ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU EUROPSKE KONVENCIJE O UZAJAMNOJ SUDSKOJ POMOĆI U KAZNENIM STVARIMA OD 20. TRAVNJA 1959. GODINE I DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKE KONVENCIJE O UZAJAMNOJ SUDSKOJ

NN 4/1999 (31.3.1999.), ODLUKU O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU EUROPSKE KONVENCIJE O UZAJAMNOJ SUDSKOJ POMOĆI U KAZNENIM STVARIMA OD 20. TRAVNJA 1959. GODINE I DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKE KONVENCIJE O UZAJAMNOJ SUDSKOJ

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Na osnovi članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU EUROPSKE KONVENCIJE O UZAJAMNOJ SUDSKOJ POMOĆI U KAZNENIM STVARIMA OD 20. TRAVNJA 1959. GODINE I DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKE KONVENCIJE O UZAJAMNOJ SUDSKOJ POMOĆI U KAZNENIM STVARIMA OD 17. OŽUJKA 1978. GODINE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima od 20 travnja 1959. godine i Dodatnog protokola Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima od 17. ožujka 1978. godine, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 5. ožujka 1999.

Broj: 081-99-525/1
Zagreb, 11. ožujka 1999

Predsjednik
Republike Hrvatske
dr. Franjo Tuđman, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU EUROPSKE KONVENCIJE O UZAJAMNOJ SUDSKOJ POMOĆI U KAZNENIM STVARIMA OD 20. TRAVNJA 1959. GODINE I DODATNOG PROTOKOLA EUROPSKOJ KONVENCIJI O UZAJAMNOJ SUDSKOJ POMOĆI U KAZNENIM STVARIMA OD 17. OŽUJKA 1978. GODINE

Članak 1.

Potvrđuje se Europska konvencija o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima sastavljena u Strasbourgu, 20. travnja 1959. godine i Dodatni protokol Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima od 17. ožujka 1978. godine, u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Konvencije i Dodatnog protokola u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

EUROPSKA KONVENCIJA O UZAJAMNOJ SUDSKOJ POMOĆI U KAZNENIM STVARIMA

PREAMBULA

Vlade potpisnice, članice Vijeća Europe,

s obzirom na to da je cilj Vijeća Europe ostvariti veće jedinstvo između svojih članica;

uvjerene da će usvajanje zajedničkih pravila u području uzajamne sudske pomoći u kaznenim stvarima doprinijeti postizanju tog cilja;

smatrajući da je takva uzajamna sudska pomoć povezana s pitanjima izručenja, što je već predmetom Konvencije potpisane 13. prosinca 1957,

sporazumjele su se kako slijedi:

Poglavlje I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

1. Ugovorne se stranke obvezuju da će, u skladu s odredbama ove Konvencije, u najvećoj mjeri jedna drugoj pružati uzajamnu sudsku pomoć glede kaznenih djela kažnjavanje kojih je, u trenutku upućivanja zamolbe za pomoći, u nadležnosti sudskih tijela stranke koje upućuje zamolbu.

2. Ova Konvencija ne primjenjuje se na uhićenja, izvršenje presuda, niti na djela kažnjiva po vojnim zakonima koja nisu kaznena djela općeg kaznenog prava.

Članak 2.

Pomoć se može odbiti:

a) ako se zamolba odnosi na djelo koje zamoljena stranka smatra političkim djelom, djelom povezanim s političkim djelom ili fiskalnim kažnjivim djelom.

b) ako zamoljena stranka smatra da bi ispunjavanje zamolbe dovelo do narušavanja suvereniteta, sigurnosti, javnog poretka ili drugih bitnih interesa te zemlje.

Poglavlje II.

SUDSKE ZAMOLNICE

Članak 3.

1. Zamoljena će stranka udovoljiti na način predviđen njezinim pravom, svakoj sudskoj zamolnici koja se odnosi na neku kaznenu stvar, a koju joj je sudsko tijelo stranke koja upućuje zamolbu uputilo sa svrhom pribavljanja dokaza ili prosljeđivanja predmeta koji će biti predočeni kao dokazi, spisa ili isprava.

2.Ako stranka koja upućuje zamolbu želi da svjedoci ili vještaci iskaz daju pod zakletvom, to će izričito zahtijevati, a zamoljena će stranka postupiti u skladu sa zahtjevom ako to ne zabranjuje pravo te zemlje.

3. Zamoljena stranka može proslijediti ovjerene prijepise ili preslike zatraženih spisa ili isprava, osim ako stranka koja upućuje zamolbu izričito ne zahtijeva prosljeđivanje izvornika, u kojem će slučaju zamoljena stranka poduzeti sve što je u njezinoj moći da bi ispunila zamolbu.

Članak 4.

Na izričit zahtjev stranke koja upućuje zamolbu zamoljena stranka obavijestit će je o datumu i mjestu ispunjenja sudske zamolnice. Službene osobe i druge zainteresirane osobe mogu biti prisutne ako zamoljena stranka na to pristane.

Članak 5.

1. Svaka ugovorna stranka može, u trenutku potpisivanja ove Konvencije ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji ili pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe pridržati si pravo da ispunjavanje sudskih zamolnica glede potraživanja ili oduzimanja imovine vezuje uz jedan ili više sljedećih uvjeta:

a) da je djelo koje je izazvalo upućivanje sudske zamolnice kažnjivo i prema pravu države koja upućuje zahtjev i prema pravu zamoljene države;

b) da je djelo koje je izazvalo upućivanje sudske zamolnice takvo da se za njega dopušta izručenje u zamoljenoj državi;

c) da je ispunjenje sudske zamolnice u skladu s pravom zamoljene stranke.

2. Kad ugovorna stranka dade izjavu u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, svaka druga stranka može primjenjivati načelo reciprociteta.

Članak 6.

1. Zamoljena država može odgoditi predaju zatražene imovine, spisa ili isprava, ako su joj oni potrebni za kazneni postupak koji je u tijeku.

2. Svu imovinu, kao i izvornike spisa ili isprava, koji su predani radi ispunjenja sudske zamolnice, stranka koja je uputila zamolbu vratit će zamoljenoj stranci što je prije moguće, osim ako zamoljena stranka odustane od zahtijevanja njihova povrata.

Poglavlje III.

DOSTAVA SUDSKIH POSTUPOVNIH AKATA I ODLUKA - PRISTUPANJE SUDU SVJEDOKA, VJEŠTAKA I OKRIVLJENIKA

Članak 7.

1. Zamoljena stranka dostavit će sudske postupovne akte i odluke koje joj je u tu svrhu proslijedila stranka koja je zamolbu uputila.

Dostava može biti izvršena običnim prosljeđivanjem akta ili odluke naslovljenoj osobi. Na izričit zahtjev stranke koja je zamolbu uputila, dostavu će zamoljena stranka izvršiti na način koji za akte te vrste propisuje njezino pravo ili na poseban način koji je u skladu s tim pravom.

2. Dokaz o izvršenoj dostavi daje se u obliku potvrde o primitku na koju je osoba kojoj je dostava izvršena stavila datum i potpis ili kao izjava zamoljene stranke da je dostava izvršena, s naznakom datuma i oblika u kojem je izvršena. Jedna ili druga od tih isprava bit će odmah poslani stranci koja je upustila zamolbu. Zamoljena će stranka, ako to zahtijeva stranka koja je uputila zamolbu, potvrditi da li je dostava bila izvršena u skladu s pravom zamoljene stranke. Ako se dostava ne može izvršiti zamoljena će stranka odmah priopćiti razloge nedostavljanja stranci koja je uputila zamolbu.

3. Svaka ugovorna stranka može, u trenutku potpisivanja ove Konvencije ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe zahtjevati da sudski pozivi koji se imaju dostaviti okrivljeniku na njezinom području budu proslijeđeni njezinim tijelima u određenom vremenu prije datuma naznačenog u sudskom pozivu. Takav će rok biti preciziran u spomenutoj izjavi i ne može biti duži od 50 dana.

To će vrijeme biti uzeto u obzir prilikom određivanja datuma dolaska i prosljeđivanja poziva.

Članak 8.

Svjedok ili vještak koji se nije odazvao sudskom pozivu dostava kojeg je bila zahtijevana, neće, čak niti ako poziv sadrži prijetnju kaznom, biti podvrgnut kažnjavanju ili pritvaranju, osim ako naknadno svojevoljno uđe na područje stranke koja je uputila zamolbu i tamo mu ponovno bude propisno upućen sudski poziv.

Članak 9.

Naknade, uključujući dnevnicu, koje stranka koja je uputila zamolbu isplaćuje svjedoku ili vještaku, kao i putni troškovi koje im nadoknađuje, obračunavaju se kao u mjestu njegova boravišta i prema cijenama koja su u najmanju ruku jednake onima koje su predviđene tarifama i pravilima koji su na snazi u zemlji u kojoj se saslušanje treba održati.

Članak 10.

1. Ako stranka koja upućuje zamolbu smatra da postoji osobita potreba za osobnom nazočnošću svjedoka ili vještaka pred njezinim sudskim tijelima, to će naznačiti u svojoj zamolbi za dostavu sudskog poziva, a zamoljena stranka pozvat će svjedoka ili vještaka da se pojavi pred sudom.

Zamoljena stranka obavijestit će stranku koja je uputila zamolbu o odgovoru svjedoka ili vještaka.

2. U slučaju predviđenom stavkom 1. ovoga članka u zamolbi ili sudskom pozivu bit će naznačen približan iznos naknade koja se može isplatiti i putnih troškova koji se nadoknađuju.

3. Ako je to posebno zatraženo u zamolbi, zamoljena stranka može isplatiti predujam svojedoku ili vještaku. Visina predujma bit će naznačena na sudskom pozivu, a nadoknadit će ga stranka koja je uputila zamolbu.

Članak 11.

1. Osoba kojoj je oduzeta sloboda, a od koje se zahtijeva da se osobno pojavi pred sudom kao svjedok ili zbog suočavanja, bit će privremeno transferirana na područje na kojem bi se trebalo održati saslušanje, pod uvjetom da bude vraćena unutar razdoblja koje odredi zamoljena stranka i uz pridržavanje odredaba članka 12, u mjeri u kojoj su one primjenjive.

Transfer se može odbiti:

a) ako osoba kojoj je oduzeta sloboda na to ne pristane,

b) ako je njezina prisutnost neophodna u kaznenom postupku koji se vodi na području zamoljene stranke,

c) ako bi tranfser doveo do produženja detencije, ili

d) ako postoje drugi odlučujući razlozi koji se protive njezinom transferu na područje stranke koja je uputila zamolbu.

2. U slučaju koji neposredno potpada pod prethodni stavak te podložno odredbama članka 12, dozvolit će se tranzit osobe kojoj je oduzeta sloboda preko područja treće države koja je stranka ove Konvencije, na temelju prijave popraćene svim potrebnim dokumentima, koju ministarstvo pravosuda stranke koja upućuje zamolbu naslovljava na ministarstvo pravosuđa stranke preko čijeg se područja traži tranzit.

Ugovorna stranka može odbiti odobriti tranzit vlastitih državljana.

3. Osoba koja se transferira ostaje lišena slobode i na području stranke koja je uputila zamolbu i, već prema slučaju, na području stranke kroz koju se traži transfer, osim ako stranka od koje se traži transfer ne zahtijeva njezino puštanje na slobodu.

Članak 12.

1. Nijedan svjedok ili vještak, bez obzira kojeg su državljanstva, koji na temelju sudskog poziva pristupaju sudskim tijelima stranke koja upućuje zahtjev, neće biti progonjeni ili pritvarani ili podvrgnuti bilo kakvim drugim ograničenjima osobne slobode na području te stranke u vezi s djelima ili osudama koje su prethodile njegovom odlasku s područja zamoljene stranke.

2. Nijedna osoba, bez obzira kojeg je državljanstva, koja je pred sudska tijela stranke koja je uputila zahtjev pozvana radi iskazivanja o djelima koja su predmet postupka koji se protiv nje vodi, neće biti progonjena ili pritvarana ili podvrgnuta bilo kakvim drugim ograničenjima osobne slobode za djela ili osude koja prethode njezinom odlasku s područja zamoljene stranke, a koja nisu istaknuta u sudskom pozivu.

3. Imunitet predviđen ovim člankom prstaje nakon što svjedok, vještak ili osumnjičenik, imajući na raspolaganju za odlazak razdoblje od petnaest uzastopnih dana od datuma kad njezina prisutnost više nije potrebna pred sudskim tijelom, svejedno ostane na tom području ili se, nakon što je bila otišla, vrati.

Poglavlje IV.

SUDSKI SPISI

Članak 13.

1. Zamoljena će stranka dostaviti izvatke iz spisa ili informacije koje se odnose na sudske spise, a koje od nje mole sudska tijela neke od ugovornih stranaka stoga što su joj potrebni u nekoj kaznenoj stvari, u onoj mjeri u kojoj su oni dostupni njezinim sudskim tijelima u istom takvom slučaju.

2. U slučajevima različitim od onog predviđenog stavkom 1. ovoga članka zamolbi će biti udovoljeno u skladu s uvjetima koje propisuju zakonodavstvo, pravila i praksa zamoljene stranke.

Poglavlje V.

POSTUPAK

Članak 14.

1. U zamolbi za uzajamnu pomoć naznačit će se sljedeće:

a) tijelo koje upućuje zamolbu,

b) objekt i razloge zamolbe,

c) ukoliko je moguće, identitet i državljanstvo osobe u pitanju, i

d) kad je to neophodno, ime i adresu osobe kojoj treba izvršiti dostavu.

2. U sudskim zamolnicama navedenim u člancima 3, 4. i 5. bit će navedena i vrsta kaznenog djela i sažetak činjeničnog stanja.

Članak 15.

1. Sudske zamolnice spomenute u člancima 3, 4. i 5, kao i prijave spomenute u članku 11, šalje ministarstvo pravosuđa stranke koja upućuje zahtjev ministarstvu pravosuđa zamoljene stranke, a vraća ih se istim putem.

2. U hitnim slučajevima sudske zamolnice mogu izravno sudska tijela stranke koja upućuje zahtjev poslati sudskim tijelima zamoljene države. One će zajedno s relevantnim dokumentima biti vraćene putem koji predviđa stavak 1. ovoga članka.

3. Zamolbe predviđene u stavku 1. članka 13. mogu nadležna sudska tijela izravno poslati odgovarajućim tijelima zamoljene stranke, a odgovore mogu uputiti neposredno ta tijela. Zamolbe predviđene stavkom 2. članka 13. šalje ministarstvo pravosuđa stranke koja upućuje zamolbu ministarstvu pravosuđa zamoljene stranke.

4. Zamolbe za uzajamnom sudskom pomoći različite od onih predviđenih u stavcima 1. i 3. ovoga članka, a osobito zamolbe za istragom koja prethodi kaznenom progonu, mogu biti predmetom neposredne dostave između sudskih tijela.

5. U slučajevima kad Konvencija dozvoljava neposredno prosljeđivanje, ono se može izvršiti putem Međunarodne organizacije kriminalističke policije (Interpol).

6. Ugovorna stranka može, u trenutku potpisivanja ove Konvencije ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji ili pristupu, izjavom naslovljenom na glavnog tajnika Vijeća Europe naznačiti da će neke ili sve zamolbe za pomoć slati putem različitim od ovih koji su predviđeni ovim člankom, ili zahtijevati da u slučaju predviđenom stavkom 2. ovoga članka, kopija sudske zamolnice bude istovremeno upućen i njezinom ministarstvu pravosuđa.

7. Ovaj članak ne dira u odredbe dvostranih sporazuma ili utanačenja koje su na snazi između ugovornih stranaka, a koje predviđaju neposredno upućivanje zamolbi za pomoći između odgovarajućih tijela stranaka.

Članak 16.

1. Podložno odredbama stavka 2. ovoga članka, prijevodi zamolbi i priloženih isprava neće se zahtijevati.

2. Svaka ugovorna stranka može si, u trenutku potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji ili pristupu, izjavom naslovljenom na glavnog tajnika Vijeća Europe pridržati pravo da odredi da zamolbe i priložene isprave koje joj se upućuju budu popraćene prijevodom na njezin jezik ili na bilo koji od službenih jezika Vijeća Europe ili na jedan od tih jezika kojeg ona odredi. Druge ugovorne stranke mogu primjenjivati pravilo recipročnosti.

3. Ovaj članak ne dira u odredbe glede prijevoda zamolbi ili priloženih isprava, a koje su sadržane u sporazumima ili utanačenjima koji su na snazi ili koji će nastati između dvije ili više ugovornih stranaka.

Članak 17.

Za dokaze ili isprave proslijeđene u smislu ove Konvencije neće se zahtijevati bilo kakav oblik legalizacije.

Članak 18.

Kad tijelo koje zaprimi zamolbu za uzajmnom pomoći nije nadležno da u skladu s njom postupa, ono će po službenoj dužnosti uputiti zamolbu nadležnom tijelu u svojoj zemlji i o tome neposredno obavijestiti stranku koja je uputila zamolbu, ako je zamolba tim putem bila upućena.

Članak 19.

Svako će odbijanje uzajamne sudske pomoći biti obrazloženo.

Članak 20.

Podložno odredbama članka 10, stavka 3, izvršavanje zamolbi za uzajamnom pomoći neće biti povodom za naknadu troškova, uz izuzetak onih koji su prouzročeni istupanjem vještaka na području zamoljene stranke ili transferom osobe lišene slobode koji je proveden prema članku 11.

Poglavlje VI.

PRUŽANJE INFORMACIJE U VEZI S POSTUPKOM

Članak 21.

1. Informacije koje jedna ugovorna stranka pruža u vezi s postupkom pred sudovima druge stranke prosljeđivat će se između ministarstava pravosuđa osim ako ugovorna stranka ne pribjegne mogućnosti koju predviđa stavak 6. članka 15.

2. Zamoljena stranka obavijestit će stranku koja je uputila zamolbu o svakoj radnji poduzetoj po takvim informacijama i dostavit će prijepis odluke koja je donesena.

3. Odredbe članka 16. primjenjivat će se na informacije pružene prema stavku 1. ovoga članka.

Poglavlje VII.

RAZMJENA INFORMACIJA O KAŽNJAVANJU

Članak 22.

Svaka ugovorna stranka obavijestit će svaku drugu stranku o svim kaznenim presudama i naknadnim mjerama koje se odnose na državljane te stranke i koje su uvedene u sudsku evidenciju. Ministarstva pravosuđa takve će informacije prosljeđivati jedna drugima najmanje jedanput godišnje. Kad se osoba u pitanju smatra državljaninom dvije ili više drugih ugovornih stranaka, informacije će se dostaviti svakoj od tih stranaka, osim u slučaju kad je ta osoba državljanin one stranke na čijem je području bila osuđena.

Poglavlje VIII.

ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 23.

1. Svaka ugovorna stranka može u trenutku potpisivanja ove Konvencije ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji ili pristupu, staviti rezervu na bilo koju odredbu ili odredbe Konvencije.

2. Svaka ugovorna stranka koja je stavila rezervu povući će je čim to okolnosti budu dozvoljavale. Takvo povlačenje bit će izvršeno upućivanjem notifikacije glavnom tajniku Vijeća Europe.

3. Ugovorna stranka koja je stavila rezervu na neku odredbu Konvencije ne može zahtijevati od druge stranke primjenu te odredbe, osim u onoj mjeri u kojoj ju je ona sama prihvatila.

Članak 24.

Svaka ugovorna stranka može, u trenutku potpisivanja Konvencije ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji ili pristupu, izjavom naslovljenom na glavnog tajnika Vijeća Europe odrediti koja će se tijela smatrati sudskim tijelima u smislu ove Konvencije.

Članak 25.

1. Ova Konvencija primjenjivat će se na matična područja ugovornih stranaka.

2. U pogledu Francuske, ona će se također primjenjivati na Alžir i na prekomorske departmane, a u pogledu Italije, primjenjivat će se također na područje Somalije pod talijanskom upravom.

3. Savezna Republika Njemačka može proširiti primjenu ove Konvencije na Land Berlin obaviješću upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe.

4. U pogledu Kraljevine Nizozemske, Konvencija će se primjenjivati na njezino europsko područje. Nizozemska može proširiti primjenu Konvencije na Nizozemske Antile, Surinam i Nizozemsku Novu Gvineju obaviješću upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe.

5. Neposrednim utanačenjima između dvije ili više ugovornih stranaka te u skladu s uvjetima predviđenim u takvim utanačenjima, polje primjene ove Konvencije može se proširiti na bilo koje drugo područje jedne od tih stranaka za čije je međunarodne odnose ta stranka odgovorna, a koja su različita od onih navedenih u stavcima 1, 2, 3. i 4. ovoga članka.

Članak 26.

1. Podložno odredbama članka 15, stavka 7, i članka 16, stavka 3, ova će Konvencija biti, glede onih zemalja na koje se primjenjuje, iznad odredaba međunarodnih ugovora, konvencija ili dvostranih sproazuma koji uređuju uzajamnu sudsku pomoć u kaznenim stvarima između dvije ugovorne stranke.

2. Ova Konvencija neće utjecati na obveze koje proizlaze iz odredaba bilo koje druge dvostrane ili mnogostrane međunarodne konvencije koje sadrže ili će sadržavati uglavke kojima se uređuju specifični vidovi uzajamne sudske pomoći u pojedinom polju.

3. Ugovorne stranke mogu između sebe sklapati dvostrane ili mnogostrane sporazume o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima jedino u cilju dopunjavanja odredaba ove Konvencije ili olakšavanja primjene u njoj sadržanih načela.

4. Kad se uzajamna sudska pomoć u kaznenim stvarima između dvije ili više ugovornih stranaka provodi na temelju ujednačenog zakonodavstva ili posebnog sustava koji predviđa recipročnu primjenu mjera uzajamne sudske pomoći na njihovim područjima, te će stranke imati mogućnost da nezavisno od odredaba ove Konvencije uređuju međusobne odnose u tom polju isključivo u skladu s takvim zakonodavstvom ili sustavom. Ugovorne stranke koje su u skladu s ovim stavkom između sebe isključile primjenu ove Konvencije uputit će u tom smislu notifikaciju glavnom tajniku Vijeća Europe.

Članak 27.

1. Ova je Konvencija otvorena za potpisivanje članicama Vijeća Europe. Ona će se ratificirati. Isprave o ratifikaciji polažu se kod glavnog tajnika Vijeća.

2. Konvencija stupa na snagu 90 dana nakon datuma polaganja treće isprave o ratifikaciji.

3. Za svaku potpisnicu koja ju naknadno ratificira, Konvencija stupa na snagu 90 dana nakon dana polaganja njezine isprave o ratifikaciji.

Članak 28.

1. Odbor ministara Vijeća Europe može pozvati svaku državu nečlanicu Vijeća da pristupi ovoj Konvenciji. Odluka o takvom pozivu donosi se jednoglasnim sporazumom članica Vijeća koje su ratificirale Konvenciju.

2. Pristup će se izvršiti polaganjem kod glavnog tajnika Vijeća isprave o pristupu koja proizvodi učinak 90 dana nakon njezina polaganja.

Članak 29.

Svaka ugovorna stranka može, što se nje tiče, ovu Konvenciju otkazati notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe. Otkaz proizvodi učinak šest mjeseci nakon dana kad glavni tajnik Vijeća primi takvu notifikaciju.

Članak 30.

Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će članice Vijeća i vladu svake države koja je pristupila ovoj Konvenciji o:

a) imenima potpisnica i polaganju svake isprave o ratifikaciji ili pristupu;

b) datumu stupanja na snagu ove Konvencije;

c) svakoj obavijesti primljenoj u skladu s odredbama stavka 1. članka 5, stavka 3. članka 7, stavka 6. članka 15, stavka 2. članka 16, članka 24, stavaka 3. i 4. članka 25, stavka 4. članka 26;

d) svakoj rezervi stavljenoj u skladu sa stavkom 1. članka 24;

e) povlačenje svake rezerve, u skladu sa stavkom 2. članka 23;

f) svakoj notifikaciji otkaza primljenoj u skladu s odredbama članka 29. i danu s kojim takav otkaz proizvodi učinak.

U potvrdu toga su potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Strasbourgu 20. travnja 1959, na engleskom i francuskom, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom jedinom primjerku koji se pohranjuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerovljeni prijepis vladama koje su Konvenciju potpisale ili joj pristupile.

DODATNI PROTOKOL EUROPSKOJ KONVENCIJI O UZAJAMNOJ POMOĆI U KAZNENIM STVARIMA OD 17. OŽUJKA 1978. GODINE

Države članice Europe, potpisnice ovog Protokola,

želeći u polju fiskalnih djela olakšati primjenu Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima otvorene za potpis u Strasbourgu 20. travnja 1959. ( u daljnjem tekstu: Konvencija);

smatrajući također da je poželjno dopuniti Konvenciju u određenim drugim vidovima;

sporazumjele su se kako slijedi:

Poglavlje I.

Članak 1.

Ugovorne stranke neće se koristiti pravom da odbiju pomoć, predviđenim u članku 2.a) Konvencije, isključivo iz razloga što se zamolba odnosi na djelo koje zamoljena stranka smatra fiskalnim kažnjivim djelom.

Članak 2.

1. U slučaju kad je ugovorna stranka postupanje po sudskoj zamolnici radi pretrage ili zapljene imovine vezala uz uvjet da je djelo na kojem se temelji sudska zamolnica kažnjivo i po pravu stranke koja je uputila zamolbu i po pravu zamoljene stranke, taj će uvjet biti ispunjen glede fiskalnih djela ako je dotično djelo kažnjivo po pravu stranke koja je uputila zamolbu i odgovara djelu takve iste naravi u pravu zamoljene stranke.

2. Zahtjev se ne može odbiti na temelju toga što pravo zamoljene stranke ne nameće istovrsni porez ili pristojbu ili ne sadrži istovrsne propise glede poreza, pristojbi, carina ili mijenjanja valute kao pravo stranke koja upućuje zamolbu.

Poglavlje II.

Članak 3.

Konvencija se također primjenjuje na:

(a) dostavu dokumenata koji se odnose na izvršenje kazne, naplatu novčane kazne ili plaćanju troškova postupka;

(b) mjere koje se odnose na privremeni prekid izricanja kazne ili njezinog izvršenja, na uvjetno puštanje na slobodu, na odgodu početka izvršenja presude ili obustavu takvog izvršenja.

Poglavlje III.

Članak 4.

Članak 22. Konvencije dopunjuje se sljedećim tekstom, pri čemu izvorni članak 22. Konvencije postaje stavak 1, a niže navedene odredbe postaju stavak 2:

»2. Nadalje, svaka ugovorna stranka koja je pružila gore spomenute informacije, dostavit će zainteresiranoj stranci, na njezin zahtjev u svakom pojedinačnom slučaju, prijepis presuda i mjera o kojima se radi, kao i svaku drugu relevantnu informaciju, sa svrhom da joj omogući da procijeni da li na unutarnjepravnom planu postoji potreba za takvim mjerama. Takva komunikacija odvijat će se između zainteresiranih ministarstava pravosuđa.«

Poglavlje IV.

Članak 5.

1. Ovaj Protokol otvoren je za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe koje su potpisale Konvenciju. On podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

2. Protokol stupa na snagu 90 dana nakon datuma polaganja treće isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju.

3. Za državu potpisnicu koja ga naknadno ratificira, prihvati ili odobri, Protokol stupa na snagu 90 dana nakon dana polaganja njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju.

4. Država članica Vijeća Europe ne može ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovaj Protokol ako već nije ili istodobno ne ratificira Konvenciju.

Članak 6.

1. Svaka država koja je pristupila Konvenciji može pristupiti ovom Protokolu nakon njegova stupanja na snagu.

2. Pristup se ostvaruje polaganjem kod glavnog tajnika Vijeća Europe isprave o pristupu koja će proizvesti učinak 90 dana nakon datuma njenog polaganja.

Članak 7.

1. Svaka država može, u trenutku potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, odrediti područje ili područja na koja će se ovaj Protokol primjenjivati.

2. Svaka država može, u trenutku polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu ili kasnije, u svako doba, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, proširiti ovaj Protokol na svako drugo u izjavi određeno područje ili područja za čije je međunarodne odnose ona odgovorna ili u čije ime je ovlaštena preuzimati obveze.

3. Svaka izjava dana prema prethodnom stavku može se, glede svakog u izjavi navedenog područja, povući notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe. Takvo će povlačenje proizvesti učinak šest mjeseci nakon dana kad glavni tajnik Vijeća Europe primi notifikaciju.

Članak 8.

1. Rezerve koje neka ugovorna stranka stavi na odredbe Konvencije primjennjivat će se također i na ovaj Protokol osim ako ta stranka ne izjavi drukčije u trenutku potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu. Isto se primjenjuje na izjave dane u smislu članka 24. Konvencije.

2. Svaka država može, u trenutku potpisivanja ili polaganja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, izjaviti da si pridržava pravo:

(a) ne prihvatiti poglavlje I, ili prihvatiti ga samo u pogledu određenih djela ili oderđenih kategorija djela navedenih u članku 1, ili ne postupati po sudskim zamolnicama za pretragu ili zapljenu imovine glede fiskalnih djela;

(b) ne prihvatiti poglavlje II;

(c) ne prihvatiti poglavlje III;

3. Svaka ugovorna stranka koja je stavila rezervu u smislu prethodnog stavka, može je povući izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, a koja proizvodi učinak danom njenog primitka.

4. Ugovorna stranka koja na ovaj Protokol primjenjuje rezervu stavljenu na odredbe Konvencije ili koja je na odredbe ovog Protokola stavila rezervu ne može tražiti primjenu te odredbe od druge ugovorne stranke; ona može, međutim, ako je njena rezerva djelomična ili uvjetna, zahtijevati primjenu te odredbe u onoj mjeri u kojoj ju je ona sama prihvatila.

5. Nikakve druge rezerve na odredbe ovog Protokola nisu dopuštene.

Članak 9.

Odredbe ovog Protokola ne diraju u opsežnije odredbe dvostranih ili mnogostranih sporazuma sklopljenih između ugovornih stranaka primjenom članka 26, stavka 3. Konvencije.

Članak 10.

Europski odbor za probleme kriminaliteta pri Vijeću Europe pratit će izvršavanje ovog Protokola i poduzet će sve što je potrebno da bi olakšao prijateljsko rješavanje bilo kakvih poteškoća koje se mogu pojaviti pri njegovoj provedbi.

Članak 11.

1. Svaka ugovorna stranka može, što se nje tiče, otkazati ovaj Protokol notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe.

2. Takav otkaz proizvodi učinak šest mjeseci nakon dana kad glavni tajnik Vijeća Europe primi takvu notifikaciju.

3. Otkaz Konvencije automatski povlači i otkaz ovog Protokola.

Članak 12.

Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će države članice Vijeća koje su pristupile Konvenciji o:

(a) svakom potpisu ovog Protokola;

(b) polaganju svake isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu;

(c) svakom datumu stupanja na snagu ovog Protokola, u skladu s člancima 5. i 6;

(d) svakoj izjavi primljenoj u smislu odredbi stavaka 2. i 3. članka 7;

(e) svakoj izjavi primljenoj u smislu odredbi stavka 1. članka 8;

(f) svakoj rezervi stavljenoj u smislu odredbi stavka 2. članka 8;

(g) povlačenju svake rezerve provedenom u smislu odredbi stavka 3. članka 8;

(h) svakoj notifikaciji primljenoj u smislu odredbi članka 11. i danu s kojim otkaz proizvodi učinak.

U potvrdu toga su potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol.

Sastavljeno u Strasbourgu 17. ožujka 1978., na engleskom i francuskom, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom jedinom primjerku koji se pohranjuje u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerovljeni prijepis svakoj državi koja je Protokol potpisala ili mu je pristupila.

Članak 3.

Republika Hrvatska priopćit će na Konvenciju o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima sljedeće izjave prilikom polaganja isprave o pristupanju (potvrđivanju):

IZJAVA
vezana uz članak 5. stavak 1. Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima

Republika Hrvatska izjavljuje da će zamolnicama dostavljenim radi izvršenja pretraživanja ili oduzimanja imovine biti udovoljeno samo ukoliko su ispunjeni uvjeti određeni u točkama a), b) i c) stavka 1. članka 5.

IZJAVA
vezana uz članak 7. stavak 3. Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima

Republika Hrvatska izjavljuje da zamolnica za dostavu poziva pred sud upućena osobi koja prebiva na hrvatskom teritoriju, mora biti dostavljena nadležnim hrvatskim pravosudnim tijelima najmanje 30 dana prije datuma utvrđenog za njezin dolazak pred sud.

IZJAVA
vezana uz članak 15. Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima

Republika Hrvatska izjavljuje da svaka zamolnica za uzajamnu sudsku pomoć treba biti upućena Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske.

U naročito žurnim slučajevima zamolnica može biti dostavljena Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske putem Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL).

IZJAVA
vezana uz članak 16. Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima

Republika Hrvatska izjavljuje da u smislu članka 16. stavak 2. zamolnice za uzajamnu sudsku pomoć i akti priloženi uz zamolnicu trebaju biti popraćeni prijevodom na hrvatski jezik, odnosno, ukoliko to nije moguće na engleski jezik.

IZJAVA
vezana uz članak 24. Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima

U smislu ove Konvencije, pravosudnim tijelima u Republici Hrvatskoj smatraju se sudovi i državna odvjetništva.

EUROPEAN CONVENTION ON MUTUAL ASSISTANCE IN CRIMINAL MATTERS

PREAMBLE

The Governments signatory hereto, being Members of the Council of Europe,

Considering that the aim of the Council of Europe is to achieve greater unity among its Members;

Believing that the adoption of common rules in the field of mutual assistance in criminal matters will contribute to the attainment of this aim;

Considering that such mutual assistance is related to the question of extradition, which has already formed the subject of a Convention signed on 13th December 1957.

Have agreed as follows:

Chapter I

GENERAL PROVISIONS

Article 1

1. The Contracting Parties undertake to afford each other, in accordance with the provisions of this Convention, the widest measure of mutual assistance in proceedings in respect of offences the punishment of which, at the time of the request for assistance, falls within the jurisdiction of the judicial authorities of the requesting Party.

2. This Convention does not apply to arrests, the enforcement of verdicts or offences under military law which are not offences under ordinary criminal law.

Article 2

Assistance may be refused:

(a) if the request concerns an offence which the requested Party considers a political offence, an offence connected with a political offence, or a fiscal offence;

(b) if the requested Party considers that execution of the request is likely to prejudice the sovereignty, security, ordre public or other essential interests of its country.

Chapter II

LETTERS ROGATORY

Article 3

1. The requested Party shall execute in the manner provided for by its law any letters rogatory relating to a criminal matter and addressed to it by the judicial authorities of the requesting Party for the purpose of procuring evidence or transmitting articles to be produced in evidence, records or documents.

2. If the requesting Party desires witnesses or experts to give evidence on oath, it shall expressly so request, and the requested Party shall comply with the request if the law of its country does not prohibit it.

3. The requested Party may transmit certified copies or certified photostat copies of records or documents requested, unless the requesting Party expressly requests the transmission of originals, in which case the requested Party shall make every effort to comply with the request.

Article 4

On the express request of the requesting Party the requested Party shall state the date and place of execution of the letters rogatory. Officials and interested persons may be present if the requested Party consents.

Article 5

1. Any Contracting Party may, by a declaration addressed to the Secretary-General of the Council of Europe, when signing this convention or depositing its instrument of ratification or accession, reserve the right to make the execution of letters rogatory for search or seizure of property dependent on one or more of the following conditions:

(a) that the offence motivating the letters rogatory is punishable under both the law of the requesting Party and the law of the requested Party;

(b) that the offence motivating the letters rogatory is an extraditable offence in the requested country;

(c) that execution of the letters rogatory is consistent with the law of the requested Party.

2. Where a Contracting Party makes a declaration in accordance with paragraph I of this Article, any other Party may apply reciprocity.

Article 6

1. The requested Party may delay the handing over of any property, records or documents requested, if it requires the said property, records or documents in connection with pending criminal proceedings.

2. Any property, as well as original records or documents, handed over in execution of letters rogatory shall be returned by the requesting Party to the requested Party as soon as possible unless the latter Party waives the return thereof.

Chapter III

SERVICE OF WRITS AND RECORDS OF JUDICIAL VERDICTS - APPEARANCE OF WITNESSES, EXPERTS AND PROSECUTED PERSONS

Article 7

1. The requested Party shall effect service of writs and records of judicial verdicts which are transmitted to it for this purpose by the requesting Party.

Service may be effected by simple transmission of the writ or record to the person to be served. If the requesting Party expressly so requests, service shall be effected by the requested Party in the manner provided for the service of analogous documents under its own law or in a special manner consistent with such law.

2. Proof of service shall be given by means of a receipt dated and signed by the person served or by means of a declaration made by the requested Party that service has been effected and stating the form and date of such service. One or other of these documents shall be sent immediately to the requesting Party. The requested Party shall, if the requesting Party so requests, state whether service has been effected in accordance with the law of the requested Party. If service cannot be effected, the reasons shall be communicated immediately by the requested Party to the requesting Party.

3. Any Contracting Party may, by a declaration addressed to the Secretary-General of the Council of Europe, when signing this Convention or depositing its instrument of ratification or accession, request that service of a summons on an accused person who is in its territory be transmitted to its authorities by a certain time before the date set for appearance. This time shall be specified in the aforesaid declaration and shall not exceed 50 days.

This time shall be taken into account when the date of appearance is being fixed and when the summons is being transmitted.

Article 8

A witness or expert who has failed to answer a summons to appear, service of which has been requested, shall not, even if the summons contains a notice of penalty, be subjected to any punishment or measure of restraint, unless subsequently he voluntarily enters the territory of the requesting Party and is there again duly summoned.

Article 9

The allowances, including subsistence, to be paid and the travelling expenses to be refunded to a witness or expert by the requesting Party shall be calculated as from his place of residence and shall be at rates at least equal to those provided for in the scales and rules in force in the country where the hearing is intended to take place.

Article 10

1. If the requesting Party considers the personal appearance of a witness or expert before its judicial authorities especially necessary, it shall so mention in its request for service of the summons and the requested Party shall invite the witness or expert to appear.

The requested Party shall inform the requesting Party of the reply of the witness or expert.

2. In the case provided for under paragraph 1 of this Article the request or the summons shall indicate the approximate allowances payable and the travelling and subsistence expenses refundable.

3. If a specific request is made, the requested Party may grant the witness or expert an advance. The amount of the advance shall be endorsed on the summons and shall be refunded by the requesting Party.

Article 11

1. A person in custody whose personal appearance as a witness or for purposes of confrontation is applied for by the requesting Party, shall be temporarily transferred to the territory where the hearing is intended to take place, provided that he shall be sent back within the period stipulated by the requested Party and subject to the provisions of Article 12 in so far as these are applicable.

Transfer may be refused:

(a) if the person in custody does not consent.

(b) if his presence is necessary at criminal proceedings pending in the territory of the requested Party.

(c) if transfer is liable to prolong his detention, or

(d) if there are other overriding grounds for not transferring him to the territory of the requesting Party.

2. Subject to the provisions of Article 2, in a case within the immediately preceding paragraph, transit of the person in custody through the territory of a third State, Party to this Convention, shall be granted on application, accompanied by all necessary documents, addressed by the Ministry of Justice of the requesting Party to the Ministry of Justice of the Party through whose territory transit is requested.

A Contracting Party may refuse to grant transit to its own nationals.

3. The transferred person shall remain in custody in the territory of the requesting Party and, where applicable, in the territory of the Party through which transit is requested, unless the Party from whom transfer is requested applies for his release.

Article 12

1. A witness or expert, whatever his nationality, appearing on a summons before the judicial authorities of the requesting Party shall not be prosecuted or detained or subjected to any other restriction of his personal liberty in the territory of that Party in respect of acts or convictions anterior to his departure from the territory of the requested Party.

2. A person, whatever his nationality, summoned before the judicial authorities of the requesting Party to answer for acts forming the subject of proceedings against him, shall not be prosecuted or detained or subjected to any other restriction of his personal liberty for acts or convictions anterior to his departure from the territory of the requested Party and not specified in the summons.

3. The immunity provided for in this article shall cease when the witness or expert or prosecuted person, having had for a period of fifteen consecutive days from the date when his presence is no longer required by the judicial authorities an opportunity of leaving, has nevertheless remained in the territory, or having left it, has returned.

Chapter IV

JUDICIAL RECORDS

Article 13

1. A requested Party shall communicate extracts from and information relating to judicial records, requested from it by the judicial authorities of a Contracting Party and needed in a criminal matter, to the same extent that these may be made available to its own judicial authorities in like case.

2. In any case other than that provided for in paragraph 1 of this Article the request shall be complied with in accordance with the conditions provided for by the law, regulations or practice of the requested Party.

Chapter V

PROCEDURE

Article 14

1. Requests for mutual assistance shall indicate as follows:

(a) the authority making the request,

(b) the object of and the reason for the request,

(c) where possible, the identity and the nationality of the person concerned, and

(d) where necessary, the name and address of the person to be served.

2. Letters rogatory referred to in Articles 3, 4 and 5 shall, in addition, state the offence and contain a summary of the facts.

Article 15

1. Letters rogatory referred to in Articles 3, 4 and 5 as well as the applications referred to in Article II shall be addressed by the Ministry of Justice of the requesting Party to the Ministry of Justice of the requested Party and shall be returned through the same channels.

2. In case of urgency, letters rogatory may be addressed directly by the judicial authorities of the requesting Party to the judicial authorities of the requested Party. They shall be returned together with the relevant documents through the channels stipulated in paragraph 1 of this article.

3. Requests provided for in paragraph 1 of Article 13 may be addressed directly by the judicial authorities concerned to the appropriate authorities of the requested Party, and the replies may be returned directly by those authorities. Requests provided for in paragraph 2 of Article 13 shall be addressed by the Ministry of Justice of the requesting Party to the Ministry of Justice of the requested Party.

4. Requests for mutual assistance, other than those provided for in paragraphs 1 and 3 of this article and, in particular, requests for investigation preliminary to prosecution, may be cummunicated directly between the judicial authorities.

5. In cases where direct transmission is permitted under this Convention, it may take place through the International Criminal Police Organisation (Interpol).

6. A Contracting Party may, when signing this Convention or depositing its instrument of ratification or accession, by a declaration addressed to the Secretary-General of the Council of Europe, give notice that some or all requests for assistance shall be sent to it through channels other than those provided for in this article, or require that, in a case provided for in paragraph 2 of this article, a copy of the letters rogatory shall be transmitted at the same time to its Ministry of Justice.

7. The provisions of this article are without prejudice to those of bilateral agreements or arrangements in force between Contracting Parties which provide for the direct transmission of requests for assistance between their respective authorities.

Article 16

1. Subject to paragraph 2 of this article, translations of requests and annexed documents shall not be required.

2. Each Contracting Party may, when signing or depositing its instrument of ratification or accession, by means of a declaration addressed to the Secretary-General of the Council of Europe, reserve the right to stipulate that requests and annexed documents shall be addressed to it accompanied by a translation into its own language or into either of the official languages of the Council of Europe or into one of the latter languages, specified by it. The other Contracting Parties may apply reciprocity.

3. This article is without prejudice to the provisions concerning the translation of requests or annexed documents contained in the agreements or arrangements in force or to be made, between two or more Contracting Parties.

Article 17

Evidence or documents transmitted pursuant to this Convention shall not require any form of authentication.

Article 18

Where the authority which receives a request for mutual assistance has no jurisdiction to comply therewith, it shall, ex officio, transmit the request to the competent authority of its country and shall so inform the requesting Party through the direct channels, if the request has been addressed through such channels.

Article 19

Reasons shall be given for any refusal of mutual assistance.

Article 20

Subject to the provisions of Article 10, paragraph 3, execution of requests for mutual assistance shall not entail refunding of expenses except those incurred by the attendance of experts in the territory of the requested Party or the transfer of a person in custody carried out under Article II.

Chapter VI

LAYING OF INFORMATION
IN CONNECTION WITH PROCEEDINGS

Article 21

1. Information laid by one Contracting Party with a view to proceedings in the courts of another Party shall be transmitted between the Ministries of Justice concerned unless a Contracting Party avails itself of the option provided for in paragraph 6 of Article 15.

2. The requested Party shall notify the requesting Party of any action taken on such information and shall forward a copy of the record of any verdict pronounced.

3. The provisions of Article 16 shall apply to information laid under paragraph I of this article.

Chapter VII

EXCHANGE OF INFORMATION FROM JUDICIAL RECORDS

Article 22

Each Contracting Party shall inform any other Party of all criminal convictions and subsequent measures in respect of nationals of the latter Party, entered in the judicial records. Ministries of Justice shall communicate such information to one another at least once a year. Where the person concerned is considered a national of two or more other Contracting Parties, the information shall be given to each of these Parties, unless the person is a national of the Party in the territory of which he was convicted.

Chapter VIII

FINAL PROVISIONS

Article 23

1. Any Contracting Party may, when signing this Convention or when depositing its instrument of ratification or accession, make a reservation in respect of any provision or provisions of the Convention.

2. Any Contracting Party which has made a reservation shall withdraw it as soon as circumstances permit. Such withdrawal shall be made by notification to the Secretary-General of the Council of Europe.

3. A Contracting Party which has made a reservation in respect of a provision of the Convention may not claim application of the said provision by another Party save in so far as it has itself accepted the provision.

Article 24

A Contracting Party may, when signing the Convention or depositing its instrument of ratification or accession, by a declaration addressed to the Secretary-General of the Council of Europe, define what authorities it will, for the purposes of the Convention, deem judicial authorities.

Article 25

1. This Convention shall apply to the metropolitan territories of the Contracting Parties.

2. In respect of France, it shall also apply to Algeria and to the overseas Departments, and, in respect of Italy, it shall also apply to the territory of Somaliland under Italian administration.

3. The Federal Republic of Germany may extend the application of this Convention to the Land of Berlin by notice addressed to the Secretary-General of the Council of Europe.

4. In respect of the Kingdom of the Netherlands, the Convention shall apply to its European territory. The Netherlands may extend the application of this Convention to the Netherlands Antilles, Surinam and Netherlands New Guinea by notice addressed to the Secretary-General of the Council of Europe.

5. By direct arrangement between two or more Contracting Parties and subject to the conditions laid down in the arrangement, the application of this Convention may be extended to any territory, other than the territories mentioned in paragraphs 1, 2, 3 and 4 of this article, of one of these Parties, for the international relations of which any such Party is responsible.

Article 26

1. Subject to the provisions of Article 15, paragraph 7, and Article 16, paragraph 3, this Convention shall, in respect of those countries to which it applies, supersede the provisions of any treaties, conventions or bilateral agreements governing mutual assistance in criminal matters between any two Contracting Parties.

2. This Convention shall not affect obligations incurred under the terms of any other bilateral or multilateral international convention which contains or may contain clauses governing specific aspects of mutual assistance in a given field.

3. The Contracting Parties may conclude between themselves bilateral or multilateral agreements on mutual assistance in criminal matters only in order to supplement the provisions of this Convention or to facilitate the application of the principles contained therein.

4. Where, as between two or more Contracting Parties, mutual assistance in criminal matters is practised on the basis of uniform legislation or of a special system providing for the reciprocal application in their respective territories of measures of mutual assistance these Parties shall, notwithstanding the provisions of this Convention, be free to regulate their mutual relations in this field exclusively in accordance with such legislation or system. Contracting Parties which, in accordance with this paragraph, exclude as between themselves the application of this Convention shall notify the Secretary-General of the Council of Europe accordingly.

Article 27

1. This Convention shall be open to signature by the Members of the Council of Europe. It shall be ratified. The instruments of ratification shall be deposited with the Secretary-General of the Council.

2. The Convention shall come into force 90 days after the date of deposit of the third instrument of ratification.

3. As regards any signatory ratifying subsequently the Convention shall come into force 90 days after the date of the deposit of its instrument of ratification.

Article 28

1. The Committee of Ministers of the Council of Europe may invite any State not a Member of the Council to accede to this Convention, provided that the resolution containing such invitation obtains the unanimous agreement of the Members of the Council who have ratified the Convention.

2. Accession shall be by deposit with the Secretary-General of the Council of an instrument of accession which shall take effect 90 days after the date of its deposit.

Article 29

Any Contracting Party may denounce this Convention in so far as it is concerned by giving notice to the Secretary-General of the Council of Europe. Denunciation shall take effect six months after the date when the Secretary-General of the Council received such notification.

Article 30

The Secretary-General of the Council of Europe shall notify the Members of the Council and the Government of any State which has acceded to this Convention of:

(a) the names of the Signatories and the deposit of any instrument of ratification or accession;

(b) the date of entry into force of this Convention;

(c) any notification received in accordance with the provisions of Article 5 - paragraph 1, Article 7 - paragraph 3, Article 15 - paragraph 6, Article 16 - paragraph 2, Article 24, Article 25 - paragraphs 3 and 4, or Article 26 - paragraph 4;

(d) any reservation made in accordance with Article 23, paragraph 1;

(e) the withdrawal of any reservation in accordance with Article 23, paragraph 2;

(f) any notification of denunciation received in accordance with the provisions of Article 29 and the date on which such denunciation will take effect.

In witness whereof the undersigned being duly authorised thereto, have signed this Convention.

Done at Strasbourg, this 20th day of April 1959, in English and French, both texts being equally authoritative, in a single copy which shall remain deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each of the signatory and acceding Governments.

ADDITIONAL PROTOCOL TO THE EUROPEAN CONVENTION ON MUTUAL ASSISTANCE IN CRIMINAL MATTERS

The member States of the Council of Europe, signatory to this Protocol,

Desirous of facilitating the application of the European Convention on Mutual Assistance in Criminal Matters opened for signature in Strasbourg on 20 April 1959 (hereinafter referred to as »the Convention«) in the field of fiscal offences;

Considering it also desirable to supplement the Convention in certain other respects,

Have agreed as follows:

Chapter I

Article 1

The Contracting Parties shall not exercise the right provided for in Article 2 (a) of the Convention to refuse assistance solely on the ground that the request concerns an offence which the requested Party considers a fiscal offence.

Article 2

1. In the case where a Contracting Party has made the execution of letters rogatory for search or seizure of property dependent on the condition that the offence motivating the letters rogatory is punishable under both the law of the requesting Party and the law of the requested Party, this condition shall be fulfilled, as regards fiscal offences, if the offence is punishable under the law of the requesting Party and corresponds to an offence of the same nature under the law of the requested Party.

2. The request may not be refused on the ground that the law of the requested Party does not impose the same kind of tax or duty or does not contain a tax, duty, customs and exchange regulation of the same kind as the law of the requesting Party.

Chapter II

Article 3

The Convention shall also apply to:

a. the service of documents concerning the enforcement of a sentence, the recovery of a fine or the payment of costs of proceedings;

b. measures relating to the suspension of pronouncement of a sentence or of its enforcement, to conditional release, to deferment of the commencement of the enforcement of a sentence or to the interruption of such enforcement.

Chapter III

Article 4

Article 22 of the Convention shall be supplemented by the following text, the original Article 22 of the Convention becoming paragraph 1 and the below-mentioned provisions becoming paragraph 2:

»2. Furthermore, any Contracting Party which has supplied the above-mentioned information shall communicate to the Party concerned, on the latteržs request in individual cases, a copy of the convictions and measures in question as well as any other information relevant thereto in order to enable it to consider whether they necessitate any measures at national level. This communication shall take place between the Ministries of Justice concerned.«

Chapter IV

Article 5

1. This Protocol shall be open to signature by the member States of the Council of Europe which have signed the Convention. It shall be subject to ratification, acceptance or approval. Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

2. The Protocol shall enter into force 90 days after the date of the deposit of the third instrument of ratification, acceptance or approval.

3. In respect of a signatory State ratifying, accepting or approving subsequently, the Protocol shall enter into force 90 days after the date of the deposit of its instrument of ratification, acceptance or approval.

4. A member State of the Council of Europe may not ratify, accept or approve this Protocol without having, simultaneously or previously, ratified the Convention.

Article 6

1. Any State which has acceded to the Convention may accede to this Protocol after the Protocol has entered into force.

2. Such accession shall be effected by depositing with the Secretary General of the Council of Europe an instrument of accession which shall take effect 90 days after the date of its deposit.

Article 7

1. Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, specify the territory or territories to which this Protocol shall apply.

2. Any State may, when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession or at any later date, by declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, extend this Protocol to any other territory or territories specified in the declaration and for whose international relations it is responsible or on whose behalf it is authorised to give undertakings.

3. Any declaration made in pursuance of the preceding paragraph may, in respect of any territory mentioned in such declaration, be withdrawn by means of a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe. Such withdrawal shall take effect six months after the date of receipt by the Secretary General of the Council of Europe of the notification.

Article 8

1. Reservations made by a Contracting Party to a provision of the Convention shall be applicable also to this Protocol, unless that Party otherwise declares at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession. The same shall apply to the declarations made by virtue of Article 24 of the Convention.

2. Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, declare that it reserves the right:

a. not to accept Chapter I, or to accept it only in respect of certain offences or certain categories of the offences referred to in Article 1, or not to comply with letters rogatory for search or seizure of property in respect of fiscal offences;

b. not to accept Chapter II;

c. not to accept Chapter III.

3. Any Contracting Party may withdraw a declaration it has made in accordance with the feregoing paragraph by means of a declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe which shall become effective as from the date of its receipt.

4. A Contracting Party which has applied to this Protocol a reservation made in respect of a provision of the Convention or which has made a reservation in respect of a provision of this Protocol may not claim the application of that provision by another Contracting Party; it may, however, if its reservation is partial or conditional claim the application of that provisions in so far as it has itself accepted it.

5. No other reservation may be made to the provisions of this Protocol.

Article 9

The provisions of this Protocol are without prejudice to more extensive regulations in bilateral or multilateral agreements concluded between Contracting Parties in application of Article 26, paragraph 3, of the Convention.

Article 10

The European Committee on Crime Problems of the Council of Europe shall be kept informed regarding the application of this Protocol and shall do whatever is needful to facilitate a friendly settlement of any difficulty which may arise out of its execution.

Article 11

1. Any Contracting Party may, in so far as it is concerned, denounce this Protocol by means of a notification adressed to the Secretary General of the Council of Europe.

2. Such denunciation shall take effect six months after the date of receipt by the Secretary General of such notification.

3. Denunciation of the Convention entails automatically denunciation of this Protocol.

Article 12

The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council and any State which has acceded to the Convention of:

a. any signature of this Protocol;

b. any deposit of an instrument of ratification, acceptance, approval or accession;

c. any date of entry into force of this Protocol in accordance with Articles 5 and 6;

d. any declaration received in pursuance of the provisions of paragraphs 2 and 3 of Article 7;

e. any declaration received in pursuance of the provisions of paragraph 1 of Article 8;

f. any reservation made in pursuance of the provisions of paragraph 2 of Article 8;

g. the withdrawal of any reservation carried out in pursuance of the provisions of paragraph 3 of Article 8;

h. any notification received in pursuance of the provisions of Article 11 and the date on which denunciation takes effect.

In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Protocol.

Done at Strasbourg, this 17th day of March 1978, in English and in French, both texts being equally authoritative, in a single copy which shall remain deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each of the signatory and acceding States.

Članak 4.

Za izvršenje ove Konvencije i Dodatnog protokola uz Konvenciju nadležno je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-05/98-01/23
Zagreb, 5. ožujka 1999.

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

Potpredsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Vladimir Šeks, dipl. iur., v. r.