MINISTARSTVO GOSPODARSTVA

52
1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 12/93), Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske objavljuje tekst Konvencije o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala.
2. Konvencija o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala od 3. ožujka 1980. godine, za Republiku Hrvatsku je na snazi od 8. listopada 1991. godine, a odgovarajuća notifikacija o sukcesiji položena je kod depozitara 29. rujna 1992. godine. Konvencija o fizičkoj zaštiti nuklearnog materijala u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

KONVENCIJA O FIZIČKOJ ZAŠTITI NUKLEARNOG MATERIJALA

Države stranke ove Konvencije
Priznajući pravo svih država da razvijaju i upotrebljavaju nuklearnu energiju u miroljubive svrhe i njihove opravdane interese za moguće koristi koje bi proizašle iz miroljubive primjene nuklearne energije,
Uvjerene u potrebu da se olakša međunarodna suradnja u miroljubivoj primjeni nuklearne energije,
U želji da se otklone moguće opasnosti od nezakonitog uzimanja i korištenja nuklearnog materijala,
Uvjerene da prijestupi u vezi s nuklearnim materijalom izazivaju ozbiljnu zabrinutost te da je potrebno hitno usvojiti odgovarajuće i učinkovite mjere radi osiguranja sprječavanja, otkrivanja i kažnjavanja takvih prijestupa,
Svjesne potrebe za međunarodnom suradnjom radi usvajanja učinkovitih mjera za fizičku zaštitu nuklearnog materijala sukladno nacionalnom zakonodavstvu svake države stranke i ovoj Konvenciji,
Uvjerene da ova Konvencija treba olakšati siguran promet nuklearnog materijala,
Naglašavajući, također, značaj fizičke zaštite nuklearnog materijala kod domaćeg korištenja, skladištenja i prijevoza,
Uviđajući značaj učinkovite fizičke zaštite nuklearnog materijala koji se upotrebljava u vojne svrhe i razumijevajući da se za takav materijal primjenjuju i da će se nadalje primjenjivati stroge mjere fizičke zaštite,
Suglasile su se o sljedećem:
Članak 1.
U svrhu ove Konvencije:
a) "nuklearni materijal" znači plutonij, osim onoga s izotopnom koncentracijom plutonija-238 većom od 80%; uranij-233; uranij obogaćen izotopima 235 ili 233; uranij koji sadrži prirodnu mješavinu izotopa različitu od rude ili jalovine; bilo koji materijal koji sadrži jedno ili više od prije navedenog;
b) "uranij obogaćen izotopima 235 ili 233" znači uranij koji sadrži izotop 235 ili 233 ili oba u takvoj količini da je omjer zbroja tih izotopa prema izotopu 238 veći od omjera izotopa 235 prema izotopu 238 u prirodnom uraniju;
c) "međunarodni nuklearni prijevoz" znači prijevoz pošiljke nuklearnog materijala bilo kojim prijevoznim sredstvom, s namjerom napuštanja teritorija države iz koje pošiljka potječe, od polaska iz postrojenja prijevoznika u toj državi do dolaska u postrojenje primatelja u državi krajnjeg odredišta.
Članak 2.
1. Ova Konvencija primjenjuje se na nuklearni materijal koji se upotrebljava u miroljubive svrhe, za vrijeme međunarodnog nuklearnog prijevoza.
2. Osim odredbi članaka 3. i 4., te stavka 3. članka 5., ova Konvencija također se primjenjuje i na nuklearni materijal koji se koristi u miroljubive svrhe, za vrijeme domaćeg korištenja, skladištenja ili prijevoza.
3. Osim obveza iz članaka spomenutih u stavku 2. što su ih, za nuklearni materijal koji se upotrebljava u miroljubive svrhe, za vrijeme njegovog domaćeg korištenja, skladištenja ili prijevoza, izričito preuzele države stranke, nijedna se odredba ove Konvencije ne može tumačiti tako da utječe na suverena prava države vezana uz domaće korištenje, skladištenje i prijevoz takvog nuklearnog materijala.
Članak 3.
Svaka država stranka Konvencije, u okviru svojeg nacionalnog zakonodavstva i sukladno međunarodnom pravu, poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala da za vrijeme međunarodnog prijevoza nuklearnog materijala, nuklearni materijal na njezinom teritoriju, ili brodu ili zrakoplovu pod njezinom jurisdikcijom, ako takav brod ili zrakoplov sudjeluje u prijevozu do te države, ili iz nje, bude zaštićen prema razinama zaštite opisanim u Dodatku I.
Članak 4.
1. Nijedna država stranka Konvencije neće izvoziti niti odobriti izvoz nuklearnog materijala ako ne dobije jamstva da će takav materijal za vrijeme međunarodnog prijevoza biti zaštićen prema razinama opisanim u Dodatku I.
2. Nijedna država stranka Konvencije neće uvoziti niti odobriti uvoz nuklearnog materijala iz države koja nije stranka ove Konvencije ako ne dobije jamstva da će takav materijal za vrijeme međunarodnog prijevoza biti zaštićen prema razinama opisanim u Dodatku I.
3. Država stranka Konvencije neće dopustiti prijevoz nuklearnog materijala preko svojeg teritorija kopnenim ili unutarnjim plovnim putovima, ili preko svojih zračnih i pomorskih luka, između država koje nisu stranke ove Konvencije ako ne dobije jamstva da će takav materijal za vrijeme međunarodnog prijevoza biti zaštićen prema razinama opisanim u Dodatku I.
4. Svaka država stranka Konvencije će, u okviru svojeg nacionalnog zakonodavstva, primjenjivati razine fizičke zaštite opisane u Dodatku I. na nuklearni materijal koji se prevozi s jednog dijela države na drugi dio iste države međunarodnim vodenim putovima ili međunarodnim zračnim prostorom.
5. Država stranka Konvencije odgovorna za pribavljanje jamstava da će nuklearni materijal biti zaštićen prema razinama zaštite opisanim u Dodatku I. će, sukladno stavcima od 1. do 3, utvrditi i unaprijed obavijestiti države preko čijih se teritorija očekuje prijevoz nuklearnog materijala kopnenim ili unutarnjim plovnim putovima ili u čije će zračne ili pomorske luke takav nuklearni materijal ući.
6. Odgovornost za pribavljanje jamstava nevedenih u stavku 1, može se međusobnim dogovorom prenijeti na državu stranku Konvencije koja je uključena u prijevoz kao država uvoznica.
7. Nijedna odredba ovog članka ne može se tumačiti tako da na bilo koji način utječe na teritorijalni suverenitet i jurisdikciju države, uključujući i njezin zračni prostor i teritorijalno more.
Članak 5.
1. Države stranke Konvencije određuju i obavještavaju jedna drugu, neposredno ili preko Međunarodne agencije za atomsku energiju, o svojem ovlaštenom tijelu i kontaktnom mjestu odgovornom za fizičku zaštitu nuklearnog materijala i koordinaciju aktivnosti povrata i djelovanja u slučaju neovlaštenog odnošenja, korištenja ili zamjene nuklearnog materijala ili u slučaju takve osnovane prijetnje.
2. U slučaju krađe, pljačke ili bilo kojeg drugog nezakonitog uzimanja nuklearnog materijala ili takve osnovane prijetnje, države stranke Konvencije, sukladno svojem nacionalnom zakonodavstvu, surađuju i u najvećoj mogućoj mjeri pružaju pomoć radi povrata i zaštite takvog materijala svakoj državi koja to zatraži. Pri tome naročito:
(a) država stranka Konvencije poduzima odgovarajuće korake kako bi što prije obavijestila druge države na koje se to može odnositi, a kad je to primjereno i međunarodne organizacije, o bilo kojoj krađi, pljački ili drugom nezakonitom uzimanju nuklearnog materijala ili takve osnovane prijetnje;
(b) zainteresirane države stranke Konvencije, po potrebi, međusobno ili s međunarodnim organizacijama, razmjenjuju informacije radi zaštite ugroženog nuklearnog materijala, ovjeravanja cjelovitosti kontejnera za prijevoz, ili povrata nezakonito uzetog materijala i pri tome:
(i) usklađuju svoje napore diplomatskim i drugim dogovorenim putovima;
(ii) pružaju pomoć, ako je zatražena;
(iii) osiguravaju povrat nuklearnog materijala koji je ukraden ili koji nedostaje kao posljedica prethodno navedenih događaja.
Način provođenja ove suradnje utvrđuju zainteresirane države stranke Konvencije.
3. Države stranke Konvencije po potrebi surađuju i savjetuju se, neposredno ili preko međunarodnih organizacija, radi dobivanja smjernica za projektiranje, održavanje i unapređivanje sustava fizičke zaštite nuklearnog materijala u međunarodnom prijevozu.
Članak 6.
1. Države stranke Konvencije poduzimaju odgovarajuće mjere sukladno svojem nacionalnom zakonodavstvu, kako bi zaštitile tajnost bilo koje povjerljive obavijesti, koju su sukladno odredbama ove Konvencije, primile od druge države stranke Konvencije ili sudjelujući u nekoj aktivnosti u okviru primjene ove Konvencije. Ako države stranke Konvencije dostave povjerljive obavijesti međunarodnim organizacijama, poduzet će se mjere za zaštitu tajnosti takve obavijesti.
2. Sukladno odredbama ove Konvencije, od država stranaka neće se tražiti da dostave bilo koju obavijest za koju, prema nacionalnom zakonodavstvu, nije dopušteno priopćavanje ili koja bi mogla ugroziti sigurnost dotične države ili fizičku zaštitu nuklearnog materijala.
Članak 7.
1. Djela počinjena u međunarodnim razmjerima:
(a) neovlašteno primanje, posjedovanje, korištenje, promet, zamjena, odlaganje ili raspršivanje nuklearnog materijala, što izaziva ili može izazvati smrt ili ozbiljnu ozljedu bilo koje osobe ili znatnu materijalnu štetu;
(b) krađa ili pljačka nuklearnog materijala;
(c) pronevjera ili pribavljanje nuklearnog materijala prijevarom;
(d) zahtjev za iznuđivanje nuklearnog materijala prijetnjom ili upotrebom sile ili bilo kojim drugim načinom zastrašivanja;
(e) prijetnja:
(i) da će se nuklearni materijal upotrijebiti tako da prouzroči smrt ili ozbiljnu ozljedu bilo koje osobe ili da izazove znatnu materijalnu štetu, ili
(ii) da će biti počinjeno kazneno djelo navedeno u točki (b) s ciljem da se neka fizička ili pravna osoba, međunarodna organizacija ili država prisile da počine ili ne počine neko djelo;
(f) pokušaj da se počine kaznena djela navedena u točkama (a), (b) ili (c); i
(g) sudjelovanje u nekom od kaznenih djela navedenih u točkama od (a) do (f)
smatrat će se kaznenim djelom sukladno nacionalnom zakonodavstvu svake pojedine države stranke Konvencije.
2. Svaka država stranka Konvencije za kaznena djela navedena u ovom članku predvidjet će odgovarajuće kazne vodeći računa o njihovoj težini.
Članak 8.
1. Svaka država stranka Konvencije poduzima mjere koje su neophodne za uspostavu jurisdikcije u vezi s kaznenim djelima iz članka 7. i to u sljedećim slučajevima:
(a) kad je kazneno djelo počinjeno na teritoriju te države, odnosno na brodu ili zrakoplovu registriranom u toj državi;
(b) kad je navodni počinitelj državljanin te države.
2. Svaka država stranka Konvencije također poduzima takve mjere koje mogu biti neophodne za uspostavu jurisdikcije u vezi s ovim kaznenim djelima u slučajevima kod kojih je navodni počinitelj na teritoriju države, a ona ga ne izruči, sukladno članku 11., niti jednoj od država navedenih u stavku 1.
3. Ovom se Konvencijom ne isključuje primjena kaznenog zakona sukladno nacionalnom zakonodavstvu.
4. Osim država stranaka Konvencije spomenutih u stavcima 1. i 2., svaka država stranka Konvencije može, sukladno međunarodnom pravu, uspostaviti svoju jurisdikciju u vezi s kaznenim djelima navedenima u članku 7. ako sudjeluje u međunarodnom prijevozu nuklearnog materijala kao država izvoznica ili uvoznica.
Članak 9.
Nakon što se uvjeri da okolnosti to zahtijevaju, država stranka Konvencije na čijem je teritoriju navodni počinitelj, poduzima odgovarajuće mjere sukladno svojem nacionalnom zakonodavstvu, uključujući i pritvor, kako bi osigurala počiniteljevu prisutnost u svrhu kaznenog gonjenja ili izručenja. O mjerama poduzetim sukladno ovom članku bez odgode se obavještavaju one države koje trebaju uspostaviti svoju jurisdikciju sukladno članku 8. i, po potrebi, sve druge države na koje se to odnosi.
Članak 10.
Ako država stranka Konvencije, na čijem je teritoriju navodni počinitelj, ne izruči počinitelja, ona će bez iznimke i neopravdane odgode predati slučaj svojim nadležnim tijelima u svrhu gonjenja, sukladno svojem zakonodavstvu.
Članak 11.
1. Kaznena djela iz članka 7. smatraju se djelima za koja se podliježe izručenju uključenima u svaki postojeći ugovor o izručenju između država stranaka Konvencije. Države stranke Konvencije obvezuju se da će ova kaznena djela, kao djela za koja se podliježe izručenju, uključiti u sve ugovore o izručenju koje će ubuduće međusobno sklopiti.
2. Ako država stranka Konvencije koja uvjetuje izručenje postojanjem ugovora, dobije zahtjev za izručenje od druge države stranke Konvencije s kojom nema ugovor o izručenju, ona može po vlastitom izboru smatrati ovu Konvenciju pravnom osnovom za izručenje za ta kaznena djela. Izručenje se obavlja sukladno drugim uvjetima predviđenim zakonodavstvom države kojoj je takav zahtjev podnesen.
3. Države stranke Konvencije koje ne uvjetuju izručenje postojanjem ugovora, smatrat će ta kaznena djela kao djela za koja se podliježe izručenju između njih, ovisno o uvjetima predviđenim zakonodavstvom države kojoj je takav zahtjev podnesen.
4. Svako kazneno djelo smatra se, u svrhu izručenja između država stranaka Konvencije, djelom počinjenim ne samo na mjestu na kojem se dogodilo već i na teritorijima država stranaka Konvencije koje moraju uspostaviti svoju jurisdikciju sukladno stavku 1. članka 8.
Članak 12.
Svakoj osobi protiv koje se vodi postupak u vezi s kaznenim djelima navedenim u članku 7. jamči se pravedno postupanje u svim fazama postupka.
Članak 13.
1. Države stranke Konvencije jedna drugoj pružaju najveću moguću pomoć u vezi s kaznenim postupkom koji se vodi zbog kaznenih djela navedenih u članku 7., uključujući pribavljanje dokaza kojima raspolažu, a koji su nužni za vođenje postupka. U svim slučajevima primjenjuje se zakonodavstvo države kojoj je podnesen zahtjev.
2. Odredbe stavka 1. ne utječu na obveze predviđene bilo kojim drugim ugovorom, dvostranim ili višestranim, kojim je potpuno ili djelomično propisana ili će se propisati međusobna pomoć u kaznenim stvarima.
Članak 14.
1. Svaka država stranka Konvencije obavještava depozitara o svojim zakonima i propisima donesenim radi primjene ove Konvencije. Depozitar u određenim vremenskim razmacima dostavlja te informacije svim državama strankama Konvencije.
2. Država stranka Konvencije u kojoj se vodi kazneni postupak protiv navodnog počinitelja, kad god je to moguće, o konačnom ishodu postupka, najprije obavještava one države na koje se to izravno odnosi. Također, o konačnom ishodu država stranka Konvencije obavještava depozitara, koji o tome obavještava sve države.
3. Kada je riječ o kaznenom djelu u vezi s nuklearnim materijalom koji se koristi u miroljubive svrhe, pri domaćem korištenju, skladištenju ili prijevozu, a navodni počinitelj i nuklearni materijal ostanu na teritoriju države stranke Konvencije na kojem je to kazneno djelo počinjeno, nijedna odredba ove Konvencije neće se tumačiti kao obveza te države stranke da obavijesti o kaznenom postupku koji se vodi zbog takvog kaznenog djela.
Članak 15.
Dodaci ove Konvencije čine njezin sastavni dio.
Članak 16.
1. Konferenciju država stranaka Konvencije saziva depozitar po isteku pet godina od stupanja Konvencije na snagu u svrhu razmatranja njezine provedbe te primjerenosti preambule, cjelokupnog radnog dijela i dodataka u svjetlu tadašnje opće situacije.
2. Nakon toga, u razmacima od najmanje pet godina, većina država stranaka Konvencije može sazivati buduće konferencije u istu svrhu, podnošenjem prijedloga depozitaru.
Članak 17.
1. U slučaju spora između dviju ili više država stranaka u vezi s tumačenjem ili primjenom ove Konvencije, te će se države stranke savjetovati s ciljem rješavanja spora pregovorima ili bilo kojim drugim sredstvom miroljubivog rješavanja sporova prihvatljivim za sve stranke u sporu.
2. Bilo koji takav spor koji se ne može riješiti na način predviđen u stavku 1., na zahtjev bilo koje stranke u sporu, podnosi se na arbitražu ili se upućuje Međunarodnom sudu na odlučivanje. Ukoliko se spor podnosi na arbitražu, ako se stranke spora u roku od šest mjeseci od dana zahtjeva ne suglase o organizaciji arbitraže, svaka od njih može od predsjednika Međunarodnog suda ili glavnog tajnika Ujedinjenih naroda zatražiti da imenuje jednog ili više arbitara. U slučaju suprotstavljenih zahtjeva stranaka spora, prednost će imati zahtjev upućen glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.
3. Svaka država stranka Konvencije može, u vrijeme potpisivanja, ratifikacije, prihvaćanja ili odobrenja ove Konvencije ili pristupanja Konvenciji, izjaviti da se ne smatra obveznom primijeniti jedan ili oba postupka za rješavanje sporova predviđenih u stavku 2. Druge države stranke Konvencije nisu vezane postupkom za rješavanje sporova predviđenim u stavku 2. u odnosu na državu stranku koja je stavila rezervu na taj postupak.
4. Bilo koja država stranka Konvencije koja je stavila rezervu sukladno stavku 3., može u svako doba povući tu rezervu, notifikacijom depozitaru.
Članak 18.
1. Ova Konvencija otvorena je za potpisivanje svim državama u sjedištu Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 3. ožujka 1980. do njezina stupanja na snagu.
2. Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju država potpisnica.
3. Nakon stupanja na snagu ova će Konvencija biti otvorena za pristupanje svim državama.
4. (a) Ova Konvencija bit će otvorena za potpisivanje ili pristupanje međunarodnim organizacijama i regionalnim integracijskim organizacijama ili organizacijama drugog karaktera, pod uvjetom da su članice bilo koje takve organizacije suverene države i da je ta organizacija ovlaštena za pregovaranje, sklapanje i primjenu međunarodnih sporazuma u vezi s pitanjima obuhvaćenim ovom Konvencijom.
(b) U okviru svoje nadležnosti takve organizacije u svoje ime ostvaruju prava i ispunjavaju obveze koje ova Konvencija pripisuje državama strankama.
(c) Kad postane strankom ove Konvencije, ta organizacija dostavlja depozitaru izjavu u kojoj su naznačene države članice organizacije i članci ove Konvencije koji se na nju ne primjenjuju.
(d) Ta organizacija nema dodatno pravo glasa uz glasove svojih država članica.
5. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu pohranjuju se kod depozitara.
Članak 19.
1. Ova Konvencija stupa na snagu tridesetog dana od dana pohrane dvadeset prve isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju kod depozitara.
2. Za svaku državu koja ratificira, prihvati ili odobri ovu Konvenciju ili joj pristupi nakon datuma polaganja dvadeset prve isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, Konvencija stupa na snagu tridesetog dana od dana polaganja njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.
Članak 20.
1. Ne dirajući u odredbe članka 16., država stranka Konvencije može predložiti izmjene ove Konvencije. Prijedlog izmjena podnosi se depozitaru, koji o tome odmah obavještava sve države stranke Konvencije. Ako većina država stranaka Konvencije zahtijeva od depozitara da sazove konferenciju radi razmatranja predloženih izmjena, depozitar svim državama strankama upućuje poziv da sudjeluju na konferenciji, koja će početi najranije 30 dana nakon dana upućivanja poziva. O svakoj izmjeni usvojenoj na konferenciji dvotrećinskom većinom svih država stranaka Konvencije, depozitar odmah obavještava sve države stranke.
2. Izmjene stupaju na snagu za svaku državu stranku Konvencije koja položi ispravu o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju izmjena, tridesetog dana nakon dana kad dvije trećine država stranaka polože kod depozitara svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Nakon toga izmjene stupaju na snagu za svaku drugu državu stranku Konvencije na dan kad ta država stranka položi svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju izmjena.
Članak 21.
1. Svaka država stranka može otkazati ovu Konvenciju pisanom obaviješću upućenom depozitaru.
2. Otkaz stupa na snagu sto osamdeset dana od dana kad depozitar primi takvu obavijest.
Članak 22.
Depozitar odmah obavještava sve države o:
(a) svakom potpisivanju ove Konvencije;
(b) svakom polaganju isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu;
(c) svakoj rezervi ili povlačenju, sukladno članku 17;
(d) svakom priopćenju kojeg dostavi bilo koja organizacija sukladno stavku 4. c) članka 18;
(e) stupanju ove Konvencije na snagu;
(f) stupanju svake izmjene ove Konvencije na snagu;
(g) svakom otkazu, sukladno članku 21.
Članak 23.
Izvornik ove Konvencije, čiji su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku jednako vjerodostojni, bit će pohranjen kod generalnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju, koji će svim državama dostaviti ovjerene preslike.
U potvrdu navedenog, dolje potpisani, propisno ovlašteni, potpisali su ovu Konvenciju 3. ožujka 1980, otvorenu za potpisivanje u Beču i New Yorku.

DODATAK 1

RAZINE FIZIČKE ZAŠTITE KOJE TREBA PRIMJENJIVATI U MEĐUNARODNOM PRIJEVOZU NUKLEARNOG MATERIJALA PREMA KATEGORIZACIJI U DODATKU II

1. Razine fizičke zaštite nuklearnog materijala za vrijeme uskladištenja tijekom međunarodnog prijevoza nuklearnog materijala obuhvaćaju:
(a) za materijale III. kategorije, uskladištenje u prostoru s kontroliranim pristupom;
(b) za materijale II. kategorije, uskladištenje u prostoru pod stalnim nadzorom straže ili elektroničkih uređaja, okruženom fizičkom preprekom s ograničenim brojem ulaznih mjesta pod odgovarajućom kontrolom, ili unutar bilo kojeg prostora s podjednakom razinom fizičke zaštite;
(c) za materijal I. kategorije, uskladištenje u zaštićenom prostoru kao što je predviđeno za II. kategoriju, pri čemu je dodatno pristup ograničen na provjerene osobe i pod kontrolom straže koja je u neposrednoj vezi s odgovarajućim snagama za brzo djelovanje. Svrha posebnih mjera koje se u ovom kontekstu poduzimaju je otkrivanje i sprječavanje svakog napada, neovlaštenog pristupa ili neovlaštenog odnošenja materijala.
2. Razine fizičke zaštite nuklearnog materijala tijekom međunarodnog prijevoza obuhvaćaju:
(a) za materijale II. i III. kategorije, prijevoz se obavlja uz posebne mjere opreza koje uključuju prethodni dogovor pošiljatelja, primatelja i prijevoznika, te prethodni sporazum između fizičkih ili pravnih osoba, sukladno jurisdikciji i propisima zemalja izvoznica i uvoznica, kojima se utvrđuje vrijeme, mjesto i postupak prenošenja odgovornosti za prijevoz;
(b) za materijale I kategorije, prijevoz se obavlja uz iste posebne mjere opreza predviđene za prijevoz materijala II. i III. kategorije i dodatno pod stalnim nadzorom pratnje u uvjetima kojima se osigurava neposredna veza s odgovarajućim snagama za brzo djelovanje;
(c) za prirodni uranij, osim uranija u obliku rude ili jalovine, zaštita pri prijevozu količine veće od 500 kg U predviđa prethodnu najavu prijevoza pošiljke u kojoj se navodi način prijevoza, očekivano vrijeme dolaska i potvrđivanje primitka pošiljke.

DODATAK II

Tablica: KATEGORIZACIJA NUKLEARNOG MATERIJALA

Materijal		Oblik			Kategorija I	Kategorija II		Kategorija IIIc
1. Plutonija		neozračenib		2 kg ili više	manje od 2 kg, ali	500 g ili manje, ali više
								više od 500 g 		od 15 g
2. Uranij-235		neozračenib
			- uranij obogaćen na
			razinu od 20% 235U 	5 kg ili više	manje od 5 kg, ali 	1 kg ili manje, ali više
			ili više 				više od 1 kg 		od 15 g
			- uranij obogaćen na 			10 kg ili više 		manje od 10 kg, ali više
			razinu od 10% 235U,ali						od 1 kg
			manje od 20% 235U
			-uranij obogaćen više od
			prirodnog,ali manje od						10 kg ili više
			10% 235U
3. Uranij-233 		neozračenib 		2 kg ili više 	manje od 2 kg, ali 	500 g ili manje, ali više
								više od 500 g 		od 15 g
4. Ozračeno gorivo						osiromašeni ili prirodni
								uranij, torij ili nisko
								obogaćeno gorivo (manje od
								10% fisilnog sadržaja)d/e

a) Svaki plutonij osim onog s izotopnom koncentracijom koja prelazi 80% plutonija-238.
b) Materijal koji nije ozračen u reaktoru ili materijal ozračen u reaktoru ali s razinom zračenja jednakom ili manjom od 100 rad/h na jedan metar bez zaklona.
c) Količine koje ne ulaze u kategoriju III i prirodni uranij, moraju biti zaštićene sukladno praksi opreznog rukovanja.
d) Premda je ova razina zaštite preporučena, ostaje da države, nakon ocjene posebnih okolnosti, odrede drugačiju kategoriju fizičke zaštite.
e) Drugo gorivo koje je temeljem njegova izvornog sadržaja fisilnog materijala klasificirano kao kategorija I ili II prije ozračivanja može se kategorizirati jednu kategoriju niže dok razina zračenja goriva prelazi 100 rad/h na jedan metar bez zaklona.

THE CONVENTION ON THE PHYSICAL PROTECTION OF NUCLEAR MATERIAL

THE STATES PARTIES TO THIS CONVENTION,
RECOGNIZING the right of all States to develop and apply nuclear energy for peaceful purposes and their legitimate interests in the potential benefits to be derived from the peaceful application of nuclear energy,
CONVINCED of the need for facilitating international co-operation in the peaceful application of nuclear energy,
DESIRING to avert the potential dangers posed by the unlawful taking and use of nuclear material,
CONVINCED that offences relating to nuclear material are a matter of grave concern and that there is an urgent need to adopt appropriate and effective measures to ensure the prevention, detection and punishment of such offences,
AWARE OF THE NEED FOR international co-operation to establish, in conformity with the national law of each State Party and with this Convention, effective measures for the physical protection of nuclear material,
CONVINCED that this Convention should facilitate the safe transfer of nuclear material,
STRESSING also the importance of the physical protection of nuclear material in domestic use, storage and transport,
RECOGNIZING the importance of effective physical protection of nuclear material used for military purposes, and understanding that such material is and will continue to be accorded stringent physical protection,
HAVE AGREED as follows:
Article 1
For the purposes of this Convention:
a. "nuclear material" means plutonium except that with isotopic concentration exceeding 80% in plutonium-238; uranium-233; uranium enriched in the isotope 235 or 233; uranium containing the mixture of isotopes as occurring in nature other than in the form of ore or ore-residue; any material containing one or more of the foregoing;
b. "uranium enriched in the isotope 235 or 233" means uranium containing the isotope 235 or 233 or both in an amount such that the abundance ratio of the sum of these isotopes to the isotope 238 is greater than the ratio of the isotope 235 to the isotope 238 occurring in nature;
c. "international nuclear transport" means the carriage of a consignment of nuclear material by any means of transportation intended to go beyond the territory of the State where the shipment originates beginning with the departure from a facility of the shipper in that State and ending with the arrival at a facility of the receiver within the State of ultimate destination.
Article 2
1. This Convention shall apply to nuclear material used for peaceful purposes while in international nuclear transport.
2. With the exception of articles 3 and 4 and paragraph 3 of article 5, this Convention shall also apply to nuclear material used for peaceful purposes while in domestic use, storage and transport.
3. Apart from the commitments expressly undertaken by States Parties in the articles covered by paragraph 2 with respect to nuclear material used for peaceful purposes while in domestic use, storage and transport, nothing in this Convention shall be interpreted as affecting the sovereign rights of a State regarding the domestic use, storage and transport of such nuclear material.
Article 3
Each State Party shall take appropriate steps within the framework of its national law and consistent with international law to ensure as far as practicable that, during international nuclear transport, nuclear material within its territory, or on board a ship or aircraft under its jurisdiction insofar as such ship or aircraft is engaged in the transport to or from that State, is protected at the levels described in Annex I.
Article 4
1. Each State Party shall not export or authorize the export of nuclear material unless the State Party has received assurances that such material will be protected during the international nuclear transport at the levels described in Annex I.
2. Each State Party shall not import or authorize the import of nuclear material from a State not party to this Convention unless the State Party has received assurances that such material will during the international nuclear transport be protected at the levels described in Annex I.
3. A State Party shall not allow the transit of its territory by land or internal waterways or through its airports or seaports of nuclear material between States that are not parties to this Convention unless the State Party has received assurances as far as practicable that this nuclear material will be protected during international nuclear transport at the levels described in Annex I.
4. Each State Party shall apply within the framework of its national law the levels of physical protection described in Annex I to nuclear material being transported from a part of that State to another part of the same State through international waters or airspace.
5. The State Party responsible for receiving assurances that the nuclear material will be protected at the levels described in Annex I according to paragraphs 1 to 3 shall identify and inform in advance States which the nuclear material is expected to transit by land or internal waterways, or whose airports or seaports it is expected to enter.
6. The responsibility for obtaining assurances referred to in paragraph 1 may be transferred, by mutual agreement, to the State Party involved in the transport as the importing State.
7. Nothing in this article shall be interpreted as in any way affecting the territorial sovereignty and jurisdiction of a State, including that over its airspace and territorial sea.
Article 5
1. States Parties shall identify and make known to each other directly or through the International Atomic Energy Agency their central authority and point of contact having responsibility for physical protection of nuclear material and for co-ordinating recovery and response operations in the event of any unauthorized removal, use or alteration of nuclear material or in the event of credible threat thereof.
2. In the case of theft, robbery or any other unlawful taking of nuclear material or of credible threat thereof, States Parties shall, in accordance with their national law, provide co-operation and assistance to the maximum feasible extent in the recovery and protection of such material to any State that so requests. In particular:
a. a State Party shall take appropriate steps to inform as soon as possible other States, which appear to it to be concerned, of any theft, robbery or other unlawful taking of nuclear material or credible threat thereof and to inform, where appropriate, international organizations;
b. as appropriate, the States Parties concerned shall exchange information with each other or international organizations with a view to protecting threatened nuclear material, verifying the integrity of the shipping container, or recovering unlawfully taken nuclear material and shall:
i. co-ordinate their efforts through diplomatic and other agreed channels;
ii. render assistance; if requested;
iii. ensure the return of nuclear material stolen or missing as a consequence of the above-mentioned events.
The means of implementation of this co-operation shall be determined by the States Parties concerned.
3. States Parties shall co-operate and consult as appropriate, with each other directly or through international organizations, with a view to obtaining guidance on the design, maintenance and improvement of systems of physical protection of nuclear material in international transport.
Article 6
1. States Parties shall take appropriate measures consistent with their national law to protect the confidentiality of any information which they receive in confidence by virtue of the provisions of this Convention form another State Party or through participation in an activity carried out for the implementation of this Convention. If States Parties provide information to international organizations in confidence, steps shall be taken to ensure that the confidentiality of such information is protected.
2. States Parties shall not be required by this Convention to provide any information which they are not permitted to communicate pursuant to national law or which would jeopardize the security of the State concerned or the physical protection of nuclear material.
Article 7
1. The intentional commission of:
a. an act without lawful authority which constitutes the receipt, possession, use, transfer, alteration, disposal or dispersal of nuclear material and which causes or is likely to cause death or serious injury to any person or substantial damage to property;
b. a theft of robbery of nuclear material;
c. an embezzlement or fraudulent obtaining of nuclear material;
d. an act constituting a demand for nuclear material by threat or use of force or by any other form of intimidation;
e. a threat:
i. to use nuclear material to cause death or serious injury to any person or substantial property damage, or
ii. to commit an offence described in sub-paragraph (b) in order to compel a natural or legal person, international organization or State to do or to refrain from doing any act;
f. an attempt to commit any offence described in paragraphs (a), (b) or (c); and
g. an act which constitutes participation in any offence described in paragraphs (a) to (f)
shall be made a punishable offence by each State Party under its national law.
2. Each State Party shall make the offences described in this article punishable by appropriate penalties which take into account their grave nature.
Article 8
1. Each State Party shall take such measures as may be necessary to establish its jurisdiction over the offences set forth in article 7 in the following cases;
a. when the offence is committed in the territory of that State or on board a ship or aircraft registered in that State;
b. when the alleged offender is a national of that State.
2. Each State Party shall likewise take such measures as may be necessary to establish its jurisdiction over these offences in cases where the alleged offender is presented in its territory and it does not extradite him pursuant to article 11 to any of the States mentioned in paragraph 1.
3. This Convention does not exclude any criminal jurisdiction exercised in accordance with national law.
4. In addition to the States Parties mentioned in paragraphs 1 and 2, each State Party may, consistent with international law, establish its jurisdiction over the offences set forth in article 7 when it is involved in international nuclear transport as the exporting or importing State.
Article 9
Upon being satisfied that the circumstances so warrant, the State Party in whose territory the alleged offender is present shall take appropriate measures, including detention, under its national law to ensure his presence for the purpose of prosecution or extradition. Measures taken according to this article shall be notified without delay to the States required to establish jurisdiction pursuant to article 8 and, where appropriate, all other States concerned.
Article 10
The State Party in whose territory the alleged offender is present shall, if it does not extradite him, submit, without exception whatsoever and without undue delay, the case to its competent authorities for the purpose of prosecution, through proceedings in accordance with the laws of that State.
Article 11
1. The offences in article 7 shall be deemed to be included as extraditable offences in any extradition treaty existing between States Parties. States Parties undertake to include those offences as extraditable offences in every future extradition treaty to be concluded between them.
2. If a State Party which makes extradition conditional on the existence of a treaty receives a request for extradition from another State Party with which it has no extradition treaty, it may at its option consider this Convention as the legal basis for extradition in respect of those offences. Extradition shall be subject to the other conditions provided by the law of the requested State.
3. States Parties which do not make extradition conditional on the existence of a treaty shall recognize those offences as extraditable offences between themselves subject to the conditions provided by the law of the requested State.
4. Each of the offences shall be treated, for the purpose of extradition between States Parties, as if it had been committed not only in the place in which it occurred but also in the territories of the States Parties required to establish their jurisdiction in accordance with paragraph 1 of article 8.
Article 12
Any person regarding whom proceedings are being carried out in connection with any of the offences set forth in article 7 shall be guaranteed fair treatment at all stages of the proceedings.
Article 13
1. States Parties shall afford one another the greatest measure of assistance in connection with criminal proceedings brought in respect of the offences set forth in article 7, including the supply of evidence at their disposal necessary for the proceedings. The law of the State requested shall apply in all cases.
2. The provisions of paragraph 1 shall not affect obligations under any other treaty, bilateral or multilateral, which governs or will govern, in whole or in part, mutual assistance in criminal matters.
Article 14
1. Each State Party shall inform the depositary of its laws and regulations which give effect to this Convention. The depositary shall communicate such information periodically to all States Parties.
2. The State Party where an alleged offender is prosecuted shall, wherever practicable, first communicate the final outcome of the proceedings to the States directly concerned. The State Party shall also communicate the final outcome to the depositary who shall inform all States.
3. Where an offence involves nuclear material used for peaceful purposes in domestic use, storage or transport, and both the alleged offender and the nuclear material remain in the territory of the State Party in which the offence was committed, nothing in this Convention shall be interpreted as requiring that State Party to provide information concerning criminal proceedings arising out of such an offence.
Article 15
The Annexes constitute an integral part of this Convention.
Article 16
1. A conference of States Parties shall be convened by the depositary of five years after the entry into force of this Convention to review the implementation of the Convention and its adequacy as concerns the preamble, the whole of the operative part and the annexes in the light of the then prevailing situation.
2. At intervals of not less than five years thereafter, the majority of States Parties may obtain, by submitting a proposal to this effect to the depositary, the convening of further conferences with the same objective.
Article 17
1. In the event of a dispute between two or more States Parties concerning the interpretation or application of this Convention, such States Parties shall consult with a view to the settlement of the dispute by negotiation, or by any other peaceful means of settling disputes acceptable to all parties to the dispute.
2. Any dispute of this character which cannot be settled in the manner prescribed in paragraph 1 shall, at the request of any party to such dispute, be submitted to arbitration or referred to the International Court of Justice for decision. Where a dispute is submitted to arbitration, if, within six months from the date of the request, the parties to the dispute are unable to agree on the organization of the arbitration, a party may request the President of the International Court of Justice or the Secretary-General of the United Nations to appoint one or more arbitrators. In case of conflicting requests by the parties to the dispute, the request to the Secretary-General of the United Nations shall have priority.
3. Each State Party may at the time of signature, ratification, acceptance or approval of this Convention or accession thereto declare that it does not consider itself bound by either or both of the dispute settlement procedures provided for in paragraph 2. The other States Parties shall not be bound by a dispute settlement procedure provided for in paragraph 2, with respect to a State Party which has made a reservation to that procedure.
4. Any State Party which has made a reservation in accordance with paragraph 3 may at any time withdraw that reservation by notification to the depositary.
Article 18
1. This Convention shall be open for signature by all States at the Headquarters of the International Atomic Energy Agency in Vienna and at the Headquarters of the United Nations in New York from 3 March 1980 until its entry into force.
2. This Convention is subject to ratification, acceptance or approval by the signatory States.
3. After its entry into force, this Convention will be open for accession by all States.
a. This Convention shall be open for signature or accession by international organizations and regional organizations of an integration or other nature, provided that any such organization is constituted by sovereign States and has competence in respect of the negotiation, conclusion and application of international agreements in matters covered by this Convention.
b. In matters within their competence, such organizations shall, on their own behalf, exercise the rights and fulfil the responsibilities which this Convention attributes to States Parties.
c. When becoming party to this Convention such an organization shall communicate to the depository a declaration indicating which States are members thereof and which articles of this Convention do not apply to it.
d. Such an organization shall not hold any vote additional to those of its Member States.
4. Instruments of ratification, acceptance, approval or accession shall be deposited with depositary.
Article 19
1. This Convention shall enter into force on the thirtieth day following the date of deposit of the twenty-first instrument of ratification, acceptance or approval with the depositary.
2. For each State ratifying, accepting, approving or acceding to the Convention after the date of deposit of the twenty-first instrument of ratification, acceptance or approval, the Convention shall enter into force on the thirtieth day after the deposit by such State of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession.
Article 20
1. Without prejudice to article 16 a State Party may propose amendments to this Convention. The proposed amendment shall be submitted to the depositary who shall circulate it immediately to all States Parties. If a majority of States Parties request the depositary to convene a conference to consider the proposed amendments, the depositary shall invite all States Parties to attend such a conference to being not sooner than thirty days after the invitations are issued. Any amendment adopted at the conference by a two-thirds majority of all States Parties shall be promptly circulated by the depositary to all States Parties.
2. The amendment shall enter into force for each State Party that deposits its instrument of ratification, acceptance or approval of the amendment on the thirtieth day after the date on which two thirds of the States Parties have deposited their instruments of ratification, acceptance or approval with the depositary. Thereafter, the amendment shall enter into force for nay other State Party on the day on which that State Party deposits its instrument of ratification, acceptance or approval of the amendment.
Article 21
1. Any State Party any denounce this Convention by written notification to the depositary.
2. Denunciation shall take effect one hundred and eighty days following the date on which notification is received by the depositary.
Article 22
The depositary shall promptly notify all States of:
a. each signature of this Convention;
b. each deposit of an instrument of ratification, acceptance, approval or accession;
c. any reservation or withdrawal in accordance with article 17;
d. any communication made by an organization in accordance with paragraph 4(c) of article 18;
e. the entry into force of this Convention;
f. the entry into force of any amendment to this Convention; and
g. any denunciation made under article 21.
Article 23
The original of this Convention, of which the Arabic, Chinese, English, French, Russian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the Director General of the International Atomic Energy Agency who shall send certified copies thereof to all States.
IN WITNESS WHEREOF, the undersigned, being duly authorized, have signed this Convention, opened for signature at Vienna and at New York on 3 March 1980.
ANNEX 1
LEVELS OF PHYSICAL PROTECTION TO BE APPLIED IN INTERNATIONAL
TRANSPORT OF NUCLEAR MATERIALS AS CATEGORIZED IN ANNEX II
1. Levels of physical protection for nuclear material during storage incidental to international nuclear transport include:
a. For Category III materials, storage within an area to which access is controlled;
b. For Category II materials, storage within an area under constant surveillance by guards or electronic devices, surrounded by a physical barrier with a limited number of points of entry under appropriate control or any area with an equivalent level of physical protection;
c. For Category I material, storage within a protected area as defined for Category II above, to which, in addition, access is restricted to persons whose trustworthiness has been determined, and which is under surveillance by guards who are in close communication with appropriate responses forces. Specific measures taken in this context should have as their object the detection and prevention of any assault, unauthorized access or unauthorized removal of material.
2. Levels of physical protection for nuclear material during international transport include:
a. For Category II and III materials, transportation shall take place under special precautions including prior arrangements among sender, receiver, and carrier, and prior agreement between natural or legal persons subject to the jurisdiction and regulation of exporting and importing States, specifying time, place and procedures for transferring transport responsibility;
b. For Category I materials, transportation shall take place under special precautions identified above for transportation of Category II and III materials, and in addition, under constant surveillance by escorts and under conditions which assure close communication with appropriate response forces;
c. For natural uranium other than in the form of ore or ore-residue; transportation protection for quantities exceeding 500 kilograms uranium shall include advance notification of shipment specifying mode of transport, expected time of arrival and confirmation of receipt of shipment.

TABLE: CATEGORIZATION OF NUCLEAR MATERIAL

Material	Form				Category I	Category II			Category III
1. Plutonium	Unirradiated			2 kg or more	Less tran 2kg but more		500 g or less but more
							 	than 500 g			than 15 g
2. Uranium-235	Unirradiated
		-uranium enriched to20% U	5 kg or more	Less than 5 kg but more		1 kg or less but more
		or more						than 1 kg			than 15 kg
		-uranium enriched to 10% U			10 kg or more			Less than 10 kg but more
		but less than 20% U								than 1 kg
		-uranium enriched above natural,						10 kg or more
		but less than 10% U
3. Uranium-233	Unirradiated			2 kg or more	Less than 2kg bur more		500g but more than 15 g
								than 500g
4. Irradiated fuel						Depleted or natural uranium,
								thorium or low-enriched fuel
								(less than 10% fissile content)

a/ All plutonium except that with isotopic concentration exceeding 80% in plutonium-238.
b/ Material not irradiated in a reactor or material irradiated in a reactor but with a radiation level equal to or less than 100 rads/hour at one metre unshielded.
c/ Quantities not falling in Category III and natural uranium should be protected in accordance with prudent management practice.
d/ Although this level of protection is recommended, it would be open to States, upon evaluation of the specific circumstances, to assign a different category of physical protection.
e/Other fuel which by virtue of its original fissile material content is classified as Category I and II before irradiation may be reduced one category level while the radiation level from the fuel exceeds 100 rads/hour at one metre unshielded.