MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

108
1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji ("Narodne novine-Međunarodni ugovori" broj 2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje tekst Konvencije o politici zapošljavanja.
2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Convention No. 122

CONVENTION CONCERNING EMPLOYMENT POLICY

The General Conference of the International Labour Organisation,
Having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Forty-eighth Session on 17 June 1964, and
Considering that the Declaration of Philadelphia recognises the solemn obligation of the International Labour Organisation to further among the nations of the world programmes which will achieve full employment and the raising of standards of living, and that the Preamble to the Constitution of the International Labour Organisation provides for the prevention of unemployment and the provision of an adequate living wage, and
Considering further that under the terms of the Declaration of Philadelphia it is the responsibility of the International Labour Organisation to examine and consider the bearing of economic and financial policies upon employment policy in the light of the fundamental objective that "all human beings, irrespective of race, creed or sex, have the right to pursue both their material well-being and their spiritual development in conditions of freedom and dignity, of economic security and equal opportunity", and
Considering that the Universal Declaration of Human Rights provides that "everyone has the right to work, to free choice of employment, to just and favourable conditions of work and to protection against unemployment", and
Noting the terms of existing international labour Conventions and Recommendations of direct relevance to employment policy, and in particular of the Employment Service Convention and Recommendation, 1948, the Vocational Guidance Recommendation, 1949, the Vocational Training Recommendation, 1962, and the Discrimination (Employment and Occupation) Convention and Recommendation, 1958, and
Considering that these instruments should be placed in the wider framework of an international programme for economic expansion on the basis of full, productive and freely chosen employment, and
Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to employment policy, which are included in the eighth item on the agenda of the session, and
Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention,
adopts this ninth day of July of the year one thousand nine hundred and sixty-four, the following Convention, which may be cited as the Employment Policy Convention, 1964:
Article 1
1. With a view to stimulating economic growth and development, raising levels of living, meeting manpower requirements and overcoming unemployment and underemployment, each Member shall declare and pursue, as a major goal, an active policy designed to promote full, productive and freely chosen employment.
2. The said policy shall aim at ensuring that -
(a) there is work for all who are available for and seeking work;
(b) such work is as productive as possible;
(c) there is freedom of choice of employment and the fullest possible opportunity for each worker to qualify for, and to use his skills and endowments in, a job for which he is well suited, irrespective of race, colour, sex, religion, political opinion, national extraction or social origin.
3. The said policy shall take due account of the stage and level of economic development and the mutual relationships between employment objectives and other economic and social objectives, and shall be pursued by methods that are appropriate to national conditions and practices.
Article 2
Each Member shall, by such methods and to such extent as may be appropriate under national conditions -
(a) decide on and keep under review, within the framework of a co-ordinated economic and social policy, the measures to be adopted for attaining the objectives specified in Article 1;
(b) take such steps as may be needed, including when appropriate the establishment of programmes, for the application of these measures.
Article 3
In the application of this Convention, representatives of the persons affected by the measures to be taken, and in particular representatives of employers and workers, shall be consulted concerning employment policies, with a view to taking fully into account their experience and views and securing their full co-operation in formulating and enlisting support for such policies.
Article 4
The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.
Article 5
1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.
2. It shall come into force twelve months after the date on which the ratifications of two Members have been registered with the Director-General.
3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months after the date on which its ratifications has been registered.
Article 6
1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an Act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation shall not take effect until one year after the date on which it is registered.
2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under the terms provided for in this Article.
Article 7
1. The Director-General of the International Labour Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the registration of all ratifications and denunciations communicated to him by the Members of the Organisation.
2. When notifying the Members of the Organisation of the registration of the second ratification communicated to him, the Director-General shall draw the attention of the Members of the Organisation to the date upon which the Convention will come into force.
Article 8
The Director-General of the International Labour Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for registration in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.
Article 9
At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.
Article 10
1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:
a) the ratification by a Member of the new revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 6 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;
b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.
2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.
Article 11
The English and French versions of the text of this Convention are equally authoritative.

Konvencija 122

KONVENCIJA O POLITICI ZAPOŠLJAVANJA

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sastavši se na svom četrdeset i osmom zasjedanju 17. lipnja 1964., i
uzimajući u obzir da Philadelphijska deklaracija priznaje svečanu obvezu Međunarodne organizacije rada da će među državama svijeta promicati programe kojima će se ostvariti puna zaposlenost i povećanje životnog standarda, te da Preambula Statuta Međunarodne organizacije rada predviđa sprečavanje nezaposlenosti i osiguranje zarade koja jamči primjerene uvjete života, i
uzimajući nadalje u obzir da je prema odredbama Philadelphijske deklaracije odgovornost Međunarodne organizacije rada ispitivanje i razmatranje posljedica gospodarske i financijske politike na politiku zapošljavanja u svjetlu temeljnog cilja prema kojemu "sva ljudska bića, bez obzira na njihovu rasu, vjeru ili spol imaju pravo na materijalno blagostanje i duhovni razvoj u uvjetima slobode i dostojanstva, ekonomske sigurnosti i jednakih mogućnosti", i
uzimajući u obzir da Opća deklaracija o ljudskim pravima predviđa da "svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravedne i zadovoljavajuće uvjete rada i zaštitu od nezaposlenosti", i
imajući na umu odredbe postojećih međunarodnih konvencija i preporuka o radu koje su izravno važne za politiku zapošljavanja, a osobito Konvencije i Preporuke o službama za zapošljavanje iz 1948., Preporuke o profesionalnoj orijentaciji iz 1949., Preporuke o stručnom usavršavanju iz 1962., te Konvencije i Preporuke o diskriminaciji u zaposlenju i zanimanju iz 1958., i
uzimajući u obzir da bi se ovi instrumenti trebali smjestiti u širi kontekst međunarodnog programa za gospodarsko širenje na temelju pune zaposlenosti kroz produktivno i slobodno odabrano zaposlenje, i
odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi s politikom zapošljavanja, a što je osma točka dnevnog reda zasjedanja, i
odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije,
usvaja devetog srpnja tisuću devetsto šezdeset i četvrte godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o politici zapošljavanja iz 1964.:

Članak 1.

1. U svrhu poticanja gospodarskog rasta i razvoja, podizanja razine životnog standarda, zadovoljavanja potreba za radnom snagom i rješavanja problema nezaposlenosti i nedovoljne zaposlenosti, svaka članica mora utvrditi i provoditi, kao glavni cilj, aktivnu politiku promicanja pune zaposlenosti kroz produktivno i slobodno odabrano zaposlenje.
2. Navedena politika mora imati za cilj osigurati -
(a) da ima posla za sve osobe koje su na raspolaganju i koje traže posao;
(b) da je takav posao što je moguće produktivniji;
(c) da postoji sloboda izbora zaposlenja i da svaki radnik ima sve mogućnosti osposobljavanja za posao koji mu odgovara i korištenja svojih vještina i nadarenost u tom poslu, bez obzira na rasu, boju kože, spol, vjeru, političko uvjerenje, nacionalnu pripadnost ili socijalno podrijetlo.
3. Navedena politika mora voditi računa o stadiju i razini gospodarskog razvoja i međusobnim odnosima ciljeva zapošljavanja i ostalih gospodarskih i društvenih ciljeva, te se mora provoditi metodama koje su primjerene nacionalnim uvjetima i praksi.

Članak 2.

Svaka članica mora, metodama koje su primjerene i u opsegu koji je primjeren nacionalnim uvjetima -
(a) odabrati i preispitivati, u okviru usklađene gospodarske i socijalne politike, mjere koje treba usvojiti za postizanje ciljeva navedenih u članku 1.;
(b) poduzimati potrebne korake, ukljućujući uvođenje programa kada je to uputno, za primjenu tih mjera.

Članak 3.

U primjeni ove Konvencije mora se, u pogledu politika zapošljavanja, savjetovati s predstavnicima osoba na koje će se poduzete mjere primijenjivati, a osobito s predstavnicima poslodavaca i radnika, kako bi se u cijelosti uzela u obzir njihova iskustva i mišljenja, te osigurala njihova potpuna suradnja u izradi tih politika i pridobivanju potpore za njih.

Članak 4.

Formalne ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 5.

1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.
2. Ona stupa na snagu dvanaest mjeseci od datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije dviju članica.
3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu dvanaest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.

Članak 6.

1. Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka razdoblja od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, aktom kojeg dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz počinje djelovati godinu dana nakon datuma kad je registriran.
2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana nakon proteka razdoblja od deset godina iz prethodnog stavka ne otkaže Konvenciju prema odredbi ovoga članka, bit će obvezana za još jedno razdoblje od deset godina, a nakon toga može otkazati Konvenciju po proteku svakog novog razdoblja od deset godina prema uvjetima predviđenim u ovome članku.

Članak 7.

1. Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada notificira svim članicama Međunarodne organizacije rada registraciju svih ratifikacija ili otkaza što su mu priopćile članice Organizacije.
2. Notificirajući članicama Organizacije registraciju druge dostavljene mu ratifikacije koja je potrebna da ova Konvencija stupi na snagu, glavni ravnatelj će upozoriti članice Organizacije na dan kada Konvencija stupa na snagu.

Članak 8.

Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada priopćuje glavnom tajniku Ujedinjenih naroda radi registracije u skladu s odredbom članka 102. Povelje Ujedinjenih naroda potpune podatke o svim ratifikacijama i otkazima što ih je registrirao u skladu s odredbama prethodnih članaka.

Članak 9.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada će podnijeti Općoj Konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene potpune ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.

Članak 10.

1. Ako Konferencija usvoji novu konvenciju koja bi ovu Konvenciju revidirala u cijelosti ili djelomično, tada, ukoliko se novom konvencijom ne odredi drukčije:
(a) ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice ipso iure znači otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 6., ako, i kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu;
(b) od datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.
2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za one države članice koje su je ratificirale, a koje nisu ratificirale revidirajuću konvenciju.

Članak 11.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

Klasa: 910-01/99-01/177
Urbroj: 524-02/3-00-26
Zagreb, 3. srpnja 2000.

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.