HRVATSKI SABOR

130

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osigura­nju, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 29. studenoga 2001.

Broj: 01-081-01-3779/2
Zagreb, 6. prosinca 2001.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osigura­nju, potpisan u Beogradu 15. rujna 1997., na hrvatskom jeziku i srpskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Republika Hrvatska

i

Savezna Republika Jugoslavija

želeći urediti međusobne odnose na području socijalnog osigura­nja, dogovorile su se sklopiti s­ljedeći ugovor:

Odjeljak I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

DEFINICIJE POJMOVA

(1) U ovom ugovoru s­ljedeći izrazi znače:

1. »Hrvatska« – Republiku Hrvatsku

»Jugoslavija« – Saveznu Republiku Jugoslaviju;

2. »pravni propisi« – zakoni, podzakonski akti, statuti i drugi opći akti, koji se odnose na područje socijalnog osigura­nja iz članka 2. stavka 1. ovog ugovora;

3. »nadležno tijelo« – u Hrvatskoj: ministarstvo nadležno za hrvatske pravne propise iz članka 2. stavka 1. ovog ugovora; u Jugoslaviji: savezno ministarstvo nadležno za jugoslavenske pravne propise iz članka 2. stavka 1. ovog ugovora;

4. »tijelo za vezu« – tijelo određeno za učinkovitu provedbu ovog ugovora;

5. »nosite­lj« – ustanova, odnosno tijelo nadležno za provedbu pravnih propisa iz članka 2. stavka 1. ovog ugovora;

6. »nadležni nosite­lj« – nosite­lj osigura­nja kod koje­ga je osoba osigurana u trenutku podnoše­nja zahtjeva za dava­nje ili od koje­ga ima ili bi imala pravo na dava­nje;

7. »osiguranik« – osoba koja je osigurana ili je bila osigurana, prema pravnim propisima iz članka 2. ovog ugovora;

8. »član obite­lji« – član obite­lji prema pravnim propisima one države ugovornice koji se primje­njuju;

9. »prebivalište« – mjesto stalnog boravka, odnosno mjesto u kojem se osoba nastani s namjerom da u ­njemu stalno živi;

10. »boravište« – mjesto privremenog boravka, odnosno mjesto u kojem se osoba privremeno zadržava ili boravi;

11. »mirovinski staž« – staž osigura­nja, s ­njim izjednačena razdob­lja i poseban staž prema pravnim propisima država ugovornica;

12. »razdob­lje osigura­nja« – razdob­lje plaćenog doprinosa i razdob­lje priznato kao takovo;

13. »dava­nje« – dava­nje u naravi i novčano dava­nje;

14. »dava­nje u naravi« – zdravstvena zaštita i druga dava­nja, osim novčanih;

15. »novčano dava­nje« – mirovina, novčana nakada i druga novčana dava­nja, uk­ljučujući ­njihove dijelove iz javnih sredstava, dodatke, usklađiva­nja, poveća­nja i kapitalne otpremnine.

(2) U ovom ugovoru ostali izrazi imaju znače­nje koje im pripada, prema pravnim propisima država ugovornica.

Članak 2.

PRAVNI PROPISI NA KOJE SE OVAJ UGOVOR ODNOSI

(1) Ovaj ugovor se odnosi:

na hrvatske pravne propise o:

1. zdravstvenom osigura­nju i zdravstvenoj zaštiti;

2. mirovinskom i invalidskom osigura­nju;

3. osigura­nju za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti;

4. osigura­nju za slučaj nezaposlenosti

na jugoslavenske pravne propise o:

1. zdravstvenom osigura­nju, zdravstvenoj zaštiti i majčinstvu;

2. mirovinskom i invalidskom osigura­nju;

3. osigura­nju za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti;

4. novčanoj naknadi za slučaj nezaposlenosti

(2) Ovaj se ugovor odnosi na sve pravne propise kojima se ujedi­njuju, mije­njaju ili dopu­njuju pravni propisi iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 3.

OSOBE NA KOJE SE OVAJ UGOVOR PRIMJENJUJE

Ovaj se ugovor primje­njuje na:

a) osobe za koje vrijede ili su vrijedili pravni propisi jedne ili obiju država ugovornica;

b) druge osobe koje prava izvode od osoba navedenih pod a).

Članak 4.

JEDNAKA PRIMJENA

(1) Pri primjeni pravnih propisa jedne države ugovornice, držav­ljani druge države ugovornice su izjednačeni s ­njenim držav­ljanima.

(2) Stavak 1. ovog članka se ne odnosi na:

1. pravne propise o učešću osiguranika i poslodavaca u tijelima nosite­lja i udruže­nja;

2. odredbe o teretu osigura­nja iz međunarodnih ugovora sklop­ljenih s trećim državama;

3. pravne propise o osigura­nju osoba zaposlenih u službenom predstavništvu jedne od država ugovornica u trećim državama ili kod članova tog predstavništva, ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Članak 5.

IZJEDNAČENOST PODRUČJA

(1) Mirovina, novčana naknada i druga novčana dava­nja, osim dava­nja za slučaj nezaposlenosti, prema pravnim propisima jedne države ugovornice ne mogu se uma­njiti, staviti u sta­nje mirova­nja, oduzeti ili plijeniti zbog toga što korisnik ima prebivalište na području druge države ugovornice, ako ovim ugovorom nije drukčije određeno.

(2) Držav­ljanima druge državne ugovornice, koji prebivaju na području treće države, dava­nja iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se pod istim uvjetima kao i svojim držav­ljanima.

(3) Stavak 1. ovoga članka ne primje­njuje se na dava­nja na osnovi preostale radne sposobnosti, najniže mirovine i zaštitnog dodatka i svih drugih dava­nja na osnovi mirovinskog osigura­nja koja se ostvaruju ovisno od imovinskog cenzusa.

Odjeljak II.

ODREDBE O PRAVNIM PROPISIMA KOJI SE PRIMJENJUJU

Članak 6.

OPĆE ODREDBE

Obaveza osigura­nja određuje se prema pravnim propisima one države ugovornice na čijem području osoba obav­lja posao, što vrijedi i u slučaju kada se sjedište poslodavca nalazi na području druge države ugovornice, ako odredbama čl. 7. i 8. ovog ugovora nije drukčije određeno.

Članak 7.

POSEBNE ODREDBE

(1) Ako poduzeće, sa sjedištem na području jedne države ugovornice, poša­lje zaposlenika na područje druge države ugovornice, na ­nje­ga se, najduže do kraja 24. kalendarskog mjeseca, nakon odlaska, primje­njuju pravni propisi prve države ugovornice, kao da je zaposlen na ­njenom području.

(2) Ako osoba koja obav­lja samostalnu djelatnost na području jedne države ugovornice, ode na područje druge države ugovornice radi privremenog obav­lja­nja te djelatnosti, na ­nju se, najduže do kraja 12. kalendarskog mjeseca, nakon ­njenog odlaska, primje­njuju pravni propisi prve države ugovornice, kao da obav­lja djelatnost na ­njenom području.

(3) Ako poduzeće za zračni i kopneni promet sa sjedištem na području jedne države ugovornice uputi zaposlenika na područje druge države ugovornice, primje­njuju se pravni propisi prve države ugovornice kao da je zaposlen na ­njenom području.

(4) Posada broda, kao i druge osobe zaposlene na brodu, podliježu pravnim propisima one države ugovornice pod čijom zastavom brod plovi.

(5) Osobe koje obav­ljaju poslove utovara i istovara broda, popravka ili nadzora broda u luci druge države ugovornice podliježu pravnim propisima države ugovornice kojoj luka pripada.

(6) Osobe zaposlene na području jedne države ugovornice u poslovnici ili stalnom predstavništvu poduzeća čije je sjedište na području druge države ugovornice, podliježu pravnim propisima druge države ugovornice.

(7) Na zaposlene, u državnim i javnim službama, službene predstavnike i s ­njima izjednačene osobe izaslane na područje druge države ugovornice, primije­njuju se pravni propisi države ugovornice koja ih je izaslala.

(8) Primjena pravnih propisa, prve države ugovornice, iz st. 1. i 2. ovoga članka, može se, iznimno, na zajednički zahtjev poslodavca i zaposlenika, odnosno na zahtjev osobe koja samostalno obav­lja djelatnost i uz suglasnost nadležnog tijela druge države ugovornice, produžiti za još 24, odnosno 12 mjeseci.

Članak 8.

ZAPOSLENI U DIPLOMATSKOJ MISIJI I KONZULARNOM PREDSTAVNIŠTVU

(1) Na zaposlenike u diplomatskim misijama i konzularnim predstavništvima, kao i na zaposlene kao privatna kućna posluga kod članova ovih misija i predstavništava, upućene na područje druge države ugovornice primje­njuju se pravni propisi države ugovornice iz koje su upućeni.

(2) Na zaposlenike iz stavka 1. ovoga članka koji nisu upućeni, primje­njuju se pravni propisi države ugovornice na čijem su području zaposleni, a diplomatska misija, odnosno konzularno predstavništvo, odnosno ­njihovi članovi koji ih zapoš­ljavaju, dužni su se pridržavati odredaba koje vrijede za poslodavca.

(3) Izuzetno od stavka 2. ovoga članka zaposlenici koji su držav­ljani države ugovornice čija je diplomatska misija, odnosno konzularno predstavništvo, mogu, u roku od tri mjeseca od dana zapoš­ljava­nja, izabrati primjenu pravnih propisa te države ugovornice.

Članak 9.

IZNIMKE

Na zajednički zahtjev zaposlenika i ­nje­govog poslodavca, nadležna tijela država ugovornica mogu dogovoriti iznimke od čl. 6. i 7. ovog ugovora, pri čemu moraju uzeti u obzir vrstu i okolnosti zaposle­nja.

Odjeljak III.

POSEBNE ODREDBE

Poglav­lje 1.

BOLEST I MAJČINSTVO

Članak 10.

ZBRAJANJE RAZDOBLJA OSIGURANJA

Razdob­lja osigura­nja, ostvarena prema pravnim propisima obje države ugovornice, ako je to potrebno, zbrajaju se za stjeca­nje prava na dava­nje i za određiva­nje traja­nja tog dava­nja, pod uvjetom da se ne poklapaju.

Članak 11.

DAVANJA U NARAVI

(1) Osaoba koja ispu­njava uvjete za pravo na dava­nje u naravi, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, ima pravo na zdravstvenu zaštitu od strane nosite­lja ­njezinog prebivališta ili boravišta, određenu u pogledu opse­ga, vrste i načina pruža­nja, prema pravnim propisima koji vrijede za tog nosite­lja, isto kao da je kod ­nje­ga osigurana, a u traja­nju određenom pravnim propisima koji vrijede za nadležnog nosite­lja na čiji se teret zaštita pruža, pod uvjetom da:

1. ima prebivalište na području druge države ugovornice ili

2. ima boravište na području druge države ugovornice na osnovi članka 7. st. 1, 2, 6. i 7. i članka 8. ovog ugovora, ili,

3. ­njezino sta­nje, za vrijeme boravka na području druge države ugovornice, zahtijeva hitno pruža­nje zdravstvene zaštite, a osoba nije otišla u drugu državu ugovornicu radi liječe­nja.

(2) Stavak 1. ovoga članka jednako se primje­njuje i na članove obite­lji, s tim što je za članove obite­lji osobe koje imaju boravište na području druge države ugovornice na osnovi članka 7. st. 1. i 2. ovog ugovora, potrebna suglasnost nadležnog nosite­lja.

(3) Za odobre­nje korište­nja proteza, pomagala i drugih zdravstvenih usluga veće vrijednosti, potrebna je suglasnost nadležnog nosite­lja, osim kada je pruža­nje tih usluga neodgodivo, jer bi u protivnom bio ozbi­ljno ugrožen život ili zdrav­lje osobe iz st. 1 i 2. ovoga članka.

Članak 12.

NOVČANA DAVANJA

(1) U slučajevima iz članka 11. ovog ugovora novčana dava­nja odobrava nadležni nosite­lj, prema pravnim propisima koje on primje­njuje.

(2) Ako, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, visina novčanih dava­nja ovisi od broja članova obite­lji, nadležni nosite­lj uzima u obzir i članove obite­lji koji imaju prebivalište na području druge države ugovornice.

Članak 13.

KORISNICI MIROVINA

(1) Na korisnika mirovine, ostvarene prema pravnim propisima obje države ugovornice, primje­njuju se isk­ljučivo pravni propisi one države ugovornice na čijem području ima prebivalište.

2) Na korisnika mirovine, ostvarene prema pravnim propisima jedne države ugovornice koji ima prebivalište na području druge države ugovornice, primje­njuju se pravni propisi te države ugovornice i pruža zdravstvena zaštita, kao da je pravo na mirovinu ostvareno prema ­njenim pravnim propisima, a na teret nadležnog nosite­lja.

3) Korisnik mirovine iz stavka 2. ovoga članka, s prebivalištem na području jedne države ugovornice, čije sta­nje; za vrijeme boravka na području druge države ugovornice, zahtjeva hitno pruža­nje zdravstvenih usluga, ima pravo na te usluge prema pravnim propisima i na teret nosite­lja druge države ugovornice.

Članak 14.

Nosite­lj koji pruža dava­nja u naravi, prema prebivalištu ili boravištu osobe u slučaju iz članka 11. stavka 1. i članka 13. stavka 2. ovog ugovora dava­nja u naravi pruža:

u Hrvatskoj –  mjesno nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za zdravstveno osigura­nje;

u Jugoslaviji – organizacijska jedinica nosite­lja zdravstvenog osigura­nja u Republici.

Članak 15.

NAKNADA TROŠKOVA

(1) Nadležni nosite­lj nadoknađuje nosite­lju koji je pružio dava­nje utrošene svote u skladu s člankom 11 i člankom 13. stavkom 2. ovog ugovora osim administrativnih troškova.

(2) Tijela za vezu država ugovornica mogu dogovoriti paušalno plaća­nje za sve slučajeve ili za određene skupine slučajeva, umjesto pojedinačnog obračuna troškova.

Poglav­lje 2.

STAROST, INVALIDNOST I SMRT

Članak 16.

ZBRAJANJE MIROVINSKOG STAŽA

(1) Ako je, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, stjeca­nje, očuva­nje ili ponovno priznava­nje prava na dava­nje uvjetovano navrše­njem mirovinskog staža, nosite­lj te države ugovornice uzima u obzir, ako je potrebno, i mirovinski staž navršen prema pravnim propisima druge države ugovornice, kao da je navršen prema ­nje­govim pravnim propisima, pod uvjetom da se razdob­lja ne poklapaju, ako ovim ugovorom nije drukčije određeno.

(2) Pri primjeni stavka 1. ovoga članka, staž osigura­nja koji se, prema pravnim propisima druge države ugovornice računa s povećanim traja­njem, uzima se u obzir u stvarnom traja­nju.

(3) Osiguraniku – držav­ljaninu jedne od država ugovornica koji, i pored primjene stavka 1. ovoga članka, ne ispu­njava uvjete za stjeca­nje prava na dava­nje, nadležni nosite­lj uzima u obzir i mirovinski staž navršen u trećoj državi s kojom obje države ugovornice imaju sklop­ljene ugovore o socijalnom osigura­nju.

(4) Ako je, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, pravo na određeno dava­nje uvjetovano navrše­njem staža u određenom zanima­nju, odnosno poslu ili u zanima­nju za koje postoji poseban sustav, nosite­lj te države ugovornice uzima u obzir i mirovinski staž koji je prema pravnim propisima druge države ugovornice, ostvaren u istom zanima­nju, odnosno poslu ili u odgovarajućem sustavu.

(5) Ako, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, razdob­lje osigura­nja ili određeno či­njenično sta­nje produžava razdob­lje u kojem, da bi se ostvarilo pravo na dava­nje, mora biti ostvaren mirovinski staž, to se razdob­lje produžava odgo­va­rajućim razdob­ljem osigura­nja, odnosno postoja­njem određenog či­njeničnog staža (korište­nje mirovine, dava­nje za slučaj bolesti, nesreće na poslu, nezaposlenosti i dr.) u drugoj državi ugovornici.

Članak 17.

MIROVINSKI STAŽ KRAĆI OD JEDNE GODINE

(1) Ako je ukupni  mirovinski staž, koji se prema pravnim propisima jedne države ugovornice uzima u obzir za obračunava­nje dava­nja, kraći od 12 mjeseci, ne odobrava se pravo na dava­nje, osim u slučaju kada, prema tim pravnim propisima, postoji pravo na dava­nje samo na osnovi toga mirovinskog staža.

(2) Mirovinski staž iz stavka 1. ovoga članka na osnovi koje­ga nosite­lj jedne države ugovornice ne odobrava dava­nje, uzima u obzir nosite­lj druge države ugovornice za stjeca­nje, očuva­nje i ponovno priznava­nje prava na dava­nje, kao i određiva­nje ­nje­gove visine, kao da je taj staž navršen prema nje­govim pravnim propisima.

Članak 18.

UTVRĐIVANJE SAMOSTALNOG DAVANJA

Ako, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, postoji pravo na dava­nje i bez primjene članka 16. ovog ugovora, nadležni nosite­lj te države ugovornice utvrđuje dava­nje isk­ljučivo na osnovi mirovinskog staža koji se uzima u obzir prema tim pravnim propisima.

Članak 19.

OBRAČUN RAZMJERNOG DIJELA DAVANJA

(1) Ako, prema pravnim pita­njima jedne države ugovornice, postoji pravo na dava­nje samo uz primjenu članka 16. ovog ugovora, nadležni nosite­lj te države ugovornice utvrđuje dava­nje na taj način što:

1. izračunava teorijsku svotu dava­nja, koja bi pripadala da je ukupan mirovinski staž, koji se uzima u obzir za izračun dava­nja, navršen prema pravnim propisima koje on primje­njuje. Ako svota dava­nja ne zavisi od dužine mirovinskog staža uzima se kao teorijska svota;

2. na osnovi tako izračunate svote, utvrđuje svotu dava­nja razmjerno odnosu između mirovinskog staža navršenog isk­ljučivo prema pravnim proposima koje on primje­njuje i ukupnoga mirovinskog staža, koji se uzima u obzir za obračun dava­nja;

3. utvrđuje svotu dava­nja, razmjerno mirovinskom stažu navšenom prema pravnim propisima te države ugovornice i ­njenom najdužem mirovinskom stažu na osnovi koje­ga se utvrđuje visina dava­nja, u slučaju kada je ukupan mirovinski staž koji se uzima u obzir primjenom članka 16. ovoga ugovora, veći od najduže­ga mirovinskog staža, prema pravnim propisima te države ugovornice.

(2) Hrvatski nadležni nosite­lj neće primijeniti odredbe stavka 1. ovoga članka u slučaju kada je za osiguranika povo­ljnije utvrđiva­nje svote dava­nja samo na osnovi hrvatskoga mirovinskog staža.

(3) Ako se, prema pravnim propisima svota dava­nja obračunava na osnovi zarade, plaće, osnovice osigura­nja, odnosno uplaćenog doprinosa u određenom razdob­lju, nadležni nosite­lj uzima u obzir zaradu, plaću, osnovicu osigura­nja, odnosno uplaćeni doprinos isk­ljučivo iz razdob­lja osigura­nja navršenog prema pravnim propisima koje on primje­njuje.

Članak 20.

SMANJENJE, UKIDANJE I OBUSTAVA ISPLATE DAVANJA

Osobe na koje se ovaj ugovor primje­njuje ne podliježu pravnim propisima dviju država ugovornica o sma­nje­nju, ukida­nju ili obustavi isplate dava­nja u slučaju ­njihovog istodobnog korište­nja.

Poglav­lje 3.

NESREĆA NA POSLU I PROFESIONALNA BOLEST

Članak 21.

NESREĆA NA PUTU DO POSLA

(1) Osoba s prebivalištem na području jedne države ugovornice koja na putu, radi stupa­nja na posao, na osnovi ugovora o zapoš­ljava­nju, u drugoj državi ugovornici, pretrpi nesreću, ima pravo na dava­nja na osnovi nesreće na poslu, prema pravnim propisima i na teret nosite­lja druge države ugovornice.

(2) Stavak 1. ovoga članka se primje­njuje i u slučaju nesreće koju osoba, pretrpi neposredno, po isteku ugovora o zapoš­ljava­nju, na putu do prebivališta.

Članak 22.

DAVANJA U NARAVI

(1) Osoba koja na osnovi nesreće na poslu ili profesionalne bolesti ima pravo na zdravstvenu zaštitu prema pravnim propisima jedne države ugovornice, a ima prebivalište ili boravište na području druge države ugovornice, koristi tu zaštitu na teret nadležnog nosite­lja, od nosite­lja na čijem području ima prebivalište ili boravište, prema pravnim propisima koje taj nosite­lj primje­njuje, kao da je kod ­nje­ga osigurana. Za korište­nje proteza, pomagala i drugih zdravstvenih usluga veće vrijednosti, primje­njuje se odredba članka 11. stavka 3. ovog ugovora.

(2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka zdravstvenu zaštitu pruža:

u Hrvatskoj – mjesno nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za zdravstveno osigura­nje;

u Jugoslaviji – organizacijska jedinica nosite­lja zdravstvenog osigura­nja u Republici.

(3) Na naknadu troškova, nastalih prema stavku 1. ovoga članka, primje­njuju se odredbe članka 15. ovog ugovora.

Članak 23.

PROFESIONALNE BOLESTI

(1) Ako je odobre­­­nje dava­­­nja za slučaj profesionalne bolesti, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, uvjetovano time da je bolest prvi put liječnički utvrđena na području te države ugovornice, smatra se da je taj uvjet ispu­­­njen, ako je ta bolest prvi put utvrđena na području druge državne ugovornice.

(2) Ako je odobre­­­nje dava­­­nja za slučaj profesionalne bolesti, prema pravnim propisima jedne države ugovornice, uvjetovano time da je obav­­­lja­­­nje djelatnosti koja može izazvati tu bolest, trajalo određeno vrijeme, nadležni nosite­­­lj te države ugovornice, ako je potrebno, uzima u obzir i vrijeme obav­­­lja­­­nja takve djelatnosti, u skladu s pravnim propisima druge države ugovornice.

Članak 24.

NOVČANA DAVANJA

(1) Novčano dava­­­nje za slučaj nesreće na poslu ili profesionalne bolesti odobrava, prema svojim pravnim propisima, nosite­­­lj one države ugovornice na čijem području je nastala nesreća na poslu, odnosno pos­­­ljed­­­nji put obav­­­ljana djelatnost koja može izazvati tu profesionalnu bolest.

(2) Ako osoba, koja je na osnovu profesionalne bolesti primala ili prima novčano dava­­­nje na teret nosite­­­lja jedne države ugovornice, zbog pogorša­­­nja bolesti uzrokovane obav­­­lja­­­njem djelatnosti koja, prema pravnim propisima druge države ugovornice može izazvati profesionalnu bolest, podnese zahtjev za dava­­­nje nosite­­­lju druge države ugovornice, nosite­­­lj prve države ugovornice i da­­­lje snosi troškove dava­­­nja, bez obzira na pogorša­­­nje, prema svojim pravnim propisima. Nosite­­­lj druge države ugovornice odobrava dava­­­nje u visini razlike između dava­­­nja koje pripada nakon pogorša­­­nja i dava­­­nja koje bi, na osnovi nastupa­­­nja te bolesti, pripadalo, prema ­­­nje­govim pravnim propisima.

Članak 25.

OBAVJEŠTAVANJE DIPLOMATSKE MISIJE I/ILI KONZULARNOG PREDSTAVNIŠTVA

O nesreći na poslu, držav­­­ljanina jedne države ugovornice zaposlenog na području druge države ugovornice, koja je uzrokovala ili bi mogla uzrokovati smrt zaposlenog, nadležni nosite­­­lj, bez odlaga­­­nja, obavještava diplomatsku misiju i/ili konzularno predstavništvo države ugovornice čiji je on držav­­­ljanin.

Poglav­­­lje 4.

NEZAPOSLENOST

Članak 26.

ZBRAJANJE STAŽA OSIGURANJA

(1) Staž osigura­­­nja, ostvaren prema pravnim propisima jedne države ugovornice, uzima se u obzir za pravo na dava­­­nje u slučaju nezaposlenosti, prema pravnim propisima druge države ugovornice, ako je nezaposlena osoba u državi ugovornici u kojoj ostvaruje pravo na dava­­­nje u pos­­­ljed­­­njih 12 mjeseci, prije podnoše­­­nja zahtjeva za to dava­­­nje bila osigurana na osnovi zaposle­­­nja ukupno najma­­­nje 9 mjeseci.

(2) Uvjet minimalnog razdob­­­lja zaposle­­­nja od 9 mjeseci ne odnosi se na nezaposlene osobe čije je zaposle­­­nje bilo predviđeno na duži rok, ali je okončano, bez ­­­njihove kriv­­­nje, prije navršenih 9 mjeseci ili koje imaju prebivalište na području države ugovornice u kojoj podnose zahtjev za dava­­­nje.

Poglav­­­lje 5.

DAVANJE ZA SLUČAJ SMRTI

Članak 27.

Ako dava­­­nje za slučaj smrti postoji, prema pravnim propisima obje države ugovornice, primje­­­njuju se isk­­­ljučivo pravni propisi one države ugovornice na čijem je području umrla osoba imala prebivalište.

Odjeljak 4.

RAZNE ODREDBE

Članak 28.

TIJELA ZA VEZU

Radi uspješnije provedbe ovog ugovora, posebno radi jednostavnog i brzog poveziva­­­nja nosite­­­lja obje države ugovornice, u svojstvu tijela za vezu dviju država ugovornice, određuju se:

u Hrvatskoj – Hrvatski zavod za zdravstveno osigura­­­nje za primjenu hrvatskih pravnih propisa iz članka 2. stavka 1. točka 1. i 3, ovog ugovora, Republički fond mirovinskog i invalidskog osigura­­­nja radnika Hrvatske za primjenu hrvatskih pravnih propisa iz članka 2. stavka 1. točka 2. i 3. ovog ugovora i Hrvatski zavod za zapoš­­­ljava­­­nje za primjenu hrvatskih pravnih propisa iz članka 2. stavka 1. točka 4. ovog ugovora;

u Jugoslaviji – Savezni zavod za socijalno osigura­­­nje za primjenu jugoslavenskih pravnih propisa iz članka 2. stavka 1. točka 1., 2. i 3. ovog ugovora i Savezni zavod za tržište rada i migracije za primjenu jugoslavenskih pravnih propisa iz članka 2. stavka 1. točka 4. ovog ugovora.

Članak 29.

OBVEZE TIJELA, PRAVNA I ADMINISTRATIVNA POMOĆ

(1) Nadležna tijela dviju država ugovornica će, posebnim sporazumom, utvrditi način primjene ovog ugovora, koji stupa na snagu istodobno s ovim ugovorom.

(2) Tijela za vezu dviju država ugovornica će, u okviru svoje nadležnosti, utvrditi administrativne mjere za provedbu ovog ugovora i sporazuma iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Nadležna tijela i tijela za vezu, dviju država ugovornica, obavještavat će se međusobno:

a) o svim poduzetim mjerama za provedbu ovog ugovora;

b) o svim promjenama ­­­njihovih pravnih propisa u svezi s primjenom ovog ugovora.

(4) U primjeni ovog ugovora tijela i nosite­­­lji država ugovornica će uzajamno pružati besplatnu službenu pomoć.

(5) Tijela i nosite­­­lji država ugovornica mogu, pri primjeni ovog ugovora, izravno međusobno stupati u vezu, kao i sa zainteresiranim osobama ili ­­­njihovim punomoćnicima.

(6) Tijela i nosite­­­lji jedne države ugovornice ne smiju odbiti zahtjeve i druge podneske zbog toga što su napisani na službenom jeziku i pismu druge države ugovornice.

(7) Prilikom primjene ovog ugovora ravnopravno se upotreb­­­ljavaju hrvatski jezik i pismo i srpski jezik i pismo.

(8) Liječničke pre­glede, koji se obav­­­ljaju isk­­­ljučivo zbog primjene pravnih propisa jedne države ugovornice, a odnose se na osobe koje na području druge države ugovornice imaju prebivalište ili boravište, obavit će na zahtjev nadležnog nosite­­­lja i na ­­­nje­gov teret, nosite­­­lj u prebivalištu ili boravištu. Liječničke pre­glede koji se obav­­­ljaju zbog primjene pravnih propisa obje države ugovornice, obav­­­lja na svoj teret nosite­­­lj u prebivalištu ili boravištu te osobe.

(9) Sudska pravna pomoć se pruža u skladu s propisima koji se primje­­­njuju u pravnoj pomoći u građanskopravnim stvarima.

Članak 30.

OVLASTI DIPLOMATSKIH MISIJA I KONZULARNIH PREDSTAVNIŠTAVA

Diplomatske misije i konzularna predstavništva država ugovornica mogu se, bez posebne punomoći, izravno obraćati nadležnim tijelima, tijelima za vezu i nadležnim nosite­­­ljima druge države ugovornice, radi zaštite interesa svojih držav­­­ljana.

Članak 31.

OSLOBAĐANJE OD POREZA I OVJERA

(1) Oslobađa­­­nje ili sma­­­nje­­­nje poreza i pristojbi, predviđeno propisima jedne države ugovornice za pisane podneske ili isprave koje treba priložiti radi primjene ­­­njenih pravnih propisa, odnosi se i na odgovarjuće pisane podneske i isprave koje treba priložiti zbog primjene ovog ugovora ili pravnih propisa druge države ugovornice.

(2) Isprave, dokumenti i pisani podnesci bilo koje vrste, koji se prilažu prilikom primjene ovog ugovora, ne podliježu ovjeri.

Članak 32.

PODNOŠENJE ZAHTJEVA

(1) Zahtjevi, izjave ili pravna sredstva koja su pri primjeni ovog ugovora ili pravnih propisa jedne države ugovornice podnesena tijelu, nosite­­­lju ili nekoj drugoj nadležnoj službi jedne države ugovornice, smatraju se zahtjevima, izjavama ili pravnim sredstvima podnesenim tijelu, nosite­­­lju ili nekoj drugoj nadležnoj službi druge države ugovornice.

(2) Zahtjev za dava­­­nje, podnesen prema pravnim propisima jedne države ugovornice, smatra se i zahtjevom za odgovarajuće dava­­­nje, prema pravnim propisima druge države ugovornice, koje dolazi u obzir primjenom ovog ugovora.

(3) Zahtjevi, izjave ili pravna sredstva, koja primjenom pravnih propisa jedne države ugovornice treba podnijeti tijelu, nosite­­­lju ili nekoj drugoj nadležnoj službi te države ugovornice, mogu se u istom roku podnijeti odgovarajućem tijelu, nosite­­­lju ili nekoj drugoj nadležnoj službi druge države ugovornice.

(4) U slučajevima iz st. 1. do 3. ovoga članka navedene službe, odmah pros­­­ljeđuju zahtjeve, izjave ili pravna sredstva odgovarajućim službama druge države ugovornice izravno ili putem tijela za vezu.

Članak 33.

ISPLATA DAVANJA

(1) Nosite­­­lj, nadležan za pruža­­­nje dava­­­nja prema ovom ugovoru, izvršava svoju obvezu, s oslobađajućim učinkom, isplatom novčanih dava­­­nja korisnicima u svojoj nacionalnoj valuti.

(2) Preračunava­­­nje dava­­­nja u valutu, druge države ugovornice, obav­­­lja se prema tečaju valuta koji je vrijedio na dan kada je nosite­­­lj, nadležan za pruža­­­nje dava­­­nja, doznačio sredstva isplatnom tijelu u svojoj državi radi isplate korisnicima u drugu državu ugovornicu.

(3) Naknade, predviđene ovim ugovorom, isplaćuju se u valuti one države ugovornice u kojoj se nalazi sjedište nosite­­­lja na čiji teret padaju dava­­­nja.

(4) Doznake sredstava iz st. 1. i 2. ovoga članka, obav­­­ljaju se u skladu s ugovorom o plaća­­­nju između dviju država ugovornica.

Članak 34.

POTRAŽIVANJE PREPLAĆENIH SVOTA DAVANJA

(1) Nosite­­­lj jedne države ugovornice, koji je isplatio dava­­­nje u svoti većoj od one koja korisniku pripada, može od nosite­­­lja druge države ugovornice zatražiti da od zaostalih svota dava­­­nja, koja treba isplatiti korisniku, zadrži preplaćene svote.

(2) Preplaćene svote iz stavka 1. ovoga članka se izravno isplaćuju nosite­­­lju koji je zatražio ­­­nje­govo zadržava­­­nje.

Članak 35.

OVRŠNI POSTUPAK

(1) Ovršne odluke sudova, kao i ovršna rješe­­­nja i dokazi o zaostalim plaća­­­njima (isprave) nadležnih tijela i nosite­­­lja jedne države ugovornice o doprinosima i drugim potraživa­­­njima iz socijalnog osigura­­­nja, priznaju se u drugoj državi ugovornici.

(2) Priznava­­­nje se može odbiti samo ako je u suprotnosti s javnim poretkom države ugovornice u kojoj se treba priznati odluka ili isprava.

(3) Na osnovi ovršnih odluka i isprava priznatih u skladu sa stavkom 1. ovoga članka provodi se ovrha u drugoj državi ugovornici. Ovršni postupak se provodi prema pravnim propisima koji se primje­­­njuju za odgovarajuće odluke ili isprave države ugovornice na čijem području treba provesti ovrhu. Odluke i isprave moraju sadržati potvrdu o ­­­njihovoj ovršnosti (klauzula o ovršnosti).

(4) Primjena st. 1. do 3. ovoga članka ne obuhvaća zastupa­­­nje u sudskom postupku.

Članak 36.

NAKNADA ŠTETE

(1) Ako osoba, koja prema pravnim propisima jedne države ugovornice prima dava­nje za štetu koja je nastala na području druge države ugovornice i ima, prema ­njenim pravnim propisima, pravo na naknadu štete od treće osobe, tada pravo na tu naknadu prelazi na nosite­lja prve države ugovornice, prema ­nje­govim pravnim propisima.

(2) Ako je pravo na naknadu štete u svezi s istovrsnim dava­njima, na osnovi istog slučaja štete, preneseno, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, nosite­ljima obje države ugovornice, treća osoba može isplatiti naknadu štete, s oslobađajućim učinkom, jednom ili drugom nosite­lju. Nosite­lji će namiriti svoja potraživa­nja na ovoj osnovi razmjerno dava­njima koja isplaćuju.

Članak 37.

RJEŠAVANJE SPOROVA

Sporove u primjeni i tumače­nju ovog ugovora rješavat će dogovorno nadležna tijela država ugovornica.

Odjeljak V.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 38.

PRIJELAZNE ODREDBE

(1) Ovaj ugovor ne utvrđuje pravo na dava­nja za razdob­lje prije ­nje­govog stupa­nja na snagu.

(2) Za utvrđiva­nje prava na dava­nje, prema ovom ugovoru, uzima se u obzir i mirovinski staž koji je, prema pravnim propisima država ugovornica, ostvaren prije ­nje­govog stupa­nja na snagu, pri čemu se poseban staž uzima u obzir u priznatom traja­nju, samo, ako je utvrđen za razdob­lje prije 1. siječ­nja 1965. godine.

(3) Izuzetno od odredbe članka 16. stavka 2. ovog ugovora, staž osigura­nja, navršen prije 8. listopada 1991. godine, koji se, prema tada važećim propisima, računao s povećanim traja­njem, uzima se u obzir u priznatom traja­nju.

(4) Ovaj ugovor se primje­njuje i na osigurane slučajeve nastale prije nje­govog stupa­nja na snagu.

(5) Dava­nja utvrđena prije stupa­nja na snagu ovog ugovora, neće se ponovno utvrđivati, ako ovim ugovorom nije drukčije određeno.

Članak 39.

PONOVNO ODREĐIVANJE DAVANJA

(1) Prava na dava­nja koja su, od 8. listopada 1991. godine, do dana stupa­nja na snagu ovog ugovora, utvrđena prema pravnim propisima jedne države ugovornice, uz uračunava­nje mirovinskog staža navršenog prema pravnim propisima druge države ugovornice, nosite­lji će, po službenoj dužnosti, ponovno utvrditi i izračunati svote dava­nja, primjenom odredaba ovog ugovora, pri čemu se pravomoćnost donesenog rješe­nja neće smatrati preprekom za ponovno određiva­nje dava­nja.

(2) Prilikom ponovnog utvrđiva­nja prava na dava­nje, iz stavka 1. ovoga članka, nosite­lj države ugovornice, prema čijim pravnim propisima je dava­nje bilo utvrđeno, obračunava svotu dava­nja uzimajući u obzir i mirovinski staž navršen na području drugih republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije na osnovi koje­ga je dava­nje bilo utvrđeno, ako međunarodnim ugovorom, s državom na čijem je području mirovinski staž navršen, nije drukčije određeno.

(3) Prava na dava­nja koja su, od 8. listopada 1991. godine do dana stupa­nja na snagu ovog ugovora, utvrđena na osnovi mirovinskog staža kraće­g od 12 mjeseci, navršenog prema pravnim propisima te države ugovornice i mirovinskog staža ostvarenog isk­ljučivo prema pravnim propisima države države ugovornice, ponovo će se utvrditi i obračunati, primjenom članka 17. ovog ugovora.

(4) Ako se ukupne svote dava­nja, ponovo utvrđene i obračunate, u skladu sa stavkom 1. ovog članka, ma­nje od svote dava­nja koje bi pripadalo prema pravnim propisima države ugovornice po kojima je bilo utvrđeno, nosite­lj te države ugovornice isplaćuje korisniku i razliku između te svote dava­nja i ukupne svote ponovo utvrđenih i obračunatih dava­nja. Ova razlika se isplaćuje sve dok ukupna svota, ponovo utvrđenih i obračunatih dava­nja, ne dostigne visinu svote dava­nja koje je ranije bilo utvrđeno.

(5) Pravo na dava­nje, utvrđeno i obračunato primjenom stavka 1. ovoga članka, pripada od prvoga dana nakon isteka mjeseca u kojem je nosite­lj, koji je utvrdio pravo na dava­nje, pokrenuo postupak za ponovno utvrđiva­nje i obračun svote dava­nja i isplaćuje se izravno korisniku.

Članak 40.

IZBOR NOSITELJA PRETEŽITOG STAŽA OSIGURANJA

Osobi kojoj je, prije 8. listopada 1991. godine pravo na dava­nje utvrdio nosite­lj jedne države ugovornice, na osnovi pos­ljed­nje­g osigura­nja, može, u roku od godinu dana od dana stupa­nja na snagu ovog ugovora, podnijeti zahtjev nosite­lju druge države ugovornice za utvrđiva­nje prava na dava­nje na osnovi pretežitog staža osigura­nja, primjenom pravnih propisa koji su vrijedili u vrijeme ostvariva­nja tog prava, pod uvjetom da nije iskoristila pravo izbora nosite­lja.

Članak 41.

RATIFIKACIJA I STUPANJE NA SNAGU

(1) Ovaj ugovor podliježe ratifikaciji.

(2) Ovaj ugovor stupa na snagu prvoga dana nakon isteka mjeseca u kojem su razmije­njene ratifikacijske isprave.

Članak 42.

TRAJANJE I OTKAZIVANJE

(1) Ovaj ugovor se sklapa na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica ga može, u tekućoj kalendarskoj godini, u pisanom obliku, dipomatskim putem, otkazati s pos­ljed­njim danom te godine, pri čemu otkazni rok ne može biti kraći od šest mjeseci.

(2) U slučaju otkaziva­nja ovog ugovora ­nje­gove odredbe se i da­lje primje­njuju na stečena prava, kao i na zahtjev za ostvariva­nje prava, podnijete do dana ­nje­govog otkaziva­nja.

U potvrdu ovoga, opunomoćenici su potpisali ovaj ugovor i stavili pečat.

Sastav­ljeno u Beogradu dana 15. rujna 1997. u dva izvornika svaki na hrvatskom jeziku i srpskom jeziku pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna.

ZA REPUBLIKU                        ZA SAVEZNU REPUBLIKU

HRVATSKU                        JUGOSLAVIJU

dr. Mate Granić, v. r.                        Milan Milutinović, v. r.

ministar va­njskih poslova                        ministar va­njskih poslova

Republike Hrvatske                        Savezne Republike Jugoslavije

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva.

Članak 4.

Na dan stupa­nja na snagu ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi. Podaci o ­nje­govom stupa­nju na snagu objavit će se u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapa­nju i izvršava­nju međunarodnih ugovora, nakon ­nje­gova stupa­nja na snagu.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 504-02/01-01/01
Zagreb, 29. studenoga 2001.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.