HRVATSKI SABOR

101

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU EUROPSKE KONVENCIJE O PREKOGRANIČNOJ TELEVIZIJI I PROTOKOLA O IZMJENAMA EUROPSKE KONVENCIJE O PREKOGRANIČNOJ TELEVIZIJI

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Europske konvencije o prekograničnoj televiziji i Protokola o izmjenama Europske konvencije o prekograničnoj televiziji, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 26. rujna 2001.

Broj: 01-081-01-3035/2
Zagreb, 2. listopada 2001.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU EUROPSKE KONVENCIJE O PREKOGRANIČNOJ TELEVIZIJI I PROTOKOLA O IZMJENAMA EUROPSKE KONVENCIJE O PREKOGRANIČNOJ TELEVIZIJI

Članak 1.

Potvrđuje se Europska konvencija o prekograničnoj televiziji, usvojena 5. svib­nja 1989., a koju je Republika Hrvatska potpisala 7. srp­nja 1999. i Protokol o izmjenama Europske konvencije o prekograničenoj televiziji, usvojen 1. listopada 1998.

Članak 2.

Tekst Europske konvencije i Protokola iz članka I. ovoga Zakona u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

 

EUROPEAN CONVENTION ON TRANSFRONTIER TELEVISION

PREAMBLE

The member States of the Council of Europe and the other States Party to the European Cultural Convention, signatory hereto,

Considering that the aim of the Council of Europe is to achieve a greater unity between its members, for the purpose of safe­guarding and realising the ideals and principles which are their common heritage;

Considering that the dignity and equal worth of every human being constitute fundamental elements of those principles;

Considering that the freedom of expression and information, as, embodied in Article 10 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, constitutes one of the essential principles of a democratic society and one of the basic conditions for its progress and for the development of every human being;

Reaffirming their commitment to the principles of the free flow of information and ideas and the independence of broadcasters which constitute an indispensable basis for their broadcasting policy;

Affirming the importance of broadcasting for the development of culture and the free formation of opinions in conditions safe­guarding pluralism and equality of opportunity among all democratic groups and political parties;

Convinced that the continued development of information and communication technology should serve to further the right, re­gardless of frontiers, to express, to seek, to receive and to impart information and ideas whatever their source;

Being desirous to present an increasing range of choice of programme services for the public, thereby enhancing Europežs heritage and developing its audiovisual creation, and being determined to achieve this cultural objective through efforts to increase the production and circulation of high-quality programmes, thereby responding to the publicžs expectations in the political, educational and cultural fields;

Recognising the need to consolidate the common broad framework of re­gulation;

Bearing in mind Resolution No. 2 and the Declaration of the Ist European Ministerial Conference on Mass Media Policy;

Being desirous to develop the principles embodied in the existing Council of Europe Recommendations on principles on television advertising, on equality between women and men in the media, on the use of satellite capacity for television and sound radio, and on the promotion of audiovisual production in Europe,

Have agreed as follows:

CHAPTER I

GENERAL PROVISIONS

Article 1

OBJECT AND PURPOSE

This Convention is concerned with programme services embodied in transmissions. The purpose is to facilitate, among the Parties, the transfrontier transmission and the retransmission of television programme services.

Article 2

TERMS EMPLOYED

For the purposes of this Convention:

a. »Transmission« means the initial emission by terrestrial transmitter, by cable, or by satellite of whatever nature, in encoded or uncencoded form, of television programme services for reception by the general public. It does not include communication services operating on individual demand;

b. »Retransmission« signifies the fact of receiving and simultaneously transmitting, irrespective of the technical means employed, complete and unchanged television programme services, or important parts of such services, transmitted by broadcasters for reception by the general public;

c. »Broadcaster« means the natural or le­gal person who composes television programme services for reception by the general public and transmits them or has them transmitted, complete and unchanged, by a third party;

d. »Programme service« means all the items within a single service provided by a given broadcaster within the meaning of the preceding paragraph;

e. »European audiovisual works« means creative works, the production or co-production of which is controlled by European natural or le­gal persons;

f. »Advertisement« means any public announcement intended to promote the sale, purchase or rental of a product or service, to advance a cause or idea or to bring about some other effect desired by the advertiser, for which transmission time has been given to the advertiser for remuneration or similar consideration;

g. »Sponsorship« means the participation of a natural or le­gal person, who is not engaged in broadcasting activities or in the production of audiovisual works, in the direct financing of a programme with a view to promoting the name, tradermark or image of that person.

Article 3

FIELD OF APPLICATION

This Convention shall apply to any programme service transmitted or retransmitted by entities or by technical means within the jurisdiction of a Party, whether by cable, terrestrial transmitter or satellite, and which can be received, directly or indirectly, in one or more other Parties.

Article 4

FREEDOM OF RECEPTION AND RETRANSMISSION

The Parties shall ensure freedom of expression and information in accordance with Article 10 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms and they shall guarantee freedom of reception and shall not restrict the retransmission on their territories of programme services which comply with the terms of this Convention.

Article 5

DUTIES OF THE TRANSMITTING PARTIES

1. Each trasmitting Party shall ensure, by appropriate means and through its competent organs, that all programme services transmitted by entities or by technical means within its jurisdiction, within the meaning of Article 3, comply with the terms of this Convention.

2. For the purposes of this Convention, the transmitting Party shall be:

a. in the case of terrestrial transmissions, the Party in which the initial emission is effected;

b. in the case of satellite transmissions:

i. the Party in which the satellite up-link is situated;

ii. the Party which grants the use of the frequency or a satellite capacity when the up-link is situated in a State which is not a Party to this Convention;

iii. the Party in which the broadcaster has its seat when responsibility under sub-paragraphs i and ii is not established.

3. When programme services transmitted from States which are not Parties to this Convention are retransmitted by entities or by technical means within the jurisdiction of a Party, within the meaning of Article 3, that Party, acting as transmitting Party, shall ensure, by appropriate means and through its competent organs, compliance with the terms of this Convention.

Article 6

PROVISION OF INFORMATION

1. The responsibilities of the broadcaster shall be clearly and adequately specified in the authorisation issued by, or contract concluded with, the competent authority of each Party, or by any other le­gal measure.

2. Information about the broadcaster shall be made available, upon request, by the competent authority of the transmitting Party. Such information shall include, as a minimum, the name or denomination, seat and status of the broadcaster, the name of the le­gal representative, the composition of the capital, the nature, purpose and mode of financing of the programme service the broadcaster is providing or intends providing.

CHAPTER II

PROGRAMMING MATTERS

Article 7

RESPONSIBILITIES OF THE BROADCASTER

1. All items of programme services, as concerns their presentation and content, shall respect the dignity of the human being and the fundamental rights of others.

In particular, they shall not:

a. be indecent and in particular contain pornography;

b. give undue prominence to violence or be likely to incite to racial hatred.

2. All items of programme services which are likely to impair the physical, mental or moral development of children and adolescents shall not be scheduled when, because of the time of transmission and reception, they are likely to watch them.

3. The broadcaster shall ensure that news fairly present facts and events and encourage the free formation of opinions.

Article 8

RIGHT OF REPLY

1. Each transmitting Party shall ensure that every natural or le­gal person, re­gardless of nationality or place of residence, shall have the opportunity to exercise a right of reply or to seek other comparable le­gal or administrative remedies relating to programmes transmitted or retransmitted by entities or by technical means within its jurisdiction, within the meaning of Article 3. In particular, it shall ensure that timing and other arrangements for the exercise of the right of reply are such that this right can be effectively exercised. The effective exercise of this right or other comparable legal or administrative remedies shall be ensured both as regards the timing and the modalities.

2. For this purpose, the name of the broadcaster responsible for the programme service shall be identified therein at regular intervals by appropriate means.

Article 9

Access of the public to major events

Each Party shall examine the legal measures to avoid the right of the public to information being undermined due to the exercise by a broadcaster of exclusive rights for the transmission or retransmission, within the meaning of Article 3, of an event of high public interest and which has the effect of depriving a large part of the public in one or more other Parties of the opportunity to follow that event on television.

Article 10

Cultural objectives

1. Each transmitting Party shall ensure, where practicable and by appropriate means, that broadcasters reserve for European works a majority proportion of their transmission time, excluding the time appointed to news, sports events, games, advertising and teletext services. This proportion, having regard to the broadcasteržs informational, educational, cultural and entertainment responsibilities to its viewing public, should be achieved progressively, on the basis of suitable criteria.

2. In case of disagreement between a receiving Party and a transmitting Party on the application of the preceding paragraph, recourse may be had, at the  request of one of the Parties; to the Standing Committee with a view to its formulating and advisory opinion on the subject. Such a disagreement shall not be submitted to the arbitration procedure provided for in Article 26.

3. The Parties undertake to look together for the most appropriate instruments and procedures to support, without discrimination between broadcasters, the activity and development of European production, particularly in countries with a low audiovisual production capacity or restricted language area.

4. The Parties, in the spirit of co-operation and mutual assistance which underlies this Convention, shall endeavour to avoid that programme services transmitted or retransmitted by entities or by technical means within their jurisdiction, within the meaning of Article 3, endanger the pluralism of the press and the development of the cinema industries. No cinematographic work shall accordingly be transmitted in such services, unless otherwise agreed between its right holders and the broadcaster, until two years have elapsed since the work was first shown in cinemas; in the case of cinematographic works co-produced by the broadcaster, this period shall be one year.

CHAPTER III

ADVERTISING

Article 11

General standards

1. All advertisements shall be fair and honest.

2. Advertisements shall not be misleading and shall not prejudice the interests of consumers.

3. Advertisements addressed to or using children shall avoid anything likely to harm their interests and shall have regard to their special susceptibilities.

4. The advertiser shall not exercise any editorial influence over the content of programmes.

Article 12

Duration

1. The amount of advertising shall not exceed 15% of the daily transmission time. However, this percentage may be increased to 20% to include forms of advertisements such as direct offers to the public for the sale, purchase or rental of products or for the provision of services, provided the amount of spot advertising does not exceed 15%.

2. The amount of spot advertising within a given one hour period shall not exceed 20%.

3. Forms of advertisements such as direct offers to the public for the sale, purchase or rental of products or for the provisions of services shall not exceed one hour per day.

Article 13

Form and presentation

1. Advertisements shall be clearly distinguishable as such and recognisably separate from the other items of the programme service by optical or acoustic means. In principle, they shall be transmitted in blocks.

2. Subliminal advertisements shall not be allowed.

3. Surreptitious advertisements shall not be allowed, in particular the presentation of products or services in programmes when it serves advertising purposes.

4. Advertisements shall not feature, visually or orally, persons regularly presenting news and current affairs programmes.

Article 14

Insertion of advertisements

1. Advertisements shall be inserted between programmes. Provided the conditions contained in paragraphs 2 to 5 of this Article are fulfilled, advertisements may also be inserted during programmes in such a way that the integrity and value of the programme and the rights of the rights holders are not prejudiced.

2. In programmes consisting of autonomous parts, or in sports programmes and similarly structured events and performances comprising intervals, advertisments shall only be inserted between the parts or in the intervals.

3. The transmission of audiovisual works such as feature films and films made for television (excluding series, serials, light entertainment programmes and documentaries), provided their duration is more than forty-five minutes, may be interrupted once for each complete period of forty-five minutes. A further interuption is allowed if their duration is at least twenty minutes longer than two or more complete periods of forty-five minutes.

4. Where programmes, other than those covered by paragraph 2, are interrupted by advertisements, a period of at least twenty minutes should elapse between each successive advertising break within the programme.

5. Advertisements shall not be inserted in any broadcast of a religious service. News and current affairs programmes, documentaries, religious programmes, and childrenžs programmes, when they are less than thirty minutes of duration, shall not be interrupted by advertisements. If they last for thirty minutes or longer, the provisions of the previous paragraphs shall apply.

Article 15

Advertising of particular products

1. Advertisements for tobacco products shall not be allowed.

2. Advertisements for alcoholic beverages of all varieties shall comply with the following rules:

a. they shall not be addressed particularly to minors and no one associated with the consumption of alcoholic beverages in advertisements should seem to be a minor;

b. they shall not link the consumption of alcohol to physical performance or driving;

c. they shall not claim that alcohol has therapeutic qualities or that it is a stimulant, a sedative or a means of resolving personal problems;

d. they shall not encourage immoderate consumption of alcohol or present abstinence or moderation in a negative light; e. they shall not place undue emphasis on the alcoholic content of beverages.

3. Advertisements for medicines and medical treatment which are only available on medical prescription in the transmitting Party shall not be allowed.

4. Advertisements for all other medicines and medical tretment shall be clearly distinguishable as such, honest, truthful and subject to verification and shall comply with the requirement of protection of the individual from harm.

Article 16

Advertising directed specifically at a single Party

1. In order to avoid distortions in competition and endangering the television system of a Party, advertisements which are specifically and with some frequency directed to audiences in a single Party other than the transmitting Party shall not circumvent the television advertising rules in that particular Party.

2. The provisions of the preceding paragraph shall not apply where:

a. the rules concerned establish a discrimination between advertisements transmitted by entities or by technical means within the jurisdiction of that Party and advertisements transmitted by entities or by technical means within the jurisdiction of another Party: or

b. the Parties concerned have concluded bilateral or multilateral agreements in this area.

CHAPTER IV

SPONSORSHIP

Article 17

GENERAL STANDARDS

1. When a programme or series of programmes is sponsored in whole or in part, it shall clearly be identified as such by appropriate credits at the be­ginning and/or end of the programme.

2. The content and scheduling of sponsored programmes may in no circumstances be influenced by the sponsor in such a way as to affect the responsibility and editorial independence of the broadcaster in respect of programmes.

3. Sponsored programmes shall not encourage the sale, purchase or rental of the products or services of the sponsor or a third party, in particular by making special promotional references to those products or services in such programmes.

Article 18

PROHIBITED SPONSORSHIP

1. Programmes may not be sponsored by natural or le­gal persons whose principal activity is the manufacture or sale of products, or the provision of services, the advertising of which is prohibited by virtue of Article 15.

2. Sponsorship of news and current affairs programmes shall not be allowed.

CHAPTER V

MUTUAL ASSISTANCE

Article 19

CO-OPERATION BETWEEN THE PARTIES

1. The Parties undertake to render each other mutual assistance in order to implement this Convention.

2. For that purpose:

a. each Contracting State shall designate one or more authorities, the name and address of each of which it shall communicate to the Secretary General of the Council of Europe at the time of deposit of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession;

b. each Contracting State which has designated more than one authority shall specify in its communication under sub-paragraph a the competence of each authority.

3. An authority designated by a Party shall:

a. furnish the information foreseen under Article 6, paragraph 2, of this Convention;

b. furnish information at the request of an authority designated by another Party on the domestic law and practices in the fields covered by this Convention;

c. co-operate with the authorities designated by the other Parties whenever useful, and notably where this would enhance the effectiveness of measures taken in implementation of this Convention;

d. consider any difficulty arising from the application of this Convention which is brought to its attention by an authority designated by another Party.

CHAPTER VI

STANDING COMMITTEE

Article 20

STANDING COMMITTEE

1. For the purposes of this Convention, a Standing Committee shall be set up.

2. Each Party may be represented on the Standing Committee by one or more dele­gates. Each dele­gation shall have one vote. Within the areas of its competence, the European Economic Community shall exercise its right to vote with a number of votes equal to the number of its member States which are Parties to this Convention; the European Economic Community shall not exercise its right to vote in cases where the member States concerned exercise theirs, and conversely.

3. Any State referred to in Article 29, paragraph 1, which is not a Party to this Convention may be represented on the Standing Committee by an observer.

4. The Standing Committee may seek the advice of experts in order to discharge its functions. It may, on its own initiative or at athe request of the body concerned, invite any international or national, governmental or non-governmental body technically qualified in the fields covered by this Convention to be represented by an observer at one or part of one of its meetings. The decision to invite such experts or bodies shall be taken by a majority of three-quarters of the members of the Standing Committee.

5. The Standing Committee shalle be convened by the Secretary General of the Council of Europe. Its first meeting shall be held within six months of the date of entry into force of the Convention. It shall subsequently meet whenever onethird of the Parties or the Committee of Ministers of the Council of Europe so requests, or on the initiative of the Secretary General of the Council of Europe in accordance with the provisions of Article 23, paragraph 2, or at the request of one or more Parties in accordance with the provisions of Articles 21, sub-paragraph c, and 25, paragraph 2.

6. A majority of the Parties shall constitute a quorum for holding a meeting of the Standing Committee.

7. Subject to the provisions of paragraph 4 and Article 23, paragraph 3, the decisions of the Standing Committee shall be taken by a majority of three-quarters of the members present.

8. Subject to the provisions of this Convention, the Standing Committee shall draw up its own Rules of Procedure.

Article 21

FUNCTIONS OF THE STANDING COMMITTEE

The Standing Committee shall be responsible for following the application of this Convention. It may:

a. make recommendations to the Parties concerning the application of the Convention;

b. suggest any necessary modifications of the Convention and examine those proposed in accordance with the provisions of Article 23;

c. examine, at the request of one or more Parties, questions concerning the interpretation of the Convention;

d. use its best endeavours to secure a frinedly settlement of any difficulty referred to it in accordance with the provisions of Article 25;

e. make recommendations to the Committee of Ministers concerning States other than those referred to in Article 29, paragraph 1, to be invited to accede to this Convention.

Article 22

REPORTS OF THE STANDING COMMITTEE

After each meeting, the Standing Committee shall forward to the Parties and the Committee of Ministers of the Council of Europe a report on its discussions and any decisions taken.

CHAPTER VII

AMENDMENTS

Article 23

AMENDMENTS

1. Any Party may propose amendments to this Convention.

2. Any proposal for amendment shall be notified to the Secretary General of the Council of Europe who shall communicate it to the member States of the Council of Europe, to the other States Party to the European Cultural Convention, to the European Economic Community and to any non-member State which has acceded to, or has been invited to accede to this Convention in accordance with the provisions of Article 30. The Secretary General of the Council of Europe shall convene a meeting of the Standing Committee at the earliest two months following the communication of the proposal.

3. The Standing Committee shall examine any amendment proposed and shall submit the text adopted by a majority of three-quarters of the members of the Standing Committee to the Committee of Ministers of approval. After its approval, the text shall be forwarded to the Parties for acceptance.

4. Any amendment shall enter into force on the thirtieth day after all the Parties have informed the Secretary General of their acceptance thereof.

CHAPTER VIII

ALLEGED VIOLATIONS OF THIS CONVENTION

Article 24

ALLEGED VIOLATIONS OF THIS CONVENTION

1. When a Party finds a violation of this Convention, it shall communicate to the transmitting Party the alle­ged violation and the two Parties shall endeavour to overcome the difficulty on the basis of the provisions of Articles 19, 25 and 26.

2. If the alle­ged violation is of a manifest, serious and grave nature which raises important public issues and concerns Article 7, paragraphs 1 or 2, 12, 13, paragraph 1, first sentence, 14 or 15, paragraphs 1 or 3, and if it persists within two weeks following the communication, the receiving Party may suspend provisionally the retransmission of the incriminated programme service.

3. In all other cases of alle­ged violation, with the exception of those provided for in paragraph 4, the receiving Party may suspend provisionally the retransmission of the incriminated programme service eight months following the communication, if the alle­ged violation persists.

4. The provisional suspension of retransmission shall not be allowed in the case of alle­ged violations of Articles 7, paragraph 3, 8, 9 or 10.

CHAPTER IX

SETTLEMENT OF DISPUTES

Article 25

Conciliation

1. In case of difficulty arising from the application of this Convention, the parties concerned shall endeavour to achieve a friendly settlement.

2. Unless one of the parties concerned objects, the Standing Committee may examine the question, by placing itself at the disposal of the parties concerned in order to reach a satisfactory solution as rapidly as possible and, where appropriate, to formulate an advisory opinion on the subject.

3. Each party concerned undertakes to accord the Standing Committee without delay all information and facilities necessary for the discharge of its functions under the preceding paragraph.

Article 26

Arbitration

1. If the parties concerned cannot settle the dispute in accordance with the provisions of Article 25, they may, by common agreement, submit it to arbitration, the procedure of which is provided for in the appendix to this Convention. In the absence of such an agreement within six months following the first request to open the procedure of conciliation, the dispute may be submitted to arbitration at the request of one of the parties.

2. Any Party may, at any time, declare that it recognises as compulsory ipso facto and without special agreement in respect of any other Party accepting the same obligation the application of the arbitration procedure provided for in the appendix to this Convention.

CHAPTER X

OTHER INTERNATIONAL AGREEMENTS AND THE INTERNAL LAW OF THE PARTIES

Article 27

Other international agreements or arrangements

1. In their mutual relations, Parties which are members of the European Economic Community shall apply Community rules and shall not therefore apply the rules arising from this Convention except in so far as there is no Community rule governing the particular subject concerned.

2. Nothing in this Convention shall prevent the Parties from concluding international agreements completing or developing its provisions or extending their field of application.

3. In the case of bilateral agreements, this Convention shall not alter the rights and obligations of Parties which arise from such agreements and which do not affect the e­njoyment of other Parties of their rights or the performance of their obligations under this Convention.

Article 28

RELATIONS BETWEEN THE CONVENTION AND THE INTERNAL LAW OF THE PARTIES

Nothing in this Convention shall prevent the Parties from applying stricter or more detailed rules than those provided for this Convention to programme services transmitted by entities or by technical means within their jurisdiction, within the meaning of Article 3.

CHAPTER XI

FINAL PROVISIONS

Article 29

SIGNATURE AND ENTRY INTO FORCE

1. This Convention shall be open for signature by the member States of the Council of Europe and the other States Party to the European Cultural Convention, and by the European Economic Community. It is subject to ratification, acceptance or approval. Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

2. This Convention shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date on which seven States, of which at least five member States of the Council of Europe, have expressed their consent to be bound by the Convention in accordance with the provisions of the preceding paragraph.

3. A State may, at the time of signature or at any later date prior to the entry into force of this Convention in respect of that State, declare that it shall apply the Convention provisionally.

4. In respect of any State referred to in paragraph 1, or the European Economic Community, which subsequently express their consent to be bound by it, this Convention shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of deposit of the instrument of ratification, acceptance or approval.

Article 30

ACCESSION BY NON – MEMBER STATES

1. After the entry into force of this Convention, the Committee of Ministers of the Council of Europe, after consulting the Contracting States may invite any other State to accede to this Convention by a decision taken by the majority provided for in Article 20.d of the Statute of the Council of Europe and by the unanimous vote of the representatives of the Contracting States entitled to sit on the Committee.

2. In respect of any acceding State, this Convention shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of deposit of the instrument of accession with the Secretary General of the Council of Europe.

Article 31

TERRITORIAL APPLICATION

1. Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession, specify the territory or teritories to which this Convention shall apply.

2. Any State may, at any later date, by a declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, extend the application of this Convention to any other territory specified in the declaration. In respect of such territory, the Convention shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of three months after the date of receipt of such declaration by the Secretary General.

3. Any declaration made under the two preceding paragraphs may, in respect of any territory specified in such declaration, be withdrawn by a notification addressed to the Secretary General. The withdrawal shall become effective on the first day of the month following the expiration of a period of six months after the date of receipt of such notification by the Secretary General.

Article 32

RESERVATIONS

1. At the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession:

a. any State may declare that it reserves the right to restrict the retransmission on its territory, solely to the extent that it does not comply with its domestic le­gislation, of programme services containing advertisements for alcoholic beverages according to the rules provided for in Article 15, paragraph 2, of this Convention;

b. the United Kingdom may declare that it reserves the right not to fulfil the obligation, set out in Article 15, paragraph 1, to prohibit advertisements for tobacco products, in respect of advertisements for cigars and pipe tobacco broadcast by the Independent Broadcasting Authority by terrestrial means on its territory.

No other reservation may be made.

2. A reservation made in accordance with the preceding paragraph may not be the subject of an objection.

3. Any Contracting State which has made a reservation under paragraph 1 may wholly or partly withdraw it by means of a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe. The withdrawal shall take effect on the date of receipt of such notification by the Secretary General.

4. A Party which has made a reservation in respect of a provision of this Convention may not claim the application of that provision by any other Party; it may, however, if its reservation is partial of conditional, claim the application of that provision in so far as it has itself accepted it.

Article 33

DENUNCIATION

1. Any Party may, at any time, denounce this Convention by means of a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe.

2. Such denunciation shall become effective on the first day of the month following the expiration of a period of six months after the date of receipt of the notification by the Secretary General.

Article 34

NOTIFICATIONS

The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council, the other States party to the European Cultural Convention, the European Economic Community and any State which has acceded to, or has been invited to accede to this Convention of:

a. any signature;

b. the deposit of any instrument of ratification, acceptance, approval or accession;

c. any date of entry into force of this Convention in accordance with the provisions of Article 29, 30 and 31;

d. any report established in accordance with the provisions of Article 22;

c. any other act, declaration, notification or communication relating to this Convention.

In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Convention.

Done at Strasbourg, this 5th day of May 1989, in English and French, both texts being equally authentic, in a single copy which shall be deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each member State of the Council of Europe, to the other States Party to the European Cultural Convention, to the European Economic Community and to any State invited to accede to this Convention.

APPENDIX

Arbitration

1. A request for arbitration shall be notified to the Secretary General of the Council of Europe. It shall include the name of the other party to the dispute and the subject matter of the dispute. The Secretary General shall communicate the information so received to all the Parties to this Convention.

2. In the event of a dispute between two Parties one of which is a member State of the European Economic Community, the latter itself being a Party, the request for arbitration shall be addressed both to the member State and to the Community, which jointly shall notify the Secretary General, within one mounth of receipt of the request, whether the member State or the Community, or the member State and the Community jointly, shall be party to the dispute. In the absence of such notification within the said time-limit, the member State and the Community shall be considered as being one and the same party to the dispute for the purposes of the application of the provisions governing the constitution and procedure of the arbitration tribunal. The same shall apply when the member State and the Community jointly present themselves as party to the dispute. In cases envisaged by this paragraph, the time-limit of one month foreseen in the first sentence of paragraph 4 hereafter shall be extended to two months.

3. The arbitration tribunal shall consist of three members: each of the parties to the dispute shall appoint one arbitrator; the two arbitrators so appointed shall designate by common agreement the third arbitrator who shall be the chairman of the tribunal. The latter shall not be a national of either of the parties to the dispute, nor have his usual place of residence in the territory of either of those parties, nor be employed by either of them, nor have dealt with the case in another capacity.

4. If one of the parties has nor appointed an arbitrator within one month following the communication of the request by the Secretary General of the Council of Europe, he shall be appointed at the request of the other party by the President of the European Court of Human Rights within a further one-month period. If the President of the Court is unable to act or is a national of one of the parties to the dispute, the appointment shall be made by the Vice-President of the Court or by the most senior judge to the Court who is available and is not a national of one of the parties to the dispute. The same procedure shall be observed if, within a period of one month following the appointment of the second arbitrator, the Chairman of the arbitration tribunal is not designated.

5. The provisions of paragraphs 3 and 4 shall apply, as the case may be, in order to fill any vacancy.

6. Two or more parties which determine by agreement that they are in the same interest shall appoint an arbitrator jointly.

7. The parties to the dispute and the Standing Committee shall provide the arbitration tribunal with all facilities necessary for the effective conduct of the proceedings.

8. The arbitration tribunal shall draw up its own Rules of Procedure. Its decisions shall be taken by majority vote of its members. Its award shall be final and binding.

9. The award of the arbitration tribunal shall be notified to the Secretary General of the Council of Europe who shall communicate it to all the Parties to this Convention.

10. Each party to the dispute shall bear the expenses of the arbitrator appointed by it; these parties shall share equally the expenses of the other arbitrator, as well as other costs entailed by the arbitration.

PROTOCOL AMENDING THE EUROPEAN
CONVENTION ON TRANSFRONTIER TELEVISION

The member States of the Council of Europe and the other Parties to the European Convention on Transfrontier Television, opened for signature in Strasbourg on 5 May 1989 (hereinafter referred to as »the Convention«),

Welcoming the fact that the enlargement of the membership of the Council of Europe since 1989 has led to the development and implementation at the pan-European level of the le­gal framework provided for under the Convention;

Considering the major technological and economic developments in the field of television broadcasating as well as the appereance of new communications services in Europe since the adoption of the Convention in 1989;

Noting that these developments call for a revision of the provisions of the Convention;

Bearing in mind, in this re­gard, the adoption by the European Community of Directive 97/36/EC of the European Parliament and of the Council of 19 June 1997 amending Council Directive 89/552/EEC on the co-ordination of certain provisions laid down by law, re­gulation or administrative action in member states concerning the pursuit of television broadcasting activities;

Considering the urgent need to amend certain provisions of the Convention in order to develop a coherent approach to transfrontier television between this instrument and the directive, as underlined in the Declaration on Media in a Democratic Society adopted by the ministers of the States participating in the 4^th European Ministerial Conference on Mass Media Policy (Prague, 7-8 December 1994) and in the political Declaration of the 5th European Ministerial Conference (Thessaloniki, 11-12 December 1997);

Wishing to further develop the principles embodied in the Council of Europe recommendations on the drawing up of strate­gies to combat smoking, alcohol and drug dependence in co-operation with opinion-makers and the media, on the right to short reporting on major events where exclusive rights for their television broadcast have been acquired in a transfrontier context and on the portrayal of violence in the electronic media, which have been adopted-within the framework of the Council of Europe since the Convention was adopted.

Have agreed as follows:

Article 1

The word »juridiction« in Article 8, paragraph 1, and in Article 16, paragraph 2a, in the French text, shall be replaced by the word »compétence«.

Article 2

The word »advertisements« in Article 15, paragraphs 3 and 4, in the English text, shall be replaced by the word »advertising«.

Article 3

The definition of »Broadcaster« in Article 2, paragraph c, shall be worded as follows:

»c »Broadcaster« means the natural or le­gal person who has editorial responsibility for the composition of television programme services for reception by the general public and transmits them or has them trasmitted, complete and unchanged, by a third party«,

Article 4

The definition of »Advertisement« in Article 2, paragraph f, shall be worded as follows:

»f  »Advertising« means any public announcement in return for payment or similar consideration or for self-promotional purposes, which is intended to promote the sale, purchase or rental of a product or service, to advance a cause or idea, or to bring about some other effect desired by the advertiser or the broadcaster itself;«

Article 5

A new paragraph g reading as follows shall be inserted in Article 2:

»g »Tele-shopping« means direct offers broadcast to the public with a view to the supply of goods or services, including immovable property, rights and obligations in return for payment;«

Article 6

Article 2, paragraph g, shall be renumbered to Article 2, paragraph h.

Article 7

The following text shall replace Article 5:

»Article 5: Duties of the transmitting Parties 

1 Each transmitting Party shall ensure that all programme services transmitted by a broadcaster within its jurisdiction comply with the terms of this Convention.

2 For the purposes of this Convention, a broadcaster within the jurisdiction of a Party is:

– a broadcaster who is deemed to be established in the Party according  to paragraph 3;

– a broadcaster to whom paragraph 4 applies.

3 For the purposes of this Convention, a broadcaster shall be deemed to be established in a Party, hereinafter referred to as the »transmitting Party«, in the following cases:

a the broadcaster has its head office in that Party and the decisions on programme schedules are taken in that Party;

b if a broadcaster has its head office in one Party but decisions on programme schedules are taken in another Party, it shall be deemed to be established in the Party where a significant part of the workforce involved in the pursuit of the television broadcasting activity operates; if a significant part of the workforce involved in the pursuit of the television broadcasting activity operates in each of those Parties, the broadcaster shall be deemed to be established in the Party where it has its head office; if a significant part of the workforce involved in the pursuit of the television broadcasting activity operates in neither of those Parties, the broadcaster shall be deemed to be established in the Party where it first be­gan broadcasting in accordance with the system of law of that Party, provided that it maintain a stable and effective link with the economy of that Party;

c if a broadcaster has its head office in a Party but decisions on programme schedules are taken in a State which is not Party to this Convention, or vice-versa, it shall be deemed to be established in the Party concerned, provided that a significant part of the workforce involved in the pursuit of the television broadcasting activity operates in that Party;

d if, when applying the criteria of paragraph 3 of Article 2 of Directive 97/36/EC of the European Parliament and of the Council of 19 June 1997 amending Council Directive 89/552/EEC on the co-ordination of certain provisions laid down by law, re­gulation or administrative action in member States concerning the pursuit of television broadcasting activities, a broadcaster is deemed to be established in a member State of the European Community, that broadcaster shall also be deemed to be established in that State for the purposes of this Convention.

4 A broadcaster to whom the provisions of paragraph 3 is not applicable is deemed to be within the jurisdiction of a Party, so called transmitting Party, in the following cases:

a it uses a frequency granted by that Party;

b although it does not use a frequency granted by a Party it does use a satellite capacity appertaining to that Party;

c although it uses neither a frequency granted by a Party nor a satellite capacity appertaining to a Party it does use a satellite up-link situated in that Party.

5 If the transmitting Party cannot be determined according to paragraph 4, the Standing Committee shall consider this issue according to Article 21, paragraph 1, indent a, of this Convention, in order to determine this Party.

6 This Convention shall not apply to television broadcasts intended exclusively for reception in States which are not Party to this Convention, and which are not received directly or indirectly by the public in one or more Parties.«

Article 8

Article 8 shall have the following wording:

»Article 8: Right of reply

1 Each transmitting Party shall ensure that every natural or le­gal person, re­gardless of nationality or place of residence, shall have the opportunity to exercise a right of reply or to seek other comparable le­gal or administrative remedies relating to programmes transmitted by a broadcaster within its pirisdiction, within the meaning of Article 5. In particular, it shall ensure that timing and other arrangements for the exercise of the right of reply are such that this ri­ght can be effectively exercised. The effective exercise of this right or other comparable le­gal or administrative remedies shall be ensured both as re­gards the timing and the modalities.

2 For this purpose, the name of the programme service or of the broadcaster responsible for this programme service shall be identified in the programime service itself, at re­gular intervals by appropriate means.«

Article 9

The following text shall replace Article 9:

»Article 9: Access of the public to information

Each Party shall examine and, where necessary, take le­gal measures such as introducing the right to short reporting on events of high interest for the public to avoid the right of the public to information being undermined due to the exercise by a broadcaster within its jurisdiction of exclusive rights for the transmission or retransmission, within the meaning of Article 3, of such an event.«

Article 10

A new Article 9bis, worded as follows, shall be inserted:

»Article 9bis: Access of the public to events of major importance

1 Each party retains the right to take measures to ensure that a broadcaster within its jurisdiction does not broadcast on an exclusive basis events which are re­garded by that Party as being of major importance for society in such a way as to deprive a substantial proportion of the public in that Party of the possibility of following such events by live coverage or deferred coverage on free television. If it does so, the Party concerned may have recourse to the drafting of a list of designated events which it considers to be of major importance for society.

2 Parties shall ensure by appropriate means, respecting the le­gal guarantees granted by the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms as well as, where appropriate, the national constitution, that a broadcaster within their jurisdiction does not exercise the exclusive rights purchased by that broadcaster following the date of entry into force of the Protocol amending the European Convention on Transfrontier Television in such a way that a substantial proportion of the public in another Party is deprived of the possibility of following events which are designated by that other Party, via whole or partial live coverage, or where necessary or appropriate for objective reasons in the public interest, whole or partial deferred coverage on free television as determined by that other Party under paragraph 1, respecting the following requirements:

a the Party implementing the measures referred to in paragraph 1 shall draw up a list of national or non-national events which are considered by that Party as being of major importance for society«;

b the Party shall do so in a clear and transparent manner in due and effective time;

c the Party shall determine whether these events shall be available via whole or partial live coverage, or where necessary or appropriate for objective reasons in the public interest, whole or partial deferred coverage;

d the measures taken by the Party drawing up the list shall be proportionate and as detailed as necessary to enable other Parties to take measures referred to in this paragraph;

e the Party drawing up the list shall notify the list and the corresponding measures to the Standing Committee, the time limit for which shall be fixed by the Standing Committee;

f the measures taken by the Party drawing up the list shall be within the limitations of the guidelines of the Standing Committee referred to in paragraph 3 and the Standing Committee must have given a positive opinion on the measures.

Measures based on this paragraph shall apply only to those events published by the Standing Committee in the annual list referred to in paragraph 3 and to those exclusive rights purchased after the entry into force of this amending Protocol.

3. Once a year the Standing Committee shall:

a publish a consolidated list of the enlisted events and corresponding measures notified by Parties in accordance with paragraph 2e;

b draw up guidelines to be adopted by a majority of three quarters of the members in addition to the requirements listed up in paragraph 2 a to e in order to avoid differences between the implementation of this Article and that of corresponding European Community provisions.«

Article 11

Paragraph 1 of Article 10 shall have the following wording:

»1 Each transmitting Party shall ensure, where practicable and by appropriate means, that a broadcaster within its jurisdiction reserves for European works a majority proportion of its transmission time, exluding the time appointed to news, sports events, games, advertising, teletext services and teleshopping. This proportion, having re­gard to the broadcasteržs informational, educational, cultural and entertainment responsibilities to its viewing public, should be achieved progressively, on the basis of suitable criteria.«

Article 12

Paragraph 4 of Article 10 shall have the following wording:

»4 The Parties shall ensure that a broadcaster within their jurisdiction does not broadcast cinematographic works outside periods agreed with the rights holders.«

Article 13

A new Article 10bis reading as follows shall be inserted:

»Article 10bis: Media pluralism

The Parties, in the spirit of co-operation and mutual assistance which underlies this Convention, shall endeavour to avoid that programme services transmitted or retransmitted by a broadcaster or any other legal or natural persons within their jurisdiction, within the meaning of Article 3, endanger media pluralism.«

Article 14

The heading of Chapter III shall read as follows:

»Advertising and tele-shopping«

Article 15

Article 11 shall have the following wording:

»1 Advertising and tele-shopping shall be fair and honest.

2 Advertising and tele-shopping shall not be misleading and shall not prejudice the interests of consumers.

3 Advertising and tele-shopping addressed to or using children shall avoid anything likely to harm their interests and shall have regard to their special susceptibilities.

4 Tele-shopping shall not exhort minors to contract for the sale or rental of goods and services.

5 The advertiser shall not exercise any editorial influence over the content of programmes.«

Article 16

Article 12 shall have the following wording:

»Article 12: Duration

1 The proportion of tele-shopping spots, advertising spots and other forms of advertising, with the exception of tele-shopping windows within the meaning of paragraph 3, shall not exceed 10% of the daily transmission time. The transmission time for advertising spots shall not exceed 15% of the daily transmission time.

2 The proportion of advertising spots and tele-shopping spots within a given clock hour shall not exceed 20%.

3 Windows devoted to tele-shopping programmes broadcast within programme services which are not exclusively devoted to tele-shopping shall be of a minimum uninterrupted duration of 15 minutes. The maximum number of windows per day shall be eight. Their overall duration shall not exceed three hours per day. They must be clearly identified by optical and acoustic means.

4 For the purposes of this article, advertising shall not include:

– announcements made by the broadcaster in connection with its own programmes and ancillary products directly derived from those programmes;

– announcements in the public interest and charity apppeals broadcast free of charge.«

Article 17

Article 13 shall have the following wording:

»Article 13: Form and presentation

1 Advertising and tele-shopping shall be clearly distinguishable as such and recognisably separate from the other items of the programme service by optical and/or acoustic means. In principle, advertising and tele-shopping spots shall be transmitted in blocks.

2 Advertising and tele-shopping shall not use subliminal tecniques.

3 Surreptitious advertising and tele-shopping shall not be allowed, in particular the presentation of products or services in programmes when it serves advertising purposes.

4 Advertising and tele-shopping shall not feature, visually or orally, persons regularly presenting news and current affairs programmes.«

Article 18

The following text shall replace Article 14:

»Article 14: Insertion of advertising and tele-shopping

1 Advertising and tele-shopping shall be inserted between programmes. Provided the conditions contained in paragraphs 2 to 5 of this article are fulfilled, advertising and tele-shopping spots may also be inserted during programmes in such a way that the integrity and value of the programme and the rights of the rights holders are not prejudiced.

2 In programmes consisting of autonomous parts, or in sports programmes and similarly structured events and performances containing intervals, advertising and tele-shopping spots shall only be inserted between the parts or in the intervals.

3 The transmission of audiovisual works such as feature films and films made for television (excluding series, serials, light entertainment programmes and documentaries), provided their scheduled duration is more than forty-five minutes, may be interrupted once for each complete period of forty-five minutes. A further interruption is allowed if their scheduled duration is at least twenty minutes longer than two or more complete periods of forty-five minutes.

4 where programmes, other those covered by paragraph 2, are interrupted by advertising or tele-shopping spots, a period of at least twenty minutes should elapse between each successive advertising or tele-shopping break within the programme.

5 Advertising and tele-shopping shall not be inserted in any broadcast of a religious service. News and current affairs programmes, documentaries, religious programmes, and childrenžs programmes, when their scheduled duration is less than thirty minutes, shall not be interrupted by advertising or tele-shopping. If their scheduled duration is thirty minutes or longer, the provisions of the previous paragraphs shall apply.«

Article 19

The heading of Article 15 and paragraphs 1 to 2a, of this article shall have the following wording:

»Article 15: Advertising and tele-shopping of particular products

1 Advertising and tele-shopping for tobacco products shall not be allowed.

2 Advertising and tele-shopping for alcoholic beverages of all varieties shall comply with the following rules:

a they shall not be addressed particularly to minors and no one associated with the consumption of alcoholic beverages in advertising or tele-shopping should seem to be a minor;«

Article 20

In the French text, Article 15, paragraph 2, sub-paragraphs b to e, shall be worded as follows:

»b ils ne doivent pas associer la consommation de lžalcool - des performances physiques ou - la conduite automobile;

c ils ne doivent pas suggérer que les boissons alcoolisées des propriétés thérapeutiques ou quželles ont un effet stimulant, sédatif, ou quželles peuvent résoudre des problčmes personnels;

d ils ne doivent pas encourager la consommation immodérée de boissons alcoolisées ou donner une image négative de lžabstinence ou de la sobriété;

e ils ne doivent pas souligner indűment la teneur en alcool des boissons.«

Article 21

A new paragraph 5 reading as follows shall be inserted in Article 15:

»5 Tele-shopping for medicines and medical treatment shall not be allowed.«

Article 22

Article 16 will have the following wording:

»Article 16: Advertising and tele-shopping directed specifically at a single Party

1 In order to avoid distortions in competition and endangering the television system of a Party, advertising and tele-shopping which are specifically and with some frequency directed to audiences in a single Party other than the transmitting Party shall not circumvent the television advertising and tele-shopping rules in that particular Party.

2 The provisions of the preceding paragraph shall not apply where:

a the rules concerned establish a discrimination between advertising and tele-shopping transmitted by a broadcaster within the jurisdiction of that Party and advertising and tele-shopping transmitted by a broadcaster or any other legal or natural person within the jurisdiction of another Party; or

b the Parties concerned have concluded bilateral or multilateral agreements in this area.«

Article 23

Paragraph 1 of Article 18 shall read as follows:

»1 Programmes may not be sponsored by natural or legal persons whose principal activity is the manufacture or sale of products, or the provision of services, the advertising and tele-shopping of which are prohibited by virtue of Article 15.«

Article 24

A new paragraph 2 reading as follows shall be inserted in Article 18:

»2 Companies whose activity includes, inter alia, the manufacture or sale of medicines and medical treatments may sponsor programmes by promoting the name, trademark, image or activities of the company, to the exclusion of any reference to medicines or specific medical treatment available only on medical prescription in the transmiting Party.«

Article 25

Paragraph 2 of Article 18 shall be renumbered to paragraph 3.

Article 26

A new Chapter IVbis reading as follows shall be inserted:

»Chapter IVbis

Programme services devoted exclusively to self-promotion or tele-shopping

Article 18bis: Programme services devoted exclusively to self-promotion

1 The provisions of this Convention shall apply mutatis mutandis to programme services devoted exclusively to self-promotion.

2 Other forms of advertising shall be allowed on such services within the limits established by Article 12, paragraphs 1 and 2.

Article 18ter: Programme services devoted exclusively to tele-shopping

1 The provisions of this Convention shall apply mutatis mutandis to programme services devoted exclusively to tele-shopping.

2 Advertising shall be allowed on such services within the Jimits established in Article 12, paragraph, Article 12, paragraph 2, shall not apply.«

Article 27

The last sentence of paragraph 4 of Article 20 shall be deleted and paragraph 7 of Article 20 shall have the following wording:

»7 Subject to the provisions of Article 9bis, paragraph 3b, and Article 23, paragraph 3, the decisions of the Standing Committee shall be taken by a majority of three-quarters of the members present.«

Article 28

Article 21 shall be supplemented as follows:

»f give opinions on abuse of rights under Article 24bis, paragraph 2c.

2 In addition, the Standing Committee shall:

a draw up the guidelines referred to in Article 9bis, paragraph 3b, in order to avoid differences between the implementation of the provisions of this Convention concerning access of the public to events of major importance for society and that of corresponding European Community provisions;

b give an opinion on the measures taken by Parties which have drawn up a list of national or non-national events which are considered by those Parties as being of major importance for society in accordance with Article 9bis, paragraph 2;

c publish once a year a consolidated list of the enlised events and corresponding measures notified by Parties in accordance with Article 9bis, paragraph 2e.«

Article 29

Two new paragraphs 5 and 6, reading as follows, shall be inserted in Article 23:

»5 However, the Committee of Ministers may, after consulting the Standing Committee, decide that a particular amendment shall enter into force following the expiry of a period of two years after the date on which it has been opened to acceptance, unless a Party has notified the Secretary General of the Council of Europe of an objection to its entry into force. Should such an objection be notified, the amendment shall enter into force on the first day of the month following the date on which the Party to the Convention which has notified the objection has deposited its instrument of acceptance with the Secretary General of the Council of Europe.

6 If an amendment has been approved by the Committee of Ministers, but has not yet entered into force in accordance with paragraphs 4 or 5, a State or the European Community may not express their consent to be bound by the Convention without accepting at the same time the amendment.«

Article 30

A new Article 25bis, reading as follows, shall be inserted:

»Article 24bis: Alle­ged abuses of rights conferredy by this Convention

1 When the programme service of a broadcaster is wholly or principally directed at the territory of a Party other than that which has jurisdiction over the broadcaster (the »receiving Party«), and the broadcaster has established itself with a view to evading the laws in the areas covered by the Convention which would have applied to it had it fallen within the jurisdiction of that other Party, this shall constitute an abuse of rights.

2 Where such an abuse is alle­ged by a Party, the following procedure shall apply:

a the Parties concerned shall endeavour to achieve a friendly settlement;

b if they fail to do so within three months, the receiving Party shall refer the matter to the Standing Committee;

c having heard the views of the Parties concerned, the Standing Committee shall, within six months of the date on which the matter was referred to it, give an opinion on whether an abuse of rights has been committed and shall inform the Parties concerned accordingly.

3 If the Standing Committee has concluded that an abuse of rights has occurred, the Party whose jurisdiction the broadcaster is deemed to be within shall take appropriate measures to remedy the abuse of rights and shall inform the Standing Committee of those measures.

4 If the Party whose jurisdiction the broadcaster is deemed to be within has failed to take the measures specified in paragraph 3 within six months, the arbitration procedure set out in Article 26, paragraph 2, and the appendix of the Convention shall be pursued by the Parties concerned.

5 A receiving Party shall not take any measures against the programme service concerned until the arbitration procedure has been completed.

6 Any measures proposed or taken under this article shall comply with Article 10 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freédoms.«

Article 31

Article 28 shall have the following wording:

»Article 28: Relations between the Convention and the internal law of the Parties

Nothing in this Convention shall prevent the Parties from applying stricter or more detailed rules than those provided for in this Convention to programme services transmitted by a broadcaster deemed to be within their jurisdiction, within the meaning of Article 5.«

Article 32

Paragraph 1 of Article 32 shall have the following wording:

»l At the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance, approval or accession any State may declare that it reserves the right to restrict the retransmission on its territory, solely to the extent that it does not comply with its domestic le­gislation, of programme services containing advertising for alcoholic beverages according to the rules provided for in Article 15, paragraph 2, of this Convention.

No other reservation may be made.«

Article 33

In Article 20, paragraph 2, Article 23, paragraph 2, Article 27, paragraph 1, Article 29, paragraphs 1 and 4, Article 34 and in the closing formula, the word »European Economic Community« are replaced by »European Community«.

Article 34

This Protocol shall be open for acceptance by the Parties to the Convention. No reservation may be made.

Article 35

1 This Protocol shall enter into force on the first day of the month following the date on which the last of the Parties to the Convention has deposited its instrument of acceptance with the Secretary General of the Council of Europe.

2 However, this Protocol shall enter into force following the expiry of a period of two years after the date on which it has been opened to acceptance, unless a Party to the Convention has notified the Secretary General of the Council of Europe of an objection to its entry into force. The right to make an objection shall be reserved to those States or the European Community which expressed their consent to be bound by the Convention prior to the expiry of a period of three months after the opening for acceptance of this Protocol.

3 Should such an objection be notified, the Protocol shall enter into force on the first day of the month following the date on which the Party to the Convention which has notified the objection has deposited its instrument of acceptance with the Secretary General of the Council of Europe.

4 A Party to the Convention may, at any time, declare that it will apply the Protocol on a provisional basis.

Article 36

The Secretary General of the Council of Europe shan notify the member States of the Council of Europe, the other Parties to the Convention and the European Community of:

a the deposit of any instrument of acceptance;

b any declaration of provisional application of this Protocol in accordance with Article 35, paragraph 4;

c any date of entry into force of this Protocol in accordance with Article 35, paragraphs l to 3;

d any other act, notification or communication relating to this Protocol.

Done at Strasbourg, the 19th day of September 1998, in English and French, and opened for acceptance the 1st day of October 1998. Both texts are equally authentic and shall be deposited in a single copy in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each member State of the Council of Europe, to the other Parties to the Convention and to the European Community.

EUROPSKA KONVENCIJA O PREKOGRANIČNOJ TELEVIZIJI

PREAMBULA

Države članice Vijeća Europe, kao i druge države stranke Europske konvencije o kulturi, ovdje potpisnice,

s obzirom da je ci­lj Vijeća Europe postići veće jedinstvo između svojih članica radi očuva­nja i ostvare­nja ideala i načela koji su ­njihova zajednička baština,

smatrajući da dostojanstvo i jednaka vrijednost svakoga ­ljudskog bića tvore osnovne elemente tih načela,

smatrajući da sloboda izražava­nja i informira­nja, kako je utjelov­ljena člankom 10. Konvencije o zaštiti ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda, čini jedno od bitnih načela demokratskog društva i jedno je od osnovnih uvjeta ­nje­govog napretka, kao i razvitka svakoga ­ljudskog bića,

ponovno potvrđujući privrženost načelima slobodnog protoka informacija i ideja, te nezavisnosti televizijskih kuća, a koja pred­stav­ljaju nužnu osnovu ­njihove programske politike,

potvrđujući važnost emitira­nja za razvoj kulture i slobodnog obli­kova­nja miš­lje­nja u uvjetima očuva­nja pluralizma i jednakih mo­guć­nosti za sve demokratske grupe i političke stranke,

uvjerene da neprekidni razvoj komunikacijske i informacijske teh­no­logije treba služiti promica­nju prava izražava­nja, traže­nja, prima­nja i pruža­nja informacija i ideja, bez obzira na ­njihov izvor i bez obzira na državne granice,

želeći predstaviti proširiva­nje kruga izbora programskih usluga za javnost, a time unapređujući europsku baštinu i razvijajući vlastita audiovizualna ostvare­nja, te odlučne ostvariti ovaj kulturni ci­lj trudeći se povećati produkciju i protok visokokvalitetnog programa udovo­ljavajući time očekiva­njima javnosti na po­lju politike, obrazova­nja i kulture,

priznajući potrebu uspostave zajedničkoga šire­ga pravnog okvira,

imajući na umu Rezoluciju broj 2 i Deklaraciju prve europske ministarske konferencije o politici masovnih medija,

želeći razvijati načela utjelov­ljena u postojećim preporukama Vijeća Europe o načelima koja se odnose na televizijske oglase, na jednakost muškaraca i žena u medijima, na korište­nje satelit­skih kapaciteta za televiziju i radio, te o unapređe­nju audiovizualne proizvod­nje u Europi,

sporazumjele su se kako slijedi:

DIO I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

PREDMET I SVRHA

Ova Konvencija se odnosi na programske usluge ugrađene u prijenos. Svrha joj je olakšati prekogranični prijenos i ponovni prijenos televizijskih programskih usluga između stranaka.

Članak 2.

PRIMIJENJENI IZRAZI

U svrhu ove Konvencije:

a) »Prijenos« znači početno emitira­nje televizijskih programskih usluga namije­njenih široj javnosti, u kodiranom ili nekodiranom obliku, preko terestrijalnog odaši­ljača, kabela ili satelita bilo koje vrste. Ne obuhvaća komunikacijske usluge na osobni zahtjev,

b) »Ponovni prijenos« znači či­njenicu prijema i istovremenog prijenosa, bez obzira na korištena tehnička sredstva, cjelovitih i nepromije­njenih televizijskih programskih usluga ili važnih dijelova tih usluga, koje televizijske kuće prenose radi prijema namije­njenog široj javnosti,

c) »Televizijska kuća« znači fizičku ili pravnu osobu koja sastav­lja televizijske programske usluge namije­njene prijemu od strane šire javnosti, te ih prenosi ili ih daje trećoj strani na prijenos u cijelosti i neizmije­njene,

d) »Programska usluga« znači svaki dio u okviru poje­dinačne usluge koju pruža televizijska kuća u smislu prethodnog stavka;

c) »Europska audiovizualna ostvare­nja« znače kreativna ostva­re­nja čiju produkciju ili koprodukciju nadziru europske fizičke ili pravne osobe,

f) »Oglas« znači svako javno saopće­nje koje ima za ci­lj unapređe­nje prodaje, kup­nje ili najma proizvoda ili usluga, ili promica­nje neke stvari ili ideje, ili radi postiza­nja nekog drugog učinka koji želi oglašavate­lj, za što mu je dano vrijeme prijenosa uz nadoknadu ili sličnu protuuslugu,

g) »Sponzorira­nje« znači sudjelova­nje fizičke ili pravne osobe, koja nije uk­ljučena u televizijsku djelatnost ili produkciju audiovizualnih ostvare­nja, u izravnom ili neizravnom financira­nju programa s ci­ljem promi­džbe imena, tvorničke oznake ili prepoznat­ljivosti te osobe.

Članak 3.

POLJE PRIMJENE

Ova Konvencija se primje­njuje na svaku programsku uslugu koju prenose ili ponovno prenose entiteti ili tehnička sredstva pod jurisdikcijom stranke, bilo preko kabela, terestrijalnog odaši­ljača ili satelita, a koja se može primati izravno ili neizravno, u jednoj ili više drugih stranaka.

Članak 4.

SLOBODA PRIJAMA I PONOVNOG PRIJENOSA

Stranke će osigurati slobodu izražava­nja i informira­nja u skladu s člankom 10. Konvencije o ­ljudskim pravima i teme­ljnim slobodama i one će jamčiti slobodu prijema, te neće na svojem području ograničavati ponovni prijenos programskih usluga koje ispu­njavaju uvjete iz ove Konvencije.

Članak 5.

OBVEZE STRANAKA KOJE VRŠE PRIJENOS

1. Svaka će stranka koja vrši prijenos, odgovarajućim sredstvima i putem nadležnih organa, osigurati da sve programske usluge koje prenose entiteti ili tehnička sredstva pod ­njihovom jurisdikcijom, u smislu članka 3, ispu­njavaju uvjete ove Konvencije.

2. U svrhe ove Konvencije, stranka koja vrši prijenos je:

a) u slučaju terestrijalnog odaši­ljača, stranka u kojoj je izveden početni prijenos,

b) u slučaju satelitskog prijenosa:

i) stranka u kojoj je smještena veza usmjerena prema satelitu;

ii) stranka koja dopušta upotrebu frekvencije ili satelitskog kapaciteta, kada je veza usmjerena prema satelitu smještena u državi koja nije stranka ove Konvencije,

iii) stranka u kojoj davate­lj radiodifuznih usluga ima sjedište, kada odgovornost nije uspostav­ljena prema podstavcima i) i ii).

3. Kada se programske usluge prenesene iz države koja nije stranka ove Konvencije, ponovno prenose putem entiteta ili tehničkih sredstava pod jurisdikcijom stranke u smislu članka 3, te će stranka, djelujući kao stranka koja vrši prijenos, osigurati odgovarajućim sredstvima i putem svojih nadležnih organa ispu­njava­nje uvjeta iz ove Konvencije.

Članak 6.

DOSTUPNOST INFORMACIJA

1. Odgovornosti televizijske kuće trebaju se jasno i na odgovarajući način odrediti u dozvoli koju izdaje ili ugovoru koje­g s ­njom zak­ljučuje nadležno tijelo vlasti svake stranke, ili na bilo koji drugi zakonom utvrđeni način.

2. Nadležno će tijelo vlasti stranke koja vrši prijenos, na zahtjev, učiniti dostupnim informacije o televizijskoj kući. Takve će informacije, sadržavati barem naziv ili oznaku, sjedište i prav­ni položaj televizijske kuće, ime ­njenog pravnog zastupnika, sastav kapitala, prirodu, namjenu i način financira­nja programskih usluga koje pruža ili namjerava pružiti televizijska kuća.

DIO II.

PITANJA KOJA SE ODNOSE NA PROGRAM

Članak 7.

ODGOVORNOSTI TELEVIZIJSKE KUĆE

1. Svi dijelovi programskih usluga, glede ­njihovog prika­ziva­nja i sadržaja, trebaju poštovati dostojanstvo čovjeka i teme­ljna prava drugih.

Osobito ne smiju:

a) biti protivni moralu i naročito ne smiju sadržavati pornografiju;

b) veličati nasi­lje ili pogodavati potica­nju rasne netrpe­ljivosti;

2. Svi dijelovi programskih usluga koji očigledno štete fizičkom, duševnom ili moralnom razvoju djece i mladeži ne smiju biti na rasporedu kada će ih oni zbog vremena prijenosa ili prihvata vjerojatno gledati.

3. Televizijska kuća će osigurati da vijesti potpuno prikazuju či­njenice i događaje te da ohrabruju slobodno oblikova­nje miš­lje­nja.

Članak 8.

PRAVO NA ODGOVOR

1. Svaka će stranka koja vrši prijenos, u odnosu na programe koje prenesu ili ponovno prenesu entiteti ili tehnička sredstva pod ­njezinom jurisdikcijom u smislu članka 3. ove Konvencije, osigurati svakoj fizičkoj i pravnoj osobi, bez obzira na ­njezino držav­ljanstvo ili boravište, mogućnost ostvariva­nja prava na odgovor ili pribje­gava­nja drugom sličnom zakonskom ili upravnom sredstvu. Osobito će osigurati da vrijeme i ostale pojedinosti za ostvariva­nje prava na odgovor budu takva, da se pravo može učinkovito ostvariti. Učinkovito ostvariva­nje ovog prava ili drugih sličnih pravnih ili upravnih sredstava mora se osigurati i s obzirom na vrijeme i s obzirom na način.

2. Za ovu svrhu, ime televizijske kuće odgovorne za programsku uslugu treba objav­ljivati u redovitim razmacima i odgovarajućim sredstvima.

Članak 9.

PRISTUP JAVNOSTI VAŽNIM DOGAĐAJIMA

Svaka će stranka ispitati zakonske mjere kako bi se izbje­glo da pravo javnosti na informaciju o događaju od velikoga javnog interesa bude osujećeno zbog postoja­nja isk­ljučivog prava televizijske kuće na prijenos ili ponovni prijenos u smislu članka 3., a koje ima za pos­ljedicu da je većem dijelu javnosti jedne ili više stranaka uskraćena mogućnost praće­nja tog događaja na televiziji.

Članak 10.

KULTURNI CILJEVI

1. Svaka stranka koja vrši prijenos osigurava, kada je to moguće i odgovarajućim sredstvima, da televizijske kuće za europska ostvare­nja rezerviraju većinski omjer ­njihova vremena prijenosa, izuzevši vrijeme određeno za vijesti, sportske doga­đaje, igre, oglašava­nje i usluge teleteksta. Ovaj omjer, uzimajući u obzir odgovornosti televizijske kuće prema gledate­ljstvu za informira­nje, obrazova­nje, kulturu i zabavu, treba postići postepeno i teme­ljem odgovarajućih kriterija.

2. U slučaju neslaga­nja između stranke koja vrši prijam i stranke koja vrši prijenos, o primjeni prethodnog stavka, može se na zahtjev jedne od stranaka, zatražiti pomoć od Stalnog odbora s ci­ljem da on izradi savjetodavno miš­lje­nje o tom predmetu. To neslaga­nje neće biti predmet arbitražnog postupka predviđenog u članku 26.

3. Stranke se obvezuju zajednički, bez diskriminacije između televizijskih kuća, pronaći najpogodnije instrumente i postupke za podupira­nje aktivnosti i razvoja europske produkcije, osobito u zem­ljama s malim audiovizualnim produkcijskim kapacitetima ili s ograničenim jezičnim područjima.

4. U duhu surad­nje i uzajamne pomoći, koju ova Konvencija naglašava, stranke se trebaju truditi izbjeći da usluge programe, koje prenose ili ponovno prenose entiteti ili tehnička sredstva pod ­njihovom jurisdikcijom, u smislu članka 3, ugrožavaju pluralizam tiska ili razvoj filmske industrije. U skladu s time, ako se nosilac vlasničkih prava i televizijska kuća nisu drugačije dogovorili, niti jedno filmsko djelo se ne može prenositi tim uslugama u roku od dvije godine od kada je djelo prvi puta prikazano u kinu; u slučaju kada su filmska djela ostvarena u koprodukciji s televizijskom kućom, to razdob­lje iznosi godinu dana.

DIO III.

OGLAŠAVANJE

Članak 11.

OPĆA PRAVILA

1. Svi oglasi moraju biti pošteni i časni.

2. Oglasi ne smiju zavaravati, niti smiju štetiti interesima potrošača.

3. Oglasi koji su upućeni djeci ili koji koriste djecu, moraju izbje­gavati sve što bi moglo štetiti ­njihovim interesima i moraju voditi računa o ­njihovoj posebnoj osjet­ljivosti.

4. Oglašavate­lj ne smije vršiti bilo kakav urednički utjecaj na sadržaj programa.

Članak 12.

TRAJANJE

1. Vrijeme traja­nja oglašava­nja ne smije prelaziti 15% dnevnog prijenosa. Međutim, ovaj postotak može se povećati do 20% radi uk­ljučiva­nja oblika oglasa kao što su oni kojima se javnosti izravno nudi prodaja, kup­nja ili najam proizvoda ili pruža­nje usluga, pod uvjetom da iznos propagandne poruke ne prelazi 15%.

2. Vrijeme traja­nja propagandnih poruka u jednom satu ne smije prelaziti 20%.

3. Oblici oglasa kao što su oni kojima se javnosti izravno nudi prodaja, kup­nja ili najam proizvoda ili pruža­nje usluga ne smiju biti duži od jednog sata dnevno.

Članak 13.

OBLIK I PREDSTAVLJANJE

1. Oglasi se moraju jasno razlikovati kao takvi i biti vid­ljivo odvojeni od drugih dijelova programskih usluga putem optičkih ili akustičkih sredstava. U načelu, oni se prenose u blokovima.

2. Oglasi koji utječu na podsvijest nisu dopušteni.

3. Prikriveni oglasi nisu dopušteni, a osobito nije dopušteno predstav­ljati proizvode i usluge u programu, ako to služi ogla­šava­nju.

4. Oglasi ne smiju podsjećati, niti vizualno niti akustički, na osobe koje redovito vode vijesti ili programe o tekućim do­gađajima.

Članak 14.

UMETANJE OGLASA

1. Oglasi se umeću između programa. Kada su ispu­njeni uvjeti sadržani u stavcima 2. do 5. ovog članka, oglasi mogu biti uvršteni i tijekom programa na takav način da ne štete cjelovitosti i vrijednosti programa niti pravima nosite­lja vlasničkih prava.

2. U programima koji se sastoje od samostalnih dijelova, ili u športskim i u slično uređenim priredbama i predstavama koji sadrže prekide, oglasi mogu biti umetnuti jedino između dijelova ili u prekidima.

3. Prijenos audiovizualnih ostvare­nja kao što su dugometražni filmovi i televizijski filmovi (osim serija, serijala, zabavnih programa i dokumentarnih programa), ako im je predviđeno traja­nje du­lje od četrdeset pet minuta, može se prekinuti jedanput za svako cjelovito razdob­lje od četrdeset pet minuta. Da­lj­nji prekid je dopušten ako je ­njihovo predviđeno traja­nje najma­nje dvadeset minuta duže od dva ili više cjelovita razdob­lja od četrdeset pet minuta.

4. Ako su programi, osim onih obuhvaćenih stavkom 2, prekidani oglasima, treba proteći najma­nje dvadeset minuta između svakog s­ljedeće­g prekida za oglase unutar programa.

5. Oglasi se neće umetati niti u jedan prijenos vjerske službe. Vijesti, programi o tekućim događajima, dokumentarni programi, vjerski programi i programi za djecu, ako im je predviđeno traja­nje kraće od 30 minuta, neće se prekidati oglasima. Ako traju trideset minuta i du­lje, primijenit će se odredbe prethodnog stav­ka.

Članak 15.

OGLAŠAVANJE ODREĐENIH PROIZVODA

1. Oglasi za duhanske proizvode nisu dopušteni.

2. Oglasi za alkoholna pića svih vrsta moraju biti u skladu sa s­ljedećim pravilima:

a) ne smiju biti upućeni posebno malo­ljetnicima i nitko u oglasima tko je povezan s troše­njem alkoholnih pića ne smije izgledati kao da je malo­ljetnik,

b) ne smiju povezivati troše­nje alkohola s fizičkim aktivnostima ili uprav­lja­njem automobilom,

c) ne smiju tvrditi da alkohol ima ­ljekovita svojstva, da je stimulans, sedativ ili sredstvo za rješava­nje osobnih problema,

d) ne smiju ohrabrivati neumjerenu potroš­nju alkohola ili prikazivati apstinenciju ili umjerenost u ne­gativnom smislu,

e) ne smiju stav­ljati prekomjeran naglasak na alkoholni sadržaj pića.

3. Nisu dopušteni oglasi za lijekove i medicinske tretmane koji su, kod stranke koja vrši prijenos, dostupni jedino na li­ječnički recept.

4. Oglasi za sve druge lijekove i medicinske tretmane trebaju biti jasno prepoznat­ljivi kao takvi, pošteni, istiniti i podložni provjeri, te moraju odgovarati zahtjevima zaštite pojedinca od štetnih pos­ljedica.

Članak 16.

OGLASI POSEBNO UPUĆENI JEDNOJ STRANCI

1. U ci­lju izbje­gava­nja poremećaja u konkurenciji i ugro­žava­nja televizijskog sustava stranke, oglasi koji su posebno i s određenom redovitošću namije­njeni gledate­ljstvu samo jedne stranke, koja nije stranka koja vrši prijenos, ne smiju zaobilaziti pravila televizijskog oglašava­nja dotične stranke.

2. Odredbe prethodnog stavka neće se primje­njivati u slu­čaju:

a) kada dotična pravila uspostav­ljaju diskriminaciju između oglasa koje prenose entiteti ili tehnička sredstva pod juris­dikcijom te stranke i oglasa koje prenose entiteti ili tehnička sred­stva pod jurisdikcijom druge stranke, ili

b) ako su dotične stranke sklopile dvostrane ili mnogostrane sporazume na tom području.

DIO IV.

SPONZORIRANJE

Članak 17.

OPĆA PRAVILA

1. Kada je program ili serija u cijelosti ili dijelom sponzorirana, ona kao takva mora biti jasno označena, na odgovarajući način, na početku i/ili na kraju programa.

2. Sadržaj i raspored sponzoriranih programa niti u kojim okolnostima ne smije biti pod utjecajem sponzora na način koji utječe na odgovornost i uredničku nezavisnost televizijske kuće u odnosu na programe.

3. Sponzorirani programi ne smiju poticati prodaju, kup­nju ili najam proizvoda ili usluga sponzora ili neke treće strane, a osobito ne smiju stvarati posebne promi­džbene preporuke tim proizvodima i uslugama u takvim programima.

Članak 18.

ZABRANJENO SPONZORIRANJE

1. Programe ne smiju sponzorirati fizičke ili pravne osobe čija je osnovna djelatnost proizvod­nja ili prodaja proizvoda ili pruža­nje usluga čije je oglašava­nje zabra­njeno člankom 15.

2. Nije dopušteno sponzorira­nje vijesti i programa o tekućim događajima.

DIO V.

UZAJAMNA POMOĆ

Članak 19.

SURADNJA MEĐU STRANKAMA

1. Stranke se obvezuju na uzajamno pruža­nje pomoći radi provedbe ove Konvencije.

2. U tu svrhu:

a) svaka država ugovornica određuje jednu ili više vlasti, o čijem će nazivu i adresi obavijestiti glavnog tajnika Vijeća Europe u trenutku polaga­nja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobre­nju ili pristupu,

b) u obavijesti iz podstavka a) svaka država ugovornica koja je odredila više vlasti naznačit će ovlašte­nja svake od ­njih.

3. Vlast koju je stranka odredila će:

a) pružati informacije predviđene u članku 6. stavak 2. ove Konvencije,

b) pružati, na zahtjev vlasti koju je odredila druga stranka, informacije o domaćem pravu i praksi na po­lju koje pokriva ova Konvencija,

c) surađivati s vlastima koje je odredila druga stranka, uvijek kad je korisno, a naročito tamo gdje ta surad­nja unapređuje učinkovitost mjera poduzetih radi provedbe ove Konvencije.

d) razmotriti svaku teškoću koja nastane u primjeni ove Konvencije, a na koju ju je upozorila vlast koju je odredila druga stranka.

DIO VI.

STALNI ODBOR

Članak 20.

STALNI ODBOR

1.  U svrhu ove Konvencije osniva se Stalni odbor.

2. Svaka stranka može biti predstav­ljena u Stalnom odboru s jednim ili više predstavnika. Svako izaslanstvo ima jedan glas. U okviru svojih ovlašte­nja Europska ekonomska zajednica može ostvarivati svoje pravo glasa s brojem glasova jednakim broju ­njezinih država članica koje su stranke ove Konvencije; Europska ekonomska zajednica neće ostvarivati svoje pravo glasa u slučaju kad ­njene države članice ostvaruju svoje pravo glasa i obrnuto.

3. Svaka država navedena u članku 29. stavak 1., a koja nije stranka ove Konvencije može u Stalnom odboru biti predstav­ljena jednim promatračem.

4. Stalni odbor može zatražiti savjet struč­njaka radi ispu­njava­nja svojih funkcija. On može na vlastiti poticaj ili na zahtjev dotičnog tijela pozvati svako međunarodno, nacionalno, vladino ili nevladino tijelo koje je tehnički kvalificirano na po­lju koje je pokriveno ovom Konvencijom, da bude zastup­ljeno jednim promatračem na jednom ili samo na dijelu jednog sastanka. Odluka o poziva­nju takvih struč­njaka ili tijela mora biti donesena tročetvrtinskom većinom glasova članica Stalnog odbora.

5. Stalni odbor saziva glavni tajnik Vijeća Europe. Njegova prva sjednica održat će se unutar razdob­lja od šest mjeseci od dana stupa­nja ove Konvencije na snagu. Nakon toga sastajat će se kad god to zatraži jedna trećina stranaka ili Odbor ministara Vijeća Europe ili na poticaj glavnog tajnika Vijeća Europe, u skladu s odredbama članka 23. stavak 2. ili na zahtjev jedne ili više stranaka u skladu s odredbama članka 21. podstavka c) i članka 25. stavka 2.

6. Većina stranaka čini kvorum potreban za održava­nje sjednice Stalnog odbora.

7. Izuzimajući odredbe stavka 4. i članka 23. stavka 3. Stalni odbor odluke donosi tročetvrtinskom većinom prisutnih članova.

8. U skladu s odredbama ove Konvencije, Stalni odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 21.

FUNKCIJE STALNOG ODBORA

Stalni odbor je odgovoran za praće­nje primjene ove Konvencije. On može:

a) davati strankama preporuke koje se odnose na primjenu ove Konvencije,

b) predlagati sve potrebne izmjene ove Konvencije i razmotriti one koje su predložene u skladu s odredbama članka 23,

c) razmotriti, na zahtjev jedne ili više stranaka, pita­nja koja se odnose na tumače­nje ove Konvencije,

d) uložiti najveći mogući napor za osigura­nje prijate­ljskog rješava­nja svih teškoća koje su mu podnesene u skladu s odredbama članka 25,

e) davati preporuke Odboru ministara koje se odnose na države koje nisu navedene člankom 29. stavka 1. da ih se pozove na pristupa­nje ovoj Konvenciji.

Članak 22.

IZVJEŠĆA STALNOG ODBORA

Nakon svakog  sastanka Stalni odbor pros­ljeđuje strankama i Odboru ministara Vijeća Europe izvješće o svojim raspravama i o svim donijetim odlukama

DIO VII.

IZMJENE

Članak 23.

IZMJENE

1. Svaka stranka može predložiti izmjene ove Konvencije.

2. O svakom prijedlogu izmjena obavještava se glavni tajnik Vijeća Europe, koji će ga dostaviti državama čanicama Vijeća Europe, drugim državama strankama Europske konvencije o kulturi, Europskoj ekonomskoj zajednici, i svakoj državi nečlanici koja je pristupila, ili – je pozvana da pristupi ovoj Konvenciji u skladu s odredbama članka 30. Glavni tajnik Vijeća Europe će sazvati sjednicu Stalnog odbora najranije po proteku razdob­lja od dva mjeseca od dostave prijedloga izmjene.

3. Stalni odbor ispituje sve prijedloge izmjena te podnosi tekst usvojen od tri četvrtine članica Stalnog odbora na odobre­nje Odboru ministara. Nakon ­nje­gova odobre­nja, taj se tekst pros­ljeđuje strankama radi prihvaća­nja.

4. Svaka izmjena stupa na snagu tridesetog dana nakon što su sve stranke obavijestile glavnog tajnika o ­njezinu prihvaća­nju.

DIO VIII.

NAVODNA KRŠENJA OVE KONVENCIJE

Članak 24.

NAVODNA KRŠENJA OVE KONVENCIJE

1. Kada neka stranka utvrdi krše­nje ove Konvencije, ona će o navodnom krše­nju obavijestiti stranku koja vrši prijenos, te će obje stranke nastojati riješiti teškoće na osnovu odredaba članaka 19., 25. i 26.

2. Ako je navodno krše­nje očito, te ozbi­ljne i teške prirode, što otvara značajna javna pita­nja, a tiče se članaka 7. stavka 1. ili 2., 12., 13., stavak 1., prva rečenica, 14. i 15., stavak 1. ili 3. i ako se nastavi unutar dva tjedna nakon obavijesti, stranka koja vrši prijem može privremeno obustaviti ponovni prijenos inkriminirane programske usluge.

3. U ostalim slučajevima navodnog krše­nja, s iznimkom onih predviđenih u stavku 4. stranka koja vrši prijem može privremeno obustaviti ponovni prijenos inkriminirane programske usluge osam mjeseci nakon priopće­nja, ako navodno krše­nje i da­lje traje.

4. Privremena obustava ponovnog prijenosa nije dopuštena za navodna krše­nja članka 7. stavak 3., 8., 9. ili 10.

DIO IX.

RJEŠAVANJE SPOROVA

Članak 25.

MIRENJE

1. U slučaju teškoća koje nastanu u primjeni ove Konvencije, zainteresirane stranke će iste nastojati riješiti nagodbom.

2. Ako nijedna zainteresirana stranka ne prigovori, Stalni odbor može ispitati slučaj, stav­ljajući se na raspolaga­nje zainteresiranim strankama radi postiza­nja zadovo­ljavajuće­g rješe­nja u što kraćem roku, a kad je to prikladno, u tom će predmetu izraditi savjetodavno miš­lje­nje.

3. Svaka zainteresirana stranka obvezuje se, bez odgađa­nja, staviti Stalnom odboru na raspolaga­nje sve informacije i olakšice potrebne za izvrše­nje ­nje­govih funkcija prema prethodnom stav­ku.

Članak 26.

ARBITRAŽA

1. Ako zainteresirane stranke ne mogu riješiti spor u skladu s odredbama članka 25., one ga mogu sporazumno podnijeti na arbitražu, čiji je postupak određen u dodatku ove Konvencije. Ako ne postignu sporazum u roku od šest mjeseci nakon prvog zahtjeva za pokreta­nje postupka mire­nja, spor se može podnijeti na arbitražu na zahtjev samo jedne stranke.

2. Svaka stranka može, u svako doba, izjaviti da u odnosu na svaku drugu stranku koja prihvaća istu obvezu, kao obvezujuću ipso facto i bez posebnog sporazuma, priznaje primjenu arbitražnog postupka predviđenog u dodatku ove Konvencije.

DIO X.

OSTALI MEĐUNARODNI UGOVORI I UNUTARNJE ZAKONODAVSTVO UGOVORNIH STRANA

Članak 27.

OSTALI MEĐUNARODNI UGOVORI I SPORAZUMI

1. U svojim međusobnim odnosima, stranke koje su članice Europske ekonomske zajednice primje­njuju pravila Zajednice te stoga ne primje­njuju pravila koja proizlaze iz ove Konvencije, osim u slučaju kada Zajednica nema pravila kojima se uređuju pojedina dotična pita­nja.

2. Nijedna odredba ove Konvencije ne sprječava ugovorne stranke da sklapaju međunarodne sporazume kojima dopu­njuju ili unapređuju ­njene odredbe ili proširuju po­lje ­njene primjene.

3. U slučaju dvostranih ugovora, ova Konvencija ne mije­nja prava i obveze stranaka koje proizlaze iz takvih ugovora i koja ne utječu na uživa­nje prava ili izvršava­nje obaveza drugih stranaka prema ovoj Konvenciji.

Članak 28.

ODNOSI IZMEĐU KONVENCIJE I UNUTARNJEG ZAKONODAVSTVA UGOVORNIH STRANA

Nijedna odredba ove Konvencije ne sprječava stranke da primijene stroža ili podrobnija pravila od onih predviđenih ovom Konvencijom za programske usluge koje se odaši­lju putem entiteta ili tehničkih sredstava pod ­njihovom jurisdikcijom, u smislu članka 3. ove Konvencije.

DIO XI.

ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 29.

POTPISIVANJE I STUPANJE NA SNAGU

1. Ova je Konvencija otvorena za potpisiva­nje državama članicama Vijeća Europe, ostalim državama strankama Europske konvencije o kulturi te Europskoj ekonomskoj zajednici. Ona podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju, polažu se kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

2. Ova Konvencija stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdob­lja od tri mjeseca od dana kada je sedam država, od kojih najma­nje pet članica Vijeća Europe, izrazilo svoj pristanak da budu vezane ovom Konvencijom u skladu s odredbama prethodnog članka.

3. Država može, u trenutku potpisiva­nja ili kasnije u svako doba prije stupa­nja na snagu ove Konvencije za tu državu, izjaviti da će privremeno primje­njivati Konvenciju.

4. Za svaku državu navedenu u stavku 1. ili Europsku ekonomsku zajednicu, koja naknadno izrazi svoj pristanak da bude ­njome vezana, ova Konvencija stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdob­lja od tri mjeseca od dana polaga­nja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju.

Članak 30.

PRISTUP DRŽAVA NEČLANICA

1. Nakon stupa­nja ove Konvencije na snagu, Odbor ministara Vijeća Europe može, nakon savjetova­nja s državama ugovornicama, odlukom koju donese većinom predviđenom u članku 20. d) Statuta Vijeća Europe i uz jednoglasnu odluku predstavnika država ugovornica koje imaju pravo zasjedati u Odboru, pozvati bilo koju državu da pristupi Konvenciji.

2. Za svaku državu koja joj pristupi, ova Konvencija stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdob­lja od tri mjeseca od dana polaga­nja isprave o pristupu kod glavnog tajnika Vijeća Europe.

Članak 31.

TERITORIJALNA PRIMJENA

1. Svaka država može, u trenutku potpisiva­nja ili polaga­nja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju, odrediti na koje će se područje ili područja primje­njivati ova Konvencija.

2. Svaka država može, kasnije u svako doba, izjavom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe, proširiti primjenu ove Konvencije na svako drugo u izjavi određeno područje. U odnosu na to područje, ova Konvencija stupa na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdob­lja od tri mjeseca od dana kad glavni tajnik primi takvu izjavu.

3. Svaka izjava dana prema dva prethodna stavka može se, u odnosu na svako područje određeno u takvoj izjavi, povući notifikacijom upućenom glavnom tajniku. Povlače­nje će proizvesti učinak prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdob­lja od šest mjeseci od dana kad glavni tajnik primi takvu notifikaciju.

Članak 32.

REZERVE

1. U trenutku potpisiva­nja ili polaga­nja svoje isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobre­nju ili pristupa­nju;

a) svaka država može izjaviti da, isk­ljučivo u mjeri u kojoj one nisu u skladu s domaćim zakonodavstvom, zadržava pravo ograniče­nja ponovnog prijenosa na svom području onih programskih usluga koje sadrže reklamira­nje alkoholnih pića u skladu s pravilima predviđenim u članku 15. stavku 2. ove Konvencije,

b) Ujedi­njena Kra­ljevina može izjaviti da zadržava pravo neizvršava­nja obveza utvrđene člankom 15. stavak 1. o zabrani reklamira­nja duhanskih proizvoda, u odnosu na reklamira­nje cigara i duhana za lulu, koje na ­njenom području terestrijalnim načinima emitira nezavisna radiodifuzna organizacija.

Druge rezerve nisu dopuštene.

2. Na rezervu danu prema prethodnom stavku ne može se staviti prigovor.

3. Svaka država ugovornica koja je stavila rezervu prema stavku 1. može je u cijelosti ili djelomično povući notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe. Povlače­nje će pro­izvesti učinak na dan kad glavni tajnik primi takvu notifikaciju.

4. Stranka koja je stavila rezervu u odnosu na odredbe ove Konvencije, ne može zahtijevati primjenu takve odredbe od bilo koje druge stranke, može međutim, ako je ­njena rezerva djelo­mična ili uvjetna, zahtijevati primjenu te odredbe u mjeri u kojoj ju je sama prihvatila.

Članak 33.

Otkaz

1. Svaka stranka može u svako doba otkazati ovu Konvenciju notifikacijom upućenom glavnom tajniku Vijeća Europe.

2. Takav će otkaz proizvesti učinak prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon isteka razdob­lja od šest mjeseci od dana kad glavni tajnik primi notifikaciju.

Članak 34.

ObavjeŠtava­nje

Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će države članice Vijeća, druge države stranke Europske konvencije o kulturi, Europsku ekonomsku zajednicu i sve države koje su pristupile ili su pozvane da pristupe ovoj Konvenciji o:

a) svakom potpisu,

b) polaga­nju svake isprave o ratifikciji, prihvatu, odobre­nju ili pristupu,

c) svakom datumu stupa­nja ove Konvencije na snagu u skladu s člancima 29, 30. i 31.,

d) svakom izvještaju sastav­ljenom u skladu s odredbama članka 22.,

e) svakom drugom činu, notifikaciji ili priopće­nju koji se odnose na ovu Konvenciju.

U potvrdu toga su potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju.

Sastav­ljeno u Strasbourgu 5. svib­nja 1989. na engleskom i francuskom, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku pohra­njenom u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjereni prijepis svakoj državi članici Vijeća Europe, drugim državama strankama Europske konvencije o kulturi, Europskoj ekonomskoj zajednici, kao i svakoj državi pozvanoj da pristupi ovoj Konvenciji.

DODATAK

ArbitraŽa

1. O zahtjevu za arbitražu obavijestit će se glavni tajnik Vijeća Europe. Zahtjev treba sadržavati ime druge stranke u sporu i predmet spora. Glavni tajnik priopćit će tako prim­ljenu obavijest svim strankama ove Konvencije.

2. U slučaju spora između dvije stranke od kojih je jedna država članica Europske ekonomske zajednice, koja je i sama stranka, zahtjev za arbitražom upućuje se i državi članici i Zajednici, koje će u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva zajednički izvijestiti glavnog tajnika o tome da li se država članica ili Zajednica, ili država članica i Zajednica zajedno, biti stranke u sporu. U nedostatku takve obavijesti u navedenom roku, za potrebe primjene odredaba koje uređuju osniva­nje i postupak arbitražnog suda, država članica i Zajednica smatrat će se jednom te istom strankom u sporu. Isto će se primijeniti i u slučaju, kada država članica i Zajednica zajednički predstav­ljaju stranku u sporu. U slučajevima predviđenim ovim stavkom, rok od mjesec dana određen prvom rečenicom stavka 4. produžit će  se na dva mjeseca.

3. Arbitražni sud se sastoji od tri člana: svaka stranka u sporu imenuje jednog arbitra; dva arbitra tako imenovana, suglasno imenuju treće­g, koji je ujedno i predsjednik arbitražnog suda. Ovaj pos­ljed­nji ne smije biti držav­ljanin niti jedne stranke u sporu, niti smije imati svoje redovno boravište na području bilo koje stranke u sporu, niti smije biti zaposlen od bilo koje od njih, niti smije biti u nekom drugom svojstvu umiješan u spor.

4. Ako jedna stranka ne imenuje arbitra u roku od mjesec dana nakon priopće­nja glavnog tajnika Vijeća Europe o zahtjevu, ­nje­ga će na zahtjev druge stranke imenovati predsjednik Europskog suda za ­ljudska prava u da­ljem roku od mjesec dana. U slučaju spriječenosti predsjednika Suda ili ako je on držav­ljanin jedne od stranaka u sporu, imenova­nje će izvršiti potpredsjednik Suda ili po položaju najviši sudac u Sudu koji je na raspolaga­nju i nije držav­ljanin niti jedne stranke u sporu. Isti se postupak primje­njuje, ako u roku od mjesec dana nakon izbora drugog arbitra ne bude izabran predsjednik arbitražnog suda.

5. Odredbe stavaka 3. i 4. primijenit će se, prema slučaju, radi popu­njava­nja svakog praznog mjesta.

6. Dvije ili više stranaka koje se sporazumiju o istom interesu, zajednički imenuju jednog arbitra.

7. Stranke u sporu i Stalni odbor pružit će arbitražnom sudu sve olakšice potrebne za učinkovito vođe­nje postupka.

8. Arbitražni sud donosi vlastita pravila postupka. Nje­gove se odluke donose većinom glasova ­nje­govih članova. Nje­gova je presuda konačna i obvezujuća.

9. Presuda arbitražnog suda dostav­lja se glavnom tajniku Vijeća Europe, koji ju priopćava svim strankama ove Konvencije.

10. Svaka stranka u sporu snosi troškove arbitra koje­g je imenovala; te stranke zajednički dijele trošak treće­g arbitra na jednake dijelove, kao i ostale troškove proizašle iz arbitraže.

PROTOKOL O IZMJENAMA EUROPSKE
KONVENCIJE O PREKOGRANIČNOJ TELEVIZIJI

Države-članice Vijeća Europe i druge stranke koje su pristupile Europskoj konvenciji o prekograničnoj televiziji, otvorenoj na potpisiva­nje u Strasbourgu, 5. svib­nja 1989. godine,

pozdrav­ljajući či­njenicu da je prošire­nje članstva Vijeća Europe od 1989. godine dovelo do razvoja i primjene, na sve europskom nivou, pravnog okvira ustanov­ljenog prema odredbama Konvencije,

imajući u vidu tehnološki i gospodarski razvoj na području televizijskog emitira­nja, kao i rađa­nje novih komunikacijskih usluga u Europi nakon usvaja­nja konvencije 1989. godine,

uočavajući da spomenuti razvoj nameće potrebu za doradom odredaba Konvencije,

imajući na umu, s tim u svezi, usvaja­nje, od stranke Europske zajednice, Naputka 97/36/EC Europskog parlamenta i Vijeća Europe 19. lip­nja 1997. godine o izmjenama i dopunama Naputka vijeća 89/552/EEC o usklađiva­nju nekih odredaba određenih zakonom, o re­gulira­nju ili administrativnim koracima u državama-članicama glede aktivnosti vezanih uz televizijsko emitira­nje,

razmatrajući hitnu potrebu za izmjenama i dopunama nekih odredbi Konvencije kako bi se razvio skladan i jedinstven pristup prekograničnoj televiziji između ovog instrumenta i naputka, kao što je zacrtano u Deklaraciji o medijima u demokratskom društvu koju su usvojili ministri država koji su sudjelovali na 4. Europskoj ministarskoj konferenciji o politici masovnih medija u Pragu od 7. do 8. prosinca 1949.  godine i političkoj Deklaraciji 5. Ministarske konferencije održane u Solunu, u Grčkoj, 11. i 12. prosinca 1997. godine,

sa že­ljom za da­lj­njim razvojem načela utjelov­ljenih u Preporukama Vijeća Europe o osmiš­ljava­nju strate­gija za borbu protiv puše­nja, alkohola i ovisnosti o drogama, u surad­nji s osobama koje utječu na javno miš­lje­nje i medijima, zatim o pravu na sažeta izvješća o glavnim događajima za koja su kup­ljena ekskluzivna prava za televizijsko emitira­nje u kontekstu prekogranične televizije i o načelu prikaziva­nja nasi­lja u elektronskim medijima, s tim da su sva ta načela usvojena u okviru Vijeća Europe nakon usvaja­nja Konvencije,

dogovorile su se o s­ljedećem:

Članak 1.

Riječ: »jurisdikcija« (u originalu: jurisdiction) u članku 8. stavak 1. i članku

15. stavak 2(a) u francuskom tekstu će se zamijeniti riječju: »nadležnost« (u originalu: competence).

Članak 2.

Riječ »oglasi« u članku 15. stavak 3. i 4. u engleskom tekstu, zamijenit će se riječju: »oglašava­nje«.

Članak 3.

Definicija »televizijske kuće« (u originalu: broadcaster) u članku 2. stavak c. glasi ovako:

»(c) »Televizijska kuća« podrazumijeva fizičku ili pravnu osobu sa uređivačkim odgovornostima za sastav­lja­nje usluga televizijskog programa za prijem od strane šire javnosti, i potom usluge televizijskog programa prenosi ili ih dade na prenoše­nje, cjelovite i nepromije­njene, trećoj strani«,

Članak 4.

Definicija riječi »oglas« u članku 2. stavak f. mijenja se i glasi:

»(f) »Oglašava­nje« podrazumijeva bilo kakvo javno oglaša­va­nje u zamjenu za novac ili nešto tome srodno, ili pak samo­promi­džbu, u ci­lju pospješe­nja prodaje, kupovine ili najma nekog proizvoda ili usluge, također u ci­lju promovira­nja neke stvari ili ideje, ili za ostvariva­nje nekog drugog učinka po že­lji oglašavate­lja ili pak same televizijske kuće«.

Članak 5.

Novi stavak g. će u s­ljedećem obliku biti umetnut u članak 2.:

»(g) »Teletrgovina« podrazumijeva direktnu ponudu koja se emitira javnosti imajući u vidu nabavku roba ili usluga, uk­ljučujući i nepokretnu imovinu, te prava i obveze, u zamjenu za novac;«

Članak 6.

Članak 2. stavak g. će biti prenumeriran u članak 2. stavak h:

Članak 7.

S­ljedeći tekst će zamijeniti članak 5:

»Članak 5.: Dužnosti stranaka koje vrše prijenos, odaši­lju (transmitting parties)

1. Svaka od stranaka koja obav­lja prijenos (odaši­lje) mora voditi računa da sve programske usluge koje, u okviru svoje nadležnosti obav­lja televizijska kuća, moraju biti u skladu s uvjetima koje propisuje ova Konvencija.

2. U svrhu ove Konvencije, televizijska kuća unutar nadležnosti neke stranke jest:

– televizijska kuća za koju se smatra da je osnovana kod te stranke prema stavku 3.

– televizijska kuća na koju se odnosi stavak 4.

3. U svrhu ove Konvencije, televizijskom kućom će se smatrati ona kuća koja je osnovana pri nekoj stranki, te će u s­ljedećim slučajevima ubuduće ta stranka kod koje je osnovana TV kuća biti poznata kao »stranka koja obav­lja prijenos, tj. odaši­lje« (transmitting party).

(a) Televizijska kuća ima sjedište kod te stranke i odluke o rasporedu programa donosi ista stranka,

(b) ako televizijska kuća ima sjedište kod jedne od stranaka, a odluke o rasporedu programa donosi druga stranka, smatrat će se da je uteme­ljena kod one stranke u kojoj djeluje značajni dio radne snage angažiran na poslovima televizijskog emitira­nja; ukoliko značajniji dio radne snage angažiran na poslovima televizijskog emitira­nja djeluje kod obadviju stranaka, smatrat će se da je televizijska kuća osnovana kod one stranke u kojoj se nalazi sjedište; ukoliko značajniji dio radne snage angažiran na poslovima televizijskog emitira­nja ne djeluje niti kod jedne od stranaka, smatrat će se da je televizijska kuća osnovana kod one stranke kod koje je prvi put započela emitira­nje u skladu sa zakonom dotične stranke, pod uvjetom da održava stabilnu i učinkovitu vezu s gospodarstvom te stranke,

(c) ako televizijska kuća ima sjedište kod jedne stranke, ali odluke o rasporedu programa donosi država koja nije stranka potpisnica Konvencije, ili obrnuto, smatrat će se da je kuća osnovana kod stranke koje se to tiče, pod uvjetom da značajniji dio radne snage, angažiran u aktivnostima televizijskog emitira­nja, djeluje kod te stranke,

(d) ako, primje­njujući kriterij stavka 3. članka 2. Naputka 97/36/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 19. lip­nja 1997. godine o izmjenama i dopunama Naputka vijeća 89/552/EEC o usklađiva­nju nekih odredaba zacrtanih zakonom, o propisima ili administrativnim koracima u državama-članicama glede djelatnosti vezanih uz televizijsko emitira­nje, smatrat će se da je televizijska kuća osnovana u državi-članici Europske zajednice, a također će se smatrati da je ista televizijska kuća osnovana u dotičnoj državi u svrhu ove Konvencije.

4. Televizijska kuća na koju se ne odnose odredbe stavka 3 smatrat će se da spada pod nadležnost tzv. stranke koja emitira program, u s­ljedećim slučajevima:

(a) koristi frekvenciju koju odobrava ta stranka,

(b) iako ne koristi frekvenciju koju odobrava neka stranka, ipak koristi satelitske kapacitete koji pripadaju toj stranki,

(c) iako ne koristi niti frekvenciju niti satelitske kapacitete neke stranke, koristi satelitski up-link koji je stacioniran kod te stranke.

5. Ako se stranka koja emitira program ne može odrediti prema stavku 4. Stalni odbor će razmotriti to pita­nje prema članku 21. stavak 1. redak a, ove Konvencije, kako bi se ta stranka odredila.

6. Konvencija se neće primje­njivati na televizijske prijenose koji će se emitirati isk­ljučivo u državama koje nisu stranke potpisnice Konvencije, i one prijenose koje gledate­ljstvo ne prima, bilo direktno ili indirektno, u jednoj ili više stranaka.

Članak 8.

Članak 8. glasi ovako:

»Članak 8. Pravo na odgovor

1. Svaka stranka koja vrši prijenos mora voditi računa da će svaka fizička ili pravna osoba, bez obzira na nacionalnost ili mjesto boravka, imati priliku ostvariti svoje pravo na odgovor ili potražiti drugi pravni ili administrativni lijek vezan za programe koje, unutar svoje nadležnosti i znače­nja članka 5. emitira televizijska kuća. Posebice mora voditi računa da vemenski okvir i drugi mehanizmi za ostvariva­nje prava na odgovor budu takvi da se spomenuto pravo može učinkovito ostvariti. Učinkovito ostvariva­nje ovog prava ili drugoga pravnog ili administrativnog lijeka mora se osigurati i u svezi vremenskog okvira i modaliteta.

2. U tu svrhu, ime programske usluge ili televizijske kuće odgovorne za tu programsku uslugu mora biti sadržano u samoj programskoj usluzi, u redovitim intervalima i na odgovarajuće načine«.

Članak 9.

S­­­­­­­­ljedeći tekst zamje­­­­­­­­njuje članak 9.:

»Članak 9. Pristup javnosti informira­­­­­­­­nju

Svaka stranka će preispitati i, tamo gdje je potrebno, poduzeti pravne mjere, poput uvođe­­­­­­­­nja prava na kratko izvješćiva­­­­­­­­nje o događajima od velikog interesa za javnost, kako bi se izbje­glo da pravo javnosti na informira­­­­­­­­nje bude ugroženo od strane televizijske kuće koja posjeduje ekskluzivna prava za prijenos nekog događaja, unutar znače­­­­­­­­nja članka 3.

Članak 10.

Novi članak 9.a koji glasi ovako, bit će umetnut:

»Članak 9.a: Pristup javnosti događajima od veće­g značaja

1. Svaka stranka pridržava pravo da poduzme mjere kako bi osigurala da televizijska kuća unutar svoje nadležnosti ne vrši emitira­­­­­­­­nje na osnovu ekskluzivnih prava onih događaja koje ta stranka smatra događajima od veće­g značaja za društvo, i na način da značajni dio javnosti, prijenosom u živo (direktnim prijenosom) ili naknadnim prijenosom na besplatnoj televiziji, liši mogućnosti praće­­­­­­­­nja takvih događaja. U tom slučaju, stranka koje se to tiče, može pribjeći izradi liste predloženih događaja za koje smatra da su od veće­g značaja za društvo.

2. Stranke će, uz odgovarajuće načine, poštujući pravna jamstva, sadržana u Konvenciji za zaštitu ­­­­­­­­ljudskih prava i teme­­­­­­­­ljnih sloboda i, tamo gdje je potrebno, nacionalnom ustavu, voditi računa da televizijska kuća unutar svoje nadležnosti ne ostvari svoje pravo na eksluzivna prava koje je ista kupila nakon datuma stupa­­­­­­­­nja na snagu Protokola o izmjenama i dopunama Europske konvencije o prekograničnoj televiziji, na način da je značajni dio javnosti druge stranke lišen mogućnosti praće­­­­­­­­nja događaja koje je ta druga stranka predvidjela za cjelokupan ili djelomičan direktni prijenos, cjelokupan ili djelomičan naknadni prijenos (snimku) na besplatnoj televiziji kako je ta druga stranka odredila prema stav­ku 1, udovo­­­­­­­­ljavajući s­­­­­­­­ljedećim zahtjevima:

(a) Stranka koja primje­­­­­­­­njuje mjere navedene u stavku 1. sastavit će listu nacionalnih ili nenacionalnih događaja za koje stranka drži da su od veće­g značaja za društvo.

(b) Stranka će to učiniti na jasan i nedvosmislen način u pravo vrijeme,

(c) Stranka će odrediti da li će se ti događaji pokrivati cjelokupnim ili djelomičnim direktnim prijenosom ili, ako je neophod­no ili prikladno zbog objektivnih razloga, cjelokupnom ili djelo­mičnom snimkom,

(4) Mjere koje stranka poduzima sastav­­­­­­­­ljajući popis bit će proporcionalne i što je više moguće do u tančine razrađene kako bi se drugim strankama omogućilo da poduzmu mjere sadržane u ovom stavku,

(e) Stranka koja sastav­­­­­­­­lja popis prijavit će i popis i pri­pa­dajuće mjere Stalnom odboru, u roku koje­g će odrediti sam Stalni odbor,

(f) Mjere koje stranka kani poduzeti moraju biti unutar ograniče­­­­­­­­nja koja nameću smjernice Stalnog odbora prema stavku 3. i Stalni odbor se mora pozitivno očitovati o tim mjerama.

Mjere poduzete na teme­­­­­­­­lju ovog stavka primijenit će se samo na one događaje koje Stalni odbor objavi na svojoj godiš­­­­­­­­njoj listi koja se spomi­­­­­­­­nje u stavku 3., i na ekskluzivna prava kup­­­­­­­­ljena nakon stupa­­­­­­­­nja na snagu Protokola o izmjenama i dopunama.

3. Jednom godiš­­­­­­­­nje Stalni odbor će:

(a) izdati objedi­­­­­­­­njenu verziju navedenih događaja i pripa­dajućih mjera koje su stranke prijavile u skladu sa stavkom 2.(e),

(b) sastaviti smjernice koje bi trebale biti prihvaćene od većine od tri četvrtine članova, uz zahtjeve navedene u stavku 2.(a) do (e) kako bi se izbje­gle razlike u primjeni ovog članka i istovjetnih odredaba Europske zajednice«.

Članak 11.

Stavak 1. članka 10. mije­­­­­­­­nja se i glasi:

»1. Svaka stranka zadužena za prijenos televizijskog programa mora voditi računa, tamo gdje je to izvedivo i uz odgo­va­rajuće načine, da televizijska kuća unutar svoje nadležnosti rezervira za europska djela većinski omjer svog vremena za emitira­­­­­­­­nje, isk­­­­­­­­ljučujući vrijeme namije­­­­­­­­njeno vijestima, sportskim događa­jima, igrama, oglašava­­­­­­­­nju, teletext uslugama i teletrgovini. Ovaj omjer bi se, s obzirom na odgovornosti televizijske kuće prema gledate­­­­­­­­ljstvu glede informira­­­­­­­­nja, obrazova­­­­­­­­nja, kulture i zabave, trebao postupno postići, na teme­­­­­­­­lju primjerenih kriterija.

Članak 12.

Stavak 4. članka 10. mije­­­­­­­­nja se i glasi kako slijedi:

»4. Stranke moraju voditi računa da televizijska kuća unutar svoje nadležnosti ne prikazuje kinematografska djela izvan razdob­­­­­­­­lja dogovorenog s vlasnicima prava (nosite­­­­­­­­ljima prava vlasništva).«

Članak 13.

Novi članak 10.a bit će umetnut u s­­­­­­­­ljedećem obliku:

»Članak 10.a: Pluralizam medija

Stranke, u duhu surad­­­­­­­­nje i obostrane pomoći koja je sadržana u ovoj Konvenciji, pokušat će izbjeći da programske usluge koje prenosi televizijska kuća ili bilo koje druge fizičke ili pravne osobe unutar svoje nadležnosti i znače­­­­­­­­nja članka 3., ugroze pluralizam medija.«

Članak 14.

Naslov Poglav­­­­­­­­lja III. glasit će ovako:

»OGLAŠAVANJE I TELETRGOVINA«

Članak 15.

Članak 11. glasit će ovako:

»1. Oglašava­­­­­­­­nje i teletrgovina bit će pravedni i pošteni.

2. Oglašava­­­­­­­­nje i teletrgovina neće djelovati zavaravajuće i neće štetiti interesima potrošača.

3. Oglašava­­­­­­­­nje i teletrgovina namije­­­­­­­­njeni djeci ili koje koriste djecu izbje­gavat će sve što bi moglo nauditi ­­­­­­­­njihovim interesima i imat će obzira prema ­­­­­­­­njihovoj posebnoj osjet­­­­­­­­ljivosti i podložnosti.

4. Teletrgovina neće poticati malo­­­­­­­­ljetnike na prodaju ili najam roba ili usluga.

5. Oglašavate­­­­­­­­lj neće vršiti nikakav urednički utjecaj na sadržaj programa«.

Članak 16.

Članak 12. će glasiti ovako:

»Članak 12.: Traja­­­­­­­­nje

1. Omjer spotova za teletrgovinu, spotova za oglašava­­­­­­­­nje i drugih oblika oglašava­­­­­­­­nja, uz iznimku izloga za teletrgovinu unutar znače­­­­­­­­nja stavka 3, neće iznositi više od 20 posto dnevnog prijenosa. Vrijeme prijenosa spotova za oglašava­­­­­­­­nje neće iznositi više od 15 posto dnevnog prijenosa.

2. Omjer spotova za oglašava­­­­­­­­nje i spotova za teletrgovinu unutar danog sata neće prijeći iznad 20 posto.

3. Izlozi namije­­­­­­­­njeni programima za teletrgovinu, emitirani unutar programskih usluga koje nisu isk­­­­­­­­ljučivo predviđene za teletrgovinu, minimalno će, bez prekida­­­­­­­­nja, trajati 15 minuta. Maksimalno će dnevno biti osam takvih izloga.

Njihovo sveukupno traja­­­­­­­­nje neće iznositi više od tri sata dnevno, i moraju biti jasno prepoznat­­­­­­­­ljivi, bilo optički ili akus­tički.

4. U svrhu ovog članka, oglašava­­­­­­­­nje neće uk­­­­­­­­ljučivati:

– najave televizijske kuće u svezi vlastitih programa i proizvoda direktno proizašlih iz tih programa;

– proglase u interesu javnosti i pozivi na dobrotvorne akcije će se emitirati besplatno.«

Članak 17.

Članak 13. će glasiti ovako:

»Članak 13.: Oblik i način predstav­­­­­­­­lja­­­­­­­­nja

1. Oglašava­­­­­­­­nje i teletrgovina jasno će se razlikovati kao takvi i bit će vid­­­­­­­­ljivo odvojeni od drugih dijelova programske usluge optičkim i/ili akustičkim sredstvima. U načelu, spotovi za ogla­šava­­­­­­­­nje i teletrgovina emitirat će se u blokovima.

2. U oglašava­­­­­­­­nju i teletrgovini neće se koristiti tehnike dje­lova­­­­­­­­nja na podsvijest.

3. Prijevarno oglašava­­­­­­­­nje i teletrgovina, a posebice predstav­­­­­­­­lja­­­­­­­­nje proizvoda ili usluga u reklamne svrhe u emisijama, neće biti dozvo­­­­­­­­ljeno.

4. U oglašava­­­­­­­­nju i teletrgovini neće se prikazivati, vizualno ili govorom, osobe koje redovito nastupaju u programu vijesti ili aktualnostima.«

Članak 18.

S­­­­­­­­ljedeći tekst će zamijeniti članak 14.:

»Članak 14.: Umeta­­­­­­­­nje oglašava­­­­­­­­nja i teletrgovina

1. Oglašava­­­­­­­­nje i teletrgovina umetat će se između programa. Pod uvjetom da su ispu­­­­­­­­njeni uvjeti u stavcima 2. do 5. ovog članka, reklamni i spotovi teletrgovine mogu se umetati i za vrijeme programa na način da inte­gritet i vrijednost programa i nosite­­­­­­­­lja vlasničkih prava nisu oštećeni.

2. U programima koji se sastoje od autonomnih dijelova, ili u sportskim programima i slično strukturiranim događa­­­­­­­­njima i izvedbama koji idu u intervalima, oglašavački i spotovi teletrgovine će se emitirati između dijelova ili u stankama programa koji se prenosi.

3. Prijenos audiovizualnih djela poput igranog filma i filmova snim­ljenih za televiziju (isk­ljučujući serije, serijale, laki za­bav­ni program i dokumentarne emisije), pod uvjetom da je ­njihovo predviđeno traja­nje du­lje od 45 minuta, može se prekidati jednom u svakom cjelokupnom bloku od 45 minuta. Da­lj­nje prekida­nje je dozvo­ljeno ako je predviđeno traja­nje filmova barem 20 minuta du­lje od dva ili više cjelokupnih blokova od 45 minuta.

4. Ako se programi, ne oni koje spomi­nju u stavku 2. prekidaju zbog oglašava­nja i spotova za teletrgovinu, između svake uzastopne pauze za oglašava­nje ili teletrgovina mora proći period od najma­nje 20 minuta.

5. Oglašava­nje i teletrgovina neće se umetati niti u jedan prijenos vjerskih službi. Vijesti, emisije aktualnosti, dokumentarci, vjerski programi i programi za djecu, ako su kraći od 30 minuta, neće se prekidati reklamnim spotovima ili spotovima za teletrgovinu. Ukoliko ­njihovo traja­nje iznosi 30 minuta ili du­lje, primje­njivat će se odredbe iz prethodnih stavaka.

Članak 19.

Naslov članka 15. i stavaka 1. i 2. ulomka a. ovog članka glasit će ovako:

»Članak 15: Oglašava­nje i teletrgovina određenih proizvoda

1. Oglašava­nje i teletrgovina duhanskih proizvoda neće biti dozvo­ljeno.

2. Oglašava­nje i teletrgovina alkoholnih pića svih vrsta podlije­gat će sljedećim pravilima:

(a) neće biti posebno usmjereni na malo­ljetne osobe, i nitko tko se u reklamama ili teletrgovini dovodi u vezu s konzumira­njem alkoholnih pića ne bi smio izgledati kao malo­ljetna osoba;«

Članak 20.

U francuskoj verziji teksta, članak 15. stavak 2. ulomci b. do e., glasit će ovako:

»(b) Ils ne doivent pas associer la consommation de lžalcool a des performances physiques ou a ia conduite automobile;

(ne treba dovoditi u vezu uzima­nje alkoholnih pića s fizič­kim sposobnostima ili vož­njom automobila;)

(c) ils ne doivent pas suggerer que les boissons alcoolisees sont dotee de proprietes therapeutiques ou quželles ont un effet stimulant, sedatif, ou quželles peuvent resoudre des problemes personnels;

(ne treba sugerirati da alkohol posjeduje terapeutska svojstva, ili da ima stimulirajući ili umirujući učinak, ili da može riješiti osobne probleme;)

(d) ils ne doivent pas encourager la consommation immoderee de boissons alcoolisees ou donner une image ne­gative de lžabstinence ou de la sobriete;

(ne treba poticati neumjereno konzumira­nje alkoholnih pića ili apstinenciju i sta­nje trijeznosti prikazivati u ne­gativnom svjetlu)

(e) ils ne doivent pas souligner indument la teneur en alcool des boissons.«

(ne treba stav­ljati neprimjereni naglasak na sadržaj alkoholnih pića«.)

Članak 21.

U članak 15. umetnut će se novi stavak 5. u s­ljedećem obliku:

»5. Teletrgovina za lijekove i postupke liječe­nja neće se dozvoliti.«

Članak 22.

Članak 16. će glasiti ovako:

»Članak 16. Oglašava­nje i teletrgovina posebno usmjereni na jednu stranku:

1. Kako bi se izbje­gle nepravilnosti u konkurentnosti i kako se ne bi ugrozio televizijski sustav jedne stranke, oglašava­nje i teletrgovina, posebno usmjereni na publiku jedne jedine stranke a koja nije »stranka koja vrši prijenos«, neće se ogriješiti o pravila televizijskog oglašava­nja i teletrgovine te stranke.

2. Odredbe prethodnog stavka neće se primje­njivati u slu­čaje­vima kada:

(a) spomenuta pravila mogu dovesti do diskriminacije izme­đu oglašava­nja i teletrgovine koje emitira televizijska kuća unutar jurisdikcije te stranke i diskriminacije između oglašava­nja i teletrgovine koje emitira televizijska kuća ili bilo koja druga fizička ili pravna osoba unutar jurisdikcije druge stranke, ili

(b) kada dotične stranke zak­ljuče bilateralne ili multilateralne sporazume na tom području.«

Članak 23.

Stavak 1. članka 18. glasit će ovako:

»1. Programe ne mogu sponzorirati fizičke ili pravne osobe čija je glavna aktivnost proizvod­nja ili prodaja proizvoda, ili ubira­nje provizije od usluga, a čije je oglašava­nje i teletrgovina zabra­njeno na teme­lju članka 15.«

Članak 24.

Novi stavak 2. će u s­ljedećem obliku biti umetnut u članak 18.

»2. Kompanije koje se bave, inter alia, proizvod­njom ili prodajom lijekova i postupaka liječe­nja, mogu sponzorirati programe promovirajući svoje ime, zaštitni znak, sliku, ili djelatnost kompanije, bez spomi­nja­nja lijekova ili posebnih postupaka liječe­nja, dostupnih isk­ljučivo na liječnički recept ili uputnicu kod stranke zadužene za prijenos programa.

Članak 25.

Stavak 2. članka 18. bit će prenumeriran na stavak 3.

Članak 26.

Novo Poglav­lje IV.a umeće se u s­ljedećem obliku:

»POGLAVLJE IV.a

PROGRAMSKE USLUGE POSVEĆENE ISKLJUČIVO SAMOPROMIDŽBI I TELETRGOVINI

Članak 18.a: Programske usluge posvećene isk­ljučivo samo­promi­džbi

1. Odredbe ove Konvencije primje­njivat će se mutatis mutandis na programske usluge posvećene isk­ljučivo samopromi­džbi.

2. Drugi oblici oglašava­nja dozvolit će se u ovim programskim uslugama unutar ograniče­nja sadržanih u članku 12. (1) i (2).

Članak 18.b: Programske usluge posvećene isk­ljučivo teletrgovini

1. Odredbe ove konvencije primje­njivat će se mutatis mutandis na programske usluge posvećene isk­ljučivo teletrgovini.

2. Oglašava­nje će u programskim uslugama biti dozvo­ljeno unutar ograniče­nja sadržanih u članku 12. stavak 1. članak 12. stavak 2. neće se primje­njivati.«

Članak 27.

Pos­ljed­nja rečenica stavka 4. članka 20. se briše a stavak 7. članka 20. slijedi kako glasi.

»7. Prema odredbama članka 9.a stavak 3.(b) i članka 23. stavak 3. odluke Stalnog odbora će se donositi većinom od tri četvrtine nazočnih članova«.

Članak 28.

Članak 21. bit će dopu­njen i glasi kako slijedi:

»(f) dati miš­lje­nje o zlouporabi prava prema članku 24a. stav­ka 2.(c).

2. Osim toga, Stalni odbor će:

(a) sastaviti smjernice naznačene u članku 9.a stavka 3.(b) kako bi se izbje­gle razlike između primjene odredaba konvencije vezanih uz pristup javnosti događajima od primarnog značaja za društvo i korespondirajućih odredaba Europske zajednice,

(b) se očitovati o mjerama koje su stranke poduzele sastav­ljajući listu nacionalnih ili nenacionalnih događaja koje dotične stranke drže da su od primarne važnosti za društvo u skladu sa člankom 9.a stavak 2.,

(c) jednom godiš­nje izdati objedi­njenu listu navedenih događaja i odgovarajućih pravnih mjera koje su stranke doznačile u skladu članka 9.a, stavak 2.(e).«

Članak 29.

Dva nova stavka 5. i 6. će u s­ljedećem obliku biti umetnuta u članak 23.:

»5. Međutim, Odbor ministara može, nakon konzultacija sa Stalnim odborom, odlučiti da će određeni amandman stupiti na snagu nakon isteka dvogodiš­nje­g razdob­lja od datuma kada je spomenuti amandman ponuđen na prihvaća­nje, osim u slučaju da jedna od stranaka glavnom tajniku Vijeća Europe uputi primjedbe vezane uz amandman i ­nje­govo stupa­nje na snagu.

Ako se takva primjedba uputila, amandman će stupiti na snagu prvoga dana u mjesecu nakon datuma kada je stranka potpisnica Konvencije koja je uputila primjedbu, glavnom tajniku Vijeća Europe predočila svoje instrumente prihvaća­nja.

6. Ako je Odbor ministara odobrio neki amandman, ali taj amandman još uvijek nije stupio na snagu u skladu sa stavcima 4. ili 5., država ili Europska zajednica može izraziti svoje neslaga­nje s obvezujućim karakterom Konvencije, bez da istovremeno prihvati amandman.

Članak 30.

Novi članak 24a umeće se u s­ljedećem obliku:

»Članak 24a: Navodne zlouporabe prava koje proizlaze iz konvencije

1. Kada je programska usluga televizijske kuće u potpunosti ili uglavnom usmjerena na teritorij jedne stranke koja nije ona pod čiju nadležnost spada dotična televizijska kuća (»stranka primate­ljica«), a televizijska kuća je osnovana u namjeri da izbje­gava zakone u područjima koja potpadaju pod konvenciju koja bi se na ­nju primijenila da se nalazila u nadležnosti te stranke, tada će se to smatrati zloupotrebom prava.

2. Kada neka stranka pose­gne za zloupotrebom prava, primijenit će se sljedeći postupak:

(a) stranke kojih se to tiče pokušat će postići prijate­ljsko rješe­nje,

(b) ako unutar tri mjeseca to ne uspiju učiniti, stranka–primate­ljica će stvar predati na razmatra­nje Stalnom odboru,

(c) nakon što sasluša gledišta stranaka kojih se to tiče, Stalni odbor će unutar šest mjeseci od datuma kada im je predmet dat na razmatra­nje dati svoje miš­lje­nje o tome da li je poči­njena zloupotreba prava, pa će shodno tome obavijestiti dotične stranke.

3. Ako Stalni odbor zak­ljuči da je zloupotreba prava poči­njena, stranka pod čiju nadležnost spada televizijska kuća preuzet će odgovarajuće mjere kako bi otklonila zloupotrebu prava, i o tim će mjerama obavijestiti Stalni odbor.

4. Ako stranka pod čiju nadležnost spada televizijska kuća propusti unutar šest mjeseci poduzeti mjere navedene u stavku 3, stranke kojih se to tiče započet će arbitražni postupak iz članka 26. stavak 2. i dodatka Konvencije.

5. Stranka primate­ljica neće poduzimati nikakve mjere protiv dotične programske usluge sve dok se ne završi arbitražni postupak.

6. Mjere predložene ili poduzete prema ovom članku moraju biti usuglašene sa člankom 10 Konvencije za zaštitu ­ljudskih prava i teme­ljnih sloboda.«

Članak 31.

Članak 28. glasi kako slijedi:

»Članak 28.: Odnosi između konvencije i međunarodnog zakona ugovornih stranaka.

Ništa u ovoj Konvenciji neće sprječavati ugovorne stranke da primijene stroža i podrobnija pravila od onih koje ova konvencija nudi programskim uslugama koje prenosi televizijska kuća unutar ­njihove nadležnosti, prema znače­nju članka 5.«

Članak 32.

Stavak 1. članka 32. mije­nja se i glasi:

»1. U vrijeme potpisiva­nja ili kada predoči instrumente ratificira­nja, prihvaća­nja, usvaja­nja ili pristupa­nja, svaka država može izjaviti da prihvaća pravo da ograniči retransmisiju na svom teritoriju, jedino ukoliko nije usuglašena s domaćim zakonodavstvom glede programskih usluga koje sadrže oglašava­nje alkoholnih pića prema pravilima članka 15. stavka 2. ove Konvencije.

Nikakvi drugi uvjeti se ne prihvaćaju.«

Članak 33.

U članku 20. stavak 2., članku 23. stavak 2., članku 27. stavak 1., članku 29. stavak 1. i 4., članku 34. i završnoj formuli, pojam »Europska ekonomska zajednica« mije­nja se u »Europska zajednica«.

Članak 34.

Ovaj Protokol će strankama potpisnicama Konvencije biti otvoren na prihvaća­nje. Uvjeti se ne mogu postav­ljati.

Članak 35.

1. Ovaj Protokol će stupiti na snagu prvog dana u mjesecu nakon datuma kada je pos­ljed­nja od stranaka potpisnica Konvencije glavnom tajniku Vijeća Europe predočila svoje instrumente prihvaća­nja.

2. Međutim, ovaj Protokol će stupiti na snagu po isteku dvogodiš­nje­g razdob­lja nakon datuma kada je otvoren na potpisiva­nje, ukoliko jedna od stranaka potpisnica Konvencije glavnom tajniku Vijeća Europe ne dostavi primjedbu glede stupa­nja na snagu spomenutog Protokola. Pravo na podnoše­nje primjedbe ograničit će se na one države ili Europsku zajednicu koje su izrazile svoje neslaga­nje s obvezujućim karakterom Konvencije prije isteka razdob­lja od tri mjeseca po otvara­nju Protokola na potpisiva­nje.

3. Ukoliko bi se primjedba ipak uputila, Protokol će stupiti na snagu prvoga dana u mjesecu nakon datuma kada je stranka-potpisnica Konvencije koja je primjedbu uputila, glavnom tajniku Vijeća Europe predočila/dostavila instrumente prihvaća­nja.

4. Stranka potpisnica Konvencije može, u bilo koje vrijeme, izjaviti da će primje­njivati Protokol na privremenoj osnovi.

Članak 36.

Glavni tajnik Vijeća Europe obavijestit će države-članice Vijeća Europe, stranke potpisnice Konvencije i Europsku zajednicu o:

(a) predoče­nju bilo koje­g instrumenta prihvaća­nja,

(b) o bilo kojoj izjavi o privremenoj primjeni Protokola u skladu sa člankom 35.,

(c) datumu stupa­nja na snagu Protokola u skladu sa člankom 35. stavci 1. do 3.;

(d) o bilo kojem drugom aktu, obavijesti ili priopće­nju vezanim uz ovaj Protokol.

U Strasbourgu 9. rujna 1998. godine, na engleskom i francuskom jeziku, za prihvaća­nje otvoreno 1. listopada 1998. godine. Oba teksta su autentična i u jednom će se primjerku odložiti u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe će ovlaštene kopije proslijediti svakoj zem­lji članici Vijeća Europe, strankama potpisnicama Konvencije i Europskoj zajednici.

Za Republiku Hrvatsku

dr. Mate Granić, v. r.

ministar va­njskih poslova i

potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske

7. srp­nja 1999. godine

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo pomorstva, prometa i veza.

Na dan stupa­nja na snagu ovoga Zakona Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona za Republiku Hrvatsku nije na snazi te će se podaci o ­nje­govom stupa­nju na snagu objaviti naknadno sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapa­nju i izvršava­nju međunarodnih ugovora.

Članak 4.

Ovaj Zakon stupa na snagu osam dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-05/01-01/08
Zagreb, 26. rujna 2001.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.