MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

25

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine - Međunarodni ugovori« broj 6/95), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o inspekciji rada u poljoprivredi.

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Convention No. 129

Convention concerning Labour Inspection in Agriculture

The General Conference of the International Labour Orga­nisation, having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Fifty-third Session on 4 June 1969, and

Noting the terms of existing international labour Conventions concerning labour inspection, such as the Labour Inspection Convention, 1947, which applies to industry and commerce, and the Plantations Convention, 1958, which covers a limited category of agricultural undertakings, and

Considering that international standards providing for labour inspection in agriculture generally are desirable, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to labour inspection in agriculture, which is the fourth item on the agenda of the session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention,

adopts the twenty-fifth day of June of the year one thousand nine hundred and sixty-nine, the following Convention, which may be cited as the Labour Inspection (Agriculture) Convention, 1969:

Article 1

1. In this Convention the term »agricultural undertaking« means undertakings and parts of undertakings engaged in cultivation, animal husbandry including livestock production and care, forestry, horticulture, the primary processing of agricultural products by the operator of the holding or any other form of agricultural activity.

2. Where necessary, the competent authority shall, after consultation with the most representative organisations of employers and workers concerned, where such exist, define the line which separates agriculture from industry and commerce in such a manner as not to exclude any agricultural undertaking from the national system of labour inspection.

3. In any case in which it is doubtful whether an undertaking or part of an undertaking is one to which this Convention applies, the question shall be settled by the competent authority.

Article 2

In this Convention the term »legal provisions« includes, in addition to laws and regulations, arbitration awards and collective agreements upon which the force of law is conferred and which are enforceable by labour inspectors.

Article 3

Each Member of the International Labour Organisation for which this Convention is in force shall maintain a system of labour inspection in agriculture.

Article 4

The system of labour inspection in agriculture shall apply to agricultural undertakings in which work employees or apprentices, however they may be remunerated and whatever the type, form or duration of their contract.

Article 5

1. Any Member ratifying this Convention may, in a declaration accompanying its ratification, undertake also to cover by labour inspection in agriculture one or more of the following categories of persons working in agricultural undertakings:

(a) tenants who do not engage outside help, sharecroppers and similar categories of agricultural workers;

(b) persons participating in a collective economic enterprise, such as members of a co-operative;

(c) members of the family of the operator of the undertaking, as defined by national laws or regulations.

2. Any Member which has ratified this Convention may subsequently communicate to the Director-General of the International Labour Office a declaration undertaking to cover one or more of the categories of persons referred to in the preceding paragraph which are not already covered in virtue of a previous declaration.

3. Each Member which has ratified this Convention shall indicate in its reports under article 22 of the Constitution of the International Labour Organisation to what extent effect has been given or is proposed to be given to the provisions of the Convention in respect of such of the categories of persons referred to in paragraph 1 of this Article as are not covered in virtue of a declaration.

Article 6

1. The functions of the system of labour inspection in agriculture shall be:

(a) to secure the enforcement of the legal provisions relating to conditions of work and the protection of workers while engaged in their work, such as provisions relating to hours, wages, weekly rest and holidays, safety, health and welfare, the employment of women, children and young persons, and other connected matters, in so far as such provisions are enforceable by labour inspectors;

(b) to supply technical information and advice to employers and workers concerning the most effective means of complying with the legal provisions;

(c) to bring to the notice of the competent authority defects or abuses not specifically covered by existing legal provisions and to submit to it proposals on the improvement of laws and regulations.

2. National laws or regulations may give labour inspectors in agriculture advisory or enforcement functions regarding legal provisions relating to conditions of life of workers and their families.

3. Any further duties which may be entrusted to labour inspectors in agriculture shall not be such as to interfere with the effective discharge of their primary duties or to prejudice in any way the authority and impartiality which are necessary to inspectors in their relations with employers and workers.

Article 7

1. So far as is compatible with the administrative practice of the Member, labour inspection in agriculture shall be placed under the supervision and control of a central body.

2. In the case of a federal State, the term »central body« may mean either one at federal level or one at the level of a federated unit.

3. Labour inspection in agriculture might be carried out for example:

(a) by a single labour inspection department responsible for all sectors of economic activity;

(b) by a single labour inspection department, which would arrange for internal functional specialisation through the appropriate training of inspectors called upon to exercise their functions in agriculture;

(c) by a single labour inspection department, which would arrange for internal institutional specialisation by creating a technically qualified service, the officers of which would perform their functions in agriculture; or

(d) by a specialised agricultural inspection service, the activity of which would be supervised by a central body vested with the same prerogatives in respect of labour inspection in other fields, such as industry, transport and commerce.

Article 8

1. The labour inspection staff in agriculture shall be composed of public officials whose status and conditions of service are such that they are assured of stability of employment and are independent of changes of government and of improper external influences.

2. So far as is compatible with national laws or regulations or with national practice, Members may include in their system of labour inspection in agriculture officials or representatives of occupational organisations, whose activities would supplement those of the public inspection staff; the persons concerned shall be assured of stability of tenure and be independent of improper external influences.

Article 9

1. Subject to any conditions for recruitment to the public service which may be prescribed by national laws or regulations, labour inspectors in agriculture shall be recruited with sole regard to their qualifications for the performance of their duties.

2. The means of ascertaining such qualifications shall be determined by the competent authority.

3. Labour inspectors in agriculture shall be adequately trained for the performance of their duties and measures shall be taken to give them appropriate further training in the course of their employment.

Article 10

Both men and women shall be eligible for appointment to the labour inspections staff in agriculture; where necessary, special duties may be assigned to men and women inspectors.

Article 11

Each Member shall take the necessary measures to ensure that duly qualified technical experts and specialists, who might help to solve problems demanding technical knowledge, are associated in the work of labour inspection in agriculture in such manner as may be deemed most appropriate under national conditions.

Article 12

1. The competent authority shall make appropriate arrangements to promote effective co-operation between the inspection services in agriculture and government services and public or approved institutions which may be engaged in similar activities.

2. Where necessary, the competent authority may either entrust certain inspection functions at the regional or local level on an auxiliary basis to appropriate government services or public institutions or associate these services or institutions with the exercise of the functions in question, on condition that this does not prejudice the application of the principles of this Convention.

Article 13

The competent authority shall make appropriate arrangements to promote collaboration between officials of the labour inspectorate in agriculture and employers and workers, or their organisations where such exist.

Article 14

Arrangements shall be made to ensure that the number of labour inspectors in agriculture is sufficient to secure the effective discharge of the duties of the inspectorate and is determined with due regard for:

(a) the importance of the duties which inspectors have to perform, in particular:

(i) the number, nature, size and situation of the agricultural undertakings liable to inspection;

(ii) the number and classes of persons working in such undertakings; and

(iii) the number and complexity of the legal provisions to be enforced;

(b) the material means placed at the disposal of the inspectors; and

(c) the practical conditions under which visits of inspection must be carried out in order to be effective.

Article 15

1. The competent authority shall make the necessary arrangements to furnish labour inspectors in agriculture with:

(a) local offices so located as to take account of the geographical situation of the agricultural undertakings and of the means of communication, suitably equipped in accordance with the requirements of the service, and, in so far as possible, accessible to the persons concerned;

(b) the transport facilities necessary for the performance of their duties in cases where suitable public facilities do not exist.

2. The competent authority shall make the necessary arrangements to reimburse to labour inspectors in agriculture any travelling and incidental expenses which may be necessary for the performance of their duties.

Article 16

1. Labour inspectors in agriculture provided with proper credentials shall be empowered:

(a) to enter freely and without previous notice at any hour of the day or night any workplace liable to inspection;

(b) to enter by day any premises which they may have reasonable cause to believe to be liable to inspection;

(c) to carry out any examination, test or inquiry which they may consider necessary in order to satisfy themselves that the legal provisions are being strictly observed, and in particular:

(i) to interview, alone or in the presence of witnesses, the employer, the staff of the undertaking or any other person in the undertaking on any matters concerning the application of the legal provisions;

(ii) to require, in such manner as national laws or regulations may prescribe, the production of any books, registers or other documents the keeping of which is prescribed by national laws or regulations relating to conditions of life and work, in order to see that they are in conformity with the legal provisions, and to copy such documents or make extracts from them;

(iii) to take or remove for purposes of analysis samples of products, materials and substances used or handled, subject to the employer or his representative being notified of any products, materials or substances taken or removed for such purposes.

2. Labour inspectors shall not enter the private home of the operator of the undertaking in pursuance of subparagraph (a) or (b) of paragraph 1 of this Article except with the consent of the operator or with a special authorisation issued by the competent authority.

3. On the occasion of an inspection visit, inspectors shall notify the employer or his representative, and the workers or their representatives, of their presence, unless they consider that such a notification may be prejudicial to the performance of their duties.

Article 17

The labour inspection services in agriculture shall be associated, in such cases and in such manner as may be determined by the competent authority, in the preventive control of new plant, new materials or substances and new methods of handling or processing products which appear likely to constitute a threat to health or safety.

Article 18

1. Labour inspectors in agriculture shall be empowered to take steps with a view to remedying defects observed in plant, layout or working methods in agricultural undertakings, including the use of dangerous materials or substances, which they may have reasonable cause to believe constitute a threat to health or safety.

2. In order to enable inspectors to take such steps they shall be empowered, subject to any right of appeal to a legal or administrative authority which may be provided by law, to make or have made orders requiring:

(a) such alterations to the installation, plant, premises, tools, equipment or machines, to be carried out within a specified time limit, as may be necessary to secure compliance with the legal provisions relating to health or safety; or

(b) measures with immediate executory force, which can go as far as halting the work, in the event of imminent danger to health or safety.

3. Where the procedure described in paragraph 2 is not compatible with the administrative or judicial practice of the Member, inspectors shall have the right to apply to the competent authority for the issue of orders or for the initiation of measures with immediate executory force.

4. The defects noted by the inspector when visiting an undertaking and the orders he is making or having made in pursuance of paragraph 2 or for which he intends to apply in pursuance of paragraph 3 shall be immediately made known to the employer and the representatives of the workers.

Article 19

1. The labour inspectorate in agriculture shall be notified of occupational accidents and cases of occupational disease occurring in the agricultural sector in such cases and in such manner as may be prescribed by national laws or regulations.

2. As far as possible, inspectors shall be associated with any inquiry on the spot into the causes of the most serious occupational accidents or occupational diseases, particularly of those which affect a number of workers or have fatal consequences.

Article 20

Subject to such exceptions as may be made by national laws or regulations, labour inspectors in agriculture:

(a) shall be prohibited from having any direct or indirect interest in the undertakings under their supervision;

(b) shall be bound on pain of appropriate penalties or disciplinary measures not to reveal, even after leaving the service, any manufacturing or commercial secrets or working processes which may come to their knowledge in the course of their duties; and

(c) shall treat as absolutely confidential the source of any complaint bringing to their notice a defect, a danger in working processes or a breach of legal provisions and shall give no intimation to the employer or his representative that a visit of inspection was made in consequence of the receipt of such a complaint.

Article 21

Agricultural undertakings shall be inspected as often and as thoroughly as is necessary to ensure the effective application of the relevant legal provisions.

Article 22

1. Persons who violate or neglect to observe legal provisions enforceable by labour inspectors in agriculture shall be liable to prompt legal or administrative proceedings without previous warning: Provided that exceptions may be made by national laws or regulations in respect of cases in which previous notice to carry out remedial or preventive measures is to be given.

2. It shall be left to the discretion of labour inspectors to give warning and advice instead of instituting or recommending proceedings.

Article 23

If labour inspectors in agriculture are not themselves authorised to institute proceedings, they shall be empowered to refer reports of infringements of the legal provisions directly to an authority competent to institute such proceedings.

Article 24

Adequate penalties for violations of the legal provisions enforceable by labour inspectors in agriculture and for obstructing labour inspectors in the performance of their duties shall be provided for by national laws or regulations and effectively enforced.

Article 25

1. Labour inspectors or local inspection offices, as the case may be, shall be required to submit to the central inspection authority periodical reports on the results of their activities in agriculture.

2. These reports shall be drawn up in such manner and deal with such subjects as may from time to time be prescribed by the central inspection authority; they shall be submitted at least as frequently as may be prescribed by that authority and in any case not less frequently than once a year.

Article 26

1. The central inspection authority shall publish an annual report on the work of the inspection services in agriculture, either as a separate report or as part of its general annual report.

2. Such annual reports shall be published within a reasonable time after the end of the year to which they relate and in any case within twelve months.

3. Copies of the annual reports shall be transmitted to the Director-General of the International Labour Office within three months after their publication.

Article 27

The annual report published by the central inspection authority shall deal in particular with the following subjects, in so far as they are under the control of the said authority:

(a) laws and regulations relevant to the work of labour inspection in agriculture;

(b) staff of the labour inspection service in agriculture;

(c) statistics of agricultural undertakings liable to inspection and the number of persons working therein;

(d) statistics of inspection visits;

(e) statistics of violations and penalties imposed;

(f) statistics of occupational accidents, including their causes;

(g) statistics of occupational diseases, including their causes.

Article 28

The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 29

1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.

2. It shall come into force twelve months after the date on which the ratifications of two Members have been registered with the Director-General.

3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months after the date on which its ratifications has been registered.

Article 30

1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an Act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation should not take effect until one year after the date on which it is registered.

2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under the terms provided for in this Article.

Article 31

1. The Director-General of the International Labour Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the registration of all ratifications and denunciations communicated to him by the Members of the Organisation.

2. When notifying the Members of the Organisation of the registration of the second ratification communicated to him, the Director-General shall draw the attention of the Members of the Organisation to the date upon which the Convention will come into force.

Article 32

The Director-General of the International Labour Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for registration in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.

Article 33

At such times as may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 34

1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:

a) the ratification by a Member of the new revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 30 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;

b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.

2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.

Article 35

The English and French versions of the text of this Convention are equally authoritative.

Konvencija 129

Konvencija o inspekciji rada u poljoprivredi

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sastavši se na svom pedeset i trećem zasjedanju 4. lipnja 1969., i

imajući na umu odredbe postojećih međunarodnih konvencija o radu koje se odnose na inspekciju rada, kao što su Konvencija o inspekciji rada iz 1947. koja se primjenjuje na industriju i trgovinu, i Konvencija o plantažama iz 1958. koja se odnosi na ograničenu kategoriju poljoprivrednih poduzeća, i

smatrajući da su međunarodni standardi koji uređuju inspekciju rada u poljoprivredi, općenito uzevši, potrebni, i

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi s inspekcijom rada u poljoprivredi, a što je četvrta točka dnevnog reda zasje­danja, i

odlučivši da ti prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije,

usvaja dvadeset i petog lipnja tisuću devetsto šezdeset i devete godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o inspekciji rada (poljoprivreda) iz 1969.

Članak 1.

1. U ovoj Konvenciji izraz »poljoprivredno poduzeće« znači poduzeće ili dijelove poduzeća koji se bave obradom zemlje, stočarstvom, uključujući proizvodnju i uzgoj stoke, šumarstvom, hortikulturom, primarnom preradom poljoprivrednih proizvoda od strane osobe koja koristi imanje, ili bilo kojim drugim oblikom poljoprivredne djelatnosti.

2. Ako je potrebno, nadležna vlast može, nakon savjetovanja s najreprezentativnijim organizacijama zainteresiranih poslodavaca i radnika, gdje one postoje, utvrditi razgraničenje poljoprivrede od industrije i trgovine, na način da se niti jedno poljoprivredno poduzeće ne isključi iz nacionalnog sustava inspekcije rada.

3. U svakom slučaju kad postoji dvojba oko pitanja primjenjuje li se na određeno poduzeće ili dio poduzeća ova Konvencija, to pitanje mora riješiti nadležna vlast.

Članak 2.

U ovoj Konvenciji izraz »zakonske odredbe« osim zakona i drugih propisa obuhvaća i arbitražne odluke i kolektivne ugovore koji imaju zakonsku snagu i za čiju provedbu su nadležni inspektori rada.

Članak 3.

Svaka članica Međunarodne organizacije rada za koju je ova Konvencija na snazi mora imati sustav inspekcije rada u poljoprivredi.

Članak 4.

Sustav inspekcije rada u poljoprivredi primjenjuje se na poljoprivredna poduzeća u kojima rade zaposlenici ili šegrti, bez obzira na to kako su plaćeni za svoj rad i bez obzira na vrstu, oblik ili trajanje njihovog ugovora.

Članak 5.

1. Svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju može se, izjavom uz svoju ratifikaciju, obvezati da će inspekcijom rada u poljoprivredi također obuhvatiti jednu ili više od sljedećih kategorija osoba koje rade u poljoprivrednim poduzećima:

(a) zakupce koji ne unajmljuju osobe za pomoć izvana, napoličare i slične kategorije poljoprivrednih radnika;

(b) osobe udružene u upravljanju kolektivnim gospodarskim poduzećima, kao što su članovi zadruge;

(c) članove obitelji, kako ih definiraju nacionalni zakoni ili drugi propisi, upravitelja poduzeća.

2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može naknadno dostaviti glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada izjavu kojom se obvezuje da će obuhvatiti jednu ili više kategorija osoba navedenih u prethodnom stavku koje nisu već obuhvaćene na temelju prethodne izjave.

3. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju mora naznačiti u svojim izvješćima koja podnosi na temelju članka 22. Statuta Međunarodne organizacije rada u kojoj mjeri primjenjuje ili predlaže da se primjenjuju odredbe ove Konvencije u odnosu na one kategorije radnika navedene u stavku 1. ovoga članka koje nisu obuhvaćene izjavom.

Članak 6.

1.  Zadaće sustava inspekcije rada u poljoprivredi jesu:

(a) osigurati primjenu zakonskih odredaba koje se odnose na uvjete rada i zaštitu radnika dok obavljaju svoj posao kao što su odredbe o radnom vremenu, plaćama, tjednom odmoru i praznicima, sigurnosti, zdravlju i skrbi, na zapošljavanje djece i mladeži, i na ostala srodna pitanja, u onoj mjeri u kojoj su inspektori rada nadležni za osiguranje primjene tih odredaba;

(b) davati tehničke informacije i savjete poslodavcima i radnicima o najdjelotvornijim načinima poštivanja zakonskih odredaba;

(c) upozoriti nadležnu vlast na nedostatke i zlouporabe koje nisu posebno obuhvaćene postojećim zakonskim odredbama.

2. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima mogu se utvrditi savjetodavne ili izvršne dužnosti inspektora rada u poljoprivredi u odnosu na zakonske odredbe kojima se reguliraju uvjeti života radnika i njihovih obitelji.

3. Sve druge dužnosti koje bi se mogle povjeriti inspektorima rada u poljoprivredi ne smiju biti takove da smetaju djelotvornom vršenje njihovih primarnih dužnosti, niti smiju na bilo koji način štetiti autoritetu i nepristranosti koji su neophodni inspektorima u njihovim odnosima s poslodavcima i radnicima.

Članak 7.

1. U mjeri u kojoj je to u skladu s upravnom praksom članice, inspekcija rada u poljoprivredi mora biti pod nadzorom i kontrolom jednog središnjeg tijela.

2. Za federalne države, izraz »središnja vlast« može ozna­čavati federalnu vlast ili središnju vlast federalne jedinice.

3. Inspekciju rada u poljoprivredi može provoditi na primjer:

(a) jedinstveno tijelo inspekcije rada nadležno za sve sektore gospodarske djelatnosti;

(b) jedinstveno tijelo inspekcije rada, koje bi odgovarajućom izobrazbom inspektora zaduženih za obavljanje službe u poljoprivredi osiguralo unutarnju funkcionalnu specijalizaciju;

(c) jedinstveno tijelo inspekcije rada, koje bi ustrojavanjem stručno osposobljene službe čiji bi službenici obavljali službu u poljoprivredi osiguralo unutarnju institucionalnu specijalizaciju; ili

(d) specijalizirana služba poljoprivredne inspekcije čije bi djelovanje nadziralo središnje tijelo koje ima iste prerogative u odnosu na inspekciju rada na drugim područjima kao što je industrija, promet i trgovina.

Članak 8.

1. Osobe zaposlene u inspekciji rada u poljoprivredi su javni službenici čiji su status i uvjeti službe takvi da im osiguravaju stabilnost zaposlenja i neovisnost o promjenama vlasti i o neprikladnim vanjskim utjecajima.

2. U mjeri u kojoj je to u skladu s nacionalnim zakonima ili drugim propisima ili s nacionalnom praksom, članice mogu uključiti u svoj sustav inspekcije rada u poljoprivredi službenike ili predstavnike strukovnih organizacija čije bi djelatnosti nadopunjavale djelatnosti osoblja javne inspekcije; dotičnim osobama se mora osigurati stabilnost položaja i neovisnost od neprikladnih vanjskih utjecaja.

Članak 9.

1. Ako ispunjavaju sve uvjete koji mogu biti propisani nacionalnim zakonima ili drugim propisima za izbor osoba za rad u javnoj službi, izbor za prijam u službu inspektora rada u poljoprivredi smije se vršiti isključivo prema osposobljenosti za izvršava­nje njihovih dužnosti.

2. Načine utvrđivanja takve osposobljenosti određuje nadležna vlast.

3. Inspektori rada u poljoprivredi moraju biti na odgo­vara­jući način obučeni za izvršavanje svojih dužnosti, te se moraju poduzeti mjere koje će im omogućiti dodatno odgovarajuće usavršavanje tijekom zaposlenja.

Članak 10.

Žene jednako kao i muškarci mogu se imenovati za osoblje inspekcijske službe u poljoprivredi; ako je potrebno, posebne dužnosti mogu se povjeriti inspektorima, a posebne inspektoricama.

Članak 11.

Svaka članica mora poduzeti potrebne mjere kako bi osigurala da su propisno tehnički osposobljeni stručnjaci i specijalisti, koji bi mogli pomoći kada rješavanje problema zahtijeva tehnička znanja, uključeni u rad inspekcije rada u poljoprivredi na način koji se smatra najprimjerenijim nacionalnim uvjetima.

Članak 12.

1. Nadležna vlast mora poduzeti odgovarajuće mjere za promicanje učinkovite suradnje između inspekcijskih službi u poljoprivredi i vladinih službi, te javnih ili ovlaštenih ustanova koje obavljaju slične djelatnosti.

2. Ako je potrebno nadležna vlast može neke inspekcijske zadaće na regionalnoj ili lokalnoj razini, koje imaju značaj pomoćnih poslova, povjeriti odgovarajućim vladinim službama ili javnim ustanovama, ili može povezati te službe ili ustanove u izvršavanju navedenih zadaća, uz uvjet da to ne šteti primjeni načela ove Konvencije.

Članak 13.

Nadležna vlast mora poduzeti odgovarajuće mjere za promicanje suradnje između službenika inspekcije rada u poljoprivredi i poslodavaca i radnika ili njihovih organizacija gdje one postoje.

Članak 14.

Moraju se poduzeti mjere kako bi se osiguralo da broj inspektora rada u poljoprivredi bude dostatan za osiguranje učinkovitog obavljanja dužnosti inspektorata i da je određen uzimanjem u obzir:

(a) značaja dužnosti koje inspektori moraju obavljati, a osobito:

i. broja, prirode, veličine i stanja poljoprivrednih poduzeća koja podliježu inspekciji;

ii. broja i kategorije osoba koje rade u tim poduzećima; i

iii. broja i složenosti zakonskih odredaba koje se moraju provoditi.

(b) materijalnih sredstva stavljenih na raspolaganje inspektorima; i

(c) stvarnih uvjeta u kojima se inspekcijski nadzor mora provoditi kako bi bio učinkovit.

Članak 15.

1. Nadležna vlast mora poduzeti potrebne mjere kako bi inspektorima rada u poljoprivredi osigurala:

(a) lokalne urede, tako smještene da odgovaraju zemljopisnoj raspoređenosti poljoprivrednih poduzeća i sredstava komunikacije, odgovarajuće opremljene u skladu s potrebama službe i, u mjeri u kojoj je to moguće, dostupne svim zainteresiranim osobama;

(b) prijevozna sredstva potrebna za izvršavanje njihovih dužnosti u slučajevima kada ne postoje odgovarajuća sredstva javnog prijevoza.

2. Nadležna vlast mora poduzeti potrebne mjere kako bi se inspektorima rada u poljoprivredi nadoknadili svi putni i popratni troškovi potrebni za obavljanje njihovih dužnosti.

Članak 16.

Inspektori rada u poljoprivredi koji imaju propisne isprave ovlašteni su:

(a) ulaziti slobodno i bez prethodne najave u bilo koje doba dana ili noći u poduzeća koja podliježu inspekciji;

(b) ulaziti danju u sve prostorije za koje imaju opravdan razlog smatrati da podliježu inspekciji; i

(c) obavljati sva ispitivanja, provjere ili istraživanja koja smatraju potrebnima kako bi se uvjerili da se zakonske odredbe strogo poštuju, a osobito:

i. ispitivati, nasamo ili u nazočnosti svjedoka, poslodavca ili osoblje poduzeća ili bilo koju drugu osobu u poduzeću o bilo kojem pitanju u vezi s primjenom zakonskih odredaba;

ii. tražiti, na način propisan nacionalnim zakonima ili drugim propisima, uvid u sve knjige, evidencije i ostale isprave čije je vođenje propisano nacionalnim zakonima ili drugim propisima, a koji se odnose na uvjete života i rada, kako bi provjerili da li su u skladu sa zakonskim odredbama, te kopirati te isprave ili sačiniti izvatke iz njih;

iii. uzeti ili odnijeti, u svrhu analize, uzorke materijala i tvari koji su korišteni ili kojima se rukovalo, pod uvjetom da pritom poslodavca ili njegovog predstavnika obavijeste o svakom uzorku ili tvari koji su uzeti ili odneseni u tu svrhu.

2. Inspektori rada ne smiju ulaziti u privatne prostore upravitelja poduzeća u skladu s podstavcima (a) i (b) stavka 1. ovoga članka osim uz suglasnost upravitelja ili uz posebno ovlaštenje izdano od nadležne vlasti.

3. Prigodom inspekcijskog nadzora inspektori moraju obavijestiti poslodavca ili njegovog predstavnika, i radnike ili njihove predstavnike, o svojoj nazočnosti, osim ako ne smatraju da bi takvo obavješćivanje moglo štetiti obavljanju njihovih dužnosti.

Članak 17.

Službe inspekcije rada u poljoprivredi moraju biti uključene, u slučajevima koje utvrdi nadležna vlast i na način koji ta vlast utvrdi, u preventivni nadzor novih postrojenja, novih materijala ili tvari, te novih metoda rukovanja proizvodima ili obrade proizvoda za koje je izgledno da bi mogli predstavljati prijetnju zdravlju ili sigurnosti.

Članak 18.

1. Inspektori rada moraju biti ovlašteni poduzimati djelovanja u cilju otklanjanja nedostataka zamijećenih na postrojenju, alatu ili u metodama rada u poljoprivrednom poduzeću, uklju­čujući upotrebu opasnih materijala ili tvari za koje imaju opravdani razlog vjerovati da predstavljaju prijetnju za zdravlje ili sigurnost.

2. Kako bi se inspektorima omogućilo poduzimanje takvih djelovanja, oni moraju biti ovlašteni, uvjetovano svakim pravom žalbe sudskoj ili upravnoj vlasti koje bi moglo biti predviđeno zakonom, izdati naredbu ili zahtijevati da se izda naredba kojom se traži:

(a) izvršenje, u određenom vremenskom roku, preinaka na instalacijama, postrojenju, alatu, opremi ili strojevima potrebnih da se osigura poštivanje zakonskih odredaba koje se odnose na zdravlje ili sigurnost; ili

(b) poduzimanje mjera s trenutnom izvršnom snagom, kojima se može čak i obustaviti rad, u slučaju neposredne opasnosti za zdravlje ili sigurnost.

3. Ako postupak predviđen stavkom 2. nije u skladu s upravnom ili sudskom praksom članice, inspektori imaju pravo zatražiti od nadležne vlasti izdavanje naredbe ili poduzimanje mjera s trenutnom izvršnom snagom.

4. Nedostaci koje je inspektor uočio prilikom nadzora u poduzeću i naredbe koje izdaje ili koje je izdao na temelju stavka 2. ili koje namjerava zatražiti na temelju članka 3. moraju se odmah priopćiti poslodavcu i predstavnicima radnika.

Članak 19.

1. U slučajevima i na način predviđen nacionalnim zakonima ili drugim propisima, inspektorat rada u poljoprivredi mora se obavijestiti o nesrećama na radu i slučajevima profesionalnih bolesti koje se događaju u poljoprivrednom sektoru.

2. U mjeri u kojoj je to moguće, inspektori moraju biti uključeni u svaku istragu na licu mjesta o uzrocima najtežih nesreća na radu ili profesionalnih bolesti, osobito onih koje pogađaju veći broj zaposlenika ili imaju kobne posljedice.

Članak 20.

Osim u izuzetnim slučajevima koji mogu biti predviđeni nacionalnim zakonima ili drugim propisima, inspektori rada u poljoprivredi:

(a) ne smiju imati nikakav izravni ili neizravni interes u poduzećima pod njihovim nadzorom;

(b) su dužni, pod prijetnjom odgovarajućih kazni ili stegovnih mjera, nikada ne otkriti, čak ni nakon napuštanja službe, proizvodne ili trgovačke tajne ili radne procese za koje su mogli saznati tijekom izvršavanja svojih dužnosti; i

(c) moraju čuvati, kao strogo povjerljiv, identitet izvora svake pritužbe kojom ih se upozorava na nedostatak, opasnost u radnim procesima ili kršenje zakonskih odredaba, te poslodavcu ili njegovom predstavniku ne smiju staviti do znanja da je do inspekcijskog nadzora došlo povodom primitka takve pritužbe.

Članak 21.

Inspekcija poljoprivrednih poduzeća mora biti toliko česta i toliko temeljita koliko je potrebno da se osigura djelotvorna primjena odgovarajućih zakonskih odredaba.

Članak 22.

1. Osobe koje prekrše ili ne izvršavaju zakonske odredbe za čije su provođenje nadležni inspektori rada u poljoprivredi podvrgnut će se neodložnom zakonskom ili upravnom gonjenju bez prethodnog upozorenja. Međutim, nacionalnim zakonima ili drugim propisima mogu se predvidjeti izuzeci u odnosu na slučajeve u kojima se mora dati prethodna obavijest za otklanjanje nedostaka ili poduzimanje preventivnih mjera.

2. Inspektori rada slobodno odlučuju hoće li izreći opomenu ili dati savjet umjesto pokretanja postupka ili predlaganja postupanja.

Članak 23.

Ako inspektori rada u poljoprivredi nisu sami ovlašteni pokretati postupke, oni moraju biti ovlašteni podnositi izvješća o kršenjima zakonskih odredaba izravno vlasti koja je nadležna za pokretanje takvih postupaka.

Članak 24.

Nacionalnim zakonima ili drugim propisima moraju se propisati odgovarajuće kazne za kršenje zakonskih odredaba za čije su provođenje nadležni inspektori rada u poljoprivredi, kao i za ometanje inspektora rada u obavljanju njihovih dužnosti, te se one moraju učinkovito provoditi.

Članak 25.

1. Od inspektora rada ili mjesnih ureda inspekcije, ovisno o slučaju, zahtijevat će se da podnose središnjoj inspekcijskoj vlasti periodična izvješća o rezultatima njihovih inspekcijskih djelovanja u poljoprivredi.

2. Ova izvješća moraju biti sačinjena na takav način i moraju obrađivati one teme, kakve i koje, u periodičnim razmacima propiše središnja vlast; ta izvješća se podnose najmanje onako često kako to propiše središnja vlast, ali u svakom slučaju najmanje jednom godišnje.

Članak 26.

1. Središnja inspekcijska vlast mora objavljivati godišnja opća izvješća o radu inspekcijskih službi u poljoprivredi, bilo kao posebna izvješća bilo kao dio svojih općih godišnjih izvješća.

2. Takva godišnja izvješća se moraju objavljivati u razumnom roku nakon završetka godine na koju se odnose, a u svakom slučaju najkasnije u roku od dvanaest mjeseci.

3. Primjerci godišnjih izvješća moraju se dostaviti glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada u razumnom roku nakon njihovih objavljivanja, a u svakom slučaju najkasnije u roku od tri mjeseca.

Članak 27.

U godišnjem izvješću koje objavi središnja inspekcijska vlast moraju se obraditi slijedeće, ali i sve ostale važne teme, u onom opsegu u kojem su one u nadležnosti te vlasti:

(a) zakoni i drugi propisi koji se odnose na rad inspekcijskih službi u poljoprivredi;

(b) osoblje službe inspekcije rada u poljoprivredi;

(c) statistika o poljoprivrednim poduzećima koja su pod nadzorom inspekcije i broj osoba koje u njima rade;

(d) statistika o inspekcijskim nadzorima;

(e) statistika o prekršajima i izrečenim kaznama;

(f) statistika o nesrećama na radu, uključujući njihove uzroke;

(g) statistika o profesionalnim bolestima, uključujući njihove uzroke.

Članak 28.

Formalne ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 29.

1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.

2. Ona stupa na snagu dvanaest mjeseci od datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije dviju članica.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu dvanaest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.

Članak 30.

1. Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon proteka razdoblja od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, aktom kojeg dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kad je registriran.

2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana nakon proteka razdoblja od deset godina iz prethodnog stavka ne otkaže Konvenciju prema odredbi ovoga članka, bit će obvezana za još jedno razdoblje od deset godina, a nakon toga može otkazati Konvenciju po isteku svakog novog razdoblja od deset godina prema uvjetima predviđenim u ovome članku.

Članak 31.

1. Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada notificira svim članicama Međunarodne organizacije rada registraciju svih ratifikacija ili otkaza što su mu priopćile članice Organizacije.

2. Notificirajući članicama Organizacije registraciju druge dostavljene mu ratifikacije koja je potrebna da ova Konvencija stupi na snagu, glavni ravnatelj mora upozoriti članice Organizacije na datum kada Konvencija stupa na snagu.

Članak 32.

Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada priopćuje glavnom tajniku Ujedinjenih naroda radi registracije u skladu s odredbom članka 102. Povelje Ujedinjenih naroda potpune podatke o svim ratifikacijama i aktima o otkazivanju što ih je registrirao u skladu s odredbama prethodnih članaka.

Članak 33.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Međuna­rod­nog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene potpune ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.

Članak 34.

1. Ako Konferencija usvoji novu konvenciju koja bi ovu Konvenciju revidirala u cijelosti ili djelomično, tada, ukoliko se novom konvencijom ne odredi drukčije:

(a) ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice ipso iure znači otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 30., ako i kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu;

(b) od datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.

2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za one članice koje su je ratificirale, a koje nisu ratificirale novu revidirajuću konvenciju.

Članak 35.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

Klasa: 910-01/01-01/234

Urbroj: 524-01-02-10

Zagreb, 22. siječnja 2002.

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.