MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

32

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o repatrijaciji pomoraca.

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Convention No. 23

Convention concerning the Repatriation of Seamen

The General Conference of the International Labour Organi­sa­tion, having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Ninth Session on 7 June 1926, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to the repatriation of seamen, which is included in the first item of the agenda of the Session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention,

adopts the twenty-third day of June of the year one thousand nine hundred and twenty-six, the following Convention, which may be cited as the Repatriation of Seamen Convention, 1926, for ratification by the Members of the International Labour Organisation in accordance with the provisions of the Constitution of the International Labour Organisation:

Article 1

1. This Convention shall apply to all sea-going vessels registered in the country of any Member ratifying this Convention, and to the owners, masters and seamen of such vessels.

2. It shall not apply to:

(a) ships of war,

(b) Government vessels not engaged in trade,

(c) vessels engaged in the coasting trade,

(d) pleasure yachts,

(e) Indian country craft,

(f) fishing vessels,

(g) vessels of less than 100 tons gross registered tonnage or 300 cubic metres, nor to vessels engaged in the home trade below the tonnage limit prescribed by national law for the special regulation of this trade at the date of the passing of this Convention.

Article 2

For the purpose of this Convention the following expressions have the meanings hereby assigned to them, viz.:

(a) the term vessel includes any ship or boat of any nature whatsoever, whether publicly or privately owned, ordinarily engaged in maritime navigation;

(b) the term seaman includes every person employed or engaged in any capacity on board any vessel and entered on the shipžs articles. It excludes masters, pilots, cadets and pupils on training ships and duly indentured apprentices, naval ratings, and other persons in the permanent service of a Government;

(c) the term master includes every person having command and charge of a vessel except pilots;

(d) the term home trade vessel means a vessel engaged in trade between a country and the ports of a neighbouring country within geographical limits determined by the national law.

Article 3

1. Any seaman who is landed during the term of his engagement or on its expiration shall be entitled to be taken back to his own country, or to the port at which he was engaged, or to the port at which the voyage commenced, as shall be determined by national law, which shall contain the provisions necessary for dealing with the matter, including provisions to determine who shall bear the charge of repatriation.

2. A seaman shall be deemed to have been duly repatriated if he has been provided with suitable employment on board a vessel proceeding to one of the destinations prescribed in accordance with the foregoing paragraph.

3. A seaman shall be deemed to have been repatriated if he is landed in the country to which he belongs, or at the port at which he was engaged, or at a neighbouring port, or at the port at which the voyage commenced.

4. The conditions under which a foreign seaman engaged in a country other than his own has the right to be repatriated shall be as provided by national law or, in the absence of such legal provisions, in the articles of agreement. The provisions of the preceding paragraphs shall, however, apply to a seaman engaged in a port of his own country.

Article 4

The expenses of repatriation shall not be a charge on the seaman if he has been left behind by reason of:

(a) injury sustained in the service of the vessel, or

(b) shipwreck, or

(c) illness not due to his own wilful act or default, or

(d) discharge for any cause for which he cannot be held responsible.

Article 5

1. The expenses of repatriation shall include the transportation charges, the accommodation and the food of the seaman during the journey. They shall also include the maintenance of the seaman up to the time fixed for his departure.

2. When a seaman is repatriated as member of a crew, he shall be entitled to remuneration for work done during the voyage.

Article 6

The public authority of the country in which the vessel is registered shall be responsible for supervising the repatriation of any member of the crew in cases where this Convention applies, whatever may be his nationality, and where necessary for giving him his expenses in advance.

Article 7

The formal ratifications of this Convention, under the conditions set forth in the Constitution of the International Labour Organisation, shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 8

1. This Convention shall come into force at the date on which the ratifications of two Members of the International Labour Organisation have been registered by the Director-General.

2. It shall be binding only upon those Members whose ratifications have been registered with the International Labour Office.

3. Thereafter, the Convention shall come into force for any member at the date on which its ratification has been registered with the International Labour Office.

Article 9

As soon as the ratifications of two Members of the International Labour Organisation have been registered with the International Labour Office, the Director-General of the International Labour Office shall so notify all the Members of the International Labour Organisation. He shall likewise notify them of the registration of the ratifications which may be communicated subsequently by other Members of the Organisation.

Article 10

Subject to the provisions of Article 8, each Member which ratifies this Convention agrees to bring the provisions of Articles 1, 2, 3, 4, 5 and 6 into operation not later than 1 January 1928 and to take such action as may be necessary to make these provisions effective.

Article 11

Each Member of the International Labour Organisation which ratifies this Convention engages to apply it to its colonies, possessions and protectorates, in accordance with the provisions of Article 35 of the Constitution of the International Labour Organisation.

Article 12

A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation shall not take effect until one year after the date on which it is registered with the International Labour Office.

Article 13

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 14

The French and English texts of this Convention shall both be authentic.

Konvencija 23

Konvencija o repatrijaciji pomoraca

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sastavši se na svom devetom zasjedanju 7. lipnja 1926., i

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi s repatrijacijom pomoraca, a što je uključeno u prvu točku dnevnog reda zasjedanja, i

odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije;

usvaja dvadeset trećeg lipnja tisuću devetsto dvadeset i šeste godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o repatrijaciji pomoraca iz 1926. na ratifikaciju članicama Međunarodne organizacije rada u skladu s odredbama Statuta Međunarodne organizacije rada:

Članak 1.

1. Ova Konvencija se primjenjuje na sve pomorske brodove registrirane u bilo kojoj članici koja ratificira ovu Konvenciju, te na vlasnike, zapovjednike i pomorce tih brodova.

2. Ona se ne primjenjuje na:

(a) ratne brodove,

(b) državne brodove kojima se ne obavlja trgovina,

(c) brodove kojima se obavlja obalna trgovina,

(d) jahte za odmor,

(e) »Indian country craft« brodove,

(f) ribarske brodove,

(g) brodove tonaže manje od 100 bruto registarskih tona ili zapremnine manje od 300 kubičnih metara i brodove kojima se obavlja domaća trgovina, a čija je tonaža ispod granice propisane nacionalnim zakonodavstvom koje posebno uređuje takvu trgovinu u vrijeme donošenja ove Konvencije.

Članak 2.

U svrhu ove Konvencije sljedeći izrazi imaju sljedeća značenja koja su im njome pripisana:

(a) izraz »brod« uključuje svaki brod ili brodicu bez obzira na vrstu, bilo da je u javnom ili privatnom vlasništvu, koji redovito obavlja pomorsku plovidbu;

(b) izraz »pomorac« uključuje svaku osobu zaposlenu ili na službi u bilo kojem svojstvu na bilo kojem brodu koja je upisana u popis posade. On isključuje zapovjednike, pilote, kadete i učenike na školskim brodovima, te pripravnike propisno obvezane pripravničkim ugovorom, mornare u ratnoj mornarici i druge osobe u stalnoj službi vlade;

(c) izraz »zapovjednik« uključuje svaku osobu koja zapovijeda brodom i koja je odgovorna za brod, osim pilota;

(d) izraz »brod u domaćoj trgovini« znači brod kojim se obavlja trgovina između određene zemlje i luka susjedne zemlje unutar zemljopisnih granica utvrđenih nacionalnim zakonodavstvom.

Članak 3.

1. Svaki pomorac koji je iskrcan u tijeku svog zaposlenja ili nakon prestanka zaposlenja ima pravo biti vraćen u svoju zemlju ili u luku u kojoj je bio ukrcan ili u luku u kojoj je putovanje započelo, ovisno o tome kako je to utvrđeno nacionalnim zakonodavstvom koje mora sadržavati odredbe potrebne za rješavanje ovog pitanja, uključujući odredbe kojima se utvrđuje tko snosi troškove repatrijacije.

2. Smatrat će se da je pomorac propisno repatriran ako mu je osigurano prikladno zaposlenje na brodu koji plovi prema jednom od odredišta propisanih u skladu s prethodnim stavkom.

3. Smatrat će se da je pomorac repatriran ako je iskrcan u svojoj zemlji ili u luci u kojoj je bio ukrcan ili u susjednoj luci ili u luci u kojoj je putovanje započelo.

4. Uvjeti pod kojima strani pomorac ukrcan u stranoj zemlji ima pravo na repatrijaciju utvrdit će se nacionalnim zakonodavstvom ili, u nedostatku takvih zakonskih odredaba, ugovorom o radu pomorca. Međutim, na pomorca primljenog na posao u luci njegove zemlje moraju se primijeniti odredbe prethodnih stavaka.

Članak 4.

Troškovi repatrijacije ne smiju biti na teret pomorca koji je iskrcan zbog:

(a) ozljede zadobivene tijekom službe na brodu, ili

(b) brodoloma, ili

(c) bolesti koja nije uzrokovana njegovim namjernim djelovanjem ili propustom, ili

(d) otpuštanja iz službe iz bilo kojeg razloga za kojeg se on ne može smatrati odgovornim.

Članak 5.

1. Troškovi repatrijacije uključuju troškove prijevoza, smje­štaja i hrane pomorca tijekom putovanja. Oni također uključuju uzdržavanje pomorca do vremena utvrđenog za njegov odlazak.

2. Ako se pomorac repatrira kao član posade, on ima pravo na naknadu za rad kojeg obavlja tijekom putovanja.

Članak 6.

Javna vlast zemlje u kojoj je brod registriran odgovorna je za nadzor nad repatrijacijom svakog člana posade, bez obzira na njegovo državljanstvo, u slučajevima kad se ova Konvencija primjenjuje, te, kada je to potrebno, za predujmljivanje troškova pomorcu.

Članak 7.

Službene ratifikacije ove Konvencije se, pod uvjetima utvrđenim Statutom Međunarodne organizacije rada, priopćavaju glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 8.

1. Ova Konvencija stupa na snagu onog datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije dviju članica Među­narodne organizacije rada.

2. Ona obvezuje samo one članice čije su ratifikacije registrirane u Međunarodnom uredu rada.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu onog datuma kada je njena ratifikacija registrirana u Međunarodnom uredu rada.

Članak 9.

Čim ratifikacije dviju članica Međunarodne organizacije rada budu registrirane u Međunarodnom uredu rada, glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada to notificira svim članicama Međunarodne organizacije rada. On im također notificira registraciju svih ratifikacija koje mu naknadno priopće članice Organizacije.

Članak 10.

Uzimajući u obzir odredbe članka 8., svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju obvezuje se primjenjivati odredbe članaka 1., 2., 3., 4., 5. i 6. najkasnije od 1. siječnja 1928. i poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurala provedbu tih odredaba.

Članak 11.

Svaka članica Međunarodne organizacije rada koja je ratificirala ovu Konvenciju obvezuje se primjenjivati je na svoje kolonije, posjede i protektorate u skladu s odredbama članka 35. Statuta Međunarodne organizacije rada.

Članak 12.

Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka roka od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, izjavom koju dostavlja Glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kada je registriran u Međunarodnom uredu rada.

Članak 13.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Među­narodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene cjelovite ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.

Članak 14.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

Klasa: 910-01/02-01/23
Urbroj: 524-01-02-06
Zagreb, 31. siječnja 2002.                         

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.