MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

6

Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 6/95), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o tjednom odmoru u industrijskim poduzećima

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Konvencija 14

Konvencija o tjednom odmoru u industrijskim poduzeĆima

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sastavši se na svom trećem zasjedanju 25. listopada 1921., i

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi s danom tjednog odmora za zaposlene u industriji, a što je sedma točka dnevnog reda zasjedanja, i

odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije;

usvaja sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o tjednom odmoru (industrija) iz 1921. na ratifikaciju članicama Međunarodne organizacije rada u skladu s odredbama Statuta Međunarodne organizacije rada:

Članak 1.

1. U smislu ove Konvencije izraz »industrijsko poduzeće« uključuje:

(a) rudnike, kamenolome i ostala poduzeća za vađenje minerala iz zemlje;

(b) industrije u kojima se proizvodi izrađuju, mijenjaju, čiste, popravljaju, ukrašavaju, dovršavaju, prilagođavaju za prodaju, lome ili uništavaju, ili u kojima se materijali prerađuju, uklju­čujući poduzeća koja se bave brodogradnjom ili proizvodnjom, preradom ili prijenosom električne energije ili pogonske snage bilo koje druge vrste;

(c) izgradnju, obnovu, održavanje, popravljanje, mijenjanje ili rušenje bilo koje zgrade, željezničke pruge, tramvajske pruge, luke, doka, nasipa, kanala, unutarnjeg vodenog puta, ceste, tunela, mosta, vijadukta, kanalizacije, odvodnog kanala, zdenca, telegrafske ili telefonske instalacije, električne instalacije, plinare, vodovoda, ili druge građevinske radove, kao i pripremu ili polaganje temelja za bilo koji takav rad ili objekat;

(d) prijevoz putnika ili robe cestom, željeznicom ili unutarnjim vodenim putem, uključujući rukovanje robom na dokovima, pristaništima, obalama ili skladištima, ali izuzimajući ručno prenošenje;

2. Ova definicija podliježe posebnim nacionalnim izuzecima, sadržanim u Washingtonskoj konvenciji kojom se ograničava radno vrijeme u industrijskim poduzećima na osam sati dnevno i četrdeset i osam sati tjedno, u onoj mjeri u kojoj se takvi izuzeci mogu primijeniti na ovu Konvenciju.

3. Ako je potrebno svaka članica može, uz prethodno navedeni popis, odrediti razgraničenje industrije od trgovine i poljoprivrede.

Članak 2.

1. Svo osoblje zaposleno u bilo kojem industrijskom podu­zeću, javnom ili privatnom, ili u bilo kojoj njegovoj podružnici ima pravo na odmor od najmanje dvadeset i četiri uzastopna sata u svakom razdoblju od sedam dana, osim ako nije drukčije predviđeno ovom Konvencijom.

2. Ovaj odmor se, kad god je to moguće, mora istovremeno dopustiti svom osoblju svakog poduzeća.

3. On se, kad god je to moguće, mora odrediti na način da se podudara s danima koji su već utvrđeni tradicijom ili običajima zemlje ili kraja.

Članak 3.

Svaka članica može izuzeti od primjene odredaba članka 2. osobe zaposlene u industrijskim poduzećima u kojima su zaposleni samo članovi iste obitelji.

Članak 4.

1. Svaka članica može dopustiti potpune ili djelomične izuzetke (uključujući privremene odgode korištenja ili skraćenja odmora) od primjene odredaba članka 2., uz uvjet da vodi osobito računa o svim opravdanim humanitarnim i ekonomskim razlozima i nakon savjetovanja s odgovornim udrugama poslodavaca i radnika, gdje one postoje.

2. Takvo savjetovanje neće biti potrebno za izuzetke već predviđene postojećim zakonodavstvom.

Članak 5.

Svaka članica mora, koliko je to moguće, osigurati zamjenska razdoblja odmora za privremenu odgodu korištenja i skraćenje odmora dopušteno na temelju članka 4., osim u slučajevima kada su sporazumima ili običajima takva razdoblja već predviđena.

Članak 6.

1. Svaka članica će sastaviti popis izuzetaka odobrenih na temelju članaka 3. i 4. ove Konvencije i dostavit ga Međuna­rodnom uredu rada, a nakon toga svake druge godine sve promjene tog popisa koje su napravljene.     

2. Međunarodni ured rada će o tom pitanju podnijeti izvješće Općoj konferenciji Međunarodne organizacije rada.

Članak 7.

Kako bi olakšao primjenu odredaba ove Konvencije, svaki poslodavac, direktor ili rukovoditelj ima obvezu:

(a) ako je tjedni odmor određen kolektivno za svo osoblje, objaviti dane i sate kolektivnog odmora obavjestima uočljivo pos­tavljenim u poduzeću ili na drugom pogodnom mjestu, ili na bilo koji drugi način kojeg odobri vlada;

(b) ako odmor nije dopušten kolektivno svom osoblju, objaviti raspored službe, sačinjen u skladu s postupkom odobrenim zakono­davstvom te zemlje ili propisom nadležne vlasti, onih radnika ili zaposlenika na koje se primjenjuje posebna organizacija odmora, te navesti kako su odmori organizirani.

Članak 8.

Formalne ratifikacije ove Konvencije, pod uvjetima utvrđe­nim Statutom Međunarodne organizacije rada, priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 9.

1. Ova Konvencija stupa na snagu onog datuma kada kod glavnog ravnatelja budu registrirane ratifikacije dviju članica Međunarodne organizacije rada.

2. Ona obvezuje samo one članice čije su ratifikacije registrirane u Međunarodnom uredu rada.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu onog datuma kada njezina ratifikacija bude registrirana u Međunarodnom uredu rada.

Članak 10.

Čim ratifikacije dviju članica Međunarodne organizacije rada budu registrirane u Međunarodnom uredu rada, glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada će to notificirati svim članicama Međunarodne organizacije rada. On će im također notificirati registraciju svih ratifikacija koje mu naknadno priopće članice Organizacije.

Članak 11.

Svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju obvezuje se primjenjivati odredbe članaka 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. najkasnije od 1. siječnja 1924. i poduzimati sve potrebne mjere kako bi osigurala provedbu tih odredaba.

Članak 12.

Svaka članica Međunarodne organizacije rada koja je ratificirala ovu Konvenciju obvezuje se da će je primjenjivati na svoje kolonije, posjede i protektorate u skladu s odredbama članka 35. Statuta Međunarodne organizacije rada.

Članak 13.

Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka roka od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, izjavom koju dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kada je registriran u Međunarodnom uredu rada.

Članak 14.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Među­narodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene cjelovite ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.

Članak 15.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

Convention No. 14

Convention concerning the Application of the Weekly Rest in Industrial Undertakings

The General Conference of the International Labour Organisation, Having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Third Session on 25 October 1921, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to the weekly rest day in industrial employment, which is included in the seventh item of the agenda of the Session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention,

adopts the following Convention, which may be cited as the Weekly Rest (Industry) Convention, 1921, for ratification by the Members of the International Labour Organisation in accordance with the provisions of the Constitution of the International Labour Organisation:

Article 1

1. For the purpose of this Convention, the term “industrial undertaking” includes:

(a) mines, quarries, and other works for the extraction of minerals from the earth;

(b) industries in which articles are manufactured, altered, cleaned, repaired, ornamented, finished, adapted for sale, broken up or demolished, or in which materials are transformed; including shipbuilding and the generation, transformation and transmission of electricity or motive power of any kind;

(c) construction, reconstruction, maintenance, repair, alteration, or demolition of any building, railway, tramway, harbour, dock, pier, canal, inland waterway, road, tunnel, bridge, viaduct, sewer, drain, well, telegraphic or telephonic installation, electrical undertaking, gas work, water work, or other work of construction, as well as the preparation for or laying the foundations of any such work or structure;

(d) transport of passengers or goods by road, rail, or inland waterway, including the handling of goods at docks, quays, wharves or warehouses, but excluding transport by hand.

2. This definition shall be subject to the special national exceptions contained in the Washington Convention limiting the hours of work in industrial undertakings to eight in the day and forty-eight in the week, so far as such exceptions are applicable to the present Convention.

3. Where necessary, in addition to the above enumeration, each Member may define the line of division which separates industry from commerce and agriculture.

Article 2

1. The whole of the staff employed in any industrial undertaking, public or private, or in any branch thereof shall, except as otherwise provided for by the following Articles, enjoy in every period of seven days a period of rest comprising at least twenty-four consecutive hours.

2. This period of rest shall, wherever possible, be granted simultaneously to the whole of the staff of each undertaking.

3. It shall, wherever possible, be fixed so as to coincide with the days already established by the traditions or customs of the country or district.

Article 3

Each Member may except from the application of the provisions of Article 2 persons employed in industrial undertakings in which only the members of one single family are employed.

Article 4

1. Each Member may authorise total or partial exceptions (including suspensions or diminutions) from the provisions of Article 2, special regard being had to all proper humanitarian and economic considerations and after consultation with responsible associations of employers and workers, wherever such exist.

2. Such consultation shall not be necessary in the case of exceptions which have already been made under existing legislation.

Article 5

Each Member shall make, as far as possible, provision for compensatory periods of rest for the suspensions or diminutions made in virtue of Article 4, except in cases where agreements or customs already provide for such periods.

Article 6

1. Each Member will draw up a list of the exceptions made under Articles 3 and 4 of this Convention and will communicate it to the International Labour Office, and thereafter in every second year any modifications of this list which shall have been made.

2. The International Labour Office will present a report on this subject to the General Conference of the International Labour Organisation.

Article 7

In order to facilitate the application of the provisions of this Convention, each employer, director, or manager, shall be obliged:

(a) where the weekly rest is given to the whole of the staff collectively, to make known such days and hours of collective rest by means of notices posted conspicuously in the establishment or any other convenient place, or in any other manner approved by the Government;

(b) where the rest period is not granted to the whole of the staff collectively, to make known, by means of a roster drawn up in accordance with the method approved by the legislation of the country, or by a regulation of the competent authority, the workers or employees subject to a special system of rest, and to indicate that system.

Article 8

The formal ratifications of this Convention, under the conditions set forth in the Constitution of the International Labour Organisation, shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 9

1. This Convention shall come into force at the date on which the ratifications of two Members of the International Labour Organisation have been registered by the Director-General.

2. It shall be binding only upon those Members whose ratifications have been registered with the International Labour Office.

3. Thereafter, the Convention shall come into force for any member at the date on which its ratification has been registered with the International Labour Office.

Article 10

As soon as the ratifications of two Members of the International Labour Organisation have been registered with the International Labour Office, the Director-General of the International Labour Office shall so notify all the Members of the International Labour Organisation. He shall likewise notify them of the registration of the ratifications which may be communicated subsequently by other Members of the Organisation.

Article 11

Each Member which ratifies this Convention agrees to bring the provisions of Articles 1, 2, 3, 4, 5, 6 and 7 into operation not later than 1 January 1924 and to take such action as may be necessary to make these provisions effective.

Article 12

Each Member of the International Labour Organisation which ratifies this Convention engages to apply it to its colonies, possessions and protectorates, in accordance with the provisions of Article 35 of the Constitution of the International Labour Organisation.

Article 13

A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation shall not take effect until one year after the date on which it is registered with the International Labour Office.

Article 14

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 15

The French and English texts of this Convention shall both be authentic.

Klasa: 910-01/01-01/234
Urbroj: 524-02/3-01-3
Zagreb, 3. prosinca 2001.

Ministar rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.