MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

30

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje tekst Konvencije o ugovoru o radu pomoraca.

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Convention No. 22

Convention concerning Seamenžs Articles of Agreement

The General Conference of the International Labour Organi­sation, having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Ninth Session on 7 June 1926, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to seamenžs articles of agreement, which is included in the first item of the agenda of the Session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention,

adopts this twenty-fourth day of June of the year one thousand nine hundred and twenty-six, the following Convention, which may be cited as the Seamenžs Articles of Agreement Convention, 1926, for ratification by the Members of the International Labour Organisation in accordance with the provisions of the Constitution of the International Labour Organisation:

Article 1

1. This Convention shall apply to all sea-going vessels re­gistered in the country of any Member ratifying this Convention and to the owners, masters and seamen of such vessels.

2. It shall not apply to:

(a) ships of war,

(b) Government vessels not engaged in trade,

(c) vessels engaged in the coasting trade,

(d) pleasure yachts,

(e) Indian country craft,

(f) fishing vessels,

(g) vessels of less than 100 tons gross registered tonnage or 300 cubic metres, nor to vessels engaged in the home trade below the tonnage limit prescribed by national law for the special regulation of this trade at the date of the passing of this Convention.

Article 2

For the purpose of this Convention the following expressions have the meanings hereby assigned to them, viz.:

(a) the term »vessel« includes any ship or boat of any nature whatsoever, whether publicly or privately owned, ordinarily engaged in maritime navigation;

(b) the term »seaman« includes every person employed or engaged in any capacity on board any vessel and entered on the shipžs articles. It excludes masters, pilots, cadets and pupils on training ships and duly indentured apprentices, naval ratings, and other persons in the permanent service of a Government;

(c) the term »master« includes every person having command and charge of a vessel except pilots;

(d) the term »home trade vessel« means a vessel engaged in trade between a country and the ports of a neighbouring country within geographical limits determined by the national law.

Article 3

1. Articles of agreement shall be signed both by the shipowner or his representative and by the seaman. Reasonable facili­ties to examine the articles of agreement before they are signed shall be given to the seaman and also to his adviser.

2. The seaman shall sign the agreement under conditions which shall be prescribed by national law in order to ensure ade­quate supervision by the competent public authority.

3. The foregoing provisions shall be deemed to have been fulfilled if the competent authority certifies that the provisions of the agreement have been laid before it in writing and have been confirmed both by the shipowner or his representative and by the seaman.

4. National laws shall make adequate provision to ensure that the seaman has understood the agreement.

5. The agreement shall not contain anything which is contrary to the provisions of national law or of this Convention.

6. National law shall prescribe such further formalities and safeguards in respect of the completion of the agreement as may be considered necessary for the protection of the interests of the shipowner and of the seaman.

Article 4

1. Adequate measures shall be taken in accordance with national law for ensuring that the agreement shall not contain any stipulation by which the parties purport to contract in advance to depart from the ordinary rules as to jurisdiction over the agreement.

2. This Article shall not be interpreted as excluding a refere­nce to arbitration.

Article 5

1. Every seaman shall be given a document containing a record of his employment on board the vessel. The form of the document, the particulars to be recorded and the manner in which such particulars are to be entered in it shall be determined by national law.

2. The document shall not contain any statement as to the quality of the seamanžs work or as to his wages.

Article 6

1. The agreement may be made either for a definite period or for a voyage or, if permitted by national law, for an indefinite period.

2. The agreement shall state clearly the respective rights and obligations of each of the parties.

3. It shall in all cases contain the following particulars:

(1) the surname and other names of the seaman, the date of his birth or his age, and his birthplace;

(2) the place at which and date on which the agreement was completed;

(3) the name of the vessel or vessels on board which the seaman undertakes to serve;

(4) the number of the crew of the vessel, if required by national law;

(5) the voyage or voyages to be undertaken, if this can be determined at the time of making the agreement;

(6) the capacity in which the seaman is to be employed;

(7) if possible, the place and date at which the seaman is required to report on board for service;

(8) the scale of provisions to be supplied to the seaman, unless some alternative system is provided for by national law;

(9) the amount of his wages;

(10) the termination of the agreement and the conditions thereof, that is to say:

(a) if the agreement has been made for a definite period, the date fixed for its expiry;

(b) if the agreement has been made for a voyage, the port of destination and the time which has to expire after arrival before the seaman shall be discharged;

(c) if the agreement has been made for an indefinite period, the conditions which shall entitle either party to rescind it, as well as the required period of notice for rescission; provided that such period shall not be less for the shipowner than for the seaman;

(11) the annual leave with pay granted to the seaman after one yearžs service with the same shipping company, if such leave is provided for by national law;

(12) any other particulars which national law may require.

Article 7

If national law provides that a list of crew shall be carried on board it shall specify that the agreement shall either be recorded in or annexed to the list of crew.

Article 8

In order that the seaman may satisfy himself as to the nature and extent of his rights and obligations, national law shall lay down the measures to be taken to enable clear information to be obtained on board as to the conditions of employment, either by posting the conditions of the agreement in a place easily accessible from the crewžs quarters, or by some other appropriate means.

Article 9

1. An agreement for an indefinite period may be terminated by either party in any port where the vessel loads or unloads, provided that the notice specified in the agreement shall have been given, which shall not be less than twenty-four hours.

2. Notice shall be given in writing; national law shall provide such manner of giving notice as is best calculated to preclude any subsequent dispute between the parties on this point.

3. National law shall determine the exceptional circumstan­ces in which notice even when duly given shall not terminate the agreement.

Article 10

An agreement entered into for a voyage, for a definite period, or for an indefinite period shall be duly terminated by:

(a) mutual consent of the parties;

(b) death of the seaman;

(c) loss or total unseaworthiness of the vessel;

(d) any other cause that may be provided in national law or in this Convention.

Article 11

National law shall determine the circumstances in which the owner or master may immediately discharge a seaman.

Article 12

National law shall also determine the circumstances in which the seaman may demand his immediate discharge.

Article 13

1. If a seaman shows to the satisfaction of the shipowner or his agent that he can obtain command of a vessel or an appointment as mate or engineer or to any other post of a higher grade than he actually holds, or that any other circumstance has arisen since his engagement which renders it essential to his interests that he should be permitted to take his discharge, he may claim his discharge, provided that without increased expense to the shipowner and to the satisfaction of the shipowner or his agent he furnishes a competent and reliable man in his place.

2. In such case, the seaman shall be entitled to his wages up to the time of his leaving his employment.

Article 14

1. Whatever the reason for the termination or rescission of the agreement, an entry shall be made in the document issued to the seaman in accordance with Article 5 and in the list of crew showing that he has been discharged, and such entry shall, at the request of either party, be endorsed by the competent public authority.

2. The seaman shall at all times have the right, in addition to the record mentioned in Article 5, to obtain from the master a separate certificate as to the quality of his work or, failing that, a certificate indicating whether he has fully discharged his obligations under the agreement.

Article 15

National law shall provide the measures to ensure compliance with the terms of the present Convention.

Article 16

The formal ratifications of this Convention, under the conditions set forth in the Constitution of the International Labour Organisation, shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 17

1. This Convention shall come into force at the date on which the ratifications of two Members of the International Labour Organisation have been registered by the Director-General.

2. It shall be binding only upon those Members whose ratifications have been registered with the International Labour Office.

3. Thereafter, the Convention shall come into force for any member at the date on which its ratification has been registered with the International Labour Office.

Article 18

As soon as the ratifications of two Members of the International Labour Organisation have been registered with the International Labour Office, the Director-General of the International Labour Office shall so notify all the Members of the International Labour Organisation. He shall likewise notify them of the registration of the ratifications which may be communicated subsequently by other Members of the Organisation.

Article 19

Subject to the provisions of Article 17, each Member which ratifies this Convention agrees to bring the provisions of Articles 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14 and 15 into operation not later than 1 January 1928, and to take such action as may be necessary to make these provisions effective.

Article 20

Each Member of the International Labour Organisation which ratifies this Convention engages to apply it to its colonies, possessions and protectorates, in accordance with the provisions of Article 35 of the Constitution of the International Labour Organisation.

Article 21

A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation shall not take effect until one year after the date on which it is registered with the International Labour Office.

Article 22

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the Ge­neral Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 23

The French and English texts of this Convention shall both be authentic.

Konvencija 22

Konvencija o ugovoru o radu
pomoraca

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sastavši se na svom devetom zasjedanju 7. lipnja 1926., i

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi s ugovorom o radu pomoraca, a što je uključeno u prvu točku dnevnog reda zasjedanja, i

odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije;

usvaja dvadeset četvrtog lipnja tisuću devetsto dvadeset i šeste godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o ugovoru o radu pomoraca iz 1926. na ratifikaciju članicama Među­narodne organizacije rada u skladu s odredbama Statuta Međunarodne organizacije rada:

Članak 1.

1. Ova Konvencija se primjenjuje na sve pomorske brodove registrirane na području bilo koje članice koja ratificira ovu Konvenciju i na vlasnike, zapovjednike i pomorce tih brodova.

2. Ona se ne primjenjuje na:

(a) ratne brodove,

(b) državne brodove kojima se ne obavlja trgovina,

(c) brodove kojima se obavlja obalna trgovina,

(d) jahte za odmor,

(e) »Indian country craft« brodove,

(f) ribarske brodove,

(g) brodove tonaže manje od 100 bruto registarskih tona ili zapremnine manje od 300 kubičnih metara i brodove kojima se obavlja domaća trgovina, a čija je tonaža ispod granice propisane nacionalnim zakonodavstvom koje posebno uređuje takvu trgovinu u vrijeme donošenja ove Konvencije.

Članak 2.

U svrhu ove Konvencije sljedeći izrazi imaju sljedeća značenja koja su im njome pripisana:

(a) izraz »brod« uključuje svaki brod ili brodicu bez obzira na vrstu, bilo da je u javnom ili privatnom vlasništvu, koji redovito obavlja pomorsku plovidbu;

(b) izraz »pomorac« uključuje svaku osobu zaposlenu ili na službi u bilo kojem svojstvu na bilo kojem brodu koja je upisana u popis posade. On isključuje zapovjednike, pilote, kadete i učenike na školskim brodovima, te vježbenike propisno obvezane vježbeničkim ugovorom, mornare u ratnoj mornarici i druge osobe u stalnoj službi vlade;

(c) izraz »zapovjednik« uključuje svaku osobu koja zapovijeda brodom i koja je odgovorna za brod, osim pilota;

(d) izraz »brod u domaćoj trgovini« znači brod kojim se obavlja trgovina između određene zemlje i luka susjedne zemlje unutar zemljopisnih granica utvrđenih nacionalnim zakonodavstvom.

Članak 3.

1. Ugovor o radu pomorca moraju potpisati brodovlasnik ili njegov predstavnik i pomorac. Pomorcu i njegovom savjetodavcu mora se na primjeren način osigurati mogućnost da prouče ugovor o radu pomorca prije potpisivanja.

2. Uvjeti pod kojima pomorac potpisuje ugovor moraju biti propisani nacionalnim zakonodavstvom kako bi se osigurao odgovarajući nadzor od strane nadležne javne vlasti.

3. Smatrat će se da su uvjeti iz prethodnih odredaba ispunjeni ako je određenim aktom nadležna vlast potvrdila da su joj odredbe ugovora bile podnesene u pisanom obliku i da su ih potvrdili i brodovlasnik ili njegov predstavnik i pomorac.

4. Nacionalno zakonodavstvo mora sadržavati odgovarajuće odredbe koje osiguravaju da je pomorac razumio odredbe ugovora.

5. Ugovor ne smije sadržavati ništa što bi bilo protivno odredbama nacionalnog zakonodavstva ili ove Konvencije.

6. Nacionalnim zakonodavstvom moraju se propisati one dodatne formalnosti i jamstva u odnosu na sklapanje ugovora koji se smatraju potrebnima u cilju zaštite interesa brodovlasnika i pomorca.

Članak 4.

1. U skladu s nacionalnim zakonodavstvom poduzet će se primjerene mjere kako bi se osiguralo da ugovor ne sadrži nikakvu odredbu kojom bi stranke unaprijed ugovorile odstupanje od uobičajenih pravila o nadležnosti sudova u odnosu na ugovor.

2. Ovaj članak se ne smije tumačiti kao da isključuje mogućnost upućivanja na arbitražu.

Članak 5.

1. Svakom pomorcu mora se izdati isprava koja sadrži podatke o njegovom zaposlenju na brodu. Oblik isprave, podaci koji će se bilježiti i način unošenja takvih podataka mora se utvrditi nacionalnim zakonodavstvom.

2. Ta isprava ne smije sadržavati nikakvu ocjenu kvalitete rada pomorca ili podatak o njegovoj plaći.

Članak 6.

1. Ugovor se može zaključiti ili na određeno vrijeme ili za određeno putovanje, ili, ako je to dopušteno nacionalnim zakonodavstvom, na neodređeno razdoblje.

2. U ugovoru se mora jasno naznačiti odnosna prava i obveze svake stranke.

3. U svakom slučaju on mora sadržavati sljedeće podatke:

(1) prezime i druga imena pomorca, datum njegovog rođenja ili njegovu dob, te mjesto njegovog rođenja;

(2) mjesto i datum sklapanja ugovora;

(3) ime broda ili brodova na kojima se pomorac obvezuje služiti;

(4) broj članova posade broda, ako se to zahtijeva nacionalnim zakonodavstvom;

(5) putovanje ili putovanja koja će se obaviti, ako se to može utvrditi u vrijeme sklapanja ugovora;

(6) svojstvo u kojem će pomorac biti zaposlen;

(7) ako je to moguće, mjesto u kojem se i datum kada se pomorac mora javiti na brod radi započinjanja službe;

(8) količina hrane kojom će pomorac biti opskrbljen, osim ako nacionalnim zakonodavstvom nije predviđen neki drugi sustav;

(9) iznos njegove plaće;

(10) prestanak ugovora i uvjeti njegovog prestanka, to jest:

(a) ako je ugovor zaključen na određeno vrijeme datum kada ističe rok na koji je sklopljen;

(b) ako je ugovor zaključen za jedno putovanje, luka odredišta i vremenski rok nakon dolaska po isteku kojeg se pomorac otpušta iz službe;

(c) ako je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme, uvjeti pod kojima ga svaka stranka može otkazati, kao i otkazni rok, s time da taj rok ne smije biti kraći za brodovlasnika nego za pomorca;

(11) plaćeni godišnji odmor na koji pomorac ima pravo nakon jedne godine službe u istom brodarskom poduzeću, ako je takav odmor predviđen nacionalnim zakonodavstvom;

(12) svi drugi podaci koje može zahtijevati nacionalno zakonodavstvo.

Članak 7.

Ako nacionalno zakonodavstvo propisuje da brod mora imati popis članova posade, njime se mora utvrditi obveza evidentiranja ugovora u popis članova posade ili prilaganja ugovora uz taj popis.

Članak 8.

Kako bi se pomorac mogao uvjeriti u narav i opseg svojih prava i obveza, nacionalnim zakonodavstvom moraju se utvrditi mjere koje će se poduzeti da se na brodu omogući dobivanje jasnih informacija o uvjetima zaposlenja, bilo postavljanjem dokumenta s uvjetima ugovora na mjestu koje je posadi lako dostupno ili na neki drugi odgovarajući način.

Članak 9.

1. Ugovor na neodređeno vrijeme može raskinuti bilo koja stranka u bilo kojoj luci u kojoj brod utovaruje ili istovaruje teret, pod uvjetom poštivanja otkaznog roka utvrđenog ugovorom, a koji ne smije biti kraći od dvadeset četiri sata.

2. Otkazati se mora u pisanom obliku; nacionalnim zakonodavstvom mora se propisati takav način otkazivanja za kojeg se smatra da će najučinkovitije spriječiti sve naknadne sporove između stranaka o tom pitanju.

3. Nacionalnim zakonodavstvom moraju se utvrditi izvanredne okolnosti u kojima obavijest o otkazu, iako propisno dana, neće imati za posljedicu prestanak ugovora.

Članak 10.

Ugovor koji je zaključen za jedno putovanje, na određeno vrijeme ili na neodređeno vrijeme bit će propisno raskinut:

(a) sporazumom stranaka;

(b) smrću pomorca;

(c) gubitkom ili potpunom plovnom nesposobnošću broda;

(d) zbog bilo kojeg razloga koji može biti predviđen nacionalnim zakonodavstvom ili ovom Konvencijom.

Članak 11.

Nacionalnim zakonodavstvom moraju se utvrditi okolnosti pod kojima brodovlasnik ili zapovjednik mogu trenutno otpustiti pomorca.

Članak 12.

Nacionalnim zakonodavstvom se moraju također utvrditi okolnosti pod kojima pomorac može tražiti svoje trenutno otpuštanje.

Članak 13.

1. Ako pomorac dokaže brodovlasniku ili njegovom zastupniku da ima mogućnost preuzeti zapovjedništvo nad nekim brodom ili zaposliti se kao časnik palube ili časnik stroja ili na bilo kojem položaju višem od onog kojeg trenutno zauzima, ili da je od njegovog zapošljavanja nastupila bilo koja druga okolnost zbog koje bi mu se trebalo dopustiti da bude otpušten iz službe, on može zatražiti otpuštanje iz službe, pod uvjetom da osigura, bez novih troškova za brodovlasnika, da ga zamijeni stručna i pouzdana osoba s kojom je brodovlasnik ili njegov zastupnik zadovoljan.

2. U tom slučaju pomorac ima pravo na plaću do vremena napuštanja zaposlenja.

Članak 14.

1. Bez obzira na razlog prestanka ili raskida ugovora, u ispravu izdanu pomorcu na temelju članka 5. i u popis članova posade mora se unijeti zabilješka da je on otpušten iz službe, te takvu zabilješku mora, na zahtjev bilo koje stranke, potvrditi nadležna javna vlast.

2. Pomorac u svako doba ima pravo, pored podataka navedenih u članku 5., od zapovjednika tražiti posebnu potvrdu o kvaliteti svoga rada ili, ako je to nemoguće, potvrdu u kojoj se navodi da li je u potpunosti ispunio svoje obveze iz ugovora.

Članak 15.

Nacionalno zakonodavstvo mora propisati mjere za osiguranje poštivanja odredaba ove Konvencije.

Članak 16.

Službene ratifikacije ove Konvencije, pod uvjetima utvr­đe­nim Statutom Međunarodne organizacije rada, priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 17.

1. Ova Konvencija stupa na snagu onog datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije dviju članica Među­narodne organizacije rada.

2. Ona obvezuje samo one članice čije su ratifikacije registrirane u Međunarodnom uredu rada.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu onog datuma kada je njena ratifikacija registrirana u Međunarodnom uredu rada.

Članak 18.

Čim ratifikacije dviju članica Međunarodne organizacije rada budu registrirane u Međunarodnom uredu rada, glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada to notificira svim članicama Međunarodne organizacije rada. On im također notificira registraciju svih ratifikacija koje mu naknadno priopće članice Organizacije.

Članak 19.

Uzimajući u obzir odredbe članka 17., svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju obvezuje se primjenjivati odredbe članaka 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., i 15. najkasnije od 1. siječnja 1928. i poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurala provedbu tih odredaba.

Članak 20.

Svaka članica Međunarodne organizacije rada koja je ratificirala ovu Konvenciju obvezuje se primjenjivati je na svoje kolonije, posjede i protektorate u skladu s odredbama članka 35. Statuta Međunarodne organizacije rada.

Članak 21.

Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka roka od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, izjavom koju dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kada je registriran u Međunarodnom uredu rada.

Članak 22.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Među­narodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene cjelovite ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.

Članak 23.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

Klasa: 910-01/02-01/23
Urbroj: 524-01-02-02
Zagreb, 31. siječnja 2002.                         

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.