MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

29

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje tekst Konvencije o zapošljavanju pomoraca.

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Convention No. 9

Convention for Establishing Facilities for Finding Employment for Seamen

The General Conference of the International Labour Organi­sation,

Having been convened at Genoa by the Governing Body of the International Labour Office, on the 15 June 1920, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to the »supervision of articles of agreement; provision of facilities for finding employment for seamen; application to seamen of the Convention and Recommendations adopted at Washington in November last in regard to unemployment and unemployment insurance«, which is the second item in the agenda for the Genoa meeting of the Conference, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention,

adopts the following Convention, which may be cited as the Placing of Seamen Convention, 1920, for ratification by the Members of the International Labour Organisation in accordance with the provisions of the Constitution of the International Labour Organisation:

Article 1

For the purpose of this Convention, the term »seamen« includes all persons, except officers, employed as members of the crew on vessels engaged in maritime navigation.

Article 2

1. The business of finding employment for seamen shall not be carried on by any person, company, or other agency, as a commercial enterprise for pecuniary gain; nor shall any fees be charged directly or indirectly by any person, company or other agency, for finding employment for seamen on any ship.

2. The law of each country shall provide punishment for any violation of the provisions of this Article.

Article 3

1. Notwithstanding the provisions of Article 2, any person, company or agency, which has been carrying on the work of finding employment for seamen as a commercial enterprise for pecuniary gain, may be permitted to continue temporarily under Government licence, provided that such work is carried on under Government inspection and supervision, so as to safeguard the rights of all concerned.

2. Each Member which ratifies this Convention agrees to take all practicable measures to abolish the practice of finding employment for seamen as a commercial enterprise for pecuniary gain as soon as possible.

Article 4

1. Each Member which ratifies this Convention agrees that there shall be organised and maintained an efficient and adequate system of public employment offices for finding employment for seamen without charge. Such system may be organised and maintained, either:

(a) by representative associations of shipowners and seamen jointly under the control of a central authority, or,

(b) in the absence of such joint action, by the State itself.

2. The work of all such employment offices shall be administered by persons having practical maritime experience.

3. Where such employment offices of different types exist, steps shall be taken to co-ordinate them on a national basis.

Article 5

Committees consisting of an equal number of representatives of shipowners and seamen shall be constituted to advise on matters concerning the carrying on of these offices. The Government in each country may make provision for further defining the powers of these committees, particularly with reference to the committeesž selection of their chairmen from outside their own membership, to the degree of State supervision, and to the assistance which such committees shall have from persons interested in the welfare of seamen.

Article 6

In connection with the employment of seamen, freedom of choice of ship shall be assured to seamen and freedom of choice of crew shall be assured to shipowners.

Article 7

The necessary guarantees for protecting all parties concerned shall be included in the contract of engagement or articles of agreement, and proper facilities shall be assured to seamen for examining such contract or articles before and after signing.

Article 8

Each Member which ratifies this Convention will take steps to see that the facilities for employment of seamen provided for in this Convention shall, if necessary by means of public offices, be available for the seamen of all countries which ratify this Convention, and where the industrial conditions are generally the same.

Article 9

Each country shall decide for itself whether provisions similar to those in this Convention shall be put in force for deck-officers and engineer-officers.

Article 10

1. Each Member which ratifies this Convention shall communicate to the International Labour Office all available information, statistical or otherwise, concerning unemployment among seamen and concerning the work of its seamenžs employment agencies.

2. The International Labour Office shall take steps to secure the co-ordination of the various national agencies for finding employment for seamen, in agreement with the Governments or organisations concerned in each country.

Article 11

1. Each Member of the International Labour Organisation which  ratifies  this  Convention  engages  to  apply  it  to  its colonies, protectorates  and possessions which are not fully self-governing:

a) except where owing to the local conditions its provisions are inapplicable; or

b) subject to such modifications as may be necessary to adapt its provisions to local conditions.

2. Each Member shall notify to the International Labour Office the action taken in respect of each of its colonies, protectorates and possessions which are not fully self-governing.

Article 12

The formal ratifications of this Convention, under the conditions set forth in the Constitution of the International Labour Organisation, shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 13

As soon as the ratifications of two Members of the International Labour Organisation have been registered with the International Labour Office, the Director-General of the International Labour Office shall so notify all the Members of the International Labour Organisation.

Article 14

This Convention shall come into force at the date on which such notification is issued by the Director-General of the International Labour Office, and it shall then be binding only upon those Members which have registered their ratifications with the International Labour Office. Thereafter this Convention will come into force for any other Member at the date on which its ratification is registered with the International Labour Office.

Article 15

Subject to the provisions of Article 14, each Member which ratifies this Convention agrees to bring its provisions into operation not later than 1 July 1922, and to take such action as may be necessary to make these provisions effective.

Article 16

A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of five years from the date on which the Convention first comes into force, by an act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation shall not take effect until one year after the date on which it is registered with the International Labour Office.

Article 17

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 18

The French and English texts of this Convention shall both be authentic.

Konvencija 9

Konvencija o utvrĐivanju pogodnosti za pronalaŽenje zaposlenja pomorcima

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Genovi sazvao Međunarodni ured rada 15. lipnja 1920.,

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi s »nadzorom nad ugovorima o radu pomoraca; osiguranjem pogodnosti za pronalaženje zaposlenja pomorcima; primjenom na pomorce konvencija i preporuka usvojenih u Washingtonu u studenome prošle godine koje se odnose na nezaposlenost i osiguranje za slučaj nezaposlenosti«, a što je druga točka dnevnog reda zasjedanja Konferencije u Genovi, i

odlučivši da ti prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije,

usvaja sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o zapošljavanju pomoraca iz 1920., na ratifikaciju članicama Međunarodne organizacije rada u skladu s odredbama Statuta Međunarodne organizacije rada:

Članak 1.

1. U svrhu ove Konvencije izraz »pomorci« uključuje sve osobe, osim časnika, zaposlene kao članovi posade na brodovima u pomorskoj plovidbi.

Članak 2.

1. Posao pronalaženja zaposlenja pomorcima ne smije obavljati niti jedna osoba, poduzeće ili drugo posredništvo kao komercijalnu djelatnost u cilju stjecanja novčane dobiti; te niti jedna osoba, poduzeće ili drugo posredništvo ne smije naplaćivati, neposredno ili posredno, nikakve pristojbe za pronalaženja zaposlenja pomorcima na bilo kojem brodu.

2. Zakonodavstvo svake zemlje mora predvidjeti kazne za svako kršenje odredaba ovog članka.

Članak 3.

1. Iznimno od odredbe članka 2., svakoj osobi, poduzeću ili agenciji koja se bavila djelatnošću pronalaženja zaposlenja pomorcima kao komercijalnom djelatnošću u cilju stjecanja novčane dobiti može se dopustiti da privremeno nastavi tu djelatnost na temelju vladine dozvole, uz uvjet da se takva djelatnost obavlja pod kontrolom i nadzorom vlade kako bi se zaštitila prava svih zainteresiranih osoba.

2. Svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju pristaje, što je prije moguće, poduzeti sve potrebne mjere za ukidanje prakse da se pronalaženje zaposlenja pomorcima obavlja kao komercijalna djelatnost u cilju stjecanja novčane dobiti.

Članak 4.

1. Svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju pristaje organizirati i održavati učinkovit i primjeren sustav javnih ureda za zapošljavanje u svrhu pronalaženja zaposlenja pomorcima bez naplate pristojbi. Takav sustav mogu organizirati i održavati:

(a) reprezentativne udruge brodovlasnika i pomoraca zajed­nički pod kontrolom središnje vlasti, ili

(b) sama država, ako nema takvog zajedničkog djelovanja.

2. Radom svih takvih ureda za zapošljavanje moraju uprav­ljati osobe koje imaju praktično pomorsko iskustvo.

3. Ako postoje takvi uredi za zapošljavanje različite vrste, moraju se poduzeti mjere za njihovu koordinaciju na nacionalnoj razini.

Članak 5.

Za savjetovanje o pitanjima koja se odnose na rad tih ureda moraju se osnovati odbori sastavljeni od jednakog broja predstavnika brodovlasnika i pomoraca. Vlada svake zemlje može donijeti propise kojima se dodatno detaljno određuju ovlasti tih odbora, osobito u odnosu na izbor njihovih predsjednika izvan njihovog članstva, opseg državnog nadzora i pomoć koju takvi odbori dobivaju od osoba zainteresiranih za dobrobit pomoraca.

Članak 6.

U vezi sa zapošljavanjem pomoraca, pomorcima se mora jamčiti sloboda izbora broda, a brodovlasnicima sloboda izbora posade.

Članak 7.

Ugovor o zapošljavanju ili ugovor o radu moraju sadržavati potrebna jamstva za zaštitu svih zainteresiranih stranaka, a pomorcima se mora na primjeren način osigurati mogućnost da prouče te ugovore prije i poslije potpisivanja.

Članak 8.

Svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju poduzet će mjere kako bi osigurala da pogodnosti za zapošljavanje pomoraca predviđene ovom Konvencijom budu, ako je potrebno posredstvom javnih ureda, raspoložive pomorcima svih zemalja koje ratificiraju ovu Konvenciju i u kojima su uvjeti rada, općenito uzevši, isti.

Članak 9.

Svaka zemlja će sama odlučiti hoće li se odredbe slične onima iz ove Konvencije primjenjivati na časnike palube i časnike stroja.

Članak 10.

1. Svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju mora dostaviti Međunarodnom uredu rada sve raspoložive statističke i druge podatke o nezaposlenosti pomoraca i o radu svojih agencija za zapošljavanje pomoraca.

2. Međunarodni ured rada, u dogovoru s vladama ili zainteresiranim organizacijama u svakoj zemlji, mora poduzeti mjere za osiguranje koordinacije između različitih nacionalnih agencija za pronalaženje zaposlenja pomorcima.

Članak 11.

1. Svaka članica Međunarodne organizacije rada koja ratificira ovu Konvenciju obvezuje se primjenjivati je na svoje kolonije, protektorate i posjede koji nemaju potpunu samoupravu:

(a) osim ako su, zbog lokalnih uvjeta, njene odredbe neprimjenjive; ili

(b) uz takve promjene koje su nužne kako bi se njezine odredbe prilagodile lokalnim uvjetima.

2. Svaka članica mora izvijestiti Međunarodni ured rada o mjerama poduzetim u odnosu na svaku od svojih kolonija, protektorata i posjeda koji nemaju potpunu samoupravu.

Članak 12.

Formalne ratifikacije ove Konvencije, pod uvjetima utvrđe­nim Statutom Međunarodne organizacije rada, priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 13.

Čim ratifikacije dviju članica Međunarodne organizacije rada budu registrirane u Međunarodnom uredu rada, glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada će to notificirati svim članicama Međunarodne organizacije rada.

Članak 14.

Ova Konvencija stupa na snagu onog datuma kada glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada izda takvu notifikaciju i tada će biti obvezujuća samo za one članice koje su registrirale svoje ratifikacije u Međunarodnom uredu rada. Nakon toga ova Konvencija u odnosu na svaku drugu članicu stupa na snagu onog datuma kada njezina ratifikacija bude registrirana u Međuna­rodnom uredu rada.

Članak 15.

Uzimajući u obzir odredbe članka 14., svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju obvezuje se početi primjenjivati njezine odredbe najkasnije od 1. srpnja 1922. i poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurala provedbu tih odredaba.

Članak 16.

Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka roka od pet godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, izjavom koju dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kada je registriran u Međunarodnom uredu rada.

Članak 17.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Međuna­rodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene cjelovite ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.

Članak 18.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

Klasa: 910-01/02-01/23
Urbroj: 524-01-02-4
Zagreb, 31. siječnja 2002.                         

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.