Konvencija 53 - Konvencija o najnižoj razini stručne sposobnosti koja se zahtijeva za zapovjednike i časnike trgovačke mornarice

NN 8/2003 (25.4.2003.), Konvencija 53 - Konvencija o najnižoj razini stručne sposobnosti koja se zahtijeva za zapovjednike i časnike trgovačke mornarice

MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

50

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o minimumu stručne sposobnosti zapovjednika i časnika trgovačke mornarice.

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

 

Convention No. 53

Convention concerning the Minimum Requirement of Professional Capacity for Masters and Officers on Board Merchant Ships

The General Conference of the International Labour Organisation,

Having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Twenty-first Session on 6 October 1936, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to the establishment by each maritime country of a minimum requirement of professional capacity in the case of captain, navigating and engineer officers in charge of watches on board merchant ships, which is the fourth item on the agenda of the Session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention,

adopts this twenty-fourth day of October of the year one thousand nine hundred and thirty-six, the following Convention, which may be cited as the Officersž Competency Certificates Convention, 1936:

Article 1

1. This Convention applies to all vessels registered in a territory for which this Convention is in force and engaged in maritime navigation with the exception of:

(a) ships of war;

(b) Government vessels, or vessels in the service of a public authority, which are not engaged in trade;

(c) wooden ships of primitive build such as dhows and junks.

2. National laws or regulations may grant exceptions or exemptions in respect of vessels of less than 200 tons gross registered tonnage.

Article 2

For the purpose of this Convention the following expressions have the meanings hereby assigned to them:

(a) »master or skipper« means any person having command or charge of a vessel;

(b) »navigating officer in charge of a watch« means any person, other than a pilot, who is for the time being actually in charge of the navigation or manoeuvring of a vessel;

(c) »chief engineer« means any person permanently responsible for the mechanical propulsion of a vessel;

(d) »engineer officer in charge of a watch« means any person who is for the time being actually in charge of the running of a vesselžs engines.

Article 3

1. No person shall be engaged to perform or shall perform on board any vessel to which this Convention applies the duties of master or skipper, navigating officer in charge of a watch, chief engineer, or engineer officer in charge of a watch, unless he holds a certificate of competency to perform such duties, issued or approved by the public authority of the territory where the vessel is registered.

2. Exceptions to the provisions of this Article may be made only in cases of force majeure.

Article 4

1. No person shall be granted a certificate of competency unless:

(a) he has reached the minimum age prescribed for the issue of the certificate in question;

(b) his professional experience has been of the minimum duration prescribed for the issue of the certificate in question; and

(c) he has passed the examinations organised and supervised by the competent authority for the purpose of testing whether he possesses the qualifications necessary for performing the duties corresponding to the certificate for which he is a candidate.

2. National laws or regulations shall:

(a) prescribe a minimum age to have been attained by and a minimum period of professional experience to have been completed by candidates for each grade of competency certificate;

(b) provide for the organisation and supervision by the competent authority of one or more examinations for the purpose of testing whether candidates for competency certificates possess the qualifications necessary for performing the duties corresponding to the certificates for which they are candidates.

3. Any Member of the Organisation may, during a period of three years from the date of its ratification, issue competency certificates to persons who have not passed the examinations organised in virtue of paragraph 2 (b) of this Article who:

(a) have in fact had sufficient practical experience of the duties corresponding to the certificate in question; and

(b) have no record of any serious technical error against them.

Article 5

1. Each Member which ratifies this Convention shall ensure its due enforcement by an efficient system of inspection.

2. National laws or regulations shall provide for the cases in which the authorities of a Member may detain vessels registered in its territory on account of a breach of the provisions of this Convention.

3. Where the authorities of a Member which has ratified this Convention find a breach of its provisions on a vessel registered in the territory of another Member which has also ratified the Convention, the said authorities shall communicate with the consul of the Member in the territory of which the vessel is registered.

Article 6

1. National laws or regulations shall prescribe penalties or disciplinary measures for cases in which the provisions of this Convention are not respected.

2. In particular, such penalties or disciplinary measures shall be prescribed for cases in which:

(a) a shipowner, shipowneržs agent, master or skipper has engaged a person not certificated as required by this Convention;

(b) a master or skipper has allowed any of the duties defined in Article 2 of this Convention to be performed by a person not holding the corresponding or a superior certificate;

(c) a person has obtained by fraud or forged documents an engagement to perform any of the duties defined in the said Article 2 without holding the requisite certificate.

Article 7

1. In respect of the territories referred to in article 35 of the Constitution of the International Labour Organisation, each Member of the Organisation which ratifies this Convention shall append to its ratification a declaration stating:

a) the territories in respect of which it undertakes to apply the provisions of the Convention without modification;

b) the territories in respect of which it undertakes to apply the provisions of the Convention subject to modifications, together with details of the said modifications;

c) the territories in respect of which the Convention is inapplicable and in such cases the grounds on which it is inapplicable;

d) the territories in respect of which it reserves its decision.

2. The undertakings referred to in subparagraphs (a) and (b) of paragraph 1 of this Article shall be deemed to be an integral part of the ratification and shall have the force of ratification.

3. Any Member may by a subsequent declaration cancel in whole or in part any reservations made in its original declaration in virtue of subparagraphs (b), (c) or (d) of paragraph 1 of this Article.

Article 8

The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 9

1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.

2. It shall come into force twelve months after the date on which the ratifications of two Members have been registered with the Director-General.

3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months after the date on which its ratifications has been registered.

Article 10

As soon as the ratifications of two Members of the International Labour Organisation have been registered, the Director-General of the International Labour Office shall so notify all the Members of the International Labour Organisation. He shall likewise notify them of the registration of ratifications which may be communicated subsequently by other Members of the Organisation.

Article 11

1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an Act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation should not take effect until one year after the date on which it is registered.

2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under the terms provided for in this Article.

Article 12

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 13

1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:

a) the ratification by a Member of the new revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 11 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;

b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.

2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.

Article 14

The English and French texts of this Convention shall both be authentic.

 

Konvencija 53

Konvencija o najnižoj razini stručne sposobnosti koja se zahtjeva za zapovjednike i časnike trgovačke mornarice

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Že­nevi sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sa­stavši se na svom dvadeset i prvom zasjedanju 6. listopada 1936., i

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi s utvrđivanjem, od strane svake pomorske zemlje, najniže razine stručne sposobnosti koja se zahtjeva za zapovjednike, časnike plovidbe ili stroja zadužene za stražu na trgovačkim brodovima, a što je četvrta točka dnevnog reda zasjedanja, i

odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije;

usvaja dvadeset četvrtog listopada tisuću devetsto trideset i šeste godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o svje­do­džbama o osposobljenosti časnika iz 1936.:

Članak 1.

1. Ova se Konvencija primjenjuje na sve brodove registrirane na području u odnosu na koje je ova Konvencija na snazi i koji obavljaju pomorsku plovidbu s izuzetkom:

(a) ratnih brodova;

(b) državnih brodova ili brodova u službi javne vlasti, kojima se ne obavlja trgovina;

(c) drvenih brodove primitivne konstrukcije kao što su »dhows« i »junks«

2. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima mogu se dopustiti izuzeci ili odstupanja u odnosu na brodove tonaže manje od 200 bruto registarskih tona.

Članak 2.

U svrhu ove Konvencije sljedeći izrazi imaju značenja koja su im ovdje pripisana:

(a) »zapovjednik ili skiper« znači svaku osobu koja zapovijeda brodom ili je odgovorna za njega;

(b) »časnik plovidbe zadužen za brodsku stražu« znači svaku osobu, osim pilota, koja je stvarno zadužena za plovidbu ili manevriranje broda;

(c) »glavni strojar« znači svaku osobu koja je trajno odgovorna za mehanički pogon broda;

(d) »strojarski časnik zadužen za brodsku stražu« znači svaku osobu koja je stvarno zadužena za rad brodskih motora.

Članak 3.

1. Nikoga se ne smije uposliti za obavljanje niti itko smije obavljati, na bilo kojem brodu na kojeg se ova Konvencija primjenjuje, dužnost zapovjednika ili skipera, časnika plovidbe zaduženog za brodsku stražu, glavnog strojara ili strojarskog časnika zaduženog za brodsku stražu ako nema svjedodžbu o osposobljenosti za obavljanje takvih dužnosti koju je izdala ili odobrila javna vlast područja na kojem je brod registriran.

2. Izuzeci od primjene odredaba ovog članka mogući su samo u slučaju više sile.

Članak 4.

1. Niti jednoj osobi ne može se izdati svjedodžba o osposobljenosti ako:

(a) nije navršila najnižu dob propisanu za izdavanje dotične svjedodžbe;

(b) nema stručno iskustvo stečeno u najkraćem razdoblju propisanom za izdavanje dotične svjedodžbe;

(c) nije položila ispite koje je organizirala i nadzirala nadležna vlast kako bi se provjerilo posjeduje li ta osoba kvalifikacije potrebne za vršenje dužnosti koje odgovaraju svjedodžbi za koju je kandidat.

2. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima mora se:

(a) propisati najniža dob i najkraće razdoblje profesionalnog iskustva koje moraju navršiti kandidati za svaku kategoriju svjedodžbe o osposobljenosti;

(b) osigurati da nadležna vlast organizira i nadzire jedan ili više ispita kako bi se provjerilo posjeduju li kandidati za svje­dodžbu o osposobljenosti kvalifikacije koje su potrebne za vrše­nje dužnosti koje odgovaraju svjedodžbama za koje su oni kandidati.

3. Svaka članica Međunarodne organizacije rada može, tijekom razdoblja od tri godine od dana svoje ratifikacije, izdavati svjedodžbe o osposobljenosti osobama koje nisu položile ispite organizirane u skladu sa stavkom 2 (b) ovoga članka, ako:

(a) imaju dovoljno praktičnog iskustva za vršenje dužnosti koje odgovaraju dotičnoj svjedodžbi; i

(b) nije evidentirana nikakva ozbiljna tehnička greška koju su počinile.

Članak 5.

1. Svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju mora osigurati njezinu stvarnu primjenu putem djelotvornog sustava inspekcije.

2. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima mora se propisati u kojim slučajevima vlasti određene članice mogu zadržati brodove registrirane na njenom području zbog kršenja odredaba ove Konvencije.

3. Ako vlasti članice koja je ratificirala ovu Konvenciju utvrde kršenje njenih odredaba na brodu registriranom na području druge članice koja je također ratificirala Konvenciju, navedene vlasti moraju to priopćiti konzulu članice na čijem je području brod registriran.

Članak 6.

1. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima moraju se propisati kazne ili disciplinske mjere za slučajeve u kojima se odredbe ove Konvencije ne poštuju.

2. Te se kazne ili disciplinske mjere moraju osobito propisati u slučajevima kada je:

(a) brodovlasnik, brodovlasnikov zastupnik, zapovjednik ili skiper zaposlio osobu bez svjedodžbe propisane ovom Konvencijom;

(b) zapovjednik ili skiper dopustio da bilo koju od dužnosti definiranih člankom 2. ove Konvencije vrši osoba koja nema odgovarajuću svjedodžbu ili svjedodžbu višeg stupnja;

(c) određena osoba prijevarom ili na temelju krivotvorenih isprava zaposlena za vršenje bilo koje dužnosti definirane u navedenom članku 2., a ne posjeduje potrebnu svjedodžbu.

Članak 7.

1. U odnosu na teritorije iz članka 35. Statuta Međunarodne organizacije rada svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju mora priložiti uz svoju ratifikaciju izjavu u kojoj navodi:

(a) teritorije u odnosu na koje se obvezuje da će se odredbe Konvencije primjenjivati bez izmjene;

(b) teritorije u odnosu na koje se obvezuje da će odredbe ove Konvencije primjenjivati s izmjenama, kao i pojedinosti o tim izmjenama;

(c) teritorije u odnosu na koje je ova Konvencija neprimjenjiva, te u tim slučajevima razloge zbog kojih je neprimjenjiva;

(d) teritorije u odnosu na koje pridržava pravo konačne odluke.

2. Obveze predviđene stavkom 1. podstavcima (a) i (b) ovoga članka smatraju se sastavnim dijelom ratifikacije i imaju snagu ratifikacije.

3. Svaka članica može naknadnom izjavom odustati u cijelosti ili djelomično od svake rezerve koju je stavila u izvornoj izjavi u skladu sa stavkom 1. podstavcima (b), (c) i (d) ovoga članka.

Članak 8.

Formalne ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 9.

1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.

2. Ona stupa na snagu dvanaest mjeseci od datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije dviju članica.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu dvanaest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.

Članak 10.

Čim ratifikacije dviju članica Međunarodne organizacije rada budu registrirane u Međunarodnom uredu rada, glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada će to notificirati svim članicama Međunarodne organizacije rada. On će im također notificirati registraciju svih ratifikacija koje mu naknadno priopće članice Organizacije.

Članak 11.

1. Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon proteka razdoblja od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, aktom kojeg dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Ovakav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kad je registriran.

2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana nakon proteka razdoblja od deset godina iz prethodnog stavka ne otkaže Konvenciju prema odredbi ovoga članka, bit će obvezana za još jedno razdoblje od deset godina, a nakon toga može otkazati Konvenciju po proteku svakog novog razdoblja od deset godina prema uvjetima predviđenim u ovome članku.

Članak 12.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Među­narodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene cjelovite ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.

Članak 13.

1. Ako Konferencija usvoji novu konvenciju koja bi ovu Konvenciju revidirala u cijelosti ili djelomično, tada, ako se novom Konvencijom ne odredi drukčije:

(a) ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice ipso iure znači otkazivanje ove Konvencije, bez obzira na odredbu članka 11., ako i kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu.

(b) od datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu, ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.

2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za one članice koje su je ratificirale, a koje nisu ratificirale revidirajuću konvenciju.

Članak 14.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

Klasa: 910-01/03-01/86
Urbroj: 524-01-03-1
Zagreb, 25. ožujka 2003.

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.