HRVATSKI SABOR

115

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA O SOCIJALNOM OSIGURANJU IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KRALJEVINE BELGIJE

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Ugovora o socijalnom osigura­nju između Republike Hrvatske i Kra­ljevine Belgije, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 3. srp­nja 2002.

Broj: 01-081-02-2618/2
Zagreb, 8. srp­nja 2002.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA O SOCIJALNOM OSIGURANJU IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KRALJEVINE BELGIJE

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor o socijalnom osigura­nju između Republike Hrvatske i Kra­ljevine Belgije, potpisan u Bruxellesu 31. listopada 2001. u izvorniku na hrvatskom, nizozemskom i francuskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR O SOCIJALNOM OSIGURANJU IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I KRALJEVINE BELGIJE

Republika Hrvatska i Kra­ljevina Belgija potaknute že­ljom da urede uzajamne odnose između dviju država na području socijalnog osigura­nja, sporazumjele su se o s­ljedećem:

Odje­ljak I.
OPĆE ODREDBE

Članak 1.

DEFINICIJE

1. Za primjenu ovog Ugovora:

a) Izraz »Hrvatska« znači: Republiku Hrvatsku,

Izraz »Belgija« znači: Kra­ljevinu Belgiju;

b) Izraz »držav­ljanin« znači:

– u odnosu na Hrvatsku: osobu koja ima hrvatsko držav­ljanstvo,

– u odnosu na Belgiju: osobu koja ima belgijsko držav­ljanstvo;

c) Izraz »zakonodavstvo« znači: zakone i propise koji se odnose na sustave socijalnog osigura­nja navedene u članku 2. ovog Ugo­vora;

d) Izraz »nadležno tijelo« znači:

– u odnosu na Hrvatsku: ministarstva zadužena, svako na svom području, za primjenu zakonodavstva navedenog u članku 2. stavku 1.,

– u odnosu na Belgiju: ministre zadužene, svakog na svom području, za primjenu zakonodavstva navedenog u članku 2. stav­ku 1.;

e) Izraz »nosite­lj« znači: ustanovu, udrugu ili tijelo nadležno za primjenu ukupnog ili djelomičnog zakonodavstva navedenog u članku 2. stavku 1.;

f) Izraz »razdob­lja osigura­nja« znači: svako razdob­lje priznato kao takvo prema zakonodavstvu u kojem je navršeno, kao i svako izjednačeno razdob­lje priznato prema tom zakonodavstvu;

g) Izraz »dava­nje« znači: svako dava­nje u naravi ili u novcu predviđeno zakonodavstvom svake države ugovornice zajedno sa svim dodacima ili povišicama, koje se mogu ostvariti, prema zakonodavstvu navedenom u članku 2.;

h) Izraz »doplatak za djecu« znači: periodična dava­nja u novcu kao i dodaci koji se priznaju isk­ljučivo na teme­lju broja i dobi djece;

i) Izraz »član obite­lji« znači: svaku osobu određenu ili prihvaćenu kao člana obite­lji ili označenu kao člana kućanstva prema zakonodavstvu prema kojem se dava­nja isplaćuju ili u slučaju predviđenom u članku 14. prema zakonodavstvu države ugovornice na čijem teritoriju osoba prebiva;

j) Izraz »na­dživjeli« znači: svaku osobu određenu ili priznatu kao takvu prema zakonodavstvu prema kojem se dava­nja isplaćuju;

k) Izraz »prebivalište« znači: stalno prebiva­nje;

l) Izraz »boravak« znači: privremeni boravak;

m) Izraz »apatrid« znači: svaku osobu određenu kao osobu bez držav­ljanstva u članku 1. Konvencije o pravnom položaju osoba bez držav­ljanstva od 28. rujna 1954;

n) Izraz »izbje­glica« znači: svaku osobu koja je priznata kao izbje­glica u smislu Konvencije o pravnom položaju izbje­glica od 28. srp­nja 1951., kao i u smislu Protokola od 31. siječ­nja 1967.

2. Svaki izraz koji nije definiran u stavku 1. ovoga članka ima znače­nje koje mu pripada prema zakonodavstvu koje se primje­njuje.

Članak 2.

MATERIJALNO PODRUČJE PRIMJENE

1. Ovaj se Ugovor odnosi:  

– u odnosu na Hrvatsku na zakonodavstvo o:

a) zdravstvenom osigura­nju i zdravstvenoj zaštiti (dava­nja u naravi i novčana dava­nja u slučaju bolesti i majčinstva),

b) mirovinskom osigura­nju, uk­ljučujući osigura­nje za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti (starosne, invalidske i obite­ljske mirovine i druga dava­nja iz mirovinskog osigura­nja).

c) doplatku za djecu,

d) osigura­nju za slučaj nezaposlenosti (novčana dava­nja za vrijeme nezaposlenosti);

– u odnosu na Belgiju na zakonodavstvo o:

a) zdravstvenom osigura­nju i osigura­nju za majčinstvo zaposlenih osoba i osoba koje obav­ljaju samostalnu djelatnost;

b) nesrećama na poslu i profesionalnim bolestima;

c) mirovinskom osigura­nju (starosne i obite­ljske mirovine zaposlenih osoba i osoba koje obav­ljaju samostalnu djelatnost);

d) invalidskom osigura­nju zaposlenih osoba, mornara u trgo­vačkoj mornarici, rudara, kao i osoba koje obav­ljaju samostalnu djelatnost;

e) obite­ljskim dava­njima zaposlenih osoba i osoba koje obav­ljaju samostalnu djelatnost,

f) osigura­nju za slučaj nezaposlenosti.

2. Ovaj će se Ugovor primje­njivati na sve zakone i druge propise koji mije­njaju ili dopu­njavaju  zakonodavstvo navedeno u stavku 1. ovoga članka.

3. Ovaj će se Ugovor primje­njivati na zakone i druge propise kojima se proširuju postojeći sustavi osigura­nja na nove kate­gorije korisnika, ako država ugovornica koja mije­nja svoje zakonodavstvo ne izjavi svoje protiv­lje­nje, i o tome obavijesti drugu državu ugovornicu u roku od 6 mjeseci od službenog objav­ljiva­nja navedenih propisa.

4. Ovaj se Ugovor neće primje­njivati na zakone i druge propise kojima se uvodi nova grana socijalnog osigura­nja, osim ako se o tome dogovore nadležna tijela država ugovornica.

Članak 3.

OSOBNO PODRUČJE PRIMJENE

Osim u slučaju postoja­nja suprotnih odredaba, ovaj Ugovor se primje­njuje:

a) na osobe koje podliježu ili su podlije­gale zakonodavstvu jedne od država ugovornica i koje su

i) držav­ljani jedne od država ugovornica ili

ii) apatridi ili izbje­glice priznate od jedne od država ugovornica, kao i na članove ­njihovih obite­lji i na ­njihove na­dživjele članove obite­lji;

b) na na­dživjele članove i članove obite­lji osoba koje su podlije­gale zakonodavstvu jedne od država ugovornica, bez obzira na držav­ljanstvo ovih osoba, ako su na­dživjeli članovi ili članovi obite­lji držav­ljani jedne od država ugovornica ili su osobe bez držav­ljanstva ili izbje­glice priznate od jedne od država ugovornica.

Članak 4.

JEDNAKOST U POSTUPKU

Osim ako ovim Ugovorom nije drugačije određeno, osobe navedene u članku 3. podliježu obvezama i ostvaruju prava prema zakonodavstvu države ugovornice pod istim uvjetima kao i držav­ljani te države.

Članak 5.

IZVOZ DAVANJA

1. Osim ako ovim Ugovorom nije drugačije određeno, dava­nja za invalidnost, zbog nesreće na poslu i profesionalne bolesti kao i ona koja se odnose na starosne i obite­ljske mirovine, stečene prema zakonodavstvu jedne od država ugovornica ne mogu se obustaviti, sma­njivati ili mije­njati zbog toga što korisnik boravi ili prebiva na teritoriju druge države ugovornice.

2. Dava­nja koja se odnose na starosne i obite­ljske mirovine, kao i dava­nja zbog nesreće na poslu i profesionalne bolesti stečena prema belgijskom zakonodavstvu, isplaćivat će se hrvatskim držav­ljanima na teritoriju treće države pod istim uvjetima kao da se radi o belgijskim držav­ljanima koji prebivaju na teritoriju treće države.

3. Dava­nja za invalidnost, zbog nesreće na poslu i profesionalne bolesti kao i ona koja se odnose na starosne i obite­ljske mirovine stečene prema hrvatskom zakonodavstvu isplaćivat će se belgijskim držav­ljanima koji prebivaju na teritoriju treće države pod istim uvjetima kao da se radi o hrvatskim držav­ljanima koji prebivaju na teritoriju te treće države.

Članak 6.

ODREDBE O SMANJENJU ILI OBUSTAVI

Odredbe o sma­nje­nju ili obustavi dava­nja predviđene zakonodavstvom jedne države ugovornice u slučaju kumulira­nja dava­nja s drugim dava­njima ili drugim prihodima ili zbog obav­lja­nja profesionalne aktivnosti primje­njuju se na korisnike i kada su ta dava­nja ostvarena prema sustavu druge države, ili su prihodi ostvareni, ili se radi o profesionalnoj aktivnosti koja se obav­lja na teritoriju druge države. Međutim, ovo pravilo nije primje­njivo pri kumulira­nju dvaju dava­nja iste naravi.

Odje­ljak II.

ODREDBE O ZAKONODAVSTVU KOJE SE PRIMJENJUJE

Članak 7.

OPĆA PRAVILA

1. Osim odredaba iz članaka 8. do 11., zakonodavstvo koje se primje­njuje određeno je u skladu sa s­ljedećim odredbama:

a) osoba koja obav­lja profesionalnu aktivnost na teritoriju jedne države ugovornice podliježe zakonodavstvu te države;

b) osoba koja neprekidno obav­lja profesionalnu aktivnost na pomorskom brodu koji nosi zastavu jedne države ugovornice podliježe zakonodavstvu te države;

c) osoba koja putuje kopnom ili plovi u službi poduzeća, koje za račun nekog drugog ili za svoj račun, obav­lja međunarodni prijevoz putnika ili robe u že­ljezničkom, cestovnom, zračnom ili riječnom prometu, a koje ima svoje sjedište na teritoriju jedne države ugovornice, podliježe zakonodavstvu te države.

2. U slučaju istovremenog obav­lja­nja samostalne profesionalne aktivnosti u Belgiji i plaćenog zaposle­nja u Hrvatskoj, to zaposle­nje u Hrvatskoj izjednačava se sa plaćenim zaposle­njem u Belgiji u ci­lju utvrđiva­nja obveza koje proizlaze iz belgijskog zakonodavstva, a koja se odnose na socijalni status osoba koje obav­ljaju samostalnu djelatnost.

3. Osoba koja obav­lja samostalnu profesionalnu djelatnost na području jedne i druge države ugovornice podliježe samo zakonodavstvu države ugovornice na čijem teritoriju ona ima svoje prebivalište. Za utvrđiva­nje visine prihoda koji se uzimaju u obzir za plaća­nje doprinosa prema zakonodavstvu te države ugovornice, uzimaju se zarade ostvarene samostalnom djelatnošću na teritoriju obiju država ugovornica.

Članak 8.

POSEBNA PRAVILA

1. Osoba zaposlena u poduzeću koje ima sjedište na teritoriju jedne od država ugovornica, a koju je to poduzeće izaslalo da obav­lja poslove na teritoriju druge države ugovornice za račun tog poduzeća, ostaje kao i članovi obite­lji koji su s ­njom, pod zakonodavstvom prve države ugovornice kao da je ostala na ­njenom teritoriju pod uvjetom da predvid­ljiva djelatnost ne potraje duže od 24 mjeseca i da ona nije zamjena za drugu osobu kojoj je isteklo razdob­lje upućiva­nja.

2. Članak 7. stavak 1. b) ne primje­njuje se na osobu koja inače nije zaposlena na otvorenom moru ne­go u teritorijalnim vodama ili u nekoj luci jedne od država ugovornica na brodu koji nosi zastavu druge države. Primje­njivat će se, ovisno o slučaju, članak 7. stavak 1. a) ili stavak 1. ovoga članka.

3. Osobu zaposlenu u transportnom poduzeću sa sjedištem na teritoriju jedne od država ugovornica, a koja je izaslana na teritorij druge države ugovornice, ili koja je privremeno zaposlena ili radi kao putujuće osob­lje, kao i na članove obite­lji koje su s ­njom, podliježe zakonodavstvu države ugovornice na čijem teritoriju poduzeće ima svoje sjedište. Međutim, kada poduzeće, na teritoriju druge države ugovornice ima predstavništvo ili trajno zastupstvo, zaposlena osoba koja radi u predstavništvu ili zastupstvu podliježe zakonodavstvu države ugovornice na čijem se teritoriju nalazi, uz iznimku one osobe koja je upućena privremeno.

Članak 9.

DRŽAVNI SLUŽBENICI

Državni službenici i s ­njima izjednačene osobe jedne države ugovornice, koje su upućene na teritorij druge države ugovornice radi obav­lja­nja svoje­g posla kao i članovi ­njihovih obite­lji podliježu zakonodavstvu prve države ugovornice.

Članak 10.

ČLANOVI DIPLOMATSKIH MISIJA I KONZULARNIH UREDA

1. Držav­ljani države ši­ljate­ljice, upućeni u svojstvu članova diplomatske misije ili konzularnog ureda na teritorij države primate­ljice, podliježu zakonodavstvu države ši­ljate­ljice.

2. a) Osobe koje su kao članovi administrativnog i tehničkog osob­lja, kao konzularni službenici ili kao članovi pomoćnog osob­lja, zaposlene u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu države ši­ljate­ljice, a koje imaju prebivalište na teritoriju države primate­ljice, podliježu zakonodavstvu države primate­ljice.

b) Bez obzira na odredbu slova a), osobe koje su držav­ljani države ši­ljate­ljice mogu izabrati primjenu zakonodavstva te države. Ovaj se izbor mora obaviti u roku od šest mjeseci od početka zaposle­nja ili stupa­nja na snagu ovog Ugovora.      

3. Kada diplomatska misija ili konzularni ured države ši­ljate­ljice zapoš­ljava osobe koje, u smislu stavka 2. ovoga članka, podliježu zakonodavstvu države primate­ljice, misija, odnosno ured, vodi računa o obvezama poslodavaca u smislu zakonodavstva države primate­ljice.

4. Odredbe stavka 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primje­njuju na osobe zaposlene u privatnoj službi kod osobe navedene u stavku 1. ovoga članka.

5. Odredbe stavka 1. do 4. ovoga članka ne primje­njuju se na počasne članove konzularnog ureda niti na osobe koje su privatno zaposlene kod tih osoba.

6. Odredbe ovoga članka također se primje­njuju na članove obite­lji osoba navedenih u stavcima 1. do 4., koje žive s ­njima u domaćinstvu, osim ako i oni sami ne obav­ljaju profesionalnu djelatnost.

Članak 11.

IZUZEĆE

Nadležna tijela mogu dogovorno, u interesu nekih osiguranika ili određenih kate­gorija osiguranika utvrditi iznimke od primjene odredaba članka 7. do 10.

Odje­ljak III.

POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA DAVANJA

Poglav­lje 1.

BOLEST I MAJČINSTVO

Članak 12.

Za stjeca­nje, održava­nje ili ponovno prizna­nje prava na dava­nje i za traja­nje tog dava­nja zbrajaju se razdob­lja osigura­nja navršena prema zakonodavstvu svake države ugovornice ako se ne preklapaju.

Članak 13.

1. Osoba koja ima pravo na dava­nje u naravi prema zakonodavstvu jedne države ugovornice i čije je sta­nje takvo da zahtijeva hitnu zdravstvenu zaštitu za vrijeme boravka na teritoriju druge države ugovornice, koristi dava­nja u naravi na teritoriju druge države ugovornice.

2. Dava­nja u naravi pruža, na teret nadležnog nosite­lja, nosite­lj mjesta boravka, prema propisima koje on primje­njuje. Međutim, traja­nje pruža­nja dava­nja određuje zakonodavstvo nadležne države.

3. Stavak 1. ne primje­njuje se:

a) kada osoba dođe bez odobre­nja nadležnog nosite­lja na teritorij druge države ugovornice radi korište­nja određenog liječničkog tretmana;

b) osim u slučaju apsolutne hitnosti, na proteze, na pomagala i na druga dava­nja u naravi veće vrijednosti o čemu su nadležna tijela zajedničkim dogovorom sastavila popis.

4. Nosite­lj u mjestu boravka utvrđuje hitnost iz stavka 1. i apsolutnu hitnost iz stavka 3.

Članak 14.

1. Osoba koja ima pravo na dava­nja u naravi prema zakonodavstvu jedne od država ugovornica i koja prebiva na teritoriju druge države ugovornice, koristi dava­nja u naravi na teritoriju te druge države ugovornice.

2. Članovi obite­lji osobe koja podliježe zakonodavstvu jedne od država ugovornica i koji prebivaju na teritoriju druge države ugovornice koriste dava­nja u naravi na teritoriju ove druge države ugovornice.

3. Dava­nja u naravi pruža, na teret nadležnog nosite­lja, nosite­lj mjesta prebivališta, prema propisima koje on primje­njuje.

4. Stavak 2. i 3. ne primje­njuju se na članove obite­lji ako imaju pravo na dava­nja u naravi prema zakonodavstvu države ugovornice na čijem teritoriju prebivaju.

Članak 15.

1. Osoba koja, u smislu članka 8. ili 11., podliježe zakono­dav­stvu jedne države ugovornice, kao i članovi obite­lji koji su s ­njom, koriste dava­nja u naravi za vrijeme cijelog traja­nja boravka na teritoriju druge države ugovornice.

2. Dava­nja u naravi pruža, na teret nadležnog nosite­lja, nosite­lj mjesta boravka prema propisima koje on primje­njuje.

Članak 16.

1. Korisnik invalidskih naknada, mirovina ili renta, koje su priznate prema zakonodavstvu obiju država ugovornica, koristi za sebe i za članove svoje obite­lji dava­nja u naravi u skladu sa zakonodavstvom države na čijem teritoriju prebiva, i na teret nadležnog nosite­lja te države.

2. Korisnik invalidske naknade, mirovine ili rente, koja je priznata isk­ljučivo na teme­lju zakonodavstva jedne od država ugovornica, koji prebiva na teritoriju druge države ugovornice, koristi za sebe i za članove svoje obite­lji dava­nja u naravi. Dava­nja u naravi pruža, na teret nadležnog nositelja, nosite­lj mjesta prebivališta prema propisima koje on primje­njuje.

Članak 17.

Osobe navedene u članku 14. stavku 2. i članku 16. stavku 2. koje borave na teritoriju nadležne države ugovornice koriste dava­nja u naravi na teritoriju te države, na ­njen teret i prema odredbama koje primje­njuje nosite­lj mjesta boravka.

Članak 18.

1. Stvarnu visinu dava­nja u naravi, pruženu u skladu s odred­bama članka 13., 14., 15. i 16. stavka 2., nadoknađuje nadležni nosite­lj nosite­lju koji je pružio navedena dava­nja, na način predviđen Administrativnim sporazumom.

2. Nadležna tijela mogu se dogovorno odreći potpunog ili djelomičnog nadoknađiva­nja ili međusobno dogovoriti drukčiji način međusobnog nadoknađiva­nja osim predviđenog u stavku 1. ovoga članka.

Članak 19.

1. Osoba koja ispu­njava uvjete predviđene zakonodavstvom nadležne države za prizna­nje prava na dava­nja u novcu, uzimajući u obzir, ako je to potrebno, odredbe članka 12., ima pravo na ova dava­nja iako se nalazi na teritoriju druge države. Dava­nja u novcu pruža izravno nadležni nosite­lj. Korisnik dava­nja u novcu iz osigura­nja za bolest i majčinstvo može boraviti na teritoriju druge države ugovornice uz prethodno odobre­nje nadležnog nosite­lja.

2. Korisnik dava­nja u novcu prema zakonodavstvu jedne države ugovornice može i da­lje zadržati pravo na korište­nje tih dava­nja, ako preseli svoje prebivalište na teritorij druge države ugovornice. Država koja je dužna isplaćivati dava­nja može zahtijevati za prese­lje­nje prebivališta prethodno odobre­nje nadležnog nosite­lja. Međutim, ovo odobre­nje može se odbiti samo ako se prese­lje­nje ne savjetuje zbog utvrđenih medicinskih razloga.

Poglav­lje 2.

NESREĆE NA POSLU I PROFESIONALNE BOLESTI

Članak 20.

1. Osoba koja, zbog nesreće na poslu ili profesionalne bolesti, ima pravo na dava­nja u naravi u skladu sa zakonodavstvom jedne države ugovornice, koristi, u slučaju boravka ili prebivališta na teritoriju druge države ugovornice, dava­nja u naravi.

2. Dava­nja u naravi pruža na teret nadležnog nosite­lja, nosite­lj mjesta boravka ili prebivališta prema odredbama koje on primje­njuje. Međutim, traja­nje pruža­nja dava­nja određuje se prema zakonodavstvu nadležne države.

Članak 21.

1. Stvarnu visinu dava­nja u naravi koja su pružena u smislu članka 20. nadoknađuje nadležni nosite­lj nosite­lju koji je pružio dava­nja na način predviđen Administrativnim sporazumom.

2. Nadležna tijela mogu se dogovorno odreći potpunog ili djelomičnog nadoknađiva­nja ili međusobno dogovoriti drukčiji način međusobnog nadoknađiva­nja osim predviđenog u stavku 1. ovoga članka.

Članak 22.

Ako zakonodavstvo jedne države ugovornice podrazumijeva ili izričito predviđa da se za procjenu stup­nja nesposobnosti uzimaju u obzir prijaš­nje nesreće na poslu ili profesionalne bolesti, smatra se da su prijaš­nje nesreće na poslu i profesionalne bolesti koje su nastale prema zakonodavstvu druge države ugovornice nastale prema zakonodavstvu prve države ugovornice.

Članak 23.

1. Ako je žrtva profesionalne bolesti bila zaposlena prema zakonodavstvu obiju država ugovornica na poslovima koji su mogli uzrokovati tu bolest, dava­nja koja će žrtva ili na­dživjeli članovi obite­lji ostvariti priznaju se isk­ljučivo prema zakonodavstvu države ugovornice na čijem je teritoriju bilo pos­ljed­nje zaposle­nje i pod uvjetom da zainteresirani ispu­njava uvjete predviđene tim zakonodavstvom, uzimajući u obzir, ako je to potrebno, odredbu stavka 2.

2. Ako je prizna­nje prava na dava­nje zbog profesionalne bolesti prema zakonodavstvu jedne države ugovornice uvjetovano či­njenicom da je bolest medicinski utvrđena prvi put na ­njenom teritoriju, smatra se da je ovaj uvjet ispu­njen ako je bolest utvrđena prvi put na teritoriju druge države ugovornice.

Članak 24.

Kada, u slučaju pogorša­nja profesionalne bolesti, osoba koja koristi ili je koristila dava­nja zbog profesionalne bolesti u smislu zakonodavstva jedne od država ugovornica podnese zahtjev za dava­nje za profesionalnu bolest iste vrste u smislu zakonodavstva druge države ugovornice, primje­njuju se s­ljedeća pravila:

a) Ako osoba nije bila zaposlena na teritoriju druge države na poslovima koji su mogli uzrokovati ili pogoršati profesionalnu bolest, nadležni nosite­lj prve države ugovornice obvezan je pružati dava­nja, imajući u vidu pogorša­nje sta­nja prema odredbama zakonodavstva koje on primje­njuje;

b) Ako je osoba bila zaposlena na teritoriju druge države ugovornice na poslovima koji su mogli uzrokovati ili pogoršati profesionalnu bolest, nadležni nosite­lj prve države ugovornice obvezan je, ne uzimajući u obzir pogorša­nje, pružati dava­nja prema odredbama zakonodavstva koje on primje­njuje; nadležni nosite­lj druge države ugovornice priznaje osobi dodatak čija se visina utvrđuje prema zakonodavstvu te države i koji je jednak razlici između dava­nja koje bi pripadalo nakon pogorša­nja i dava­nja koje je pripadalo prije pogorša­nja.

Poglav­lje 3.

STAROST, SMRT I INVALIDNOST

DIO I.
POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA BELGIJSKA DAVANJA
A – Osigura­nje za starost i smrt

Članak 25.

1. Osim odredbe stavka 2., razdob­lja osigura­nja i izjed­na­č­e­na razdob­lja, navršena u skladu s hrvatskim zakonodavstvom o mirovinskom osigura­nju, zbrajaju se, ako je to potrebno, pod uvjetom da se ne preklapaju s razdob­ljima osigura­nja navršenim prema belgijskom zakonodavstvu u ci­lju stjeca­nja, održava­nja ili ponovnog prizna­nja prava na dava­nja.

2. Kada belgijsko zakonodavstvo uvjetuje pravo na neka dava­nja či­njenicom da su razdob­lja osigura­nja navršena u određenom zva­nju, za prizna­nje prava na ta dava­nja zbrajaju se samo razdob­lja osigura­nja ili izjednačena razdob­lja navršena u istom zva­nju u Hrvatskoj.

3. Kada belgijsko zakonodavstvo uvjetuje pravo na neka dava­nja či­njenicom da su razdob­lja osigura­nja navršena u određenom zva­nju i kada ta razdob­lja nisu dovela do prizna­nja prava na takva dava­nja, navedena razdob­lja smatraju se pravova­ljanim za prizna­nje prava na dava­nja iz opće­g sustava osigura­nja radnika.

Članak 26.

1. Kada osoba ispu­njava uvjete koje traži belgijsko zakonodavstvo za prizna­nje prava na dava­nja, bez zbraja­nja, belgijski nosite­lj obračunava pravo na dava­nje na teme­lju razdob­lja osigura­nja navršenih u Belgiji i samo na teme­lju belgijskog zakonodavstva. Navedeni nosite­lj također obračunava visinu dava­nja na teme­lju primjene odredaba stavka 2. slova a) i b). U obzir se uzima samo najveća svota.

2. Ako osoba ima pravo na dava­nje na teme­lju belgijskog zakonodavstva samo u slučaju zbraja­nja u skladu s člankom 25., primje­njuju se s­ljedeće odredbe:

a) belgijski nosite­lj obračunava teoretsku svotu dava­nja koja bi pripadala da su sva razdob­lja osigura­nja, navršena u smislu zakonodavstva obiju država ugovornica, bila navršena isk­ljučivo prema zakonodavstvu koje on primje­njuje:

b) zatim belgijski nosite­lj obračunava stvarnu svotu dava­nja na teme­lju svote iz slova a) koju određuje razmjerno traja­nju razdob­lja osigura­nja navršenih samo u smislu zakonodavstva koje on primje­njuje i ukupno zbrojenih razdob­lja osigura­nja u smislu slova a).

B – Osigura­nje za slučaj invalidnosti

Članak 27.

1. Za stjeca­nje, održava­nje ili ponovno prizna­nje prava na dava­nja odgovarajuće se primje­njuju odredbe članka 25.

2. Pravo na invalidsko dava­nje priznaje se osobi koja u trenutku nastanka invalidnosti podliježe hrvatskom zakonodavstvu o mirovinskom osigura­nju ili koja je korisnik invalidske mirovine prema tom zakonodavstvu, a koja je prethodno navršila razdob­lja osigura­nja prema belgijskom zakonodavstvu.

Članak 28.

1. Ako pravo na belgijsko invalidsko dava­nje postoji samo uz zbraja­nje razdob­lja osigura­nja navršenih u Hrvatskoj i u Belgiji u smislu članka 27., visina se dava­nja utvrđuje u skladu s člankom 26. stavkom 2.

2. Kada pravo na belgijsko invalidsko dava­nje postoji bez da je nužno primijeniti odredbu članka 27. i ako je ukupan zbroj hrvatskog i belgijskog dava­nja obračunat u smislu stavka 1. ovoga članka, ma­nji od visine dava­nja obračunatog na teme­lju samo belgijskog zakonodavstva, nadležni belgijski nosite­lj priznaje pravo na dodatak u visini razlike između navedenih dviju svota dava­nja i visine koja pripada samo u smislu belgijskih pravnih propisa.

Članak 29.

Bez obzira na odredbu članka 27., u slučajevima predvi­đe­nim u članku 28. stavku 1., belgijski nosite­lj neće priznati pravo na nikakvo dava­nje, ako ukupna razdob­lja osigura­nja navršena prema belgijskom zakonodavstvu, prije nastupa osiguranog slu­čaja, ne iznose godinu dana.

Članak 30.

1. Bez obzira na odredbe članka 25. stavka 1. i članka 28. stavka 2., pravo na invalidska dava­nja radnika koji su bili zaposleni u rudnicima ili kamenolomima uz rad pod zem­ljom u Belgiji i u Hrvatskoj, utvrđuje se prema odredbama članka 26., kada uzi­majući u obzir zbraja­nje razdob­lja u tom ci­lju, ovi radnici ispu­njavaju uvjete predviđene posebnim belgijskim zakonodavstvom o invalidnosti rudara i s ­njima izjednačenih radnika.

2. Za primjenu stavka 1., s razdob­ljima stvarnog ili izjed­na­čenog rada u belgijskim rudnicima ili kamenolomima uz rad pod zem­ljom, zbrajaju se razdob­lja osigura­nja u istom zanima­nju na­vršena na području Hrvatske, kako za stjeca­nje tako i za odre­điva­nje prava.

3. Ako, i uz zbraja­nje razdob­lja, zainteresirani ne ispu­njava uv­jete za prizna­nje prava na dava­nje predviđene posebnim belgij­skim zakonodavstvom o invalidnosti rudara i s ­njima izjed­na­čenih radnika, stvarna ili izjednačena razdob­lja rada u belgijskim rudnicima ili kamenolomima uz rad pod zem­ljom, uzimaju se u obzir za prizna­nje prava na dava­nje u općem invalid­skom sustavu radnika.

Članak 31.

Korisnik invalidskog dava­nja prema belgijskom zakonodavstvu zadržava pravo na to dava­nje za vrijeme boravka u drugoj državi ugovornici, ako je ovaj boravak prethodno odobrio nadležni belgijski nosite­lj. Međutim, ovo se odobre­nje može uskratiti samo ako bi boravak bio u vrijeme kada, u smislu belgijskog zakonodavstva, nadležni belgijski nosite­lj mora izvršiti procjenu ili kontrolni pre­gled zdravstvenog sta­nja korisnika.

C – Zajedničke odredbe

Članak 32.

1. Ako se zbog poveća­nja troškova života, promjene razine zarada ili drugih promjena, hrvatska starosna, obite­ljska ili invalidska dava­nja povećavaju u određenom postotku ili za određenu svotu, belgijska se dava­nja ne preračunavaju.

2. U slučaju promjene načina utvrđiva­nja ili pravila obračuna starosnih, obite­ljskih ili invalidskih dava­nja, izvršit će se novi obračun belgijskih dava­nja u skladu s člankom 26. ili 28.

DIO 2.
POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA HRVATSKA DAVANJA
Osigura­nje za starost, invalidnost i smrt

Članak 33.

1. Ako je to potrebno radi stjeca­nja, održava­nja ili ponovnog prizna­nja prava na dava­nje razdob­lja osigura­nja navršena prema belgijskom zakonodavstvu zbrajaju se, pod uvjetom da se ne preklapaju, s razdob­ljima osigura­nja navršenim prema hrvatskom zakonodavstvu.

2. Ako i pored primjene stavka 1. ovoga članka osoba ne ispu­njava uvjete za stjeca­nje prava na dava­nje, zbrajaju se razdob­lja osigura­nja koja je ta osoba navršila u trećoj državi s kojom su obje države ugovornice vezane odvojenim ugovorima o socijalnom osigura­nju u kojima se predviđa zbraja­nje razdob­lja osigura­nja. Ako je samo Hrvatska povezana ugovorom o socijalnom osigura­nju s trećom državom, a koji se odnosi i na tu osobu, zbrajaju se razdob­lja osigura­nja koja je ta osoba navršila prema zakonodavstvu treće države.

3. Kada se prema hrvatskom zakonodavstvu razdob­lje u kojem mora biti navršeno određeno traja­nje razdob­lja osigura­nja produžuje za razdbo­lje nezaposlenosti, služe­nja vojnog roka ili nekog drugog zakonom opravdanog razloga tada se to razdob­lje produžuje i za odgovarajuće razdob­lje navršeno u Belgiji.

4. Bez obzira na odredbe ovoga članka, hrvatski nosite­lj neće priznati nikakvo dava­nje ako ukupno hrvatsko razdob­lje osigura­nja ne iznosi godinu dana.

Članak 34.

1. Ako primjenom članka 33. osoba ispu­njava uvjete za stjeca­nje, održava­nje i ponovno prizna­nje prava na dava­nja hrvat­ski nosite­lj određuje pripadajuću svotu dava­nja samo prema hr­vat­skim razdob­ljima osigura­nja, u skladu s hrvatskim zakonodavstvom.

2. Ako osoba ima pravo na belgijsko dava­nje na starost, na­d­živjele ili invalidnost, dava­nje na koje ima pravo prema stavku 1. se ne preračunava.

Poglav­lje 4.
DOPLATAK ZA DJECU 

Članak 35.

1. Ako zakonodavstvo jedne države ugovornice uvjetuje stjeca­nje prava na dava­nje navršenim razdob­ljem osigura­nja, nosite­lj koji primje­njuje to zakonodavstvo uzima u obzir, ako je to potrebno, u ci­lju zbraja­nja, razdob­lja osigura­nja navršena prema zakonodavstvu druge države ugovornice, kao da su ta razdob­lja navršena prema zakonodavstvu prve države ugovornice.

2. Osobe koje podliježu zakonodavstvu jedne od država ugovornica imaju za djecu koja prebivaju na teritoriju druge države ugovornice pravo na doplatak za djecu predviđen zakonodavstvom prve države ugovornice.

3. Korisnik starosne mirovine ili rente, invalidske mirovine, rente za nesreću na poslu ili profesionalnu bolest u smislu zakonodavstva jedne države ugovornice ima za djecu koja prebivaju na teritoriju druge države ugovornice pravo na doplatak za djecu predviđen zakonodavstvom prve države ugovornice.

4. Korisnik mirovina ili renti priznatih u smislu zakonodavstva obiju država ugovornica ima za djecu koja prebivaju na teritoriju druge države ugovornice različitog od onog na kojem prebiva korisnik, pravo na doplatak za djecu predviđen zakonodavstvom države ugovornice u kojoj prebiva korisnik mirovina ili renti.

5. Siroče umrlog radnika koje podliježe zakonodavstvu jedne države ugovornice i koje prebiva na teritoriju druge države ugovornice ima pravo na doplatak za djecu predviđen zakonodavstvom države ugovornice kojem je pos­ljed­njem podlije­gao umrli radnik i pod uvjetima koje predviđa to zakonodavstvo.

6. Nezaposleni radnik koji prima dava­nje za nezaposlenost na teme­lju zakonodavstva jedne države ugovornice ima za djecu ko­ja prebivaju na teritoriju druge države ugovornice pravo na do­platak za djecu predviđen zakonodavstvom prve države ugovornice.

Poglav­lje 5.
NEZAPOSLENOST

Članak 36.

1. Ako zakonodavstvo jedne države ugovornice uvjetuje stjeca­nje, održava­nje ili ponovno prizna­nje prava na dava­nja navršenim razdob­ljem osigura­nja ili zaposle­nja, nosite­lj koji primje­njuje to zakonodavstvo uzima u obzir, ako je to potrebno, u ci­lju zbraja­nja, razdob­lja osigura­nja ili zaposle­nja u svojstvu zaposlenika prema zakonodavstvu druge države ugovornice, kao da su razdob­lja osigura­nja ili zaposle­nja navršena prema zakonodavstvu koje on primje­njuje.

2. Nosite­lj države ugovornice čije zakonodavstvo uvjetuje stjeca­nje, održava­nje ili ponovno prizna­nje prava na dava­nja navrše­njem razdob­lja osigura­nja, uzima u obzir razdob­lja zaposle­nja navršena u drugoj državi ugovornici samo pod uvjetom da bi se ova razdob­lja smatrala razdob­ljima osigura­nja da su navršena prema zakonodavstvu koje on primje­njuje.

3. Primjena odredaba stavka 1. i 2. ovoga članka uvjetovana je či­njenicom da je pos­ljed­nje zaposle­nje imenovanog, a u slučaju stavka 2., pos­ljed­nje razdob­lje osigura­nja navršeno prema zakonodavstvu države ugovornice od koje se traži dava­nje i da je navršio prema tom zakonodavstvu profesionalnu aktivnost u svojstvu zaposlenika kroz najma­nje dvadesetšest tjedana u pos­ljed­njih dvanaest mjeseci prije podnoše­nja zahtjeva. Stavak 1. primje­njuje se, bez obzira na prekid zaposle­nja, bez kriv­nje zaposlenog, prije navršetka dvadesetšest tjedana, ako je to zaposle­nje trebalo trajati duže.

Članak 37.

1. U slučaju primjene odredaba članka 36. nadležni nosite­lj sma­njuje traja­nje dava­nja za razdob­lje u kojem je nadležni belgijski nosite­lj isplatio dava­nja tijekom pos­ljed­njih dvanaest mjeseci koji prethode zahtjevu za dava­nje.

2. U slučaju primjene odredaba članka 36. nadležni belgijski nosite­lj uzima u obzir, ako je to slučaj, za utvrđiva­nje traja­nja prava i visinu dava­nja, razdob­lje u kojem je nadležni hrvatski nosite­lj isplatio dava­nja i to najviše od dvanaest mjeseci u granicama utvrđenim zakonodavstvom koje on primje­njuje.

Odje­ljak IV.
RAZNE ODREDBE

Članak 38.

ODGOVORNOST NADLEŽNIH TIJELA

Nadležna tijela:

a) utvrđuju Administrativnim sporazumom potrebne mjere za primjenu ovog Ugovora i imenuju tijela za vezu i nadležne nosite­lje, nosite­lje mjesta prebivališta i mjesta boravka;

b) utvrđuju postupke uzajamne administrativne pomoći uk­ljučujući način plaća­nja troškova vezanih uz pribav­lja­nje liječ­nič­kih, administrativnih i drugih potvrda potrebnih za primjenu ovog Ugovora;

c) neposredno se izvještavaju o mjerama poduzetim za primjenu ovog Ugovora;

d) izvještavaju se u najkraćem roku i neposredno o izmjenama svojih zakonodavstava koje bi mogle utjecati na primjenu ovog Ugovora.

Članak 39.

ADMINISTRATIVNA SURADNJA

1. Za primjenu ovog Ugovora, nadležna tijela kao i nadležni nosite­lji svake države ugovornice pružaju jedni drugima uzajamne usluge, kao da se radi o primjeni vlastitog zakonodavstva. Ova je pomoć u načelu besplatna, međutim, nadležna tijela se mogu dogovoriti o nadoknadi određenih troškova.

2. Liječničke pre­glede osoba koje imaju prebivalište ili boravak na području druge države ugovornice obav­lja nosite­lj mjesta prebivališta ili boravka, na zahtjev i na teret nadležnog nosite­lja. Troškovi liječničkih pre­gleda se ne nadoknađuju, ako su obav­ljeni u interesu nosite­lja obiju država ugovornica.

3. Za primjenu ovog Ugovora, nadležna tijela i nadležni no­site­lji država ugovornica mogu se izravno međusobno dopisivati, kao i sa svim osobama bez obzira gdje prebivaju. Dopisiva­nje se može obav­ljati na jednom od službenih jezika država ugovornica.

Članak 40.

TAKSE I OSLOBAĐANJA OD OVJERE

1. Oslobađa­nje ili sma­nje­nje pristojbi, taksenih maraka, os­lo­­bađa­nje od re­gistrira­nja predviđeno zakonodavstvom jedne dr­ža­ve ugovornice za isprave ili dokumente koje treba priložiti za primjenu zakonodavstva te države, vrijedi i za analogne isprave koje treba priložiti za primjenu zakonodavstva druge države ugovornice.

2. Sve isprave i dokumenti koje je potrebno priložiti za primjenu ovog Ugovora oslobađaju se ovjere od strane diplomatskih misija ili konzularnih ureda.

Članak 41.

ZAHTJEVI, IZJAVE I ŽALBE

1. Zahtjevi, izjave ili žalbe koje treba podnijeti u smislu zakonodavstva jedne države ugovornice, u određenom roku, nekom tijelu, nosite­lju ili sudskoj vlasti te države ugovornice, smatraju se podnijetim u istom roku, ako su podnijeti nadležnom tijelu, nosite­lju ili sudu druge države ugovornice. U tom slučaju, to tijelo, nosite­lj ili sud bez odlaga­nja te zahtjeve, izjave ili žalbe dostav­lja tijelu, nosite­lju ili sudu prve države ugovornice bilo izravno, bilo putem nadležnih tijela država ugovornica. Datum kada su ti zahtjevi, izjave ili žalbe podnijeti tijelu, nosite­lju ili sudu druge države ugovornice smatra se datumom podnoše­nja zahtjeva nadležnom tijelu, nosite­lju ili sudu.

2. Zahtjev za dava­nje podnijet nadležnom nosite­lju jedne dr­ža­ve ugovornice, vrijedi istodobno i kao zahtjev podnijet za od­go­va­rajuće dava­nje nadležnom nosite­lju druge države ugovornice.

3. Zahtjev ili dokument ne smije se odbiti zbog toga jer je napisan na službenom jeziku druge države ugovornice.

Članak 42.

ISPLATA DAVANJA

1. Nosite­lji nadležni za pruža­nje dava­nja prema odredbama ovog Ugovora isplaćuju dava­nja u valuti koja vrijedi u ­njihovoj državi.

2.  Doznake korisnicima na teme­lju ovog Ugovora ša­lju se u drugu državu u skladu sa sporazumom o plaća­njima koji vrijedi između dviju država ugovornica.

3. Odredbe o zakonodavstvu jedne države ugovornice o kontroli mije­nja­nja valuta ne mogu biti zapreka za transfer novčanih dava­nja koja proizlaze iz primjene ovog Ugovora.

Članak 43.

RJEŠAVANJE SPOROVA

Sporove između nosite­lja, pri primjeni i tumače­nju ovog Ugovora, rješavaju nadležna tijela dogovorno.

Članak 44.

POTRAŽIVANJE PREPLAĆENIH SVOTA DAVANJA

1. Ako je prilikom prizna­nja ili revizije prava na dava­nja u smislu ovog Ugovora, nosite­lj jedne države ugovornice isplatio korisniku veću svotu dava­nja od one koja korisniku pripada, taj nosite­lj može od nadležnog nosite­lja druge države ugovornice zatražiti zadržava­nje više isplaćene svote od zaostataka koje taj nosite­lj treba isplatiti korisniku. Način primjene ove odredbe bit će sporazumno dogovoren između nadležnih belgijskih i hrvatskih tijela. Ako se veća svota koja je isplaćena ne može nadoknaditi iz zaostataka, primijenit će se odredba stavka 2.

2. Ako je nosite­lj jedne države ugovornice isplatio korisniku svotu na koju on nije imao pravo, taj nosite­lj može, pod uvjetima i ograniče­njima predviđenim zakonodavstvom koje on primje­njuje, zatražiti od nosite­lja druge države ugovornice da zadrži tu svotu od svota dava­nja koje on isplaćuje korisniku. Ovaj pos­ljed­nji nosite­lj zadržava isplaćenu svotu pod uvjetima po kojima je takva kompenzacija dozvo­ljena zakonodavstvom koje on primje­njuje, kao da se radi o svotama dava­nja koje je sam isplatio i tako zadržanu svotu transferira nosite­lju vjerovniku.

Odje­ljak V.

PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 45.

Osigurani slučajevi nastali prije stupa­nja na snagu ovog Ugovora

1. Ovaj se Ugovor primje­njuje i na osigurane slučajeve nastale prije ­nje­govog stupa­nja na snagu.

2. Ovaj Ugovor ne daje pravo na nikakvo dava­nje za razdob­lja prije ­nje­govog stupa­nja na snagu.

3. Sva razdob­lja osigura­nja navršena prema zakonodavstvu jedne od država ugovornica, prije stupa­nja na snagu ovog Ugovora, uzimaju se u obzir za utvrđiva­nje prava na dava­nje, prema ovome Ugovoru.

4. Ovaj se Ugovor ne primje­njuje na prava koja su namirena prizna­njem prava na paušalnu naknadu ili povratom doprinosa.

Članak 46.

REVIZIJA, ZASTARA, GUBITAK PRAVA

1. Dava­nje koje nije isplaćeno ili koje je obustav­ljeno zbog držav­ljanstva zainteresirane osobe ili zbog prebivališta na području države ugovornice različite od one u kojoj se nalazi nosite­lj dužnik, bit će isplaćeno ili ponovno stav­ljeno u tečaj stupa­njem na snagu ovog Ugovora, a na zahtjev zainteresirane osobe.

2. Prava koja su priznata prije stupa­nja na snagu ovog Ugovora, pravo na mirovinu ili rentu, revidirat će se, na zahtjev zainteresirane osobe, u skladu s odredbama ovog Ugovora. Ni u kom slučaju revizija ne smije dovesti do sma­nje­nja dosadaš­njih prava korisnika.

3. Ako je zahtjev iz stavka 1. ili 2. ovog članka podnijet u roku od dvije godine od dana stupa­nja na snagu ovog Ugovora, prava se priznaju od tog datuma, s tim da se odredbe zakonodav­stva jedne ili druge države ugovornice o zastari ili gubitku prava ne mogu primje­njivati na zainteresirane osobe.

4. Ako je zahtjev iz stavka 1. ili 2. ovoga članka podnijet nakon isteka roka od dvije godine nakon stupa­nja na snagu ovog Ugovora, prava kod kojih nije došlo do zastare priznaju se od dana podnoše­nja zahtjeva, uz rezervu povo­ljnijih odredaba zakonodavstva države ugovornice o kojoj se radi.

Članak 47.

TRAJANJE UGOVORA

Ovaj se Ugovor sklapa na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može Ugovor otkazati pisanim putem, pridržavajući se otkaznog roka od 12 mjeseci.

Članak 48.

JAMSTVO STEČENIH PRAVA ILI PRAVA KOJA SU U STJECANJU

U slučaju otkaza ovog Ugovora, jamče se prava i isplate stečenih dava­nja u skladu s ovim Ugovorom. Države ugovornice će se dogovoriti o pravima koja su u stjeca­nju.

Članak 49.

STUPANJE NA SNAGU

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu prvi dan treće­g mjeseca nakon datuma primitka obavijesti kojom pos­ljed­nja od dvije države ugovornice obavještava drugu državu ugovornicu da su ispu­njene sve zakonske formalnosti u svezi stupa­nja ovog Ugovora na snagu.

2. Danom stupa­nja na snagu ovog Ugovora, u odnosima između Republike Hrvatske i Kra­ljevine Belgije, Konvencija o socijalnom osigura­nju između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Kra­ljevine Belgije potpisana 1. studenoga 1954. prestaje važiti i zamje­njuje se ovim Ugovorom.

3. Ovaj Ugovor se također primje­njuje na osobe koje podliježu ili su podlije­gale zakonodavstvu jedne ili obiju država ugovornica i koje su držav­ljani jedne od država nas­ljednica bivše S.F.R. Jugoslavije, kao i na članove njihovih obite­lji i ­njihove na­d­živjele članove.

U potvrdu navedenog opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.

Sastav­ljeno u Bruxellesu, dana 31. listopada 2001. u dva iz­vornika, na hrvatskom, nizozemskom i francuskom jeziku; sva tri teksta su jednako vjerodostojna.

  Za Republiku Hrvatsku       Za Kra­ljevinu Belgiju

     Ivica Račan, v. r.         Guy Verhofstadt, v. r.

     Predsjednik Vlade             Predsjednik Vlade
    Republike Hrvatske            Kra­ljevine Belgije

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva.

Članak 4.

Na dan stupa­nja na snagu ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi.

Podaci o stupa­nju Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona na snagu objavit će se u skladu s odredbom članka 30. stav­ka 3. Zakona o sklapa­nju i izvršava­nju međunarodnih ugovora, nakon ­nje­gova stupa­nja na snagu.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 504-02/02-01/02
Zagreb, 3. srp­nja 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.