KONVENCIJA O DISKRIMINACIJI U ZAPOSLENJU I ZANIMANJU

NN 5/2000 (14.4.2000.), KONVENCIJA O DISKRIMINACIJI U ZAPOSLENJU I ZANIMANJU

MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

52

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji ("Narodne novine-Međunarodni ugovori" broj 2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o diskriminaciji u zaposlenju i zanimanju.
2. Test konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:
 

Konvencija III

KONVENCIJA O DISKRIMINACIJI U ODNOSU NA ZAPOSLENJE I ZANIMANJE


Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sastavši se na svom četrdesetdrugom zasjedanju 4. lipnja 1958., i

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi s diskriminacijom na području rada i u pogledu zanimanja, a što je četvrta točka dnevnog reda zasjedanja, i

odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik Međunarodne konvencije;

uzimajući u obzir da Philadelphijska deklaracija potvrđuje da sva ljudska bića, bez obzira na rasu, vjeroispovijed ili spol, imaju pravo na materijalno blagostanje i duhovni razvoj u uvjetima slobode i dostojanstva, ekonomske sigurnosti i jednakih mogućnosti; i

uzimajući nadalje u obzir da diskriminacija predstavlja kršenje prava navedenih u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima;

usvaja dvadeset petog lipnja tisuću devetsto pedeset i osme godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o diskriminaciji (zaposlenje i zanimanje) iz 1958.:

članak 1.

1. U svrhu ove Konvencije izraz "diskriminacija" obuhvaća

svako pravljenje razlike, isključenje ili davanje prvenstva na temelju rase, boje kože, spola, vjere, političkog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, koje ima za posljedicu ukidanje ili narušavanje jednakosti mogućnosti ili tretmana u zaposlenju ili zanimanju;

svako drugo pravljenje razlike, isključenje ili davanje prvenstva koje ima za posljedicu ukidanje ili narušavanje jednakosti mogućnosti ili tretmana u zaposlenju i zanimanju koje utvrdi zainteresirana članica nakon savjetovanja sa reprezentativnim organizacijama poslodavaca i radnika, ako one postoje, i drugih odgovarajućih tijela.

2. Ne smatra se diskriminacijom pravljenje razlike, isključenje ili davanje prvenstva u odnosu na određeni posao temeljeno na uvjetima koji su mu imanentni.

3. U smislu ove Konvencije izrazi "zaposlenje" i "zanimanje" uključuju pristup stručnom osposobljavanju, pristup zaposlenju i pojedinim zanimanjima, te uvjete zapošljavanja i rada.

članak 2.

Svaka članica za koju je ova Konvencija na snazi obvezuje se, uz pomoć metoda primjerenih nacionalnim uvjetima i praksi, utvrditi i provoditi nacionalnu politiku usmjerenu promicanju jednakosti mogućnosti i tretmana u odnosu na zaposlenje i zanimanje, u cilju otklanjanja svake diskriminacije u tom smislu.

članak 3.

Svaka članica za koju je ova Konvencija na snazi obvezuje se, metodama primjerenim nacionalnim uvjetima i praksi -

nastojati uspostaviti suradnju između organizacija poslodavaca i zaposlenika i ostalih odgovarajućih tijela u okviru promicanja prihvaćanja i provođenja te politike;

donositi takve zakone i promicati takve obrazovne programe koji imaju za cilj osigurati prihvaćanje i provedbu te politike;

ukinuti sve zakonske odredbe i izmijeniti svaku administrativnu uputu ili praksu koja nije u skladu s tom politikom;

provoditi politiku zapošljavanja pod izravnim nadzorom nacionalne vlasti;

osigurati provedbu politike u djelovanjima službi za profesionalnu orijentaciju, stručno osposobljavanje i zapošljavanje pod upravom nacionalne vlasti;

nazna?iti u svojim godišnjim izvješćima o primjeni ove Konvencije djelovanja koja su poduzeta u provedbi te politike, kao i rezultate postignute tim djelovanjima.

članak 4.

Sve mjere koje pogađaju osobu za koju se opravdano sumnja ili utvrdi da se bavi djelatnostima kojima se ugrožava sigurnost države neće se smatrati diskriminacijom, pod uvjetom da ta osoba ima pravo žalbe nadležnom tijelu ustanovljenom u skladu s nacionalnom praksom.

članak 5.

1. Ne smatraju se diskriminacijom posebne mjere zaštite ili pomoći predviđene drugim konvencijama ili preporukama koje je usvojila Međunarodna konferencija rada.

2. Svaka članica može, nakon savjetovanja s reprezentativnim organizacijama poslodavaca i radnika, ako one postoje, utvrditi da se ne smatraju diskriminacijom druge posebne mjere namijenjene zadovoljavanju posebnih potreba osoba za koje je općenito priznato da zbog svojeg spola, životne dobi, invalidnosti, obiteljskih odgovornosti, odnosno društvenog ili kulturnog položaja trebaju posebnu zaštitu ili pomoć.

članak 6.

Svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju obvezuje se primjenjivati je na izvanmatična područja u skladu s odredbama Statuta Međunarodne organizacije rada.

članak 7.

Formalne ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

članak 8.

1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.

2. Ona stupa na snagu dvanaest mjeseci od datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije dviju članica.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu dvanaest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.

članak 9.

1. članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka razdoblja od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, aktom kojeg dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Otkaz počinje djelovati godinu dana nakon datuma kad je registriran.

2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana nakon proteka razdoblja od deset godina iz prethodnog stavka ne otkaže konvenciju prema odredbi ovoga članka, bit će obvezana za još jedno razdoblje od deset godina, a nakon toga može otkazati Konvenciju po proteku svakog novog razdoblja od deset godina prema uvjetima predviđenim u ovome članku.

članak 10.

1. Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada notificira svim članicama Međunarodne organizacije rada registraciju svih ratifikacija i otkaza što su mu priopćile članice Organizacije.

2. Notificirajući članicama Organizacije registraciju druge priopćene mu ratifikacije koja je potrebna da ova Konvencija stupi na snagu, glavni ravnatelj će upozoriti članice organizacije na datum kada Konvencija stupa na snagu.

članak 11.

Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada priopćuje glavnom tajniku Ujedinjenih naroda radi registracije u skladu sa člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda potpune podatke o svim ratifikacijama i izjavama o otkazu što ih je registrirao u skladu s odredbama prethodnih članaka.

članak 12.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotriti potrebu uvrštavanja pitanja njene potpune ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.

članak 13.

1. Ako Konferencija usvoji novu konvenciju koja bi ovu Konvenciju revidirala u cijelosti ili djelomično, tada, ukoliko se novom konvencijom ne odredi drukčije:

ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice ipso iure znači otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 9., ako, i kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu;

od datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu, ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.

2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za one članice koje su je ratificirale, a koje nisu ratificirale revidirajuću konvenciju.

članak 14.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.
 

Convention No. 111

CONVENTION CONCERNING DISCRIMINATION IN RESPECT OF EMPLOYMENT AND OCCUPATION


The General Conference of the International Labour Organisation,

Having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Forty-second Session on 4 June 1958, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to discrimination in the field of employment and occupation, which is the fourth item on the agenda of the session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention, and

Considering that the Declaration of Philadelphia affirms that all human beings, irrespective of race, creed or sex, have the right to pursue both their material well-being and their spiritual development in conditions of freedom and dignity, of economic security and equal opportunity, and

Considering further that discrimination constitutes a violation of rights enunciated by the Universal Declaration of Human Rights,

adopts this twenty-fifth day of June of the year one thousand nine hundred and fifty-eight, the following Convention, which may be cited as the Discrimination (Employment and Occupation) Convention, 1958:

Article 1

For the purpose of this Convention the term "discrimination"includes-

(a) any distinction, exclusion or preference made on the basis of race, colour sex, religion, political opinion, national extraction or social origin, which has the effect of nullifying or impairing equality of opportunity or treatment in employment or occupation;

(b) such other distinction, exclusion or preference which has the effect of nullifying or impairing equality of opportunity or treatment in employment or occupation as may be determined by the Member concerned after consultation with representative employersž and workersž organisations, where such exist, and with other appropriate bodies.

2. Any distinction, exclusion or preference in respect of a particular job based on the inherent requirements thereof shall not be deemed to be discrimination.

3. For the purpose of this Convention the terms "employment" and "occupation" include access to vocational training, access to employment and to particular occupations, and terms and conditions of employment.

Article 2

Each Member for which this Convention is in force undertakes to declare and pursue a national policy designed to promote, by methods appropriate to national conditions and practice, equality of opportunity and treatment in respect of employment and occupation, with a view to eliminating any discrimination in respect thereof.

Article 3

Each Member for which this Convention is in force undertakes, by methods appropriate to national conditions and practice-

(a) to seek the co-operation of employersž and workersž organisations and other appropriate bodies in promoting the acceptance and observance of this policy;

(b) to enact such legislation and to promote such educational programmes as may be calculated to secure the acceptance and observance of the policy;

(c) to repeal any statutory provisions and modify any administrative instructions or practices which are inconsistent with the policy;

(d) to pursue the policy in respect of employment under the direct control of a national authority;

(e) to ensure observance of the policy in the activities of vocational guidance, vocational training and placement services under the direction of a national authority;

(f) to indicate in its annual reports on the application of the Convention the action taken in pursuance of the policy and the results secured by such action.

Article 4

Any measures affecting an individual who is justifiably suspected of, or engaged in, activities prejudicial to the security of the State shall not be deemed to be discrimination, provided that the individual concerned shall have the right to appeal to a competent body established in accordance with national practice.

Article 5

1. Special measures of protection or assistance provided for in other Conventions or Recommendations adopted by the International Labour Conference shall not be deemed to be discrimination.

2. Any Member may, after consultation with representative employersž and workersž organisations, where such exist, determine that other special measures designed to meet the particular requirements of persons who, for reasons such as sex, age, disablement, family responsibilities or social or cultural status, are generally recognised to require special protection or assistance, shall not be deemed to be discrimination.

Article 6

Each Member which ratifies this Convention undertakes to apply it to non-metropolitan territories in accordance with the provisions of the Constitution of the International Labour Organisation.

Article 7

The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 8

1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.

2. It shall come into force twelve months after the date on which the ratifications of two Members have been registered with the Director-General.

3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months after the date on which its ratifications has been registered.

Article 9

1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an Act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation should not take effect until one year after the date on which it is registered.

2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under the terms provided for in this Article.

Article 10

1. The Director-General of the International Labour Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the registration of all ratifications and denunciations communicated to him by the Members of the Organisation.

2. When notifying the Members of the Organisation of the registration of the second ratification communicated to him, the Director-General shall draw the attention of the Members of the Organisation to the date upon which the Convention will come into force.

Article 11

The Director-General of the International Labour Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for registration in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.

Article 12

At such times as may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 13

1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:

a) the ratification by a Member of the new revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 9 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;

b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.

2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.

Article 14

The English and French versions of the text of this Convention are equally authoritative.
 

Klasa: 910-01/99-01/177
Urbroj: 524-02/3-00-22
Zagreb, 8. ožujka 2000.

Ministar rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.