HRVATSKI SABOR

116

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I VELIKOG VOJVODSTVA LUKSEMBURGA O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Ugovora između Republike Hrvatske i Velikog Vojvodstva Luksemburga o socijalnom osigura­nju, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 3. srp­nja 2002.

Broj: 01-081-02-2619/2
Zagreb, 8. srp­nja 2002.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.  

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I VELIKOG VOJVODSTVA LUKSEMBURGA O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Velikog Vojvodstva Luksemburga o socijalnom osigura­nju, potpisan u Luksemburgu 17. svib­nja 2001. u izvorniku na hrvatskom i francuskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I VELIKOG VOJVODSTVA LUKSEMBURGA
O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Republika Hrvatska i Veliko Vojvodstvo Luksemburga potaknuti že­ljom da urede uzajamne odnose između dviju država na području socijalnog osigura­nja, odlučili su zak­ljučiti Ugovor o socijalnom osigura­nju te su se sporazumjeli o s­ljedećem:

Odje­ljak I.
OPĆE ODREDBE

Članak 1.

DEFINICIJE

(1) Za primjenu ovog Ugovora:

a) izraz »zakonodavstvo« znači zakone, propise i statutarne odredbe, koje se odnose na grane socijalnog osigura­nja navedene u članku 2. stavku 1. ovog Ugovora;

b) izraz »nadležno tijelo« znači

i) što se tiče Republike Hrvatske, Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva;

ii) što se tiče Velikog Vojvodstva Luksemburga, ministra socijalnog osigura­nja;

c) izraz »nosite­lj« znači ustanovu ili tijelo nadležno za primjenu cijelog ili djelomičnog zakonodavstva navedenog u članku 2. stavku 1. ovog Ugovora;

d) izraz »nadležni nosite­lj« znači ustanovu u kojoj je zainteresirana osoba osigurana u trenutku podnoše­nja zahtjeva za dava­nje ili ustanovu iz koje zainteresirana osoba ima pravo na dava­nja;

e) izraz »prebivalište« znači mjesto uobičajenog boravka osobe u kojem ona ima namjeru stalno živjeti;

f) izraz »boravak« znači privremeni boravak na teritoriju jedne ugovorne stranke osobe koja ima svoje prebivalište na teritoriju druge ugovorne stranke; smatra se da su osobe na školova­nju i osobe koje se nalaze na stručnom usavršava­nju, radi postiza­nja službeno priznate stručne spreme, na privremenom boravku u ugovornoj stranci na čijem se teritoriju školuju ili su na stručnom usavršava­nju;

g) izraz »razdob­lja osigura­nja« znači razdob­lja uplaćenih doprinosa ili razdob­lja zaposle­nja ili profesionalne aktivnosti na način kako su definirana ili priznata kao razdob­lja osigura­nja prema zakonodavstvu u kojem su navršena ili se smatraju navršenim, kao i sva izjednačena razdob­lja, ako ih to zakonodavstvo priznaje kao jednakovrijedne s razdob­ljima osigura­nja;

h) izraz »dava­nja« znači sva novčana dava­nja i dava­nja u naravi i mirovine i rente, uk­ljučujući sve sastavne dijelove predviđene zakonodavstvima navedenim u članku 2. ovog Ugovora, revalorizacijska poveća­nja ili dopunske naknade, kao i paušalna dava­nja koja mogu zamje­njivati mirovine ili rente ili isplate izvršene s naslova povrata doprinosa;

i) izraz »obite­ljska dava­nja« znači sva dava­nja u novcu i u naravi koje predviđa zakonodavstvo koje primje­njuje nadležna ugovorna stranka;

j) izraz »članovi obite­lji« znači osobe utvrđene ili priznate kao članovi obite­lji ili navedene kao članovi kućanstva, prema zakonodavstvu s naslova koje­g se dava­nja pružaju, osim u slučaju navedenom u članku 13. ovog Ugovora, zakonodavstvom ugovorne stranke na čijem teritoriju one prebivaju.

(2) Svi drugi izrazi koji se upotreb­ljavaju u ovom Ugovoru imaju znače­nje koje im pripada prema zakonodavstvu koje se primje­njuje.

Članak 2.

MATERIJALNO PODRUČJE PRIMJENE

(1) Ovaj se Ugovor primje­njuje:

1. U Republici Hrvatskoj na zakonodavstva koja se odnose na:

a) obvezno zdravstveno osigura­nje i zdravstvenu zaštitu (da­va­­nja u naravi i novčana dava­nja u slučaju bolesti i majčinstva);

b) mirovinsko i invalidsko osigura­nje (starosne, invalidske i obite­ljske mirovine, uk­ljučujući dava­nja za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti, te druga dava­nja iz mirovinskog i invalidskog osigura­nja);

c) dava­nja za nezaposlenost (novčano dava­nje za slučaj nezaposlenosti),

d) doplatak za djecu.

2. U Velikom Vojvodstvu Luksemburga na zakonodavstva koja se odnose na:

a) osigura­nje za bolest – majčinstvo;

b) osigura­nje za nesreće na poslu i profesionalne bolesti;

c) mirovinsko osigura­nje za slučaj starosti, invalidnosti i smrti, s iznimkom posebnih sustava državnih službenika;

d) dava­nja za nezaposlenost;

e) obite­ljska dava­nja.

(2) Ovaj se Ugovor također primje­njuje na sve zakonske propise ili uredbe koje mije­njaju, dopu­njavaju ili ujedi­njuju zakonodavstva navedena u stavku 1. ovoga članka.

(3) Ovaj se Ugovor primje­njuje na svaki zakonski propis jedne ugovorne stranke koji proširuje zakonodavstva navedena u stavku 1. ovoga članka na nove kate­gorije korisnika, ako u roku od šest mjeseci, računajući od datuma službenog objav­ljiva­nja navedenih propisa, ta stranka ne obavijesti drugu ugovornu stranku da se na ­njih Ugovor ne primje­njuje.

(4) Ovaj se Ugovor ne primje­njuje na zakonske propise koji obuhvaćaju novu granu socijalnog osigura­nja osim ako o tome postoji sporazum između nadležnih tijela ugovornih stranaka.

(5) Ovaj se Ugovor ne primje­njuje ni na dava­nja socijalne pomoći, niti na dava­nja u korist žrtava rata.

Članak 3.

OSOBNO PODRUČJE PRIMJENE

Odredbe ovog Ugovora primje­njuju se na osobe koje pod­liježu ili su podlije­gale zakonodavstvu jedne od ugovornih stranaka, na članove ­njihovih obite­lji, kao i na ­njihove na­dživjele.

Članak 4.

JEDNAKOST U POSTUPKU

Osobe koje prebivaju na teritoriju jedne od ugovornih stranaka i na koje se primje­njuju odredbe ovog Ugovora podliježu obvezama i ostvaruju prava prema zakonodavstvima navedenim u članku 2. ovog Ugovora, pod istim uvjetima kao i držav­ljani te ugovorne stranke.

Članak 5.

PRISTUP DOBROVOLJNOM PRODUŽENOM OSIGURANJU

Osobe koje prebivaju na teritoriju jedne od ugovornih stranaka mogu pristupiti dobrovo­ljnom, produženom osigura­nju, prema zakonodavstvima navedenim u članku 2. ovog Ugovora, pod istim uvjetima kao i držav­ljani te ugovorne stranke, uzimajući u obzir, ako je to potrebno, razdob­lja osigura­nja navršena na teritoriju druge ugovorne stranke.

Članak 6.

UKIDANJE UVJETA PREBIVALIŠTA

Osim ako ovim Ugovorom nije određeno drukčije, dava­nja stečena prema zakonodavstvu jedne od ugovornih stranaka ne mogu se sma­njiti, obustaviti, niti ukinuti zbog či­njenice što korisnik prebiva na teritoriju druge ugovorne stranke.

Članak 7.

ODREDBE O NEKUMULIRANJU

(1) Odredbe ovog Ugovora ne mogu dodijeliti niti održavati pravo korište­nja, u skladu sa zakonodavstvom dviju ugovornih stranaka više istovrsnih dava­nja ili više dava­nja koja se odnose na isto razdob­lje osigura­nja ili isto izjednačeno razdob­lje. Međutim, ova odredba se ne primje­njuje na dava­nja zbog invalidnosti, starosti i smrti koja su priznata u skladu s odredbama poglav­lja 2. odje­ljka III. ovog Ugovora.

(2) Odredbe o sma­nje­nju, obustavi ili ukida­nju, predviđene zakonodavstvom jedne ugovorne stranke, u slučaju kumulira­nja dava­nja s drugim dava­njima iz socijalnog osigura­nja ili s drugim prihodima, ili zbog obav­lja­nja profesionalne aktivnosti, mogu se primijeniti na korisnika, iako su dava­nja stečena prema zakonodav­stvu druge ugovorne stranke ili ako se radi o stečenim prihodima ili profesionalnoj aktivnosti koja se obav­lja na teritoriju druge ugovorne stranke.

Članak 8.

ZBRAJANJE RAZDOBLJA OSIGURANJA

Ako zakonodavstvo jedne ugovorne stranke uvjetuje stjeca­nje, održava­nje ili ponovno prizna­nje prava na dava­nja navrše­njem određenog razdob­lja osigura­nja, nadležni nosite­lj te ugovorne stranke uzima također u obzir, ako je to potrebno, razdob­lja osigura­nja navršena prema zakonodavstvu druge ugovorne stranke, ako se ne preklapaju.

Odje­ljak II.

ODREDBE O ZAKONODAVSTVU KOJE SE PRIMJENJUJE

Članak 9.

OPĆA PRAVILA

Pod rezervom odredaba ovog odje­ljka, zakonodavstvo koje se primje­njuje, utvrđuje se u skladu sa s­ljedećim odredbama:

a) zaposlenici koji rade na teritoriju jedne ugovorne stranke podliježu zakonodavstvu te ugovorne stranke, iako prebivaju na teritoriju druge ugovorne stranke ili ako poslodavac koji ih zapoš­ljava ima svoje sjedište na teritoriju druge ugovorne stranke;

b) osobe koje obav­ljaju samostalnu djelatnost na teritoriju jedne ugovorne stranke podliježu zakonodavstvu te ugovorne stranke, iako prebivaju na teritoriju druge ugovorne stranke;

c) pomorci koji obav­ljaju svoju profesionalnu aktivnost na brodu koji plovi pod zastavom jedne ugovorne stranke, podliježu zakonodavstvu te ugovorne stranke;

d) državni službenici i s ­njima izjednačene osobe, podliježu zakonodavstvu ugovorne stranke kojoj pripada institucija koja ih zapoš­ljava.

Članak 10.

POSEBNA PRAVILA

Načelo predviđeno člankom 9., točkom a) i b) ovog Ugovora sadrži sljedeće iznimke:

a) zaposlenici koji obav­ljaju aktivnost na teritoriju jedne ugovorne stranke i koji su izaslani od strane poslodavca kojem inače pripadaju na teritorij druge ugovorne stranke radi obav­lja­nja posla za potrebe tog poslodavca i da­lje podliježu zakonodavstvu prve ugovorne stranke, pod uvjetom da predvid­ljivo traja­nje tog posla ne prelazi dvanaet mjeseci; ako traja­nje tog zaposle­nja potraje duže od dvanaest mjeseci, zakonodavstvo prve ugovorne stranke će se i da­lje primje­njivati za novo razdob­lje od najviše dvanaest mjeseci, pod uvjetom da nadležno tijelo druge ugovorne stranke ili ustanova koju imenuje to tijelo da svoju suglasnost prije završetka prvog razdob­lja od dvanaest mjeseci;

b) zaposlenici, na radu kod poslodavca, koji za račun nekog drugog ili za svoj račun, obav­lja prijevoz putnika ili roba že­ljeznicom, kopnom, zračnim ili riječnim putem i koji ima svoje sjedište na teritoriju jedne od ugovornih stranaka, a koji rade u svojstvu putujuće­g ili ploveće­g osob­lja, podliježu zakonodavstvu ugovorne stranke na čijem teritoriju poslodavac ima svoje sjedište; međutim, ako poslodavac ima na teritoriju druge ugovorne stranke predstavništvo ili trajno zastupstvo, radnici koje ono zapoš­ljava podliježu zakonodavstvu ugovorne stranke na čijem se teritoriju nalazi predstavništvo ili trajno zastupstvo.

c) ako osoba koja obav­lja samostalnu djelatnost na teritoriju jedne od ugovornih stranaka ode na teritorij druge ugovorne stranke radi obav­lja­nja privremenog posla, ona i da­lje podliježe zakonodavstvu prve ugovorne stranke pod uvjetom da predvidivo traja­nje toga posla ne traje više od dvanaest mjeseci. Ako traja­nje toga posla potraje duže od dvanaest mjeseci i da­lje se primje­njuje zakonodavstvo prve ugovorne stranke, uz prethodnu suglasnost nadležnog tijela druge ugovorne stranke ili institucije koju imenuje ovo tijelo, za novo razdob­lje od najviše dvanaest mjeseci. Suglasnost treba biti dana prije završetka prvog razdob­lja od dvanaest mjeseci.

Članak 11.

ČLANOVI DIPLOMATSKIH MISIJA I KONZULARNIH UREDA

(1) Članovi diplomatskih misija i konzularnih ureda, izuzeti su, s obzirom na službu koju obav­ljaju za državu ši­ljate­ljicu, od zakonodavstva koje je na snazi u državi primate­ljici. Isto vrijedi i za članove ­njihovih obite­lji koji s ­njima žive u zajedničkom kućanstvu, ako nisu držav­ljani države primate­ljice.

(2) Izuzeće navedeno u odredbi stavka 1. ovoga članka primje­njuje se i na privatnu poslugu koja je isk­ljučivo u službi nekog člana diplomatske misije ili konzularnog ureda, uz uvjet da te osobe nisu držav­ljani države primate­ljice niti imaju prebivalište u toj državi, te da se na ­njih primje­njuje zakonodavstvo koje je na snazi u državi ši­ljate­ljici ili u nekoj trećoj državi.

(3) Članovi diplomatske misije i konzularnog ureda, koji zapoš­ljavaju osobe na koje se ne primje­njuje izuzeće predviđeno u stavku 2. ovoga članka, dužni su poštovati obveze koje poslodavcu nameće zakonodavstvo države primate­ljice.

(4) Osobe zaposlene u diplomatskoj misiji i konzularnom uredu koje su držav­ljani države ši­ljate­ljice, a koje imaju prebivalište u državi primate­ljici mogu, u roku od tri mjeseca od dana zapoš­ljava­nja, odnosno za one koje su već zaposlene, u roku od tri mjeseca od dana stupa­nja na snagu ovog Ugovora, izabrati primjenu zakonodavstva države ši­ljate­ljice.

Članak 12.

IZNIMKE

Nadležna tijela ugovornih stranaka mogu zajedničkim dogovorom predvidjeti, za određene radnike ili skupine radnika, iznimke odredbama članaka od 9. do 11. ovog Ugovora.

Odje­ljak III.
POSEBNE ODREDBE

Poglav­lje prvo
BOLEST I MAJČINSTVO

Članak 13.

PRAVO NA DAVANJA U SLUČAJU BORAVKA NA TERITORIJU DRUGE UGOVORNE STRANKE

(1) Osoba koja ima pravo na dava­nja u naravi u skladu sa za­konodavstvom jedne od ugovornih stranaka, koristi dava­nja u naravi za vrijeme privremenog boravka na teritoriju druge ugovorne stranke, kada njeno sta­nje zahtijeva hitne zdravstvene usluge.

(2) Osobe navedene u članku 9. točki c) i d), članku 10. i 11. ovog Ugovora i osobe na školova­nju ili stručnom usavršava­nju, koriste dava­nja u naravi za vrijeme privremenog boravka na teritoriju druge ugovorne stranke kada ­njihovo zdravstveno sta­nje zahtijeva potrebne zdravstvene usluge koje se ne mogu odgoditi do namjeravanog povratka na teritorij nadležne ugovorne stranke. Isto vrijedi i za članove obite­lji čiji je opse­g prava određen zakonodavstvom koje primje­njuje nadležni nosite­lj.

(3) Osoba koja nakon nastanka osiguranog slučaja privremeno ode na teritorij druge ugovorne stranke, zadržava pravo na dava­nja u naravi, ako je pribavila prethodnu suglasnost nadležnog nosite­lja.

(4) Dava­nja u naravi iz stavka 1. do 3. ovoga članka pruža nosite­lj mjesta boravka, prema odredbama zakonodavstva koje on primje­njuje, posebno što se tiče opse­ga i načina pruža­nja dava­nja u naravi; međutim, traja­nje pruža­nja tih dava­nja određuje zakonodavstvo nadležne ugovorne stranke.

(5) Za odobre­nje proteza i pomagala velike vrijednosti i drugih dava­nja u naravi velike vrijednosti, potrebna je suglasnost nadležnog nosite­lja, osim u slučaju apsolutne hitnosti koja se uređuje administrativnim sporazumom predviđenim člankom 41. ovog Ugovora.

(6) Dava­nja u novcu, u slučaju bolesti ili majčinstva, pruža neposredno nadležni nosite­lj kojem pripada korisnik, prema odredbama zakonodavstva koje on primje­njuje.

Članak 14.

OSOBA KOJA PREBIVA NA TERITORIJU JEDNE OD UGOVORNIH STRANAKA, A RADI U DRUGOJ

(1) Osigurana osoba koja prebiva na teritoriju ugovorne stranke koja nije ugovorna stranka osigura­nja i koja ispu­njava uvjete predviđene zakonodavstvom nadležne ugovorne stranke za prizna­nje prava na dava­nja, koristi u ugovornoj stranci svog prebivališta:

a) dava­nja u naravi koja pruža na teret nadležnog nosite­lja, nosite­lj mjesta prebivališta, prema zakonodavstvu koje on primje­njuje kao da se radi o ­nje­govom osiguraniku;

b) dava­nja u novcu koja pruža nadležni nosite­lj prema zakonodavstvu koje on primje­njuje.

(2) U slučaju zdravstvenih usluga pruženih na teritoriju ugovorne stranke osigura­nja, dava­nja u naravi pruža na svoj teret nadležni nosite­lj te ugovorne stranke pod uvjetima zakonodavstva koje on primje­njuje.

(3) Odredbe stavka 1. se odgovarajuće primje­njuju na članove obite­lji osigurane osobe ako nemaju pravo na dava­nja u naravi prema zakonodavstvu ugovorne stranke na čijem teritoriju prebivaju zbog obav­lja­nja profesionalne aktivnosti.

Članak 15.

PRAVO NA DAVANJE ČLANOVIMA OBITELJI

(1) Članovi obite­lji, osobe osigurane kod nosite­lja jedne od ugovornih stranaka, koriste dava­nja u naravi, kada prebivaju na teritoriju druge ugovorne stranke, kao da je ta osoba osigurana kod nosite­lja mjesta ­njihovog prebivališta. Opse­g, traja­nje i način pruža­nja navedenih dava­nja, utvrđuje se prema odredbama zakonodavstva koje taj nosite­lj primje­njuje.

(2) Ako članovi obite­lji borave ili promijene svoje prebi­va­lište na teritorij nadležne ugovorne stranke, oni koriste dava­nja u skladu s odredbama zakonodavstva te ugovorne stranke. Ovo se pravilo također primje­njuje kada su članovi obite­lji već koristili za isti slučaj bolesti ili majčinstva, dava­nja koja im je pružao nosite­lj ugovorne stranke na čijem su teritoriju prije prebivali.

(3) Ako članovi obite­lji, navedeni u stavku 1. ovoga članka, obav­ljaju profesionalnu aktivnost ili koriste mirovinu ili rentu koja im daje pravo na dava­nja u naravi prema zakonodavstvu ugovorne stranke u kojoj prebivaju, odredbe ovoga članka na ­njih se ne primje­njuju.

Članak 16.

DAVANJA ZA MAJČINSTVO

U slučaju kada bi primjena ovog poglav­lja dovela, uzimajući u obzir zbraja­nje razdob­lja osigura­nja iz članka 8. ovog Ugovora, za osiguranu osobu ili za člana ­njene obite­lji, do ispu­nje­nja uvjeta za prizna­nje prava na dava­nja za majčinstvo s naslova zakono­dav­stava obiju ugovornih stranaka, primje­njuje se zakonodavstvo koje je povo­ljnije.

Članak 17.

PRAVO NA DAVANJA KORISNIKA MIROVINA ILI RENTA

(1) Ako korisnik mirovine ili rente, priznate primjenom zakonodavstva jedne i druge ugovorne stranke, prebiva na teritoriju jedne od ugovornih stranaka, on koristi, kao i članovi ­nje­gove obite­lji, dava­nja u naravi u skladu sa zakonodavstvom te ugovorne stranke, kao da je korisnik mirovine ili rente priznate samo u skladu sa zakonodavstvom ugovorne stranke u kojoj on prebiva. Navedena dava­nja padaju na teret nosite­lja ugovorne stranke u kojoj on prebiva.

(2) Ako korisnik mirovine ili rente, priznate primjenom zakonodavstva jedne od ugovornih stranaka, prebiva na teritoriju druge ugovorne stranke, dava­nja u naravi na koja ima pravo u skladu sa zakonodavstvom prve ugovorne stranke, pruža ­njemu i članovima ­nje­gove obite­lji nosite­lj mjesta prebivališta u skladu sa zakonodavstvom koje on primje­njuje, kao da je korisnik kod ­nje­ga osiguran.

(3) Ako korisnik mirovine ili rente navedene u stavku 2. ovoga članka i članovi ­nje­gove obite­lji borave ili promijene svoje prebivalište na teritorij ugovorne stranke koja je dužna isplaćivati mirovinu, oni koriste dava­nja u naravi u skladu s odredbama zakonodavstva te ugovorne stranke. Ovo se pravilo također primje­njuje kada su zainteresirane osobe već koristile, za isti slučaj bolesti ili majčinstva, dava­nja koja im je pružao nosite­lj ugovorne stranke na čijem su teritoriju prije prebivali.

Članak 18.

ROK ZA PRODUŽENJE DAVANJA U NARAVI

Ako zakonodavstvo jedne ugovorne stranke uvjetuje prizna­nje prava na dava­nja u naravi rokom za produže­nje, dava­nja priznata na teritoriju druge ugovorne stranke smatraju se dava­njima u smislu zakonodavstva prve ugovorne stranke, na način kako će to biti utvrđeno u administrativnom sporazumu.

Članak 19.

NADOKNAĐIVANJE TROŠKOVA IZMEĐU NOSITELJA

(1) Dava­nja u naravi pružena u skladu s odredbama članka 13. stavka 1. do 5., članka 14. stavka 1. i 3., članka 15. stavka 1. i članka 17. stavka 2. ovog Ugovora, nadoknađuju nadležni no­site­lji nosite­lju koji ih je pružio.

(2) Nadoknađiva­nje dava­nja navedeno u prethodnom stavku obav­lja se na osnovi stvarnih troškova, na način koji će biti utvrđen Administrativnim sporazumom između nadležnih tijela, predviđenim člankom 41. ovog Ugovora. Nadoknađiva­nje će se moći obav­ljati i u paušalnim svotama.

(3) Nadležna tijela mogu dogovoriti i druge načine nado­kna­điva­nja.

Poglav­lje drugo
INVALIDNOST, STAROST I SMRT

Članak 20.

ZBRAJANJE RAZDOBLJA OSIGURANJA NAVRŠENIH U TREĆOJ DRŽAVI

Ako osoba nema pravo na dava­nje na teme­lju razdob­lja osigura­nja navršenih prema zakonodavstvu obiju ugovornih stranaka, zbrojenih kako to predviđa članak 8. ovog Ugovora, pravo na to dava­nje utvrđuje se zbraja­njem tih razdob­lja osigura­nja s raz­dob­ljima navršenim prema zakonodavstvu treće države s kojom su dvije ugovorne stranke vezane dvostranim ili više­stranim ugovorom o socijalnom osigura­nju, koji predviđa pravila o zbraja­nju razdob­lja osigura­nja.

Članak 21.

UVJET PRETHODNOG OSIGURANJA

(1) Ako zakonodavstvo jedne ugovorne stranke uvjetuje uračunava­nje određenih razdob­lja osigura­nja či­njenicom da je zainteresirana osoba bila prethodno osigurana kroz određeno razdob­lje s naslova tog zakonodavstva, uzimaju se u obzir, ako je to potrebno, razdob­lja osigura­nja koja je zainteresirana osoba na­vršila prema zakonodavstvu druge ugovorne stranke.

(2) Primjena prethodnog stavka uvjetovana je či­njenicom da je zainteresirana osoba pos­ljed­nja razdob­lja osigura­nja navršila pre­ma odredbama zakonodavstva s naslova koje­g je zatraženo uračunava­nje.

Članak 22.

PRODUŽENJE REFERENTNOG RAZDOBLJA

(1) Ako zakonodavstvo jedne ugovorne strane uvjetuje priz­na­nje prava na dava­nja navrše­njem razdob­lja osigura­nja u odre­đenom razdob­lju koje prethodi osiguranom slučaju i određuje da određene či­njenice ili okolnosti produžuju to razdob­lje, takve či­njenice i okolnosti imaju isti učinak, ako su se dogodile na teritoriju druge ugovorne stranke.

(2) Razdob­lje prima­nja invalidske mirovine prema zakonodavstvu jedne ugovorne stranke, smatra se odgovarajućim razdob­lju prima­nja invalidske mirovine u smislu zakonodavstva druge ugovorne stranke.

OBRAČUN MIROVINE

Članak 23.

OBRAČUN MIROVINE PREMA LUKSEMBURŠKOM ZAKONODAVSTVU

(1) Ako osoba ispu­njava uvjete za mirovinu prema luksem­bur­škom zakonodavstvu bez da je potrebno primijeniti članak 8. i članak 20. ovog Ugovora, nosite­lj obračunava, prema odredbama zakonodavstva koje on primje­njuje, mirovinu na teme­lju ukupnoga traja­nja razdob­lja osigura­nja koje se uzima u obzir prema tom zakonodavstvu. Ovaj nosite­lj obračunava također mirovinu koja bi pripadala primjenom odredaba s­ljedeće­g stavka 2. Isplaćuje se samo najveća svota.

(2) Ako osoba ima pravo na mirovinu, jedino ako se uzme u obzir zbraja­nje razdob­lja predviđeno člankom 8. i člankom 20. ovog Ugovora, primje­njuju se s­ljedeća pravila:

a) nosite­lj obračunava teoretsku svotu mirovine na koju bi podnosite­lj zahtjeva imao pravo da su sva razdob­lja osigura­nja, navršena prema zakonodavstvu obiju ugovornih stranaka, bila navršena isk­ljučivo prema ­nje­govu zakonodavstvu;

b) za utvrđiva­nje teoretske svote iz prethodne točke a) teme­lji obračuna utvrđuju se uzimajući u obzir razdob­lja osigura­nja navršena prema zakonodavstvu koje nadležni nosite­lj primje­njuje;

c) na teme­lju te teoretske svote nosite­lj utvrđuje stvarnu svotu mirovine razmjerno traja­nju razdob­lja osigura­nja navršenih prema zakonodavstvu koje on primje­njuje u odnosu na ukupno traja­nje razdob­lja osigura­nja navršenih prema zakonodavstvu obiju ugovornih stranaka.

(3) Ako osoba ima pravo na mirovinu, jedino ako se uzme u obzir odredba članka 20. ovog Ugovora, razdob­lja osigura­nja navršena prema zakonodavstvu treće države uzet će se u obzir za primjenu prethodnog stavka.

Članak 24.

OBRAČUN MIROVINE PREMA HRVATSKOM ZAKONODAVSTVU

(1) Ako osoba ispu­njava uvjete za stjeca­nje mirovine prema hrvatskom zakonodavstvu bez da je potrebno primijeniti odredbe članka 8. i 20. ovog Ugovora, hrvatski nosite­lj određuje mirovinu isk­ljučivo prema hrvatskim razdob­ljima osigura­nja. Isto vrijedi i ako osoba ispu­njava uvjete za stjeca­nje mirovine, jedino uzimajući u obzir zbraja­nje razdob­lja osigura­nja prema članku 8. i članku 20. ovog Ugovora. Međutim, u slučaju kada je za osobu to povo­ljnije ili kada je zbog posebnih zakonskih odredaba to potrebno, određuje se mirovina u razmjernom dijelu. Za utvrđiva­nje razmjernog dijela mirovine vrijede s­ljedeća pravila:

a) nosite­lj obračunava teoretsku svotu mirovine na koju bi podnositelj zahtjeva imao pravo da su sva razdob­lja osigura­nja, navršena prema zakonodavstvu obiju ugovornih stranaka, bila navršena isk­ljučivo prema zakonodavstvu koji on primje­njuje:

b) na teme­lju teoretske svote iz točke a) ovoga članka nosite­lj utvrđuje stvarnu svotu mirovine razmjerno traja­nju razdob­lja osigura­nja navršenih prema zakonodavstvu koje on primje­njuje u odnosu na ukupno traja­nje razdob­lja osigura­nja navršenih prema zakonodavstvu obiju ugovornih stranaka. Međutim, ako su ukupno zbrojena razdob­lja osigura­nja duža od najduže­ga razdob­lja osigura­nja propisanog hrvatskim zakonodavstvom za izračunava­nje najveće svote dava­nja, nosite­lj utvrđuje stvarnu svotu mirovine u odnosu na to najduže razdob­lje.

c) za obračun mirovine nosite­lj uzima u obzir ostvarenu zaradu, odnosno osnovicu osigura­nja isk­ljučivo prema hrvatskim razdob­ljima osigura­nja.

(2) Ako osoba ima pravo na mirovinu, jedino ako se uzme u obzir odredba članka 20. ovog Ugovora, razdob­lja osigura­nja navršena prema zakonodavstvu treće države uzet će se u obzir za primjenu prethodnog stavka.

Članak 25.

RAZDOBLJE OSIGURANJA MANJE OD JEDNE GODINE

(1) Unatoč odredbama članka 23. i 24. Ugovora, ako ukupno traja­nje razdob­lja osigura­nja, navršenih prema zakonodavstvu jedne ugovorne stranke, iznosi ma­nje od jedne godine i ako uzimajući u obzir samo ta razdob­lja, nikakvo pravo ne postoji prema tom zakonodavstvu, nosite­lj te ugovorne stranke nije dužan priznati dava­nja s naslova tih razdob­lja.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, nadležni nosite­lj druge ugovorne stranke uzima u obzir navedena razdob­lja, kao da su bila navršena prema zakonodavstvu koje on primje­njuje i obračunava dava­nje.

Poglav­lje treće

NESREĆE NA POSLU I PROFESIONALNE BOLESTI

Članak 26.

PRAVO NA DAVANJA

(1) Osoba koja zbog nesreće na poslu ili profesionalne bolesti ima pravo na dava­nja u naravi, prema zakonodavstvu jedne ugovorne stranke, koristi, u slučaju boravka ili prebivališta na teritoriju druge ugovorne stranke, dava­nja u naravi koja joj pruža, na teret nadležnog nosite­lja, nosite­lj mjesta prebivališta ili boravka prema odredbama zakonodavstva koje taj nosite­lj primje­njuje.

(2) Što se tiče dava­nja u novcu odgovarajuće se primje­njuje članak 13. stavak 4. ovog Ugovora.

(3) Što se tiče nadoknađiva­nja troškova koji proizlaze iz primjene stavka 1. ovoga članka, odgovarajuće se primje­njuju odredbe članka 19. ovog Ugovora.

Članak 27.

NESREĆA NA PUTU

Ako osoba, na teme­lju ugovora o radu, putuje normalnim putem i izravno, radi početka rada u drugu ugovornu stranku i doživi nesreću, smatra se da je nesreća nastala prema zakonodavstvu te druge, ugovorne stranke.

Članak 28.

UZIMANJE U OBZIR NESREĆA NA POSLU ILI PROFESIONALNIH BOLESTI NASTALIH RANIJE

Ako, za procjenu stup­nja nesposobnosti u slučaju nesreće na poslu ili profesionalne bolesti, zakonodavstvo jedne od ugovornih stranaka određuje da se u obzir uzimaju ranije nastale nesreće na poslu i profesionalne bolesti, također se uzimaju u obzir nesreće na poslu i profesionalne bolesti nastale ranije prema zakonodavstvu druge ugovorne stranke kao da su nastale prema zakonodavstvu prve ugovorne stranke.

Članak 29.

PROFESIONALNA BOLEST U SLUČAJU OBAVLJANJA AKTIVNOSTI NA TERITORIJU OBIJU UGOVORNIH STRANAKA

Dava­nja u slučaju profesionalne bolesti koja su predviđena zakonodavstvom dviju ugovornih stranaka priznaju se isk­ljučivo s naslova zakonodavstva ugovorne stranke na čijem je teritoriju bila pos­ljed­nja aktivnost koja je mogla uzrokovati navedenu profesionalnu bolest i pod uvjetom da zainteresirana osoba ispu­njava uvjete predviđene tim zakonodavstvom.

Članak 30.

POGORŠANJE PROFESIONALNE BOLESTI

Kada, u slučaju pogorša­nja profesionalne bolesti, osoba koja koristi ili je koristila naknadu zbog profesionalne bolesti prema zakonodavstvu jedne od ugovornih stranaka podnese zahtjev za pravo na dava­nje prema zakonodavstvu druge ugovorne stranke, za profesionalnu bolest iste naravi, primje­njuju se s­ljedeća pravila:

a) ako osoba nije obav­ljala na teritoriju ove pos­ljed­nje ugovorne stranke posao koji je mogao uzrokovati ili pogoršati profesionalnu bolest, nadležni nosite­lj prve ugovorne stranke dužan je preuzeti teret dava­nja, uzimajući u obzir pogorša­nje, prema odredbama zakonodavstva koje on primje­njuje;

b) ako je osoba obav­ljala na teritoriju ove pos­ljed­nje ugovorne stranke takav posao, nadležni nosite­lj prve ugovorne stranke dužan je preuzeti teret dava­nja, ne uzimajući u obzir pogorša­nje prema odredbama zakonodavstva koje on primje­njuje; nadležni nosite­lj druge ugovorne stranke priznaje osobi dodatak čija je visina jednaka razlici između visine dava­nja koje pripada nakon pogorša­nja i visine dava­nja koje bi pripadalo prije pogorša­nja, prema odredbama zakonodavstva koje on primje­njuje.

Poglav­lje četvrto

NAKNADA ZA SLUČAJ SMRTI

Članak 31.

UKIDANJE TERITORIJALNOG UVJETA

Ako osoba koja podliježe zakonodavstvu jedne ugovorne stranke umre na teritoriju druge ugovorne stranke, smatra se da je smrt nastupila na teritoriju prve ugovorne stranke.

Članak 32.

ISPLATA NAKNADE ZA SLUČAJ SMRTI NA TERITORIJU DRUGE UGOVORNE STRANKE

Nadležni nosite­lj je dužan priznati pripadajuću naknadu za slučaj smrti prema zakonodavstvu koje on primje­njuje, iako se korisnik nalazi na teritoriju druge ugovorne stranke.

Članak 33.

PRAVILO PREDNOSTI

U slučaju smrti korisnika mirovine ili rente koje pripadaju prema zakonodavstvima obiju ugovornih stranaka ili smrti člana obite­lji korisnika, nosite­lj mjesta prebivališta korisnika smatra se nadležnim nosite­ljem za primjenu prethodnih odredaba.

Poglav­lje peto

NEZAPOSLENOST

Članak 34.

POSEBNO PRAVILO O ZBRAJANJU

Ugovorna strana čije zakonodavstvo uvjetuje stjeca­nje i traja­nje prava na dava­nja navrše­njem razdob­lja osigura­nja, dužan je primijeniti članak 8. ovog Ugovora jedino ako se razdob­lja navršena u drugoj ugovornoj stranci smatraju razdob­ljima osigura­nja prema ­njenom vlastitom zakonodavstvu.

Članak 35.

NAJMANJE TRAJANJE ZAPOSLENJA

(1) Primjena odredbe članka 8. ovog Ugovora uvjetuje se či­njenicom da je pos­ljed­nje osigura­nje zainteresirane osobe bilo prema zakonodavstvu ugovorne stranke s naslova koje­g su dava­nja zatražena i da je obav­ljala prema tom zakonodavstvu profesionalnu aktivnost kroz najma­nje tri mjeseca tijekom dvanaest mjeseci koje prethode zahtjevu.

(2) Članak 8. ovog Ugovora primje­njuje se i u slučaju prestanka zaposle­nja bez kriv­nje zainteresirane osobe, prije navršetka tri mjeseca, ako je to zaposle­nje trebalo trajati duže.

Članak 36.

UZIMANJE U OBZIR PRETHODNIH RAZDOBLJA PRIMANJA NAKNADE

U slučaju primjene odredbe članka 8. ovog Ugovora, nadležni nosite­lj uzima u obzir, ako je to potrebno za utvrđiva­nje traja­nja prava na dava­nja, razdob­lje za koje su pružena dava­nja od strane nosite­lja druge ugovorne stranke tijekom pos­ljed­njih dvanaest mjeseci koji prethode zahtjevu za dava­nje.

Članak 37.

UZIMANJE U OBZIR ČLANOVA OBITELJI

Ako zakonodavstvo jedne ugovorne stranke predviđa da visina dava­nja ovisi o broju članova obite­lji, nadležni nosite­lj te ugovorne stranke također uzima u obzir članove obite­lji koji prebivaju na teritoriju druge ugovorne stranke.

Članak 38.

UVJET PREBIVALIŠTA

Na ovo se poglav­lje ne primje­njuje članak 6. ovog Ugovora.

Poglav­lje šesto

OBITELJSKA DAVANJA

Članak 39.

POSEBNO PRAVILO O ZBRAJANJU

Primjenom članka 8. ovog Ugovora, ako zakonodavstvo jedne ugovorne stranke uvjetuje stjeca­nje, održava­nje ili ponovno prizna­nje prava na obiteljska dava­nja navrše­njem razdob­lja prebivališta, nadležni nosite­lj te ugovorne stranke također uzima u obzir, ako je to potrebno, razdob­lja prebivališta navršena prema zakonodavstvu druge ugovorne stranke.

Članak 40.

PRAVO NA DAVANJA

Djeca koja prebivaju na teritoriju jedne ugovorne stranke imaju pravo na obite­ljska dava­nja predviđena zakonodavstvom te ugovorne stranke; ova dava­nja pruža nosite­lj mjesta prebivališta djece prema odredbama zakonodavstva koje taj nosite­lj primje­njuje i padaju na ­nje­gov teret.

Odje­ljak IV.

RAZNE ODREDBE

Članak 41.

MJERE ZA PRIMJENU UGOVORA

(1) Nadležna tijela priopćavaju jedna drugima sve obavijesti koje se odnose na poduzete mjere za primjenu ovog Ugovora, kao i sve one koje se odnose na promjene ­njihovog zakonodavstva koje bi mogle utjecati na ­nje­govu primjenu.

(2) Nadležna tijela utvrđuju način primjene ovog Ugovora administrativnim sporazumom.

(3) Nadležna tijela određuju tijela za vezu zbog lakše primjene ovog Ugovora.

Članak 42.

MEĐUSOBNA ADMINISTRATIVNA POMOĆ

(1) Nadležna tijela i nosite­lji ugovornih stranaka, za primjenu ovog Ugovora, pružaju jedni drugima usluge kao da se radi o primjeni vlastitog zakonodavstva. Međusobna administrativna pomoć ovih nadležnih tijela i nosite­lja je besplatna.

(2) Nadležna tijela i nosite­lji za primjenu ovog Ugovora mogu međusobno neposredno komunicirati, kao i sa svakom zain­teresiranom osobom bez obzira gdje se nalazi ­njeno prebivalište.

(3) Liječničke pre­glede osoba, koje imaju prebivalište ili boravak na teritoriju druge ugovorne stranke, obav­lja nosite­lj mjesta prebivališta ili boravka na zahtjev i na teret nadležnog nosite­lja. Troškovi liječničkih pre­gleda se ne nadoknađuju ako su obav­ljeni u interesu nosite­lja obiju ugovornih stranaka.

(4) Način liječničke i administrativne kontrole korisnika ovog Ugovora utvrđen je administrativnim sporazumom, predviđenim člankom 41. ovog Ugovora.

Članak 43.

UPOTREBA JEZIKA

(1) U primjeni ovog Ugovora nadležno tijelo i nosite­lji ugovornih stranaka dopisuju se na hrvatskom ili francuskom jeziku.

(2) Zahtjev ili dokument ne može biti odbačen jer je napisan na službenom jeziku druge ugovorne stranke.

Članak 44.

OSLOBAĐANJE OD PRISTOJBI I OBVEZE OVJERAVANJA

(1) Oslobađa­nje ili sma­nje­nje pristojbi, bi­lje­ga, bi­lježničkih ili administrativnih troškova, predviđeno zakonodavstvom jedne od ugovornih stranaka za isprave i dokumenti koje treba priložiti za primjenu zakonodavstva te ugovorne stranke, primje­njuju se i na odgovarajuće isprave i dokumente koje treba priložiti za primjenu zakonodavstva druge ugovorne stranke ili ovog Ugovora.

(2) Sve odluke, dokumenti i bilo koja isprava koju treba priložiti za izvršenje ovog Ugovora, oslobođeni su obveze ovjeravanja od strane diplomatskih misija ili konzularnih ureda.

Članak 45.

ROKOVI

(1) Zahtjevi, izjave ili žalbe koje su trebale biti podnesene, za primjenu zakonodavstva jedne od ugovornih stranaka, u određenom roku tijelu, nositelju ili sudu te ugovorne stranke, priznaju se ako su podneseni u istom roku odgovarajućem tijelu, nositelju ili sudu druge ugovorne stranke. U tom slučaju, navedeni nositelj, bez odgađanja, prosljeđuje te zahtjeve, izjave ili žalbe tijelu, nositelju ili sudu prve ugovorne stranke, ili neposredno ili putem tijela za vezu obiju ugovornih stranaka.

(2) Zahtjev za davanje podnesen prema zakonodavstvu jedne ugovorne stranke, smatra se zahtjevom za odgovarajuće davanje prema zakonodavstvu druge ugovorne stranke, osim ako podnositelj izričito traži odgodu priznanja prava na davanje s naslova zakonodavstva jedne od ugovornih stranaka.

Članak 46.

ISPLATA DAVANJA

(1) Nositelji jedne ugovorne stranke koji su u smislu ovog Ugovora dužnici davanja u novcu korisnicima koji se nalaze na teritoriju druge ugovorne stranke oslobađaju se duga isplatom u novcu prve ugovorne stranke.

(2) Pripadajuće isplate u smislu ovog Ugovora izvršavaju se prema drugoj ugovornoj stranci u konvertibilnoj valuti.

(3) Na zahtjev korisnika, nadležni nositelj za davanja u nov­cu, provjerava jesu li ta davanja položena na račun u banci kojeg je korisnik otvorio na teritoriju ugovorne stranke na kojem ovaj nositelj ima sjedište.

Članak 47.

POTRAŽIVANJA PROTIV TREĆE OSOBE

Ako osoba koja koristi davanja prema zakonodavstvu jedne ugovorne stranke zbog štete nastale na teritoriju druge ugovorne stranke, ima na teritoriju ove druge ugovorne stranke, pravo tra­ži­ti od trećega naknadu štete, eventualna prava nositelja dužnika prema trećoj osobi rješavaju se na sljedeći način:

a) ako nositelj dužnik preuzima, prema zakonodavstvu koje se na njega primjenjuje, prava korisnika prema trećem, svaka ugovorna stranka priznaje takvo preuzimanje,

b) ako nositelj dužnik ima neposredno pravo prema trećem, svaka ugovorna stranka priznaje to pravo.

 Članak 48.

UREĐIVANJE PRETPLATE

Ako je nositelj jedne ugovorne stranke neopravdano isplatio neko davanje, on može zatražiti od nositelja druge ugovorne stranke da zadrži zaostatke davanja koje on treba isplatiti za isto razdoblje i isplati njemu izravno neopravdano isplaćenu svotu.

Članak 49.

UREĐIVANJE U SLUČAJU ISPLATE DAVANJA ZA SOCIJALNU POMOĆ

Ako je korisnik mirovine prema zakonodavstvu jedne ugovorne stranke primao za određeno razdoblje socijalnu pomoć na teritoriju druge ugovorne stranke, nositelj koji je plaćao socijalnu pomoć može zatražiti od nositelja nadležnog za mirovinu da zadrži zaostatke davanja koje duguje za isto razdoblje i da neopravdano isplaćenu svotu izravno njemu isplati.

Članak 50.

NAPLATA DOPRINOSA

(1) Odluku koja se odnosi na naplatu pripadajućih doprinosa nositelju jedne od ugovornih stranaka može se izvršiti na teritoriju druge ugovorne stranke, prema postupku i s jamstvom i povlasticama koje se primjenjuju za naplatu pripadajućih doprinosa odgovarajućem nositelju ove posljednje ugovorne stranke. Odlu­ka mora imati klauzulu ovršnosti.

(2) Način primjene ovoga članka može se urediti administrativnim sporazumom između nadležnih tijela.

Članak 51.

RJEŠAVANJE SPORA

Svaki spor koji bi nastao između nositelja ugovornih stranaka, što se tiče tumačenja ili primjene ovog Ugovora, rješava se neposrednim pregovorima između nadležnih tijela ugovornih stranaka.

Odjeljak V.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 52.

RAZDOBLJA OSIGURANJA I OSIGURANI SLUČAJEVI NASTALI PRIJE

(1) Ovaj Ugovor ne daje pravo na isplatu davanja za razdoblje prije datuma njegovog stupanja na snagu ili na isplatu pogrebnih troškova u slučaju smrti koja je nastupila prije stupanja na snagu ovog Ugovora.

(2) Svako razdoblje osiguranja navršeno prema zakonodavstvu jedne od ugovornih stranaka prije datuma stupanja na snagu ovog Ugovora uzima se u obzir za utvrđivanje prava na davanja u skladu s odredbama ovog Ugovora.

(3) Uzimajući u obzir stavak 1. ovoga članka, pravo se stječe, prema ovom Ugovoru, iako se odnosi na osigurani slučaj koji je nastao prije stupanja na snagu ovog Ugovora.

Članak 53.

REVIZIJA PRAVA

(1) Svako davanje koje nije bilo priznato ili je obustavljeno zbog državljanstva zainteresirane osobe ili zbog njenog prebivališta na teritoriju ugovorne stranke različite od one gdje se nalazi nositelj dužnik ili zbog neke druge smetnje koja je otklonjena ovim Ugovorom, priznaje se ili ponovno stavlja u tečaj na zahtjev zainteresirane osobe, od dana stupanja na snagu ovog Ugovora, osim ako prije priznata prava nisu dovela do paušalne isplate ili ako su vraćeni doprinosi doveli do gubitka prava na davanja.

(2) Prava zainteresiranih osoba koje su prije stupanja na snagu ovog Ugovora ostvarile pravo na mirovinu ili rentu revidirat će se na njihov zahtjev, uzimajući u obzir odredbe ovog Ugovora. Ova prava mogu također biti revidirana po službenoj dužnosti.  Ni u jednom slučaju, takva revizija ne može imati učinak smanjenja prije priznatih prava zainteresiranim osobama.

Članak 54.

ROKOVI ZASTARE

(1) Ako je zahtjev iz članka 53. ovog Ugovora podnesen u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Ugovora, prava se priznaju u skladu s odredbama ovog Ugovora od dana stupanja Ugovora na snagu.

(2) Ako je zahtjev iz članka 53. ovog Ugovora podnesen nakon isteka roka od dvije godine nakon stupanja na snagu ovog Ugovora, prava koja nisu zastarjela priznaju se od datuma zahtjeva, osim u slučaju povoljnijih odredaba nacionalnog zakonodavstva.

Članak 55.

JAMSTVO STEČENIH ILI OČEKIVANIH PRAVA

(1) U slučaju otkaza ovog Ugovora pravo stečeno primjenom njegovih odredaba ostaje sačuvano.

(2) Očekivana prava u odnosu na razdoblja osiguranja navršena prije dana stupanja na snagu otkaza Ugovora ne gase se zbog otkaza; ona će biti sačuvana zajedničkim dogovorom za kasnije razdoblje ili ako takvog dogovora nema, vlastitim zakonodavstvom zainteresiranog nositelja.

Članak 56.

TRAJANJE

Ovaj Ugovor sklapa se na neodređeno vrijeme. Njega može otkazati svaka od ugovornih stranaka diplomatskim putem, najkasnije šest mjeseci prije isteka tekuće kalendarske godine; u tom slučaju on prestaje posljednjim danom te godine.

Članak 57.

PRIJELAZNE ODREDBE O DOPLATKU ZA DJECU

Djeca rođena prije stupanja na snagu ovog Ugovora i koja ko­riste pravo na doplatak za djecu primjenom članka 21.2. i 21.3. Opće konvencije o socijalnom osiguranju između Federativne Na­rodne Republike Jugoslavije i Velikog Vojvodstva Luksemburga od 13. listopada 1954. i njenim izmjenama od 28. svibnja 1970., to pravo i dalje zadržavaju ako su ispunjeni uvjeti predviđeni zakonodavstvom nadležne države.

Članak 58.

STAVLJANJE IZVAN SNAGE OPĆE KONVENCIJE

(1) Stupanjem na snagu ovog Ugovora, Opća konvencija o socijalnom osiguranju između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Velikog Vojvodstva Luksemburga od 13. listopada 1954., prestaje važiti između Republike Hrvatske i Velikog Vojvodstva Luksemburga.

(2) Prava priznata Općom konvencijom od 13. listopada 1954. navedenom u stavku 1. ovoga članka priznaju se kao stečena prava u granicama koje se na njih primjenjuju.

(3) Zahtjevi podneseni prije stupanja na snagu ovog Ugovora, ali u kojima nije doneseno rješenje do tog datuma, bit će rješavani u skladu s odredbama ovog Ugovora.

Članak 59.

STUPANJE UGOVORA NA SNAGU

Ugovorne stranke međusobno će se obavijestiti diplomat­skim putem, o završetku potrebnih zakonskih i ustavnih postupaka za stupanje na snagu ovog Ugovora. Ovaj Ugovor stupa na snagu prvi dan trećeg mjeseca nakon datuma primitka posljednje od ovih obavijesti.

Sastavljeno u Luksemburgu, dana 17. svibnja 2001. u dva iz­vor­nika, svaki na hrvatskom i francuskom jeziku; oba su teksta jednako vjerodostojna.

      ZA REPUBLIKU                                       ZA VELIKO VOJVODSTVO
         HRVATSKU                                                      LUKSEMBURGA

     Vjera Dobrić, v. r.                                                  Lydie Polfer, v. r.

Prvi tajnik Veleposlanstva                                 Ministrica vanjskih poslova

    Republike Hrvatske                                                  Velikog Vojvodstva
                                                                                    Luksemburga

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi.

Podaci o stupanju Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona na snagu objavit će se u skladu s odredbom članka 30. stav­ka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora, nakon njegova stupanja na snagu.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 504-02/02-01/01
Zagreb, 3. srpnja 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.