ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA

103
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KAZNENOPRAVNE KONVENCIJE O KORUPCIJI

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Kaznenopravne konvencije o korupciji, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 27. rujna 2000.
Broj: 01-081-00-3179/2
Zagreb, 30. rujna 2000.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU KAZNENOPRAVNE KONVENCIJE O KORUPCIJI

Članak 1.

Potvrđuje se Kaznenopravna konvencija o korupciji, koju je u Strasbourgu, Francuska Republika, 15. rujna 1999. u ime Vlade Republike Hrvatske potpisao veleposlanik i stalni predstavnik Republike Hrvatske pri Vijeću Europe.

Članak 2.

Tekst Kaznenopravne konvencije o korupciji u izvorniku na engleskom i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

PREAMBLE

The member States of the Council of Europe and the other States signatory hereto,
Considering that the aim of the Council of Europe is to achieve a greater unity between its members;
Recognising the value of fostering co-operation with the other States signatories to this Convention;
Convinced of the need to pursue, as a matter of priority, a common criminal policy aimed at the protection of society against corruption, including the adoption of appropriate legislation and preventive measures;
Emphasising that corruption theatens the rule of law, democracy and human rights, undermines good governance, fairness and social justice, distorrtscompetition, hinders economic development and endangers the stability of democratic institutions and the moral foundations of society;
Believing that an effective fight against corruption requiresincreased, rapid and well-functioning international co-operatio in criminal matters;
Welcoming recent developments which further advance international understanding and cooperation in combating corruption, including actions of the United Nations, the World Bank, the International Monetary Fund, the World Trade Organisation, the Organisation of American States, the OECD and the European Union;
Having regard to the Programme of Action against Corruption adopted by the Committee of Ministers of the Council of Europe in November 1996 following the recommendations of the 19th Conference of European Ministers of Justice (Valletta, 1994);
Recalling in this respect the importance of the participation of non-member States in the Council of Europežs activities against corruption and welcoming their valuable contribution to the implementation of the Programme of Action against Corruption;
Further recalling that Resolution No. 1 adopted by the European Ministers of Justice at their 21st Conference (Prague, 1997) recommended the speedy implementation of the Programme of Action against Corruption, and called, in particular, for the early adoption of a criminal law convention providing for the co-ordinated incrimination of corruption offences, enhanced cooperation for the prosecution of such offences as well as an effective follow-up mechanism open to member States and non-member States on an equal footing;
Bearing in mind that the Heads of State and Government of the Council of Europe decided, on the occasion of their Second Summit held in Strasbourg on 10 and 11 October 1997, to seek common responses to the challenges posed by the growth in corruption and adopted an Action Plan which, in order to promote co-operation in the fight against corruption, including its links with organised crime and money laundering, instructed the Committee of Ministers, inter alia, te secure the rapid completion of international legal instruments pursuant to the Programme of Action against Corruption;
Considering moreover that Resolution (97) 24 on the 20 Guiding Principles for the Fight against Corruption, adopted on 6 November 1997 by the Committee of Ministers at its 101st Session, stresses the need rapidly to complete the elaboration of international legal instruments pursuant to the Programme of Action against Corruption;
In view of the adoption by the Committee of Ministers, at its 102nd Session on 4 May 1998. of Resolution (98) 7 authorising the partial and enlarged agreement establishing the "Group of States against Corruption - GRECO", which aims at improving the capacity of its members to fight corruption by following up compliance with their undertakings in this field.
Have agreed as follows:

Chapter I

USE OF TERMS

Article 1

USE OF TERMS

For the purposes of this Convention:
a "public official" shall be understood by reference to the definition of "official", "public officer", "mayor", "minister" or "judge" in the national law of the State in which the person in question performs that function and as applied in its criminal law;
b the term "judge" referred to in sub-paragraph a above shall include prosecutors and holders of judicial offices;
c in the case of proceedings involving a public official of another State, the prosecuting State may apply the definition of public official only insofar as that definition is compatible with its national law;
d "legal person" shall mean any entity having such status under the applicable national law, except for States or other public bodies in the exercise of State authority and for public international organisations.

Chapter II

MEASURES TO BE TAKEN AT NATIONAL LEVEL

Article 2

ACTIVE BRIBERY OF DOMESTIC PUBLIC OFFICIALS

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences under its domestic law, when committed intentionally, the promising, offering or giving by any person, directly or indirectly, of any undue advantage to any of its public officials, for himself or herself or for anyone else, for him or her to act or refrain from acting in the exercise of his or her functions.

Article 3

PASSIVE BRIBERY OF DOMESTIC PUBLIC

OFFICIALS

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences under its domestic law, when committed intentionally, the request or receipt by any of its public officials, directly or indirectly, of any undue advantage, for himself or herself or for anyone else, or the acceptance of an offer or a promise of such an advantage, to act or refrain from acting in the exercise of his or her functions.

Article 4

BRIBERY OF MEMBERS OF DOMESTIC PUBLIC ASSEMBLIES

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences under its domestic law the conduct referred to in Articles 2 and 3, when involving any person who is a member of any domestic public assembly exercising legislative or administrative powers.

Article 5

BRIBERY OF FOREIGN PUBLIC OFFICIALS

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences under its domestic law the conduct referred to in Articles 2 and 3, when involving a public official of any other State.

Article 6

BRIBERY OF MEMBERS OF FOREIGN PUBLIC ASSEMBLIES

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences under its domestic law the conduct referred to in Articles 2 and 3, when involving any person who is a member of any public assembly exercising legislative or administrative powers in any other State.

Article 7

ACTIVE BRIBERY IN THE PRIVATE SECTOR

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences under its domestic law, when committed intentionally in the course of business activity, the promising, offering or giving, directly or indirectly, of any undue advantage to any persons who direct or work for, in any capacity, private sector antities, for themselves or for anyone else, for them to act, or refrain from acting, in breach of their duties.

Article 8

PASSIVE BRIBERY IN THE PRIVATE SECTOR

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences under its domestic law, when committed intentionally, in the course of business activity, the request or receipt, directly or indirectly, by any persons who direct or work for, in any capacity, private sector entities, of any undue advantage or the promise thereof for themselves or for anyone else, or the acceptance of an offer or a promise of such an advantage, to act or refrain from acting in breach of their duties.

Article 9

BRIBERY OF OFFICIALS OF INTERNATIONAL ORGANISATIONS

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences under its domestic law the conduct referred to in Articles 2 and 3, when involving any official or other contracted employee, within the meaning of the staff regulations, of any public international or supranational organisation or body of which the Party is a member, and any person, whether seconded or not, carrying out functions corresponding to those performed by such officials or agents.

Article 10

BRIBERY OF MEMBERS OF INTERNATIONAL PARLIAMENTARY ASSEMBLIES

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences under its domestic law the conduct referred to in Article 4 when involving any members of parliamentary assemblies of international or supranational organisations of which the Party is a member.

Article 11

BRIBERY OF JUDGES AND OFFICIALS OF

INTERNATIONAL COURTS

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences under its domestic law the conduct refferred to in Articles 2 and 3 involving any holders of judicial office or officials of any international court whose jurisdiction is accepted by the Party.

Article 12

TRADING IN INFLUENCE

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences under its domestic law, when committed intentionally, the promising, giving or offering, directly or indirectly, of any undue advantage to anyone who asserts of confirms that he or she is able to exert an improper influence over the decision-making of any person referred to in Articles 2, 4 to 6 and 9 to 11 in consideration thereof, whether the undue advantage is for himself or herself or for anyone else, as well as the request, receipt or the acceptance of the offer or the promise of such an advantage, in consideration of that influence, whether or not the influence is exerted or whether or not the supposed influence leads to the intended result.

Article 13

MONEY LAUNDERING OF PROCEEDS FROM CORRUPTION OFFENCES

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences under its domestic law the conduct referred to in the Council of Europe Convention on Laundering, Search, Seizure and Confiscation of the Proceeds from Crime (ETS No. 141), Article 6, paragraphs 1 and 2, under the conditions referred to therein, when the predicate offence consists of any of the criminal offences established in accordance with Articles 2 to 12 of this Convention, to the extent that the Party has not made a reservation or a declaration with respect to these offences or does not consider such offences as serious ones for the purpose of their money laundering legislation.

Article 14

ACCOUNT OFFENCES

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as offences liable to criminal or other sanctions under its domestic law the following acts or omissions, when committed intentionally, in order to commit, conceal or disguise the offences referred to in Articles 2 to 12, to the extent the Party has not made a reservation or a declaration:
a creating or using an invoice or any other accounting document or record containing false or incomplete information;
b unlawfully omitting to make a record of a payment.

Article 15

PARTICIPATORY ACTS

Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish as criminal offences under its domestic law aiding or abetting the commission of any of the criminal offences established in accordance with this Convention.

Article 16

IMMUNITY

The provisions of this Convention shall be without prejudice to the provisions of any Treaty, Protocol or Statute, as well as their implementing texts, as regards the withdrawal of immunity.

Article 17

JURISDICTION

1 Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to establish jurisdiction over a criminal offence established in accordance with Articles 2 to 14 of this Convention where:
a the offence is committed in whole or in part in its territory;
b the offender is one of its nationals, one of its public officials, or a member of one of its domestic public assemblies;
c the offence involves one of its public officials or members of its domestic public assemblies or any person referred to in Articles 9 to 11 who is at the same time one of its nationals.
2 Each State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, by a declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, declare that it reserves the right not to apply or to apply only in specific cases or conditions the jurisdiction rules laid down in paragraphs 1 b and c of this article or any part thereof.
3 If a Party has made use of the reservation possibillity provided for in paragraph 2 of this article, it shall adopt such measures as may be necessary to establish jurisdiction over a criminal offence established in accordance with this Convention, in cases where an alleged offender is present in its territory and it does not extradite him to another Party, solely on the basis of his nationality, after a request for extradition.
4 This Convention does not exclude any criminal jurisdiction exercised by a Party in accordance with national law.

Article 18

CORPORATE LIABILITY

1 Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to ensure that legal persons can be held liable for the criminal offences of active bribery, trading in influence and money laundering established in accordance with this Convention, committed for their benefit by any natural person, acting either individually or as part of an organ of the legal person, who has a leading position within the legal person, based on:
- a power of representation of the legal person; or
- an authority to take decisions on behalf of the legal person; or
- an authority to exercise control within the legal person;
as well as for involvement of such a natural person as accessory or instigator in the abovementioned offences.
2 Apart from the cases already provided for in paragraph 1, each Party shall take the necessary measures to ensure that a legal person can be held liable where the lack of supervision or control by a natural person referred to in paragraph 1 has made possible the commission of the criminal offences mentioned in paragraph 1 for the benefit of the legal person by a natural person under its authority.
3 Liability of a legal person under paragraphs 1 and 2 shall not exclude criminal proceedings against natural persons who are perpetrators, instigators of, or accessories to, the criminal offences mentioned in paragraph 1.

Article 19

SANCTIONS AND MEASURES

1 Having regard to the serious nature of the criminal offences established in accordance with this Convention, each Party shall provide, in respect of those criminal offences established in accordance with Articles 2 to 14, effective, proportionate and dissuasive sanctions and measures, including, when committed by natural persons, penalties involving deprivation of liberty which can give rise to extradition.
2 Each Party shall ensure that legal persons held liable in accordance with Article 18, paragraphs 1 and 2, shall be subject to effective, proportionate and dissuasive criminal or non-criminal sanctions, including monetary sanctions.
3 Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to enable it to confiscate or otherwise deprive the instrumentalities and proceeds of criminal offences established in accordance with this Convention, or property the value of which corresponds to such proceeds.

Article 20

SPECIALISED AUTHORITIES

Each Party shall adopt such measures as may be necessary to ensure that persons or entities are specialised in the fight against corruption. They shall have the necessary independence in accordance with the fundamental principles of the legal system of the Party, in order for them to be able to carry out their functions effectively and free from any undue pressure. The Party shall ensure that the staff of such entities has adequate training and financial resources for their tasks.

Article 21

CO-OPERATION WITH AND BETWEEN NATIONAL AUTHORITIES

Each Party shall adopt such measures as may be necessary to ensure that public authorities, as well as any public official, co-operate, in accordance with national law, with those of its authorities responsible for investigating and prosecuting criminal offences:
a by informing the latter authorities, on their own initiative, where there are reasonable grounds to believe that any of the criminal offences established in accordance with Articles 2 to 14 has been committed, or
b by providing, upon request, to the latter authorities all necessary information.

Article 22

PROTECTION OF COLLABORATORS OF JUSTICE AND WITNESSES

Each Party shall adopt such measures as may be necessary to provide effective and appropriate protection for:
a) those who report the criminal offences established in accordance with Articles 2 to 14 or otherwise co-operate with the investigating or prosecuting authorities;
b) witnesses who give testimony concerning these offences.

Article 23

MEASURES TO FACILITATE THE GATHERING OF EVIDENCE AND THE CONFISCATION OF
PROCEEDS

1 Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary, including those permitting the use of special investigative techniques, in accordance with national law, to enable it to facilitate the gathering of evidence related to criminal offences established in accordance with Article 2 to 14 of this Convention and to identify, trace, freeze and seize instrumentalities and proceeds of corruption, or property the value of which corresponds to such proceeds, liable to measures set out in accordance with paragraph 3 of Article 19 of this Convention.
2 Each Party shall adopt such legislative and other measures as may be necessary to empower its courts or other competent authorities to order that bank, financial or commercial records be made available or be seized in order to carry out the actions referred to in paragraph 1 of this article.
3 Bank secrecy shall not be an obstacle to measures provided for in paragraphs 1 and 2 of this article.

Chapter III

MONITORING OF IMPLEMENTATION

Article 24

MONITORING

The Group of States against Corruption (GRECO) shall monitor the implementation of this Convention by the Parties.

Chapter IV

INTERNATIONAL CO-OPERATION

Article 25

GENERAL PRINCIPLES AND MEASURES FOR INTERNATIONAL CO-OPERATION

1 The Parties shall co-operate with each other, in accordance with the provisions of relevant international instruments on international co-operation in criminal matters, or arrangements agreed on the basis of uniform or reciprocal legislation, and in accordance with their national law, to the widest extent possible for the purposes of investigations and proceedings concerning criminal offences established in accordance with this Convention.
2 Where no international instrument or arrangement referred to in paragraph 1 is in force between Parties, Articles 26 to 31 of this chapter shall apply.
3 Articles 26 to 31 of this chapter shall also apply where they are more favourable than those of the international instruments or arrangements referred to in paragraph 1.

Article 26

MUTUAL ASSISTANCE

1 The Parties shall afford one another the widest measure of mutual assistance by promptly processing requests from authorities that, in conformity with their domestic laws, have the power to investigate or prosecute criminal offences established in accordance with this Convention.
2 Mutual legal assistance under paragraph 1 of this article may be refused if the requested Party believes that compliance with the request would undermine its fundamental interests, national sovereignty, national security or order public.
3 Parties shall not invoke bank secrecy as a ground to refuse any co-operation under this chapter. Where its domestic law so requires, a Party may require that a request for co-operation which would involve the lifting of bank secrecy be authorised by either a judge or another judicial authority, including public prosecutors, any of these authorities acting in relation to criminal offences.

Article 27

EXTRADITION

1 The criminal offences established in accordance with this Convention shall be deemed to be included as extraditable offences in any extradition treaty existing between or among the Parties. The Parties undertake to include such offences as extraditable offences in any extradition treaty to be concluded between or among them.
2 If a Party that makes extradition conditional on the existence of a treaty receives a request for extradition from another Party with which it does not have an extradition treaty, it may consider this Convention as the legal basis for extradition with respect to any criminal offence established in accordance with this Convention.
3 Parties that do not make extradition conditional on the existence of a treaty shall recognise criminal offences established in accordance with this Convention as extraditable offences between themselves.
4 Extradition shall be subject to the conditions provided for by the law of the requested Party of by applicable extradition treaties, including the grounds on which the requested Party may refuse extradition.
5 If extradition for a criminal offence established in accordance with this Conventions is refused solely on the basis of the nationality of the person sought, or because the requested Party deems that it has jurisdiction over the offence, the requested Party shall submit the case to its competent authorities for the purpose of prosecution unless otherwise agreed with the requesting Party, and shall report the final outcome to the requesting Party in due course.

Article 28

SPONTANEOUS INFORMATION

Without prejudice to its own investigations or proceedings, a Party may without prior request forward to another Party information on facts when it considers that the disclosure of such information might assist the receiving Party in initiating or carrying out investigations or proceedings concerning criminal offences established in accordance with this Convention or might lead to a request by that Party under this chapter.

Article 29

CENTRAL AUTHORITY

1 The Parties shall designate a central authority or, if appropriate, several central authorities, which shall be responsible for sending and answering requests made under this chapter, the execution of such requests or the transmission of them to the authorities competent for their execution.
2 Each Party shall, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, communicate to the Secretary General of the Council of Europe the names and addresses of the authorities designated in pursuance of paragraph 1 of this article.

Article 30

DIRECT COMMUNICATION

1 The central authorities shall communicate directly with one another.
2 In the event of urgency, requests for mutual assistance or communications related thereto may be sent directly by the judicial authorities, including public prosecutors, of the requesting Party to such authorities of the requested Party. In such cases a copy shall be sent at the same time to the central authority of the requested Party through the central authority of the requesting Party.
3 Any request or communication under paragraphs 1 and 2 of this article may be made through the International Criminal Police Organisation (Interpol).
4 Where a request is made pursuant to paragraph 2 of this article and the authority is not competent to deal with the request, it shall refer the request to the competent national authority and inform directly the requesting Party that it has done so.
5 Requests or communications under paragraph 2 of this article, which do not involve coercive action, may be directly transmitted by the competent authorities of the requesting Party to the competent authorities of the requested Party.
6 Each State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, inform the Secretary General of the Council of Europe that, for reasons of efficiency, requests made under this chapter are to be addressed to its central authority.

Article 31

INFORMATION

The requested Party shall promptly inform the requesting Party of the action taken on a request under this chapter and the final result of that action. The requested Party shall also promptly inform the requesting Party of any circumstances which render impossible the carrying out of the action sought or are likely to delay it significantly.

Chapter V

FINAL PROVISIONS

Article 32

SIGNATURE AND ENTRY INTO FORCE

1 This Convention shall be open for signature by the member States of the Council of Europe and by non-member States which have participated in its elaboration. Such States may express their consent to be bound by:
a signature without reservation as to ratification, acceptance or approval; or
b signature subject to ratification, acceptance or approval, followed by ratification, acceptance or approval.
2 Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.
3 This Convention shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date on which fourteen States have expressed their consent to be bound by the Convention in accordance with the provisions of paragraph 1. Any such State, which is not a member of the Group of States against Corruption (GRECO) at the time of ratification, shall automatically become a member on the date the Convention enters into force.
4 In respect of any signatory State which subsequently expresses its consent to be bound by it, the Convention shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of the expression of their consent to be bound by the Convention in accordance with the provisions of paragraph 1. Any signatory State, which is not a member of the Group of States against Corruption (GRECO) at the time of ratification, shall automatically become a member on the date the Convention enters into force in its respect.

Article 33

ACCESSION TO THE CONVENTION

1 After the entry into force of this Convention, the Committee of Ministers of the Council of Europe, after consulting the Contracting States to the Convention, may invite the European Community as well as any State not a member of the Council and not having participated in its elaboration to accede to this Convention, by a decision taken by the majority provided for in Article 20d of the Statute of the Council of Europe and by the unanimous vote of the representatives of the Contracting States entitled to sit on the Committee of Ministers.
2 In respect of the European Community and any State acceding to it under paragraph 1 above, the Convention shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of deposit of the instrument of accession with the Secretary General of the Council of Europe. The European Community and any State acceding to this Convention shall automatically become a member of GRECO, if it is not already a member at the time of accession, on the date the Convention enters into force in its respect.

Article 34

TERRITORIAL APPLICATION

1 Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, specify the territory or territories to which this Convention shall apply.
2 Any Party may, at any later date, by a declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, extend the application of this Convention to any other territory specified in the declaration. In respect of such territory the Convention shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of receipt of such declaration by the Secretary General.
3 Any declaration made under the two preceding paragraphs may, in respect of any territory specified in such declaration, be withdrawn by a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe. The withdrawal shall become effective on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of receipt of such notification by the Secretary General.

Article 35

RELATIONSHIP TO OTHER CONVENTIONS AND AGREEMENTS

1 This Convention does not affect the rights and undertakings derived from international multilateral conventions concerning special matters.
2 The Parties to the Convention may conclude bilateral or multilateral agreements with one another on the matters dealt with in this Convention, for purposes of supplementing or strengthening its provisions or facilitating the application of the principles embodied in it.
3 If two or more Parties have already concluded an agreement or treaty in respect of a subject which is dealt with in this Convention or otherwise have established their relations in respect of that subject, they shall be entitled to apply that agreement or treaty or to regulate those relations accordingly, in lieu of the present Convention, if it facilitates international cooperation.

Article 36

DECLARATIONS

Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, declare that it will establish as criminal offences the active and passive bribery of foreign public officials under Article 5, of officials of international organisations under Article 9 or of judges and officials of international courts under Article 11, only to the extent that the public official or judge acts or refrains from acting in breach of his duties.

Article 37

RESERVATIONS

1 Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, reserve its right not to establish as a criminal offence under its domestic law, in part or in whole, the conduct referred to in Articles 4, 6 to 8, 10 and 12 or the passive bribery offences defined in Article 5.
2 Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession declare that it avails itself of the reservation provided for in Article 17, paragraph 2.
3 Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession declare that it may refuse mutual legal assistance under Article 26, paragraph 1, if the request concerns an offence which the requested Party considers a political offence.
4 No State may, by application of paragraphs 1, 2 and 3 of this article, enter reservations to more than five of the provisions mentioned thereon. No other reservation may be made. Reservations of the same nature with respect to Articles 4, 6 and 10 shall be considered as one reservation.

Article 38

VALIDITY AND REVIEW OF DECLARATIONS AND RESERVATIONS

1 Declarations referred to in Article 36 and reservations referred to in Article 37 shall be valid for a period of three years from the day of the entry into force of this Convention in respect of the State concerned. However, such declarations and reservations may be renewed for periods of the same duration.
2 Twelve months before the date of expiry of the declaration or reservation, the Secretariat General of the Council of Europe shall give notice of that expiry to the State concerned. No latter than three months before the expiry, the State shall notify the Secretary General that it is upholding, amending or withdrawing its declaration or reservation. In the absence of a notification by the State concerned, the Secretariat General shall inform that State that its declaration or reservation is considered to have been extended automatically for a period of six months. Failure by the State concerned to notify its intention to uphold or modify its declaration or reservation before the expiry of that period shall cause the declaration or reservation to lapse.
3 If a party makes a declaration or a reservation in conformity with Articles 36 and 37, it shall provide, before its renewal or upon request, an explanation to GRECO, on the grounds justifying its continuance.

Article 39

AMENDMENTS

1 Amendments to this Convention may be proposed by any Party, and shall be communicated by the Secretary General of the Council of Europe to the member States of the Council of Europe and to every non-member State which has acceded to, or has been invited to accede to, this Convention in accordance with the provisions of Article 33.
2 Any amendment proposed by a Party shall be communicated to the European Committee on Crime Problems (CDPC), which shall submit to the Committee of Ministers its opinion on that proposed amendment.
3 The Committee of Ministers shall consider the proposed amendment and the opinion submitted by the CDPC and, following consultation of the non-member States parties to this Convention, may adopt the amendment.
4 The text of any amendment adopted by the Committee of Ministers in accordance with paragraph 3 of this article shall be forwarded to the Parties for acceptance.
5 Any amendment adopted in accordance with paragraph 3 of this article shall come into force on the thirtieth day after all Parties have informed the Secretary General of thier acceptance thereof.

Article 40

SETTLEMENT OF DISPUTES

1 The European Committee on Crime Problems of the Council of Europe shall be kept informed regarding the interpretation and application of this Convention.
2 In case of a dispute between Parties as to the interpretation or application of this Convention, they shall seek a settlement of the dispute through negotiation or any other peaceful means of their choice, including submission of the dispute to the European Committee on Crime Problems, to an arbitral tribunal whose decisions shall be binding upon the Parties, or to the international Court of Justice, as agreed upon by the Parties concerned.

Article 41

DENUNCIATION

1 Any Party may, at any time, denounce this Convention by means of a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe.
2 Such denunciation shall become effective on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of receipt of the notification by the Secretary General.

Article 42

NOTIFICATION

The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council of Europe and any State which has acceded to this Convention of:
a any signature;
b the deposit of any instrument of ratification, acceptance, approval or accession;
c any date of entry into force of this Convention in accordance with Articles 32 and 33;
d any declaration or reservation made under Article 36 or Article 37;
e any other act, notification or communication relating to this Convention.
In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Convention.
Done at Strasbourg, this 27th day of January 1999. in English and in French, both texts being equally authentic, in a single copy which sahll be deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each member State of the Council of Europe, to the non-member States which have participated in the elaboration of this Convention and to any State invited to accede to it.

UVOD

Zemlje članice Vijeća Europe i druge zemlje potpisnice ove Konvencije,
smatrajući da je cilj Vijeća Europe da stvori cjelovitije jedinstvo između svojih članica;
prepoznavajući značaj jačanja suradnje s ostalim zemljama potpisnicama ove Konvencije;
svjesne prioritetnog značaja provedbe jedinstvene kaznene politike usmjerene ka zaštiti društva protiv korupcije, uključujući prihvaćanje odgovarajućeg zakonodavstva i preventivnih mjera;
naglasivši da je korupcija prijetnja vladavini prava, demokraciji i ljudskim pravima, da podriva načela dobre uprave, pravednosti i društvene pravde, da uništava konkurenciju, te da otežava gospodarski razvitak i izlaže opasnosti stabilnost demokratskih ustanova i moralnih temelja društva;
uvjerene da borba protiv korupcije može biti učinkovita jedino putem ojačane, brze i djelotvorne međunarodne suradnje glede kriminala;
pozdravljajući nedavne razvoje koji su pridonijeli boljem međunarodnom razumijevanju i suradnji u borbi protiv korupcije, uključujući aktivnosti Ujedinjenih naroda, Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske trgovinske organizacije, Organizacije američkih država, Organizacije za gospodarsku suradnju i razvitak i Europske unije;
imajući u vidu Program aktivnosti protiv korupcije koji je usvojio Odbor ministara Vijeća Europe u studenom 1996. nakon preporuka donijetih na 19. konferenciji europskih ministara pravosuđa (La Valette, 1994.);
prisjećajući se u tom kontekstu značaja sudjelovanja zemalja nečlanica u aktivnostima Vijeća Europe usmjerenih protiv korupcije i pozdravivši njihov vrijedan doprinos provedbi Programa aktivnosti protiv korupcije;
nadalje se prisjećajući Rezolucije br. 1 koju su europski ministri pravosuđa usvojili na svojoj 21. konferenciji (Prag, 1997.), a u kojoj se preporučuje brza provedba Programa aktivnosti protiv korupcije te poglavito poziva na brzo usvajanje kaznenopravne konvencije u kojoj se predviđa koordinirano terećenje za kaznena djela korupcije, jačanje suradnje u sudbenom progonu takvih kažnjivih djela, kao i učinkovit sustav praćenja tijeka događaja, koji je jednako otvoren svim zemljama članicama, kao i zemljama nečlanicama;
imajući u vidu da su čelnici država i vlada Vijeća Europe odlučili, na Drugom sastanku na vrhu održanom u Strasbourgu 10. i 11. listopada 1997., pronaći zajedničke odgovore na izazove koje nameće sve veća rasprostranjenost korupcije, usvojili su Plan akcije kojim bi se promicala suradnja u borbi protiv korupcije, uključujući njenu povezanost s organiziranim kriminalom i pranjem novca, pa su naložili Odboru ministara da, između ostalog, brzo dovrši rad na sastavljanju međunarodnih pravnih instrumenata sukladnih Programu aktivnosti protiv korupcije;
štoviše, držeći da Rezolucija (97) 24 o 20 glavnih načela za borbu protiv korupcije, koju je Odbor ministara usvojio na svom 101. zasjedanju 6. studenog 1997., naglašava potrebu brzog dovršavanja razradbe međunarodnih pravnih instrumenata sukladno Programu aktivnosti protiv korupcije;
s obzirom na Rezoluciju 98(7) kojom se ovlašćuje djelomičan i proširen Sporazum o osnivanju "Skupine država protiv korupcije - GRECO ", koju je Odbor ministara usvojio na svom 102. zasjedanju 4. svibnja 1998., a kojoj je svrha jačati sposobnost njenih zemalja članica za borbu protiv korupcije nadziranjem njihova pridržavanja dogovorenih aktivnosti na ovom polju,
dogovorile su se kako slijedi:

Poglavlje I.

UPORABA TERMINA

Članak 1.

UPORABA TERMINA

U svrhe ove Konvencije:
a. "državni službenik" će razumijevati ono što se definira kao "službenik", "javni službenik", "gradonačelnik", "ministar" ili "sudac" u državnom zakonu države u kojoj dotična osoba obnaša tu dužnost i s istom primjenom kao u kaznenom pravu;
b. izraz "sudac" koji se spominje u podstavci a) gore uključuje tužitelje i osobe koje rade u pravosudnoj službi;
c. u slučaju postupka koji uključuje državnog službenika druge države, država u kojoj je podignuta tužba može primijeniti definiciju državnog službenika samo u slučaju ako je gore navedena definicija u skladu s njenim državnim zakonom;
d. "pravna osoba" označava svako tijelo koje uživa taj status prema primjenjivom državnom zakonu, osim za države ili druga javna tijela koja obnašaju državne vlasti i za javne međunarodne organizacije.

Poglavlje II.

MJERE KOJE SE TREBAJU PODUZETI NA NACIONALNOJ RAZINI

Članak 2.

AKTIVNO PODMIĆIVANJE TUZEMNIH DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima se prema njenom tuzemnom zakonu, kaznenim djelom smatra čin kada bilo koja osoba namjerno, izravno ili neizravno, obeća, nudi ili daje bilo kakvu nepripadajuću korist bilo kojem njenom državnom službeniku, namijenjenu njemu, njoj ili nekom drugom, ne bi li ta osoba djelovala ili se suzdržala od djelovanja tijekom obnašanja svoje dužnosti.

Članak 3.

PASIVNO PODMIĆIVANJE TUZEMNIH DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima se prema njenom tuzemnom zakonu, kaznenim djelom smatra čin kad njen državni službenik namjerno, bilo izravno ili neizravno, traži ili primi bilo koju nepripadajuću korist namijenjenu njemu, njoj ili nekom drugom, ili kada prihvati ponudu ili obećanje za takvu korist ne bi li djelovao ili se suzdržao od djelovanja tijekom obnašanja svoje dužnosti.

Članak 4.

PODMIĆIVANJE ČLANOVA TUZEMNIH DRŽAVNIH TIJELA

Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima se prema njenom tuzemnom zakonu, kaznenim djelom smatra čin naveden u člancima 2. i 3., kad se radi o bilo kojoj osobi koja je član bilo kojeg tuzemnog državnog tijela koje ima pravosudne ili upravne ovlasti.

Članak 5.

PODMIĆIVANJE INOZEMNIH DRŽAVNIH SLUŽBENIKA

Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima se prema njenom tuzemnom zakonu, kaznenim djelom smatra čin naveden u člancima 2. i 3., kad se radi o osobi koja je državni službenik bilo koje druge države.

Članak 6.

PODMIĆIVANJE ČLANOVA INOZEMNIH DRŽAVNIH TIJELA

Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima se prema njenom tuzemnom zakonu, kaznenim djelom smatra čin naveden u člancima 2. i 3., kad se radi o bilo kojoj osobi koja je član bilo kojeg državnog tijela koje ima pravosudne ili upravne ovlasti u bilo kojoj drugoj državi.

Članak 7.

AKTIVNO PODMIĆIVANJE U PRIVATNOM
SEKTORU

Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima se prema njenom tuzemnom zakonu, kaznenim djelom smatra namjerno i u tijeku poslovne aktivnosti obećavanje, nuđenje ili davanje, izravno ili neizravno, bilo koje neprikladne koristi bilo kojoj osobi, koja upravlja ili radi u bilo kojem svojstvu u tijelima privatnog sektora za nju ili nekog drugog, ne bi li djelovala ili suzdržala se od djelovanja na način koji krši njene obveze.

Članak 8.

PASIVNO PODMIĆIVANJE U PRIVATNOM
SEKTORU

Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima se prema njenom tuzemnom zakonu, kaznenim djelom smatra svjesno i u tijeku poslovne aktivnosti potraživanje ili primanje, izravno ili neizravno, od bilo koje osobe koja upravlja ili u bilo kojem svojstvu radi u tijelu privatnog sektora, bilo koje nepripadajuće koristi ili obećavanje istih za nju ili nekog drugog, ili prihvaćanje ponude ili obećavanja takve koristi, ne bi li djelovala ili suzdržala se od djelovanja na način koji krši njene obveze.

Članak 9.

PODMIĆIVANJE SLUŽBENIKA MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA

Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima se prema njenom tuzemnom zakonu, kaznenim djelom smatra čin naveden u člancima 2. i 3., kad isti uključuje bilo kojeg službenika ili drugog djelatnika, unutar značenja propisa za osoblje, bilo koje javne međunarodne ili naddržavne organizacije ili tijela kojeg je zemlja potpisnica član, ili bilo koje osobe, neovisno o tomu je li sekundiran ili ne, koja obnaša dužnosti koje odgovaraju onima koje izvršavaju službenici ili agenti međunarodnih organizacija.

Članak 10.

PODMIĆIVANJE ČLANOVA MEĐUNARODNIH PARLAMENTARNIH TIJELA

Svaka će zemlja potpisnica donijeti one nužne pravne i druge mjere kojima se prema njenom tuzemnom zakonu, kaznenim djelom smatra čin naveden u članku 4. kad isti uključuje bilo kojeg člana parlamentarnog tijela međunarodne ili naddržavne organizacije koje je država potpisnica članica.

Članak 11.

PODMIĆIVANJE SUDACA I SLUŽBENIKA MEĐUNARODNIH SUDOVA

Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima se prema njenom tuzemnom zakonu, kaznenim djelom smatra čin naveden u člancima 2. i 3., kad isti uključuje bilo koju osobu koja radi u pravosudnoj službi ili službenika bilo kojeg međunarodnog suda čiju ovlast prihvaća zemlja potpisnica.

Članak 12.

TRGOVANJE UTJECAJEM

Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima se prema njenom tuzemnom zakonu, kaznenim djelom smatra namjerno obećavanje, davanje ili nuđenje, izravno ili neizravno, bilo koje nepripadajuće koristi bilo kojoj osobi koja tvrdi ili potvrdi da je sposobna neprimjereno utjecati na odluku bilo koje druge osobe navedene u člancima 2., 4. do 6. i 9. do 11., neovisno o tomu je li nepripadajuća korist namijenjena toj osobi ili nekom drugom, kao i potraživanje, primanje ili prihvaćanje ponude ili obećanja glede takve koristi, a u odnosu na vlastiti utjecaj, neovisno o tomu hoće li se takav utjecaj izvršiti i hoće li on dati željeni rezultat.

Članak 13.

PRANJE NOVCA STEČENOG PREKRŠAJIMA VEZANIM UZ KORUPCIJU

Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima se prema njenom tuzemnom zakonu, kaznenim djelom smatra čin naveden u Konvenciji Vijeća Europe o pranju, pretraživanju, zapljeni i konfiskaciji prihoda od kriminala (ETS Br. 141), članku 6., stavcima 1. i 2., pod ovdje navedenim uvjetima, kad se glavno kažnjivo djelo sastoji od bilo kojeg kaznenog djela utvrđenog sukladno člancima od 2. do 12. ove Konvencije, osim ako zemlja potpisnica nije primijenila pridržano pravo ili dala iskaz glede tih kaznenih djela ili ih u svojem zakonodavstvu vezanom za pranje novca ne smatra teškim kaznenim djelima.

Članak 14.

RAČUNOVODSTVENI PREKRŠAJI

Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima se prekršajem, koji prema njenom tuzemnom zakonu podliježe kaznenim ili drugim sankcijama, smatraju djela ili propusti kada su učinjeni namjerno kako bi se omogućilo činjenje, prikrivanje ili lažno prikazivanje prekršaja navedenih u člancima od 2. do 12., osim ako u svezi s njima zemlja potpisnica nije uporabila pridržano pravo ili dala odgovarajući iskaz:
a. stvaranje ili uporaba računa ili bilo kojeg drugog računovodstvenog dokumenta ili bilješke koja sadrži lažne ili nepotpune informacije;
b. nezakonito ne/evidentiranje plaćanja.

Članak 15.

KAZNENO DJELO SUUČESNIŠTVA

Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima se, prema njenom tuzemnom zakonu, kaznenim djelom smatra pomaganje ili poticanje bilo kojeg kaznenog djela utvrđenog ovom Konvencijom.

Članak 16.

IMUNITET

Propisi ove Konvencije neće ni na koji način umanjiti propise bilo kojeg sporazuma, protokola ili statuta, kao ni njihove provedbene tekstove, glede oduzimanja imuniteta.

Članak 17.

NADLEŽNOST

1. Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere kojima će utvrditi nadležnost nad kaznenim djelima koji proizlaze iz članaka 2. do 14. ove Konvencije, odnosno u slučajevima:
a. kad je kazneno djelo djelomično ili u cijelosti počinjeno na njenom teritoriju;
b. kad je počinitelj njen državljanin, državni službenik ili član bilo kojeg njenog državnog tijela;
c. kad kazneno djelo uključuje jednog njenog državnog službenika ili člana njenog tuzemnog državnog tijela ili bilo koju osobu navedenu u člancima od 9. do 11. koja je istovremeno njen državljanin.
2. Svaka zemlja potpisnica može u vrijeme potpisivanja ili polaganja instrumenta ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja, iskazom upućenim generalnom tajniku Vijeća Europe, izjaviti da koristi pridržano pravo da neće primjenjivati ili će samo u određenim slučajevima ili uvjetima primjenjivati nadležnosti navedene u stavcima 1b i 1c ovog članka ili bilo kojeg njegova dijela.
3. Ako zemlja potpisnica iskoristi mogućnost pridržanog prava navedenog u stavku 2. ovog članka, usvojit će one mjere koje su nužne za uspostavu nadležnosti nad kaznenim djelom koji proizlazi iz ove Konvencije u slučajevima kada se navodni počinitelj nalazi na njenom teritoriju i kad istog nakon izdavanja zahtjeva za izručenjem, ne izruči drugoj zemlji potpisnici, isključivo na temelju njegova državljanstva.
4. Ova Konvencija ne isključuje bilo koju kaznenu nadležnost na koju se pozove zemlja članica sukladno svojem državnom zakonu.

Članak 18.

ODGOVORNOST PRAVNOG TIJELA

1. Svaka zemlja potpisnica donijet će one pravne i druge mjere koje bi mogle poslužiti kao jamstvo da se pravne osobe mogu smatrati odgovornima za kaznene prekršaje aktivnog podmićivanja, trgovanja utjecajem i pranja novca, utvrđenima sukladno ovoj Konvenciji, a koje je u njihovu korist počinila bilo koja fizička osoba, djelujući zasebno ili kao dio pravne osobe, koja ima vodeću ulogu unutar te pravne osobe, i na temelju:
- prava na zastupanje dotične pravne osobe ili
- ovlasti za donošenje odluka u ime dotične pravne osobe, ili
- ovlasti za obavljanje nadzora unutar dotične pravne osobe te
- njena uključivanja kao suučesnika ili poticatelja glede gore spomenutih prekršaja.
2. Osim u slučajevima već spomenutim u stavku 1. svaka zemlja potpisnica poduzet će nužne mjere u svezi s jamstvom da pravne osobe mogu snositi odgovornost u slučaju kad je zbog nedostatka nadzora koji je morala obavljati fizička osoba spomenuta u stavku 1., došlo do kaznenog prekršaja navedenog u istom stavku u korist te pravne osobe, koje je počinila fizička osoba pod nadležnošću te pravne osobe.
3. Odgovornost pravne osobe prema stavcima 1. i 2. ne isključuje pokretanje kaznenog postupka protiv fizičke osobe koja je bila počinitelj, poticatelj ili suučesnik kaznenih prekršaja navedenih u stavku 1.

Članak 19.

SANKCIJE I MJERE

1. Uzevši u obzir ozbiljnost kaznenih prekršaja koji proizlaze iz ove Konvencije, svaka zemlja potpisnica će za kaznene prekršaje koji proizlaze iz članaka od 2. do 14. propisati učinkovite, odgovarajuće i obeshrabrujuće sankcije i mjere, uključujući kazne lišenja slobode koje mogu dovesti do izručenja kad je navedene prekršaje počinila fizička osoba.
2. Svaka zemlja potpisnica zajamčit će da će pravne osobe odgovorne sukladno članku 18., stavcima 1. i 2., podlijegati učinkovitim, odgovarajućim i obeshrabrujućim kaznenim ili nekaznenim sankcijama, uključujući i novčane sankcije.
3. Svaka zemlja potpisnica uvest će takve pravne i druge mjere koje mogu biti nužne za izvršavanje zapljene ili nekog drugog načina oduzimanja proizvoda i dobiti iz kaznenih prekršaja koji proizlaze iz ove Konvencije, ili vlasništva čija vrijednost odgovara takvoj dobiti.

Članak 20.

SPECIJALIZIRANE VLASTI

Svaka zemlja potpisnica donijet će takve mjere koje su nužne za jamstvo da su osobe ili tijela obučena za borbu protiv korupcije. Oni će uživati potrebitu neovisnost sukladno osnovnim načelima pravnog sustava dotične zemlje potpisnice, kako bi mogli učinkovito i bez nepotrebnog pritiska izvršavati svoje obveze. Zemlja potpisnica će jamčiti da je osoblje takvih tijela prošlo primjerenu obuku i da posjeduje odgovarajuća financijska sredstva.

Članak 21.

SURADNJA S DRŽAVNIM TIJELIMA I NJIHOVA MEĐUSOBNA SURADNJA

Svaka zemlja potpisnica donijet će takve mjere koje su nužne za jamstvo da će sve državne vlasti kao i svaki državni službenik surađivati, sukladno državnom zakonu, s onim vlastima koje su odgovorne za provedbu istraga i podizanje kazneno-pravnog postupka:
a. time što će te vlasti na vlastitu inicijativu izvješćivati o slučajevima kad postoje utemeljene sumnje o počinjenim kaznenim prekršajima koji proizlaze iz članaka od 2. do 14.; ili
b. time što će te vlasti na njihov zahtjev izvješćivati o istom.

Članak 22.

ZAŠTITA OSOBA KOJE SURAĐUJU S PRAVOSUĐEM I SVJEDOKA

Svaka zemlja članica donijet će one mjere koje su nužne za učinkovitu i odgovarajuću zaštitu:
a. osoba koje izvješćuju o kaznenim prekršajima iz članaka od 2. do 14. ili koje na neki drugi način surađuju s istražnim i pravosudnim tijelima;
b. svjedoka koji daju iskaze glede tih prekršaja.

Članak 23.

MJERE KOJE OLAKŠAVAJU PRIKUPLJANJE
DOKAZA I ZAPLJENU DOBITI

1. Svaka zemlja potpisnica donijet će one nužne pravne i druge mjere, uključujući i one koje omogućavaju uporabu posebnih istražnih tehnika, sukladno državnom zakonu, koje će joj olakšati prikupljanje dokaza glede kaznenih prekršaja koji proizlaze iz članaka od 2. do 14. ove Konvencije, identificiranje, pronalaženje, zamrzavanje i zapljenu proizvoda i dobiti stečenih korupcijom ili vlasništva čija vrijednost odgovara takvoj dobiti, sukladno mjerama navedenim u stavku 2. članka 19. ove Konvencije.
2. Svaka zemlja potpisnica donijet će nužne pravne i druge mjere kojima će opunomoćiti svoje sudove ili druge odgovorne vlasti da izdaju nalog prema kojem se mogu podnijeti ili zaplijeniti bankovne, financijske ili trgovinske bilješke u svrhu izvršavanja mjera navedenih u stavku 1. ovog članka.
3. Bankovna povjerljivost neće predstavljati zapreku izvršenju mjera navedenih u stavcima 1. i 2. ovog članka.

Poglavlje III.

NADZOR PROVEDBE

Članak 24.

NADZOR

Skupina država protiv korupcije (GRECO) nadzirat će provedbu ove Konvencije u njenim zemljama potpisnicama.

Poglavlje IV.

MEĐUNARODNA SURADNJA

Članak 25.

OSNOVNA NAČELA I MJERE MEĐUNARODNE SURADNJE

1. Zemlje potpisnice međusobno će surađivati sukladno propisima odgovarajućih međunarodnih instrumenata glede međunarodne suradnje u pitanjima kriminala ili sukladno sporazumima donijetih na temelju jedinstvenog ili recipročnog zakonodavstva, te sukladno svojim državnim zakonima. Takva suradnja provodit će se u najvećoj mogućoj mjeri u svrhe vođenja istraga i kaznenopravnih postupaka glede kaznenih prekršaja koji proizilaze iz ove Konvencije.
2. Ako među zemljama potpisnicama ne postoji međunarodni instrument ili sporazum naveden u stavku 1., primjenjivat će se članci od 26. do 31. ovog poglavlja.
3. Članci od 26. do 31. ovog poglavlja također će se primjenjivati ako su pogodniji od međunarodnih instrumenata ili sporazuma iz stavka 1.

Članak 26.

MEĐUSOBNO POMAGANJE

1. Zemlje potpisnice će se u najvećoj mogućoj mjeri međusobno pomagati time što će bez odgode obraditi zahtjeve drugih vlasti koje su, sukladno svojim tuzemnim zakonima, odgovorne za vođenje istraga i kazneno-pravnih postupaka glede kaznenih prekršaja koji proizlaze iz ove Konvencije.
2. Međusobna pravna pomoć, prema stavku 1. ovog članka, može se odbiti ako zemlja potpisnica kojoj je zahtjev podnijet smatra da bi njegovo izvršavanje narušilo njene temeljne interese, državni suverenitet, državnu sigurnost ili javni red.
3. Zemlje potpisnice bankovnu povjerljivost neće smatrati razlogom za odbijanje svake suradnje iz ovog poglavlja. Ako to nalaže njen tuzemni zakon, zemlja potpisnica može zatražiti da zahtjev za suradnju, koji uključuje ukidanje bankovne povjerljivosti, odobri bilo sudac ili neko drugo pravosudno tijelo, uključujući i državnog tužitelja ako isti rade na području kaznenih prekršaja.

Članak 27.

IZRUČENJE

1. Kazneni prekršaji koji proizlaze iz ove Konvencije bit će uključeni u prekršaje za koje se može izvršiti izručenje u bilo kojem ugovoru o izručenju koji postoji između zemalja potpisnica. Zemlje potpisnice takve će prekršaje uključiti u prekršaje koji nalažu izručenje u bilo kojem sporazumu o izručenju koji će zaključiti sa zemljom potpisnicom.
2. Ako zemlja potpisnica koja izručenje uvjetuje postojanjem takvog sporazuma dobije zahtjev za izručenjem od druge zemlje potpisnice s kojom nema odgovarajući sporazum o izručenju, onda može smatrati ovu Konvenciju pravnim temeljem za izručenjem glede bilo kojeg kaznenog prekršaja koji proizlazi iz ove Konvencije.
3. Zemlje potpisnice koje izručenje ne uvjetuju postojanjem takvog sporazuma, smatrat će kaznene prekršaje koji proizlaze iz ove Konvencije, prekršajima koji nalažu izručenje među zemljama potpisnicama.
4. Izručenje će podlijegati uvjetima zakona zemlje potpisnice kojoj je podnijet zahtjev za istim, primjenjivim sporazumima o izručenju, kao i razlozima na temelju kojih država potpisnica kojoj je podnijet navedeni zahtjev, može odbiti izvršenje izručenja.
5. Ako se odbije izvršiti izručenje za kazneni prekršaj koji proizlazi iz ove Konvencije, isključivo na temelju državljanstva tražene osobe, ili zbog činjenice da država potpisnica kojoj je podnijet zahtjev smatra da ima sudbenu ovlast nad dotičnim prekršajem, država potpisnica kojoj je podnijet takav zahtjev podnijet će taj slučaj svojim odgovornim vlastima u svrhe podizanja kazneno-pravnog postupka, osim ako sa zemljom koja je zahtjev dala nije donijela drugačiju uredbu, te će o konačnom ishodu pravodobno izvijestiti zemlju potpisnicu koja je podnijela navedeni zahtjev.

Članak 28.

SPONTANO INFORMIRANJE

Neovisno o vlastitim istragama ili kazneno-pravnim postupcima, zemlja potpisnica može bez prethodnog zahtjeva dostaviti drugoj zemlji potpisnici činjenice ako smatra da dostavljanje takvih informacija može pomoći zemlji potpisnici koja ih prima u pokretanju ili provedbi istrage ili kazneno-pravnog postupka glede kaznenih prekršaja koji proizlaze iz ove Konvencije ili može dovesti do podnošenja zahtjeva te zemlje potpisnice sukladno ovom poglavlju.

Članak 29.

SREDIŠNJE TIJELO

1. Zemlje potpisnice imenovat će središnje tijelo ili, ovisno o okolnostima, nekoliko središnjih tijela koja će biti odgovorna za slanje i odgovaranje na zahtjeve podnijete sukladno ovom poglavlju, izvršavanje takvih zahtjeva ili njihovo upućivanje vlastima odgovornim za izvršavanje istih.
2. Svaka zemlja potpisnica će, u vrijeme potpisivanja ili polaganja svog instrumenta ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja, generalnom tajniku Vijeća Europe dostaviti imena i adrese tijela imenovanih sukladno stavku 1. ovog članka.

Članak 30.

IZRAVNO KOMUNICIRANJE

1. Središnja tijela će međusobno izravno komunicirati.
2. U slučaju hitnosti, zahtjeve za međusobnu pomoć ili korespondenciju glede iste izravno mogu poslati pravosudne vlasti, uključujući i državnog tužitelja zemlje potpisnice koja zahtjev podnosi, a koja takve zahtjeve šalje pravosudnim vlastima istog statusa zemlje potpisnice koja zahtjev prima. U takvim slučajevima, primjerak će se istodobno poslati središnjem tijelu zemlje potpisnice kojoj je podnijet zahtjev. Primjerak će zemlja potpisnica koja podnosi zahtjev poslati preko svog središnjeg tijela.
3. Svaki zahtjev ili korespondencija, prema stavcima 1. i 2. ovog članka, mogu se podnijeti putem Međunarodne udruge kriminalističke policije - Interpola.
4. Ako je zahtjev podnijet sukladno stavku 2. ovog članka, te ako tijelo nije odgovorno za njegovo rješavanje, tijelo će uputiti taj zahtjev odgovornim državnim vlastima i izravno o istom izvijestiti zemlju koja je zahtjev podnijela.
5. Zahtjevi ili korespondencije, prema stavku 2. ovog članka, koji ne uključuju mjeru prisile, odgovorne vlasti zemlje potpisnice koja ih podnosi, mogu izravno uputiti odgovornim vlastima zemlje potpisnice koja iste prima.
6. Svaka zemlja potpisnica može u vrijeme potpisivanja ili polaganja svojeg instrumenta ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja, izvijestiti generalnog tajnika Vijeća Europe da se radi veće učinkovitosti zahtjevi prema ovom poglavlju moraju uputiti njenom središnjem tijelu.

Članak 31.

IZVJEŠTAVANJE

Država potpisnica kojoj je zahtjev upućen, neodgodivo će izvijestiti zemlju potpisnicu, koja ga je uputila, o poduzetim mjerama u svezi sa zahtjevom prema ovom poglavlju i o konačnom ishodu tih mjera. Država potpisnica kojoj je zahtjev upućen također će neodgodivo izvijestiti zemlju potpisnicu, koja je zahtjev uputila, o svim okolnostima zbog kojih nije bilo moguće provesti zatražene mjere ili zbog kojih će vrlo vjerojatno doći do znakovite odgode izvršenja mjera.

Poglavlje V.

ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 32.

POTPISIVANJE I STUPANJE NA SNAGU

1. Ova Konvencija bit će otvorena za potpisivanje za zemlje članice Vijeća Europe te zemlje koje nisu njegove članice, ali su sudjelovale u sastavljanju ove Konvencije. Te države mogu pristupiti Konvenciji:
a. potpisivanjem bez uporabe pridržanog prava glede ratifikacije, prihvaćanja ili odobravanja; ili
b. potpisivanjem koje podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobravanju, nakon kojeg slijedi ratifikacija, prihvaćanje ili odobravanje.
2. Instrumenti ratifikacije, prihvaćanja ili odobravanja polažu se kod generalnog tajnika Vijeća Europe.
3. Ova Konvencija stupit će na snagu prvog dana u mjesecu nakon što isteknu tri mjeseca, računajući od datuma kad je 14 zemalja prihvatio obveze iz Konvencije sukladno odredbama stavka 1. Svaka takva zemlja koja nije članica GRECO zemalja, u vrijeme ratifikacije automatski će postati članicom na datum kad ova Konvencija stupi na snagu.
4. Glede svake zemlje potpisnice koja naknadno pristane na obveze iz ove Konvencije, Konvencija će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma davanja svog pristanka da se obvezuje ovom Konvencijom sukladno odredbama stavka 1. Svaka zemlja potpisnica koja nije bila članica GRECO zemalja u vrijeme ratifikacije, automatski će postati članicom na datum kada ova Konvencija stupi na snagu.

Članak 33.

PRISTUPANJE KONVENCIJI

1. Nakon stupanja na snagu ove Konvencije, Odbor ministara Vijeća Europe može nakon konzultacija sa zemljama potpisnicama ove Konvencije pozvati Europsku zajednicu, kao i svaku državu koja nije članica Vijeća Europe i koja nije sudjelovala u sastavljanju ove Konvencije, da joj pristupi putem većinske odluke sukladno članku 20d. Statuta Vijeća Europe i putem jednoglasne odluke predstavnika zemalja članica koji sjede u Odboru ministara.
2. Glede Europske zajednice i svake zemlje koja želi pristupiti Konvenciji sukladno gornjem stavku 1., Konvencija će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma polaganja instrumenta pristupanja generalnom tajniku Vijeća Europe. Europska zajednica i svaka zemlja koja pristupa ovoj Konvenciji, a koja nije članica GRECO zemalja u vrijeme pristupanja, na datum stupanja na snagu ove Konvencije automatski će postati članicom.

Članak 34.

TERITORIJALNA PRIMJENA

1. Svaka država može u vrijeme potpisivanja ili polaganja svojeg instrumenta ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja, točno utvrditi područje ili područja na kojima će se primjenjivati ova Konvencija.
2. Svaka zemlja članica može naknadno iskazom upućenim generalnom tajniku Vijeća Europe proširiti primjenu ove Konvencije na bilo koje područje točno navedeno u iskazu. Glede takvog područja, Konvencija će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma kad je generalni tajnik primio takav iskaz.
3. Svaki iskaz, učinjen sukladno dvama prethodnim stavcima, može, glede bilo kojeg područja navedenog u istom, biti opozvan putem obavijesti koja se upućuje generalnom tajniku Vijeća Europe. Opoziv će postati pravomoćnim prvog dana u mjesecu nakon isteka razdoblja od tri mjeseca od datuma kad je generalni tajnik primio takvu obavijest.

Članak 35.

STATUS PREMA DRUGIM KONVENCIJAMA I SPORAZUMIMA

1. Ova Konvencija ne utječe na prava i mjere koje proizlaze iz međunarodnih multilateralnih konvencija glede specifičnih pitanja.
2. Zemlje potpisnice ove Konvencije mogu sklopiti bilateralne ili multilateralne sporazume s drugim zemljama potpisnicama glede pitanja kojima se bavi ova Konvencija u svrhu nadopune ili jačanja propisa ove Konvencije ili olakšavanja primjene načela koje ista sadrži.
3. Ako su dvije ili više zemalja potpisnica već sklopile sporazum ili ugovor glede predmeta kojim se bavi ova Konvencija ili su na neki drugi način uspostavile svoje odnose glede tog predmeta, imat će pravo primijeniti takav sporazum ili ugovor ili primjereno tome regulirati svoje odnose umjesto tekuće Konvencije ako time pojednostavljuju međunarodnu suradnju.

Članak 36.

ISKAZI

Svaka država može u vrijeme potpisivanja ili polaganja svojeg instrumenta ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja dati iskaz prema kojem će aktivno i pasivno podmićivanje stranih državnih službenika prema članku 5, službenika međunarodnih udruga prema članku 9. ili sudaca i službenika međunarodnih sudova prema članku 11., predstavljati kazneni prekršaj samo ako takav državni službenik ili sudac djeluje ili ne djeluje na način da zlouporabi svoj položaj.

Članak 37.

PRIDRŽANO PRAVO

1. Svaka država može u vrijeme potpisivanja ili polaganja svojeg instrumenta ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja iskoristiti pravo da ne uvede, djelomično ili u cijelosti, u svom tuzemnom zakonu kazneni prekršaj koji proizlazi iz članaka 4., 6. do 8., 10. i 12. ili prekršaj pasivnog podmićivanja iz članka 5.
2. Svaka država može u vrijeme potpisivanja ili polaganja svojeg instrumenta ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja izjaviti da će uporabiti pridržano pravo sukladno članku 17., stavku 2.
3. Svaka država može u vrijeme potpisivanja ili polaganja svojeg instrumenta ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja izjaviti da može odbiti međusobnu pravnu pomoć prema članku 26., stavku 1., ako se zahtjev odnosi na prekršaj kojeg zemlja potpisnica, kojoj je poslan zahtjev, smatra političkim prekršajem.
4. Niti jedna država ne smije prilikom primjene stavka 1., 2. i 3. ovog članka uporabiti pridržano pravo sa više od 5 ovdje spomenutih propisa. Ne smije se uporabiti nikakvo dodatno pridržano pravo. Pridržano pravo koje se odnosi na predmete iste prirode glede članaka 4., 6. i 10. smatrat će se pridržanim pravom za samo jedan predmet.

Članak 38.

VALJANOST I PREGLED ISKAZA I PRIDRŽANOG PRAVA

1. Iskazi navedeni u članku 36. i pridržana prava navedena u članku 37. vrijedit će za razdoblje od tri godine od datuma stupanja na snagu ove Konvencije u dotičnoj državi. Međutim, takvi iskazi i pridržana prava mogu se obnoviti za razdoblje istog trajanja.
2. Dvanaest mjeseci prije datuma isteka iskaza ili pridržanog prava, Generalno tajništvo Vijeća Europe dotičnu će državu obavijestiti o isteku istog. Ne kasnije od tri mjeseca prije isteka, država će obavijestiti generalnog tajnika da daje, izmjenjuje ili povlači svoj iskaz ili pridržano pravo. U nedostatku takve obavijesti od strane dotične države, Generalno tajništvo će istu izvijestiti da se smatra da se njen iskaz ili pridržano pravo automatski produljuje za razdoblje od šest mjeseci. Ako dotična država ne obavijesti o tomu da namjerava dati ili izmijeniti svoj iskaz ili pridržano pravo prije isteka tog razdoblja, uzrokovat će prekid valjanosti takvog iskaza ili pridržanog prava.
3. Ako zemlja potpisnica dade iskaz ili uporabi pridržano pravo sukladno člancima 36. i 37., dat će, prije njegove obnove ili na zahtjev, objašnjenje skupini GRECO koja sadrži valjane temelje za nastavak iskaza ili pridržanog prava.

Članak 39.

IZMJENE I NADOPUNE

1. Svaka zemlja potpisnica može predložiti izmjene i nadopune ove Konvencije, koje će preko generalnog tajnika Vijeća Europe biti proslijeđene svim zemljama članicama Vijeća Europe, svim zemljama koje nisu članice, ali su pristupile ili su bile pozvane pristupiti ovoj Konvenciji sukladno propisima članka 33.
2. Svaka izmjena i nadopuna koju je predložila zemlja potpisnica će se proslijediti Europskom odboru za pitanje kriminala koji će istu podnijeti Odboru ministra u svrhu dobivanja njihovog stava o predloženoj izmjeni i nadopuni.
3. Odbor ministara razmotrit će predloženu izmjenu i nadopunu i stav Europskog odbora za pitanje kriminala, te nakon konzultacija sa zemljama potpisnicama ove Konvencije koje nisu članice, može prihvatiti takvu izmjenu i nadopunu.
4. Tekst svake izmjene i nadopune koju je prihvatio Odbor ministara sukladno stavku 3. ovog članka će se u svrhu prihvaćanja istog proslijediti zemljama potpisnicama.
5. Svaka izmjena i nadopuna prihvaćena sukladno stavku 3. ovog članka, stupit će na snagu trideseti dan nakon što su sve zemlje potpisnice izvijestile generalnog tajnika da istu prihvaćaju.

Članak 40.

RJEŠAVANJE SPOROVA

1. Europski odbor za pitanja kriminala Vijeća Europe izvještavat će se o tumačenju i primjeni ove Konvencije.
2. U slučaju spora između zemalja potpisnica koji je proizišao iz tumačenja ili primjene ove Konvencije, iste će rješavati nastali spor pregovorima ili na bilo koji drugi miran način prema vlastitom izboru, uključujući i podnošenje spora Europskom odboru za pitanja kriminala, Arbitražnom sudu čije odluke će obvezati zemlje članice, ili Međunarodnom sudu, ovisno o dogovoru dotičnih zemalja potpisnica.

Članak 41.

OPOZIV

1. Svaka zemlja članica može u bilo koje vrijeme opozvati ovu Konvenciju putem obavijesti koju uputi generalnom tajniku Vijeća Europe.
2. Takav opoziv stupit će na snagu prvog dana u mjesecu nakon isteka razdoblja od tri mjeseca nakon datuma kada je generalni tajnik primio navedenu obavijest.

Članak 42.

IZVJEŠTAVANJE

Generalni tajnik Vijeća Europe izvijestit će zemlje članice Vijeća Europe i svaku državu koja je pristupila ovoj Konvenciji o:
a. svakom potpisivanju;
b. polaganju svakog instrumenta ratifikacije, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja;
c. svakom datumu stupanja na snagu ove Konvencije sukladno člancima 32. i 33.;
d. svakom iskazu ili pridržanom pravu učinjenom sukladno člancima 36. ili 37.;
e. svakom činu, obavijesti ili korespondenciji glede ove Konvencije.
Kao svjedočanstvo narečenog, dolje potpisani, zakonito ovlašteni za isto, potpisali su ovu Konvenciju.
Zaključeno u Strasbourgu, dana 27. siječnja godine 1999., na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta podjednako autentična, u jednom primjerku koji će se položiti u arhive Vijeća Europe. Generalni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerene primjerke svim zemljama članicama Vijeća Europe, zemljama koje nisu članice Vijeća Europe, ali su sudjelovale u sastavljanju ove Konvencije i zemljama koje su pozvane da pristupe ovoj Konvenciji.

Članak 3.

Za izvršenje ovoga Zakona nadležni su, u okviru svog djelokruga Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo financija, Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave i sudbena tijela Republike Hrvatske.

Članak 4.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u "Narodnim novinama".
Klasa: 018-05/00-01/07
Zagreb, 27. rujna 2000.

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Zlatko Tomčić, v. r.