MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

28

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o naknadi za nezaposlenost u slučaju gubitka ili potonuća broda.

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Convention No. 8

Convention concerning Unemployment Indemnity in Case of Loss or Foundering of the Ship

The General Conference of the International Labour Organi­sation, having been convened at Genoa by the Governing Body of the International Labour Office, on the 15 June 1920, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to the »supervision of articles of agreement; provision of facilities for finding employment for seamen; application to seamen of the Convention and Recommendations adopted at Washington in November last in regard to unemployment and unemployment insurance«, which is the second item in the agenda for the Genoa meeting of the Conference, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention,

adopts the following Convention, which may be cited as the Unemployment Indemnity (Shipwreck) Convention, 1920, for ratification by the Members of the International Labour Organisation in accordance with the provisions of the Constitution of the International Labour Organisation:

Article 1

1. For the purpose of this Convention, the term seamen includes all persons employed on any vessel engaged in maritime navigation.

2. For the purpose of this Convention, the term vessel includes all ships and boats, of any nature whatsoever, engaged in maritime navigation, whether publicly or privately owned; it excludes ships of war.

Article 2

1. In every case of loss or foundering of any vessel, the owner or person with whom the seaman has contracted for service on board the vessel shall pay to each seaman employed thereon an indemnity against unemployment resulting from such loss or foundering.

2. This indemnity shall be paid for the days during which the seaman remains in fact unemployed at the same rate as the wages payable under the contract, but the total indemnity payable under this Convention to any one seaman may be limited to two monthsž wages.

Article 3

Seamen shall have the same remedies for recovering such indemnities as they have for recovering arrears of wages earned during the service.

Article 4

1. Each Member of the International Labour Organisation which ratifies this Convention engages to apply it to its colonies, protectorates  and  possessions  which  are  not  fully  self-gover­ning:

a) except where owing to the local conditions its provisions are inapplicable; or

b) subject to such modifications as may be necessary to adapt its provisions to local conditions.

2. Each Member shall notify to the International Labour Office the action taken in respect of each of its colonies, protectorates and possessions which are not fully self-governing.

Article 5

The formal ratifications of this Convention, under the conditions set forth in the Constitution of the International Labour Organisation, shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 6

As soon as the ratifications of two Members of the International Labour Organisation have been registered with the International Labour Office, the Director-General of the International Labour Office shall so notify all the Members of the International Labour Organisation.

Article 7

This Convention shall come into force at the date on which such notification is issued by the Director-General of the International Labour Office, and it shall then be binding only upon those Members which have registered their ratifications with the International Labour Office. Thereafter this Convention will come into force for any other Member at the date on which its ratification is registered with the International Labour Office.

Article 8

Subject to the provisions of Article 7, each Member which ratifies this Convention agrees to bring its provisions into operation not later than 1 July 1922, and to take such action as may be necessary to make these provisions effective.

Article 9

A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of five years from the date on which the Convention first comes into force, by an act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation shall not take effect until one year after the date on which it is registered with the International Labour Office.

Article 10

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 11

The French and English texts of this Convention shall both be authentic.

Konvencija 8

Konvencija o naknadi za nezaposlenost
u sluČaju gubitka ili potonuĆa broda

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Genovi sazvao Međunarodni ured rada 15. lipnja 1920., i

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi s »nadzorom nad ugovorima o radu pomoraca; osiguravanjem pogodnosti za pronalaženje zaposlenja za pomorce; primjenom na pomorce konvencija i preporuka usvojenih u Washingtonu u studenome prošle godine koje se odnose na nezaposlenost i osiguranje za slučaj nezaposlenosti«, a što je druga točka dnevnog reda zasjedanja Konferencije u Genovi, i

odlučivši da ti prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije,

usvaja sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o naknadi za nezaposlenost (brodolom) iz 1920., na ratifikaciju članicama Međunarodne organizacije rada u skladu s odredbama Statuta Međunarodne organizacije rada:

Članak 1.

1. U svrhu ove Konvencije izraz »pomorci« uključuje sve osobe zaposlene na bilo kojem brodu u pomorskoj plovidbi.

2. U svrhu ove Konvenciije izraz »brod« uključuje sve brodove i brodice bez obzira na vrstu koji obavljaju pomorsku plovidbu, bilo da su u javnom ili privatnom vlasništvu; on isključuje ratne brodove.

Članak 2.

1. U svakom slučaju gubitka ili potonuća bilo kojeg broda, vlasnik ili osoba s kojom je pomorac sklopio ugovor o službi na brodu, mora isplatiti svakom pomorcu zaposlenom na njemu naknadu za nezaposlenost koja nastane kao posljedica tog gubitka ili potonuća.

2. Ova naknada mora se isplatiti za sve dane trajanja stvarne nezaposlenosti pomorca u visini plaće isplative prema ugovoru, ali se ukupan iznos naknade koja se mora isplatiti svakom pomorcu na temelju odredaba ove Konvencije može ograničiti na dvomjesečnu plaću.

Članak 3.

Pomorci moraju imati mogućnost podnošenja istih pravnih lijekova za naplatu takvih naknada kao što imaju za naplatu zaostataka plaća zarađenih tijekom službe.

Članak 4.

1. Svaka članica Međunarodne organizacije rada koja ratificira ovu Konvenciju obvezuje se primjenjivati je na svoje kolonije, protektorate i posjede koje nemaju potpunu samoupravu:

(a) osim ako su, zbog lokalnih uvjeta, njene odredbe neprimjenjive; ili

(b) uz takve promjene koje su nužne kako bi se njezine odredbe prilagodile lokalnim uvjetima.

2. Svaka članica mora izvijestiti Međunarodni ured rada o mjerama poduzetim u odnosu na svaku od svojih kolonija, protektorata i posjeda koji nemaju potpunu samoupravu.

Članak 5.

Službene ratifikacije ove Konvencije, pod uvjetima utvrđe­nim Statutom Međunarodne organizacije rada, priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 6.

Čim ratifikacije dviju članica Međunarodne organizacije rada budu registrirane u Međunarodnom uredu rada, glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada to notificira svim članicama Međunarodne organizacije rada.

Članak 7.

Ova Konvencija stupa na snagu onog datuma kada glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada izda takvu notifikaciju, ali tada obvezuje samo one članice koje su svoje ratifikacije registrirale u Međunarodnom uredu rada. Nakon toga ova Konvencija u odnosu na svaku drugu članicu stupa na snagu onog datuma kada je njena ratifikacija registrirana u Međunarodnom uredu rada.

Članak 8.

Uzimajući u obzir odredbe članka 7., svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju obvezuje se primjenjivati njene odredbe najkasnije od 1. srpnja 1922. i poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurala provedbu tih odredaba.

Članak 9.

Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka roka od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, izjavom koju dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kada je registriran.

Članak 10.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Međuna­rod­­nog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene cjelovite ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.

Članak 11.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

Klasa: 910-01/02-01/23
Urbroj: 524-01-02-03
Zagreb, 31. siječnja 2002.                         

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.