Zakon o potvrđivanju Sporazuma između država stranaka Sjevernoatlantskog ugovora i ostalih država koje sudjeluju u Partnerstvu za mir o pravnom položaju njihovih snaga

NN 14/2001 (27.12.2001.), Zakon o potvrđivanju Sporazuma između država stranaka Sjevernoatlantskog ugovora i ostalih država koje sudjeluju u Partnerstvu za mir o pravnom položaju njihovih snaga

HRVATSKI SABOR

 

133

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA IZMEĐU DRŽAVA STRANAKA SJEVERNOATLANTSKOG UGOVORA I OSTALIH DRŽAVA KOJE SUDJELUJU U PARTNERSTVU ZA MIR O PRAVNOM POLOŽAJU NJIHOVIH SNAGA

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Sporazuma između država stranaka Sjevernoatlantskog ugovora i ostalih država koje sudjeluju u Partnerstvu za mir o pravnom položaju ­njihovih snaga, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 7. prosinca 2001.

Broj: 01-081-01-3894/2
Zagreb, 13. prosinca 2001.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

 

ZAKON

O POTVRĐIVANJU SPORAZUMA IZMEĐU DRŽAVA STRANAKA SJEVERNOATLANTSKOG UGOVORA I OSTALIH DRŽAVA KOJE SUDJELUJU U PARTNERSTVU ZA MIR O PRAVNOM POLOŽAJU NJIHOVIH SNAGA

Članak 1.

Potvrđuje se Sporazum između država stranaka Sjevernoatlantskog ugovora i ostalih država koje sudjeluju u Partnerstvu za mir o pravnom položaju ­njihovih snaga sklop­ljenog u Bruxellesu, 19. lip­nja 1995., u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku, koji je potpisan u Washingtonu 12. srp­nja 2001.

Članak 2.

Tekst Sporazuma iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na engleskom i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

 

AGREEMENT AMONG THE STATES PARTIES TO THE NORTH ATLANTIC TREATY AND THE OTHER STATES PARTICIPATING IN THE PARTNERSHIP FOR PEACE REGARDING THE STATUS OF THEIR FORCES

The States Parties to the North Atlantic Treaty done in Washington on 4. April 1949. and the States which accept the invitation to Partnership for Peace issued and signed by the heads of State and Government of the Member States of the North Atlantic Treaty Organisation in Brussels on 10. January 1994. and which subscribe to the Partnership for Peace framework document.

Constituting together the States participating in the Partnership for Peace;

Considering that the forces of one State Party to the present Agreement may be sent and received by arrangement, into the territory of another State Party;

Bearing in mind that the decisions to send and to receive forces will continue to be the subject of separate arrangements between the States Parties concerned;

Desiring, however, to define the status of such forces while in the territory of another State Party;

Recalling the Agreement between the States Parties to the North Atlantic Treaty re­garding the status of their forces done at London on 19. June 1951;

Have agreed as follows:

Article  I.

Except as otherwise provided for in the present Agreement and any additional Protocol in respect to its own Parties, all States Parties to the present Agreement shall apply the provisions of the Agreement between Parties to the North Atlantic Treaty re­garding the status of their forces, done at London on 19. June 1951., hereinafter referred to as the NATO SOFA, as if all State Parties to the present Agreement, were Parties to the NATO SOFA.

Article II.

1. In addition to the area to which the NATO SOFA applies the present Agreement shall apply to the territory of all States Parties to the present Agreement which are not Parties to the NATO SOFA.

2. For the purposes of the present Agreement, references in the NATO SOFA to the North Atlantic Treaty area shall be deemed also to include the territories referred to in paragraph 1. of the present Article, and references to the North Atlantic Treaty shall be deemed to include the Partnership for Peace.

Article III.

For purposes of implementing the present Agreement with respect to matters involving Parties that are not Parties to the NATO SOFA, provisions of the NATO SOFA that provide for requests to be submitted, or differences to be referred to the North Atlantic Council, the Chairman of the North Atlantic Council deputies or an arbitrator shall be construed to require the Parties concerned to ne­gotiate between or among themselves without recourse to any outside jurisdiction.

Article IV.

The present Agreement may be supplemented or otherwise modified in accordance with international law.

Article V.

1. The present Agreement shall be open for signature by any State that is either a contracting party to the NATO SOFA, or that accepts the invitation to the Partnership for Peace and subscribes to the Partnership for Peace framework document.

2. The present Agreement shall be subject to ratification, acceptance or approval. Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Government of the United States of America, which shall notify all Signatory States of each such deposit.

3. Thirty days after three Signatory States, at least one of which is a Party to the NATO SOFA and one of which has accepted the invitation to the Partnership for Peace and subscribed to the Partnership for Peace framework document, have deposited their instruments of ratification, acceptance or approval, the present Agreement shall enter into force in respect of those States. It shall enter into force in respect of each other Signatory State thirty days after the date of deposit of its instrument.

Article VI.

The present Agreement may be denounced by any Party to this Agreement by giving written notification of denunciation to the Government of the United States of America, which will notify all Signatory States of each such notification; The denunciation by the Government of the United States of America. After the expiration of this period of one year, the present Agreement shall cease to be in force as re­gards the Party that denounces it, except for the settlement of outstanding claims that arose before the day on which the denunciation takes effect, but shall continue to be in force for the remaining Parties.

In witness whereof, the undersigned, being duly authorised by their respective Governments, have signed this Agreement.

Done in Brussels, this nineteenth day of June 1995., in the English and French languages, both texts being equally authoritative, in a single original which shall be deposited in the archives of the Government of the United States of America shall transmit certified copies thereof to all the Signatory States.

AGREEMENT BETWEEN THE PARTIES TO THE NORTH ATLANTIC TREATY REGARDING THE STATUS OF THEIR FORCES

The Parties to the North Atlantic Treaty signed in Washington on 4 April 1949. Considering that the forces of one Party may be sent, by arrangement, to serve in the territory of another Party;

Bearing in mind that the decision to send them and the conditions under which they will continue to be the subject of separate arrangements between the Parties concerned;

Desiring, however, to define the status of such forces while in the territory of another Party;

Have agreed as follows

Article I.

1. In this Agreement the expression-

a. »force« means the personnel belonging to the land, sea or air armed services of one Contracting Party when in the territory of another Contracting Party in the North Atlantic Treaty area in conexion with their official duties, provided that the two Contracting Parties concerned may agree that certain individuals, units or formations shall not be re­garded as constituting or included in a »force« for the purposes of the present Agreement:

b. »civilian component« means the civilian personnel accompanying a force of a Contracting Party who are in the employ of an armed service of that Contracting Party and who are not stateless persons, nor nationals of any State which is not a Party to the North Atlantic Treaty, nor nationals of, nor ordinarily resident in the State in which the force is located:

c. »dependent« means the spouse of a member of a force or of a civilian component, or a child of such member depending on him or her for support:

d. »sending State« means the Contracting Party to which the force belongs:

e. »receiving State« means the Contracting Party in the territory of which the force or civilian component is located whether it be stationed there or passing in transit.

f. »military authorities of the sending State« means those authorities of a sending State who are empowered by its law to enforce the military law of that State with respect to members of its forces or civilian components.

g. »North Atlantic Council« means the Council established by Article 9 of the North Atlantic Treaty or any of its subsidiary bodies authorised to act on its behalf.

2. This Agreement shall apply to the authorities of political sub-divisions of the Contracting Parties within their territories to which the Agreement applies or extends in accordance with Article XX. as it applies to the central authorities of those Contracting Parties, provided, however, that property owned by political sub-divisions shall not be considered to be property owned by a Contracting Party within the meaning of Article VIII.

Article II.

It is the duty of a force and its civilian component and the members thereof as well as their dependents to respect the law of the receiving State, and to abstain from any activity inconsistent with the spirit of the present Agreement, and, in particular, from any political activity in the receiving State. It is also the duty of the sending State to take necessary measures to that end.

Araticle III.

1. On the conditions specified in paragraph 2 of this Article and subject to compliance with the formalities established by the receiving State relating to entry and departure of a force or the members thereof, such members shall be exempt from passport and visa re­gulations and immigration inspection on entering or leaving the territory of a receiving State. They shall also be exempt from the re­gulations of the receiving State on the re­gistration and control of aliens, but shall not be considered as acquiring any right to permanent residence or domcile in the territories of the receiving State.

2. The following documents only will be required in respect of members of a force. They must be presented on demand.

a. personal identity card issued by the sending State showing names, date of birth, rank and number (if any), service, and photograph;

b. individual or collective movement order, in language of the sending State and in the English and French languages, issued by an appropriate agency of the sending State or of the North Atlantic Treaty Organization and certifying to the status of the individual or group as a member or members of a force and to the movement ordered. The receiving State may require a movement order to be countersigned by its appropriate representative.

3. Members of a civilian component and dependents shall be so described in their passports.

4. If a member of a force or of civilian component leaves the employ of the sending State and is not repatriated, the authorities of the sending State shall immediately inform the authorities of the receiving State, giving such particulars as may be reqired. The authorities of the sending State shall similarly inform the authorities of the receiving State of any member who has absented himself for more than twenty-one days.

5. If the receiving State has requested the removal from its territory of a member of a force or civilian component or has made an expulsion order against an ex-member. If a force or of a civilian component or against a dependent of a member or ex-member, the authorities of the sending State shall be responsible for receiving the person concerned within their own territory or otherwise disposing of him outside the receiving State. This paragraph shall apply only to persons who are not nationals of the receiving State and have entered the receiving State as members of a force or civilian component or for the purpose of becoming such members, and to the dependents of such persons.

Article IV.

The receiving State shall either

a. accept as valid, without a driving test or fee, the driving permit or licence or military driving permit issued by the sending State or a sub-division thereof to a member of a force or of a civilian component; or

b. issue its own driving permit or licence to any member of a force or civilian component who holds a driving permit or licence or military driving permit issued by the sending State or a sub-division thereof, provided that no driving test shall be required.

Article V.

1. Members of a force shall normally wear uniform. Subject to any arrangement to the contrary between the authorities of the sending and receiving States, the wearing of civilian dress shall be on the same conditions as for members of the forces of the receiving State. Re­gularly constituted units or formations of a force shall be in uniform when crossing a frontier.

2. Service vehicles of a force or civilian component shall carry, in addition to their re­gistration number, a distinctive nationality mark.

Article VI.

Members of a force may possess and carry arms on condition that they are authorized to do so by their orders. The authorities of the sending State shall give sympathetic consideration to requests from the receiving State concerning this matter.

Article VII.

1. Subject to the provisions of this Article,

a. the military authorities of the sending State shall have the right to exercise within the receiving State all criminal and disciplinary jurisdiction conferred on them by the law of the sending State over all persons subject to the military law of that State;

b. the authorities of the receiving State shall have jurisdicition over the members of a force or civilian component and their dependents with respect to offences committed within the territory of the receiving State and punishable by the law of that State.

2a. The military authorities of the sending State shall have the right to exercise exclusive jurisdiction over persons subject to the military law of that State with respect to offences, including offences relating to its security, punishable by the law of the sending State, but not by the law of the receiving State.

c. The authorities of the receiving State shall have the right to exercise exclusive jurisdiction over members of a force or civilian component and their dependents with respect to offences, including offences relating to the security of that State, punishable by its law not by the law of the sending State.

d. For the purposes of this paragraph and of paragraph 3 of this Article a security offence against a State shall include:

(i) treason against the State;

(ii) sabotage, espionage or violation of any law relating to official secrets of that State or secrets relating to the national defence of that State.

3. In cases where the right to excercise jurisdiction is concurrent the following rules shall apply:

a. The millitary authorities of the sending State shall have the primary right to exercise jurisdiction over a member of a force or of a civilian component in relation to

(i) offences solely against the property or security of that State, or offences solely against the person or property of another member of the force or civilian component of that State of a dependent;

(ii) offences arising out of any act or omission done in the performance of official duty.

b. In the case of any other offence the authorities of the receiving State shall have the primary right to exercise jurisdiction.

c. If the State having the primary right decides not to exercise jurisdiction, it shall notify the authorities of the other State as soon as practicable. The authorities of the State having the primary right shall give sympathetic consideration to a request from their authorities of the other state for a waiver of its right in cases where that other State considers such waiver to be of particular importance.

4. The fore­going provisions of this Article shall not imply any right for the military authorities of the sending State to exercise jurisdiction over persons who are nationals of or ordinarily resident in the receiving State, unless they are members of the force of the sending State.

5a. authorities of the receiving and sending States shall assist each other in the arrest of members of a force or civilian component or their dependents in the territory of the receiving State and in handing them over to the authority which is to excercise jurisdiction in accordance with the above provisions.

b. Authorities of the receiving State shall notify promptly the military authorities of the sending State of the arrest of any member of a force or civilian component or a dependent.

c. The custody of an accused member of a force or civilian component over whom the receiving State is to exercise jurisdiction shall, if he is in the hands of the sending State, remain with that State until he is charged by the receiving State.

6a. The authorities of the receiving and sending States shall assist each other in the carrying out of all necessary investigations into offences, and in the collection and production of evidence, including the seizure and, in proper cases, the handing over of objects connected with an offence. The handing over of such objects may, however, be made subject to their return within the time specified by the authority delivering them.

b. The authorities of the Contracting Parties shall notify one another of the disposition of all cases in which there are concurrent rights to exercise jurisdiction.

7a. A death sentence shall not be carried out in the receiving State by the authorities of the sending State if the le­gislation of the receiving State does not provide for such punishment in a similar case.

b. The authorities of the receiving State shall give sympathetic consideration to a request from the authorities of the sending State for assistance in carrying out a sentence of imprisonment pronounced by the authorities of the sending State under the provision of this Article within the territory of the receiving State.

8. Where an accused has been tried in accordance with the provisions of this Article by the authorities of one Contracting Party and has been acquitted, or has been convicted and is serving, or has served, his sentence or has been pardoned, he may not be tried again for the same offence within the same territory by the authorities of another Contracting Party. However, nothing in this paragraph shall prevent the military authorities of the sending State from trying a member of its force for any violation of rules of discipline arising from an act or omission which constituted an offence for which he was tried by the authorities of another Contracting Party.

9. Whenever a member of a force or civilian component of a dependent is prosecuted unde the jurisdiction of a receiving State he shall be entitled:

a. to a prompt and speedy trial;

b. to be informed, in advance of trial, of the specific charge or charges made against him;

c. to be confronted with the witnesses against him;

d. to have compulsory process for obtaining witnesses in his favour, if they are within the jurisdiction of the receiving State;

e. to havel le­gal representation of his own choice for his defence or to have free or assisted le­gal representation under the conditions prevailing for the time being in the receiving State; 

f. if he considers it necessary, to have the services of a competent interpreter; and

g. to communicate with a representative of the Government of the sending State and, when the rules of the court permit, to have such a representative present at his trial.

10.a. Regularly constituted military units or formations of a force shall have the right to police any camps, establishments or other premises which they, occupy as the result of an agreement with the receiving State. The military police of the force may take all appropriate measures to ensure the maintenance of order and security on such premises.

b. Outside these premises, such military police shall be employed only subject to arrangements with the authorities of the receiving State and in liaison with those authorities, and in so far as such employment is necessary to maintain discipline and order among the members of the force.

11. Each Contracting Party shall seek such legislation as it deems necessary to ensure the adequate security and protection within its territory of instalations, equipment, property, records and official information of other Contracting Parties, and the punishment of persons who may contravene laws enacted for that purpose.

Article VIII.

1. Each Contracting Party waives all its claims against any other Contracting Party for damage to any property owned by it and used by its land, sea or air armed services if such damage:

(i) was caused by a member or an employee of the armed services of the other Contracting Party in the execution of his duties in connection with the operation of the North Atlantic Treaty; or

(ii) arose from the use of any vehicle, vessel or aircraft owned by the other Contracting Party and used by its armed services, provided either that the vehicle, vessel or aircraft causing the damage was being used in connection with the operation of the North Atlantic Treaty, or that the damage was caused to property being so used.

Claims for maritime salvage by one Contracting Party against any other Contracting Party shall be waived, provided that the vessel or cargo salvaged was owned by a Contracting Party and being used by its armed services in connection with the operation of the North Atlantic Treaty.

2a. In the case od damage caused or arising as stated in paragraph 1 to other property owned by a Contracting Party and located in its territory, the issue of the liability of any other Contracting Party shall be determined and the amount of damage shall be assessed, unless the Contracting Parties concerned agree otherwise, by a sole arbitrator selected in accordance with subparagraph b. of this paragraph. The arbitrator shall also decide any counterclaims arising out of the same incident.

b. The arbitrator referred to in sub-paragraph a above shall be selected by agreement between the Contracting Parties concerned from amongst the nationals of the receiving State who hold or have held high judical office. If the Contracting Parties concerned are unable, within two months, to agree upon the arbitrator, either may request the Chairman of the North Atlantic Council Deputies to select a person with the aforesaid qualifications.

c. Any decision taken by the arbitrator shall be binding and conclusive upon the Contracting Parties.

d. The amount of any compensation awarded by the arbitrator shall be distributed in accordance with the provisions of paragraph 5c. (i), (ii) and (III) of this Article.

e. The compensation of the arbitrator shall be fixed by agreement between the Contracting Parties concerned and shall, together with necessary expenses incidental to the performance of his duties, be defrayed in equal proportions by them.

f. Nevertheless, each Contracting Party waives its claim in any such case where the damage is less than:

Belgium:    B. fr. 70,000                 Luxembourg:   L. r. 70.000

Canada:    $ 1,460.                 Netherlands:    Fl. 5,320.

Denmark:  Kr. 9,670.                 Norway:          Kr. 100.000. 

France:      F. fr. 490,000                 Portugal:          Es. 40,250.

Iceland:     Kr. 22,800.                 United Kingdom:                 B. P. 500.

Italy:          Li. 850,00                 United States:  $ 1,400

Any other Contracting Party whose property has been damaged in the same incident shall also waive its claim up to the above amount. In the case of considerable variation in the rates of exchange between these currencies the Contracting Parties shall agree on the appropriate adjustments of these amounts.

3. For the purposes of paragraphs 1 and 2 of this Article the expression »owned by a Contracting Party« in the case of a vessel includes a vessel on bare boat charter to that Contracting Party or requisitioned by it on bare boat terms or seized by it in prize (except to the extent that the risk of loss or liability is borne by some person other than such Contracting Party). 

4. Each Contracting party waives all its claims against any other Contracting Party for injury or death suffered by any member of its armed services while such member was engaged in the performance of his official duties.

5. Claims (other than contractual claims and those to which paragraphs 6 or 7 of this Article apply) arising out of acts or omissions of members of a force or civilian component done in the performance of official duty or out of any other act, omission or occurrence for which a force or civilian component is legally responsible, and causing damage in the territory of the receiving State to third parties, other than any of the Contracting Parties, shall be dealt with by the receiving State in accordance with the following provisions:

a. Claims shall be filed, considered and settled or adjudicated in accordance with the laws and regulations of the receiving State with respect to claims arising form the activities of its own armed forces.

b. The receiving State may settle any such claims, and payment of the amount agreed upon or determinated by adjudication shall be made by the receiving State in its currency.

c. Such payment, whether made pursuant to a settlement or to adjudication of the case by a competent tribunal of the receiving State, or the final adjudication by such a tribunal denying payment, shall be binding and conclusive upon the Contracting Parties.

d. Every claim paid by the receiving State shall be communicated to the sending States concerned together with full particulars and a proposed distribution in conformity with sub-paragraphs e. (i), (ii) and (iii) below. In default of a reply within two months, the proposed distribution shall be regarded as accepted.

e. The cost incurred in satisfying claims pursuant to the preceding subparagraphs and para. 2 of this Article shall be distributed between the Contracting Parties, as follows:

(i) Where one sending State alone is responsible, the amount awarded or adjudged shall be distributed in the proportion of 25 per cent, chargeable to the receiving State and 75 per cent chargeable to the sending State.

(ii) Where more than one State is responsible for the damage, the amount awarded or adjudged shall be distributed equally among them: however, if the receiving State is not one of the States responsible, its contribution shall be half that of each of the sending States.

(iii) Where the damage was caused by the armed services of the Contracting Parties and it is not possible to attribute it specifically to one or more of those armed services, the amount awarded or adjudged shall be distributed equally among the Contracting Parties concerned: however, if the receiving State is not one of the States by whose armed services the damage was caused, its contribution shall be half that of each of the sending States concerned.

(iv) Every half-year, a statement of the sums paid by the receiving State in the course of the half-yearly period in respect of every case regarding which the proposed distribution on a percentage basis has been accepted, shall be sent to the sending States concerned, together with a request for reimbursement. Such reimbursement shall be made within the shortest possible time, in the currency of the receiving State.

f. In cases where the application of the provisions of sub-paragraphs b. and e. of this paragraph would cause a Contracting Party serious hardship, it may request the North Atlantic Council to arrange a settlement of a different nature.

g. A member of a force or civilian component shall not be subject to any proceedings for the enforcement of any judgement given against him in the receiving State in a matter arising from the performance of his official duties.

h. Except in so far as sub-paragraph e. of this paragraph applies to claims covered by paragraph 2. of this Article, the provisions of this paragraph shall not apply to any claim arising out of or in connexion with the navigation or operation of a ship or the loading, carriage, or discharge of a cargo, other than claims for death or personal injury to which paragraph 4 of this Article does not apply.

6. Claims against members of a force or civilian component arising out of tortious acts or omissions in the receiving State not done in the performance of official duty shall be dealt with in the following manner:

 a. The authorities of the receiving State shall consider the claim and assess compensation to the claimant in a fair and just manner, taking into account all the circumstances of the case, including the conduct of the injured person, and shall prepare a report on the matter.

b. The report shall be delivered to the authorities of the sending State, who shall then decide without delay whether they will offer an ex gratia payment, and if so, of what amount.

c. If an offer of ex gratia payment is made, and accepted by the claimant in full satisfaction of his claim, the authorities of the sending State shall make the payment themselves and inform the authorities of the receiving State of their decision and of the sum paid.

d. Nothing in this paragraph shall affect the jurisdiction of the courts of the receiving State to entertain an action against a member of a force of a civilian component unless and until there has been payment in full satisfaction of the claim.

7. Claims arising out of the unauthorized use of any wehicle of the armed services of a sending State shall be dealt with in accordance with paragraph 6 of this Article, except in so far as the force or civilian component is legally responsible.

8. If a dispute arises as to whether a tortious act or omission of a member of a force or civilian component was done in the performance of official duty or as to whether the use of any vehicle of the armed services of a sending State was unauthorized the question shall be submitted to an arbitrator appointed in accordance with paragraph 2b. of this Article, whose decision on this point shall be final and conclusive.

9. The sending State shall not claim immunity from the jurisdiction of the courts of the receiving State for members of a force or civilian component in respect of the civil jurisdiction of the courts of the receiving State except to the extent provided in paragraph 5g. of this Article.

10. The authorities of the sending State and of the receiving State shall cooperate in the procurement of evidence for a fair hearing and disposal of claims in regard to which the Contracting Parties are concerned.

Article IX.

1. Members of a force or of a civilian component and their dependents may purchase locally goods necessary for their own consumption, and such services as they need, under the same conditions as the nationals of the receiving State.

2. Goods which are required from local, sources for the subsistence of a force or civilian component shall normally be purchased through the authorities which purchase such goods for the armed services of the receiving State. In order to avoid such purchases having any adverse effect on the economy of the receiving State, the competent authorities of that State shall indicate, when necessary, any articles the purchase of which should be restricted or forbidden.

3. Subject to agreement already in force or which may hereafter be made between the authorized representatives of the sending and receiving States, the authorities of the receiving State shall assume sole responsibility for making suitable arrangement to make available to a force or a civilian component the buildings and grounds which it requires, as well as facilities and services connected therewith. These agreements shall be, as far as possible, in accordance with the regulations governing the accommodation and billeting of similar personnel of the receiving State. In the absence of a specific contract to the contrary, the laws of the receiving State shall determine the rights and obligations arising out of the occupation or use of the buildings, grounds, facilities or services.

4. Local civilian labour requirements of a force of civilian component shall be satisfied in the same way as the comparable requirements of the receiving State and with the assistance of the authorities of the receiving State through the employment exchanges. The conditions of employment and work, in particular wages, supplementary payments and conditions for the protection of workers, shall be those laid down by the legislation of the receiving State. Such civilian workers employed by a force or civilian component shall not be regarded for any purpose as being members of that force or civilian component.

5. When a force or a civilian component has at the place where it is stationed inadequate medical or dental facilities, its members and their dependents may receive medical and dental care, including hospitalization, under the same conditions as comparable personnel of the receiving State.

6. The receiving State shall give the most favourable consideration to requests for the grant to members of a force or of a civilian component of travelling facilities and concessions with regard to fares. These facilities and concessions will be the subject of special arrangements to be made between the Governments concerned.

7. Subject to any general or particular financial arrangements between the Contracting Parties, payment in local currency for goods, accommodation and services furnished under paragraphs 2. 3. 4. and if necessary 5. and 6. of this Article shall be made promptly by the authorities of the force.

8. Neither a force, nor a civilian component, nor the members thereof, nor their dependents, shall by reason of this Article enjoy any exemption form taxes or duties relating to purchases and services chargeable under the fiscal regulations of the receiving State.

Article X.

1. Where the legal incidence of any form of taxation in the receiving State depends upon residence or domicile, periods during which a member of a force or civilian component is in the territory of that State by reason solely of his being a member of such force or civilian component shall not be considered as periods of residence therein, or as creating a change of residence or domicile, for the purposes of such taxation. Members of a force or civilian component shall be exempt from taxation in te receiving State on the salary and emoluments paid to them as such members by the sending State or on any tangible movable property the presence of which in the receiving State is due solely to their temporary presence there.

2. Nothing in this Article shall prevent taxation of a member of a force or civilian component with respect to any profitable enterprise, other than his employment as such member, in which he may engage in the receiving State, and, except as regards his salary and emoluments and the tangible movable property referred to in paragraph q, nothing in this Article shall prevent taxation to which, even if regarded as having his residence or domicile outside the territory of the receiving State such a member is liable under the law of that State.

3. Nothing in this Article shall apply to »duty« as defined in paragraph 12 of Article XI.

4. For the purposes of this Article the term »member of a force« shall not include any person who is a national of the receiving State.

Article XI.

1. Save as provided expressly to the contrary in this Agreement, members of a force and of a civilian  component as well as their dependents shall be subject to the laws and regulations administered by the customs authorities of the receiving State. In particular the customs authorities of the receiving State shall have the right, under the general conditions laid down by the laws and regulations of the receiving State, to search members of a force or civilian component and their dependents and to examine their luggage and vehicles, and to seize articles pursuant to such laws and regulations.

2a. The temporary importation and the re-exportation of service vehicles of a force or civilian component under their own power shall be authorized free of duty on presentation of a triptyque in the form shown in the Appendix to this Agreement.

b. The temporary importation of such vehicles not under their own power shall be governed by paragraph 4 of this Article and the re-exportation thereof by paragraph 8.

c. Service vehicles of a force or civilian component shall be exempt from any tax payable in respect of the use of vehicles on the roads.

3. Official documents under official seal shall not be subject to customs inspection. Couriers, whatever their status, carrying these documents must be in possession of a individual movement order, issued in accordance with paragraph 2b. of Article III. This movement order shall show the number of despatches carried and certify that they contain only official documents.

4. A force may import free of duty the equipment for the force and reasonable quantities of provisions, supplies and other goods for the exclusive use to the force and, in cases where such use is permitted by the receiving State, its civilian component and dependents. This duty-free importation shall be subject to the deposit, at the customs office for the place of entry, together with such customs documents as shall be agreed, of a certificate in a form agreed between the receiving State and the sending State signed by a person authorized by the sending State for that purpose. The designation of the person authorized to sign the certificates as well as specimens of the signatures and stamps to be used, shall be sent to the customs administration of the receiving State.

5. A member of a force or civilian component may, at the time of his first arrival to take up service in the receiving State at the time of the first arrival of any dependent to join him, import his personal effects and furniture free of duty for the term of such service.

6. Members of a force or civilian component may import temporarily free of duty their private motor vehicles for the personal use of themselves and their dependents. There is no obligation under this Article to grant exemption from taxes payable in respect of the use of roads by private vehicles.

7. Imports made by the authorities of a force other than for the exclusive use of that force and its civilian component, and imports other than those dealt with in paragraphs 5. and 6. of this Article effected by members of a force or civilian component are not by reason of this Article entitled to any exemption from duty or other conditions.

8. Goods which have been imported duty-free under paragraphs 2b., 4., 5. or 6. above:

a. may be re-exported freely, provided that, in the case of goods imported under paragraph 4. a certificate, issued in accordance with that paragraph, is presented to the customs office: the customs authorities, however, may verify, that goods re-exported are as described in the certificate if any, and have in fact been imported under the conditions of paragraphs 2b., 4., 5. or 6. as the case may be;

b. shall not normally be disposed of in the receiving State by way of either sale of gift: however, in particular cases such disposal may be authorized on conditions imposed by the authorities concerned of the receiving State (for instance on payment of duty and tax and compliance with the requirements of the controls of trade and exchange).

9. Goods purchased in the receiving State shall be exported therefrom only in accordance with the regulations in force in the receiving State.

10. Special arrangements for crossing frontiers shall be granted by the customs authorities to regularly constituted units or formations provided that the customs authorities concerned have been duly notified in advance.

11. Special arrangement shall be made by the receiving State so that fuel, oil and lubricants for use in service vehicles, aircraft and vessels of a force or civilian component may be delivered free of all duties and taxes.

12. In paragraphs 1-10 of this Article:

»duty« means customs duties and all other duties and taxes payable on importation or exportation, as the case may be, except dues and taxes which are no more than charges for services rendered.

»importation« includes withdrawal from customs warehouses or continuous customs custody, provided that the goods concerned have not been grown, produced or manufactured in the receiving State.

13. The provisions of this Article shall apply to the goods concerned not only when they are imported into or exported from the receiving State but also when they are in transit through the territory of a Contracting Party, and for this purpose the expression »receiving State« in this Article shall bee re­garded as including any Contracting Party through whose territory the goods are passing in transit.

Article XII

1. The customs or fiscal authorities of the receiving State may, as a condition of the grant of any customs or fiscal exemption or concession provided for in this Agreement require such conditions to be observed as they may deem necessary to prevent abuse.

2. These authorities may refuse any exemption provided for by this Agreement in respect of the importation into the receiving State of articles grown, produced or manufactured in that State which have been exported therefrom without payment of or upon repayment of taxes or duties which would have been chargeable but for such exportation. Goods removed from a customs warehouse shall be deemed to be imported if they were re­garded as having been exported by reason of being deposited in the warehouse.

Article XIII

1. In order to prevent offences against customs and fiscal laws regulations, the authorities of the receiving and of the sending States shall assist each other in the conduct of enquiries and the collection of evidence.

2. The authorities of a force shall render all assistance within their power to ensure that articles liable to seizure by, or on behalf of, the customs or fiscal authorities of the receiving State are handed to those authorities.

3. The authorities of a force shall render all assistance within their power to ensure the payment of duties, taxes and penalties payable by members of the force or civilian component or their dependents.

4. Service vehicles and articles belonging to a force or to its civilian component and not a member of such force or civilian component, seized by the authorities of the receiving State in connection with an offence against its customs or fiscal laws or re­gulations shall be handed over to the appropriate authorities of the force concerned.

Article XIV

1. A force, a civilian component and the members thereof, as well as their dependents, shall remain subject to the foreign exchange regulations of the sending State and shall also be subject to the re­gulations of the receiving State.

2. The foreign exchange authorities of the sending and the receiving States may issue special re­gulations applicable to a force or civilian component or the members thereof as well as to their dependents.

Article XV

1. Subject to paragraph 2 of this Article, this Agreement shall remain in force in the event of hostilities to which the North Atlantic Treaty applies, except that the provisions for setting claims i paragraphs 2. and 5. of Article VIII. shall not apply to war damage, and that the provisions of the Agreement, and in particular of Articles III. and VII. shall immediately be reviewed by the Contracting Parties concerned, who may agree to such modifications as they may consider desirable re­garding the application of the Agreement between them.

2. In the event of such hostilities each of the Contracting Parties shall have the right, by giving 60 days notice to the other Contracting Parties to suspend the application of any of the provisions of this Agreement so far as it is concerned. If this right is exercised the Contracting Parties shall immediately consult with a view to agreeing on suitable provisions to replace the provisions suspended.

Article XVI

All differences between the Contracting Parties relating to the interpretation or application of this Agreement shall be settled by ne­gotiation between them without recourse to any outside jurisdiction. Except where express provision is made to the contrary in this Agreement, differences which cannot be settled by direct ne­gotiation shall be referred t the North Atlantic Council.

Article XVII

Any Contracting Party may at any time request the revision of any Article of this Agreement. The request shall be addressed to the North Atlantic Council.

Article XVIII

1. The present Agreement shall be ratified and the instruments of ratification shall be deposited as soon as possible with the Government of the United States of America, which shall notify each signatory State of the date of deposit thereof.

2. Thirty days after four signatory States have deposited their instruments of ratification the present Agreement shall come into force between them. It shall come into force for each other signatory State thirty days after the deposit of its instrument of ratification.

3. After it has come into force, the present Agreement shall, subject to the approval of the North Atlantic Council and to such conditions as it may decide, be open to accession on behalf of any State which accedes to the North Atlantic Treaty Accession shall be effected by the deposit of an instrument of accession with the Government of the United States of America, which shall notify each signatory and acceding State of the date of deposit thereof. In respect of any State on behalf of which an instrument of accession is deposited, the present Agreement shall come into force thirty days after the date of the deposit of such instrument.

Article XIX

1. The present Agreement may be denounced by any Contracting Party after the expiration of a period of four years from the date on which the Agreement comes into force.

2. The denunciation of the Agreement by any Contracting Party shall be effected by a written notification addressed by that Contracting Party to the Government of the United States of America which shall notify all the other Contracting Parties of each such notification and the date of receipt thereof.

3. The denunciation shall take effect one year after the receipt of the notification by the Government of the United States of America. After the expiration of this period of one year the Agreement shall cease to be in force as re­gards the Contracting Party which denounces it, but shall continue in force for the remaining Contracting Parties.

Article XX

1. Subject to the provisions of paragraphs 2. and 3. of this Article, the present Agreement shall apply only to the metropolitan territory of a Contracting Party.

2. Ana State may, however, at the time of the deposit of its instrument of ratification or accession or at any time thereafter, declare by notification given to the Government of the United States of America that the present Agreement shall extend (subject, if the State making the declaration considers it to be necessary, to the conclusion of a special agreement between that State and each of the sending States concerned) to all or any of the territories for whose international relations it is responsible i the North Atlantic Treaty area. The present Agreement shall then extend to the territory or territories named therein thirty days after the receipt by the Government of the United States of America of the notification, or thirty days after the conclusion of the special agreements if required, or when it has come into force under Article XVIII. whichever is the later.

3. A State which has made a declaration under paragraph 2. of this Article extending the present Agreement to any territory for whose international relations it is responsible may denounce the Agreement separately in respect of that territory in accordance with the provisions of Article XIX.

In witness whereof the undersigned Plenipotentiaries have signed the present Agreement.

Done in London this nineteenth day of June, 1951. in the English and French languages, both texts being equally authoritative, in a single original which shall be deposited in the archives of the Government of the United States of America. The Government of the United States of America shall transmit certified copies thereof to all the signatory and acceding States.

 

SPORAZUM IZMEĐU DRŽAVA STRANAKA SJEVERNOATLANTSKOG UGOVORA I OSTALIH DRŽAVA KOJE SUDJELUJU U PARTNERSTVU ZA MIR O PRAVNOM POLOŽAJU NJIHOVIH SNAGA

Država stranke Sjevernoatlantskog ugovora potpisanog u Washingtonu 4. trav­nja 1949. godine i države koje prihvaćaju poziv u Partnerstvo za mir sači­njen i potpisan od strane predsjednika država odnosno predsjednika vlada država članica Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora u Bruxellesu 10. siječ­nja 1994. godine i koje potpisuju okvirni dokument Partnerstva za mir;

u zajedničkom svojstvu država koje sudjeluju u Partnerstvu za mir;

prihvaćajući či­njenicu da snage jedne države stranke ovog Sporazuma mogu biti sporazumno upućene i prihvaćene na teritoriju druge države stranke;

imajući na umu da će odluke o upućiva­nju i prihvaća­nju biti predmet posebnih sporazuma između zainteresiranih država stranaka;

želeći definirati status tih snaga dok se one nalaze na teritoriju druge države stranke;

pozivajući se na sporazum države stranaka Sjevernoatlantskog ugovora o pravnom položaju ­njihovih snaga potpisan u Londonu 19. lip­nja 1951.;

sporazumjele su se kako slijedi:

Članak I.

Osim ako ovim Sporazumom ili nekim dodatnim protokolom u odnosu na ­nje­gove stranke ne odredi drugačije, sve države stranke ovog Sporazuma primje­njivat će odredbe Sporazuma između stranaka Sjevernoatlantskog ugovora o pravnom položaju ­njihovih snaga potpisanog u Londonu 19. lip­nja 1951. (u da­lj­njem tekstu: NATO SOFA) kao da su države stranke ovog Sporazuma stranke NATO SOFA-e.

Članak II.

1) Uz područje na kojem se primje­njuje NATO SOFA, ovaj Sporazum primje­njivat će se i na područje svih država stranaka ovog Sporazuma koje nisu stranke NATO SOFA-e.

2) Za potrebe ovoga Sporazuma, poziva­nje na područje Sjevernoatlantskog ugovora u NATO SOFA-i odnosit će se i na teritorij naveden u stavku 1. ovoga članka, a poziva­nje na Sjevernoatlantski ugovor uk­ljučivat će i Partnerstvo za mir.

Članak III.

U ci­lju provedbe ovog Sporazuma u odnosu na pita­nja koja se odnose na stranke koje nisu stranke NATO SOFA-e, odredbe NATO SOFA-e koje uređuju podnoše­nje zahtjeva odnosno sporna pita­nja o kojima va­lja izvijestiti Sjevernoatlantsko vijeće, zamjenici predsjedavajuće­ga Sjevernoatlantskog ugovora ili arbitri zadužit će stranke u sporu da nesuglasice riješe između sebe, bez obraća­nja va­njskom sudbenom tijelu.

Članak IV.

Ovaj se Sporazum može dopuniti ili izmijeniti u skladu s međunarodnim pravom.

Članak V.

1) Ovaj Sporazum bit će otvoren za potpisiva­nje svakoj državi koja je ili ugovorna stranka NATO SOFA-e ili prihvaća poziv u Partnerstvo za mir i koja potpisuje okvirni dokument Partnerstva za mir.

2) Ovaj Sporazum podliježe ratifikaciji, prihvatu odnosno odobre­nju. Isprave o ratifikaciji ili odobre­nju bit će položeni pri Vladi Sjedi­njenih Američkih Država koja će sve države potpisnice obavijestiti o svakom takvom polaga­nju.

3) Za tri države potpisnice, od kojih je najma­nje jedna stranka NATO SOFA-e a jedna je prihvatila poziv u Partnerstvo za mir i potpisala okvirni dokument Partnerstva za mir, ovaj Sporazum će stupiti na snagu trideset dana nakon polaga­nja isprava o ratifikaciji, prihvatu ili odobre­nju. Za svaku slijedeću državu potpisnicu on će stupiti na snagu trideset dana od dana polaga­nja navedenih isprava.

Članak VI.

1) Ovaj Sporazum može otkazati svaka stranka upućiva­njem pismene obavijesti Vladi Sjedi­njenih Američkih Država, koja će obavijestiti ostale države potpisnice o svakoj takvoj obavijesti. Otkaz proizvodi učinke godinu dana nakon što Vlada Sjedi­njenih Američkih Država zaprimi obavijest. Nakon proteka roka od godine dana Sporazum prestaje važiti za stranku koja ga je otkazala, osim za rješava­nje potraživa­nja nastalih prije datuma kada je otkaz stupio na snagu, ali i da­lje ostaje na snazi za ostale stranke.

Potvrđujući gore navedeno, do­lje potpisani opunomoćenici potpisali su ovaj Sporazum.

Potpisano u Bruxellesu, 19. lip­nja 1995. godine na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom izvorniku koji će biti pohra­njen u arhivu Vlade Sjedi­njenih Američkih Država. Vlada Sjedi­njenih Američkih Država dostavit će ovjerene preslike Sporazuma svim državama potpisnicama.

SPORAZUM IZMEĐU STRANAKA SJEVERNOATLANTSKOG UGOVORA O PRAVNOM POLOŽAJU NJIHOVIH SNAGA

Stranke Sjevernoatlantskog ugovora potpisanog u Washingtonu 4. trav­nja 1949. godine,

prihvaćajući či­njenicu da snage jedne od stranaka mogu biti sporazumno upućene na službu na državno područje druge stranke;

imajući na umu da će odluke o sta­nju istih i uvjeti pod kojima će se slati, ukoliko oni nisu utvrđeni ovim Sporazumom, biti predmet posebnih sporazuma između zainteresiranih stranaka;

želeći definirati pravni položaj tih snaga dok se one nalaze na državnom području druge stranke;

sporazumjele su se kako slijedi:

Članak I.

1. U ovom Sporazumu izraz:

a. »snage« podrazumijeva osob­lje koje pripada kopnenim, mornaričkim ili zračnim oružanim snagama jedne od ugovornih stranaka dok se nalaze na teritoriju druge ugovorne stranke u području na koje se odnosi Sjevernoatlantski ugovor u svezi s ­njihovim službenim dužnostima, s time da se te dvije ugovorne stranke mogu sporazumjeti da se, za potrebe ovoga Sporazuma, određene osobe, postrojbe ili formacije neće smatrati sastavnim dijelom »snaga«, odnosno da neće biti uk­ljučene u »snage«,

b. »civilna komponenta« podrazumijeva civilno osob­lje pridruženo snagama ugovornih stranaka koje je zaposleno u oružanim snagama te ugovorne stranke, a ne radi se o osobama bez držav­ljanstva niti držav­ljanima države koja nije stranka Sjevernoatlantskog ugovora niti držav­ljanima države u kojoj su smještene snage koji u ­njoj nemaju prebivalište,

c. »član obite­lji« podrazumijeva supružnika pripadnika snaga ili civilne komponente ili dijete tog pripadnika koje on uzdržava,

d. »država šiljateljica« podrazumijeva ugovornu stranku kojoj pripadaju snage;

e. »država primate­ljica« podrazumijeva ugovornu stranu na čijem se državnom području nalaze snage ili civilna komponenta, bilo da su ondje smještene ili da su u provozu,

f. »nadležna vojna tijela države ši­ljate­ljice« podrazumijeva ona tijela vlasti države ši­ljate­ljice koja ­njezin pravni poredak ovlašćuje za provedbu vojnih propisa te države s obzirom na pripadnike ­njezinih snaga ili civilnih komponenti,

g. »Sjevernoatlantsko vijeće« podrazumijeva vijeće ustanov­ljeno člankom 9. Sjevernoatlantskog ugovora ili bilo koje ­nje­govo pomoćno tijelo koje je ovlašteno djelovati u ime Vijeća,

2. Ovaj će se Sporazum primje­njivati na tijela vlasti političkih jedinica ugovornih stranaka unutar ­njihovih državnih područja na koje se ovaj Sporazum odnosi ili na koje se ­nje­gova primjena proširuje u skladu s člankom XX., kao što se primje­njuje na središ­nje vlasti tih ugovornih stranaka, s time da se imovina u vlasništvu političkih jedinica neće smatrati imovinom u vlasništvu ugovorne stranke u skladu sa znače­njem članka VIII.

Članak II.

Dužnost je snaga i ­njihove civilne komponente, ­njihovih pripadnika kao i članova obite­lji poštivati pravni poredak države primate­ljice i suzdržavati se od svih aktivnosti u državi primate­ljici, posebice od svih političkih aktivnosti, koje nisu u duhu ovoga Sporazuma. Također je obveza države ši­ljate­ljice da u tu svrhu poduzme potrebne mjere.

Članak III.

1. U skladu s uvjetima navedenima u stavku 2. ovoga članka i uz udovo­ljava­nje formalnostima koje je država primate­ljica uspostavila vezano za ulazak i izlazak snaga ili ­njezinih pripadnika, ti će pripadnici biti oslobođeni primjene propisa o putovnicama i vizama te imigracijskog nadzora pri ulasku ili izlasku s državnog područja države primate­ljice. Isti će također biti oslobođeni primjene propisa države primate­ljice o evidenciji i kontroli stranaca, ali neće moći ostvariti pravo na boravište ili prebivalište na državnom području države primate­ljice.

2. Samo će se s­ljedeće isprave zahtijevati od pripadnika snaga te ih oni moraju pokazati na zahtjev:

a. osobna iskaznica koju je izdala država ši­ljate­ljica s imenom i prezimenom, datumom rođe­nja, činom i brojem (ako postoji), nazivom službe i slikom,

b. pojedinačna ili skupna zapovijed za kreta­nje pojedinaca ili skupine na jeziku države ši­ljate­ljice, te na engleskom i francuskom, a koju je izdala odgovarajuća služba države ši­ljate­ljice ili Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora i koja potvrđuje pravni položaj pojedinca ili skupine kao pripadnika ili pripadnike snaga i odobreno kreta­nje. Država primate­ljica može zatražiti da zapovijed za kreta­nje supotpišu ­njezini odgovarajući predstavnici.

3. Pripadnici civilne komponente i članovi obite­lji bit će tako označeni u svojim putovnicama.

4. Ako pripadnik snaga ili civilne komponente napusti radno mjesto pri državi ši­ljate­ljici i ne bude vraćen u domovinu, tijela vlasti države ši­ljate­ljice odmah će izvijestiti tijela vlasti države primate­ljice i dati im potrebne pojedinosti. Na isti način tijela vlasti države ši­ljate­ljice obavijestit će tijela vlasti države primate­ljice o svakom pripadniku koji je nedopušteno odsutan više od dvadeset i jednog dana.

5. Ako je država primate­ljica zatražila uda­ljava­nje pripadnika snaga ili civilne komponente sa svog državnog područja ili je izdala nalog za protjeriva­nje bivše­g pripadnika snaga ili civilne komponente ili člana obite­lji sadaš­nje­g ili bivše­g pripadnika, tijela vlasti države ši­ljate­ljice bit će odgovorna za prihvat te osobe na svoje vlastito državno područje ili za uda­ljava­nje te osobe s područja države primate­ljice. Ovaj će se stavak primje­njivati samo na osobe koje nisu držav­ljani države primate­ljice, a ušle su u nju kao pripadnici snaga ili civilne komponente ili kako bi to postale, i na članove ­njihove obite­lji.

Članak IV.

Država primate­ljica će:

a. prihvatiti kao važeću, bez provjere zna­nja vož­nje ili plaća­nja pristojbe, privremenu vozačku dozvolu, vozačku dozvolu ili privremenu vojnu vozačku dozvolu koju je pripadniku snaga ili civilne komponente izdala država ši­ljate­ljica ili ­njezina državna jedinica; ili

b. izdati privremenu vozačku dozvolu ili vozačku dozvolu svakom pripadniku snaga ili civilne komponente koji ima privremenu vozačku dozvolu, vozačku dozvolu ili privremenu vojnu vozačku dozvolu koju je izdala država ši­ljate­ljica ili ­njezina državna jedinica, a da neće tražiti polaga­nje vozačkog ispita.

Članak V.

1. Pripadnici snaga u pravilu će nositi odoru. Ako se vlasti države ši­ljate­ljice i države primate­ljice drukčije ne dogovore, pripadnici snaga nosit će civilnu odjeću pod uvjetima koji vrijede za pripadnike snaga države primate­ljice. Pripadnici redovne postrojbe i formacije snaga nosit će odoru pri prelasku granice.

2. Službena vozila snaga ili civilne komponente imat će uz re­gistarske oznake i posebno državno obi­lježje.

Članak VI.

Pripadnici snaga mogu držati i nositi oružje ako su za to ovlašteni na teme­lju zapovijedi. Glede toga vlasti države ši­ljate­ljice imat će razumijeva­nja za zahtjeve države primate­ljice.

Članak VII.

1. Sukladno odredbama ovoga članka:

a. vojne vlasti države ši­ljate­ljice imat će na državnom području države primate­ljice isk­ljučivu kaznenu i ste­govnu jurisdikciju u skladu sa zakonom države ši­ljate­ljice, nad svim osob­ljem koje podliježe vojnom zakonodavstvu te države,

b. vlasti države primate­ljice imat će jurisdikciju nad pripadnicima snaga ili civilne komponente i nad članovima obite­lji u slučaju prijestupa poči­njenih na području države primate­ljice koji su kaž­njivi po zakonu te države.

2a. Vojne vlasti države ši­ljate­ljice imat će pravo na provedbu isk­ljučive jurisdikcije nad osobama koje podliježu vojnom zakonu te države u slučaju prijestupa, uk­ljučujući i povredu sigurnosti, kaž­njivih po zakonu države ši­ljate­ljice, ali ne i po zakonu države primate­ljice.

b. Vlasti države primate­ljice imat će pravo na provedbu isk­ljučive jurisdikcije nad pripadnicima snaga ili civilne komponente i članovima obite­lji u slučaju prijestupa, uk­ljučujući i prijestupe vezane uz sigurnost te države, koji su kaž­njivi po ­njezinom zakonu, ali ne i po zakonu države ši­ljate­ljice.

c. U smislu ovoga stavka i stavka 3. ovoga članka, prijestup protiv sigurnosti države uk­ljučivat će:

(i) veleizdaju

(ii) sabotažu, špijunažu ili krše­nje propisa koji se odnose na državnu ili vojnu tajnu.

3. U slučaju kolizije prava na isk­ljučivu jurisdikciju primje­njivat će se s­ljedeća pravila:

a. Vojne vlasti države ši­ljate­ljice imaju prvenstveno pravo na provedbu isk­ljučive jurisdikcije nad pripadnikom snaga ili civilne komponente glede:

(i) prijestupa isk­ljučivo protiv imovine ili sigurnosti te države, odnosno prijestupa isk­ljučivo protiv osoba ili imovine nekog drugog pripadnika snaga ili civilne komponente te države ili člana obite­lji,

(ii) prijestupa proizašlih iz bilo kakvog djelova­nja ili propusta pri obav­lja­nju službenih dužnosti.

b. U slučaju kakvog drugog prijestupa, prvenstveno pravo na provedbu jurisdikcije imat će vlasti države primate­ljice.

c. Ako država koja ima prvenstveno pravo odluči ne provoditi jurisdikciju, o tome će što prije izvijestiti vlasti druge države. Vlasti države koja ima prvenstveno pravo imat će razumijeva­nja za zahtjev vlasti druge države za odrica­njem od svog prava u slučajevima kada ta druga država smatra takvo odrica­nje iznimno važnim.

4. Prethodne odredbe ovog članka ne pretpostav­ljaju nikakvo pravo vojnih vlasti države ši­ljate­ljice na provedbu jurisdikcije nad držav­ljanima države primate­ljice odnosno osobama koje imaju prebivalište na ­njezinu području, osim u slučaju da su oni pripadnici snaga države ši­ljate­ljice.

5a. Vlasti države ši­ljate­ljice i države primate­ljice međusobno će se pomagati pri uhiće­njima pripadnika snaga ili civilne komponente odnosno članova obite­lji na području države primate­ljice, te pri predaji istih vlastima koje provode jurisdikciju u skladu s gore navedenim odredbama.

b. Vlasti države primate­ljice odmah će obavijestiti vojne vlasti države ši­ljate­ljice o uhiće­nju svakog pripadnika snaga ili civilne komponente, odnosno člana obite­lji.

c. Ako se pritvoreni pripadnik snaga ili civilne komponente nad kojim država primate­ljica provodi jurisdikciju nalazi u rukama vlasti države ši­ljate­ljice, ostat će u rukama te države dok ga ne optuže vlasti države primate­ljice.

6a. Vlasti države primate­ljice i države ši­ljate­ljice među­sobno će se pomagati u provedbi svih potrebnih istražnih rad­nji u svezi s prijestupom, kao i u prikup­lja­nju i nalaže­nju dokaza, uk­ljučujući zap­ljenu, a u odgovarajućim slučajevima i predaju predmeta koji su povezani s prijestupom. Predaja takvih predmeta mogla bi ovisiti o ­njihovu povratu u roku koji odrede vlasti koje ih predaju.

b. Vlasti ugovornih stranaka obavijestit će jedna drugu o svim slučajevima u kojima postoje konkurirajuća prava na provedbu jurisdikcije.

7. a. Smrtnu kaznu u državi primate­ljici neće izvršavati vlasti države ši­ljate­ljice ako zakonodavstvo države primate­ljice ne predviđa takav oblik kazne za slične slučajeve.

b. Vlasti države primate­ljice imat će, u skladu s odredbama ovoga članka, razumijeva­nja za zamolbe vlasti države ši­ljate­ljice za pomoć pri izvršava­nju zatvorske kazne koju su izrekle vlasti države ši­ljate­ljice na području države primate­ljice.

8. Nakon što je optuženom, u skladu s odredbama ovoga članka, suđeno od strane vlasti jedne ugovorne stranke, te je on oslobođen, odnosno osuđen pa je na odsluže­nju kazne ili ju je odslužio, ili je pak pomilovan, ne može mu zbog istoga prijestupa na istom području nanovo suditi vlast druge ugovorne stranke. Međutim, odredbe ovoga stavka ne sprječavaju vojne vlasti države ši­ljate­ljice da sude pripadniku svojih snaga za svako krše­nje vojne ste­ge koje proistekne iz djela ili propusta koji predstav­ljaju prijestup zbog koje­g su mu već sudile vlasti druge ugovorne stranke.

9. Kada god pripadnik snaga ili civilne komponente ili član obite­lji podliježe progonu pod jurisdikcijom države ši­ljate­ljice, imat će pravo:

a. na suđe­nje bez odgode i brzo suđe­nje,

b. biti obaviješten, prije suđe­nja, o točnoj optužbi odnosno optužbama koje mu se stav­ljaju na teret,

c. na suoče­nje sa svjedocima koji svjedoče protiv ­nje­ga,

d. na obvezatan postupak za poziva­nje svjedoka u ­nje­govu korist, ako su oni pod jurisdikcijom države primate­ljice,

e. na pravne zastupnike po vlastitom izboru u svrhu obrane, odnosno na besplatno pravno zastupa­nje pod uvjetima koji su u to vrijeme na snazi u državi primate­ljici,

f. na usluge kompetentnog tumača, ako to smatra potrebnim, te

g. na komunikaciju s predstavnicima tijela vlasti države ši­ljate­ljice i na to da ­njihov predstavnik bude prisutan na ­nje­govu suđe­nju, kada to dopuste pravila suda.

10. a. Kao rezultat sporazuma s državom primate­ljicom redovne vojne postrojbe i formacije snaga imat će pravo održavati red u svim vojnim taborima, objektima ili drugim prostorijama u kojima su smještene. Vojna policija snaga može poduzimati odgovarajuće mjere kako bi osigurala održava­nje reda i sigurnosti na takvim prostorima.

b. Izvan tih prostora vojna će policija djelovati samo u dogovoru s vlastima države primate­ljice ili zajedno s ­njima, ako je takvo djelova­nje potrebno za održava­nje ste­ge i reda među pripadnicima snaga.

11. Ako to smatra potrebnim, svaka će ugovorna stranka nastojati donijeti takav zakon koji će na ­njezinu teritoriju osigurati odgovarajuću sigurnost i zaštitu instalacija, opreme, imovine, arhiva i službenih dokumenata druge ugovorne stranke i kaž­njava­nje osoba koje se ogriješe o te propise.

Članak VIII.

1. Svaka od ugovornih stranaka odriče se svih potraživa­nja od bilo koje druge ugovorne stranke proizašlih s osnova naknade štete na imovini koja je u ­njezinu vlasništvu i kojom se koriste ­njezine kopnene, pomorske i zračne oružane službe, ako je:

(i) štetu prouzročio pripadnik ili zaposlenik oružanih službi države potpisnice tijekom provođe­nja zadaća vezanih uz operacije Sjevernoatlantskog ugovora; ili

(ii) šteta proistekla iz upotrebe bilo koje­g vozila, plovila ili zrakoplova u vlasništvu države potpisnice kojima su se koristile ­njezine oružane službe, pod uvjetom da su vozilo, plovilo ili zrakoplov koji su prouzrokovali štetu ili imovina na kojoj je nastala šteta bili korišteni u svezi s operacijama Sjevernoatlantskog ugovora.

Svaka ugovorna stranka odriče se svih potraživa­nja naknade troškova i nagrade za spašava­nje na moru, pod uvjetom da su spašeno plovilo ili teret u vlasništvu druge države potpisnice na upotrebi u ­njezinim oružanim službama, te da su korišteni u svezi s operacijama Sjevernoatlantskog ugovora.

2. a. Ako je šteta prouzročena ili proizašla na način opisan u stavku 1. na drugoj imovini koja je u vlasništvu države potpirnice i koja se nalazi na njezinom državnom području, odgovornost bilo koje druge države potpisnice kao i visinu iznosa štete naknadno će utvrditi arbitar izabran u skladu s odredbama točke b. ovoga stavka, ako se drukčije ne sporazume države potpisnice. Arbitar će odlučiti i o možebitnim protutražbinama proizašlima iz istog slučaja.

b. Arbitar naveden u točki a. bit će izabran na teme­lju sporazuma država potpisnica iz redova držav­ljana države primate­ljice koji obnašaju ili su obnašali neku od visokih sudbenih dužnosti. Ukoliko države potpisnice ne mogu u roku od dva mjeseca postići sporazum o izboru arbitra, bilo koja država potpisnica koja je u sporu može podnijeti zahtjev predsjedate­lju Sjevernoatlantskog ugovora da izabere osobu gore navedenih kvalifikacija.

c. Svaka odluka koju donese arbitar bit će obvezatna i konačna za države potpisnice.

d. Svaki iznos naknade troškova koji odredi arbitar podijelit će se između država potpisnica u skladu s odredbama iz stavka 5. točke e. podtočaka (i), (ii) i (iii) ovoga članka.

e. Visina iznosa naknade za rad arbitra odredit će se sporazumom između država potpisnica koje su u sporu, pa će je one zajedno s cjelokupnim troškovima vezanim uz izvršava­nje obveza arbitra snositi u jednakim dijelovima.

f. Neovisno o gore navedenom, svaka ugovorna stranka odreći će se potraživa­nja s osnova naknade štete u svakom slučaju kada je cjelokupni iznos štete niži od:

  Belgija:    BEF 70.000  Luxemburg:  LFP 70.000

  Kanada:  CAD 1.460  Nizozemska:  NLG 5.320

  Danska:   DK 9.670  Norveška:  NOK 10.000

  Francuska:  FRF 490.000  Portugal:  PTE 40.250

  Island:     IKR 22.800  Velika Britanija:  GBP 500

  Italija:      ITL 850.000  Sjedi­njene Države:  USD 1.400

Svaka druga ugovorna stranka čija je imovina oštećena u štetnom događaju također će se odreći svojih potraživa­nja s osnova naknade štete do visine gore navedenih iznosa. U slučaju znatnih promjena tečaja gore navedenih valuta, države potpisnice sporazumjet će se o prilagođava­nju gore navedenih iznosa.

3. Za potrebe stavaka 1. i 2. ovoga članka izraz »u vlasništvu ugovorne stranke« glede plovila obuhvaća plovila iznajm­ljena državi potpisnici s ugovornom klauzulom »bare boat« ili plovila koja je država potpisnica rekvirirala pod uvjetima koji vrijede za najam plovila s klauzulom »bare boat«, ako rizik gubitka ili odgovornost ne snosi strana koja nije država potpisnica.

4. Svaka ugovorna stranka odriče se svih tražbina od drugih ugovornih stranaka s osnova oz­ljede ili smrti pripadnika ­njezinih oružanih službi ako su one nastale kao pos­ljedica obav­lja­nja službenih dužnosti.

5. Potraživa­nja (osim onih nastalih na teme­lju ugovora i onih koja su uređena stavcima 6. i 7. ovoga članka) koja proizlaze iz djela ili propusta pripadnika oružanih snaga ili civilne komponente poči­njenih za vrijeme obav­lja­nja službenih dužnosti ili iz bilo kojeg drugog djela, propusta ili događaja za koje postoji pravna odgovornost pripadnika oružanih snaga ili civilne komponente i koji su prouzročili štetu na području države primate­ljice trećoj strani koja nije država potpisnica, rješavat će država primate­ljica u skladu sa s­ljedećim odredbama:

a. Potraživa­nja će se evidentirati, razmotriti i riješiti ili će se o ­njima presuditi u skladu sa zakonima i drugim propisima države primate­ljice, na isti način kao i potraživa­nja koja proizlaze iz aktivnosti ­njezinih oružanih snaga.

b. Država primate­ljica može riješiti svako takvo potraživa­nje, a dogovoreni ili dosuđeni iznos isplatit će u svojoj valuti.

c. Takva isplata, bez obzira na to je li nastala na teme­lju nagodbe ili presude nadležnog suda države primate­ljice, odnosno ako nadležni sud države primate­ljice svojim konačnim aktom odbije ili odbaci zahtjev, bit će obvezatna i konačna za države potpisnice.

d. Država primate­ljica će o svakom isplaćenom potraživa­nju potanko obavijestiti državu ši­ljate­ljicu i predložiti podjelu ukupnih troškova u skladu s točkom e. podtočkama (i), (ii) i (iii). U slučaju da država ši­ljate­ljica u roku od dva (2) mjeseca ne odgovori na prijedlog podjele troškova, isti će se smatrati prihvaćenim.

e. Troškovi namire­nja potraživa­nja nastali na osnovi gore navedenih točaka i stavka 2. ovoga članka podijelit će se između ugovorenih stranaka kako slijedi:

(i) Kada je utvrđena odgovornost samo jedne države ši­ljate­ljice, dodije­ljeni odnosno dosuđeni iznos podijelit će se u razmjeru 25% od ukupnog iznosa na račun države primate­ljice i 75% od ukupnog iznosa na račun države ši­ljate­ljice.

(ii) Kada je utvrđena odgovornost više država, dodije­ljeni odnosno dosuđeni iznos podijelit će se na jednake dijelove; međutim ako nije utvrđena odgovornost države primate­ljice, ­njezin će udio u ukupnom iznosu biti sma­njen na polovicu iznosa koji moraju platiti ostale države ši­ljate­ljice.

(iii) Kada štetu počine oružane snage više ugovornih stranaka a nije moguće utvrditi isk­ljučivu odgovornost jedne ugovorne stranke ili više ­njih, dodije­ljeni odnosno dosuđeni iznos podijelit će se na jednake dijelove između svih država potpisnica koje su sudjelovale u štetnom događaju; međutim ukoliko nije utvrđena odgovornost oružanih službi i države primate­ljice za nastalu štetu, ­njezin će udio u ukupnom iznosu biti sma­njen na polovicu iznosa koji moraju platiti ostale države potpisnice.

(iv) Svakih pola godine država primate­ljica slat će svim državama ši­ljate­ljicama uk­ljučenim u postupak naknade štete izvješće o iznosima koje je država primate­ljica isplatila u proteklom polugodiš­njem razdob­lju za svaku naknadu štete za koju je prihvaćen prijedlog podjele troškova na osnovi postotaka i zahtjev za povrat sredstava. Povrat sredstava izvršit će se u najkraćem mogućem roku u valuti države primate­ljice.

f. Ako bi primjena odredaba iz točaka b. i e. ovoga stavka uzrokovala ozbi­ljne poteškoće državi potpisnici, ona može zatražiti od Sjevernoatlantskog vijeća iznalaže­nje drukčije­g rješe­nja.

g. Protiv pripadnika snaga ili civilne komponente neće se u državi primate­ljici provoditi ovršni postupak na teme­lju presude donijete u predmetima vezanim za obav­lja­nje ­njihovih službenih zadaća.

h. Ako se točka e. ovoga stavka primje­njuje na potraživa­nja navedena u stavku 2. ovoga članka, odredbe ovoga stavka neće se primje­njivati na potraživa­nja koja proizlaze ili su u svezi s navigacijom ili operacijama broda odnosno ukrcajem, prijevozom ili iskrcajem brodskog tereta; iznimke su potraživa­nja s osnova smrti ili tjelesnih oz­ljeda na koja se ne primje­njuju odredbe stavka 4. ovoga članka.

6. Potraživa­nja od pripadnika snaga ili civilne komponente proizašla iz kaznenih djela poči­njenih u državi primate­ljici, a koja nisu u svezi s obav­lja­njem službenih dužnosti, uređivat će se na s­ljedeći način:

a. Nadležna tijela države primate­ljice razmotrit će zahtjev i procijeniti visinu naknade na pravedan i ispravan način, uzevši u obzir okolnosti vezane za predmetni slučaj, uk­ljučujući i doprinos oštećenika, te pripremiti izvješće o predmetnom slučaju.

b. Izvješće će se dostaviti nadležnim tijelima države ši­ljate­ljice, koja će bez odgađa­nja odlučiti o tome hoće li ponuditi isplatu ex gratia i u kojem iznosu.

c. Ako podnosite­lj zahtjeva prihvati ponudu za isplatu ex gratia u iznosu koji u potpunosti zadovo­ljava ­nje­govo potraživa­nje, nadležna tijela države ši­ljate­ljice izvršit će isplatu i obavijestiti nadležna tijela države primate­ljice o svojoj odluci i visini isplaćenog iznosa.

d. Ni jedna odredba ovoga stavka neće utjecati na nadležnost sudova države primate­ljice u postupa­nju protiv pripadnika snaga ili civilne komponente osim i ukoliko je izvršena isplata u iznosu koji u potpunosti zadovo­ljava predmetno potraživa­nje.

7. Potraživa­nja koja proizlaze iz neovlaštene uporabe svakog prometnog sredstva oružanih službi države ši­ljate­ljice, uređivat će se u skladu sa stavkom 6. ovoga članka, osim u slučaju da postoji pravna odgovornost snaga ili civilne komponente.

8. U slučaju nesporazuma oko pita­nja je li kazneno djelo pripadnika snaga ili civilne komponente uči­njeno prilikom obav­lja­nja službenih dužnosti, ili je uporaba nekog prometnog sredstva države ši­ljate­ljice bila neovlaštena, pita­nje će biti podastrto posebnom arbitru imenovanom u skladu sa stavkom 2. točke g. ovoga članka, čija će odluka biti konačna i obvezujuća.

9. Država ši­ljate­ljica neće zahtijevati izuzeće od jurisdikcije sudova države primate­ljice nad pripadnicima ­njezinih snaga ili civilne komponente u pita­njima u kojima postoji jurisdikcija civilnih sudova države primate­ljice, osim u slučajevima na koje se primje­njuje odredba stavka 5. točke g. ovoga članka.

10. Nadležna tijela države ši­ljate­ljice i države primate­ljice surađivat će u postupku prikup­lja­nja dokaza za pravilno razmatra­nje i rješava­nje potraživa­nja u svezi sa slučajevima koji se tiču ugovornih stranaka.

Članak IX.

1. Pripadnici snaga ili civilne komponente te članovi obite­lji mogu kupovati lokalnu robu potrebnu za vlastitu potroš­nju i koristiti potrebne usluge pod istim uvjetima kao i držav­ljani države primate­ljice.

2. Roba iz lokalnih izvora za opskrbu snaga ili civilne komponente u pravilu će se nabav­ljati putem nadležnih tijela koja takvu robu nabav­ljaju za oružane službe države primate­ljice. Da se takva nabava ne bi ne­gativno odrazila na gospodarstvo države primate­ljice, nadležna tijela te države naznačit će, ako to bude potrebno, svaki proizvod čija bi nabava mogla biti ograničena ili zabra­njena.

3. S obzirom na sporazume koji su već na snazi, odnosno na one koje bi ubuduće mogli sklopiti ovlašteni predstavnici države ši­ljate­ljice i primate­ljice, vlasti države primate­ljice smatrat će se isk­ljučivo odgovornima za sklapa­nje odgovarajućih aranžmana kojima bi se snagama ili civilnoj komponenti dale na uporabu zgrade i zem­ljišta koja zatraže, kao i pripadajući objekti i službe. Ti sporazumi i aranžmani trebaju biti, koliko je to god moguće, u skladu s propisima kojima se uređuje zbri­njava­nje i smještaj takvog osob­lja države primate­ljice. Ako se ne sklopi poseban ugovor, prava i obveze koje proizlaze iz posjeda ili korište­nja zgrada, zem­ljišta, objekata ili službi uredit će se u skladu sa zakonima države primate­ljice.

4. Potreba snaga ili civilne komponente za lokalnom civilnom radnom snagom bit će zadovo­ljena razmjenom djelatnika, na isti način kao i takvi zahtjevi države primate­ljice. Na zaposle­nje i rad, posebice plaće, dodatke na plaću i uvjete zaštite djelatnika primje­njivat će se uvjeti utvrđeni zakonodavstvom države primate­ljice. Civili zaposleni pri snagama ili civilnoj komponenti ni u kojem smislu neće se smatrati pripadnicima tih snaga, odnosno civilne komponente.

5. Kada snage ili civilna komponenta na mjestu gdje su smješteni nemaju odgovarajuću zdravstvenu ili stomatološku skrb, ­njihovi pripadnici mogu se liječiti, uk­ljučujući i bolničko liječe­nje, pod istim uvjetima kao i takvo osob­lje države primate­ljice.

6. Država primate­ljica u najvećoj će mogućoj mjeri udovo­ljiti zahtjevima pripadnika snaga ili civilne komponente za korište­nje posebnih pogodnosti za putova­nja ili povlastica glede cijena. Te će pogodnosti i povlastice biti predmetom posebnih dogovora između tijela vlasti uk­ljučenih država.

7. Ovisno o općim ili posebnim financijskim sporazumima, vlasti snaga ugovornih stranaka plaćat će, bez odgode i u domaćoj valuti, robu, smještaj i usluge u skladu sa stavcima 2., 3. i 4. i, ako je potrebno, 5. i 6. ovoga članka.

8. Pripadnici snaga odnosno civilne komponente i članovi obite­lji zbog razloga navedenih u ovom članku neće biti izuzeti od plaća­nja poreza ili obveza koje se odnose na nabavu proizvoda i usluga koje se naplaćuju u skladu s financijskim propisima države primate­ljice.

Članak X.

1. Ako obveza plaća­nja poreza u državi primate­ljici ovisi o boravištu ili prebivalištu, razdob­lje u kojem se pripadnik snaga ili civilne komponente nalazi na državnom teritoriju države primate­ljice isk­ljučivo kao član snaga odnosno civilne komponente neće se, u svrhu takvog oporeziva­nja, smatrati razdob­ljem prebivališta odnosno promjenom prebivališta ili boravišta. Pripadnici snaga ili civilne komponente bit će u državi primate­ljici izuzeti od plaća­nja poreza na plaću i ostala prima­nja koja im kao pripadnicima tih snaga daje država ši­ljate­ljica te od poreza na pokretnine koje se nalaze u državi primate­ljici isk­ljučivo zbog privremenog boravka pripadnika.

2. Odredbe ovoga članka neće spriječiti oporeziva­nje pripadnika snaga ili civilne komponente u svezi sa svakom profitabilnom djelatnošću, osim nje­gova zaposle­nja kao pripadnika, u koju se može uk­ljučiti u državi primate­ljici. Osim u svezi s ­nje­govom plaćom, ostalim prima­njima i pokretninama iz stavka 1., odredbe ovoga članka neće spriječiti plaća­nje poreza na koje je svaki pripadnik obvezan prema zakonu države primate­ljice, čak i ako se smatra da ima prebivalište ili boravište izvan ­njezina teritorija.

3. Odredbe ovoga članka neće se primje­njivati na »carine« definirane u članku XI. stavku 12.

4. Pripadnikom snaga neće se, u smislu ovoga članka, smatrati osoba koja je držav­ljanin zem­lje primate­ljice.

Članak XI.

1. Osim ako ovim Sporazumom nije izričito drukčije propisano, na pripadnike snaga ili civilne komponente kao i članove obite­lji primje­njuju se zakoni i propisi koje provode carinske vlasti države primate­ljice. Posebice, carinske vlasti države primate­ljice imaju pravo, u okviru općih pravila utvrđenih zakonima i ostalim propisima te države, pretražiti pripadnike snaga ili civilne komponente i članove obite­lji, pre­gledati ­njihovu prt­ljagu i vozila, odnosno zaplijeniti proizvode u skladu sa zakonima i ostalim propisima.

2. a. Pri privremenom uvozu i ponovnom uvozu službenih vozila snaga ili civilne komponente koja nose ­njihove državne oznake neće se primje­njivati obveza predočava­nja triptiha u obliku prikazanom u dodatku ovoga Sporazuma.

b. Privremeni uvoz vozila snaga i civilne komponente bez državnih oznaka uređen je stavkom 4. ovoga članka, a na ponovni izvoz primje­njivat će se stavak 8.

c. Službena vozila snaga ili civilne komponente izuzet će se od plaća­nja poreza koji se plaćaju za uporabu vozila na cestama.

3. Službeno zapečaćeni dokumenti ne podliježu carinskoj kontroli. Kada teklići, bez obzira na ­njihov status, nose takve dokumente, moraju imati osobnu zapovijed o kreta­nju izdanu u skladu sa stavkom 2. točkom b. članku III. U zapovijedi o kreta­nju bit će naznačen broj poši­ljaka i potvrda da one sadrže samo službene dokumente.

4. Snage mogu bez carine uvesti opremu i razumnu količinu zaliha, namirnica i drugih roba isk­ljučivo za svoje potrebe i, u slučajevima kada država primate­ljica to dopusti, za potrebe civilne komponente i članova obite­lji. Za bescarinski uvoz potrebno je u carinskom uredu, na mjestu ulaska u državu, položiti potvrdu, u obliku koji dogovore država primate­ljica i država ši­ljate­ljica, s potpisom ovlaštene osobe države ši­ljate­ljice, i carinske isprave utvrđene dogovorom. Podaci o osobi ovlaštenoj za potpis potvrda te uzorci potpisa i pečata koji će se koristiti dostavit će se carinskoj upravi države primate­ljice.

5. Pripadnik snaga ili civilne komponente može pri prvom dolasku radi preuzima­nja službe u državi primate­ljici ili pri prvom dolasku svakog člana obite­lji koji će mu se pridružiti u vrijeme traja­nja službe, uvesti svoju imovinu i namještaj bez plaća­nja carine.

6. Pripadnici snaga ili civilne komponente mogu bez plaća­nja carine privremeno uvesti vlastita motorna vozila za osobnu uporabu i za uporabu članova obite­lji. Odredba ovoga članka neće se primje­njivati na plaća­nje poreza za uporabu vozila na cestama.

7. Sve ostalo što vlasti snaga uvezu, a nije namije­njeno isk­ljučivoj uporabi snaga i civilne komponente, odnosno sve što uvezu pripadnici snaga ili civilne komponente a nije navedeno u stavcima 5. i 6. ovoga članka, neće biti, u skladu s odredbama ovoga članka, izuzeto od plaća­nja carine ili ispu­njava­nja drugih uvjeta.

8. Roba koja je u skladu sa stavcima 2. b., 4., 5. ili 6. uvezena bez plaća­nja carine:

a. može se ponovno izvesti bez plaća­nja carine, pod uvjetom da se carinskom uredu ako je roba uvezena u skladu sa stavkom 4., predoči potvrda izdana u skladu s tim stavkom; međutim, carinske vlasti mogu potvrditi da je roba koja se ponovno izvozi istovjetna robi opisanoj u potvrdi, ako ona postoji, odnosno da je uvezena pod uvjetima utvrđenim u stavcima 2. b., 4., 5. ili 6.

b. ne smije se prodavati ni darovati u državi primate­ljici; međutim, u određenim slučajevima to može biti odobreno, pod uvjetom koje odredi vlast države primate­ljice (npr. plaća­nje carina i poreza u skladu sa zahtjevima kontrole trgovinskog poslova­nja i razmjene).

9. Na izvoz proizvoda nabav­ljenih u državi primate­ljici primje­njivat će se isk­ljučivo propisi koji su na snazi u toj državi.

10. Carinske vlasti omogućit će redovnim postrojbama i formacijama posebne mehanizme prelaska granice, pod uvjetom da o tome budu pravodobno obaviještene.

11. Država primate­ljica uspostavit će posebne mehanizme kako bi se gorivom, naftom i mazivom mogla opskrb­ljivati službena vozila, zrakoplovi i plovila snaga ili civilne komponente bez plaća­nja carinskih pristojba i poreza.

12. U stavcima 1.–10. ovoga članka:

»carina« podrazumijeva carinske pristojbe i sve druge poreze koji se plaćaju pri uvozu i izvozu, osim dava­nja i poreza koji se isk­ljučivo odnose na plaća­nje obav­ljenih usluga,

»uvoz« podrazumijeva iznoše­nje robe iz carinskih skladišta ili stalnih carinskih pohrana, pod uvjetom da nije uzgojena, proizvedena ili izrađena u državi primate­ljici.

13. Odredbe ovoga članka primje­njivat će se na robu ne samo prilikom uvoza ili izvoza iz države primate­ljice, već i kada je ona u provozu kroz područje države potpisnice, te se u tu svrhu naziv »država primate­ljica« u ovom članku odnosi i na svaku državu potpisnicu preko čije­g je teritorija roba u provozu.

Članak XII.

1. Tijela carinske ili financijske vlasti države primate­ljice mogu, kao uvjet za odobre­nje bilo koje­ga carinskog ili financijskog izuzeća ili povlastice predviđenih ovim Sporazumom, zatražiti ispu­nje­nje uvjeta koji su potrebni za sprječava­nje zlouporabe.

2. Te vlasti mogu odbiti svako izuzeće predviđeno ovim Sporazumom glede uvoza u državu primate­ljicu proizvoda koji su uzgojeni, proizvedeni ili izrađeni u toj državi, a koji su iz ­nje izvezeni bez plaća­nja ili po ponovnom plaća­nju poreza i carina kojima inače podliježe takav izvoz. Proizvodi iznijeti iz carinskih skladišta smatrat će se uvezenima ako su se zbog razloga ­njihove pohrane smatrali izvezenima.

Članak XIII.

1. U ci­lju sprječava­nja krše­nja odredaba carinskih i financijskih zakona, vlasti države primate­ljice i države ši­ljate­ljice međusobno će se pomagati pri vođe­nju istrage i prikup­lja­nju dokaza.

2. Vlasti snaga pružit će svu moguću pomoć kako bi osigurale da proizvodi koji podliježu zap­ljeni od strane carinske ili financijske vlasti države primate­ljice ili u ­njihovo ime budu predani tim vlastima.

3. Vlasti snaga pružit će svu moguću pomoć kako bi osigurale plaća­nje carina, poreza i kazni koje trebaju platiti pripadnici snaga ili civilne komponente odnosno članovi obite­lji.

4. Službena vozila i proizvodi koji pripadaju snagama ili civilnoj komponenti, a ne pripadniku takvih snaga ili civilne komponente, koje su zbog povrede ­njezinih carinskih ili financijskih zakona ili propisa zap­lijenile vlasti države primate­ljice bit će predani nadležnim vlastima tih snaga.

Članak XIV.

1. Na snage, civilnu komponentu i ­njihove pripadnike, kao i članove obite­lji primje­njivat će se devizini propisi države ši­ljate­ljice i propisi države primate­ljice.

2. Devizne vlasti države ši­ljate­ljice i države primate­ljice mogu donijeti posebne propise koji će se primje­njivati na snage ili civilnu komponentu ili njihove pripadnike kao i na članove obite­lji.

Članak XV.

1. Ovisno o stavku 2. ovoga članka, ovaj Sporazum ostat će na snazi u slučaju neprijate­ljstava koja se tiču Sjevernoatlantskog ugovora, osim odredaba za podmiriva­nje potraživa­nja iz stavaka 2. i 5. članka VIII. koje se neće primje­njivati na ratnu štetu, a odredbe Sporazuma, posebice odredbe članaka III. i VII., odmah će ponovno razmotriti i preispitati uk­ljučene ugovorne stranke koje se mogu sporazumjeti o že­ljenim i potrebnim izmjenama koje se odnose na primjenu odredaba Sporazuma.

2. U slučaju takvih neprijate­ljstava svaka od ugovornih stranaka ima pravo, ako u roku od 60 dana o tome obavijesti druge ugovorne stranke, suspendirati primjenu bilo koje odredbe ovoga Sporazuma koja se na ­nju odnosi. U slučaju korište­nja ovog prava, ugovorne stranke odmah će se dogovoriti o izradi odgovarajućih odredaba koje će zamijeniti suspendirane odredbe.

Članak XVI.

Sva sporna pita­nja između ugovornih stranaka u svezi s tumače­njem ili primjenom ovoga Sporazuma rješavat će se pre­govorima i bez obraća­nja va­njskom sudbenom tijelu. Ako to odredbom ovoga Sporazuma nije izričito drukčije propisano, sporna pita­nja koja se ne budu mogla riješiti izravnim pre­govorima proslijedit će se Sjevernoatlantskom vijeću.

Članak XVII.

Svaka ugovorna stranka može u svako doba tražiti izmjenu bilo koje­g članka ovoga Sporazuma. Zahtjev se upućuje Sjevernoatlantskom vijeću.

Članak XVIII.

1. Ovaj Sporazum bit će ratificiran, a isprave o ratifikaciji bit će položene u najkraćem mogućem roku pri Vladi Sjedi­njenih Američkih Država, koja će sve države potpisnice obavijestiti o datumu polaga­nja.

2. Za četiri države potpisnice ovaj Sporazum će stupiti na snagu trideset dana nakon polaga­nja isprava o ratifikaciji. Za svaku s­ljedeću državu koja će ratificirati Sporazum on će stupiti na snagu trideset dana od dana polaga­nja isprave o ratifikaciji.

3. Nakon stupa­nja na snagu ovaj Sporazum će, ovisno o odobre­nju Sjevernoatlantskog vijeća i uvjetima koje ono može postaviti, biti otvoren za pristup svakoj državi koja pristupi Sjevernoatlantskom ugovoru. Sporazumu će se pristupiti polaga­njem isprave o ratifikaciji pri Vladi Sjedi­njenih Američkih Država, koja će o datumu polaga­nja obavijestiti svaku državu potpisnicu i državu koja mu je pristupila. Za državu za koju je izvršeno polaga­nje, Sporazum stupa na snagu trideset dana od dana polaga­nja isprave o ratifikaciji.

Članak XIX.

1. Ovaj Sporazum može otkazati svaka ugovorna stranka nakon isteka roka od četiri godine od dana stupa­nja na snagu Sporazuma.

2. Otkaz ovoga Sporazuma proizvodi pravne učinke pod uvjetom da ugovorna stranka uputi pismenu obavijest Vladi Sjedi­njenih Američkih Država, koja će obavijestiti ostale ugovorne stranke o svakoj takvoj obavijesti i datumu primitka.

3. Otkaz proizvodi učinke godinu dana nakon što Vlada Sjedi­njenih Američkih Država zaprimi obavijest. Nakon proteka roka od godine dana Sporazum prestaje važiti za ugovornu stranku koja ga je otkazala, ali i da­lje ostaje na snazi za ostale ugovorne stranke.

Članak XX.

1. Ovisno o odredbama stavaka 2. i 3. ovoga članka, ovaj Sporazum primje­njivat će se samo na matičnom državnom području ugovorne stranke.

2. Međutim, svaka država može u trenutku polaga­nja isprave o ratifikaciji ili pristupa­nju, odnosno naknadno, dati izjavu Vladi Sjedi­njenih Američkih Država da će se ovaj Sporazum proširiti (pod uvjetom da država koja daje izjavu smatra to potrebnim, sklapa­njem posebnih sporazuma između te države i svake od država ši­ljate­ljica na koje se sporazum odnosi) na sva ili neka od područja za čije je međunarodne odnose odgovorna na području Sjevernoatlantskog ugovora. Ovaj Sporazum će se proširiti na navedeno područje ili područja trideset dana nakon što Vlada Sjedi­njenih Američkih Država primi obavijest ili trideset dana od dana zak­ljuče­nja posebnog sporazuma, ako je to zatraženo, odnosno od dana stupa­nja na snagu u skladu s člankom XVIII., ovisno o tome koji je datum kasniji.

3. Država koja je dala izjavu, u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, o prošire­nju ovoga Sporazuma na bilo koje područje za čije je međunarodne odnose odgovorna, može otkazati Sporazum za pojedino područje prema odredbama članka XIX.

Potvrđujući gore navedeno, do­lje potpisani opunomoćenici potpisali su ovaj Sporazum.

Potpisano u Londonu, 19. lip­nja 1951. godine, na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom izvorniku koji će biti pohra­njen u arhivu Vlade Sjedi­njenih Američkih Država. Vlada Sjedi­njenih Američkih Država dostavit će ovjerene preslike Sporazuma svim državama potpisnicama ili onima koje mu pristupaju.

Članak 4.

Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

Na dan donoše­nja ovoga Zakona Sporazum iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi te će se podaci o ­nje­govu stupa­nju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapa­nju i izvršava­nju međunarodnih ugovora, nakon ­nje­gova stupa­nja na snagu.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 910-04/01-01/09
Zagreb, 7. prosinca 2001.

HRVATSKI SABOR

 

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.