline shall be a straight line across the mouth of the river between points on the low-tide line of its banks.

SECTION III

RIGHT OF INNOCENT PASSAGE

Sub-section A Rules applicable to all ships

Article 14

1. Subject to the provisions of these Articles, ships all States, whether coastal or not, shall enjoy the right of innocent passage througH the territorial sea.

2. Passage means navigation through the territorial sea for the purpose either of traversing that sea without entering internal waters, or of proceeding to internal waters, or of making for the high seas from internal waters.

3. Passage includes stopping and anchoring, but only in so far as the same are incidental to ordinary navigation or are rendered necessary by force majeure or by distress.

4. Passage is innocent so long as it is not prejudicial to the peace, good order or security of the coastal State. Such passage shall take place in conformity with these Articles and with other rules of international law.

5. Passage of foreign fishing vessels shall not be considered innocent if they do not observe such laws and regulations as the coastal State may make and publish in order to prevent these vessels from fishing in the territorial sea.

6. Submarines are required to navigate on the surface and to show their flag.

Article 15

1. The coastal State must not hamper innocent passage through the territorial sea.

2. The coastal State is required to give appropriate publicity to any dangers to navigation, of which it has knowledge, within its territorial sea.

Article 16

1. The coastal State may take the necessary steps in its territorial sea to prevent passage which is not innocent. 2. In the case of ships proceeding to internal waters, the coastal State šhall also have the right to take the necessary steps to prevent any breach of the conditions to which admission of those ships to those waters is subject.

Subject to the provisions of paragraph 4, the coastal State may, without discrimination amongst foreign ships, suspend temporarily in specified areas of its territorial sea the innocent passage of foreign ships if such suspension is essential for the protection of its security. Such suspension shall take effect only after having been duly published.

4. There shall be no suspension of the innocent passage of foreign ships through straits which are used for international navigation between one part of the high seas and another part of the high seas or the territorial sea of a foreign State.

Article 17

Foreign ships exercising the right of irinocent passage shall comply with the laws and regulations enacted by the coastal State in conformity with these Articles and other rules of international law and, in particular, with such laws and regulations relating to transport and navigation.

Sub-section B

Rules applicable to merchant ships

Article 18

1. No charge may be levied upon foreign ships by reason only of their passage through the territorial sea.

2. Charges may be levied upon a foreign ship passing through the territorial sea as payment only for specific services rendered to the ship. These charges shall be levied without discrimination.

Article 19

1. The criminal jurisdiction of the coastal State should not be exercised on board a foreign ship passing through the territorial sea to arrest any person or to conduct any investigation in connexion with any crime committed on board the ship during its passage, save only in the following cases:

(a) If the consequences of the crime extend to the coastal State: or

(b) If the crime is of a kind to disturb the peace of the country or the good order of the territorial sea; or

(c) If the assistance of the local authorities has been requested by the captain of the ship or by the consul of the country whose flag the ship flies; or

(d) If it is necessary for the suppression of illicit traffic in narcotis drugs.

2. The above provisions do not affect the right of the coastal State to take any steps authorized by its laws for the purpose of an arrest or investigation on board a foreign ship passing throught the territorial sea after leaving internal waters.

3. In the cases provided for in paragraphs 1 and 2 of Article, the coastal State shall, if the captain so requests, advise the coastal authority of the flag State before taking any steps, and shall facilitate contact between such authority and the ship's crew. In cases of emergency this notification may be communicated while the measures are being taken.

4. In considering whether or how an arrest should be made, the local authorities shall pay due regard to the interests of navigation.

5. The coastal State may not take any steps on board a foreign ship passing through te territorial sea to arrest any person or to conduct any investigation in connexion with any crime committed before the ship entered the territorial sea, if the ship, proceeding from a foreign port, is only passing through the territoria,l sea without entering internal vsaters.

Article 20.

The coastal State should not stop or divert a foreign ship passing through the territorial sea for the purpose of exercising civil jurisdiction in relation to a person on board the ship.

2. The coastal State may not levy execution against or arrest the ship for the purpose of any civil proceedings, save only in respect of obligations or liabilities assumed or incurred by the ship itself in the course or for the purpose of its voyage through the waters of the coastal State.

3. The provisions of the previous paragraph are without prejudice to the right of the coastal State, in accordance with its laws, to levy execution against or to arrest, for the purpose of any civil proceedings, a foreign ship lying in the territorial sea, or passing through the territorial sea after leaving internal waters.

Sub-section C

Rules applicable to government ships other than warships

Article 21

The rules contained in sub-sections A and B shall also apply to government ships operated for commercial purposes.

Article 22

1. The rules contained in sub-section A and in Article 18 shall apply to government ships operated for non-commercial purposes.

2. With such exceptions as are contained in the provisions referred to in the preceding paragraph, nothing in these Articles affects the immunities which such ships enjoy under these Articles or other rules of international law.

Sub-section D

Rules applicable to warships

Article 23

If any warship does not comply with the regulations of the coastal State concerning passage through the territorial sea and disregards any request for compliance which is made to it, the coastal State may require the warship to leave the territorial sea,

PART II CONTIGUOUS ZONE

Article 24

1. In a zone of the high seas contiguous to its territorial sea, the coastal State may exercise the control necessary to:

(a) Prevent infringement of its customs, fiscal, immigration or sanitary regulations within its territory or territorial sea;

(b) Punish infringement of the above regulations committed within its territory or territorial sea.

2. The contiguous zone may not extend beyond twelve miles from the baseline from which the breadth of the territorial sea is measured.

3. Where the coasts of two States are opposite or adjacent to each other, neither of the two States is entitled, failing agreement between them to the contrary, to extend its contiguous zone beyond the median line every point of which is equidistant from the nearest points on the baselines from which the breadth of the territorial seas of the two StatPS is measured.

PART III FINAL ARTICLES

Article 25

The provisions of this Convention shall not affect conventions or other international agreements already in force, as between States Parties to them.

Article 26

This Convention shall, until 31 October 1958, be open for signature by all States Members of the United Nations or of any of the specialized agencies, and by any other Sta te invited by the General Assembly of the United Nations to become a party to the Convention.

Article 27

This Convention is subject to ratification. The instruments of ratification shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

Article 28

This Convention shall be open for accession by any States belonging to any of the categories mentioned in Article 26. The instruments of accession shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

Article 29

1. This Convention shall come into force on the thirtieth day following the date of deposit of the twenty-second instrument of ratification or accession with the Secretary-General of the United Nations.

2. For each State ratifying or acceding to the Convention after the deposit of the twenty-second instrument of ratification or accession, the Convention shall enter into force on the thirtieth day after deposit by such State of its instrument of ratification or accession.

Article 30

1. After the expiration of a period of five years from the date on which this Convention shall enter into force, a request for the revision of this Convention may be made at any time by any Contracting Party by means of a notification in writing addressed to the Secretary-General of the United Nations.

2. The General Assembly of the United Nations shall decide upon the steps, if any, to be taken in respect of such request.

Article 31

The Secretary-General of the United Nations shall inform all States Members of the United Nations and the other States referred to in Article 26:

(a) Of signatures to this Convention and of the deposit of instruments of ratification or accession, in accordance with Articles 26, 27, and 28;

(b) Of the date on which this Convention will come into force, in accordance with Article 29;

(c) Of requests for revision in accordance with Article 30.

Article 32

The original of this Convention, of which the Chinese, English, French, Russian, and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations, who shall send certified copies thereof to all States referred to in Article 26.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned plenipotentiaries, being duly authorized thereto by their respective governments, have signed this Convention.

DONE AT GENEVA, this twenty-ninth day of April one thousand nine hundred and fifty-eight.

KONVENCIJA O TERITORIJALNOM MORU I VANJSKOM POJASU

Države stranke ove Konvencije sporazumjele su se kako slijedi:

PRVI DIO TERITORIJALNO MORE ODSJEK I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

1. Suverenost države proteže se izvan njezina kopnenog područja i njezinih unutrašnjih morskih voda i na pojas mora uz njezine obale, koji se naziva teritorijalnim morem.

2. Ta se suverenost vrši prema odredbama ovih Članaka i prema drugim pravilima Međunarodnog prava. Članak 2.

Suverenost obalne države proteže se na zračni prostor iznad teritorijalnog mora i na njegovo dno i podzemlje.

ODSJEK II.

GRANICE TERITORIJALNOG MORA

Članak 2.

Ako nije drukčije određeno ovim Člancima, normalna je polazna crta za mjerenje širine teritorijalnog mora crta niske vode uzduž obale, kako je naznačena na pomorskim kartama krupnog mjerila koje obalna država službeno priznaje.

Članak 4.

1. Ako je obala razvedena i duboko usječena, ili ako se uzduž obale u njezinoj neposrednoj blizini nalazi niz otoka, za povlačenje polazne crte, od koje se mjeri širina teritorijalnog mora, može se upotrijebiti metoda ravnih polaznih crta koje spajaju prikladne točke.

2. Polazne se crte ne smiju pri povlačenju znatno udaljiti od općeg smjera obale i morski prostori, koji se nalaze unutar tih crta, moraju biti dovoljno povezani s kopnenim područjem da bi bili podvrgnuti režimu unutrašnjih morskih voda.

3. Polazne se crte ne smiju povlačiti na uzvišice suhe za niske vode ni od njih, osim ako su na njima podignuti svjetionici ili slični uredaji koji se nalaze stalno iznad morske razine.

4. ICad se primjenjuje metoda ravnih polaznih crta prema stavku 1, može se kod odre8ivanja pojedinih polaznih crta voditi računa o posebnim gospodarskim interesima dotičnog kraja, kojih su postojanje i važnost jasno dokazani dugom upotrebom.

5. Država ne može primijeniti metodu ravnih polaznih crta tako da time odvoji teritorijalno more druge države od otvorenog mora.

6. Obalna država mora jasno naznačiti ravne polazne crte na pomorskim kartama, koje na propisan način objavljuje.

Članak 5.

1. Vode koje se nalaze od polazne crte teritorijalnog mora u smjeru kopna dio su unutrašnjih morskih voda države.

 

2. Kad se odredivanjem ravne polazne crte u skladu s Člankom 4. obuhvate kao unutrašnje morske vode prostori koji su se prije toga smatrali za dio teritorijalnog ili otvorenog mora, u tim će vodama postojati pravo neškodljivog prolaska kako je predviđeno u Člancima 14. do 23.

Članak 6.

Vanjska je granica teritorijalnog mora crta kojoj je udaljenost svake točke od najbliže točke polazne crte jednaka širini teritorijalnog mora.

Članak 7.

1. Ovaj se Članak odnosi samo na zaljeve kojih obale pripadaju jednoj državi.

2. U svrhu ovih Članaka, zaljev je jasno istaknuta uvala koja zadire u kopno u takvu omjeru prema širini svog ulaza da sadržava vode zatvorene kopnom, a nije samo obična krivina obale. Uvala se, naime, neće smatrati zaljevom ako njezina površina nije jednaka ili veća od površine polukruga kojemu je promjer crta povućena preko ulaza u tu uvalu.

3. U svrhe mjerenja, površinom uvale smatra se površina obuhvaćena između crte niske vode uzduž obale uvale i crte povučene između crte niske vode na njenim prirodnim ulaznim točkama. Ako, zbog postojanja otoka, uvala ima više od jednog ulaza, polukrug se povlači tako da se kao promjer uzme ukupna duljina crta koje zatvaraju pojedine ulaze. Površina otoka unutar uvale računa se kao dio morske površine uvale.

4. Ako razmak između crta niske vode na prirodnim ulaznim točkama zaljeva nije veći od 24 morske milje, može se povući granična crta između tih dviju crta niske vode, a vode koje su njom zatvorene smatraju se unutrašnjim morskim vodama.

5. Ako je razmak između crta niske vode na prirodnim ulaznim točkama zaljeva veći od 24 morske milje, povlači se ravna polazna crta od 24 morske milje unutar zaljeva, tako da se crtom te duljine zatvori najveća moguća površina vode.

6. Prethodne se odredbe neće primijeniti na takozvane "historijske zaljeve" ni u slučajevima kad se primjenjuje metoda ravnih polaznih crta predviđeila u Članku 4.

Članak 8.

U svrhe odredivanja granica teritorijalnog mora smat ra se da najizboćenija stalne lučke gradevine, koje su sastavni dio lučkog sustava, čine dio obale.

Članak 9.

Sidrišta koja uobićajeno služe brodovima za ukrcavanje, iskrcavanje i sidrenje, a koja bi se inaće nalazila, u cijelosti ili dijelom, izvan vanjske granice teritorijalnog mora, uključena su u teritorijalno more. Obalna država mora jasno obilježiti ta sidrišta i naznačiti ih zajedno s njihovim granicama na pomorskim kartama, koje na propisan način objavljuje.

Članak 10.

1. Otok je prirodan dio kopna, okružen vodom, koji je suh za visoke vode.

2. Teritorijalno more otoka mjeri se prema odredbama ovih Članaka.

Članak 11.

1. Uzvišica suha za niske vode je prirodni dio kopna, okružen vodom i suh za niske vode, ali preplavljen za visoke vode. Kad se uzvišica suha za niske vode nalazi, u cijelosti ili dijelom, na udaljenosti od kontinenta ili otoka koj~ ne prelazi širinu teritorijalnog mora, crta niske vode na tlo uzvišici može se uzeti kao polazna crta od koje se mjeri širina teritorijalnog mora.

2. Kad se uzvišica suha za niske vode nalazi u cijelosti na udaljenosti od kontinenta ili otoka koja prelazi širinu teritorijalnog mora, ona nema svoga vlastitoga teritorijalnog mora.

Članak 12.

1. Kad obale dviju država leže sučelice ili Međusobno graniče, nijedna od tih dviju država nije ovlaštena, ako Među njima nema suprotnog sporazuma, proširiti svoje teritorijalno more preko crte sredine, kojoj je svaka točka jednako udaljena od najbližih toćaka polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora svake od tih dviju dr-žava. Ova se odredba, Međutim, ne primjenjuje kad je zbog historijskog naslova ili drugih posebnih okolnosti potrebno razgranićiti teritorijalna mora dviju država na drukćiji način.

2. Granična crta između teritorijalnog mora dviju država, kojima obale leže sučelice ili Međusobno graniće, treba biti naznaćena na pomorskim kartama krupnog mjerila, koje obalne države službeno priznaju.

Članak 13.

Ako se rijeka izravno ulijeva u more, polazna je crta ravna crta preko ušća rijeke između toćaka na crti niske vode na njenim obalama.

ODSJEK III.

PRAVO NE KODLJIVOG PROLASKA

Pododsjek A

Pravila koja se primjenjuju na sve brodove

Članak 19.

1. Uz uvjet poštovanja odredaba ovih Članaka, brodovi svih država, obalnih i neobalnih, uživaju pravo neškodljivog prolaska teritorijalnim morem.

2. Prolazak je plovidba teritorijalnim morem bilo radi presijecanja tog mora bez ulaska u unutrašnje morske vode, bilo radi ulaska u unutrašnje morske vode, bilo radi izlaska iz unutrašnjih morskih voda prema otvorenom moru.

3. Prolazak obuhvaća zaustavljanje i sidrenje, ali samo u tolikoj mjeri koliko su to uzgredni dogadaji u redovitom tijeku plovidbe ili ih nameće viša sila ili nevolja.

4. Prolazak je neškodljiv sve dok ne dira u mir, red ili sigurnost obalne države. Takav prolazak treba obaviti u skladu s ovim Člancima i drugim pravilima Međunarodnog prava.

5. Prolazak stranih ribarskih brodova neće se smatrati neškodljivim ako se oni ne ravnaju prema zakonima i ostalim propisima, koje obalna država može donijeti i objaviti radi sprećavanja njihova ribolova u teritorijalnom moru.

6. Podmornice su dužne ploviti površinom i vijoriti svoju zastavu.

Članak 15.

1. Obalna država ne smije ometati neškodljiv prolazak teritorijalnim morem.

2. Obalna država objavljuje na prikladan način sve opasnosti za plovidbu u svom teritorijalnom moru koje su joj poznate.

Članak 16.

1. Obalna država može poduzimati u svom teritorijalnom moru mjere potrebne radi sprečavanja prolaska koji nije neškodljiv. .

2. Ako brodovi ulaze u unutrašnje morske vode, obalna država ima još i pravo poduzimati potrebne mjere radi sprećavanja svakog kršenja uvjeta pod kojima je dopušten ulazak tih brodova u unurašnje morske vode.

3. Pod rezervom odredaba stavka 4, obalna država može, ne praveći razlike između stranih brodova, privremeno obustaviti u točno naznaćenim dijelovima svoga teritorijalnog mora neškodljivi prolazak stranih brodova ako je takva obustava nužna za zaštitu njezine sigurnosti. Takva obustava stupa na snagu tek nakon propisne objave.

4. Ne može se obustaviti prolazak stranih brodova kroz tjesnace, koji služe Međunarodnoj plovidbi između jednog dijela otvorenog mora i drugog dijela otvorenog mora ili teritorijalnog mora strane države.

Članak 17.

Strani brodovi, koji se služe pravom neškodljivog prolaska, moraju se držati zakona i ostalih propisa što ih je donijela obalna država u skladu s ovim Člancima i drugim pravilima Međunarodnog prava, a posebno zakona i propisa o prijevozu i plovidbi.

Pododsjek B

Pravila koja se primjenjuju na trgovačke brodove

Članak 18.

1. Nikakve se pristojbe ne smiju ubirati od stranih brodova samo zbog njihova prolaska teritorijalnim morem.

2. Od stranog broda koji prolazi teritorijalnim morem mogu se ubirati pristojbe jedino kao naknada za posebne usluge ućinjene brodu. Te će se pristojbe ubirati bez diskriminacije.

Članak 19.

1. Kaznenu sudbenost obalne države ne bi trebalo vršiti na stranom brodu, koji prolazi teritorijalnim morem, radi uhićenja neke osobe ili vršenja istražne radnje u vezi s bilo kojim kažnjivim djelom počinjenim na brodu za vrijeme njegova prolaska, osim u ovim slučajevima:

a) ako se posljedice kažnjivog djela protežu na obalnu državu; ili

b) ako je kažnjivo djelo takvo da remeti mir zemlje ili red u teritorijalnom moru; ili

c) ako je zapovjednik broda ili konzul države zastave broda zatražio pomoć mjesnih organa; ili

d) ako je to potrebno radi suzbijanja nedopuštene trgovine opojnim drugama.

2. Gornje odredbe ne diraju u'pravo obalne države da poduzme bilo koje mjere, na koje je ovlašćuje njezino unutrašnje pravo, radi uhićenja ili istražne radnje na stranom brodu koji prolazi teritorijalnim morem ploveći iz unutrašnjih morskih voda.

3. U slućajevima predviđenim u stavcima 1. i 2. ovoga Članka obalna država mora,'na zahtjev zapovjednika, obavijestiti konzularni organ države zastave prije nego li poduzme ma kakve mjere i olakšati dodir između tog organa i posade broda. U slućajevima hitne potrebe ta se obavijest može dati i tijekom poduzimanja tih mjera.

4. Prilikom odlučivanja hoće li se i na koji način izvršiti uhićenje, mjesni organi trebaju voditi raćuna o interesima plovidbe.

5. Obalna država ne moi.e poduzimati nikakve mjere na stranom brodu koji prolazi teritorijalnim morem radi uhićenja osobe ili vršenja istražnih radnji u vezi s bilo kojim kažnjivim djelom počinjenim prije ulaska broda u teritorijalno more ako brod, koji je doplovio iz strane luke, samo prolazi teritorijalnim morem ne ulazeći u unutrašnje morske vode.

Članak 20.

Obalna država ne bi trebala zaustavljati strani brod koji prolazi teritorijalnim morem niti ga skretati s puta radi vršenja gradanske sudbenosti nad osobom koja se nalazi na brodu.

 

2. Obalna država ne može poduzeti prema tom brodu mjere izvršenja ili zadržavanja u bilo kojem gradanskom postupku, osim zbog oveza koje je taj brod sam preuzeo, ili odgovornosti koje su za nj nastale u tijeku plovidbe ili zbog plovidbe vodama obalne države.

3. Odredbom prethodnoga stavka ne dira se u pravo obalne države da, u skladu sa svojim unutrašnjim pravom, poduzima mjere izvršenja ili zadržavanja u bilo kojem gradanskom postupku prema stranom brodu koji se zaustavio u teritorijalnom moru ili koji prolazi teritorijalnim morem doplovivši iz unutrašnjih morskih voda.

Pododsjek C

Pravila koja se primjenjuju na državne brodove koji nisu ratni

Članak 23.

Pravila sadržana u pododsjecima A i B primjenjuju se također na državne brodove koji služe u trgovačke svrhe. Članak 22.

1. Pravila sadržana u pododsjeku A i u Članku 18. primjenjuju se na državne brodove koji služe u netrgovačke svrhe.

2. Osim iznimaka sadržanih u odredbama navedenim u prethodnom stavku, ništa u ovim Člancima ne dira u imunitete koje uživaju takvi brodovi prema ovim Člancima ili drugim pravilima Međunarodnog prava.

Pododsjek D

Pravilo koje se primjenjuje na ratne brodove

Članak 23.

Ako neki ratni brod ne poštuje propise obalne države o prolasku teritorijalnim morem i ako se ne odazove pozivu koji mu je upućen da im se pokori, obalna država može zahtijevati da on odmah isplovi iz teritorijalnog mora.

DRUGI DIO VANJSKI POJAS

Članak 24.

1. U pojasu otvorenog mora koji se nalazi uz teritorijalno more obalna država može vršiti nadzor potreban da bi:

a) spriječila kršenje svojih carinskih, fiskalnih, useljeničkih ili zdravstvenih propisa na svom području ili u svom teritorijalnom moru;

b) kaznila kršenje tih propisa počinjeno na njezinu području ili u njezinu teritorijalnom moru.

2. Vanjski pojas ne može se prostirati preko dvanaest milja od polazne crte od koje se mjeri širina teritorijalnog mora.

3. Kad obale dviju država leže sučelice ili Međusobno graniče, nijedna od tih država nije ovlaštena, ako Među njima nema suprotnog sporazuma, proširiti svoj vanjski pojas preko crte sredine, kojoj je svaka točka jednako udaljena od najbližih toćaka polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora.

TREĆI DIO ZAVRŠNI ČLANCI

Članak 25.

Odredbe ove Konvencije ne diraju u konvencije ili druge Međunarodne sporazume koji su već na snazi Među državama strankama tih konvencija ili sporazuma.

Članak 26.

Ova će Konvencija biti do 31. listopada 19b8. otvorena za potpisivanje svim državama članicama Ujedinjenih naroda ili neke specijalizirane ustanove i svakoj drugoj državi koju bi Opća skupština pozvala da postane stranka Konvencije.

Članak 27.

Ova Konvencija podliježe ratifikaciji. Isprave o ratifikaciji polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 28.

Ova Konvencija ostaje otvorena za pristupanje svakoj dri.avi koja pripada jednoj od kategorija spomenutih u Članku 26. Isprave o pristupu polažu se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 29.

1. Ova Konvencija stupa na snagu tridesetoga dana od dana kad se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda položi dvadeset druga isprava o ratifikaciji ili pristupu.

2. Za svaku državu, koja bude ratificirala Konvenciju ili joj bude pristupila pošto se položi dvadeset druga isprava o ratifikaciji ili pristupu, Konvencija stupa na snagu tridesetoga dana od dana kada ta država položi svoju ispravu o ratifikaciji ili pristupu.

Članak 30.

1. Poslije isteka razdoblja od pet godina od dana stupanja na snagu ove Konvencije može svaka stranka u bilo koje vrijeme zahtijevati reviziju ove Konvencije pismenom notifikacijom upućenom glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

2. Opća skupština Ujedinjenih naroda odlućuje o mjerama koje bi trebalo u danom slučaju poduzeti u vezi s tim zahtjevom.

Članak 31.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda priopćuje svim državama članicama Ujedinjenih naroda i drugim državama koje su spomenute u Članku 26:

a) potpise stavljene na ovu Konvenciju i polaganje isprava o ratifikaciji ili pristupu prema Člancima 26, 27. i 28;

b) dan kad će ova Konvencija stupiti na snagu prema Članku 29;

c) zahtjeve za reviziju podnesene prema Članku 30.

Članak 32.

Izvornik ove Konvencije, koje su engleski, francuski, kineski, ruski i španjolski tekst jednako vjerodostojni, položit će se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, a on će dostaviti njegove ovjerene prijepise svim državama koje su spomenute u Članku 26.

U potvrdu toga su potpisani opunomoćenici, propisno ovlašteni od svojih odnosnih vlada, potpisali ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Ženevi, dvadeset devetoga travnja tisuću devetsto pedeset osme.