ODLUKA O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU (RATIFIKACIJI) UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE TURSKE O PRAVNOJ POMOĆI U GRAĐANSKIM I TRGOVAČKIM STVARIMA

NN 15/2000 (27.12.2000.), ODLUKA O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU (RATIFIKACIJI) UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE TURSKE O PRAVNOJ POMOĆI U GRAĐANSKIM I TRGOVAČKIM STVARIMA

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA SABORA

128

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVR

ĐIVANJU (RATIFIKACIJI) UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE TURSKE O PRAVNOJ POMOĆI U GRAĐANSKIM I TRGOVAČKIM STVARIMA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju (ratifikaciji) Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Turske o pravnoj pomoći u građanskim i trgovačkim stvarima, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga sabora na sjednici 12. prosinca 2000.

Broj: 01-081-00-4290/2
Zagreb, 14. prosinca 2000.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesi

ć, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU (RATIFIKACIJI) UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE TURSKE O PRAVNOJ POMOĆI U GRAĐANSKIM I TRGOVAČKIM STVARIMA

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Turske o pravnoj pomoći u građanskim i trgovačkim stvarima potpisan u Ankari 10. veljače 1999. u izvorniku, na hrvatskom, turskom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Turske o pravnoj pomoći u građanskim i trgovačkim stvarima u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR O PRAVNOJ POMOĆI U GRAĐANSKIM I TRGOVAČKIM STVARIMA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE TURSKE

Republika Hrvatska i Republika Turska

u želji unapređenja prijateljskih odnosa i uređenja međusobne pomoći u građanskim i trgovačkim stvarima na temelju načela nacionalne suverenosti, jednakosti prava i nemiješanja u unutarnje poslove ugovornih stranaka,

odlučile su sklopiti ugovor o međusobnoj pomoći u građanskim i trgovačkim stvarima i sporazumjele se kako slijedi:

POGLAVLJE I.

ODJELJAK 1.

Opće odredbe

Članak 1.

1. Državljani jedne ugovorne stranke uživat će na teritoriju druge ugovorne stranke jednaku sudsku i pravnu zaštitu glede njih osobno, njihovih prava i interesa, kao i njezini državljani.

2. Državljani jedne ugovorne stranke imaju na teritoriju druge ugovorne stranke slobodan pristup sudovima i drugim nadležnim tijelima, pravo podnositi zahtjeve i štititi svoja prava i interese u građanskim i trgovačkim stvarima pod istim uvjetima kao i državljani druge ugovorne stranke.

3. Pravne osobe sa poslovnim sjedištem na teritoriju jedne od ugovornih stranaka, a koje su osnovane sukladno propisima te ugovorne stranke, imat će pravo primijeniti sve pogodnosti iz ovog Ugovora ukoliko to nije u suprotnosti s javnim poretkom.

Članak 2.

1. Dvije će ugovorne stranke odrediti središnja tijela u pružanju pravne pomoći, jedna drugoj, sukladno ovome Ugovoru.

2. Središnje tijelo u Republici Hrvatskoj je Ministarstvo pravosuđa. Središnje tijelo u Republici Turskoj je Ministarstvo pravosuđa.

3. Odredba gornjeg stavka ovoga članka ne isključuje suobraćanje diplomatskim odnosno konzularnim putem.

Članak 3.

1. Zahtjev za pravnu pomoć i pripadajuća dokumentacija, osim one iz članka 11. ovoga Ugovora, bit će popraćena ovjerenim prijevodom na jezik ugovorne stranke koju se moli za pravnu pomoć ili engleski jezik.

2. Zamolnica za pravnu pomoć i pripadajuća dokumentacija bit će pisana na jeziku države koja moli za pravnu pomoć, s priloženim ovjerenim prijevodom na jezik ugovorne stranke koju se moli za pravnu pomoć ili engleski jezik.

3. Akti o udovoljenju zamolnicama bit će sastavljeni na jeziku ugovorne stranke koju se moli za pravnu pomoć.

Članak 4.

Ministarstva pravosuđa ugovornih stranaka će uzajamno na molbu obavještavati jedna drugu o zakonima i sudskoj praksi na njihovom teritoriju i o pravnim pitanjima koja su uređena ovim Ugovorom.

POGLAVLJE II.

ODJELJAK 1.

Pravna pomoć u građanskim i trgovačkim stvarima

Članak 5.

1. Nadležna tijela ugovornih stranaka obvezuju se uzajamno pružati sudsku pomoć u građanskim i trgovačkim stvarima.

2. Međusobna pravna pomoć uključuje posebno izvršenje procesnih radnji kao što su: dostavljanje akata, saslušanje stranaka, svjedoka i vještaka, očevidi.

Članak 6.

1. Zamolnica za sudsku pomoć sadržavat će:

a) nazive tijela koja mole pravnu pomoć;

b) predmet postupka za koji se moli izvođenje dokaza;

c) imena, stalne i privremene adrese (prebivalište ili boravište), državljanstvo i zanimanje stranaka;

d) imena i adrese zastupnika stranaka;

e) informacije potrebne u predmetu za izvršenje zamolnice.

2. Zamolnica za sudsku pomoć i njezina pripadajuća dokumentacija bit će potpisana i službeno ovjerena od tijela koje moli pravnu pomoć.

Članak 7.

1. Nadležno tijelo koje pruža pravnu pomoć postupit će u izvršenju zamolnice po zakonima svoje države. Međutim, ono može, na molbu tijela koje moli pravnu pomoć, postupati po njegovim propisima, ukoliko to nije suprotno propisima zamoljene ugovorne stranke.

2. Ako tijelo kojemu je zamolnica upućena nije nadležno za udovoljenje zamolnici, to tijelo proslijedit će zamolnicu nadležnom tijelu u zamoljenoj ugovornoj stranci i o tome obavijestiti nadležno tijelo stranke moliteljice.

3. Nadležno tijelo koje pruža pravnu pomoć poslat će akte o udovoljenju zamolnici tijelu koje moli pravnu pomoć, ili će ga, u slučaju neudovoljenja zamolnici, obavijestiti o razlozima neudovoljenja.

Članak 8.

1. Zamolnica za dostavu dokumenata sadržavat će punu adresu naslovnika i naziv dokumenata koje treba uručiti.

2. Ako dokumenti ne mogu biti uručeni na adresu naznačenu u zamolnici za dostavu, zamoljeno tijelo poduzet će potrebne mjere za utvrđivanje točne adrese. Ukoliko nije moguće utvrditi točnu adresu zamoljena ugovorna stranka obavijestit će o tome stranku moliteljicu i vratiti joj zamolnicu s pripadajućom dokumentacijom.

3. Potvrda o uručenju dostavljenih dokumenata bit će sastavljena sukladno zakonu zamoljene ugovorne stranke. Potvrda će sadržavati datum i mjesto uručenja.

4. Zamoljena ugovorna stranka snosit će sve troškove izvršenja zamolnice na svome teritoriju i neće tražiti njihovu naknadu.

Članak 9.

Zamoljena ugovorna stranka može odbiti pravnu pomoć ako bi udovoljenje zamolnici bilo u suprotnosti s njezinim suverenitetom, sigurnošću ili javnim poretkom. Međutim, ona će pismeno obavijestiti drugu ugovornu stranku o razlozima odbijanja pravne pomoći.

Članak 10.

1. Svjedok ili vještak, bilo kojega državljanstva, koji pristupa na poziv pred sudska tijela ugovorne stranke koja moli za pravnu pomoć, neće biti podvrgnut kaznenom progonu, lišavanju slobode ili bilo kakvom kažnjavanju na temelju presude koja je ranije donesena na teritoriju te stranke zbog povreda počinjenih prije ulaska na njezin teritorij.

2. Svjedok ili vještak gubi imunitet predviđen u ovome članku ako ne napusti teritorij ugovorne stranke koja je uputila zamolnicu u roku od 15 dana računajući od dana kada su ga sudske vlasti obavijestile da njegova nazočnost više nije potrebna. Ovaj rok ne uključuje vrijeme u kojemu svjedok ili vještak nije u mogućnosti napustiti teritorij ugovorne stranke moliteljice iz razloga na koje ne može utjecati.

3. Ove osobe neće biti podvrgnute kaznenom progonu ili lišene slobode zbog svjedočenja ili davanja vještačkog nalaza.

4. Ugovorna stranka koja upućuje zamolnicu obavijestit će pozvanoga svjedoka ili vještaka da će troškovi putovanja, boravka i nagrade vještaku biti naknađeni sukladno uvjetima predviđenim u njezinom pravu. Na zahtjev te osobe, ugovorna stranka koja traži pravnu pomoć, predujmit će troškove putovanja i boravka.

ODJELJAK 2.

Isprave

Članak 11.

Na zahtjev suda ili drugih nadležnih tijela ugovorne stranke dostavljat će jedna drugoj izvode iz državnih matica i druge isprave koje se odnose na osobna stanja i interese njihovih državljana, bez prijevoda i besplatno.

Članak 12.

1. Isprave koje su sastavljene, izdate ili potvrđene te ovjerene službenim pečatom na teritoriju jedne ugovorne stranke ili njihove ovjerene kopije neće biti potrebno ovjeravati na teritoriju druge ugovorne stranke.

2. Isprave izdane od nadležnih tijela jedne ugovorne stranke imat će istu dokaznu snagu na teritoriju druge ugovorne stranke.

ODJELJAK 3.

Oslobođenje od osiguranja parničnih troškova
(Judicatum Solvi) i od pla
ćanja parničnih troškova

Članak 13.

1. Od državljana bilo koje ugovorne stranke neće se moći zahtijevati osiguranje parničnih troškova samo zato što su strani državljani i nemaju prebivalište ili boravište na teritoriju druge ugovorne stranke.

2. Odredba prvog stavka ovog članka primjenjuje se i na pravne osobe.

Članak 14.

1. Državljani obje ugovorne stranke uživat će pogodnost oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi i troškova postupka i bit će im zajamčena besplatna pravna pomoć pred sudovima druge ugovorne stranke pod istim uvjetima i u istom opsegu kao i njezinim državljanima.

2. Takva sudska i pravna pomoć odnosit će se na sve stadije postupka, uključujući i postupak priznanja i izvršenja.

3. Državljani koji uživaju pogodnost oslobođenja od plaćanja pristojbi i troškova sukladno pravu jedne ugovorne stranke, također će uživati takvu pogodnost na teritoriju druge ugovorne stranke u postupcima u tome predmetu.

Članak 15.

1. Potvrdu potrebnu za ostvarivanje pogodnosti iz članka 14. za dokazivanje osobnog, obiteljskog i materijalnog položaja molitelja, izdat će nadležna tijela ugovorne stranke u kojoj molitelj ima svoje prebivalište ili boravište.

2. Ako molitelj nema prebivalište ili boravište na teritoriju bilo koje ugovorne stranke, nadležno diplomatsko predstavništvo ili konzularni ured njegove države može izdati takvu potvrdu.

3. Sudska vlast koja će odlučivati o molbi za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi i troškova postupka, postupit će na način predviđen u članku 2. stavak 3. ovoga Ugovora i može zatražiti dodatnu obavijest od tijela koje je izdalo ovakvu potvrdu.

Članak 16.

Ako sud bilo koje ugovorne stranke odredi rok za dopunu određene radnje za osobu koja ima prebivalište ili boravište na teritoriju druge ugovorne stranke, taj rok počet će teći od datuma uručenja dokumenata naslovniku ili primatelju.

ODJELJAK 4.

Priznanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima

Članak 17.

1. Svaka država ugovornica će pod uvjetima iz ovoga Ugovora, priznavati i izvršavati sljedeće sudske odluke donesene na teritoriju druge ugovorne stranke:

a) sudske odluke donesene u građanskim i trgovačkim stvarima i odluke drugih nadležnih tijela u građanskim stvarima koje su izjednačene sa sudskim odlukama;

b) sudske odluke u kaznenim predmetima glede imovinskopravnih zahtjeva.

2. Pravomoćne sudske odluke u građanskim i trgovačkim stvarima donesene poslije stupanja na snagu ovoga Ugovora, bit će predmetom priznanja. Odluke navedene u točki a) stavka 1. ovog članka bit će uzete u obzir samo ako je pravna posljedica u svezi tih odluka nastupila nakon stupanja na snagu ovoga Ugovora.

Članak 18.

Sudske odluke navedene u članku 17. ovoga Ugovora bit će predmet priznanja i izvršenja u drugoj ugovornoj stranci, pod sljedećim uvjetima:

a) sudske odluke donesene u bilo kojoj ugovornoj stranci ako su pravomoćne i izvršne na njezinom teritoriju;

b) ako je tuženiku uredno bio dostavljen poziv sukladno pravu ugovorne stranke koja je odluku donijela;

c) ako strankama u postupku nije bilo uskraćeno pravo na obranu i nije im bio uručen poziv pred sud i dana mogućnost da budu zastupane u slučaju njihove procesne nesposobnosti;

d) ako ne postoji pravomoćna sudska odluka donesena u istoj pravnoj stvari i između istih stranaka na teritoriju ugovorne stranke u kojoj se traži priznanje i izvršenje;

e) ako nije u tijeku parnica u istoj pravnoj stvari između istih stranaka pred sudom ugovorne stranke u kojoj se traži priznanje i izvršenje;

f) ako sudska odluka nije u suprotnosti sa osnovnim načelima prava i javnim poretkom ugovorne stranke u kojoj se traži priznanje i izvršenje.

Članak 19.

1. Molba za priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka podnosi se izravno nadležnom sudu, uz sljedeću dokumentaciju.

2. Molbi treba priložiti sljedeću dokumentaciju:

a) ovjereni prijepis odluke, s potvrdom pravomoćnosti i izvršnosti;

b) potvrdu kojom se dokazuje da je stranka koja je propustila pristupiti sudu bila uredno pozvana te da je u slučaju njezine procesne nesposobnosti, bila uredno zastupana;

c) dokumentaciji u kojoj se traži priznanje ili izvršenje, spomenutoj u točkama a) i b) ovoga članka, mora biti priložen ovjereni prijevod na jezik druge ugovorne stranke ili na engleski jezik.

Članak 20.

1. Postupak priznanja i izvršenja sudskih odluka provodit će se po pravu ugovorne stranke u kojoj se traži priznanje i izvršenje.

2. U provedbi ovoga Ugovora, sudbena vlast od koje se traži priznanje i izvršenje ograničit će se samo na bit stvari i ispitat će samo da li su isunjeni uvjeti iz ovoga Ugovora.

Članak 21.

Odredbe ovoga Ugovora koje se odnose na priznanje i izvršenje sudskih odluka neće imati učinka na primjenu odredbi domaćeg prava ugovornih stranaka glede transfera novca i stvari pribavljenih kao rezultat sudskog izvršnog postupka u stranoj državi.

POGLAVLJE III.

ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 22.

Sporovi između ugovornih stranaka koji se odnose na tumačenje ili primjenu ovog Ugovora riješit će se diplomatskim putem.

Članak 23.

1. Ovaj Ugovor podliježe ratifikaciji, a isprave o ratifikaciji bit će razmijenjene u Zagrebu.

2. Ovaj Ugovor stupa na snagu trideset dana nakon razmjene isprava o ratifikaciji.

Članak 24.

1. Ovaj Ugovor ostaje na snazi neodređeno vrijeme. Svaka ugovorna stranka može otkazati Ugovor na način da o tome pisano diplomatskim putem izvijesti drugu ugovornu stranku.

2. Otkaz Ugovora stupa na snagu protekom roka od šest mjeseci od dana kada je druga ugovorna stranka primila obavijest o otkazu.

U potvrdu toga, opunomoćenici ugovornih stranaka potpisali su ovaj Ugovor i potvrdili ga svojim pečatima.

Sastavljeno u ––––––, dana ––––– u dva izvornika, na hrvatskom, turskom i engleskom jeziku, pri čemu su sva tri teksta jednako vjerodostojna. U slučaju neslaganja oko tumačenja, mjerodavan je engleski tekst.

ZA REPUBLIKU HRVATSKU

dr. Mate Granić, v. r.

ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske

ZA REPUBLIKU TURSKU

 Selcuk Öztek, v. r.

 ministar pravosuđa Republike Turske

Članak 3.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi, te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 4.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 720-02/00-01/01
Zagreb, 12. prosinca 2000.

ZASTUPNIČKI DOM HRVATSKOGA SABORA

Predsjednik
Zastupni
čkog doma Hrvatskoga sabora
Zlatko Tom
čić, v. r.