MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

26

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 6/95), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o inspekciji rada u industriji i trgovini.

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Convention No. 81

Convention concerning Labour Inspection in Industry and Commerce

The General Conference of the International Labour Organisation, having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Thirtieth Session on 19 June 1947, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to the organisation of labour inspection in industry and commerce, which is the fourth item on the agenda of the Session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention,

adopts the eleventh day of July of the year one thousand nine hundred and forty-seven, the following Convention, which may be cited as the Labour Inspection Convention, 1947:

Part I. Labour Inspection in Industry

Article 1

Each Member of the International Labour Organisation for which this Convention is in force shall maintain a system of labour inspection in industrial workplaces.

Article 2

1. The system of labour inspection in industrial workplaces shall apply to all workplaces in respect of which legal provisions relating to conditions of work and the protection of workers while engaged in their work are enforceable by labour inspectors.

2. National laws or regulations may exempt mining and transport undertakings or parts of such undertakings from the application of this Convention.

Article 3

1. The functions of the system of labour inspection shall be:

(a) to secure the enforcement of the legal provisions relating to conditions of work and the protection of workers while engaged in their work, such as provisions relating to hours, wages, safety, health and welfare, the employment of children and young persons, and other connected matters, in so far as such provisions are enforceable by labour inspectors;

(b) to supply technical information and advice to employers and workers concerning the most effective means of complying with the legal provisions;

(c) to bring to the notice of the competent authority defects or abuses not specifically covered by existing legal provisions.

2. Any further duties which may be entrusted to labour inspectors shall not be such as to interfere with the effective discharge of their primary duties or to prejudice in any way the authority and impartiality which are necessary to inspectors in their relations with employers and workers.

Article 4

1. So far as is compatible with the administrative practice of the Member, labour inspection shall be placed under the supervision and control of a central authority.

2. In the case of a federal State, the term central authority may mean either a federal authority or a central authority of a federated unit.

Article 5

The competent authority shall make appropriate arrangements to promote:

(a) effective co-operation between the inspection services and other government services and public or private institutions engaged in similar activities; and

(b) collaboration between officials of the labour inspectorate and employers and workers or their organisations.

Article 6

The inspection staff shall be composed of public officials whose status and conditions of service are such that they are assured of stability of employment and are independent of changes of government and of improper external influences.

Article 7

1. Subject to any conditions for recruitment to the public service which may be prescribed by national laws or regulations, labour inspectors shall be recruited with sole regard to their qualifications for the performance of their duties.

2. The means of ascertaining such qualifications shall be determined by the competent authority.

3. Labour inspectors shall be adequately trained for the performance of their duties.

Article 8

Both men and women shall be eligible for appointment to the inspection staff; where necessary, special duties may be assigned to men and women inspectors.

Article 9

Each Member shall take the necessary measures to ensure that duly qualified technical experts and specialists, including specialists in medicine, engineering, electricity and chemistry, are associated in the work of inspection, in such manner as may be deemed most appropriate under national conditions, for the purpose of securing the enforcement of the legal provisions relating to the protection of the health and safety of workers while engaged in their work and of investigating the effects of processes, materials and methods of work on the health and safety of workers.

Article 10

The number of labour inspectors shall be sufficient to secure the effective discharge of the duties of the inspectorate and shall be determined with due regard for:

(a) the importance of the duties which inspectors have to perform, in particular:

(i) the number, nature, size and situation of the workplaces liable to inspection;

(ii) the number and classes of workers employed in such workplaces; and

(iii) the number and complexity of the legal provisions to be enforced;

(b) the material means placed at the disposal of the inspectors; and

(c) the practical conditions under which visits of inspection must be carried out in order to be effective.

Article 11

1. The competent authority shall make the necessary arrangements to furnish labour inspectors with:

(a) local offices, suitably equipped in accordance with the requirements of the service, and accessible to all persons concerned;

(b) the transport facilities necessary for the performance of their duties in cases where suitable public facilities do not exist.

2. The competent authority shall make the necessary arrangements to reimburse to labour inspectors any travelling and incidental expenses which may be necessary for the performance of their duties.

Article 12

1. Labour inspectors provided with proper credentials shall be empowered:

(a) to enter freely and without previous notice at any hour of the day or night any workplace liable to inspection;

(b) to enter by day any premises which they may have reasonable cause to believe to be liable to inspection; and

(c) to carry out any examination, test or enquiry which they may consider necessary in order to satisfy themselves that the legal provisions are being strictly observed, and in particular:

(i) to interrogate, alone or in the presence of witnesses, the employer or the staff of the undertaking on any matters concerning the application of the legal provisions;

(ii) to require the production of any books, registers or other documents the keeping of which is prescribed by national laws or regulations relating to conditions of work, in order to see that they are in conformity with the legal provisions, and to copy such documents or make extracts from them;

(iii) to enforce the posting of notices required by the legal provisions;

(iv) to take or remove for purposes of analysis samples of materials and substances used or handled, subject to the employer or his representative being notified of any samples or substances taken or removed for such purpose.

2. On the occasion of an inspection visit, inspectors shall notify the employer or his representative of their presence, unless they consider that such a notification may be prejudicial to the performance of their duties.

Article 13

1. Labour inspectors shall be empowered to take steps with a view to remedying defects observed in plant, layout or working methods which they may have reasonable cause to believe constitute a threat to the health or safety of the workers.

2. In order to enable inspectors to take such steps they shall be empowered, subject to any right of appeal to a judicial or administrative authority which may be provided by law, to make or to have made orders requiring:

(a) such alterations to the installation or plant, to be carried out within a specified time limit, as may be necessary to secure compliance with the legal provisions relating to the health or safety of the workers; or

(b) measures with immediate executory force in the event of imminent danger to the health or safety of the workers.

3. Where the procedure prescribed in paragraph 2 is not compatible with the administrative or judicial practice of the Member, inspectors shall have the right to apply to the competent authority for the issue of orders or for the initiation of measures with immediate executory force.

Article 14

The labour inspectorate shall be notified of industrial accidents and cases of occupational disease in such cases and in such manner as may be prescribed by national laws or regulations.

Article 15

Subject to such exceptions as may be made by national laws or regulations, labour inspectors:

(a) shall be prohibited from having any direct or indirect interest in the undertakings under their supervision;

(b) shall be bound on pain of appropriate penalties or disciplinary measures not to reveal, even after leaving the service, any manufacturing or commercial secrets or working processes which may come to their knowledge in the course of their duties; and

(c) shall treat as absolutely confidential the source of any complaint bringing to their notice a defect or breach of legal provisions and shall give no intimation to the employer or his representative that a visit of inspection was made in consequence of the receipt of such a complaint.

Article 16

Workplaces shall be inspected as often and as thoroughly as is necessary to ensure the effective application of the relevant legal provisions.

Article 17

1. Persons who violate or neglect to observe legal provisions enforceable by labour inspectors shall be liable to prompt legal proceedings without previous warning: Provided that exceptions may be made by national laws or regulations in respect of cases in which previous notice to carry out remedial or preventive measures is to be given.

2. It shall be left to the discretion of labour inspectors to give warning and advice instead of instituting or recommending proceedings.

Article 18

Adequate penalties for violations of the legal provisions enforceable by labour inspectors and for obstructing labour inspectors in the performance of their duties shall be provided for by national laws or regulations and effectively enforced.

Article 19

1. Labour inspectors or local inspection offices, as the case may be, shall be required to submit to the central inspection authority periodical reports on the results of their inspection activities.

2. These reports shall be drawn up in such manner and deal with such subjects as may from time to time be prescribed by the central authority; they shall be submitted at least as frequently as may be prescribed by that authority and in any case not less frequently than once a year.

Article 20

1. The central inspection authority shall publish an annual general report on the work of the inspection services under its control.

2. Such annual reports shall be published within a reasonable time after the end of the year to which they relate and in any case within twelve months.

3. Copies of the annual reports shall be transmitted to the Director-General of the International Labour Office within a reasonable period after their publication and in any case within three months.

Article 21

The annual report published by the central inspection authority shall deal with the following and other relevant subjects in so far as they are under the control of the said authority:

(a) laws and regulations relevant to the work of the inspection service;

(b) staff of the labour inspection service;

(c) statistics of workplaces liable to inspection and the number of workers employed therein;

(d) statistics of inspection visits;

(e) statistics of violations and penalties imposed;

(f) statistics of industrial accidents;

(g) statistics of occupational diseases.

Part II. Labour Inspection in Commerce

Article 22

Each Member of the International Labour Organisation for which this Part of this Convention is in force shall maintain a system of labour inspection in commercial workplaces.

Article 23

The system of labour inspection in commercial workplaces shall apply to workplaces in respect of which legal provisions relating to conditions of work and the protection of workers while engaged in their work are enforceable by labour inspectors.

Article 24

The system of labour inspection in commercial workplaces shall comply with the requirements of Articles 3 to 21 of this Convention in so far as they are applicable.

Part III. Miscellaneous Provisions

Article 25

1. Any Member of the International Labour Organisation which ratifies this Convention may, by a declaration appended to its ratification, exclude Part II from its acceptance of the Convention.

2. Any Member which has made such a declaration may at any time cancel that declaration by a subsequent declaration.

3. Every Member for which a declaration made under paragraph 1 of this Article is in force shall indicate each year in its annual report upon the application of this Convention the position of its law and practice in regard to the provisions of Part II of this Convention and the extent to which effect has been given, or is proposed to be given, to the said provisions.

Article 26

In any case in which it is doubtful whether any undertaking, part or service of an undertaking or workplace is an undertaking, part, service or workplace to which this Convention applies, the question shall be settled by the competent authority.

Article 27

In this Convention the term »legal provisions« includes, in addition to laws and regulations, arbitration awards and collective agreements upon which the force of law is conferred and which are enforceable by labour inspectors.

Article 28

There shall be included in the annual reports to be submitted under Article 22 of the Constitution of the International Labour Organisation full information concerning all laws and regulations by which effect is given to the provisions of this Convention.

Article 29

1. In the case of a Member the territory of which includes large areas where, by reason of the sparseness of the population or the stage of development of the area, the competent authority considers it impracticable to enforce the provisions of this Convention, the authority may exempt such areas from the application of this Convention either generally or with such exceptions in respect of particular undertakings or occupations as it thinks fit.

2. Each Member shall indicate in its first annual report upon the application of this Convention submitted under article 22 of the Constitution of the International Labour Organisation any areas in respect of which it proposes to have recourse to the provisions of the present Article and shall give the reasons for which it proposes to have recourse thereto; no Member shall, after the date of its first annual report, have recourse to the provisions of the present Article except in respect of areas so indicated.

3. Each Member having recourse to the provisions of the present Article shall indicate in subsequent annual reports any areas in respect of which it renounces the right to have recourse to the provisions of the present Article.

  Article 30

1. In respect of the territories referred to in article 35 of the Constitution of the International Labour Organisation as amended by the Constitution of the International Labour Organisation Instrument of Amendment 1946, other than the territories referred to in paragraphs 4 an, 5 of the said article as so amended, each Member of the Organisation which ratifies this Convention shall communicate to the Director-General of the International Labour Office as soon as possible after ratification a declaration stating:

a) the territories in respect of which it undertakes that the provisions of the Convention shall be applied without modification;

b) the territories in respect of which it undertakes that the provisions of the Convention shall be applied subject to modifications, together with details of the said modifications;

c) the territories in respect of which the Convention is inapplicable and in such cases the grounds on which it is inapplicable;

d) the territories in respect of which it reserves its decision.

2. The undertakings referred to in subparagraphs (a) and (b) of paragraph 1 of this Article shall be deemed to be an integral part of the ratification and shall have the force of ratification.

3. Any Member may at any time by a subsequent declaration cancel in whole or in part any reservations made in its original declaration in virtue of subparagraphs (b), (c) or (d) of paragraph 1 of this Article.

4. Any Member may, at any time at which the Convention is subject to denunciation in accordance with the provisions of Article 34, communicate to the Director-General a declaration modifying in any other respect the terms of any former declaration and stating the present position in respect of such territories as it may specify.

Article 31

1. Where the subject matter of this Convention is within the self-governing powers of any non-metropolitan territory, the Member responsible for the international relations of that territory may, in agreement with the Government of the territory, communicate to the Director-General of the International Labour Office a declaration accepting on behalf of the territory the obligations of this Convention.

2. A declaration accepting the obligations of this Convention may be communicated to the Director-General of the International Labour Office:

a) by two or more Members of the Organisation in respect of any territory which is under their joint authority; or

b) by any international authority responsible for the administration of any territory, in virtue of the Charter of the United Nations or otherwise, in respect of any such territory.

3. Declarations communicated to the Director-General of the International Labour Office in accordance with the preceding paragraphs of this Article shall indicate whether the provisions of the Convention will be applied in the territory concerned without modifications or subject to modification; when the declaration indicates that the provisions of the Convention will be applied subject to modifications it shall give details of the said modifications.

4. The Member, Members or international authority concerned may at any time by a subsequent declaration renounce in whole or in part the right to have recourse to any modification indicated in any former declaration.

5. The Member, Members or international authority concerned may, at any time at which this Convention is subject to denunciation in accordance with the provisions of Article 34, communicate to the Director-General a declaration modifying in any other respect the terms of any former declaration and stating the present position in respect of the application of the Convention.

Part IV. Final Provisions

Article 32

The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 33

1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.

2. It shall come into force twelve months after the date on which the ratifications of two Members have been registered with the Director-General.

3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months after the date on which its ratifications has been registered.

Article 34

1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an Act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation should not take effect until one year after the date on which it is registered.

2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of ten years and thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under the terms provided for in this Article.

Article 35

1. The Director-General of the International Labour Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the registration of all ratifications, declarations and denunciations communicated to him by the Members of the Organisation.

2. When notifying the Members of the Organisation of the registration of the second ratification communicated to him, the Director-General shall draw the attention of the Members of the Organisation to the date upon which the Convention will come into force.

Article 36

The Director-General of the International Labour Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for registration in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.

Article 37

At such times as may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 38

1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:

a) the ratification by a Member of the new revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 34 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;

b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.

2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.

Article 39

The English and French versions of the text of this Convention are equally authoritative.

Konvencija 81

Konvencija o inspekciji rada u industriji i trgovini

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sastavši se na svom tridesetom zasjedanju 19. lipnja 1947., i

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi s organizacijom inspekcije rada u industriji i trgovini, a što je četvrta točka dnevnog reda zasjedanja, i

odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije;

usvaja jedanaestog srpnja tisuću devetsto četrdeset sedme sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o inspekciji rada u industriji i trgovini iz 1947.:

Dio I. Inspekcija rada u industriji

Članak 1.

Svaka članica Međunarodne organizacije rada u odnosu na koju je ova Konvencija na snazi mora imati sustav inspekcije rada u industrijskim poduzećima.

Članak 2.

1. Sustav inspekcije rada u industrijskim poduzećima primjenjuje se na sva poduzeća za koja su inspektori rada nadležni za provedbu zakonskih odredaba koje se odnose na uvjete rada i zaštitu radnika dok obavljaju svoj posao.

2. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima od primjene ove Konvencije mogu se izuzeti rudarska i prijevoznička poduzeća ili dijelovi tih poduzeća.

Članak 3.

1. Zadaće sustava inspekcije rada jesu:

(a) osigurati provedbu zakonskih odredaba koje se odnose na uvjete rada i zaštitu radnika dok obavljaju svoj posao kao što su odredbe o radnom vremenu, plaćama, sigurnosti, zdravlju i skrbi, na zapošljavanje djece i mladeži i na ostala srodna pitanja, u onoj mjeri u kojoj su inspektori rada nadležni za osiguranje provedbe tih odredaba;

(b) davati tehničke informacije i savjete poslodavcima i radnicima o najdjelotvornijim načinima poštivanja zakonskih odredaba;

(c) upozoriti nadležnu vlast na nedostatke i zlouporabe koje nisu posebno obuhvaćene postojećim zakonskim odredbama.

2. Sve druge dužnosti koje bi se mogle povjeriti inspektorima rada ne smiju biti takove da smetaju djelotvornom vršenje njihovih primarnih dužnosti, niti smiju na bilo koji način štetiti autoritetu i nepristranosti koji su neophodni inspektorima u njihovim odnosima s poslodavcima i radnicima.

Članak 4.

1. U mjeri u kojoj je to u skladu s upravnom praksom članice, inspekcija rada mora biti pod nadzorom i kontrolom središnje vlasti.

2. Za federalne države, izraz »središnja vlast« može označavati federalnu vlast ili središnju vlast federalne jedinice.

Članak 5.

Nadležna vlast mora poduzeti odgovarajuće mjere za promicanje:

(a) učinkovite suradnje između inspekcijskih službi i ostalih vladinih službi, te javnih ili privatnih ustanova koje obavljaju slične djelatnosti;

(b) suradnje između službenika inspekcije rada i poslodavaca i radnika ili njihovih organizacija.

Članak 6.

Osobe zaposlene u inspekciji rada su javni službenici čiji su status i uvjeti službe takvi da im osiguravaju stabilnost zaposlenja i neovisnost o promjenama vlasti i o neprikladnim vanjskim utjecajima.

Članak 7.

1. Ako ispunjavaju sve uvjete koji mogu biti propisani nacionalnim zakonima ili drugim propisima za izbor osoba za rad u javnoj službi, izbor za prijam u službu inspektora rada smije se vršiti isključivo prema osposobljenosti za izvršavanje njihovih dužnosti.

2. Načine utvrđivanja takve osposobljenosti određuje nadlež­na vlast.

3. Inspektori rada moraju biti na odgovarajući način obučeni za izvršavanje svojih dužnosti.

Članak 8.

Žene jednako kao i muškarci mogu se imenovati za osoblje inspekcijske službe; ako je potrebno, posebne dužnosti mogu se povjeriti inspektorima, a posebne inspektoricama.

Članak 9.

Svaka članica mora poduzeti potrebne mjere kako bi osigurala da su propisno tehnički osposobljeni stručnjaci i specijalisti, uključujući specijaliste za medicinu, strojarstvo, elektrotehniku i kemiju, uključeni u rad inspekcije na način koji se smatra najprimjerenijim nacionalnim uvjetima, a u svrhu osiguravanja provedbe zakonskih odredaba koje se odnose na zaštitu zdravlja i sigurnost radnika dok obavljaju svoj posao, te u svrhu istraživanja učinaka procesa rada, materijala koji se koriste u procesu rada i metoda rada na zdravlje i sigurnost radnika.

Članak 10.

Broj inspektora rada mora biti dostatan za osiguranje učinkovitog obavljanja dužnosti inspektorata i mora se odrediti uzimajući u obzir:

(a) značaj dužnosti koje inspektori moraju obavljati, a osobito:

i. broj, prirodu, veličinu i stanje poduzeća koja podliježu inspekciji;

ii. broj i kategorije radnika koji su zaposleni u tim poduzećima; i

iii. broj i složenost zakonskih odredaba koje se moraju provoditi.

(b) materijalna sredstva stavljena na raspolaganje inspektorima; i

(c) stvarne uvjete u kojima se inspekcijski nadzor mora provoditi kako bi bio učinkovit.

Članak 11.

1. Nadležna vlast mora poduzeti potrebne mjere kako bi inspektorima rada osigurala:

(a) lokalne urede, odgovarajuće opremljene u skladu s potrebama službe i dostupne svim zainteresiranim osobama;

(b) prijevozna sredstva potrebna za izvršavanje njihovih dužnosti u slučajevima kada ne postoje odgovarajuća sredstva jav­nog prijevoza.

2. Nadležna vlast mora poduzeti potrebne mjere kako bi se inspektorima rada nadoknadili svi putni i popratni troškovi potrebni za obavljanje njihovih dužnosti.

Članak 12.

Inspektori rada koji imaju propisne isprave ovlašteni su:

(a) ulaziti slobodno i bez prethodne najave u bilo koje doba dana ili noći u poduzeća koja podliježu inspekciji;

(b) ulaziti danju u sve prostorije za koje imaju opravdan razlog smatrati da podliježu inspekciji; i

(c) obavljati sva ispitivanja, provjere ili istraživanja koja smatraju potrebnima kako bi se uvjerili da se zakonske odredbe strogo poštuju, a osobito:

i. ispitivati, nasamo ili u nazočnosti svjedoka, poslodavca ili osoblje poduzeća o bilo kojem pitanju u vezi s primjenom zakonskih propisa;

ii.  tražiti uvid u sve knjige, evidencije i ostale isprave čije je vođenje propisano nacionalnim zakonima ili drugim propisima, a koje se odnose na uvjete rada, kako bi provjerili da li su u skladu sa zakonskim odredbama, te kopirati te isprave ili sačiniti izvatke iz njih;

iii. narediti oglašavanje informacija propisano zakonskim odredbama;

iv. uzeti ili odnijeti, u svrhu analize, uzorke materijala i tvari koji su korišteni ili kojima se rukovalo, pod uvjetom da pritom poslodavca ili njegovog predstavnika obavijeste o svakom uzorku ili tvari koji su uzeti ili odneseni u tu svrhu.

2. Prigodom inspekcijskog nadzora inspektori moraju obavijestiti poslodavca ili njegovog predstavnika o svojoj nazočnosti, osim ako ne smatraju da bi takvo obavješćivanje moglo štetiti obavljanju njihovih dužnosti.

Članak 13.

1. Inspektori rada moraju biti ovlašteni poduzimati djelovanja u cilju otklanjanja nedostataka, uočenih na postrojenju, alatu ili u metodama rada, za koje iz opravdanog razloga vjeruju da predstavljaju prijetnju za zdravlje ili sigurnost radnika.

2. Kako bi se inspektorima omogućilo poduzimanje takvih djelovanja, oni moraju biti ovlašteni, uvjetovano svakim pravom žalbe sudskoj ili upravnoj vlasti koje bi moglo biti predviđeno zakonom, izdati naredbu ili zahtijevati da se izda naredba kojom se traži:

(a) izvršenje, u određenom vremenskom roku, preinaka na instalacijama ili u postrojenju potrebnih da se osigura poštivanje zakonskih odredaba koje se odnose na zdravlje ili sigurnost radnika;

(b) poduzmanje mjera s trenutnom izvršnom snagom u slučaju neposredne opasnosti za zdravlje ili sigurnost radnika.

3. Ako postupak predviđen stavkom 2. nije u skladu s upravnom ili sudskom praksom članice, inspektori imaju pravo zatražiti od nadležne vlasti izdavanje naredbe ili poduzimanje mjera s trenutnom izvršnom snagom.

Članak 14.

U slučajevima i na način predviđen nacionalnim zakonima ili drugim propisima, inspektorat rada mora se obavijestiti o nesrećama na radu i slučajevima profesionalnih bolesti.

Članak 15.

Osim u izuzetnim slučajevima koji mogu biti predviđeni nacionalnim zakonima ili drugim propisima, inspektori rada:

(a) ne smiju imati nikakav izravni ili neizravni interes u poduzećima pod njihovim nadzorom;

(b) ne smiju, pod prijetnjom odgovarajućih kazni ili stegovnih mjera, odati, čak i nakon napuštanja službe, proizvodne ili poslovne tajne ili radne procese za koje su mogli saznati tijekom izvršavanja svojih dužnosti;

(c) moraju čuvati, kao strogo povjerljiv, identitet izvora svake pritužbe kojom ih se upozorava na nedostatak ili kršenje zakonskih odredaba, te poslodavcu ili njegovom predstavniku ne smiju staviti do znanja da je do inspekcijskog nadzora došlo povodom primitka takve pritužbe.

Članak 16.

Inspekcija poduzeća mora biti toliko česta i toliko temeljita koliko je potrebno da se osigura djelotvorna primjena odgova­ra­jućih zakonskih odredaba.

Članak 17.

1. Osobe koje prekrše ili ne izvršavaju zakonske odredbe za čije su provođenje nadležni inspektori rada podvrgnut će se neodložnom zakonskom gonjenju bez prethodnog upozorenja. Međutim, nacionalnim zakonima ili drugim propisima mogu se predvidjeti izuzeci u odnosu na slučajeve u kojima se mora dati prethodna obavijest za otklanjanje nedostataka ili poduzimanje preventivnih mjera.

2. Inspektori rada slobodno odlučuju hoće li izreći opomenu ili dati savjet umjesto pokretanja postupka ili predlaganja postupanja.

Članak 18.

Nacionalnim zakonima ili drugim propisima moraju se propisati odgovarajuće kazne za kršenje zakonskih odredaba za čije su provođenje nadležni inspektori rada, kao i za ometanje inspektora rada u obavljanju njihovih dužnosti, te se one moraju učinkovito provoditi.

Članak 19.

1. Od inspektora rada ili mjesnih ureda inspekcije, ovisno o slučaju, će se zahtijevati da podnose središnjoj inspekcijskoj vlasti periodična izvješća o rezultatima njihovih inspekcijskih djelovanja.

2. Ova izvješća moraju biti sačinjena na takav način i moraju obrađivati one teme, kakav i koje, u periodičnim razmacima, propiše središnja vlast; ta izvješća se podnose najmanje onako često kako to propiše središnja vlast, ali u svakom slučaju najmanje jednom godišnje.

Članak 20.

1. Središnja inspekcijska vlast mora objavljivati opća godišnja izvješća o radu inspekcijskih službi pod njenom kontrolom.

2. Takva godišnja izvješća moraju se objavljivati u razumnom roku nakon završetka godine na koju se odnose, a u svakom slučaju najkasnije u roku od dvanaest mjeseci.

3. Primjerci godišnjih izvješća moraju se dostaviti glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada u razumnom roku nakon njihovih objavljivanja, a u svakom slučaju najkasnije u roku od tri mjeseca.

Članak 21.

U godišnjem izvješću koje objavi središnja inspekcijska vlast moraju se obraditi sljedeće, ali i sve ostale važne teme, u onom opsegu u kojem su one u nadležnosti te vlasti:

(a) zakoni i drugi propisi koji se odnose na rad inspekcijskih službi;

(b) osoblje službe inspekcije rada;

(c) statistika o poduzećima koja su pod nadzorom i broj radnika koji su u njima zaposleni;

(d) statistika o inspekcijskim nadzorima;

(e) statistika o prekršajima i izrečenim kaznama;

(f) statistika o nesrećama na radu;

(g) statistika o profesionalnim bolestima.

Dio II. Inspekcija rada u trgovini

Članak 22.

Svaka članica Međunarodne organizacije rada u odnosu na koju je ovaj Dio ove Konvencije na snazi mora imati sustav inspekcije rada u trgovačkim poduzećima.

Članak 23.

Sustav inspekcije rada u trgovačkim poduzećima primjenjuje se na sva poduzeća za koja su inspektori rada nadležni za provedbu zakonskih odredaba koje se odnose na uvjete rada i zaštitu radnika dok obavljaju svoj posao.

Članak 24.

Sustav inspekcije rada u trgovačkim poduzećima mora biti u skladu s uvjetima propisanim člancima 3. do 21. ove Konvencije u onoj mjeri u kojoj su oni primjenjivi.

Dio III. MjeŠovite odredbe

Članak 25.

1. Svaka članica Međunarodne organizacije rada koja ratificira ovu Konvenciju može, izjavom dodanom njenoj ratifikaciji, priopćiti da prihvaćanjem Konvencije ne prihvaća Dio II.

2. Svaka članica koja je dala takvu izjavu može u bilo koje doba poništiti tu izjavu naknadnom izjavom.

3. Svaka članica u odnosu na koju je izjava dana na temelju stavka 1. ovoga članka na snazi, mora svake godine u svom godišnjem izvješću o primjeni ove Konvencije naznačiti podatke o stanju u svom zakonodavstvu i praksi u odnosu na odredbe Dijela II. ove Konvencije i navesti u kojem su se opsegu provodile ili se namjeravaju provoditi te odredbe.

Članak 26.

U slučajevima kada postoji dvojba oko pitanja je li određeno poduzeće, dio ili služba u poduzeću ili radno mjesto, ono poduzeće, dio ili služba u poduzeću ili radno mjesto na koje se primjenjuje ova Konvencija, to pitanje mora riješiti nadležna vlast.

Članak 27.

U ovoj Konvenciji izraz »zakonske odredbe« osim zakona i drugih propisa obuhvaća i arbitražne odluke i kolektivne ugovore koji imaju zakonsku snagu i za čiju provedbu su nadležni inspektori rada.

Članak 28.

Izvješća koja se moraju podnositi na temelju članka 22. Statuta Međunarodne organizacije rada moraju sadržavati iscrpne podatke o svim zakonima i drugim propisima kojima se osigurava primjena odredaba ove Konvencije.

Članak 29.

1. U slučaju članice čiji se teritorij sastoji od prostranih područja u kojima, zbog rijetke naseljenosti ili stupnja razvoja, nadležna vlast smatra neprovedivom primjenu odredaba ove Konvencije, ta vlast može izuzeti takva područja od primjene Konvencije općenito ili uz takve izuzetke kakve smatra primjerenima u odnosu na određena poduzeća ili zanimanja.

2. Svaka članica mora u svom prvom godišnjem izvješću o primjeni ove Konvencije, podnesenom na temelju članka 22. Statuta Međunarodne organizacije rada, naznačiti sva područja u odnosu na koja namjerava iskoristiti mogućnost predviđenu odred­bama ovoga članka i mora navesti razloge za to; nakon datuma podnošenja svog prvog godišnjeg izvješća niti jedna članica više ne može iskoristiti mogućnost primjene ovoga članaka, osim u odnosu na, u tom izvješću, naznačena područja.

3. Svaka članica koja je iskoristila mogućnost predviđenu odredbama ovoga članka mora naznačiti u narednim godišnjim izvješćima sva područja u odnosu na koja se odriče prava primjene odredaba ovog članka.

Članak 30.

1. U odnosu na teritorije navedene u članku 35. Statuta Međunarodne organizacije rada u tekstu kako je izmijenjen Dokumentom izmjene Statuta Međunarodne organizacije rada iz 1946., s izuzetkom teritorija navedenih u stavcima 4. i 5. istoga tako izmijenjenog članka, svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju mora dostaviti glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada, istovremeno s ratifikacijom ili u najkraćem mogućem roku nakon ratifikacije, izjavu u kojoj navodi:

(a) teritorije u odnosu na koje se obvezuje da će se odredbe Konvencije primjenjivati bez izmjene;

(b) teritorije u odnosu na koje se obvezuje da će se odredbe ove Konvencije primjenjivati s izmjenama, kao i pojedinosti o tim izmjenama;

(c) teritorije u odnosu na koje je ova Konvencija neprimjenjiva, te u tim slučajevima razloge zbog kojih je neprimjenjiva;

(d) teritorije u odnosu na koje pridržava pravo konačne odluke.

2. Obveze predviđene podstavcima (a) i (b) stavka 1. ovoga članka smatraju se sastavnim dijelom ratifikacije i imaju učinak ratifikacije.

3. Svaka članica može uvijek, naknadnom izjavom, odustati u cijelosti ili djelomično od svake rezerve koju je stavila u izvornoj izjavi u skladu sa stavkom 1. podstavcima (b), (c) i (d) ovoga članka.

4. Svaka članica može, uvijek kada je ovu Konvenciju moguće otkazati u skladu s odredbama članka 34., dostaviti glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada izjavu kojom mijenja u bilo kojem pogledu bilo koju prijašnju izjavu i u kojoj navodi sadašnje stajalište u odnosu na određene teritorije.

Članak 31.

1. Ako pitanja koja su uređena ovom Konvencijom spadaju u nadležnost samouprave nekog teritorija izvan matičnog područja, članica koja je odgovorna za međunarodne odnose tog teritorija može, u dogovoru s vladom tog teritorija, dostaviti glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada izjavu kojom prihvaća u ime teritorija obveze koje proizlaze iz ove Konvencije.

2. Izjavu kojom se prihvaćaju obveze iz ove Konvencije mogu glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada dostaviti -

(a) dvije ili više članica Organizacije u odnosu na bilo koji teritorij koji je pod njihovom zajedničkom upravom;

(b) svako međunarodno tijelo koje je odgovorno za upravljanje bilo kojim teritorijem na temelju Povelje Ujedinjenih naroda ili po drugoj osnovi, a u odnosu na bilo koji takav teritorij.

3. U izjavama dostavljenim glavnom ravnatelju Međunarod­nog ureda rada u skladu s prethodnim stavcima ovoga članka se mora naznačiti hoće li se odredbe ove Konvencije na dotični teritorij primjenjivati bez izmjene ili s izmjenama; kad se u izjavi navodi da će se Konvencija primjenjivati s izmjenama, moraju se navesti pojedinosti o takvim izmjenama.

4. Zainteresirana članica, članice ili međunarodno tijelo mo­gu se u svako doba naknadnom izjavom u cijelosti ili djelomično odreći prava na izmjenu navedenu u bilo kojoj prijašnjoj izjavi.

5. Zainteresirana članica, članice ili međunarodno tijelo mogu, uvijek kada je ovu Konvenciju moguće otkazati u skladu s člankom 34., dostaviti glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada izjavu kojom mijenjaju bilo koju prijašnju izjavu i u kojoj se navodi sadašnje stajalište u odnosu na primjenu ove Konvencije.

Dio IV. ZavrŠne odredbe

Članak 32.

Formalne ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 33.

1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.

2. Ona stupa na snagu dvanaest mjeseci od datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije dviju članica.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu dvanaest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.

Članak 34.

1. Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon proteka razdoblja od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, aktom kojeg priopćuje glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Ovakav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kad je registriran.

2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana nakon proteka razdoblja od deset godina iz prethodnog stavka ne iskoristi pravo otkaza predviđeno ovim člankom, bit će obvezana za još jedno razdoblje od deset godina, a nakon toga može otkazati ovu Konvenciju po proteku svakog novog razdoblja od deset godina prema uvjetima predviđenim u ovome članku.

Članak 35.

1. Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada notificira svim članicama Međunarodne organizacije rada registraciju svih ratifikacija ili otkaza što su mu priopćile članice Organizacije.

2. Notificirajući članicama Organizacije registraciju druge priopćene mu ratifikacije, glavni ravnatelj upozorit će članice Organizacije na datum kada Konvencija stupa na snagu.

Članak 36.

Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada priopćuje glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, radi registracije u skladu s člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda, potpune podatke o svim ratifikacijama, izjavama i aktima o otkazivanju što ih je registrirao u skladu s odredbama prethodnih članaka.

Članak 37.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Među­na­rodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene cjelovite ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.

Članak 38.

1. Ako Konferencija usvoji novu konvenciju koja bi ovu Konvenciju revidirala u cijelosti ili djelomično, tada, ukoliko se novom konvencijom ne odredi drukčije:

(a) ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice ipso iure znači otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 16., ako i kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu;

(b) od datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.

2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za one članice koje su je ratificirale, a koje nisu ratificirale novu revidirajuću konvenciju.

Članak 39.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

Klasa: 910-01/01-01/234

Urbroj: 524-01-02-11

Zagreb, 22. siječnja 2002.

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.