ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOG DRŽAVNOG SABORA

106
Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE UJEDINJENIH NARODA O SUZBIJANJU DEZERTIFIKACIJE U ZEMLJAMA POGOĐENIM JAKIM SUŠAMA I/ILI DEZERTIFIKACIJOM, OSOBITO U AFRICI

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konvencije Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 27. rujna 2000.
Broj: 01-081-00-3177/2
Zagreb, 30. rujna 2000.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE UJEDINJENIH NARODA O SUZBIJANJU DEZERTIFIKACIJE U ZEMLJAMA POGOĐENIM JAKIM SUŠAMA I/ILI DEZERTIFIKACIJOM, OSOBITO U AFRICI

Članak 1.

Potvrđuje se Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi usvojena u Parizu 17. lipnja 1994.
Članak 2.
Tekst Konvencije Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

UNITED NATIONS CONVENTION TO COMBAT DESERTIFICATION IN COUNTRIES EXPERIENCING SERIOUS DROUGHT AND/OR DESERTIFICATION, PARTICULARLY IN AFRICA

The Parties to this Convention,
Affirming that human beings in affected or thereatened areas are at the centre of concerns to combat desertification and mitigate the effects of drought,
Reflecting the urgent concern of the international community, including States and international organizations, about the adverse impacts of desertification and drought,
Aware that arid, semi-arid and dry sub-humid areas together account for a significant proportion of the Earthžs land area and are the habitat and source of livelihood for a large segment of its population,
Acknowledging that desertification and drought are problems of global dimension in that they affect all regions of the world and that joint action of the international community is needed to combat desertification and/or mitigate the effects of drought,
Noting the high concentration of developing countries, notably the least developed countries, among those experiencing serious drought and/or desertification, and the particularly tragic consequences of these phenomena in Africa,
Noting also that desertification is caused by complex interactions among physical, biological, political, social, cultural and economic factors,
Considering the impact of trade and relevant aspects of international economic relations on the ability of affected countries to combat desertification adequately,
Conscious that sustainable economic growth, social development and poverty eradication are priorities of affected developing countries, particularly in Africa, and are essential to meeting sustainability objectives,
Mindful that desertification and drought affect sustainable development throught their interrelationships with important social problems such as poverty, poor health and nutrition, lack of food security, and those arising from migration, displacement of persons and demographic dynamics,
Appreciating the significance of the past efforts and experience of States and international organizations in combating desertification and mitigating the effects of drought, particularly in implementing the Plan of Action to Combat Desertification which was adopted at the United Nations Conference on Desertification in 1977,
Realizing that, despite efforts in the past, progress in combating desertification and mitigating the effects of drought has not met expectations and that a new and more effective approach is needed at all levels within the framework of sustainable development,
Recognizing the validity and relevance of decisions adopted at the United Nations Conference on Environment and Development, particularly of Agenda 21 and its chapter 12, which provide a basis for combating desertification,
Reaffirming in this light the commitments of developed countries as contained in paragraph 13 of chapter 33 of Agenda 21,
Recalling General Assembly resolution 47/188. particularty the priority in it prescribed for Africa, and all other relevant United Nations resolutions, decisions and programmes on desertification and drought, as well as relevant declarations by African countries and those from other regions.
Reaffirming the Rio Declaration on Environment and Development which states, in its Principle 2, that States have, in accordance with the Charter of the United Nations and the principles of international law, the sovereign right to exploit their own resources pursuant to their own environmental and developmental policies, and the responsibility to ensure that activities within their jurisdiction or control do not cause damage to the environment of other States or of areas beyond the limits of national jurisdiction,
Recognizing that national Governments play a critical role in combating desertification and mitigating the effects of drought and that progress in that respect depends on local implementation of action programmes in affected areas,
Recognizing also the importance and necessity of international cooperation and partnership in combating desertification and mitigating the effects of drought,
Recognizing further the importance of the provision to affected developing countries, particularly in Africa, of effective means, inter alia substantial financial resources, including new and additional funding, and access to technology, without which it will be difficult for them to implement fully their commitments under this Convention,
Expressing concern over the impact of desertification and drought on affected countries in Central Asia and the Transcaucasus,
Stressing the important role played by women in regions affected by desertification and/or drought, particularly in rural areas of developing countries, and the importance of ensuring the full participation of both men and women at all levels in programmes to combat desertification and mitigate the effects of drought,
Emphasizing the special role of non-governmental organizations and other major groups in programmes to combat desertification and mitigate the effects of drought,
Bearing in mind the relationship between desertification and other environmental problems of global dimension facing the international and national communities,
Bearing also in mind the contribution that combating desertification cam make to achieving the objectives of the United Nations Framework Convention on Climate Change, the Convention on Biological Diversity and other related environmental conventions,
Believing that strategies to combat desertification and mitigate the effects of drought will be most effective if they are based on sound systematic observation and rigorous scientific knowledge and if they are continuously re-evaluated,
Recognizing the urgent need to improve the effectiveness and coordination of international cooperation to facilitate the implementation of national plans and priorities,
Determined to take appropriate action in combating desertification and mitigating the effects of drought for the benefit of present and future generations,
Have agreed as follows:

PART I

INTRODUCTION

Article 1

USE OF TERMS

For the purposes of this Convention:
(a) "desertification" means land degradation in arid, semi-arid and dry sub-humid areas resulting from various factors, including climatic variations and human activities;
(b) "combating desertification" includes activities which are part of the integrated development of land in arid, semi-arid and dry sub-humid areas for sustainable development which are aimed at:
(i) prevention and/or reduction of land degradation;
(ii) rehabilitation of partly degraded land; and
(iii) reclamation of desertified land;
(c) "drought" means the naturally occurring phenomenon that exists when precipitation has been significantly below normal recerded levels, causing serious hydrological imbalances that adversely affect land resource production systems;
(d) "mitigating the effects od drought" means activities related to the prediction of drought and intended to reduce the vulnerability of society and natural systems to drought as it relates to combating desertification;
(e) "land" means the terrestrial bio-productive system that comprises soil, vegetation, other biota, and the ecological and hydrological processes that operate within the system;
(f) "land degradation" means reduction or loss, in arid, semi-arid and dry sub-humis areas, of the bilogical or economic productivity and complexity of rainfed cropland, irrigated cropland, or range, pasture, forest and woodlands resulting from land uses or from a process or combination of processes, including processes arising from human activities and habitation patterns, such as:
(i) soil erosion caused by wind and/or water;
(ii) deterioration of the physical, shemical and biological or economic properties of soil, and
(iii) long-term loss of natural vegetation;
(g) "arid, semi-arid and dry sub-humid areas" means areas, other than polar and subpolar regions, in which the ratio of annual precipitation to potential evapotranspiration falls within the range from 0.05 to 0.65;
(h) "affected areas" means arid, semi-arid and/or dry sub-humid areas affected or threatened by desertification;
(i) "affected countries" means countries whose lands include, in whole or in part, affected areas;
(j) "regional economic integration organization" means an organization constituted by sovereign States of a given region which has competence in respect of matters governed by this Convention and has been duly authorized, in accordance with its internal procedures, to sign, ratify, accept, approve or accede to this Convention;
(k) "developed county Parties" means developed country Parties and regional economic integration organizations constituted by developed countries.

Article 2

OBJECTIVE

1. The objective of this Convention is to combat desertification and mitigate the effects of drought in countries experiencing serious drought adn/or desertification, particularly in Africa, through effective action at all levels, supported by international cooperation and partnership arrangements, in the framework of and integrated approach which is consistent with Agenda 21, with a view to contributing to the achievement of sustainable, development in affected areas.
2. Achieving this objective will involve long-term integrated strategies that focus simultaneously, in affected areas, on improved productivity of land, and the rehabilitation, conservation and sustainable management of land and water resources, leading to improved living conditions, in particular at the community level.

Article 3

PRINCIPLES

In order to achieve the objective of this Convention and to implement its provisions, the Parties shall be guided, inter alia, by the following:
(a) the Parties should ensure that decisions on the design and implementation of programmes to combat desertification and/or mitigate the effects of drought are taken with the participation of populations and local communities and that an enabling environment is created at higher levels to facilitate action an national and local levels;
(b) the Parties should, in a spirit of international solidarity and partnership, improve cooperation and coordination at subregional, regional and international levels, and better focus financial, human, organizational and technical resources where they are needed;
(c) the Parties should develop, in a spirit of partnership, cooperation among all levels of government, communities non-governmental organizations and landholders to establish a better understanding of the nature and value of land and scarce water resources in affected areas and to work towards their sustainable use; and
(d) the Parties should take into full consideration the special needs and circumstances of affected developing country Parties, particularly the least developed among them.

PART II

GENERAL PROVISIONS

Article 4

GENERAL OBLIGATIONS

1. The Parties shall implement their obligations under this Convention, individually or jointly, either through existing or prospective bilateral and multilateral arrangements or a combination thereof, as appropriate, emphasizing the need to coordinate effeorts and develop a coherent long-term strategy at all levels.
2. In pursuing the objective of this Convention, the Parties shall:
(a) adopt an integrated approach addressing the physical, biological and socioeconomic aspects of the processes of desertification and drought;
(b) give due attention, within the relevant international and regional bodies, to the situation of affected developing country Parties with regard to international trade, marketing arrangements and debit with a view to establishing an enabling international economic environment conducive to the promotion of sustainable development;
(c) integrate strategies for poverty eradication into efforts to combat desertification and mitigate the effects od drought;
(d) promote cooperation among affected country Parties in the fields of environmental protection and the conservation of land and water resources, as they relate to desertification and drought;
(e) strengthen subregional, regional and international cooperation;
(f) cooperate within relevant intergovernmental organizations;
(g) determine institutional mechanisms, if appropriate, keeping in mind the need to avoid duplication; and
(h) promote the use of existing bilateral and multilateral financial mechanisms and arrangements that mobilize and channel substatial financial resources to affected developing country Parties in combating desertification and mitigating the effects of drought.
3. Affected developing country Parties are eligible for assistance in the implementation of the Convention.

Article 5

OBLIGATIONS OF AFFECTED COUNTRY PARTIES

In addition to their obligations pursuant to article 4, affected country Parties undertake to:
(a) give due priority to combating desertification and mitigating the effects of drought, and allocate adequate resources in accordance with their circumstances and capabilities;
(b) establish strategies and priorities, within the framework of sustainable development plans and/or policies, to combat desertification and mitigate the effects of drought;
(c) address the underlying causes of desertification and pay special attention to the socio-economic factors contributing to desertification processes;
(d) promote awareness and facilitate the participation of local populations, particularly women and youth, with the support of non-governmental organizations, in efforts to combat desertification and mitigate the effects of drought; and
(e) provide an enabling environment by strengthening, as appropriate, relevant existing legislation and, where they do not exist, enacting new laws and establishing long-term policies and action programmes.

Article 6

OBLIGATIONS OF DEVELOPED COUNTRY
PARTIES

In addition to their general obligations pursuant to article 4, developed country Parties undertake to:
(a) actively support, as agreed, individually or jointly, the efforts of affected developing country Parties, particularly those in Africa, and the least developed countries, to combat desertification and mitigate the effects of drought;
(b) provide substantial financial resources and other forms of support to assist affected developing country Parties, particularly in Africa, effectively to develop and implement their own long-term plans and strategies to combat desertification and mitigate the effects of drought;
(c) promote the mobilization of new and additional funding pursuant to article 20, paragraph 2 (b);
(d) encourage the mobilization of funding from the private sector and other non-governmental sources; and
(e) promote and facilitate access by affected country Parties, particularly affected developing country Parties, to appropriate technology, knowledge and know-how.

Article 7

PRIORITY FOR AFRICA

In implementing this Convention, the Parties shall give priority to affected African country Parties, in the light of the particular situation prevailing in that region, while not neglecting affected developing country Parties in other regions.

Article 8

RELATIONSHIP WITH OTHER CONVENTIONS

1. The Parties shall encourage the coordination of activities carried out under this Convention and, if they are Parties to them, under other relevant international agreements, particularly the United Nations Framework Convention on Climate Change and the Convention on Biological Diversity, in order to derive maximum benefit from activities under each agreement while avoiding duplication of effort. The Parties shall encourage the conduct of joint programmes, particularly in the fields of research, training, systematic observation and information collection and exchange, to the extent that such activities may contribute to achieving the objectives of the agreements concerned.
2. The provisions of this Convention shall not affect the rights and obligations of any Party deriving from a bilateral, regional or international agreement into which it has entered prior to the entry into force of this Convention for it.

PART III

ACTION PROGRAMMES, SCIENTIFIC AND TECHNICAL COOPERATION AND SUPPORTING MEASURES

Section 1: Action programmes

Article 9

BASIC APPROACH

1. In carrying out their obligations pursuant to article 5, affected developing country Parties and any other affected country Party in the framework of its regional implementation annex or, otherwise, that has notified the Permanent Secretariat in writing of its intention to prepare a national action programme, shall, as appropriate, prepare, make public and implement national action programmes, utilizing and building, to the extent possible, on existing relevant successful plans and programmes, and subregional and regional action programmes, as the central element of the strategy to combat desertification and mitigate the effects of drought. Such proccss programmes shall be updated through a continuing participatory on the basis of lessons from field action, as well as the results of research. The preparation of national action programmes shall be closely interlinked with other efforts to formulate national policies for sustainable development.
2. In the provision by developed country Parties of different forms of assistance under the terms of article 6, priority shall be given to supporting, as agreed, national, subregional and regional action programmes of affected developing country Parties, particularly those in Africa, either directly or through relevant multilateral organizations or both.
3. The Parties shall encourage organs, funds and programmes of the United Nations system and other relevant intergovernmental organizations, academic institutions, the scientific community and non-governmental organizations in a position to cooperate, in accordance with their mandates and capabilities, to support the elaboration, implementation and follow-up of action programmes.

Article 10

NATIONAL ACTION PROGRAMMES

1. The purpose of national action programmes is to identify the factors contributing to desertification and practical measures necessary to combat desertification and mitigate the effects of drought.
2. National action programmes shall specify the respective roles of government, local communities and land users and the resources available and needed. They shall, inter alia:
(a) incorporate long-term strategies to combat desertification and mitigate the effects of drought, emphasize implementation and be integrated with national policies for sustainable development;
(b) allow for modifications to be made in response to changing circumstances and be sufficiently flexible at the local level to cope with different socio-economic, biological and geo-physical conditions;
(c) give particular attention to the implementation of preventive measures for lands that are not yet degraded or which are only slightly degraded;
(d) enhance national climatological, meteorological and hydrological capabilities and the means to provide for drought early warning;
(e) promote policies and strengthen institutional frameworks which develop cooperation and coordination, in a spirit of partnership, between the donor community, governments at all levels, local populations and community groups, and facilitate access by local populations to appropriate information and technology;
(f) provide for effective participation at the local, national and regional levels of nongovernmental organizations and local populations, both women and men, particularly resource users, including farmers and pastoralists and their representative organizations, in policy planning, decision-making, and implementation and review of national action programmes; and
(g) require regular review of, and progress reports on, their implementation.
3. National action programmes may include, inter alia, some or all of the following measures to prepare for and mitigate the effects of drought:
(a) establishment and/or strengthening, as appropriate, of early warning systems, including local and national facilities and joint systems at the subregional and regional levels, and mechanisms for assisting environmentally displaced persons;
(b) strengthening of drought preparedness and management, including drought contingency plans at the local, national, subregional and regional levels, which take into consideration seasonal to interannual climate predictions;
(c) establishment and/or strengthening, as appropriate, of food security systems, including storage and marketing facilities, particularly in rural areas;
(d) establishment of alternative livelihood projects that could provide incomes in droguht prone areas; and
(e) development of sustainable irrigation programmes for both crops and livestock.
4. Taking into account the circumstances and requirements specific to each affected country Party, nationall action programmes include, as appropriate, inter alia, measures in some or all of the following priority fields as they relate to combating desertification and mitigating the effects of drought in affected areas and to their populations: promotion of alternative livelihoods and improvement of national economic environments with a view to strengthening programmes aimed at the eradication of poverty and at ensuring food security; demographic dynamics; sustainable management of natural resources; sustainable agricultural practices; development and efficient use of various energy sources; institutional and legal frameworks; strengthening of capabilities for assessment and systamatic observation, including hydrological and meteorological services, and capacity building, education and public awareness.

Article 11

SUBREGIONAL AND REGIONAL ACTION
PROGRAMMES

Affected country Parties shall consult and cooperate to prepare, as appropriate, in accordance with relevant regional implementation annexes, subregional and/or regional action programmes to harmonize, complement and increase the efficiency of national programmes. The provisions of article 10 shall apply mutatis mutandis to subregional and regional programmes. Such coopertion may include agreed joint programmes for the sustainable management of transboundary natural resources, scientific and technical cooperation, and strengthening of relevant institutions.

Article 12

INTERNATIONAL COOPERATION

Affected country Parties, in collaboration with other Parties and the international community, should cooperate to ensure the promotion of an enabling international environment in the implementation of the Convention. Such cooperation should also cover fields of technology transfer as well as scientific research and development information collection and dissemination and financial resources.

Article 13

SUPPORT FOR THE ELABORATION AND
IMPLEMENTATION OF ACTION PROGRAMMES

1. Measures to support action programmes pursuant to article 9 include, inter alia:
(a) financial cooperation to provide pedictability for action programmes, allowing for necessary long-term planning;
(b) elaboration and use of cooperation mechanisms which better enable support at the local level, including action through non-governmental organizations, in order to promote the replicability of successful pilot programme activities where relevant;
(c) increased flexibility in project design, funding and implementation in keeping with the experimental, iterative approach indicated for participatory action at the local community level; and
(d) as appropriate, administrative and budgetary procedures that increase the efficiency of cooperation and of support programmes.
2. In providing such support to affected developing country Parties, priority shall be given to African country Parties and to least developed country Parties.

Article 14

COORDINATION IN THE ELABORATION AND IMPLEMENTATION OF ACTION PROGRAMMES

1. The Parties shall work closely together, directly and through relevant intergovernmental organizations, in the elaboration and implementation of action programmes.
2. The Parties shall develop operational mechanisms, particularly at the national and field levels, to ensure the fullest possible coordination among developed country Parties, developing country Parties and relevant intergovernmental and nongovernmental organizations, in order to avoid duplication, harmonize interventios and approaches, and maximize the impact of assistance. In affected developing country Parties, priority will be given to coordinating activities related to international cooperation in order to maximize the efficient use of resources, to ensure responsive assistance, and to facilitate the implementation of national action programmes and priorities under this Convention.

Article 15

REGIONAL IMPLEMENTATION ANNEXES

Elements for incorporation in action programmes shall be selected and adapted to the socio- economic, geographical and climatic factors applicable to affected country Parties or regions, as well as to their level of development. Guidelines for the preparation of action programmes and their exact focus and content for particular subregions and regions are set out in the regional implementation annexes.
Section 2: Scientific and technical cooperation

Article 16

INFORMATION COLLECTION, ANALYSIS AND EXCHANGE

The Parties agree, according to their respective capalibities, to integrate and coordinate the collection, analysis and exchange of relevant short term and long term data and information to ensure systematic observation of land degradation in affected areas and to understand better and assess the processes and effects of drought and desertification. This would help accomplish, inter alia, early warning and advance planning for periods of adverse climatic variation in a form suited for practical application by users at all levels, including especially local populations. To this end, they shall, as appropriate:
(a) facilitate and strengthen the functioning of the global network of institutions and facilities for the collection, analysis and exchange of information, as well as for systematic observation at all levels, which shall, inter alia:
(i) aim to use compatible standards and systems;
(ii) encompass relevant data and stations, including in remote areas;
(iii) use and disseminate modern technology for data collection, transmission and assessment on land degradation; and
(iv) link national, subregional and regional data and information centres more closely with global information sources;
(b) ensure that the collection, analysis and exchange of information address the needs of local communities and those of decision makers, with a view to resolving specific problems, and that local communities are involved in these activities;
(c) support and further develop bilateral and multilateral programmes and projects aimed at defining, conducting, assessing and financing the collection, analysis and exchange of data and information, including, inter alia, integrated sets of physical, biological, social and economic indicators;
(d) make full use of the expertise of competent intergovernmental and nongovernmental organizations, particularly to disseminate relevant information and experiences among target groups in different regions;
(e) give full weight to the collection, analysis and exchange of socio-economic data, and their integration with physical and biological data;
(f) exchange and make fully, openly and promptly available information from all publicly available sources relevant to combating desertification and mitigating the effects of drought; and
(g) subject to their respective national legislation and/or policies, exchange information on local and traditional knowledge, ensuring adequate protection for it and providing appropriate return from the benefits derived from it, on an equitable basis and on mutually agreed terms, to the local populations concerned.

Article 17

RESEARCH AND DEVELOPMENT

1. The Parties undertake, according to their respective capabilities, to promote technical and scientific cooperation in the fields of combating desertification and mitigating the effects of drought appropriate national, subregional, regional and international institutions. To this end, they shall support research activities that:
(a) contribute to increased knowledge of the processes leading to desertification and drought and the impact of, and distinction between, causal factors, both natural and human, with a view to combating desertification and mitigating the effects of drought, and achieving improved productivity as well as sustainable use and management of resources;
(b) respond to well defined objectives, address the specific needs of local populations and lead to the identification and implementation of solutions that improve the living standards of people in affected areas;
(c) protect, integrate, enhance and validate traditional and local knowledge, know-how and practices, ensuring, subject to their respective national legislation and/or policies, that the owners of that knowledge will directly benefit on an equitable basis and on mutually agreed terms from any commercial utilization of it or from any technological development derived from that knowledge;
(d) develop and strengthen national, subregional and regional research capabilities in affected developing country Parties, particularly in Africa, including the development of local skills and the strengthening of appropriate capacities, especially in countries with a weak research base, giving particular attention to multidisciplinary and participative socio-economic research;
(e) take into account, where relevant, the relationship between poverty, migration caused by environmental factors, and desertification;
(f) promote the conduct of joint research programmes between national, subregional, regional and international research organizations, in both the public and private sectors, for the development of improved, affordable and accessible technologies for sustainable development through effective participation of local populations and communities; and
(g) enhance the availability of water resources in affected areas, by means of, inter alia, cloud-seeding.
2. Research priorities for particular regions and subregions, reflecting different local conditions, should be included in action programmes. The Conference of the Parties shall review research priorities periodically on the advice of the Committee on Science and Technology.

Article 18

TRANSFER, ACQUISITION, ADAPTATION AND DEVELOPMENT OF TECHNOLOGY

1. The Parties undertake, as mutually agreed and in accordance with their respective national legislation and/or policies, to promote, finance and/or facilitate the financing of the transfer, acquisition, adaptation and development of environmentally sound, economically viable and socially acceptable technologies relevant to combating desertification and/or mitigating the effects of drought, with a view to contributing to the achievement of sustainable development in affected areas. Such cooperation shall be conducted bilaterally or multilaterally, as appropriate, making full use of the expertise of intergovernmental and non-governmental organizations. The Parties shall, in particular:
(a) fully utilize relevant existing national, subregional, regional and international information systems and clearing-houses for the dissemination of information on available technologies, their sources, ther environmental risks and the broad terms under which they may be acquired;
(b) facilitate access, in particular by affected developing country Parties, on favourable terms, including on concessional and preferential terms, as mutually agreed, taking into account the need to protect intellectual property rights, to technologies most suitable to practical application for specific needs of local populations, paying special attention to the social, cultural, economic and environmental impact of such technology;
(c) facilitate technology cooperation among affected country Parties through financial assistance or other appropriate means;
(d) extend technology cooperation with affected developing country Parties, including, where relevant, joint ventures, especially to sectors which foster alternative livelihoods; and
(e) take appropriate measures to create domestic market conditions and incentives, fiscal or otherwise, conducive to the development, transfer, acquisition and adaptation of suitable technology, knowledge, know-how and practices, including measures to ensure adequate and effective protection of intellectual property rights.
2. The Parties shall, according to their respective capabilities, and subject to their respective national legislation and/or policies, protect, promote and use in particular relevant traditional and local technology, knowledge, know-how and practices and, to that end, they undertake to:
(a) make inventories of such technology, knowledge, know-how and practices and their potential uses with the participation of local populations, and disseminate such information, where appropriate, in cooperation with relevant intergovernmental and non-governmental organizations;
(b) ensure that such technology, knowledge, know-how and practices are adequately protected and that local populations benefit directly, on an equitable basis and as mutually agreed, from any commercial utilization of them or from any technological development derived therefrom;
(c) encourage and actively support the improvement and dissemination of such technology, knowledge, know-how and practices or of the development of new technology based on them; and
(d) facilitate, as appropriate, the adaptation of such technology, knowledge, know-how and practices to wide use and integrate them with modern technology, as appropriate.
Section 3: Supporting measures

Article 19

CAPACITY BUILDING, EDUCATION AND PUBLIC AWARENESS

1. The Parties recognize the significance of capacity building - that is to say, institution building, training and development of relevant local and national capacities - in efforts to combat desertification and mitigate the effects of drought. They shall promote, as appropriate, capacity-building:
(a) through the full participation at all levels of local people, particularly at the local level, especially women and youth, with the cooperation of non-govermmental and local organizations,
(b) by strengthening training and research capacity at the nacional level in the field of desertification and drought;
(c) by establishing and/or strengthening support and extension services to disseminate relevant technology methods and techniques more effectively, and by training field agents and members of rural organizations in participatory approaches for the conservation and sustainable use of natural resources;
(d) by fostering the use and dissemination of the knowledge, know-how and practices of local people in technical cooperation programmes, wherever-possible;
(e) by adapting, where necessary, relevant environmentally sound technology and traditional methods of agriculture and pastoralism to modern socio-economic conditions;
(f) by providing appropriate training and technology in the use of alternative energy sources, particularly renewable energy resources, aimed particularly at reducing dependence on wood for fuel;
(g) through cooperation, as mutually agreed, to strengthen the capacity of affected developing country Parties to develop and implement programmes in the field of collection, analysis and exchange of information pursuant to article 16;
(h) through innovative ways of promoting alternative livelihoods, including training in new skills;
(i) by training of decision makers, managers, and personnel who are responsible for the collection and analysis of data for the dissemination and use of early warning information on drought conditions and for food production;
(j) through more effective operation of existing national institutions and legal frameworks, and, where necessary, creation of new ones, along with strenghthening of strategic planning and management; and
(k) by means of exchange visitor programmes to enhance capacity building in affected country Parties through a long-term, interactive process of learning and study.
2. Affected developing country Parties shall conduct, in cooperation with other Parties and competent intergovernmental and non-governmental organizations, as appropriate, an interdisciplinary review of available capacity and facilities at the local and national levels, and the potential for strengthening them.
3. The Parties shall cooperate with each other and through competent intergovermmental organizations, as well as withnon-governmental organizations, in undertaking and supporting public awareness and educational programmes in both affected and, where relevant, unaffected country Parties to promote understanding of the causes and cffects of desertification and drought and of the importance of meeting the objective of this Convention. To that end, they shall:
(a) organize awareness campaigns for the general public;
(b) promote, on a permanent bassis, access by the public to relevant information, and wide public participation in education and awareness activities;
(c) encourage the establishment of associations that contribute to public awareness;
(d) develop and exchange educational and public awareness material, where possible in local languages, exchange and second experts to train personnel of affected developing country Parties in carrying out relevant education and awareness programmes, and fully utilize relevant educational material available in competent international bodies;
(e) assess educational needs in affected areas, elaborate appropriate school curricula and expand, as needed, educational and adult literacy programmes and opportunities for all, in particular for girls and women, on the identification, conservation and sustainable use and management of the natural resources of affected areas; and
(f) develop interdisciplinary participatory programmes integrating desertification and drought awareness into educational systems and in non-formal, adult, distance and pratical educational programmes.
4. The Conference of the Paris shall establish and/or strengthen networks of regional education and training centres to combat desertification and mitigate the effects of drought. These networks shall be coordinated by an institution created or designated for that purpose, in order to train scientific, technical and management personnel and to strengthen existing institutions responsible for education and training in affected country Parties, where appropriate, with a view to harmonizing programmes and to organizing exchanges of experience among them. These networks shall cooperate closely with relevant intergovernmental and non-governmental organizations to avoid duplication of effort.

Article 20

FINANCIAL RESOURCES

1. Given the central importance of financing to the achievement of the objective of the Convention, the Parties, taking into account their copabllities, shall make every effort to ensure that adequate financial resources are available for programmes to combat desertification and mitigate the effects of drought.
2. In this connection, developed country Parties, while giving priority to affected African country Parties without neglecting affected developing country Parties in other regions, in accordance with aricle 7, undertake to:
(a) mobilize substantial financial resources, including grants and concessional loans, in order to support the implementation of programmes to combat desertification and mitigate the effects of drought;
(b) promote the mobilization of adequate, timely and predictable financial resources, including new and additional funding from the Global Environment Facility of the agreed incremental costs of those activities concerning desertification that relate to its four focal areas, in conformity with the relevant provisions of the Instrument establishing the Global Environment Facility;
(c) facilitate through international cooperation the transfer of technology, knowledge and know-how; and
(d) explore, in cooperation with affected developing country Parties, innovative methods and incentives for mobilizing and channelling resources, including those of foundations, non- governmental organizations and other private sector entities, particularly debt swaps and other innovative means which increase financing by reducing the external debt burden of affected developing country Parties, particularly those in Africa.
3. Affected developing country Parties, taking into account their capabilities, undertake to mobilize adequate financial resources for the implementation of their national action programmes.
4. In mobilizing financial resources, the Parties shall seek full use and continued qualitative improvement of all national, bilateral and multilateral funding sources and mechanisms, using consortia, joint programmes and parallel financing, and shall seek to involve private sector funding sources and mechanisms, including those of nongovernmental organizations. To this end, the Parties shall fully utilize the operational mechanisms developed pursuant to article 14.
5. In order to mobilize the financial resources necessary for affected developing country Parties to combat desertification and mitigate the effects of drought, the Parties shall.
(a) rationalize and strengthen the management of resources already allocated for combating desertification and mitigating the effects of drought by using them more effectively and efficiently, assessing their successes and shortcomings, removing hindrances to their effective use, and, where necessary, reorienting programmes in light of the integrated long-term approach adopted pursuant to this Convention;
(b) give due priority and attention within the governing bodies of multilateral financial institutions, facilities and funds, inclulding regional development banks and funds, to supporting affected developing country Parties, particularly those in Africa, in activities which advance implementation of the Convention, notably action programmes they undertake in the framework of regional implementation annexes; and
(c) examine ways in which regional and subregional cooperation can be strengthened to support efforts undertaken at the national level.
6. Other Parties are encouraged to provide, on a voluntary basis, knowledge, knowhow and techniques related to desertification and/or financial resources to affected developing country Parties.
7. The full implementation by affected developing country Parties, particularly those in Africa, of their obligations under the Convention will be greatly assisted by the fulfilment by developed country Parties of their obligations under the Convention, including in particular those regarding financial resources and transfer of technology. In fulfilling their obligations, developed country Parties should take fully into account that economic and social development and poverty eradication are the first priorities of affected developing country Parties, particularly those in Africa.

Article 21

FINANCIAL MECHANISMS

1. The Conference of the Parties shall promote the availability of financial mechanisms and shall encourage such mechanisms to seek to maximize the availability of funding for affected developing country Parties, particularly those in Africa, to implement the Convention. To this end, the Conference of the Parties shall consider for adoption inter alia approaches and policies that:
(a) facilitate the provision of necessary funding at the national, subregional, regional and global levels for activities pursuant to relevant provisions of the Convention;
(b) promote multiple-source funding approaches, mechanisms and arrangements and their assessment, consistent with article 20;
(c) provide on a regular basis, to interested Parties and relevant intergovernmental and non-governmental organizations, information on available sources of funds and on funding patterns in order to facilitate coordination among them;
(d) facilitate the establishment, as appropriate, of mechanisms, such as national desertification funds, including those involving the participation of non-governmental organizations, to channel financial resources rapidly and efficiently to the local level in affected developing country Parties; and
(e) strenghten existing funds and financial mechanisms as the subregional and regional levels, particularly in Africa, to support more effectively the implementation of the Convention.
2. The Conference of the Parties shall also encourage the provision, through various mechanisms within the United Nations system and throught multilateral financial institutions, of support at the national, subregional and regional levels to activities that enable developing country Parties to meet their obligations under the Convention.
3. Affected developing country Parties shall utilize, and where necessary, establish and/or strengthen, national coordinating mechanisms, integrated in national development programmes, that would ensure the efficient use of all available financial resources. They shall also utilize participatory processes involving non-governmental organizations, local groups and the private sector, in raising funds, in elaborating as well as implementing programmes and in assuring access to funding by groups at the local level. These actions can be enhanced by improved coordination and flexible programming on the part of those providing assistance.
4. In order to increase the effectiveness and efficiency of existing financial mechanisms, a Global Mechanism to promote actions leading to the mobilization and channelling of substantial financial resources, including for the transfer of technology, on a grant basis, and/or on concessional or other terms, to affected developing country Parties, is hereby established. This Global Mechanism shall function under the authority and guidance of the Conference of the Parties and be accountable to it.
5. The Conference of the Parties shall identify, at its first ordinary session, an organization to house the Global Mechanism. The Conference of the Parties and the organization it has identified shall agree upon modalities for this Global Mechanism to ensure inter alia that such Mechanism:
(a) identifies and draws up an inventory of relevant bilateral and multilateral cooperation programmes that are avialable to implement the Convention;
(b) provides advice, on request, to Parties in innovative methods of financing and sources of financial assistance and on improving the coordination of cooperation activities at the national level;
(c) provides interested Parties and relevant intergovernmental and non-governmental organizations with information on available sources of funds and on funding patterns in order to facilitate coordination among them; and
(d) reports to the Conference of the Parties, beginning at its second ordinary session, on its activities.
6. The Conference of the Parties shall, at its first session, make appropriate arrangements with the organization it has identified to house the Global Mechanism for the administrative operations of such Mechanism, drawing to the extent possible on existing budgetary and human resources.
7. The Conference of the Parties shall, at its third ordinary session, review the policies, operational modalities and activities of the Global Mechanism accountable to it pursuant to paragraph 4, taking into account the provisions of article 7. On the basis of this review, it shall consider and take appropriate action.

PART IV

INSTITUTIONS

Article 22

CONFERENCE OF THE PARTIES

1. A Conference of the Parties is hereby established.
2. The Conference of the Parties is the supreme body of the Convention. It shall make, within its mandate, the decisions necessary to promote its effective implementation. In particular, it shall:
(a) regularly review the implementation of the Convention and the functioning of its institutional arrangements in the light of the experience gained at the national, subregional, regional and international levels and on the basis of the evolution of scientific and technological knowledge;
(b) promote and facilitate the exchange of information on measures adopted by the Parties, and determine the form and timetable for transmitting the information to be submitted pursuant to article 26, review the reports and make recommendations on them;
(c) establish such subsidiary bodies as are deemed necessary for the implementation of the Convention;
(d) review reports submitted by its subsidiary bodies and provide guidance to them;
(e) agree upon and adopt, by consensus, rules of procedure and financial rules for itself and any subsidiary bodies;
(f) adopt amendments to the Convention pursuant to articles 30 and 31;
(g) approve a programme and budget for its activities, including those of its subsidiary bodies, and undertake necessary arrangements for their financing;
(h) as appropriate, seek the cooperation of and utilize the services of and information provided by, competent bodies or agencies, whether national or international, intergovernmental or non-governmental;
(i) promote and strengthen the relationship with other relevant conventions while avoiding duplication of effort; and
(j) exercise such other functions as may be necessary for the achievement of the objective of the Convention.
3. The Conference of the Parties shall, at its first session, adopt its own rules of procedure, by consensus, which shall include decision-making procedures for matters not already covered by decision-making procedures stipulated in the Convention. Such procedures may include specified majorities required fot he adoption of particular decisions.
4. The first session of the Conference of the Parties shall be convened by the interim secretariat referred to in article 35 and shall take place not later than one year after the date of entry into force of the Convention. Unless otherwise decided by the Conference of the Parties, the second, third and fourth ordinary sessions shall be held yearly, and thereafter, ordinary sessions shall be held every two years.
5. Extraordinary sessions of the Conference of the Parties shall be held at such other times as may be decided either by the Conference of the Parties in ordinary session or at the written request of any Party, provided that, within three months of the request being communicated to the Parties by the Permanent Secretariat, it is supported by at least one third of the Parties.
6. At each ordinary session, the Conference of the Parties shall elect a Bureau. The structure and functions of the Bureau shall be determined in the rules of procedure. In appointing the Bureau, due regard shall be paid to the need to ensure equitable geographical distribution and adequate representation of affected country Parties, particularly those in Africa.
7. The United Nations, its specialized agencies and any State member thereof or observers thereto not Party to the Convention, may be represented at sessions of the Conference of the Parties as observers. Any body or agency, whether national or international, governmental or non-governmental, which is qualified in matters covered by the Convention, and which has informed the Permanent Secretariat of its wish to be represented at a session of the Conference of the Parties as an observer, may be so admitted unless at least one third of the Parties present object. The adminission and participation of observers shall be subject to the rules of procedure adopted by the Conference of the Parties.
8. The Conference of the Parties may request competent national and international organizations which have relevant expertise to provide it with information relevant to article 16, paragraph (g), article 17, paragraph 1 (c) and article 18, paragraph 2 (b).

Article 23

PERMANENT SECRETARIAT

1. A Permanent Secretariat is hereby established.
2. The functions of the Permanent Secretariat shall be:
(a) to make arrangements for sessions of the Conference of the Parties and its subsidiary bodies established under the Convention and to provide them with services as required;
(b) to compile and transmit reports submitted to it;
(c) to facilitate assistance to affected developing country Parties, on request, particularly those in Africa, in the compilation and communication of information required under the Convention;
(d) to coordinate its activities with the secretariats of other relevant international bodies and conventions;
(e) to enter, under the guidance of the Conference of the Parties, into such administrative and contractual arrangements as may be required for the effective discharge of its functions:
(f) to prepare reports on the execution of its functions under this Convention and present them to the Conference of the Parties; and
(g) to perform such other secretariat functions as may be determined by the Conference of the Parties.
3. The Conference of the Parties, at its first session, shall designate a Permanent Secretariat and make arrangements for its functioning.

Article 24

COMMITTEE ON SCIENCE AND TECHNOLOGY

1. A Committee on Science and Technology is hereby established as a subsidiary body of the Conference of the Parties to provide it with information and advice on scientific and technological matters relating to combating desertification and mitigating the effects of drought. The Committee shall meet in conjunction with the ordinary sessions of the Conference of the Parties and shall be multidisciplinary and open to the participation of all Parties. It shall be composed of government representatives competent in the relevant fields of expertise. The Conference of the Parties shall decide, at its first session, on the terms of reference of the Committee.
2. The Conference of the Parties shall establish and maintain a roster of independent experts with expertise and experience in the relevant fields. The roster shall be based on nominations received in writing from the Parties, taking into account the need for a multidisciplinary approach and broad geographical representation.
3. The Conference of the Parties may as necessary, appoint ad hoc panels to provide it, trough the Committee, with information and advice on specific issues regarding the state of the art in fields of science and technology relevant to combating desertification and mitigating the effects of drought. These panels shall be composed of experts whose names are taken from the roster, taking into account the need for a multidisciplinary approach and broad geographical representation. These experts shall have scientific backgrounds and field experience and shall be appointed by the Conference of the Parties on the recommendation of the Committee. The Conference of the Parties shall decide on the terms of reference and the modalities of work of these panels.

Article 25

NETWORKING OF INSTITUTIONS, AGENCIES AND BODIES

1. The Committee on Science and Technology shall, under the supervision of the Conference of the Parties, make provision for the undertaking of a survey and evaluation of the relevant existing networks, institutions, agencies and bodies willing to become units of network. Such a network shall support the implementation of the Convention.
2. On the basis of the results of the survey and evaluation referred to in paragraph 1, the Committee on Science and Technology shall make recommendations to the Conference of the Parties on ways and means to facilitate and strengthen networking of the units at the local, national and other levels, with a view to ensuring that the thematic needs set out in articles 16 to 19 are addressed.
3. Taking into account these recommendations, the Conference of the Parties shall:
(a) identify those national, subregional, regional and international units that are most appropriate for networking, and recommend operational procedures, and a time frame, for them; and
(b) identify the units best suited to facilitating and strengthening such networking at all levels.

PART V

PROCEDURES

Article 26

COMMUNICATION OF INFORMATION

1. Each Party shall communicate to the Conference of the Parties for consideration at its ordinary sessions, through the Permanent Secretariat, reports on the measures which it has taken for the implementation of the Convention. The Conference of the Parties shall determine the timetable for submission and the format of such reports.
2. Affected country Parties shall provide a description of the strategies established pursuant to article 5 and of any relevant information on their implementation.
3. Affected country Parties which implement action programmes pursuant to articles 9 to 15 shall provide a detailed description of the programmes and of their implementation.
4. Any group of affected country Parties may make a joint communication on measures taken at the subregional and/or regional levels in the framework of action programmes.
5. Developed country Parties shall report on measures taken to assist in the preparation and implementation of action programmes, including information on the financial resources they have provided, or are providing, under the Convention.
6. Information communicated pursuant to paragraphs 1 to 4 shall be transmitted by the Permanent Secretariat as soon as possible to the Conference of the Parties and to any relevant subsidiary body.
7. The Conference of the Parties shall facilitate the provisions to affected developing countries, particularly those in Africa, on request, of technical and financial support in compiling and communicating information in accordance with this article, as well as identifying the technical and financial needs associated with action programmes.

Article 27

MEASURES TO RESOLVE QUESTIONS ON
IMPLEMENTATION

The Conference of the Parties shall consider and adopt procedures and institutional mechanisms for the resolution of questions that may arise with regard to the implementation of the Convention.

Article 28

SETTLEMENT OF DISPUTES

1. Parties shall settle any dispute between them concerning the interpretation or application of the Convention through negotiation or other peaceful means of their own choice.
2. When ratifying, accepting, approving, or acceding to the Convention, or at any time thereafter, a Party which is not a regional economic integration organization may declare in a written instrument submitted to the Depositary that, in respect of any dispute concerning the interpretation or application of the Convention, it recognizes one or both of the following means of dispute settlement as compulsory in relation to any Party accepting the same obligation:
(a) arbitration in accordance with procedures adopted by the Conference of the Parties in an annex as soon as practicable;
(b) submission of the dispute to the International Court of Justice.
3. A Party which is a regional economic integration organization may make a declaration with like effect in relation to arbitration in accordance with the procedure referred to in paragraph 2 (a).
4. A declaration made pursuant to paragraph 2 shall remain in force until it expires in accordance with its terms or until three months after written notice of is revocation has been deposited with the Depositary.
5. The expiry of a declaration, a notice of revocation or a new declaration shall not in any way affect proceedings pending before an arbitral tribunal or the International Court of Justice unless the Parties to the dispute otherwise agree.
6. If the Parties to a dispute have not accepted the same or any procedure pursuant to paragraph 2 and if they have not been able to settle their dispute within twelve months following notification by one Party to another that a dispute exists between them, the dispute shall be submitted to conciliation at the request of any Party to the dispute, in accordance with procedure adopted by the Conference of the Parties in an annex as soon as practicable.

Article 29

STATUS OF ANNEXES

1. Annexes form an integral part of the Convention and, unless expressly provided otherwise, a reference to the Convention also constitutes a reference to its annexes.
2. The Parties shall interpret the provisions of the annexes in a manner that is in conformity with their rights and obligations under the articles of this Convention.

Article 30

AMENDMENTS TO THE CONVENTION

1. Any Party may propose amendments to the Convention.
2. Amendments to the Convention shall be adopted at an ordinary session of the Conference of the Parties. The text of any proposed amendment shall be communicated to the Parties by the Permanent Secretariat at least six months before the meeting at which it is proposed for adoption. The Permanent Secretariat shall also communicate proposed amendments to the signatories to the Convention.
3. The Parties shall make every effort to reach agreement on any proposed amendment to the Convention by consensus. If all efforts at consensus have been exhausted and no agreement reached, the amendment shall, as a last resort, be adopted by a two-thirds majority vote of the Parties present and voting at the meeting. The adopted amendment shall be communicated by the Permanent Secretariat to the Depositary, who shall circulate it to all Parties for their ratification, acceptance, approval or accession.
4. Instruments of ratification, acceptance, approval or accession in respect of an amendment shall be desposited with the Depositary. An amendment adopted pursuant to paragraph 3 shall enter into force for those Parties having accepted it on the ninetieth day after the date of receipt by the Depositary of an instrument of ratification, acceptance, approval or accession by at least two thirds of the Parties to the Convention which were Parties at the time of the adoption of the amendment.
5. The amendment shall enter into force for any other Party on the ninetieth day after the date on which that Party deposits with the Depositary its instrument of ratification, acceptance or approval of, or accession to the said amendment.
6. For the purposes of this article and article 31, "Parties present and voting" means Parties present and casting an affirmative or negative vote.

Article 31

ADOPTION AND AMENDMENT OF ANNEXES

1. Any additional annex to the Convention and any amendment to an annex shall be proposed and adopted in accordance with the procedure for amendment of the Convention set forth in article 30, provided that, in adopting an additional regional implementation annex or amendment to any regional implementation annex, the majority provided for in that article shall include a two-thirds majority vote of the Parties of the region concerned present and voting. The adoption or amendment of an annex shall be communicated by the Depositary to all Parties.
2. An annex, other than an additional regional implementation annex, or an amendment to an annex, other than an amendment to any regional implementation annex, that has been adopted in accordance with paragraph 1, shall enter into force for all Parties to the Convention six months after the date of communication by the Depositary to such Parties of the adoption of such annex or amendment, except for those Parties that have notified the Depositary in writing within that period of their non-acceptance of such annex or amendment. Such annex or amendment shall enter into force for Parties which withdraw their notification of non-acceptance on the ninetieth day after the date on which withdrawal of such notification has been received by the Depositary.
3. An additional regional implementation annex or amendment to any regional implementation annex that has been adopted in accordance with paragraph 1, shall enter into force for all Parties to the Convention six months after the date of the communication by the Depositary to such Parties of the adoption of such annex or amendment, except with respect to:
(a) any Party that has notified the Depositary in writing, within such six month period, of its non-acceptance of that additional regional implementation annex or of the amendment to the regional implementation annex, in which case such annex or amendment shall enter into force for Parties which withdraw their notification of nonacceptance on the ninetieth day after the date on which withdrawal of such notification has been received by the Depositary; and
(b) any Party that has made a declaration with respect to additional regional implementation annexes or amendments to regional implementation annexes in accordance with article 34, paragraph 4, in wich case any such annex or amendment shall enter into force for such a Party on the ninetieth day after the date of deposit with the Depositary of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession with respect to such annex or amendment.
4. If the adoption of an annex or an amendment to an annex involves an amendment to the Convention, that annex or amendment to an annex shall not enter into force until such time as the amendment to the Convention enters into force.

Article 32

RIGHT TO VOTE

1. Except as provided for in paragraph 2, each Party to the Convention shall have one vote.
2. Regional economic integration organizations, in matters within their competence, shall exercise their right to vote with a number of votes equal to the number of their member States that are Parties to the Convention. Such an organization shall not exercise its right to vote if any of its member States exercises its right, and vice versa.

PART VI

FINAL PROVISIONS

Article 33

SIGNATURE

This Convention shall be opened for signature at Paris, on 14-15 October 1994, by States Members of the United Nations or any of tis specialized agencies or that are Parties to the Statute of the International Court of Justice and by regional economic integration organizations. It shall remain open for signature, thereafter, at the United Nations Headquarters in New York until 13 October 1995.

Article 34

RATIFICATION, ACCEPTANCE, APPROVAL AND ACCESSION

1. The Convention shall be subject to ratification, acceptance, approval or accession by States and by regional economic integration organizations. It shall be open for accession from the day after the date on which the Convention is closed for signature. Instruments of ratification, acceptance, approval or accession shall be deposited with the Depositary.
2. Any regional economic integration organization which becomes a Party to the Convention without any of its member States being a Party to the Convention shall be bound by all the obligations under the Convention. Where one or more member States of such an organization are also Party to the Convention, the organization and its member States shall decide on their respective responsibilities for the performance of their obligations under the Convention. In such cases, the organization and the member States shalll not be entitled to exercise rights under the Convention concurrently.
3. In their instruments of ratification, acceptance, approval or accession, regional economic integration organizations shall declare the extent of their competence with respect to the matters governed by the Convention. They shall also promptly inform the Depositary, who shall in turn inform the Parties, of any substantial modification in the extent of their competence.
4. In its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, any Party may declare that, with respect to it, any additional regional implementation annex or any amendment to any regional implementation annex shall enter into force only upon the deposit of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession with respect thereto.

Article 35

INTERIM ARRANGEMENTS

The secretariat functions referred to in article 23 will be carried out on an interim basis by the secretariat established by the General Assembly of the United Nations in its resolution 47/188 of 22 December 1992, until the completion of the first session of the Conference of the Parties.

Article 36

ENTRY INTO FORCE

1. The Convention shall enter into force on the ninetieth day after the date of deposit of the fiftieth instrument of ratification, acceptance, approval or accession.
2. For each State or regional economic integration organization ratifying, accepting, approving or acceding to the Convention after the deposit of the fiftieth instrument of ratification, acceptance, approval or accession, the Convention shall enter into force on the ninetieth day after the date of deposit by such State or regional economic integration organization of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession.
3. For the purposes of paragraphs 1 and 2, any instrument deposited by a regional economic integration organization shall not be counted as additional to those deposited by States members of the organization.

Article 37

RESERVATIONS

No reservations may be made to this Convention.

Article 38

WITHDRAWAL

1. At any time after three years from the date on which the Convention has entered into force for a Party, that Party may withdraw from the Convention by giving written notification to the Depositary.
2. Any such withdrawal shall take effect upon expiry of one year from the date of receipt by the Depositary of the notification of withdrawal, or on such later date as may be specified in the notification of withdrawal.

Article 39

DEPOSITARY

The Secretary-General of the United Nations shall be the Depositary of the Convention.

Article 40

AUTHENTIC TEXTS

The original of the present Convention, of which the Arabic, Chinese, English, French, Russian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.
IN WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized to that effect, have signed the present Convention.
DONE AT Paris, this 17th day of June one thousand nine hundred and ninety-four.

ANNEX I

REGIONAL IMPLEMENTATION ANNEX FOR AFRICA

Article 1

SCOPE

This Annex applies to Africa, in relation to each Party and in conformity with the Convention, in particular its article 7, for the purpose of combating desertification and/or mitigating the effects of drought in its arid, semi-arid and dry sub-humid areas.

Article 2

PURPOSE

The purpose of this Annex, at the national, subregional and regional levels in Africa and in the light of its particular conditions, is to:
(a) identify measures and arrangements, including the nature and processes of assistance provided by developed country Parties, in accordance with the relevant provision of the Convention;
(b) provide for the efficient and practical implementation of the Convention to address conditions specific to Africa; and
(c) promote processes and activities relating to combating desertification and/or mitigating the effects of drought within the arid, semi-arid and dry sub-humid areas of Africa.

Article 3

PARTICULAR CONDITIONS OF THE AFRICAN REGION

In carrying out their obligations under the Convention, the Parties shall, in the implementation of this Annex, adopt a basic approach that takes into consideration the following particular conditions of Africa:
(a) the high proportion of arid, semi-arid and dry sub-humid areas;
(b) the substantial number of countries and populations adversely affected by desertification and by the frequent recurrence of severe drought;
(c) the large number of affected countries that are landlocked;
(d) the widespread poverty prevalent in most affected countries, the large number of least developed countries among them, and their need for significant amounts of external assistance, in the form of grants and loans on concessional terms, to pursue their development objectives;
(e) the difficult socio-economic conditions, exacerbated by deteriorating and fluctuating terms of trade, external indebtedness and political instability, which induce internal, regional and international migrations;
(f) the heavy reliance of populations on natural resources for subsistence which, compounded by the effects of demographic trends and factors, a weak technological base and unsustainable production practices, contributes to serious resource degradation;
(g) the insufficient institutional and legal frameworks, the weak infrastructural base and the insufficient scientific, technical and educational capacity, leading to substantial capacity building requirements; and
(h) the central role of actions to combat desertification and/or mitigate the efeects of drought in the national development priorities of affected African countries.

Article 4

COMMITMENTS AND OBLIGATIONS OF AFRICAN COUNTRY PARTIES

1. In acoordance with their respective capabilities, African country Parties undertake to:
(a) adopt the combating of desertification and/or the mitigation of the effects of drought as a central strategy in their efforts to eradicate poverty;
(b) promote regional cooperation and integration, in a spirit of solidarity and partnership based on mutual interest, in programmes and activities to combat desertification and/or mitigate the effects of drought;
(c) rationalize and strengthen existing instituions concerned with desertification and drought and involve other existing institutions, as appropriate, in order to make them more effective and to ensure more efficient use of resources;
(d) promote the exchange of information on appropriate technology, knowledge, know-how and practices between and among them; and
(e) develop contingency plans for mitigating the effects of drought in areas degraded by desertification and/or drought.
2. Pursuant to the general and specific obligations set out in articles 4 and 5 of the Convention, affected African country Parties shall aim to:
(a) make appropriate financial allocations from their national budgets consistent with national conditions and capabilities and reflecting the new priority Africa has accorded to the phenomenon of desertification and/or drought;
(b) sustain and strengthen reforms currently in progress toward greater decentralization and resource tenure as well as reinforce participation of local populations and communities; and
(c) identify and mobilize new and additional national financial resources, and expand, as a matter of priority, existing national capabilities and facilities to mobilize domestic financial resources.

Article 5

COMMITMENTS AND OBLIGATIONS OF DEVELOPED COUNTRY PARTIES

1. In fulfilling their obligations pursuant to articles 4, 6 and 7 of the Convention, developed country Parties shall give priority to affected African country Parties and, in this context, shall:
(a) assist them to combat desertification and/or mitigate the effects of drought by, inter alia, providing and/or facilitating access to financial and/or other resources, and promoting, financing and/or facilitating the financing of the transfer, adaptation and access to appropriate environmental technologies and know-how, as mutually agreed and in accordance with national policies, taking into account their adaption of poverty eradication as a central strategy;
(b) continue to alocate significant resources and/or increase resources to combat desertification and7or mitigate the effects of drought; and
(c) assist the in strengthening capacities to enable them to improve their institutional frameworks, as well as their scientific and technical capabilities, information collection and analysis, and research and development for the purpose of combating desertification and/or mitigating the effects of drought.
2. Other country Parties may provide, on a vuluntary basis, technology, knowledge and know-how relating to desertification and/or financial resources, to affected African country Parties. The transfer of such knowledge, know-how and techniques is facilitated by international cooperation.

Article 6

STRATEGIC PLANNING FRAMEWORK FOR SUSTAINABLE DEVELOPMENT

1. National action programmes shall be a central and integral part of a broader process of formulating national policies for the sustainable development of affected African country Parties.
2. A consultative and participatory process involving appropriate levels of government, local populations, communities and non-governmental organizations shall be undertaken to provide guidance on a strategy with flexible planning to allow maximum participation from local populations and communities. As appropriate, bilateral and multilateral assistance agencies may be involved in this process the request of an affected African country Party.

Article 7

TIMETABLE FOR PREPARATION OF ACTION PROGRAMMES

Pending entry into force of this Convention, the African country Parties, in cooperation with other members of the international community, as appropriate, shall, to the extent possible, provisionally apply those provisions of the Convention relating to the preparation of national, subregional and regional action programmes.

Article 8

CONTENT OF NATIONAL ACTION PROGRAMMES

1. Consistent with article 10 of the Convention, the overall strategy of national action programmes shall emphasize integrated local development programmes for affected areas, based on participatory mechanisms and on integration of strategies for poverty eradication into efforts to combat desertification and mitigate the effects of drought. The programmes shall aim at strengthening the capacity of local authorities and ensuring the active involvement of local populations, communities and groups, with emphasis on education and training, mobilization of non-governmental organizations with proven expertise and strengthening of decentralized governmental structures.
2. National action programmes shall, as appropriate, include the following general features:
(a) the use, in developing and implementing national action programmes, of past experiences in combating desertification and/or mitiganting the effects of drought, taking into account social, economic and ecological conditions;
(b) the identification of factor contributing to desertification and/or drought and the resources and capacities available and required, and the setting up of appropriate policies and institutional and other responses and measures necessary to combat those phenomena and/or mitigate their effects; and
(c) the increase in participation fo local populations and communities; including women, farmers and pastoralists, and delegation to them of more responsibility for management.
3. National action programmes shall also, as appropriate, include the following:
(a) measures to improve the economic environment with a view to eradicating poverty:
(i) increasing incomes and employment opportunities, especially for the poorest members of the community, by:
- developing markets for farm and livestock products;
- creating financial instruments suited to local needs;
- encouraging diversification in agriculture and the setting-up of agricultural enterprises, and
- developing economic activities of a para-agricultural or non-agricultural type;
(ii) improving the long-term prospects of rural economies by the creation of:
- incentives for productive investment and access to the means for production; and
- pricc and tax policies and commerical practices that promote growth;
(iii) defining and applying population and migration policeies to reduce population pressure on land; and
(iv) promoting the use of drought resistant crops and the application of integrated dryland farming systems for food security purposes;
(b) measures to conserve natural resources:
(i) ensuring integrated and sustainable management of natural resources, including:
- agricultural land and pastoral land;
- vegetation cover and wildlife;
- forests,
- water resources, and
- biological diversity;
(ii) training with regard to, and strengthening, public awareness and environmental education campaigns and disseminating knowledge of techniques relating to the sustainable management of natural resources; and
(iii) ensuring the development and efficient use of diverse energy sources, the promotion of alternative sources of energy, particularly solar energy, wind energy and bio-gas, and specific arangements for the transfer, acquisition and adaptation of relevant technology to alleviate the pressure on fragile natural resources;
(c) measures to improve institutional organization:
(i) defining the roles and responsibilities of central government and local authorities within the framework of a land use planing policy;
(ii) encouraging a policy of active decentralization, devolving responsibility for management and decision-making to local authorities, and encouraging initiatives and the assumption of responsibility by local communities and the establishment of local structures; and
(iii) adjusting, as appropriate, the institutional and regulatory fremework of natural resource management to provide security od land tenure for local populations;
(d) measures to improve knowledge of desertification:
(i) promoting research and the collection, processing and exchange of information on the scientific, technical and socio-economic aspects of desertification;
(ii) improving national capabilities in research and in the collection, processing, exchange and analysis of information so as to increase understanding and to translate the results of the analysis into operational terms; and
(iii) encouraging the medium and long term study of:
- socio-economic and cultural trends in affected areas;
- qualitative and quantitative trends in natural resources; and
- the interaction between climate and desertification; and
(e) measures to monitor and assess the effects of drought:
(i) developing strategies to evaluate the impacts of natural climate variability on regional drought and desertification and/or to utilize predictions of climate veriability on seasonal to interannual time scales in efforts to mitigate the effects of drought;
(ii) improving early warning and response capacity, efficiently managing emergency relief and food aid, and improving food stocking and distribution systems, cattle protection schemes and public works and alternative livelihoods for drought prone areas; and
(iii) monitoring and assessing ecological degradation to provide reliable and timely information on the process and dynamics of resource degradation in order to facilitate better policy formulations and responses.

Article 9

PREPARATION OF NATIONAL ACTION
PROGRAMMES AND IMPLEMENTATION AND EVALUATION INDICATORS

Each affected African country Party shall designate an appropriate national coordinating body to function as a catalyst in the preparation, implementation and evaluation of its national action programme. This coordinating body shall, in the light of article 3 and as appropriate:
(a) undertake an identification and review of actions, beginning with a locally driven consultation process, involving local populations and communities and with the cooperation of local administrative authorities, developed country Parties and intergovernmental and non-governmental organizations, on the basis of initial consultations of those concerned at the national level;
(b) identify and analyze the constraints, needs and gaps affecting development and sustainable land use and recommend practical measures to avoid duplication by making full use of relevant ongoing efforts and promote implementation of results;
(c) facilitate, design and formulate project activities based on interactive, flexible approaches in order to ensure active participation of the population in affected areas, to minimize the negative impact of such activities, and to identify and prioritize requirements for financial assistance and technical cooperation;
(d) establish pertinent, quantifiable and readily verifiable indicators to ensure the assessment and evaluation of national action programmes, which encompass actions in the short, medium and long terms, and of the implementation of such programmes; and
(c) prepare progress reports on the implementation of the national action programmes.

Article 10

ORGANIZATIONAL FRAMEWORK OF SUBREGIONAL ACTION PROGRAMMES

1. Pursuant to article 4 of the Convention, African country Parties shall cooperate in the preparation and implementation of subregional action programmes for central, eastern, northern, southern and western Africa and, in that regard, may delegate the following responsibilities to relevant subregional intergovernmental organizations:
(a) acting as focal points for preparatory activities and coordinating the implementation of the subregional action programmes;
(b) assisting in the preparation and implementation of national action programmes;
(c) facilitating the exchange of information, experience and know-how as well as providing advice on the review of national legislation; and
(d) any other responsibilities relating to the implementation of subregional action programmes.
2. Specialized subregional institutions may provide support, upon request, and/or be entrusted with the responsibility to coordinate activities in their respective fields of competence.

Article 11

CONTENT AND PREPARATION OF SUBREGIONAL ACTION PROGRAMMES

Subregional action programmes shall focus on issues that are better addressed at the subregional level. They shall establish, where necessary, mechanisms for the management of shared natural resources. Such mechanisms shall effectively handle transboundary problems associated with desertification and/or drought and shall provide support for the harmonious implementation of national action programmes. Priority areas for subregional action programmes shall, as appropriate, focus on:
(a) joint programmes for the sustainable management of transboundary natural resources through bilateral and multilateral mechanisms, as appropriate;
(b) coordination of programmes to develop alternative energy sources;
(c) cooperation in the management and control of pests as well as of plant and animal diseases;
(d) capacity building, education and public awareness activities that are better carried out or supported at the subregional level;
(e) scientific and technical cooperation, particularly in the climatological, meteorological and hydrological fields, including networking for data collection and assessment, information sharing and project monitoring, and coordination and prioritization of research and development activities;
(f) early warning systems and joint planning for mitigating the effects of drought, including measures to address the problems resulting from environmentally induced migrations;
(g) exploration of ways of sharing experiences, particularly regarding participation of local populations and communities, and creation of an enabling environment for improved land use management and for use of appropriate technologies;
(h) strengthening of the capacity of subregional organizations to coordinate and provide technical services, as well as establishment, reorientation and strengthening of subregional centres and institutions; and
(i) development of policies in fields, such as trade, which have impact upon affected areas and populations, including policies for the coordination of regional marketing regimes and for common infrastructure.

Article 12

ORGANIZATIONAL FRAMEWORK OF THE
REGIONAL ACTION PROGRAMME

1. Pursuant to article 11 of the Convention, African country Parties shall jointly determine the procedures for preparing and implementing the regional action programme.
2. The Parties may provide appropriate support to relevant African regional institutions and organizations to enable them to assist African country Parties to fulfil their responsibilities under the Convention.

Article 13

CONTENT OF THE REGIONAL ACTION
PROGRAMME

The regional action programme includes measures relating to combating desertification and/or mitigating the effects of drought in the following priority areas, as appropriate:
(a) development of regional cooperation and coordination of sub-regional action programmes for building regional consensus on key policy areas, including through regular consultations of sub-regional organizations;
(b) promotion of capacity building in activities which are better implemented at the regional level;
(c) the seeking of solutions with the international community to global economic and social issues that have an impact on affected areas taking into account article 4, paragraph 2 (b) of the Convention;
(d) promotion among the affected country Parties of Africa and its subregions, as well as with other affected regions, of excange of information and appropriate techniques, technical know-how and relevant experience; promotion of scientific and technological cooperation particularly in the fields of climatology, meteorology, hydrology, water resource development and alternative energy sources; coordination of sub-regional and regional research activities; and identification of regional priorities for research and development;
(e) coordination of networks for systematic observation and assessment and information exchange, as well as their integration into world wide networks; and
(f) coordination of and reinforcement of sub-regional and regional early warning systems and drought contingency plans.

Article 14

FINANCIAL RESOURCES

1. Pursuant to article 20 of the Convention and article 4, paragraph 2, affected African country Parties shall endeavour to provide a macroeconomic framework conducive to the mobilization of financial resources and shall develop policies and establish procedures to channel resources more effectively to local development programmes, including through non-governmental organizations, as appropriate.
2. Pursuant to article 21, paragraphs 4 and 5 of the Convention, the Parties agree to establish an inventory of sources of funding at the national, subregional, regional and international levels to ensure the rational use of existing resources and to identify gaps in resource allocation, to facilitate implementation of the action programmes. The inventory shall be regularly reviewed and updated.
3. Consistent with article 7 of the Convention, the developed country Parties shall continue to allocate significant resources and/or increased resources as well as other forms of assistance to affected African country Parties on the basis of partnership agreements and arrangements referred to in article 18, giving, inter alia, due attention to matters related to debt, international trade and marketing arrangements in accordance with article 4, paragraph 2 (b) of the Convention.

Article 15

FINANCIAL MECHANISMS

1. Consistent with article 7 of the Convention underscoring the priority to affected African country Parties and considering the particular situation prevailing in this region, the Parties shall pay special attention to the implementation in Africa of the provisions of article 21. paragraph 1 (d) and (e) of the Convention, notably by:
(a) facilitating the establishment of mechanisms, such as national desertification funds, to channel financial resources to the local level; and
(b) strengthening existing funds and financial mechanisms at the subregional and regional levels.
2. Consistent with articles 20 and 21 of the Convention, the Parties which are also members of the governing bodies of relevant regional and subregional financial institutions, including the African Development Bank and the African Development Fund, shall promote efforts to give due priority and attention to the activities of those institutions that advance the implementation of this Annex.
3. The Parties shall streamline, to the extent possible, procedures for channelling funds to affected African country Parties.

Article 16

TECHNICAL ASSISTANCE AND COOPERATION

The Parties undertake, in accordance with their respective capabilities, to rationalize technical assistance to, and cooperation with, African country Parties with a view to increasing project and programme effectiveness by, inter alia:
(a) limiting the costs of support measures and backstopping, especially overhead costs; in any case, such costs shall only represent an appropriately low percentage of the total cost of the project so as to maximize project efficiency;
(b) giving preference to the utilization of competent national experts or, where necessary, competent experts from within the subregion and/or region, in project design, preparation and implementation, and to the building of local expertise where it does not exist; and
(c) effectively managing and coordinating, as well as efficiently utilizing, technical assistance to be provided.

Article 17

TRANSFER, ACQUISITION, ADAPTATION AND ACCESS TO ENVIRONMENTALLY SOUND
TECHNOLOGY

In implementing article 18 of the Convention relating to transfer, acquisition, adaptation and development of technology the Parties undertake to give priority to African country Parties and, as necessary, to develop with them new models of partnership and cooperation with a view to strengthening capacity building in the fields of scientific research and development and information collection and dissemination to enable them to implement their strategies to combat desertification and mitigate the effects of drought.

Article 18

COORDINATION AND PARTNERSHIP
AGREEMENTS

1. African country Parties shall coordinate the preparation, negotiation and implementation of national, subregional and regional action programmes. They may involve, as appropriate, other Parties and relevant intergovernmental and non-governmental organizations in this process.
2. The objectives of such coordination shall be to ensure that financial and technical cooperation is consistent with the Convention and to provide the necessary continuity in the use and administration of resources.
3. African country Parties shall organize consultative processes at the national, subregional and regional levels. These consultative processes may:
(a) serve as a forum to negotiate and conclude partnership agreements based on national, subregional and regional action programmes; and
(b) specify the contribution of African country Parties and other members of the consultative groups to the programmes and identify priorities and agreements on implementation and evaluation indicators, as well as funding arrangements for implementation.
4. The Permanent Secretariat may, at the request of African country Parties, pursuant to article 23 of the Convention, facilitate the convocation of such consultative processes by:
(a) providing advice on the organization of effective consultative arrangements, drawing on experiences from other such arrangements;
(b) providing information to relevant bilateral and multilateral agencies concerning consultative meetings or processes, and encouraging their active involvement; and
(c) providing other information that may be relevant in establishing or improving consultative arrangements.
5. The subregional and regional coordinating bodies shall, inter alia:
(a) recommend appropriate adjustments to partnership agreements;
(b) monitor, assess and report on the implementation of the agreed subregional and regional programmes; and
(c) aim to ensure efficient communication and cooperation among African country Parties.
6. Participation in the consultative groups shall as appropriate, be open to Governments, interested groups and donors, relevant organs, funds and programmes of the United Nations system, relevant subregional and regional organizations, and representatives of relevant non-governmental organizations Participants of each consultative group shall determine the modalities of its management and operation.
7. Pursuant to article 14 of the Convention, developed country Parties are encouraged to develop, on their own initiative, an informal process of consultation and coordination among themselves, at the national, subregional and regional levels, and, at the request of an affected African country Party or of an appropriate subregional or regional organization, to participate in a national, subregional or regional consultative process that would evaluate and respond to assistance needs in order to facilitate implementation.

Article 19

FOLLOW-UP ARRANGEMENTS

Follow-up of this Annex shall be carried out by African country Parties in accordance with the Convention as follows:
(a) at the national level, by a mechanism the composition of which should be determined by each affected African country Party and which shall include representatives of local communities and shall function under the supervision of the national coordinating body referred to in article 9;
(b) at the subregional level, by a multidisciplinary scientific and technical consultative committee, the composition and modalities of operation of which shall be determined by the African country Parties of the subregion concerned; and
(c) at the regional level, by mechanisms defined in accordance with the relevant provisions of the Treaty establishing the African Economic Community and by an African Scientific and Technical Advisory Committee.

ANNEX II

REGIONAL IMPLEMENTATION ANNEX FOR ASIA

Article 1

PURPOSE

The purpose of this Annex is to provide guidelines and arrangements for the effective implementation of the Convention in the affected country Parties of the Asian region in the light of its particular conditions.

Article 2

PARTICULAR CONDITIONS OF THE ASIAN

REGION

In carrying out their obligations under the Convention, the Parties shall, as appropriate, take into consideration the following particular conditions which apply in varying degrees to the affected country Parties of the region:
(a) the high proportion of areas in their territories affected by, or vulnerable to, desertification and drought and the broad diversity of these areas with regard to climate, topography, land use and socio-economic systems;
(b) the heavy pressure on natural resources for livelihoods;
(c) the existence of production systems, directly related to widespread poverty, leading to land degradation and to pressure on scare water resources;
(d) the significant impact of conditions in the world economy and social problems such as poverty, poor health and nutrition, lack of food security, migration, displaced persons and demographic dynamics;
(e) their expanding, but still insufficient, capacity and institutional frameworks to deal with national desertification and drought problems; and (f) their need for international cooperation to pursue sustainable development objectives relating to combating desertification and mitigating the effects of drought.

Article 3

FRAMEWORK FOR NATIONAL ACTION
PROGRAMMES

1. National action programmes shall be an integral part of broader national policies for sustainable development of the affected country Parties of the region.
2. The affected country Parties shall as appropriate, develop national action programmes pursuant to articles 9 to 11 of the Convention, paying special attention to article 10, paragraph 2 (f). As appropriate, bilateral and multilateral cooperation agencies may be involved in this process at the request of the affected country Party concerned.

Article 4

NATIONAL ACTION PROGRAMMES

1. In preparing and implementing national action programmes, the affected country Parties of the region, consistent with their respective circumstances and policies, may, inter alia, as appropriate:
(a) designate appropriate bodies responsible for the preparation, coordination and implementation of their action programmes;
(b) involve affected populations, including local communities, in the elaboration, coordination and implementation of their action programmes through a locally driven consultative process, with the cooperation of local authorities and relevant national and non-governmental organizations;
(c) survey the state of the environment in affected areas to assess the causes and consequences of desertification and to determine priority areas for action;
(d) evaluate, with the participation of affected populations, past and current programmes for combating desertification and mitigating the effects of drought, in order to design a strategy and elaborate activities in their action programmes;
(e) prepare technical and financial programmes based on the information derived from the activities in subparagraphs (a) to (d);
(f) develop and utilize procedures and benchmarks for evaluating implementation of their action programmes;
(g) promote the integrated management of drainage basins, the conservation of soil resources, and the enhancement and efficient use of water resources;
(h) strengthen and/or establish information, evaluation and follow up and early warning systems in regions prone to desertifiacation and drought, taking account of climatological, meteorological, hydrological, biological and other relevant factors; and
(i) formulate in a spirit of partnership, where international cooperation, including financial and technical resources, is involved, appropriate arrangements supporting their action programmes.
2. Consistent with article 10 of the Convention, the overall strategy of national action programmes shall emphasize integrated local development programmes for affected areas, based on participatory mechanisms and on the integration of strategies for poverty eradication into efforts to combat desertification and mitigate the effects of drought. Sectoral measures in the action programmes shall be grouped in priority fields which take account of the broad diversity of affected areas in the region referred to in article 2 (a).

Article 5

SUBREGIONAL AND JOINT ACTION
PROGRAMMES

1. Pursuant to article 11 of the Convention, affected country Parties in Asia may mutually agree to consult and cooperate with other Parties, as appropriate, to prepare and implement subregional or joint action programmes, as appropriate, in order to complement, and increase effectiveness in the implementation of, national action programmes. In either case, the relevant Parties may jointly agree to entrust subregional, including bilateral or national organizations, or specialized institutions, with responsibilities relating to the preparation, coordination and implementation of programmes. Such organizations or institutions may also act as focal points for the promotion and coordination of actions pursuant to articles 16 do 18 of the Convention.
2. In preparing and implementing subregional or joint action programmes, the affected country Parties of the region shall, inter alia, as appropriate:
(a) identify, in cooperation with national institutions, priorities relating to combating desertification and mitigating the effects of drought which can better be met by such programmes, as well as relevant activities which could be effectively carried out through them;
(b) evaluate the operational capacities and activities of relevant regional, subregional and national institutions;
(c) assess existing programmes relating to desertification and drought among all or some parties of the region or subregion and their relationship with national action programmes; and
(d) formulate in a spirit of partnership, where international cooperation, including financial and technical resources, is involved, appropriate bilateral and/or multilateral arrangements supporting the programmes.
3. Subregional or joint action programmes may include agreed joint programmes for the sustainable management of transboundary natural resources relating to desertification, priorities for coordination and other activities in the fields of capacity building, scientific and technical cooperation, particularly drought early warning systems and information sharing, and means of strengthening the relevant subregional and other organizations or institutions.

Article 6

REGIONAL ACTIVITIES

Regional activities for the enhancement of subregional or joint action programmes may include, inter alia, measures to strengthen institutions and mechanisms for coordination and cooperation at the national, subregional and regional levels, and to promote the implementation of articles 16 to 19 of the Convention. These activities may also include:
(a) promoting and strengthening technical cooperation networks;
(b) preparing inventories of technologies, knowledge, know-how and practices, as well as traditional and local technologies and know-how, and promoting their dissemination and use;
(c) evaluating the requirements for technology transfer and promoting the adaptation and use of such technologies; and
(d) encouraging public awareness programmes and promoting capacity building at all levels, strengthening training, research and development and building systems for human resource development.

Article 7

FINANCIAL RESOURCES AND MECHANISMS

1. The Parties shall, in view of the importance of combating desertification and mitigating the effects of drought in the Asian region, promote the mobilization of substantial financial resources and the availability of financial mechanisms, pursuant to articles 20 and 21 of the Convention.
2. In conformity with the Convention and on the basis of the coordinating mechanism provided for in article 8 and in accordance with their national development policies, affected country Parties of the region shall, individually or jointly:
(a) adopt measures to rationalize and strengthen mechanisms to supply funds through public and private investment with a view to achieving specific results in action to combat desertification and mitigate the effects of drought;
(b) identify international cooperation requirements in support of national efforts, particularly financial, technical and technological; and
(c) promote the participation of bilateral and/or multilateral financial cooperation institutions with a view to ensuring implementation of the Convention.
3. The Parties shall streamline, to the extent possible, procedures for channelling funds to affected country Parties in the region.

Article 8

COOPERATION AND COORDINATION
MECHANISMS

1. Affected county Parties, through the appropriate bodies designated pursuant to article 4, paragraph 1 (a), and other Parties in the region, may, as appropriate, set up a mechanism for, inter alia, the following purposes:
(a) exchange of information, experience, knowledge and know-how;
(b) cooperation and coordination of actions, including bilateral and multilateral arrangements, at the subregional and regional levels;
(c) promotion of scientific, technical, technological and financial cooperation pursuant to articles 5 do 7;
(d) identification of external cooperation requirements; and
(e) follow-up and evaluation of the implementation of action programmes.
2. Affected country Parties, through the appropriate bodies designated pursuant to article 4, paragraph 1 (a), and other Parties in the region, may also, as appropriate, consult and coordinate as regards the national, subregional and joint action programmes. They may involve, as appropriate, other Parties and relevant intergovernmental and non-governmental organizations in this process. Such coordination shall, inter alia, seek to secure agreement on opportunities for international cooperation in accordance with articles 20 and 21 of the Convention, enhance technical cooperation and channel resources so that they are used effectively.
3. Affected country Parties of the region shall hold periodic coordination meetings, and the Permanent Secretariat may, at their request, pursuant to article 23 of the Convention, facilitate the convocation of such coordination meetings by:
(a) providing advice on the organization of effective coordination arrangements, drawing on experience from other such arrangements;
(b) providing information to relevant bilateral and multilateral agencies concerning coordination meetings, and encouraging their active involvement; and
(c) providing other information that may be relevant in establishing or improving coordination processes.

ANNEX III

REGIONAL IMPLEMENTATION ANNEX FOR LATIN AMERICA AND THE CARIBBEAN

Article 1

PURPOSE

The purpose of this Annex is to provide general guidelines for the implementation of the Convention in the Latin American and Caribbean region, in light of its particular conditions.

Article 2

PARTICULAR CONDITIONS OF THE LATIN AMERICAN AND CARIBBEAN REGION

The Parties shall, in accordance with the provisions of the Convention, take into consideration the following particular conditions of the region:
(a) the existence of broad expanses which are vulnerable and have been severely affected by desertification and/or drought and in which diverse characteristics may be observed, depending on the area in which they occur; this cumulative and intensifying process has negative social, cultural, economic and environmental effects which are all the more serious in that the region contains one of the largest resources of biological diversity in the world;
(b) the frequent use of unsustainable development practices in affected areas as a result of complex interactions among physical, biological, political, social, cultural and economic factors, including international economic factors such as external indebtedness, deteriorating terms of trade and trade practices which affect markets for agricultural, fishery and forestry products; and
(c) a sharp drop in the productivity of ecosystems being the main consequence of desertification and drought, taking the form of a decline in agricultural, livestock and forestry yields and a loss of biological diversity; from the social point of view, the results are impoverishment, migration, internal populations movements, and the deterioration of the quality of life; the region will therefore have to adopt an integrated approach to problems of desertification and drought by promoting sustainable development models that are in keeping with the environmental, economic and social situation in each country.

Article 3

ACTION PROGRAMMES

1. In conformity with the Convention, in particular its articles 9 to 11, and in accordance with their national development policies, affected country Parties of the region shall, as appropriate, prepare and implement national action programmes to combat desertification and mitigate the effects of drought as an integral part of their national policies for sustainable development. Subregional and regional programmes may be prepared and implemented in accordance with the requirements of the region.
2. In the preparation of their national action programmes, affected country Parties of the region shall pay particular attention to article 10, paragraph 2 (f) of the Convention.

Article 4

CONTENT OF NATIONAL ACTION PROGRAMMES

In the light of their respective situations, the affected country Parties of the region may take account, inter alia, of the following thematic issues in developing their national strategies for action to combat desertification and/or mitigate the effects of drought, pursuant to article 5 of the Convention:
(a) increasing capacities, education and public awareness, technical, scientific and technological cooperation and financial resources and mechanisms;
(b) eradicating poverty and improving the quality of human life;
(c) achieving food security and sustainable development and management of agricultural, livestock-rearing, forestry and multipurpose activities;
(d) sustainable management of natural resources, especially the rational management of drainage basins;
(e) sustainable management of natural resources in high-altitude areas;
(f) rational management and conservation of soil resources and exploitation and efficient use of water resources;
(g) formulation and application of emergency plans to mitigate the effects of drought;
(h) strengthening and/or establishing information, evaluation and follow-up and early warning systems in areas prone to desertification and drought, taking account of climatological, meteorological, hidrological, biological, soil, economis and social factors;
(i) developing, managing and efficiently using diverse sources of energy, including the promotion of alternative sources;
(j) conservation and sustainable use of biodiversity in accordance with the provisions of the Convention on Biological Diversity;
(k) consideration of demographic aspects related to desertification and drought: and
(l) establishing or strengthening institutional and legal frameworks permitting application of the Convention and aimed, inter alia, at decentralizing administrative structures and functions relating to desertification and drought, with the participation of affected communities and society in general.

Article 5

TECHNICAL, SCIENTIFIC AND TECHNOLOGICAL COOPERATION

In conformity with the Convention, in particular its articles 16 to 18, and on the basis of the coordinating mechanism provided for in article 7, affected country Parties of the region shall, individually or jointly:
(a) promote the strengthening of technical cooperation networks and national, subregional and regional information systems, as well as their integration, as appropriate, in worldwide sources of information;
(b) prepare an inventory of available technologies and know-how and promote their dissemination and use;
(c) promote the use of traditional technology, knowledge, know-how and practices pursuant to article 18, paragraph 2 (b), of the Convention;
(d) identify transfer of technology requirements; and
(e) promote the development, adaptation, adoption and transfer of relevant existing and new environmentally sound technologies.

Article 6

FINANCIAL RESOURCES AND MECHANISMS

In conformity with the Convention, in particular its articles 20 and 21, on the basis of the coordinating mechanism provided for in article 7 and in accordance with their national development policies, affected country Parties of the region shall, individually or jointly:
(a) adopt measures to rationalize and strengthen mechanisms to supply funds through public and private investment with a view to achieving specific results in action to combat desertification and mitigate the effects of drought;
(b) identify international cooperation requirements in support of national efforts; and
(c) promote the participation of bilateral and/or multilateral financial cooperation institutions with a view to ensuring implementaton of the Convention.

Article 7

INSTITUTIONAL FRAMEWORK

1. In order to give effect to this Annex, affected country Parties of the region shall:
(a) establish and/or strengthen national focal points to coordinate action to combat desertification and/or mitigate the effects of drought; and
(b) set up a mechanism to coordinate the national focal points for the following purposes:
(i) exchanges of information and experience;
(ii) coordination of activities at the subregional and regional levels;
(iii) promotion of technical, scientific, technological and financial cooperation;
(iv) identification of external cooperation requirements; and
(v) follow-up and evaluation of the implementation of action programmes.
2. Affected country Parties of the region shall hold periodic coordination meetings and the Permanent Secretariat may, at their request, pursuant to article 23 of the Convention, facilitate the convocation of such coordination meetings, by:
(a) providing advice on the organization of effective coordination arrangements, drawing on experience from other such arrangements;
(b) providing information to relevant bilateral and multilateral agencies concerning coordination meetings, and encouraging their active involvement; and
(c) providing other information that may be relevant in establishing or improving coordination processes.

ANNEX IV

REGIONAL IMPLEMENTATION ANNEX FOR THE NORTHERN MEDITERRANEAN

Article 1

PURPOSE

The purpose of this Annex is to provide guidelines and arrangements necessary for the effective implementation of the Convention in affected country Parties of the northern Mediterranean region in the light of its particular conditions.

Article 2

PARTICULAR CONDITIONS OF THE NORTHERN MEDITERRANEAN REGION

The particular conditions of the northern Mediterranean region referred to in article 1 include:
(a) semi-arid climatic conditions affecting large areas, seasonal droughts, very high rainfall variability and sudden and high-intensity rainfall;
(b) poor and highly erodible soils, prone to develop surface crusts;
(c) uneven relief with steep slopes and very diversified landscapes,
(d) extensive forest coverage losses due to frequent wildfires;
(e) crisis conditions in traditional agriculture with associated land abandonment and deterioration of soil and water conservation structures;
(f) unsustainable exploitation of water resources leading to serious environmental damage, including chemical pollution, salinization and exhaustion of aquifers; and
(g) concentration of economic activity in coastal areas as a result of urban growth, industrial activities, tourism and irrigated agriculture.

Article 3

STRATEGIC PLANNING FRAMEWORK FOR
SUSTAINABLE DEVELOPMENT

1. National action programmes shall be a central and integral part of the strategic planning framework for sustainable development of the affected country Parties of the northern Mediterranean.
2. A consultative and participatory process, involving appropriate levels of government, local communities and non-governmental organizations, shall be undertaken to provide guidance on a strategy with flexible planning to allow maximum local participation, pursuant to article 10. paragraph 2(f) of the Convention.

Article 4

OBLIGATION TO PREPARE NATIONAL ACTION PROGRAMMES AND TIMETABLE

Affected country Parties of the northern Mediterranean region shall prepare national action programmes and, as appropriate, subregional, regional or joint action programmes. The preparation of such programmes shall be finalized as soon as practicable.

Article 5

PREPARATION AND IMPLEMENTATION OF NATIONAL ACTION PROGRAMMES

In preparing and implementing national action programmes pursuant to articles 9 and 10 of the Convention, each affected country Party of the region shall, as appropriate:
(a) designate appropriate bodies responsible for the preparation, coordination and implementation of its programme;
(b) involve affected populations, including local communities, in the elaboration, coordination and implementation of the programme through a locally driven consultative process, with the cooperation of local authorities and relevant nongovernmental organizations;
(c) survey the state of the environment in affected areas to assess the causes and consequences of desertification and to determine priority areas for action;
(d) evaluate, with the participation of affected populations, past and current programmes in order to design a strategy and elaborate activities in the action programme;
(e) prepare technical and financial programmes based on the information gained through the activities in subparagraphs (a) to (d); and
(f) develop and utilize procedures and benchmarks for monitoring and evaluating the implementation of the programme.

Article 6

CONTENT OF NATIONAL ACTION PROGRAMMES

Affected country Parties of the region may include, in their national action programmes, measures relating to:
(a) legislative, institutional and administrative areas:
(b) land use patterns, management of water resources, soil conservation, forestry, agricultural activities and pasture and range management;
(c) management and conservation of wildlife and other forms of biological diversity;
(d) protection against forest fires;
(e) promotion of alternative livelihoods; and
(f) research, training and public awareness.

Article 7

SUBREGIONAL, REGIONAL AND JOINT ACTION PROGRAMMES

1. Affected country Parties of the region may, in accordance with article 11 of the Convention, prepare and implement subregional and/or regional action programmes in order to complement and increase the efficiency of national action programmes. Two or more affected country Parties of the region, may similarly agree to prepare a joint action programme between or among them.
2. The provisions of articles 5 and 6 shall apply mutatis mutandis to the preparation and implementation of subregional, regional and joint action programmes. In addition, such programmes may include the conduct of research and development activities concerning selected ecosystems in affected areas.
3. In preparing and implementing subregional, regional or joint action programmes, affected country Parties of the region shall, as appropriate:
(a) identify, in cooperation with national institutions, national objectives relating to desertification which can better be met by such programmes and relevant activities which could be effectively carried out through them;
(b) evaluate the operational capacities and activities of relevant regional, subregional and national institutions; and
(c) assess existing programmes relating to desertification among Parties of the region and their relationship with national action programmes.

Article 8

COORDINATION OF SUBREGIONAL, REGIONAL AND JOINT ACTION PROGRAMMES

Affected country Parties preparing a subregional, regional or joint action programme may establish a coordination committee composed of representatives of each affected country Party concerned to review progress in combating desertification, harmonize national action programmes, make recommendations at the various stages of preparation and implementation of the subregional, regional or joint action programme, and act as a focal point for the promotion and coordination of technical cooperation pursuant to articles 16 to 19 of the Convention.

Article 9

NON-ELIGIBILITY FOR FINANCIAL ASSISTANCE

In implementing national, subregional, regional and joint action programmes, affected developed country Parties of the region are not eligible to receive financial assistance under this Convention.

Article 10

COORDINATION WITH OTHER SUBREGIONS AND REGIONS

Subregional, regional and joint action programmes in the northern Mediterranean region may be prepared and implemented in collaboration with those of other subregions or regions, particularly with those of the subregion of northern Africa.

KONVENCIJA UJEDINJENIH NARODA O SUZBIJANJU DEZERTIFIKACIJE U ZEMLJAMA POGOĐENIM JAKIM SUŠAMA I/ILI DEZERTIFIKACIJOM, OSOBITO U AFRICI

Stranke ove Konvencije:
Potvrđujući da su stanovnici na pogođenim ili ugroženim područjima najvažnija briga pri suzbijanju dezertifikacije i ublažavanja posljedica suša,
Izražavajući ozbiljnu zabrinutost međunarodne zajednice, uključujući države i međunarodne organizacije, glede štetnih utjecaja dezertifikacije i suše,
Svjesne da aridna, semiaridna i suha subhumidna područja zajedno čine značajan dio kopnenog dijela Zemlje i stanište su i izvor života za veliki dio tamošnje populacije,
Potvrđujući da su dezertifikacija i suša problemi globalnih dimenzija, jer pogađaju sve regije svijeta i da je potrebno zajedničko djelovanje međunarodne zajednice za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše,
Imajući u vidu veliku brojnost zemalja u razvoju, osobito najslabije razvijenih zemalja, pogođenih jakim sušama i/ili dezertifikacijom i osobito tragične posljedice ovih pojava u Africi,
Imajući također u vidu da dezertifikaciju uzrokuju složena međudjelovanja fizičkih, bioloških, političkih, socijalnih, kulturnih i gospodarskih činitelja,
Razmatrajući utjecaj trgovine i relevantnih aspekata međunarodnih ekonomskih odnosa na sposobnost pogođenih zemalja za odgovarajuće suzbijanje dezertifikacije,
Svjesne da su održiv gospodarski rast, socijalni razvoj i iskorjenjivanje siromaštva primarni zadaci pogođenih zemalja u razvoju, osobito u Africi i da su izuzetno važni za postizavanje ciljeva održivosti,
Uzimajući u obzir da dezertifikacija i suša utječu na održivi razvoj preko njihovih međusobnih odnosa prema važnim socijalnim problemima kao što su siromaštvo, slabo zdravlje i prehrana, nedostatak zaliha hrane, te problemima koji proizlaze iz migracija, raseljavanja i demografske dinamike,
Cijeneći značenje dosadašnjih napora i iskustava država i međunarodnih organizacija u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše, osobito u provedbi Plana djelovanja za suzbijanje dezertifikacije usvojenog 1977. godine na Konferenciji Ujedinjenih naroda o dezertifikaciji,
Shvaćajući da, unatoč naporima u prošlosti, nije postignut očekivani napredak u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše, te da je potreban nov i učinkovitiji pristup na svim razinama u okviru održivog razvoja,
Uviđajući vrijednost i značenje odluka usvojenih na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju, osobito Agende 21, poglavlja 12., koji određuju osnovu za suzbijanje dezertifikacije,
Ponovno potvrđujući, u tom svjetlu, obveze razvijenih zemalja sadržane u stavku 13. poglavlja 33. Agende 21,
Uzimajući u obzir Rezoluciju 47/188. Opće skupštine, osobito prioritete određene za Afriku, te sve druge relevantne rezolucije Ujedinjenih naroda, odluke i programe o dezertifikaciji i suši, kao i relevantne deklaracije afričkih zemalja i zemalja drugih regija,
Potvrđujući Deklaraciju o okolišu i razvoju iz Rio de Janeira koja u svom Načelu 2. kaže da, sukladno s Poveljom Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava, države imaju suvereno pravo koristiti se vlastitim prirodnim dobrima sukladno sa svojim vlastitim politikama okoliša i razvoja, te odgovornost da osiguraju kako djelovanja u okviru njihove jurisdikcije ili kontrole ne bi izazivala štete po okoliš drugih država ili područja izvan granica nacionalne jurisdikcije,
Uviđajući da nacionalne vlade igraju ključnu ulogu u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suša i da napredak u tom smislu ovisi o lokalnoj provedbi programa djelovanja u pogođenim regijama,
Također, uviđajući važnost i potrebu međunarodne suradnje i partnerstva u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše,
Uviđajući važnost opskrbe pogođenih zemalja u razvoju, osobito u Africi, učinkovitim mjerama, kao što su, između ostalog, znatna financijska sredstva, uključujući nove i dodatne fondove, kao i pristup tehnologijama bez kojih će im biti teško potpuno provesti njihove obveze određene ovom Konvencijom,
Izražavajući zabrinutost zbog utjecaja dezertifikacije i suše na pogođene zemlje u Središnjoj Aziji i Zakavkazju,
Naglašavajući važnu ulogu žena na područjima pogođenim dezertifikacijom i/ili sušom, osobito u ruralnim područjima zemalja u razvoju, te važnost osiguranja potpunog sudjelovanja i muškaraca i žena na svim razinama u programima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,
Naglašavajući osobitu ulogu nevladinih udruga i drugih velikih skupina u programima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,
Imajući u vidu odnos između dezertifikacije i ostalih globalnih problema okoliša s kojima se suočavaju međunarodne i nacionalne zajednice,
Imajući, također, u vidu doprinos koji suzbijanje dezertifikacije može imati u postizanju ciljeva Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, Konvencije o biološkoj raznolikosti i drugih konvencija o okolišu,
Uvjerene da će strategije za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše biti vrlo učinkovite ako budu zasnovane na odgovarajućem sustavnom promatranju i strogim znanstvenim spoznajama i ako budu neprekidno provjeravane,
Uviđajući hitnu potrebu poboljšavanja učinkovitosti i koordinacije međunarodne suradnje kako bi se olakšalo provedba nacionalnih planova i prioriteta,
Odlučne da poduzmu prikladne radnje u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše za dobrobit današnjih i budućih generacija,
Sporazumjele su se kako slijedi:

DIO I.

UVOD

Članak 1.

DEFINICIJE

Za potrebe ove Konvencije:
(a) "dezertifikacija" znači degradaciju zemljišta u aridnim, semiaridnim i suhim subhumidnim područjima kao posljedica različitih činitelja, uključujući promjene klime i ljudske aktivnosti,
b "suzbijanje dezertifikacije" uključuje aktivnosti za održivi razvoj koje su dio sveukupnog razvoja zemljišta u aridnim, semiaridnim i suhim subhumidnim područjima, a kojima je cilj:
(i) sprečavanje i/ili ublažavanje degradacije zemljišta,
(ii) obnavljanje djelomično degradiranog zemljišta, i
(iii) melioracije zemljišta zahvaćenih dezertifikacijom.
(c) "suša" je prirodna pojava koja je nastupila kad je količina oborina bitno niža od uobičajeno zabilježenih razina, uzrokujući ozbiljne hidrološke poremećaje koji štetno utječu na proizvodne sustave zemljišnih dobara.
(d) "ublažavanje posljedica suše" označava aktivnosti koje se odnose na predviđanje suše i imaju cilj smanjenje ranjivosti društvenih i prirodnih sustava, što je vezano i uz suzbijanje dezertifikacije,
(e) "zemljište" označava terestični bio-produktivni sustav koji obuhvaća tlo, vegetaciju, druge životne zajednice i ekološke i hidrološke procese koji se odvijaju u sustavu,
(f) "degradacija zemljišta" je umanjenje ili gubitak u aridnim, semiaridnim i suhim subhumidnim područjima, biološke i ekonomske produktivnosti i složenosti oborinama vlaženih tala, navodnjavanih obradivih zemljišta, površina pašnjaka, šuma i šumskih zemljišta njihovim korištenjem, jednim ili više kombiniranih procesa, uključujući procese koji proizlaze iz ljudskih aktivnosti i modela stanovanja, kao što su:
(i) erozija tla uzrokovana vjetrom i/ili vodom,
(ii) pogoršanje fizikalnih, kemijskih i bioloških ili gospodarskih svojstava tala, i
(iii) dugoročni gubitak prirodne vegetacije.
(g) "aridna, semiaridna i suha subhumidna područja" su područja izvan polarnih i subpolarnih regija, u kojima se omjer između godišnje količine oborina i potencijalne evapotranspiracije kreće između 0.05 i 0.65,
(h) "pogođena područja" su aridna, semiaridna i/ili suha subhumidna područja pogođena ili ugrožena dezertifikacijom,
(i) "pogođene zemlje" su zemlje čija su zemljišta uključena, u potpunosti ili djelomično, u pogođena područja,
(j) "regionalna organizacija za ekonomske integracije" je organizacija koju su osnovale suverene države neke regije, a u čijoj su nadležnosti pitanja uređena ovom Konvencijom i koja je ovlaštena, sukladno s internim propisima, potpisati, ratificirati, prihvatiti, odobriti ili pristupiti ovoj Konvenciji,
(k) "stranke - razvijene zemlje" su stranke iz reda razvijenih zemalja te regionalne organizacije za ekonomske integracije koje su osnovale razvijene zemlje.

Članak 2.

CILJ

1. Cilj je ove Konvencije suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi, učinkovitim djelovanjem na svim razinama, koje podržavaju dogovori o međunarodnoj suradnji i partnerstvu, u okviru cjelovitog pristupa koji je sadržan u Agendi 21, sa ciljem doprinošenja postizanju održivog razvoja na pogođenim područjima.
2. Postizanje ovog cilja uključivat će dugoročne integralne strategije koje su istodobno usmjerene, na pogođenim područjima, na unapređivanje produktivnosti zemljišta, na obnavljanje, očuvanje i održivo gospodarenje dobrima zemljišta i voda, što vodi poboljšanim uvjetima života, posebice na razini zajednice.

Članak 3.

NAČELA

Da se postignu ciljevi ove Konvencije i provedu njezine odredbe, stranke se ravnaju, između ostaloga, sljedećim:
(a) Stranke jamče da su odluke o nacrtu i provedbi programa za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše donesene uz sudjelovanje stanovništva i lokalnih zajednica i da je stvoreno povoljno okruženje na višim razinama kako bi se olakšalo djelovanje na nacionalnim i lokalnim razinama,
(b) Stranke trebaju, u duhu međunarodne solidarnosti i partnerstva, unapređivati koordinaciju i suradnju na subregionalnim, regionalnim i međunarodnim razinama, te bolje usmjeravati financijske, ljudske, organizacijske i tehničke resurse gdje je to potrebno,
(c) Stranke trebaju razvijati, u duhu partnerstva, suradnju na svim razinama vlada, zajednica, nevladinih udruga i zemljoposjednika kako bi se uspostavilo bolje poznavanje prirode i vrijednosti zemljišta i oskudnosti prirodnih dobara voda na pogođenim područjima i raditi na njihovom održivom korištenju, i
(d) Stranke trebaju razmotriti posebne potrebe i okolnosti stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, a osobito najslabije razvijenih među njima.

DIO II.

OPĆE ODREDBE

Članak 4.

OPĆE OBVEZE

1. Stranke će provoditi svoje obveze iz ove Konvencije pojedinačno ili zajednički, bilo kroz postojeće ili buduće dvostrane i mnogostrane aranžmane ili njihovom kombinacijom, kad je to prikladno, a naglašavajući potrebu usklađivanja napora i razvijanja jasne dugoročne strategije na svim razinama.
2. U provođenju ciljeva ove Konvencije stranke će:
(a) usvojiti cjelovit pristup fizičkim, biološkim i socio-gospodarskim aspektima procesa dezertifikacije i suše,
(b) posvetiti dužnu pozornost, u okviru odgovarajućih međunarodnih i regionalnih tijela, stanjima u pogođenim strankama - zemljama u razvoju vezano za međunarodnu trgovinu, trgovačke sporazume i dug sa ciljem uspostavljanja povoljnog međunarodnog gospodarskog okruženja koji vodi k unapređivanju održivog razvoja,
(c) uključiti strategije za suzbijanje siromaštva u napore za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,
(d) unapređivati suradnju među strankama - pogođenim zemljama na područjima zaštite okoliša i očuvanja dobara zemljišta i voda, gdje se oni odnose na dezertifikaciju i sušu,
(e) jačati subregionalnu, regionalnu i međunarodnu suradnju,
(f) surađivati s odgovarajućim međuvladinim organizacijama,
(g) odrediti institucionalne mehanizme, ako je prikladno, imajući u vidu potrebu za izbjegavanjem udvostručenja, i
(h) promicati primjenu postojećih dvostranih i mnogostranih financijskih mehanizama i sporazuma koji pokreću i usmjeravaju znatna financijska sredstva ka strankama - pogođenim zemljama u razvoju, za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše.
3. Stranke - pogođene zemlje u razvoju, mogu primiti pomoć u provedbi Konvencije.

Članak 5.

OBVEZE STRANAKA - POGOĐENIH ZEMALJA

Uz njihove obveze prema članku 4. stranke - pogođene zemlje, će:
(a) dati prednost suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše i osigurati odgovarajuća sredstva sukladno sa svojim okolnostima i mogućnostima,
(b) ustanoviti strategije i prioritete, u okviru planova i/ili politika održivog razvoja, u cilju suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše,
(c) imenovati glavne uzroke dezertifikacije i obratiti posebnu pozornost na sociogospodarske činitelje koji doprinose procesima dezertifikacije,
(d) promicati svijest i pomoći sudjelovanje lokalnog stanovništva, osobito žena i mladeži, uz podršku nevladinih udruga, u naporima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše, i
(e) osigurati povoljno okruženje jačanjem, kako je prikladno, relevantnog postojećeg zakonodavstva, a gdje ono ne postoji, donošenjem novih zakona i uspostavljanjem dugoročnih politika i programa djelovanja.

Članak 6.

OBVEZE STRANAKA - RAZVIJENIH ZEMALJA

Uz svoje opće obveze prema članku 4. stranke - razvijene zemlje, će:
(a) aktivno podržavati, kako je dogovoreno, pojedinačno ili zajedno, napore stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi i najslabije razvijenih zemalja, u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše,
(b) osigurati znatna financijska sredstva i druge oblike učinkovite pomoći strankama - pogođenim zemljama u razvoju, osobito onima u Africi, u razvijanju i provođenju njihovih vlastitih dugoročnih planova i strategija za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,
(c) promicati pokretanje novih i dodatnih fondova prema članku 20., stavak 2.(b),
(d) poticati pokretanje fondova iz privatnog sektora i drugih nevladinih izvora, i
(e) promicati pristup stranaka - pogođenih zemalja, a osobito stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, prikladnim tehnologijama, znanjima i know-how.

Članak 7.

PRIORITET ZA AFRIKU

U provođenju ove Konvencije stranke će dati prednost strankama - pogođenim zemljama Afrike, zbog posebne situacije koja prevladava u toj regiji, a ne zanemarujući druge stranke - pogođene zemlje u drugim regijama.

Članak 8.

ODNOS PREMA DRUGIM KONVENCIJAMA

1. Stranke će poticati koordinaciju djelovanja koja proizlaze iz ove Konvencije i, ako su njihove stranke, iz drugih odgovarajućih međunarodnih sporazuma, osobito Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Konvencije o biološkoj raznolikosti, kako bi ostvarile maksimalnu dobrobit od aktivnosti iz svakog sporazuma istovremeno izbjegavajući udvostručavanje napora. Stranke će poticati provođenje zajedničkih programa, osobito u istraživanju, obrazovanju, sustavnom praćenju i prikupljanju i razmjeni informacija, u tolikoj mjeri da te aktivnosti mogu doprinijeti postizanju ciljeva određenih sporazuma.
2. Odredbe ove Konvencije neće utjecati na ona prava i obveze bilo koje stranke koja proizlaze iz dvostranih, regionalnih ili međunarodnih sporazuma sklopljenih prije stupanja na snagu ove Konvencije.

DIO III.

PROGRAMI DJELOVANJA, ZNANSTVENA I TEHNIČKA SURADNJA I MJERE POTPORE

Odjeljak 1: Programi djelovanja

Članak 9.

OSNOVNI PRISTUP

1. U izvršavanju svojih obveza prema članku 5. stranke - pogođene zemlje u razvoju i bilo koja druga stranka - pogođena zemlja u okviru svog regionalnog provedbenog priloga koja je u pisanom obliku izvijestila Stalno tajništvo o svojoj namjeri da pripremi nacionalni program djelovanja, pripremit će, objaviti i provesti odgovarajuće nacionalne programe djelovanja, koristeći i razvijajući, što je najviše moguće, postojeće relevantne uspješne planove i programe te subregionalne i regionalne programe djelovanja, kao središnji elementi strategije za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. Takvi programi će se aktualizirati kroz neprekidni proces sudjelovanja na osnovi saznanja iz djelovanja na terenu, kao i rezultata istraživanja. Priprema nacionalnih programa djelovanja bit će usko povezana s drugim naporima u formiranju nacionalnih politika održivog razvoja.
2. U davanju raznih oblika pomoći od stranaka - razvijenih zemalja u smislu članka 6, prednost će se dati podržavanju, kao što je dogovoreno, nacionalnih, subregionalnih i regionalnih programa djelovanja stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi, bilo izravno ili kroz relevantne mnogostrane organizacije ili na oba načina.
3. Stranke će poticati organe, fondove i programe sustava Ujedinjenih naroda ili drugih relevantnih međuvladinih organizacija, akademskih institucija, znanstvenih zajednica i nevladinih udruga koje su sposobne surađivati, da sukladno sa svojim mandatima i mogućnostima, potpomognu izradu, provedbu i praćenje programa djelovanja.

Članak 10.

NACIONALNI PROGRAMI DJELOVANJA

1. Svrha nacionalnih programa djelovanja je da identificiraju činitelje koji pridonose dezertifikaciji i praktične mjere potrebne za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše.
2. Nacionalni programi djelovanja odredit će pojedinačne uloge vlade, lokalnih zajednica i korisnika zemljišta, te raspoložive i potrebne resurse. Oni će, između ostalog:
(a) ugraditi dugoročne strategije za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše, naglašavati provedbu i biti integrirani u nacionalne politike održivog razvoja,
(b) dopustiti unošenje izmjena kao odgovor na promjenu okolnosti i biti dovoljno fleksibilni na lokalnoj razini da se mogu provoditi pod različitim socio-gospodarskim, biološkim i geo-fizičkim uvjetima,
(c) osobito obratiti pozornost na provođenje preventivnih mjera za zemljišta koja još nisu degradirana ili su tek djelomično degradirana,
(d) unapređivati nacionalne klimatske, meteorološke i hidrološke mogućnosti, kao i sredstva za pravovremeno upozorenje o suši,
(e) promicati i jačati institucionalne okvire koji razvijaju suradnju i koordinaciju, u duhu partnerstva, između zajednice donatora, vlada na svim razinama, lokalnog stanovništva i skupina u zajednici, i olakšavati pristup lokalnog stanovništva prikladnim informacijama i tehnologijama,
(f) osigurati učinkovito sudjelovanje na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini nevladinih udruga i lokalnog stanovništva kako žena, tako i muškaraca, osobito korisnika prirodnih dobara, uključujući poljoprivrednike i pastire i njihove predstavničke organizacije, u planiranju politike, donošenju odluka i provođenju ocjeni nacionalnih programa djelovanja, i
(g) zahtijevati redovan pregled djelovanja i izvješća o napretku njihove primjene.
3. Nacionalni programi djelovanja mogu, između ostaloga, sadržavati neke ili sve od sljedećih mjera pripravnosti i ublažavanja posljedica suše:
(a) uspostavljanje i/ili jačanje, sukladno s potrebama, sustava ranog uzbunjivanja, uključujući lokalne i nacionalnu opremu i združene sustave na subregionalnim i regionalnim razinama, te mehanizme pomoći raseljenim osobama,
(b) jačanje spremnosti i gospodarenja u slučaju suše, uključujući i planove za nenadane slučajeve suše na lokalnim, nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama, koji uključuju sezonske i godišnje klimatske prognoze,
(c) uspostavljanje i/ili jačanje, kako je prikladno, sustava čuvanja hrane, uključujući skladišne i trgovačke objekte, osobito u ruralnim područjima,
(d) uspostavljanje projekata alternativnih načina življenja koji mogu osigurati prihode na područjima sklonim sušama, i
(e) razvoj programa održivog navodnjavanja za usjeve i napajanja za stoku.
4. Uzimajući u obzir okolnosti i zahtjeve koji su svojstveni za svaku stranku - pogođenu zemlju, nacionalni programi djelovanja uključuju, kako je prikladno, između ostaloga, mjere u nekim ili svim sljedećim područjima prioriteta, koje se odnose na suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše na pogođenim područjima i na njihovo stanovništvo: unapređivanje alternativnih načina življenja i poboljšanja nacionalnog gospodarskog okruženja radi jačanja programa za suzbijanje siromaštva i sigurnosti hrane, demografske dinamike, održivog gospodarenja prirodnim dobrima, održive poljoprivredne proizvodnje, razvoja i učinkovitog iskorištavanja različitih izvora energije, institucionalnih i pravnih okvira, jačanja sposobnosti procjene i sustavnog praćenja, uključujući hidrološke i meteorološke službe, kao i osposobljavanja, obrazovanja i javne svijesti.

Članak 11.

SUBREGIONALNI I REGIONALNI PROGRAMI DJELOVANJA

Stranke - pogođene zemlje savjetovat će se i surađivati pri pripremi, u odgovarajućoj mjeri, sukladno s relevantnim regionalnim provedbenim prilozima, subregionalnim i/ili regionalnim programima djelovanja kako bi se uskladila, dopunila i povećala učinkovitost nacionalnih programa. Odredbe članka 10. primijenit će se, mutatis mutandis, na subregionalne i regionalne programe. Takva suradnja može uključivati dogovorene zajedničke programe za održivo gospodarenje prekograničnim prirodnim dobrima, znanstvenu i tehničku suradnju i jačanje relevantnih institucija.

Članak 12.

MEĐUNARODNA SURADNJA

Stranke - pogođene zemlje, zajedno s drugim strankama i međunarodnom zajednicom, trebaju surađivati kako bi se osiguralo povoljno međunarodno okruženje u provođenju ove Konvencije. Takva suradnja bi također trebala pokrivati područja prijenosa tehnologije kao i znanstveno istraživanje i razvoj, prikupljanje i širenje informacija i financijskih sredstava.

Članak 13.

POMOĆ PRI IZRADI I PROVEDBI PROGRAMA DJELOVANJA

1. Mjere pomoći programima djelovanja, prema članku 9., uključuju, između ostaloga:
(a) financijsku suradnju kako bi se omogućila predvidivost programa djelovanja, što omogućuje potrebno dugoročno planiranje.
(b) izradu i primjenu mehanizama suradnje koji omogućuju veću podršku na lokalnoj razini, uključujući djelovanje nevladinih udruga, kako bi se unaprijedila višestruka primjenjivost kvalitetnih pilot-programa gdje je to relevantno,
(c) povećanu fleksibilnost u nacrtima projekata, financiranju i provedbi pri praćenju eksperimentalnog, učestalog pristupa potrebnog za djelovanje sudionika na razini lokalne zajednice, i
(d) koliko je moguće, administrativne i proračunske procedure koje povećavaju učinkovitost suradnje i programa pomoći.
2. U davanju takve podrške strankama-pogođenim zemljama u razvoju, prednost će se dati strankama, zemljama Afrike i strankama - najslabije razvijenim zemljama.

Članak 14.

SURADNJA U IZRADI I PROVEDBI PROGRAMA DJELOVANJA

1. Stranke će usko surađivati direktno ili preko relevantnih međuvladinih organizacija u izradi i provođenju programa djelovanja.
2. Stranke će razvijati mehanizme djelovanja, osobito na nacionalnim i područnim razinama, kako bi se osigurala najcjelovitija moguća suradnja među strankama - razvijenim zemljama, strankama - zemljama u razvoju i relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama, kako bi se izbjeglo ponavljanje, uskladile intervencije i pristupi i maksimalno povećala učinkovitost pomoći. U strankama - pogođenim zemljama u razvoju, prednost će se dati usklađivanju djelovanja koja se odnose na međunarodnu suradnju kako bi se maksimalno povećalo učinkovito korištenje prirodnih dobara, te osigurala odgovarajuća pomoć i olakšalo provođenje nacionalnih programa djelovanja i prioriteta iz ove Konvencije.

Članak 15.

REGIONALNI PROVEDBENI PRILOZI

Elementi koji će biti uključeni u programe djelovanja bit će izdvojeni i prilagođeni sociogospodarskim, zemljopisnim i klimatskim činiteljima primjenjivim na pogođene zemlje stranke ili regije, kao i na njihove razine razvoja. Smjernice za pripremu programa djelovanja i njihov točni cilj i opseg za pojedine subregije i regije iznesene su u regionalnim provedbenim prilozima.
Odjeljak 2: Znanstvena i tehnička suradnja

Članak 16.

PRIKUPLJANJE, ANALIZA I RAZMJENA
INFORMACIJA

Stranke su sporazumne, prema svojim sposobnostima, da integriraju i koordiniraju prikupljanje, analizu i razmjenu relevantnih kratkoročnih i dugoročnih podataka i informacija kako bi se osiguralo sustavno promatranje degradacije zemljišta na pogođenim područjima i bolje razumjeli i procijenili procesi i posljedice suše i dezertifikacije. To bi pomoglo postizanju, između ostaloga, pravovremenog upozorenja i planiranja, unaprijed, perioda nepovoljnih klimatskih promjena, u obliku prilagođenom za praktičnu primjenu od strane korisnika na svim razinama, uključujući osobito lokalno stanovništvo. U tu svrhu, one će, kako je prikladno:
(a) omogućiti i jačati funkcioniranje globalne mreže institucija i sredstava za prikupljanje, analizu i razmjenu informacija, kao i za sustavno promatranje na svim razinama, što će, između ostaloga:
(i) imati za cilj primjenu kompatibilnih standarda i sustava,
(ii) sadržavati relevantne podatke i mjesta, uključujući i udaljena područja,
(iii) primijeniti i širiti modernu tehnologiju prikupljanja, prenošenja i procjene podataka o degradaciji zemljišta, i
(iv) uže povezivati nacionalna, subregionalna i regionalna središta podataka i informacija sa svjetskim informacijskim izvorima,
(b) jamčiti da će prikupljanje, analiza i razmjena informacija biti primjerena potrebama lokalnih zajednica i onih koje donose odluke, radi rješavanja specifičnih problema, te da će lokalne zajednice biti uključene u ove aktivnosti,
(c) podržavati i dalje razvijati dvostrane i mnogostrane programe i projekte čiji je cilj definiranje, vođenje, procjenjivanje i financiranje prikupljanja, analize i razmjene podataka i informacija, uključujući, između ostaloga, objedinjene skupove fizičkih, bioloških, socijalnih i gospodarskih pokazatelja,
(d) u potpunosti primijeniti stručna znanja kompetentnih međuvladinih organizacija i nevladinih udruga, osobito za širenje bitnih informacija i iskustava među ciljanim skupinama u različitim regijama,
(e) dati potrebnu važnost prikupljanju, analizi i razmjeni socio-gospodarskih podataka i njihovom integriranju s fizičkim i biološkim podacima,
(f) razmjenjivati i omogućiti potpun, otvoren i brz pristup informacijama iz svih javno dostupnih izvora relevantnih za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše, i
(g) ovisno o njihovom nacionalnom zakonodavstvu i/ili politikama, razmjenjivati informacije o lokalnim i tradicionalnim znanjima, osiguravajući prikladnu zaštitu i korist proizašlih iz njih, na pravednoj osnovi i pod zajednički dogovorenim uvjetima lokalnom stanovništvu.

Članak 17.

ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ

1. Stranke će, prema svojim sposobnostima, unapređivati tehničku i znanstvenu suradnju u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suša preko nacionalnih, subregionalnih, regionalnih i međunarodnih institucija. U tu svrhu, one će podržavati istraživačke djelatnosti koje:
(a) doprinose boljem poznavanju procesa koji uzrokuju dezertifikaciju i sušu, kao i njihovog utjecaja, razlike među njima, uzročnih činitelja, kako prirodnih, tako i ljudskih, radi suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše, te postizanja uspješnije produktivnosti, kao i održivog korištenja i gospodarenja prirodnim dobrima,
(b) odgovaraju dobro definiranim ciljevima, koji se odnose na specifične potrebe lokalnog stanovništva i vode identifikaciji i provedbi rješenja koja poboljšavaju životni standard ljudi na pogođenim područjima.
(c) štite, objedinjuju, unapređuju i ozakonjuju tradicionalna i lokalna znanja, know-how i iskustva, jamčeći, ovisno o njihovim nacionalnim zakonodavstvima i/ili politikama, da će vlasnici tih znanja imati neposrednu korist na pravednoj osnovi i pod zajednički dogovorenim uvjetima od svake komercijalne upotrebe ili bilo kakvog tehnološkog razvoja proizašlog iz tog znanja,
(d) razvijaju i jačaju nacionalne, subregionalne i regionalne sposobnosti istraživanja u strankama - pogođenim zemljama u razvoju, osobito u Africi, uključujući i razvijanje lokalnih znanja i jačanje prikladnih sustava, osobito u zemljama slabe istraživačke osnove, pri čemu će se posebna pozornost obratiti na multidisciplinarno i participativno socio-gospodarsko istraživanje,
(e) uzimaju u obzir, gdje je bitno, odnos između siromaštva, migracija uzrokovanih činiteljima okoliša i dezertifikacije,
(f) unapređuju vođenje zajedničkih programa istraživanja između nacionalnih, subregionalnih, regionalnih i međunarodnih istraživačkih organizacija, kako u javnim, tako i u privatnim sektorima, za razvoj boljih, pristupačnih i financijski povoljnih tehnologija za održivi razvoj kroz učinkovito sudjelovanje lokalnog stanovništva i zajednica, i
(g) povećavaju raspoloživost količina vode na pogođenim područjima, pomoću, između ostaloga, postupka "cloud-seeding".
2. Prioriteti istraživanja u pojedinim regijama i subregijama, odražavajući različite lokalne uvjete, trebali bi biti uključeni u programe djelovanja. Konferencija stranaka revidirat će periodično prioritete istraživanja na prijedlog Povjerenstva za znanost i tehnologiju.

Članak 18.

PRIJENOS, STJECANJE, PRILAGODBA I RAZVOJ TEHNOLOGIJE

1. Stranke će, kako je zajednički dogovoreno i sukladno s njihovim nacionalnim zakonodavstvima i/ili politikama, unapređivati, financirati i/ili omogućiti financiranje prijenosa, stjecanja, prilagodbe i razvoja za okoliš prikladne, gospodarski ostvarive i društveno prihvatljive tehnologije važne za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše, radi doprinosa ostvarenju održivog razvoja na pogođenim područjima. Takva suradnja provodit će se dvostrano i mnogostrano, prema potrebi, u potpunosti se koristeći stručnim znanjima međuvladinih organizacija i nevladinih udruga. Stranke će osobito:
(a) potpuno iskoristiti relevantne postojeće nacionalne, subregionalne, regionalne i međunarodne informacijske sustave i urede za skupljanje i davanje informacija radi širenja informacija o raspoloživim tehnologijama, njihovim izvorima, rizicima po okoliš i širokim uvjetima pod kojima se mogu pribaviti,
(b) olakšati pristup, osobito strankama - pogođenim zemljama u razvoju, pod povoljnim uvjetima, uključujući i sustav koncesija i preferencijala, prema zajedničkom dogovoru, uzimajući u obzir potrebu zaštite prava intelektualnog vlasništva, tehnologijama koje su najpogodnije za praktičnu primjenu prema specifičnim potrebama lokalnog stanovništva, obraćajući posebnu pozornost na socijalni, kulturni, gospodarski i ekološki utjecaj takvih tehnologija,
(c) olakšati tehnološku suradnju među strankama - pogođenim zemljama financijskom pomoći ili drugim prikladnim sredstvima.
(d) proširivati tehnološku suradnju sa strankama - pogođenim zemljama u razvoju, uključujući, gdje je bitno, zajednička ulaganja, osobito u sektorima gdje se podupiru alternativni načini življenja, i
(e) poduzeti odgovarajuće mjere da se na domaćem tržištu stvore uvjeti i poticaji, financijski ili drugi, koji vode razvoju, prijenosu, stjecanju i prilagodbi pogodne tehnologije, znanja, know-how i iskustava, uključujući i mjere osiguranja prikladne i učinkovite zaštite prava intelektualnog vlasništva.
2. Stranke će, prema svojim mogućnostima, i ovisno o njihovim nacionalnim zakonodavstvima i/ili politikama, štititi, promicati i primijeniti osobito relevantnu tradicionalnu i lokalnu tehnologiju, znanje, know-how i iskustva i u tu će svrhu:
(a) sačiniti pregled takvih tehnologija, znanja, know-how i iskustva i njihovog potencijalnog korištenja uz sudjelovanje lokalnog stanovništva, te širiti takve informacije, gdje je to prikladno, u suradnji s relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama,
(b) osigurati da takve tehnologije, znanje, know-how i iskustva budu prikladno zaštićeni i da lokalno stanovništvo ima neposrednu korist, na pravednoj osnovi i kao što je zajednički dogovoreno, od svakog komercijalnog korištenja ili tehnološkog razvoja proizašlog iz toga,
(c) poticati i aktivno podupirati poboljšanje i širenje takvih tehnologija, znanja, know-how i iskustva ili razvoj novih tehnologija zasnovanih na njima, i
(d) olakšati prilagodbu takvih tehnologija, znanja, know-how i iskustva radi široke primjene i integrirati ih u moderne tehnologije, u odgovarajućoj mjeri.
Odjeljak 3: Mjere pomoći

Članak 19.

OSPOSOBLJAVANJE, OBRAZOVANJE I OSVJEŠĆIVANJE JAVNOSTI

1. Stranke uzimaju u obzir značenje, osposobljavanje sustava - odnosno, razvoj institucija, obuke i razvoja relevantnih lokalnih i nacionalnih kapaciteta - u naporima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. One će promicati, kako je prikladno, osposobljavanje sustava:
(a) potpunim sudjelovanjem na svim razinama lokalnog stanovništva, osobito na lokalnoj razini, posebno žena i mladeži, uz suradnju međuvladinih organizacija i nevladinih udruga,
(b) jačanjem kapaciteta obrazovanja i istraživanja na nacionalnoj razini na području dezertifikacije i suše,
(c) uspostavljanjem i/ili jačanjem službi podrške i savjetodavnih službi za učinkovitije širenje odgovarajućih tehnoloških metoda i tehnika, te obrazovanjem terenskih službenika i članova seoskih organizacija u pristupima za očuvanje i održivo korištenje prirodnih dobara,
(d) podupirući primjenu i širenje znanja, know-how i iskustava lokalnog stanovništva u programima tehnološke suradnje, gdje god je moguće,
(e) prilagodbom, gdje je potrebno, odgovarajućih tehnologija prihvatljivih za okoliš i tradicionalni način poljoprivrede i pašnjaštva modernim socio-gospodarskim uvjetima,
(f) osiguravajući prikladno obrazovanje i tehnologiju za iskorištavanje alternativnih izvora energije, osobito obnovljivih energetskih izvora, radi smanjivanja ovisnosti o drvu kao gorivu,
(g) suradnjom, prema zajedničkom dogovoru, za jačanje sustava stranaka - pogođenih zemalja u razvoju da razvijaju i provode programe na području prikupljanja, analize i razmjene informacija prema članku 16.,
(h) inovativnim načinima promicanja alternativnih načina življenja, uključujući obrazovanje u novim vještinama,
(i) obrazovanjem onih koji donose odluke, rukovoditelja i osoblja koje je odgovorno za prikupljanje i analizu podataka za širenje i korištenje informacijama za pravovremeno upozorenje o stanjima suše i za proizvodnju hrane,
(j) učinkovitijim djelovanjem postojećih nacionalnih institucija i pravnih okvira i, gdje je potrebno, stvaranjem novih, zajedno s jačanjem strateškog planiranja i gospodarenja, i
(k) razmjenom programa posjeta radi povećanja osposobljenosti sustava stranaka - pogođenih zemalja dugoročnim interaktivnim procesima učenja i proučavanja.
2. Stranke - pogođene zemlje u razvoju provest će, u suradnji s drugim strankama i kompetentnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama, kako je prikladno, interdisciplinarni pregled raspoloživih kapaciteta i sredstava na lokalnoj i nacionalnoj razini, i mogućnosti njihovog jačanja.
3. Stranke će međusobno surađivati i preko mjerodavnih međuvladinih organizacija, kao i s nevladinim udrugama, u poduzimanju i podupiranju osvješćivanja javnosti i programa obrazovanja u pogođenim i, gdje je relevantno, strankama - nepogođenim zemljama kako bi promicale razumijevanje uzroka i posljedica dezertifikacije i suše te važnosti postizanja ciljeva ove Konvencije. U tu svrhu one će:
(a) organizirati kampanje za pobuđivanje javne svijesti,
(b) promicati, na stalnoj osnovi, pristup javnosti relevantnim informacijama, i sudjelovanje široke javnosti u obrazovanju i aktivnostima pobuđivanja svijesti,
(c) poticati osnivanje udruženja koja doprinose osvješćivanju javnosti,
(d) razvijati i razmjenjivati obrazovne materijale i materijale o osvješćivanju javnosti, gdje je moguće na lokalnom jeziku, razmjenjivati i podupirati stručnjake u obuci osoblja stranaka - pogođenih zemalja u razvoju za provođenje relevantne naobrazbe i programa osvješćivanja, te u potpunosti se koristiti relevantnim obrazovnim materijalima koji se mogu nabaviti od kompetentnih međunarodnih tijela,
(e) procijeniti obrazovne potrebe na pogođenim područjima, izraditi prikladne školske programe i proširiti, gdje je potrebno, obrazovne pismenosti i pismenosti odraslih, te prilike za sve, osobito djevojke i žene, za identificiranje, očuvanje i održivo korištenje te gospodarenje prirodnim dobrima na pogođenim područjima, i
(f) razvijati interdisciplinarne programe koji uključuju svijest o dezertifikaciji i suši u sustave obrazovanja i neformalne programe za dopisno i praktično obrazovanje odraslih.
4. Konferencija stranaka osnivat će i/ili jačati mreže regionalnih obrazovnih centara ili centara za izobrazbu za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. Te će mreže surađivati s nekom institucijom osnovanom ili određenom u tu svrhu, kako bi se osposobilo znanstveno, tehničko i rukovodeće osoblje i ojačale postojeće institucije odgovorne za obrazovanje i osposobljavanje u strankama - pogođenim zemljama, gdje je prikladno, radi usklađivanja programa i organiziranja razmjene iskustava među njima. Te će mreže usko surađivati s relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama kako bi se izbjeglo udvostručenje.

Članak 20.

IZVORI FINANCIRANJA

1. Zbog središnje važnosti financiranja za postizanje ciljeva Konvencije, stranke će, uzimajući u obzir svoje mogućnosti, uložiti sve napore kako bi osigurale odgovarajuća financijska sredstva za programe za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše.
2. S tim u svezi, stranke - razvijene zemlje, dajući prednost strankama - pogođenim afričkim zemljama i ne zanemarujući stranke - zemlje u razvoju iz drugih regija, sukladno s člankom 7., obvezuju se:
(a) mobilizirati znatna financijska sredstva, uključujući donacije i koncesijske kredite, kako bi pomogli provedbu programa za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,
(b) promicati mobiliziranje adekvatnih pravovremenih i predvidivih financijskih izvora, uključujući i nove i dopunske fondove iz Globalnog fonda za okoliš (GEF) za povećane troškove onih aktivnosti koje se tiču dezertifikacije, a koje se odnose na njezina četiri središnja područja, suglasno s relevantnim odredbama Instrumenta o osnivanju Globalnog fonda za okoliš (GEF),
(c) olakšati putem međunarodne suradnje prijenos tehnologije, znanja, know-how, i
(d) istražiti, u suradnji sa strankama - pogođenim zemljama u razvoju, inovacijske metode i poticaje za pokretanje i usmjeravanje sredstava, uključujući i fondacije, nevladine udruge i druge entitete privatnog sektora, osobito zamjenu duga i druga inovacijska sredstva koja povećavaju financiranje smanjenjem vanjskog duga stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi.
3. Stranke - pogođene zemlje u razvoju, uzimajući u obzir svoje mogućnosti, mobilizirat će odgovarajuća financijska sredstva za provođenje svojih nacionalnih programa djelovanja.
4. Pri mobiliziranju financijskih izvora tražit će stranke potpuno iskorištenje i kontinuirano kvalitativno poboljšavanje svih nacionalnih, dvostranih i mnogostranih izvora i mehanizama financiranja, koristeći se konzorcijima, združenim programima i paralelnim financiranjem i tražit će uključivanje financijskih izvora i mehanizama iz privatnog sektora, uključujući i nevladine udruge. U tu svrhu, stranke će u potpunosti iskoristiti mehanizme djelovanja razvijene prema članku 14.
5. Kako bi se mobilizirala financijska sredstva potrebna strankama - pogođenim zemljama u razvoju za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše, stranke će:
(a) racionalizirati i jačati gospodarenje već dodijeljenim sredstvima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše njihovim učinkovitijim iskorištenjem, procjenjujući njihovu uspješnost i nedostatke, uklanjajući prepreke njihovoj učinkovitoj upotrebi, te, gdje je potrebno, preorijentirati program u smislu cjelovitog dugoročnog pristupa usvojenog na temelju ove Konvencije,
(b) dati dužnu prednost i pozornost, u okviru rukovodećih tijela mnogostranih financijskih institucija i fondova, uključujući i regionalne banke i fondove za razvoj, pomoći pogođenim strankama - zemljama u razvoju, osobito onima u Africi, u aktivnostima koje unapređuju provedbu Konvencije, osobito programima djelovanja koje poduzimaju u okviru regionalnih provedbenih priloga, i
(c) ispitati načine na koje regionalna i subregionalna suradnja može ojačati kako bi potpomogla napore uložene na nacionalnoj razini.
6. Podržavaju se ostale zemlje stranke da na dragovoljnoj osnovi pruže pomoć u znanju, know-how i tehnikama u svezi dezertifikacije i/ili financijskim izvorima strankama - pogođenim zemljama u razvoju.
7. Potpuno provođenje obveza Konvencije stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi, bit će uvelike olakšano izvršenjem obveza stranaka - razvijenih zemalja, uključujući osobito obveze koje se tiču financijskih izvora i prijenosa tehnologije. U izvršenju svojih obveza stranke - razvijene zemlje trebaju uzeti u obzir da su gospodarski i socijalni razvoj i suzbijanje siromaštva prioriteti stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi.

Članak 21.

MEHANIZMI FINANCIRANJA

1. Radi provođenja Konvencije, Konferencija stranaka promicat će raspoloživost financijskih mehanizama i poticat će takve mehanizme kako bi se maksimalno povećali raspoloživi fondovi za pogođene stranke - zemlje u razvoju, osobito one u Africi. U tu svrhu, Konferencija stranaka će razmotriti usvajanje, između ostaloga, takvih pristupa i politika koji:
(a) olakšavaju pribavljanje potrebnih financijskih sredstava na nacionalnim, subregionalnim, regionalnim i globalnim razinama za aktivnosti prema relevantnim odredbama ove Konvencije,
(b) promiču pristup financiranju iz više izvora, mehanizme i aranžmane te njihovo preispitivanje sukladno s člankom 20.,
(c) redovito prenose zainteresiranim strankama i relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama, informacije o raspoloživim izvorima financiranja i načinu financiranja kako bi se olakšala njihova suradnja,
(d) olakšavaju uspostavljanje, koliko je moguće, mehanizama, kao što su nacionalni fondovi za dezertifikaciju, uključujući i one u kojima sudjeluju nevladine udruge, kako bi brzo i učinkovito usmjeravali financijska sredstva na lokalne razine u strankama - pogođenim zemljama u razvoju, i
(e) jačaju postojeće fondove i funkacijske mehanizme na subregionalnim i regionalnim razinama, osobito u Africi, kako bi se pomoglo učinkovitije provođenje Konvencije.
2. Konferencija stranaka poticat će davanje pomoći, preko različitih mehanizama unutar sustava Ujedinjenih naroda i mnogostranih financijskih institucija, na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama onim aktivnostima koje omogućuju strankama - zemljama u razvoju da izvrše svoje obveze iz ove Konvencije.
3. Stranke - pogođene zemlje u razvoju iskoristit će, te gdje je potrebno, osnovati i/ili jačati nacionalne mehanizme koordinacije integrirane u nacionalne programe razvoja, što bi jamčilo učinkovitu upotrebu svih raspoloživih financijskih izvora. Također će iskoristiti procese koji uključuju nevladine udruge, lokalne skupine i privatni sektor, u prikupljanju fondova, izradi i provedbi programa i omogućavanju pristupa fondovima za skupine na lokalnoj razini. Ove aktivnosti mogu povećati, boljom koordinacijom i fleksibilnim programom, oni koji pomoć pružaju.
4. Kako bi se povećala učinkovitost postojećih financijskih mehanizama, uspostavlja se Globalni mehanizam za unapređivanje aktivnosti koje vode mobiliziranju i usmjeravanju značajnih financijskih sredstava, uključujući i prijenos tehnologije, na bazi donacije, i/ili po koncesijskim ili drugim uvjetima, strankama - pogođenim zemljama u razvoju. Taj Globalni mehanizam funkcionirat će pod rukovodstvom Konferencije stranaka i bit će joj odgovoran.
5. Konferencija stranaka odredit će, na svojoj prvoj redovitoj sjednici, organizaciju u okviru koje će biti smješten Globalni mehanizam. Konferencija stranaka i organizacija koju ona odredi sporazumjet će se o modalitetima Globalnog mehanizma kako bi se osiguralo da taj Mehanizam, između ostaloga:
(a) utvrdi i sastavi pregled relevantnih dvostranih i mnogostranih programa suradnje koji stoje na raspolaganju za provedbu Konvencije,
(b) savjetuje, na zahtjev, stranke o inovativnim metodama financiranja i izvorima financijske pomoći i poboljšanju aktivnosti koordinacije i suradnje na nacionalnoj razini,
(c) daje zainteresiranim strankama i relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama informacije o raspoloživim izvorima financiranja i načinima financiranja kako bi se unapređivala suradnja među njima, i
(d) izvješćuje Konferenciju stranaka, počevši od njezine druge redovite sjednice, o svojim djelovanjima.
6. Konferencija stranaka će, na svojoj prvoj sjednici, obaviti potrebne dogovore s organizacijom u okviru koje će djelovati Globalni mehanizam o administrativnom djelovanju takvog Mehanizma, iskoristivši što je više moguće postojeće proračunske i ljudske potencijale.
7. Konferencija stranaka će, na svojoj trećoj redovitoj sjednici, revidirati politike, modalitete djelovanja i aktivnosti Globalnog mehanizma odgovornog Konferenciji prema stavku 4., uzimajući u obzir odredbe iz članka 7. Na osnovi te revizije, razmotrit će i poduzeti potrebne korake.

DIO IV.

INSTITUCIJE

Članak 22.

KONFERENCIJA STRANAKA

1. Ovime se utemeljuje Konferencija stranaka.
2. Konferencija stranaka je vrhovno tijelo Konvencije. Ona će, u okviru svog mandata, donositi odluke potrebne za promicanje njezine učinkovite provedbe. Ona će osobito:
(a) redovito pratiti provedbu Konvencije i funkcioniranje njezinih institucionalnih aranžmana u svjetlu dostignutih iskustava, na nacionalnim, subregionalnim, regionalnim i međunarodnim razinama i na osnovi kretanja znanstvenih i tehnoloških saznanja,
(b) promicati i unapređivati razmjenu informacija o mjerama koje su usvojile stranke, odrediti oblik i vremenski raspored prijenosa informacija prema članku 26., razmatrati izvješća i davati preporuke o njima,
(c) uspostaviti ona pomoćna tijela koja se smatraju potrebnim za provedbu Konvencije,
(d) razmatrati izvješća pomoćnih tijela i pružati im smjernice,
(e) usuglasiti i konsenzusom usvojiti poslovnik i financijska pravila za sebe i svako pomoćno tijelo,
(f) usvojiti izmjene Konvencije prema člancima 30. i 31.,
(g) odobriti program i budžet za svoje aktivnosti, uključujući i aktivnosti pomoćnih tijela, te poduzeti potrebne korake za njihovo financiranje,
(h) tražiti odgovarajuću suradnju i koristiti se uslugama i informacijama kompetentnih tijela ili ustanova, kako nacionalnih tako i međunarodnih, međuvladinih i nevladinih,
(i) promicati i jačati odnos s drugim relevantnim konvencijama uz izbjegavanje dvostrukog djelovanja, i
(j) izvršavati druge funkcije koje bi mogle biti potrebne za postizanje ciljeva Konvencije.
3. Konferencija stranaka će, na svojoj prvoj sjednici, konsenzusom usvojiti vlastiti poslovnik, koji će uključivati postupke donošenja odluka o problemima koji već nisu obuhvaćeni postupkom donošenja odluka propisanim Konvencijom. Takvi postupci mogu uključiti određivanje specifične većine potrebne za usvajanje određenih odluka.
4. Prvu sjednicu Konferencije stranaka sazvat će Privremeno tajništvo prema članku 35., a održat će se ne kasnije od godine dana nakon datuma stupanja na snagu ove Konvencije. Ako Konferencija stranaka ne odluči drugačije, druga, treća i četvrta redovita sjednica održavat će se godišnje, a nakon toga svake druge godine.
5. Izvanredne sjednice Konferencije stranaka održavat će se ako tako odluči Konferencija stranaka na redovitim sjednicama ili povodom pisanog zahtjeva bilo koje stranke, pod uvjetom da u roku od tri mjeseca nakon što je Stalno tajništvo dostavilo zahtjev ostalim strankama, taj zahtjev podrži barem jedna trećina stranaka.
6. Na svakoj redovitoj sjednici Konferencije stranaka birat će Ured. Struktura i zadaće Ureda bit će uređeni poslovnikom. Prigodom imenovanja članova Ureda dužna pozornost obratit će se potrebi pravedne zemljopisne raspodjele i odgovarajuće zastupljenosti stranaka - pogođenih zemalja, osobito onih u Africi.
7. Ujedinjeni narodi, njihove specijalizirane ustanove i bilo koja država članica ili promatrač, a koja nije stranka ove Konvencije, može prisustvovati sjednicama Konferencije stranaka kao promatrač. Svakom tijelu ili ustanovi, nacionalnoj i međunarodnoj, međuvladinoj i nevladinoj, koja je kvalificirana za probleme koje obuhvaća ova Konvencija, te koja je izvijestila Stalno tajništvo o svojoj želji da bude prisutna na sjednici Konferencije stranaka kao promatrač, to se može odobriti, osim ako najmanje trećina prisutnih stranaka ne uloži prigovor. Primanje i sudjelovanje promatrača uređuje se poslovnikom koji usvaja Konferencija stranaka.
8. Konferencija stranaka može zatražiti od kompetentnih nacionalnih i međunarodnih organizacija koje imaju relevantna stručna znanja da joj daju informacije u svezi s člankom 16., stavak (g), člankom 17., stavak 1. (c) i člankom 18., stavak 2. (b).

Članak 23.

STALNO TAJNIŠTVO

1. Ovime se osniva Stalno tajništvo.
2. Dužnosti Stalnog tajništva bit će:
(a) organiziranje sjednica Konferencije stranaka i njezinih pomoćnih tijela osnovanih ovom Konvencijom i pružanje potrebnih im usluga,
(b) prikupljanje i prosljeđivanje dostavljenih izvješća,
(c) omogućavanje, na zahtjev stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, a osobito onih u Africi, pomoći u prikupljanju i davanju informacija koje zahtijeva Konvencija,
(d) koordiniranje svojih aktivnosti s tajništvima drugih relevantnih međunarodnih tijela i konvencija,
(e) sklapanje, pod rukovodstvom Konferencije stranaka, takvih administrativnih i ugovornih aranžmana koji mogu biti potrebni za učinkovito obavljanje njegovih funkcija,
(f) pripremanje izvješća o obavljanju njegovih zadataka iz Konvencije i njihovo podnošenje Konferenciji stranaka, i
(g) obavljanje drugih funkcija tajništva koje može odrediti Konferencija stranaka.
3. Konferencija stranaka će, na svojoj prvoj sjednici, imenovati Stalno tajništvo i poduzeti korake za njegovo djelovanje.

Članak 24.

POVJERENSTVO ZA ZNANOST I TEHNOLOGIJU

1. Ovime se osniva Povjerenstvo za znanost i tehnologiju kao pomoćno tijelo Konferencije stranaka sa zadaćom da je informira i savjetuje glede znanstvenih i tehnoloških pitanja u svezi suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše. Povjerenstvo će se sastajati povodom redovitih sjednica Konferencije stranaka i bit će multidisciplinarno i otvoreno za sudjelovanje svih stranaka. Bit će sastavljeno od predstavnika vlada kompetentnih u relevantnim područjima stručnih znanja. Konferencija stranaka će na svojoj prvoj sjednici donijeti odluku o opsegu djelovanja Povjerenstva.
2. Konferencija stranaka sastavit će i držati popis neovisnih stručnjaka sa stručnim znanjima i iskustvom iz relevantnih područja. Popis će se temeljiti na imenovanjima dobivenim u pisanom obliku od stranaka, uzimajući u obzir potrebu multidisciplinarnog pristupa i široke zemljopisne zastupljenosti.
3. Konferencija stranaka može, ako je potrebno, imenovati ad hoc tijela, koja će je, preko Povjerenstva, informirati i savjetovati o specifičnim pitanjima vezanim uz stanja u područjima znanosti i tehnologije relevantnim za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. Ta tijela bit će sastavljena od stručnjaka čija imena će se uzeti iz popisa, uzimajući u obzir potrebu multidisciplinarnog pristupa i širine zemljopisne zastupljenosti. Stručnjaci će imati znanstveno i praktično iskustvo i bit će postavljeni od Konferencije stranaka na preporuku Povjerenstva. Konferencija stranaka će odlučiti o opsegu i modalitetima djelovanja ovih tijela.

Članak 25.

UMREŽAVANJE INSTITUCIJA, USTANOVA I TIJELA

1. Povjerenstvo za znanost i tehnologiju će, pod nadzorom Konferencije stranaka, osigurati istraživanje i vrednovanje relevantnih postojećih mreža, institucija, ustanova i tijela koja su voljna postati jedinice mreže. Takva mreža će potpomagati provedbu Konvencije.
2. Na osnovi rezultata istraživanja i vrednovanja iz stavka 1., Povjerenstvo za znanost i tehnologiju preporučit će Konferenciji stranaka načine i sredstva za unapređivanje i jačanje mreže jedinica na lokalnoj, nacionalnoj i drugim razinama, radi osiguranja ostvarivanja tematskih potreba iskazanih u člancima 16. do 19.
3. Uzimajući u obzir te preporuke, Konferencija stranaka će:
(a) odrediti nacionalne, subregionalne, regionalne i međunarodne jedinice najpogodnije za mrežu i preporučiti postupke djelovanja, te vremenski okvir, i
(b) odrediti jedinice najpogodnije za unapređivanje i jačanje takvih mreža na svim razinama.

DIO V.

POSTUPCI

Članak 26.

RAZMJENA INFORMACIJA

1. Svaka će stranka dostaviti Konferenciji stranaka na razmatranje na redovitim sjednicama, putem Stalnog tajništva, izvješća o mjerama koje je poduzela za provedbu Konvencije. Konferencija stranaka će odrediti oblik i vremenski raspored za podnošenje takvih izvješća.
2. Stranke - pogođene zemlje dostavit će opis strategija određenih prema članku 5. i opis svih relevantnih informacija o njihovoj provedbi.
3. Stranke - pogođene zemlje koje provode programe djelovanja prema člancima 9. do 15. dostavit će detaljan opis programa i njihove provedbe.
4. Svaka skupina stranaka - pogođenih zemalja može se dogovarati o zajedničkim mjerama poduzetim na subregionalnoj i/ili regionalnoj razini u okviru programa djelovanja.
5. Stranke - razvijene zemlje izvještavat će o mjerama pomoći u pripremi i provedbi programa djelovanja, uključujući informacije o financijskim sredstvima koje su osigurale ili osiguravaju, sukladno s Konvencijom.
6. Dostavljene informacije prema stavcima 1. do 4. Stalno tajništvo će što je prije moguće proslijediti Konferenciji stranaka i svim relevantnim pomoćnim tijelima.
7. Konferencija stranaka će, na zahtjev, omogućiti davanje tehničke i financijske pomoći strankama - pogođenim zemljama u razvoju, osobito onima u Africi, u prikupljanju i dostavljanju informacija sukladno s ovim člankom, kao i u određivanju tehničkih i financijskih potreba za programe djelovanja.

Članak 27.

MJERE ZA RJEŠAVANJE PITANJA
PROVEDBE

Konferencija stranaka razmotrit će i usvojiti postupke i institucionalne mehanizme za rješavanja pitanja koja mogu proizaći iz provedbe ove Konvencije.

Članak 28.

RJEŠAVANJE SPOROVA

1. Stranke će rješavati sve međusobne sporove u svezi tumačenja ili primjene Konvencija pregovorima ili drugim mirnim sredstvima po vlastitom izboru.
2. Prigodom ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa Konvenciji, ili nakon toga, stranka koja nije regionalna organizacija za ekonomske integracije može u pisanom obliku uputiti depozitaru izjavu da glede svakog spora o tumačenju ili primjeni Konvencije, priznaje kao obvezujuća jedno ili oba sljedeća sredstva rješavanja spora u odnosima sa strankama koje prihvaćaju iste obveze:
(a) arbitražu, u skladu s postupcima koje će Konferencija stranaka usvojiti u obliku priloga što je prije moguće;
(b) podnošenje spora Međunarodnom sudu pravde.
3. Stranka koja je regionalna organizacija za ekonomske integracije može dati izjavu s takvim učinkom glede arbitraže, u skladu s postupkom opisanim u stavku 2. (a).
4. Izjava dana sukladno sa stavkom 2. ostat će na snazi dok ne prestane važiti na način koji je u njoj određen ili tri mjeseca nakon što je depozitar primio pisanu obavijest o njezinom opozivu.
5. Prestanak važenja izjave, obavijest o njezinu opozivu ili nova izjava neće ni na koji način utjecati na postupke koji su u tijeku pred arbitražom ili Međunarodnim sudom pravde, osim ako se stranke spora ne dogovore drugačije.
6. Ako stranke spora nisu prihvatile isti ili nisu prihvatile ni jedan postupak prema stavku 2. i ako nisu mogle riješiti spor u roku od dvanaest mjeseci nakon obavijesti jedne stranke drugoj da postoji spor, spor će se, na zahtjev bilo koje od stranaka spora, podnijeti na mirenje u skladu s postupkom koji će Konferencija stranaka usvojiti u obliku priloga što je prije moguće.

Članak 29.

STATUS PRILOGA

1. Prilozi čine sastavni dio Konvencije i, ako nije izričito drukčije određeno, pozivanje na Konvenciju ujedno znači i pozivanje na njezine priloge.
2. Stranke će tumačiti odredbe priloga na način koji je u sukladnosti s njihovim pravima i obvezama koje proizlaze iz članaka ove Konvencije.

Članak 30.

IZMJENE KONVENCIJE

1. Svaka stranka može predložiti izmjene Konvencije.
2. Izmjene Konvencije usvojit će se na redovitoj sjednici Konferencije stranaka. Tekst predloženih izmjena dostavit će strankama Stalno tajništvo najmanje šest mjeseci prije sastanka na kojem će se predložiti njihovo usvajanje. Stalno tajništvo će predložene izmjene dostaviti i potpisnicama Konvencije.
3. Stranke će uložiti sve napore da konsenzusom postignu sporazum o predloženim izmjenama Konvencije. Ako se svi napori da se to postigne iscrpe i ne postigne se sporazum, izmjena će se, u zadnjem pokušaju, usvojiti dvotrećinskom većinom glasova prisutnih stranaka koje glasuju na sastanku. Usvojenu izmjenu će Stalno tajništvo dostaviti depozitaru, koji će je dalje dostaviti svim strankama radi ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa.
4. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu izmjenama položit će se kod depozitara. Izmjena usvojena prema stavku 3. stupit će na snagu za sve one stranke koje su je prihvatile devedeseti dan nakon datuma kad depozitar primi ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu od najmanje dvije trećine stranaka Konvencije koje su bile stranke u vrijeme usvajanja izmjene.
5. Izmjena će stupiti na snagu za bilo koju drugu stranku devedeseti dan nakon datuma kad je ta stranka položila kod depozitara svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu spomenutoj izmjeni.
6. U smislu ovog članka i članka 31., "stranke nazočne i one koje glasuju" znači stranke koje su nazočne i glasuju potvrdno ili niječno.

Članak 31.

USVAJANJE I IZMJENA PRILOGA

1. Svaki dodatni prilog uz Konvenciju i izmjena priloga predložit će se i usvojiti sukladno s postupcima za izmjenu i dopunu Konvencije izloženim u članku 30., pod uvjetom da će, pri usvajanju dodatnog regionalnog provedbenog priloga ili izmjena regionalnog provedbenog priloga, većina određena tim člankom uključivati dvotrećinsku većinu glasova prisutnih stranaka iz regije koje se to tiče i koja glasuje. Usvojene izmjene priloga depozitaš će dostaviti svim strankama.
2. Prilog koji nije dodatni regionalni provedbeni prilog, ili izmjena priloga koji nije regionalni provedbeni prilog, a koji su usvojeni sukladno sa stavkom 1., stupit će na snagu za sve stranke Konvencije šest mjeseci nakon datuma kad ih je depozitar obavijestio o usvajanju priloga ili izmjena, osim za one stranke koje su u pisanom obliku obavijestile depozitara u tom roku da ne prihvaćaju takav prilog ili izmjenu. Takav prilog ili izmjena stupit će na snagu za te stranke devedeseti dan nakon što depozitar primi njihove obavijesti o povlačenju obavijesti o neprihvaćanju.
3. Dodatni regionalni provedbeni prilog ili izmjena nakon regionalnog provedbenog priloga koji je bio usvojen sukladno stavku 1. stupit će na snagu za sve stranke Konvencije šest mjeseci od datuma obavijesti depozitara strankama o usvajanju takvog priloga ili izmjene, osim u odnosu prema:
(a) bilo kojoj stranci koja je u pisanom obliku obavijestila depozitara, u roku od šest mjeseci, da ne prihvaća taj dodatni regionalni provedbeni prilog ili izmjenu regionalnog provedbenog priloga, u kojem slučaju će takav prilog ili izmjena za stranke koje povuku sve obavijesti o neprihvaćanju stupiti na snagu devedeseti dan nakon datuma kad je depozitar primio obavijest o povlačenju takve obavijesti, i
(b) bilo kojoj stranci koja je dala izjavu u odnosu prema dodatnim regionalnim provedbenim prilozima ili izmjenama regionalnih provedbenih priloga sukladno s člankom 34., stavak 4., u kojem slučaju će takav prilog ili izmjena za tu stranku stupiti na snagu devedeseti dan nakon datuma polaganja kod depozitara njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu takvom prilogu ili izmjeni.
4. Ako usvajanje priloga ili izmjene priloga uključuje izmjene Konvencije, takav prilog ili izmjena priloga neće stupiti na snagu dok ne stupi na snagu izmjena Konvencije.

Članak 32.

PRAVO GLASA

1. Osim u slučajevima opisanim u stavku 2., svaka stranka Konvencije ima pravo na jedan glas.
2. Regionalne organizacije za ekonomske integracije, u pitanjima koja potpadaju pod nihovu nadležnost, imaju pravo na broj glasova koji odgovara broju njihovih država članica koje su stranke ove Konvencije. Takva organizacija neće iskoristiti svoje pravo glasa ako neka od njezinih država članica koristi to pravo, i obrnuto.

DIO VI.

ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 33.

POTPISIVANJE

Ova Konvencija bit će otvorena za potpisivanje u Parizu, dana 14.-15. listopada 1994. za države članice Ujedinjenih naroda ili bilo koje specijalizirane ustanove te za stranke Statuta Međunarodnog suda pravde i regionalne organizacije za ekonomske integracije. Ostat će otvorena za potpisivanje nakon toga u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku do 13. listopada 1995.

Članak 34.

RATIFIKACIJA, PRIHVAT, ODOBRENJE
I PRISTUP

1. Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu država i regionalnih organizacija za ekonomske integracije. Konvencija će biti otvorena za pristup dan nakon datuma kad se zatvori za potpisivanje. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu položit će se kod depozitara.
2. Svaka regionalna organizacija za ekonomske integracije koja postaje stranka ove Konvencije, pri čemu ni jedna od njezinih država članica nije stranka ove Konvencije, bit će vezana svim obvezama iz ove Konvencije. Ako je jedna ili više država članica takve organizacije također stranka Konvencije, organizacija i njezine države članice odlučit će o svojim pojedinačnim odgovornostima za izvršavanje obveza prema Konvenciji. U tim slučajevima, organizacija i države članice ne mogu istodobno izvršavati prava iz ove Konvencije.
3. U svojim ispravama o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, regionalne organizacije za ekonomske integracije dat će izjavu o svojoj nadležnosti s obzirom na pitanja iz ove Konvencije. Također će odmah obavijestiti depozitara, koji će zatim obavijestiti stranke o svim bitnim promjenama opsega njihove nadležnosti.
4. U svojoj ispravi o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, svaka stranka može izjaviti da će svaki dodatni regionalni provedbeni prilog ili izmjena regionalnog provedbenog priloga stupiti na snagu tek nakon polaganja njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu istome.

Članak 35.

PRIVREMENI SPORAZUMI

Zadatke tajništva opisane u članku 23. provodit će privremeno tajništvo koje je osnovala Opća skupština Ujedinjenih naroda rezolucijom 47/188 od 22. prosinca 1992., a dok se ne završi prva sjednica Konferencije stranaka.

Članak 36.

STUPANJE NA SNAGU

1. Konvencija će stupiti na snagu devedeseti dan nakon polaganja pedesete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.
2. Za svaku državu ili regionalnu organizaciju za ekonomske integracije koja Konvenciju ratificira, prihvati, odobri ili joj pristupi nakon polaganja pedesete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, Konvencija stupa na snagu devedesetog dana nakon polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu od strane te države ili regionalne organizacije za ekonomske integracije.
3. U smislu stavaka 1. i 2., svaka isprava koju polaže regionalne organizacije za ekonomske integracije neće važiti kao dodatna uz one koje su položile države članice te organizacije.

Članak 37.

REZERVE

Na ovu Konvenciju ne mogu se izjaviti rezerve.

Članak 38.

POVLAČENJE

1. U bilo kojem trenutku nakon tri godine od stupanja na snagu Konvencije za pojedinu stranku, ta stranka može se povući iz Konvencije putem pisane obavijesti depozitaru.
2. Svako povlačenje stupa na snagu nakon isteka godine dana od dana kad depozitar primi obavijest o istupanju ili nekog kasnijeg datuma navedenog u obavijesti o istupu.

Članak 39.

DEPOZITAR

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda bit će depozitar ove Konvencije.

Članak 40.

IZVORNI TEKSTOVI

Izvornik ove Konvencije, čiji su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jednako vjerodostojni, položit će se kod Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.
U POTVRDU GORNJEGA, niže potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju.
SASTAVLJENO u Parizu, sedamnaestog dana lipnja tisućudevetstotinadevedesetčetvrte.

PRILOG I.

REGIONALNI PROVEDBENI PRILOG ZA AFRIKU

Članak 1.

PODRUČJE PRIMJENE

Ovaj se Prilog primjenjuje na Afriku, u odnosu prema svakoj stranci i sukladno s Konvencijom, naročito s njezinim člankom 7., u svrhu suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše na njezinim aridnim, semiaridnim i suhim subhumidnim područjima.

Članak 2.

SVRHA

Svrha ovog priloga, na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama u Africi i s obzirom na njezine posebne uvjete je:
(a) utvrditi mjere i aranžmane, uključujući prirodu i procese pomoći koju pružaju stranke - razvijene zemlje, sukladno s relevantnim odredbama Konvencije,
(b) osigurati djelotvornu i praktičnu provedbu Konvencije koja se odnosi na specifične uvjete u Africi, i
(c) unaprijediti procese i aktivnosti koje su usmjereni na suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše unutar aridnih, semiaridnih i suhih subhumidnih područja Afrike.

Članak 3.

SPECIFIČNI UVJETI AFRIČKE REGIJE

Izvršavajući svoje obveze iz Konvencije, stranke će provedbom ovog Priloga prihvatiti temeljni pristup koji uzima u obzir sljedeće specifične uvjete Afrike:
(a) visok udio aridnih, semiaridnih i suhih subhumidnih područja,
(b) znatan broj zemalja i stanovnika koji su pogođeni nepovoljnim utjecajem dezertifikacije i učestalim pojavljivanjem jakih suša,
(c) velik broj pogođenih zemalja koji su okružene kopnom,
(d) rašireno siromaštvo koje prevladava u većini pogođenih zemalja, veliki broj najslabije razvijenih zemalja među njima i njihovu potrebu za znatnim količinama pomoći izvana, u obliku donacija i kredita pod koncesionalnim uvjetima kako bi se provodili njihovi razvojni ciljevi,
(e) teške socio-gospodarske uvjete, pogođene pogoršanim i nestalnim uvjetima trgovine, vanjska dugovanja i političku nestabilnost, što uzrokuje unutaršnje, regionalne i međunarodne migracije,
(f) veliku ovisnost stanovništva o prirodnim dobrima za opstanak, koja zajedno s posljedicama demografskih tokova i činitelja, slabim tehnološkim temeljima i neodrživom praksom proizvodnje, pridonosi ozbiljnoj degradaciji dobara,
(g) nedostatne institucionalne i zakonske okvire, slabu infrastrukturnu osnovu i nedostatan znanstveni, tehnički i obrazovni kapacitet, koji dovode do znatnih potreba za osposobljavanjem sustava, i
(h) središnju ulogu akcija za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše među prioritetima nacionalnog razvoja pogođenih afričkih zemalja.

Članak 4.

ZADUŽENJA I OBVEZE STRANAKA - AFRIČKIH ZEMALJA

1. Sukladno sa svojim sposobnostima stranke - afričke zemlje obvezuju se da će:
(a) prihvatiti suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše kao središnju strategiju u svojim naporima iskorjenjivanja siromaštva,
(b) unaprijediti regionalnu suradnju i integraciju, u duhu solidarnosti i zajedništva koji se temelje na zajedničkom interesu, u programima i aktivnostima suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše,
(c) racionalizirati i učvrstiti postojeće institucije koje se bave dezertifikacijom i sušom i uključiti ostale postojeće institucije, ako je potrebno, kako bi ih učinile učinkovitijim i osiguralo djelotvorno korištenje resursa,
(d) unaprijediti međusobnu razmjenu informacija o prikladnoj tehnologiji, znanju, know-how i praksama, i
(e) razviti interventne planove za posljedice suše na područjima uništenim dezertifikacijom i/ili sušom.
2. Suglasno općim i specifičnim obvezama istaknutim u člancima 4. i 5. Konvencije, stranke - pogođene afričke zemlje, će:
(a) izdvojiti odgovarajuće financijske stavke iz svojih nacionalnih budžeta sukladno nacionalnim uvjetima i sposobnostima, odražavajući novi prioritet koji je Afrika uskladila s fenomenom dezertifikacije i/ili suše,
(b) održavati i jačati reforme koje su trenutno u tijeku u smjeru veće decentralizacije i trajanja zakupa i raspolaganje resursima, te pojačati sudjelovanje lokalnog stanovništva i zajednica, i
(c) utvrditi i mobilizirati nova i dodatna nacionalna financijska sredstva, i prioritetno proširiti postojeće nacionalne sposobnosti i sredstva kako bi se mobilizirali vlastiti financijski izvori.

Članak 5.

ZADUŽENJA I OBVEZE STRANAKA - RAZVIJENIH ZEMALJA

1. U izvršavanju svojih obveza sukladno s člancima 4., 6. i 7. Konvencije, stranke - razvijene zemlje dat će prioritet stranakama - pogođenim afričkim zemljama i u tom smislu će:
(a) pomoći im pri suzbijanju dezertifikacije i/ili ublažavanju posljedica suše, i to, između ostaloga, tako da im omoguće i/ili olakšaju pristup financijskim i/ili drugim sredstvima, da unaprijede, financiraju i/ili olakšaju financiranje transfera, prilagodbe i pristupe okolišu prikladnim tehnologijama i know-how, kako je zajednički dogovoreno i sukladno s nacionalnom politikom, uzimajući u obzir njihovo prihvaćanje suzbijanja siromaštva kao središnje strategije,
(b) nastaviti odvajati značajna sredstva i/ili povećati sredstva za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše, i
(c) pomoći im u jačanju sustava koji bi omogućavao poboljšanje njihovih institucionalnih okvira, kao i njihovih znanstvenih i tehničkih sposobnosti, prilikom sakupljanja informacija i analiza, te prilikom istraživanja i razvoja u svrhu suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše.
2. Ostale zemlje stranke mogu prenijeti strankama - afričkim zemljama na dobrovoljnoj osnovi, tehnologiju, znanje i know-how koji se odnose na suzbijanje dezertifikacije i/ili izvore financiranja. Transfer takvog znanja, know-how i tehnika olakšan je međunarodnom suradnjom.

Članak 6.

OKVIRNA STRATEGIJA PLANIRANJA ODRŽIVOG RAZVOJA

1. Nacionalni programi djelovanja bit će središnji i integralni dio širokog procesa oblikovanja nacionalne politike za održivi razvoj stranaka - pogođenih afričkih zemalja.
2. Procesi dogovora i učešće koji uključuju odgovarajuće razine vlade, lokalnog stanovništva, zajednica i nevladinih udruga poduzet će se na način kojim će se omogućiti upravljanje strategijom s fleksibilnim planiranjem kako bi se omogućilo maksimalno sudjelovanje lokalnog stanovništva i zajednica. Ako bude potrebno, u ovaj proces će se na zahtjev stranaka - pogođenih afričkih zemalja, moći uključiti dvostrane i mnogostrane ustanove za pomoć.

Članak 7.

RASPORED PRIPREME PROGRAMA DJELOVANJA

Do stupanja na snagu ove Konvencije, stranke - afričke zemlje će, u suradnji s ostalim članicama međunarodne zajednice, koliko bude prikladno i u odgovarajućoj mjeri, privremeno primjenjivati one odredbe ove Konvencije koje se odnose na pripremanje nacionalnih, subregionalnih i regionalnih programa djelovanja.

Članak 8.

SADRŽAJ NACIONALNIH PROGRAMA
DJELOVANJA

1. Sukladno s člankom 10. Konvencije, sveobuhvatna strategija nacionalnih programa djelovanja imat će naglasak na integriranim programima lokalnog razvoja za pogođena područja, koji su temeljeni na sudioničkom mehanizmu i na integraciji strategija za suzbijanje siromaštva u napore za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suša. Programi će težiti jačanju sustava lokalnih vlasti i osiguravanju aktivnog učešća lokalnog stanovništva, zajednica i skupina s naglaskom na obrazovanju i obuci, mobilizaciji nevladinih udruga dokazane stručnosti i jačanju decentraliziranih vladinih struktura.
2. Nacionalni programi djelovanja će, ako bude potrebno, uključivati i sljedeća opća obilježja:
(a) primjenu dosadašnjih iskustava u suzbijanju dezertifikacije i/ili ublažavanju posljedica suše u razvojnim i provedbenim nacionalnim programima djelovanja, uzimajući u obzir socijalne, gospodarske i ekološke uvjete,
(b) utvrđivanje činitelja koji pridonose dezertifikaciji i/ili suši, te izvora i dostupnih i potrebnih kapaciteta, i uspostavljanje prikladne politike i institucionalnih i ostalih odgovora i mjera neophodnih za suzbijanje ovog fenomena i/ili ublažavanje njegovih posljedica, i
(c) povećanje sudjelovanja lokalnog stanovništva i zajednica, uključujući žene, farmere i pastire i davanje njima više odgovornosti za upravljanje.
3. Nacionalni programi djelovanja će također, ako bude potrebno, uključiti i sljedeće:
(a) mjere za poboljšanje gospodarskog okruženja radi suzbijanja siromaštva:
(i) povećanje prihoda i mogućnosti zapošljavanja, posebno za najsiromašnije članove zajednice, i to:
- razvijanjem tržišta za poljoprivredne i stočarske proizvode,
- stvaranjem financijskih instrumenata prilagođenih lokalnim potrebama,
- poticanjem raznolikosti u poljoprivredi i stvaranjem poljoprivrednih poduzeća, i
- razvitkom gospodarskih aktivnosti polupoljoprivrednog i nepoljoprivrednog tipa,
(ii) poboljšanje dugoročnog razvoja ruralnog gospodarstva stvaranjem:
- inicijativa za proizvodna investiranja i pristup sredstvima proizvodnje, i
- politike cijena i poreza, te komercijalne prakse koja potiče razvoj,
(iii) definiranje i primjena politike stanovništva i migracije u svrhu smanjivanja pritiska stanovništva na zemljište, i
(iv) poticaj korištenja usjeva otpornih na sušu i primjeni integralnih sustava suhog ratarenja u svrhu čuvanja hrane.
(b) mjere za očuvanje prirodnih bogatstava:
(i) osiguravanje integralnog i održivog upravljanja prirodnim dobrima, uključujući:
- poljoprivredno zemljište i pašnjake,
- vegetacijski pokrov i divlje biljke i životinje,
- šume,
- vodena bogatstva i
- biološku raznolikost,
(ii) obrazovanje u svrhu jačanja javne svijesti i kampanje za promicanje obrazovanja za okoliš, te širenje znanja koje se odnosi na održivo gospodarenje prirodnim dobrima, i
(iii) osiguravanje razvoja i uspješnog korištenja različitih izvora energije, promicanje alternativnih izvora energije, posebno solarne energije, energije vjetra i bioplina, te posebnih priprema za transfer, prihvaćanje i prilagodbu odgovarajuće tehnologije u svrhu smanjivanja pritiska na krhka prirodna dobra,
(c) mjere za unapređivanje institucionalnih organizacija,
(i) definiranje uloge i odgovornosti centralne vlade i lokalnih vlasti u okviru korištenja zemljišta i politike planiranja,
(ii) poticanje politike - aktivne decentralizacije, prenošenje odgovornosti za upravljanje i donošenje odluka na lokalne vlasti, te poticanje inicijative i preuzimanje odgovornosti sa strane lokalne zajednice i stvaranje lokalnih struktura, i
(iii) prilagođivanje, ako je potrebno, institucionalnog i zakonskog okvira upravljanja prirodnim dobrima kako bi se stvorila sigurnost zakupa zemljišta za lokalno stanovništvo,
(d) mjere za unapređivanje znanja o dezertifikaciji:
(i) promicanje istraživanja te prikupljanje, obrada i razmjena informacija o znanstvenim, tehničkim i socio-gospodarskim aspektima dezertifikacije,
(ii) unapređivanje nacionalnih kapaciteta u istraživanjima i prilikom prikupljanja, obrade, razmjene i analize informacija, kako bi se povećalo razumijevanje i kako bi se rezultati analize preveli u operativne termine, i
(iii) poticanje srednjoročnog i dugoročnog proučavanja:
- socio-gospodarskih i kulturnih trendova u pogođenim područjima,
- kvalitativnih i kvantitativnih trendova u prirodnim dobrima, i
- međusobno djelovanje klime i dezertifikacije, i
(e) mjere praćenja i procjene posljedica suše:
(i) razvijanje strategija za vrednovanje utjecaja promjenjivosti prirodne klime na regionalnu sušu i dezertifikaciju i/ili korištenje pretpostavkama o promjenjivosti klime na sezonskoj i godišnjoj ljestvici, u nastojanju da se ublaže posljedice suše,
(ii) unapređivanje sposobnosti pravovremenog upozorenja i reakcije, uspješno pružanje interventne pomoći i pomoći u hrani, moderniziranje čuvanja hrane i sustava distribucije, načina zaštite stoke i javnih radova, te alternativnih načina življenja na područjima podložnim sušama, i
(iii) nadgledanje i procjena ekološke degradacije kako bi se prikupile pouzdane i pravovremene informacije o procesu i dinamici degradacije prirodnih dobara i da se omogući bolja formulacija politike i reakcije.

Članak 9.

PRIPREME NACIONALNIH PROGRAMA
DJELOVANJA I PROVOĐENJE I VREDNOVANJE POKAZATELJA

Svaka stranka - pogođena afrička zemlja odredit će odgovarajuće nacionalno koordinacijsko tijelo koje će djelovati poput katalizatora prilikom pripreme, provođenja i vrednovanja vlastitog nacionalnog programa djelovanja. To koordinacijsko tijelo će, u smislu članka 3. i ako bude potrebno:
(a) poduzeti utvrđivanje i pregled djelovanja, počevši od lokalno vođenog procesa dogovaranja koji uključuje lokalno stanovništvo i zajednice i od suradnje s lokalnim administrativnim vlastima, strankama - razvijenim zemljama i vladinim i nevladinim organizacijama, na temelju početnog dogovaranja sudionika na nacionalnoj razini,
(b) utvrditi i analizirati sve prepreke, potrebe i nedostatke koji utječu na razvoj i održivo korištenje tla, te preporučiti praktične mjere kojima bi se izbjeglo ponavljanje potpunom primjenom uloženih relevantnih napora i promicalo provođenje rezultata,
(c) poboljšati, izraditi i formulirati projektne aktivnosti koje se temelje na interaktivnim, fleksibilnim pristupima kako bi se osiguralo aktivno sudjelovanje stanovništva pogođenih područja, minimalizirali negativni utjecaji takvih aktivnosti i utvrdili i učinili prioritetnim zahtjevi za financijsku pomoć i tehničku suradnju,
(d) uspostaviti primjerene, postojeće i provjerene pokazatelje kako bi se osigurala procjena i vrednovanje nacionalnih programa djelovanja, i to kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih, te provođenje takvih programa, i
(e) pripremiti izvješća o napredovanju u provedbi nacionalnih programa djelovanja.

Članak 10.

ORGANIZACIJSKI OKVIR SUBREGIONALNIH PROGRAMA DJELOVANJA

1. Sukladno s člankom 4. Konvencije, stranke - afričke zemlje surađivat će u pripremanju i provođenju subregionalnih programa djelovanja za središnju, istočnu, sjevernu i zapadnu Afriku, i u tom smislu mogu odrediti sljedeće odgovornosti relevantnim subregionalnim međuvladinim organizacijama:
(a) djelovanje kao središnjice u pripremnim aktivnostima i koordiniranje provedbe subregionalnih programa djelovanja,
(b) pomaganje prilikom pripremanja i provedbe nacionalnih programa djelovanja,
(c) omogućavanje razmjene informacija, iskustava i know-how, kao i savjetodavne usluge u reviziji nacionalnog zakonodavstva, i
(d) sve ostale odgovornosti koje se odnose na provedbu subregionalnih programa djelovanja.
2. Specijalizirane subregionalne institucije mogu davati podršku na zahtjev i/ili im se može povjeriti odgovornost da koordiniraju aktivnosti u područjima njihove nadležnosti.

Članak 11.

SADRŽAJ I PRIPREMA SUBREGIONALNIH PROGRAMA DJELOVANJA

Subregionalni programi djelovanja trebaju se usmjeriti prvenstveno na ono što je bitnije na subregionalnoj razini. Oni trebaju, ondje gdje je neophodno, uspostaviti mehanizme gospodarenja zajedničkim prirodnim dobrima. Takvi se mehanizmi trebaju uspješno nositi s prekograničnim problemima vezanim za dezertifikaciju i/ili sušu, te pružiti podršku skladnoj provedbi nacionalnog programa djelovanja. Prioritetna područja za subregionalne programe djelovanja će se, ako je potrebno, usmjeriti na:
(a) zajedničke programe za održivo upravljanje prekograničnim prirodnim dobrima s pomoću dvostranih i mnogostranih mehanizama ako je potrebno,
(b) koordiniranje programa u svrhu razvoja alternativnih izvora energije,
(c) suradnju prilikom upravljanja i kontrole štetnika, kao i bolesti biljaka i životinja,
(d) aktivnosti osposobljavanja, obrazovanja i osvješćivanja javnosti koji se bolje izvode ili se podržavaju na subregionalnoj razini,
(e) znanstvenu i tehničku suradnju posebno na klimatološkim, meteorološkim i hidrološkim poljima, uključujući mreže za sakupljanje i procjenu podataka, razmjenu informacija i nadgledanje projekata i koordinaciju i davanje prednosti aktivnostima istraživanja i razvoja,
(f) sustave ranog upozoravanja i zajedničkog planiranja ublažavanja posljedica suše, uključujući mjere koje su usmjerene na probleme proizašle iz migracija uvjetovanih stanjima okoliša,
(g) istraživanje načina razmjene iskustava, posebno onih koji se tiču sudjelovanja lokalnog stanovništva i zajednica i stvaranje povoljnog okruženja za poboljšano gospodarenje zemljištem i za primjenu prikladne tehnologije,
(h) jačanje sustava subregionalnih organizacija u svrhu koordiniranja i davanja tehničkih usluga, kao i na uspostavljanje, preorijentaciju i jačanje subregionalnih centara i institucija, i
(i) razvoj politike na poljima koja ima utjecaj na pogođena područja i stanovništvo, kao što je trgovina, a koja uključuje politiku koordiniranja režima regionalnog marketinga i zajedničke infrastrukture.

Članak 12.

ORGANIZACIJSKI OKVIR REGIONALNOG
PROGRAMA DJELOVANJA

1. Sukladno s člankom 11. Konvencije, stranke - afričke zemlje zajednički će odrediti procedure pripreme i provedbe regionalnog programa djelovanja.
2. Stranke će pružiti potrebnu podršku bitnim afričkim regionalnim institucijama i organizacijama kako bi im omogućile da pomažu strankama - afričkim zemljama u izvršenju njihovih odgovornosti iz Konvencije.

Članak 13.

SADRŽAJ REGIONALNOG PROGRAMA
DJELOVANJA

Regionalni program djelovanja uključuje mjere suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše u sljedećim prioritetnim područjima, kako je prikladno:
(a) razvoj regionalne suradnje i koordinacije subregionalnih programa djelovanja za stvaranje regionalne suglasnosti u ključnim područjima politike, uključujući redovita savjetovanja s regionalnim organizacijama,
(b) promicanje osposobljavanja u aktivnostima koje se bolje provode na regionalnoj razini,
(c) iznalaženje rješenja s međunarodnom zajednicom o globalnim gospodarskim i društvenim problemima koji imaju utjecaj na pogođena područja, uzimajući u obzir članak 4., stavak 2. (b) Konvencije,
(d) promicanje razmjene informacija i prikladnih tehnika, tehničkih know-how i bitnih iskustava među strankama - pogođenim afričkim zemljama i njihovim subregijama, kao i s ostalim pogođenim područjima; promicanje znanstvene i tehnološke suradnje, posebno na poljima klimatologije, meteorologije, hidrologije, razvoja vodenih dobara i alternativnih izvora energije; koordinacija subregionalnih i regionalnih djelatnosti istraživanja i utvrđivanja regionalnih prioriteta za istraživanje i razvoj,
(e) koordinacija mreže za sustavno promatranje i procjenu i razmjenu informacija, kao i njezinom integracijom u svjetske mreže, i
(f) koordinacija i jačanje subregionalnih i regionalnih sustava ranog uzbunjivanja i interventnih planova u slučaju suša.

Članak 14.

IZVORI FINANCIRANJA

1. Sukladno s člankom 20. Konvencije i člankom 4., stavak 2., stranke - pogođene afričke zemlje nastojat će odrediti makro-gospodarski okvir koji vodi k mobilizaciji financijskih sredstava, te će razvijati politiku i uspostaviti procedure za uspješnije usmjeravanje sredstava do lokalnih programa razvoja, uključujući i nevladine udruge, ako je potrebno.
2. Sukladno s člankom 21., stavak 4. i 5. Konvencije, stranke su suglasne sačiniti pregled izvora financiranja na nacionalnim, subregionalnim, regionalnim i međunarodnim razinama kako bi se osiguralo racionalno iskorištavanje postojećih sredstava i kako bi se utvrdili nedostaci u doznačivanju sredstava, te pripremiti provedbu programa djelovanja. Pregled treba redovito revidirati i obnavljati.
3. Sukladno s člankom 7. Konvencije, stranke - razvijene zemlje nastavit će s doznačivanjem značajnih sredstava i/ili povećanih sredstava i drugih oblika pomoći strankama - pogođenim afričkim zemljama na temelju dogovora o zajedništvu i aranžmanima koji su navedeni u članku 18., a koji, između ostaloga, pridaje veliku pozornost problemima koji se odnose na dugovanja, međunarodnu trgovinu i trgovačke aranžmane marketinga sukladno s člankom 4., stavak 2. (b) Konvencije.

Članak 15.

MEHANIZMI FINANCIRANJA

1. Sukladno s člankom 7. Konvencije i uzimajući u obzir specifičnu situaciju koja prevladava u ovoj regiji, stranke će posebnu pozornost obratiti na provedbu u Africi odredaba članka 21., stavak 1. (d) i (e) Konvencije, i to na:
(a) omogućavanje uspostavljanja mehanizama, kao što su nacionalni fondovi za dezertifikaciju, a za usmjeravanje financijskih sredstava do lokalne razine, i
(b) jačanje postojećih fondova i financijskih mehanizama na subregionalnoj i regionalnoj razini.
2. Sukladno s člancima 20. i 21. Konvencije, stranke koje su također članice upravnih tijela relevantnih regionalnih i subregionalnih financijskih institucija, uključujući Afričku banku za razvoj i Afrički fond za razvoj, poduzet će napore da prioritet i važnost daju aktivnostima onih institucija koje pospješuju provedbu ovog Priloga.
3. Stranke će, koliko je to moguće, usmjeriti procedure za kanaliziranje fondova do stranaka - pogođenih afričkih zemalja.

Članak 16.

TEHNIČKA POMOĆ I SURADNJA

Stranke se ovezuju da će sukladno s vlastitim mogućnostima racionalizirati tehničku pomoć afričkim zemljama i suradnju s njima u pogledu povećanja uspješnosti projekata i programa i to, između ostaloga:
(a) ograničavanjem troškova mjera podrške i pomoći, posebno režijskih troškova, tako da će takvi troškovi predstavljati samo odgovarajuće niski postotak ukupnog troška projekta kako bi se maksimalno povećala uspješnost projekta,
(b) davanjem prioriteta kompetentnim nacionalnim stručnjacima ili, gdje je to neophodno, kompetentnim stručnjacima unutar subregija i/ili regija, u izradi projekta, pripremama i provedbi, te izradi lokalne ekspertize ondje gdje ona ne postoji, i
(c) uspješnim upravljanjem i koordiniranjem kao i uspješnom primjenom tehničke pomoći koja će biti dana.

Članak 17.

PRIJENOS, STJECANJE, PRILAGODBA I PRISTUP OKOLIŠU PRIHVATLJIVE TEHNOLOGIJE

U provedbi članka 18. Konvencije koji se odnosi na prijenos, stjecanje, prilagođivanje i razvoj tehnologije, stranke će dati prednost strankama - afričkim zemljama i, ako je potrebno, s njima razviti nove modele partnerstva i suradnje radi jačanja osposobljenosti u područjima znanstvenog istraživanja i razvoja i prikupljanja i širenja informacija kako bi ih se osposobilo za provedbu njihovih strategija suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše.

Članak 18.

DOGOVORI O KOORDINACIJI I PARTNERSTVU

1. Stranke - afričke zemlje koordinirat će pripremu, pregovore i provedbu nacionalnih, subregionalnih i regionalnih programa djelovanja. One bi mogle uključiti, ako bude potrebno, i druge stranke i relevantne međuvladine organizacije i nevladine udruge u ovaj proces.
2. Ciljevi takve koordinacije bit će da ostvare financijsku i tehničku suradnju sukladno s Konvencijom i omoguće neophodni kontinuitet u korištenju i upravljanju resursima.
3. Stranke - afričke zemlje će organizirati savjetovanja na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama. Ta savjetovanja mogu:
(a) služiti kao forum za pregovore i zaključivanje partnerskih ugovora koji se temelje na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim programima djelovanja, i
(b) odrediti udio sudjelovanja stranaka - afričkih zemalja i ostalih članica konzultativnih skupina u programima i utvrditi prioritete i ugovore o pokazateljima provedbe i vrednovanja, kao i aranžmane za financiranje provedbe.
4. Stalno tajništvo može, na zahtjev stranaka - afričkih zemalja, sukladno s člankom 23. Konvencije, omogućiti sazivanje takvih savjetovanja, i to:
(a) davanjem savjeta o organizaciji učinkovitih aranžmana za savjetovanje, oslanjajući se na iskustva iz drugih sličnih aranžmana,
(b) davanjem informacija relevantnim dvostranim i mnogostranim ustanovama glede savjetodavnih sastanaka ili procesa i jačanjem njihovog aktivnog sudjelovanja, i
(c) pružanjem ostalih informacija koje bi mogle biti relevantne pri uspostavljanju i poboljšanju aranžmana za savjetovanje.
5. Subregionalna i regionalna koordinacijska tijela će, između ostaloga:
(a) preporučiti prikladne prilagodbe partnerskih ugovora,
(b) pratiti, procjenjivati i izvještavati o provedbi dogovorenih subregionalnih i regionalnih programa, i
(c) težiti osiguranju učinkovite komunikacije i kooperacije među strankama - afričkim zemljama.
6. Sudjelovanje u konzultativnim skupinama bit će otvoreno vladama, zainteresiranim skupinama i dionatorima, relevantnim organima, fondovima i programima sustava Ujedinjenih naroda, relevantnim subregionalnim i regionalnim organizacijama i predstavnicima nevladinih udruga. Sudionici svake konzultativne skupine odredit će modalitete svog upravljanja i djelovanja.
7. Sukladno s člankom 14. Konvencije, stranke - razvijene zemlje potiču se da na vlastitu incijativu razvijaju neformalni proces savjetovanja i koordinacije međusobno, na državnim, subregionalnim i regionalnim razinama, te da na zahtjev stranaka - pogođenih afričkih zemalja ili odgovarajućih subregionalnih ili regionalnih organizacija sudjeluju u nacionalnom, subregionalnom ili regionalnom savjetodavnom procesu koji bi vrednovao i odgovorio potrebama za pomoći kako bi se olakšala provedba.

Članak 19.

DALJNJE AKTIVNOSTI

Daljnje aktivnosti iz ovog Priloga provest će stranke - afričke zemlje sukladno s Konvencijom, i to kako slijedi:
(a) na nacionalnoj razini, mehanizmom, čiji bi sastav trebala odrediti svaka stranka - afrička zemlja i koji će uključti predstavnike lokalnih zajednica i djelovati pod nadzorom nacionalnog koordinacijskog tijela o kojem se govori u članku 9.,
(b) na subregionalnoj razini, preko multidisciplinarnog znanstvenog i tehničkog savjetodavnog Povjerenstva, čiji će sastav i modalitete djelovanja odrediti stranke - afričke zemlje iz tih subregija, i
(c) na regionalnoj razini, mehanizmima određenim sukladno s relevantnim odredbama Ugovora o Afričkoj gospodarskoj zajednici i Afričkim znanstvenim i tehničkim savjetodavnim Povjerenstvom.

PRILOG II.

REGIONALNI PROVEDBENI PRILOG ZA AZIJU

Članak 1.

SVRHA

Svrha ovog Priloga je davanje smjernica i aranžmana za učinkovitu provedbu Konvencije strankama - pogođenim zemljama azijske regije u smislu njezinih specifičnih uvjeta.

Članak 2.

SPECIFIČNI UVJETI AZIJSKE REGIJE

U provođenju svojih obveza iz ove Konvencije stranke će uzeti u obzir sljedeće specifične uvjete koji se u različitim stupnjevima mogu primijeniti na stranke - pogođene zemlje ove regije:
(a) velik udio područja tih zemalja pogođenih ili osjetljivih na dezertifikaciju i sušu i široka raznolikost ovih područja s obzirom na klimu, topografiju, korištenje zemljišta i socio-gospodarske sustave,
(b) veliki pritisak na prirodna dobra neophodna za život,
(c) postojanje sustava proizvodnje koji su direktno vezani za rašireno siromaštvo, što vodi k degradaciji zemljišta i pritisku na siromašna vodna dobra,
(d) značajan utjecaj stanja u svjetskoj ekonomiji i socijalnih problema kao što su siromaštvo, slabo zdravlje i prehrana, nedostatak zaliha hrane, migracija, prognanici i demografska dinamika.
(e) njihovi rastući, ali i dalje, nedovoljni kapaciteti i institucionalni okviri za suočavanje s nacionalnim problemima dezertifikacije i suše, i
(f) njihova potreba za međunarodnom suradnjom radi postizanja ciljeva održivog razvoja koji se odnose na suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše.

Članak 3.

OKVIR ZA NACIONALNE PROGRAME
DJELOVANJA

1. Nacionalni programi djelovanja bit će sastavni dio šire nacionalne politike održivog razvoja stranaka - pogođenih zemalja ovog područja.
2. Stranke - pogođene zemlje razvijat će nacionalne programe djelovanja sukladno s člancima 9. do 11. Konvencije, pri čemu će posebno obratiti pozornost na članak 10., stavak 2. (f). Ustanove za dvostranu i mnogostranu suradnju mogu biti uključene u ovaj proces na zahtjev određene stranke - pogođene zemlje.

Članak 4.

NACIONALNI PROGRAMI DJELOVANJA

1. U pripremanju i provođenju nacionalnih programa djelovanja, stranke - pogođene zemlje ove regije, sukladno sa svojim okolnostima i politikom, mogu, između ostaloga:
(a) odrediti odgovarajuća tijela odgovorna za pripremu, koordinaciju i provedbu njihovih programa djelovanja,
(b) uključiti pogođeno stanovništvo, uključujući lokalne zajednice, u izradu, koordinaciju i provođenje svojih programa djelovanja preko lokalno vođenih savjetodavnih procesa, uz suradnju lokalnih vlasti i relevantnih nacionalnih i nevladinih udruga,
(c) načiniti pregled stanja okoliša na pogođenim područjima radi procjene uzroka i posljedica dezertifikacije i određivanja prioritetnih područja djelovanja,
(d) vrednovati, uz sudjelovanje pogođenog stanovništva, prošle i aktualne programe suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše, radi izrade strategije i aktivnosti u svojim programima djelovanja,
(e) pripremiti tehničke i financijske programe zasnovane na informacijama proizašlim iz aktivnosti opisanih u podstavcima (a) do (d),
(f) razvijati i koristiti postupke i granične vrijednosti za vrednovanje provedbe njihovih programa djelovanja,
(g) promicati inregralno gospodarenje slivovima, očuvanje stalnih dobara te povećanje i učinkovito korištenje vodnih dobara,
(h) jačati i/ili uspostaviti sustave informiranja, vrednovanja, praćenja i ranog uzbunjivanja u regijama sklonim dezertifikaciji i suši, uzimajući u obzir klimatološke, meteorološke, hidrološke, biološke i druge relevantne činitelje, i
(i) formulirati odgovarajuće aranžmane podrške njihovim programima djelovanja, gdje je uključena, u duhu partnerstva, međunarodna suradnja uključujući financijska i tehnička sredstva.
2. Sukladno s člankom 10. Konvencije, sveobuhvatna strategija nacionalnih programa djelovanja naglašavat će integrirane programe lokalnog razvoja za pogođena područja, zasnovane na mehanizmima sudjelovanja i integraciji strategija za iskorjenjivanje siromaštva u napore za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. Sektorske mjere u programima djelovanja bit će grupirane u područja prioriteta koja uzimaju u obzir široku raznolikost pogođenih područja u regijama navedenim u članku 2. (a).

Članak 5.

SUBREGIONALNI PROGRAMI I PROGRAMI ZAJEDNIČKOG DJELOVANJA

1. Sukladno s člankom 11. Konvencije, stranke - azijske pogođene zemlje mogu se zajednički složiti da se konzultiraju i surađuju s drugim strankama u svezi s pripremom i provedbom subregionalnih programa ili programa zajedničkog djelovanja kako bi se dopunila ili povećala učinkovitost u provedbi nacionalnih programa djelovanja. U oba slučaja relevantne stranke se mogu zajedno složiti da povjere subregionalnim organizacijama, uključujući dvostrane i nacionalne organizacije ili specijalizirane institucije, odgovornosti u svezi pripreme, koordinacije i provedbe programa. Takve organizacije ili institucije mogu djelovati i kao središnjice za promicanje i koordiniranje aktivnosti prema člancima 16. do 18. ove Konvencije.
2. U pripremi i provedbi subregionalnih programa ili programa zajedničkog djelovanja, stranke - pogođene zemlje ove regije će, između ostaloga:
(a) odrediti, u suradnji s nacionalnim institucijama, prioritete u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše, koji se mogu ostvariti takvim programima, kao i relevantne aktivnosti koje se mogu učinkovito provesti,
(b) procijeniti kapacitete djelovanja i aktivnosti relevantnih regionalnih, subregionalnih i nacionalnih institucija,
(c) procijeniti postojeće programe za dezertifikaciju i sušu među svim ili nekim strankama regije i subregije i njihov odnos s nacionalnim programima djelovanja, i
(d) formulirati u duhu partnerstva, gdje je uključena međunarodna suradnja, uključujući financijska i tehnička sredstva, odgovarajuće dvostrane i mnogostrane aranžmane za podršku programima.
3. Subregionalni programi ili programi zajedničkog djelovanja mogu uključiti sporazumne zajedničke programe za održivo gospodarenje prekograničnim prirodnim dobrima, a koji se odnose na dezertifikaciju, prioritete za koordinaciju i druge aktivnosti na području osposobljavanja sustava, znanstvene i tehničke suradnje, osobito sustava ranog uzbunjivanja zbog suše i razmjene informacija, i sredstva jačanja relevantnih subregionalnih i drugih organizacija ili institucija.

Članak 6.

REGIONALNE AKTIVNOSTI

Regionalne aktivnosti za unapređivanje subregionalnih programa ili programa zajedničkog djelovanja mogu uključiti, između ostaloga, mjere za jačanje institucija i mehanizama koordinacije i suradnje na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama, te mjere za unapređenje provedbe članaka 16. do 19. Konvencije. Te aktivnosti također mogu uključivati:
(a) promicanje i jačanje mreža tehničke suradnje,
(b) pripremanje pregleda tehnologija, znanja, know-how i prakse, kao i tradicionalnih i lokalnih tehnologija i know-how, te promicanje njihovog širenja i primjene,
(c) procjenu zahtjeva za prijenosom tehnologije i promicanje prilagodbe i primjene takvih tehnologija, i
(d) poticanje programa osvješćivanja javnosti i promicanje osposobljavanja sustava na svim razinama, jačanje izobrazbe, istraživanja i razvoja i izgradnju sustava za razvoj ljudskih potencijala.

Članak 7.

MEHANIZMI I IZVORI FINANCIRANJA

1. Stranke će s obzirom na važnost suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše u azijskoj regiji, promicati mobiliziranje znatnih financijskih sredstava i dostupnost financijskim mehanizmima, sukladno s člancima 20. i 21. Konvencije.
2. Sukladno sa Konvencijom i na osnovi koordinacijskih mehanizama iz članka 8., te sukladno sa svojim nacionalnim politikama razvoja, strane - pogođene zemlje ovog područja će, pojedinačno ili zajedno:
(a) usvojiti mjere racionalizacije i jačanja mehanizama radi popune fondova putem javnih i privatnih ulaganja u svrhu postizanja specifičnih rezultata u aktivnostima suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše,
(b) utvrditi potrebe za međunarodnom suradnjom radi podržavanja nacionalnih napora, osobito financijskih, tehničkih i tehnoloških, i
(c) promicati sudjelovanje institucija za dvostranu i/ili mnogostranu financijsku suradnju radi osiguranja provedbe Konvencije.
3. Stranke će, koliko je to moguće, pojednostaviti postupke za usmjeravanje fondova do stranaka - pogođenih zemalja u regiji.

Članak 8.

MEHANIZMI SURADNJE I KOORDINACIJE

1. Stranke - pogođene zemlje mogu, koliko je moguće, uspostaviti putem odgovarajućih tijela određenih u članku 4., stavak 1. (a) i drugih stranaka u regiji, mehanizam za, između ostaloga, slijedeće svrhe:
(a) razmjenu informacija, iskustava, znanja i know-how,
(b) suradnju i koordinaciju djelovanja, uključujući dvostrane i mnogostrane aranžmane na subregionalnim i regionalnim razinama,
(c) promicanje znanstvene, tehničke, tehnološke i financijske suradnje sukladno sa člancima 5. do 7.,
(d) utvrđivanje potreba za vanjskom suradnjom, i
(e) praćenje i ocjenjivanje provedbe programa djelovanja.
2. Stranke - pogođene zemlje mogu, ako je moguće, putem odgovarajućih tijela određenih u članku 4., stavak 1. (a), i druge stranke u regiji konzultirati i koordinirati u svezi nacionalnih, subregionalnih i zajedničkih programa djelovanja. One mogu uključiti, ako je potrebno, i druge stranke i relevantne međuvladine organizacije i nevladine udruge u ovaj proces. Takva koordinacija će, izemeđu ostaloga, težiti osiguranju ugovora o mogućnostima međunarodne suradnje sukladno sa člancima 20. i 21. Konvencije, unaprijediti tehničku suradnju i usmjeriti sredstva na učinkovitu upotrebu.
3. Stranke - pogođene zemlje regije održavat će povremene koordinacijske sastanke, a Stalno tajništvo može, na njihov zahtjev, prema članku 23. Konvencije, omogućiti sazivanje takvih koordinacijskih sastanaka, time što će:
(a) dati savjet u svezi organizacije učinkovitih koordinacijskih dogovora, pozivajući se na iskustva iz sličnih aranžmana,
(b) dati informacije relevantnim dvostranim i mnogostranim ustanovama u odnosu na koordinacijske sastanke i poticati njihovo aktivno sudjelovanje, i
(c) dati druge informacije koje mogu biti relevantne za uspostavljanje ili poboljšanje postupaka suradnje.

PRILOG III.

REGIONALNI PROVEDBENI PRILOG ZA LATINSKU AMERIKU I KARIBE

Članak 1.

SVRHA

Svrha ovog Priloga je davanje općih smjernica provedbe Konvencije u Latinskoj Americi i Karibima u smislu njihovih specifičnih uvjeta.

Članak 2.

SPECIFIČNI UVJETI REGIJE LATINSKE AMERIKE I KARIBA

Stranke će, sukladno odredbama Konvencije, uzeti u obzir sljedeće specifične uvjete regije:
(a) postajanje širokih područja koja su osjetljiva i koja su bila ozbiljno pogođena dezertifikacijom i/ili sušom u kojima se moglo uočiti različite karakteristike ovisno o području na kom su se događale; ovaj kumulativni i rastući proces ima negativne socijalne, kulturne, ekonomske i okolišne učinke koji su to ozbiljniji zato što se u regiji nalazi jedan od najvećih resursa biološke raznolikosti na svijetu,
(b) učestalo prakticiranje neodrživog razvoja na pogođenim područjima kao rezultat složenih interakcija fizičkih, bioloških, političkih, socijalnih, kulturnih i ekonomskih činitelja, uključujući međunarodne ekonomske činitelje, kao što su vanjski dugovi, slabljenje trgovine i praksa trgovanja koja utječu na tržište poljoprivrednih proizvoda, i proizvoda ribarstva i šumarstva, i
(c) nagli pad produktivnosti ekosustava nastao kao glavna posljedica dezertifikacije i suše, koji se očituje u padu dohotka od poljoprivrede, stočarstva i šumarstva te gubitkom biološke raznolikosti; sa socijalne točke gledišta posljedice su osiromašenje, migracije, unutarnja kretanja stanovništva i opadanje kvalitete života; regija će zbog toga morati prihvatiti integralni pristup problemima dezertifikacije i suše, promicanjem modela održivog razvoja koji prati okolišnu, gospodarsku i socijalnu situaciju u svakoj zemlji.

Članak 3.

PROGRAMI DJELOVANJA

1. Sukladno sa Konferencijom, posebno s člancima 9. do 11. i sukladno sa svojom nacionalnom politikom razvoja, stranke - pogođene zemlje ove regije će, ako je potrebno, pripremiti i provesti nacionalni program djelovanja za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše kao sastavni dio svoje nacionalne politike održivog razvoja. Subregionalni i regionalni programi mogu se pripremiti i provesti sukladno sa zahtjevima regije.
2. U pripremi svojih nacionalnih programa djelovanja, stranke - pogođene zemlje ove regije obratit će pozornost na članak 10., stavak 2.(f) Konvencije.

Članak 4.

SADRŽAJ NACIONALNIH PROGRAMA
DJELOVANJA

Sukladno sa stanjem stranke - pogođene zemlje ove regije mogu uzeti u obzir, između ostaloga, sljedeća tematska pitanja u razvijanju svojih nacionalnih strategija djelovanja u svrhu suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše, sukladno s člankom 5. Konvencije:
(a) povećanje osposobljenosti, naobrazbe, javne svijesti, tehničke, znanstvene i tehnološke suradnje i financijskih sredstava i mehanizama,
(b) suzbijanje siromaštva i poboljšanje kvalitete življenja,
(c) postizanje sigurnosti prehrane i održivog razvoja i gospodarenje poljoprivrednim, tradicionalno stočarskim, šumarskim i višenamjenskim aktivnostima,
(d) održivo gospodarenje prirodnim dobrima, posebno nacionalno gospodarenje slivovima,
(e) održivo gospodarenje prirodnim dobrima na područjima većih nadmorskih visina,
(f) racionalno gospodarenje i očuvanje talnih resursa te eksploatacija i razumno iskorištavanje vodnih dobara,
(g) izradu i primjenu interventnih planova za ublažavanje posljedica suše,
(h) jačanje i/ili uspostavljanje informiranja, razvijanje i praćenje sustava ranog uzbunjivanja na područjima podložnim dezertifikaciji i suši, uzimajući u obzir klimatološke, meteorološke, biološke, talne, ekonomske i socijalne činitelje,
(i) razvoj, gospodarenje i racionalno korištenje različitih izvora energije, uključujući promicanje alternativnih izvora,
(j) zaštita i održivo korištenje biološke raznolikosti sukladno sa odredbama Konvencije o biološkoj raznolikosti,
(k) uzimanje u obzir demografskih aspekata vezanih za dezertifikaciju i sušu, i
(l) uspostavljanje ili jačanje institucionalnih i pravnih okvira koji dopuštaju primjenu Konvencije i imaju za cilj, između ostalog, decentralizaciju administrativnih struktura i funkcija koje se odnose na dezertifikaciju i sušu, uz sudjelovanje pogođenih zajednica i društva u cjelini.

Članak 5.

TEHNIČKA, ZNANSTVENA I TEHNOLOŠKA
SURADNJA

Sukladno sa Konvencijom, osobito sa člancima 16. do 18., i na osnovi koordinacijskih mehanizama predviđenih člankom 7., stranke - pogođene zemlje regije će, pojedinačno ili zajednički:
(a) poticati jačanje mreža tehničke suradnje i nacionalnih, subregionalnih i regionalnih informacijskih sustava, kao i njihovu integraciju u svjetske izvore informacija,
(b) pripremiti pregled raspoloživih tehnologija i know-how i promicati njihovo širenje i korištenje,
(c) poticati primjenu tradicionalne tehnologije, znanja, know-how i prakse sukladno s člankom 18., stavak 2. (b) Konvencije,
(d) utvrditi potrebe za prijenosom tehnologije, i
(e) promicati razvoj, prilagodbu, prihvaćanje i prijenos relevantnih postojećih i novih, po okoliš prihvatljivih, tehnologija.

Članak 6.

MEHANIZMI I IZVORI FINANCIRANJA

Sukladno sa Konvencijom, osobito sa člancima 20. i 21., na osnovi koordinacijskih mehanizama iz članka 7. i sukladno s nacionalnim politikama razvoja stranke - pogođene zemlje ove regije, pojedinačno ili zajednički će:
(a) usvojiti mjere za racionalizaciju i jačanje mehanizama popune fondova putem javnih i privatnih ulaganja radi postizanja specifičnih rezultata u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše,
(b) utvrditi potrebe za međunarodnom suradnjom u podršci nacionalnim naporima, i
(c) poticati sudjelovanje dvostranih i/ili mnogostranih institucija za financijsku suradnju radi osiguranja provedbe Konvencije.

Članak 7.

INSTITUCIONALNI OKVIR

1. Kako bi se omogućilo djelovanje ovog Priloga, stranke - pogođene zemlje područja će:
(a) uspostaviti i/ili jačati nacionalna središta za koordiniranje aktivnosti za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše,
(b) uspostaviti mehanizam za koordinaciju nacionalnih središta u sljedeće svrhe:
(i) razmjene informacija i iskustava,
(ii) koordinacije aktivnosti na subregionalnim i regionalnim razinama,
(iii) promicanja tehničke, znanstvene, tehnološke i financijske suradnje,
(iv) utvrđivanje potreba za vanjskom suradnjom, i
(v) praćenje i vrednovanje provođenja programa djelovanja.
2. Stranke-pogođene zemlje regije održavat će povremene koordinacijske sastanke, a Stalno tajništvo može, na njihov zahtjev, prema članku 23. Konvencije, omogućiti sazivanje takvih koordinacijskih sastanaka, time što će:
(a) dati savjet u svezi organizacije učinkovitih koordinacijskih dogovora, pozivajući se na iskustva iz sličnih aranžmana,
(b) dati informacije relevantnim dvostranim i mnogostranim ustanovama glede koordinacijskih sastanaka i poticati njihovo aktivno sudjelovanje, i
(c) dati druge informacije koje mogu biti relevantne za uspostavljanje ili poboljšanje postupaka suradnje.

PRILOG IV.

REGIONALNI PROVEDBENI PRILOG ZA SJEVERNO SREDOZEMLJE

Članak 1.

SVRHA

Svrha ovog Priloga je osiguranje smjernica i mjera potrebnih za učinkovitu provedbu Konvencije u strankama - pogođenim zemljama regije sjevernog Sredozemlja s obzirom na njegove specifične uvjete.

Članak 2.

SPECIFIČNI UVJETI REGIJE SJEVERNOG
SREDOZEMLJA

Specifični uvjeti regije sjevernog Sredozemlja iz članka 1. uključuju:
(a) semiaridne klimatske uvjete koji pogađaju široka područja, sezonske suše, vrlo visoko kolebanje oborina te iznenadne i vrlo intenzivne oborine,
(b) siromašna i visoko erodibilna tla, podložna stvaranju pokorice,
(c) nejednoličan reljef s jakim strminama i vrlo raznolikim krajobrazom,
(d) ekstenzivne gubitke šumskih pokrova zbog čestih šumskih požara,
(e) kriza stanja u tradicionalnoj poljoprivredi uz pojavu napuštanja zemljišta i pogoršanje strukture očuvanosti tla i vode,
(f) neodrživo iskorištavanje dobara voda, što nanosi ozbiljne štete okolišu, uključujući kemijsko zagađenje, salinizaciju i iscrpljivanje vodonosnika i
(g) koncentraciju gospodarske aktivnosti u priobalnim područjima kao rezultat urbanog rasta, industrijskih aktivnosti, turizma i navodnjavanja u poljoprivredi.

Članak 3.

OKVIRNA STRATEGIJA PLANIRANJA ODRŽIVOG RAZVOJA

1. Nacionalni programi djelovanja bit će središnji i sastavni dio okvirne strategije planiranja održivog razvoja stranaka - pogođenih zemalja sjevernog Sredozemlja.
2. Proces dogovora i učešća, uključujući odgovarajuće razine vlada, lokalnih zajednica i nevladinih udruga, poduzimat će se radi provođenja strategije s prilagodljivim planiranjem, kako bi se omogućilo sudjelovanje do najnižih razina prema članku 10., stavak 2. (f) Konvencije.

Članak 4.

OBVEZE PRIPREME NACIONALNIH PROGRAMA I RASPOREDA DJELOVANJA

Stranke - pogođene zemlje sjevernog Sredozemlja pripremit će nacionalne programe djelovanja i, prema potrebama, subregionalne, regionalne ili zajedničke programe djelovanja. Priprema takvih programa bit će dovršena što je prije moguće.

Članak 5.

PRIPREMA I PROVOĐENJE NACIONALNIH PROGRAMA DJELOVANJA

U pripremanju i provođenju nacionalnih programa djelovanja sukladno sa člancima 9. i 10. Konvencije, svaka stranka - pogođena zemlja ove regije će:
(a) imenovati odgovarajuća tijela odgovorna za pripremu, koordinaciju i provođenje njezinog programa,
(b) uključiti pogođeno stanovništvo, uključujući lokalne zajednice, u izradu, koordinaciju i provođenje programa lokalnim vođenjem konzultacija, uz suradnju lokalnih vlasti i relevantnih nevladinih udruga,
(c) načiniti pregled stanja okoliša na pogođenim područjima kako bi se procijenili uzroci i posljedice dezertifikacije i odrediti prioritetna područja djelovanja,
(d) procijeniti, uz sudjelovanje pogođenog stanovništva, prošle i tekuće programe kako bi se odredila strategija i razradile aktivnosti programa djelovanja,
(e) pripremiti tehničke i financijske programe zasnovane na informacijama dobivenim postupcima navedenim u podstavcima (a) do (d), i
(f) razvijati i koristiti postupke i granične vrijednosti za praćenje i ocjenu provedbe programa.

Članak 6.

SADRŽAJ NACIONALNIH PROGRAMA
DJELOVANJA

Stranke - pogođene zemlje ove regije mogu u svoje nacionalne programe djelovanja uključiti mjere koje se odnose na:
(a) pravna, institucionalna i administrativna područja,
(b) načine korištenja zemljišta, gospodarenje vodama, očuvanje tla, šumarstvo, poljoprivredne aktivnosti te gospodarenje pašnjacima i pustarama,
(c) gospodarenje i očuvanje divljih i drugih oblika biološke raznolikosti,
(d) zaštitu od šumskih požara,
(e) promicanje alternativnih načina življenja, i
(f) istraživanje, izobrazbu i osvješćivanje javnosti.

Članak 7.

SUBREGIONALNI, REGIONALNI I ZAJEDNIČKI PROGRAMI DJELOVANJA

1. Stranke - pogođene zemlje regije mogu, sukladno s člankom 11. ove Konvencije, pripremiti i provoditi subregionalne i/ili regionalne programe djelovanja kako bi se dopunila i povećala učinkovitost nacionalnih programa djelovanja. Dvije ili više stranaka - pogođenih zemalja mogu se sporazumjeti i pripremiti programe zajedničkog djelovanja.
2. Odredbe članaka 5. i 6. primjenjivat će se, mutatis mutandis, na pripremu i provođenje subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja. Osim toga, takvi programi mogu uključivati provođenje istraživačkih i razvojnih aktivnosti vezano za izabrane ekosustave na pogođenim područjima.
3. U pripremi i provođenju subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja, stranke - pogođene zemlje regije će:
(a) odrediti, u suradnji s nacionalnim institucijama, nacionalne ciljeve koji se tiču dezertifikacije, a koji se mogu bolje postići takvim programima i relevantnim aktivnostima preko kojih bi se mogli učinkovito provesti,
(b) procijeniti operativne kapacitete i aktivnosti relevantnih regionalnih, subregionalnih i nacionalnih institucija, i
(c) procijeniti postojeće programe koji su vezani za dezertifikaciju među strankama regije i njihovog odnosa prema nacionalnim programima djelovanja.

Članak 8.

KOORDINACIJA SUBREGIONALNIH,
REGIONALNIH I ZAJEDNIČKIH PROGRAMA DJELOVANJA

Stranke - pogođene zemlje koje pripremaju subregionalne, regionalne ili zajedničke programe djelovanja mogu osnovati Povjerenstvo za koordinaciju sastavljeno od predstavnika svake stranke - pogođene zemlje, koje će nadgledati napredak u suzbijanju dezertifikacije, usklađivati nacionalne programe djelovanja, dati preporuke u različitim fazama pripreme i provođenja subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja te koje će djelovati, kao središnjica za promicanje i koordinaciju tehničke suradnje sukladno s člancima 16. i 19. ove Konvencije.

Članak 9.

NEMOGUĆNOST PRIMANJA FINANCIJSKE POMOĆI

U provođenju nacionalnih, subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja, pogođene, razvijene zemlje regije, ne mogu primati financijsku pomoć na temelju ove Konvencije.

Članak 10.

SURADNJA S DRUGIM SUBREGIJAMA I
REGIJAMA

Subregionalni, regionalni i zajednički programi djelovanja na području sjevernog Sredozemlja mogu se pripremati i provoditi u suradnji s drugim subregijama i regijama, osobito onima u sjevernoj Africi.

Članak 3.

Sredstva za podmirenje financijskih obveza za Republiku Hrvatsku koja nastaju temeljem provedbe Konvencije iz članka 1. ovoga Zakona utvrđuju se državnim proračunima za pojedine godine.

Članak 4.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja.

Članak 5.

Ovlašćuje se Vlada Republike Hrvatske za donošenje propisa o provedbi ovoga Zakona.

Članak 6.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Konvencija iz članka 1. ovoga Zakona za Republiku Hrvatsku nije na snazi, te će se podaci o njezinom stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, nakon njezinog stupanja na snagu.

Članak 7.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u "Narodnim novinama".
Klasa: 018-05/00-01/08
Zagreb, 27. rujna 2000.

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA
Predsjednik
Zastupničkog doma
Hrvatskoga državnog sabora
Zlatko Tomčić, v. r.