50
1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne
organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o
sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 2/94), Ministarstvo rada
i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o minimumu stručne
sposobnosti zapovjednika i časnika trgovačke mornarice.
2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u
prijevodu na hrvatski jezik glasi:
Convention
No. 53
Convention
concerning the Minimum Requirement of Professional Capacity for Masters and
Officers on Board Merchant Ships
The General Conference of the International Labour
Organisation,
Having been convened at Geneva by the Governing Body
of the International Labour Office, and having met in its Twenty-first Session
on 6 October 1936, and
Having decided upon the adoption of certain proposals
with regard to the establishment by each maritime country of a minimum
requirement of professional capacity in the case of captain, navigating and
engineer officers in charge of watches on board merchant ships, which is the
fourth item on the agenda of the Session, and
Having determined that these proposals shall take the
form of an international Convention,
adopts this twenty-fourth day
of October of the year one thousand nine hundred and thirty-six, the following
Convention, which may be cited as the Officersž Competency Certificates
Convention, 1936:
Article 1
1. This Convention applies to all vessels
registered in a territory for which this Convention is in force and engaged in
maritime navigation with the exception of:
(a) ships of war;
(b) Government vessels, or vessels in the
service of a public authority, which are not engaged in trade;
(c) wooden ships of primitive build such as
dhows and junks.
2. National laws or regulations may grant
exceptions or exemptions in respect of vessels of less than 200 tons gross
registered tonnage.
Article 2
For the purpose of this Convention the
following expressions have the meanings hereby assigned to them:
(a) »master or skipper« means any
person having command or charge of a vessel;
(b) »navigating officer in charge of a watch«
means any person, other than a pilot, who is for the time being actually in
charge of the navigation or manoeuvring of a vessel;
(c) »chief engineer« means any person
permanently responsible for the mechanical propulsion of a vessel;
(d) »engineer officer in charge of a watch«
means any person who is for the time being actually in charge of the
running of a vesselžs engines.
Article 3
1. No person shall be engaged to perform or
shall perform on board any vessel to which this Convention applies the duties of
master or skipper, navigating officer in charge of a watch, chief engineer, or
engineer officer in charge of a watch, unless he holds a certificate of
competency to perform such duties, issued or approved by the public authority
of the territory where the vessel is registered.
2. Exceptions to the provisions of this
Article may be made only in cases of force majeure.
Article 4
1. No person shall be granted a certificate of
competency unless:
(a) he has reached the minimum age prescribed
for the issue of the certificate in question;
(b) his professional experience has been of
the minimum duration prescribed for the issue of the certificate in question;
and
(c) he has passed the examinations organised
and supervised by the competent authority for the purpose of testing whether he
possesses the qualifications necessary for performing the duties corresponding
to the certificate for which he is a candidate.
2. National laws or regulations shall:
(a) prescribe a minimum age to have been
attained by and a minimum period of professional experience to have been
completed by candidates for each grade of competency certificate;
(b) provide for the organisation and
supervision by the competent authority of one or more examinations for the
purpose of testing whether candidates for competency certificates possess the
qualifications necessary for performing the duties corresponding to the
certificates for which they are candidates.
3. Any Member of the Organisation may, during
a period of three years from the date of its ratification, issue competency
certificates to persons who have not passed the examinations organised in
virtue of paragraph 2 (b) of this Article who:
(a) have in fact had sufficient practical
experience of the duties corresponding to the certificate in question; and
(b) have no record of any serious technical
error against them.
Article 5
1. Each Member which ratifies this Convention
shall ensure its due enforcement by an efficient system of inspection.
2. National laws or regulations shall provide
for the cases in which the authorities of a Member may detain vessels
registered in its territory on account of a breach of the provisions of this
Convention.
3. Where the authorities of a Member which has
ratified this Convention find a breach of its provisions on a vessel registered
in the territory of another Member which has also ratified the Convention, the
said authorities shall communicate with the consul of the Member in the
territory of which the vessel is registered.
Article 6
1. National laws or regulations shall
prescribe penalties or disciplinary measures for cases in which the provisions
of this Convention are not respected.
2. In particular, such penalties or
disciplinary measures shall be prescribed for cases in which:
(a) a shipowner, shipowneržs agent, master or
skipper has engaged a person not certificated as required by this Convention;
(b) a master or skipper has allowed any of the
duties defined in Article 2 of this Convention to be performed by a person not
holding the corresponding or a superior certificate;
(c) a person has obtained by fraud or forged
documents an engagement to perform any of the duties defined in the said
Article 2 without holding the requisite certificate.
Article 7
1. In respect of the territories referred to
in article 35 of the Constitution of the International Labour Organisation,
each Member of the Organisation which ratifies this Convention shall append to
its ratification a declaration stating:
a) the territories in respect of which it
undertakes to apply the provisions of the Convention without modification;
b) the territories in respect of which it
undertakes to apply the provisions of the Convention subject to modifications,
together with details of the said modifications;
c) the territories in respect of which the
Convention is inapplicable and in such cases the grounds on which it is
inapplicable;
d) the territories in respect of which it
reserves its decision.
2.
The undertakings referred to in subparagraphs (a) and (b) of paragraph 1 of
this Article shall be deemed to be an integral part of the ratification and
shall have the force of ratification.
3.
Any Member may by a subsequent declaration cancel in whole or in part any
reservations made in its original declaration in virtue of subparagraphs (b),
(c) or (d) of paragraph 1 of this Article.
Article
8
The
formal ratifications of this Convention shall be communicated to the
Director-General of the International Labour Office for registration.
Article
9
1.
This Convention shall be binding only upon those Members of the International
Labour Organisation whose ratifications have been registered with the
Director-General.
2.
It shall come into force twelve months after the date on which the
ratifications of two Members have been registered with the Director-General.
3.
Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months
after the date on which its ratifications has been registered.
Article
10
As
soon as the ratifications of two Members of the International Labour
Organisation have been registered, the Director-General of the International
Labour Office shall so notify all the Members of the International Labour
Organisation. He shall likewise notify them of the registration of
ratifications which may be communicated subsequently by other Members of the
Organisation.
Article
11
1.
A Member which has ratified this Convention may denounce it after the
expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into
force, by an Act communicated to the Director-General of the International
Labour Office for registration. Such denunciation should not take effect until
one year after the date on which it is registered.
2.
Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the
year following the expiration of the period of ten years mentioned in the
preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this
Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may
denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under
the terms provided for in this Article.
Article
12
At
such times as it may consider necessary the Governing Body of the International
Labour Office shall present to the General Conference a report on the working
of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda
of the Conference the question of its revision in whole or in part.
Article
13
1.
Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole
or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:
a)
the ratification by a Member of the new revising Convention shall ipso jure
involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the
provisions of Article 11 above, if and when the new revising Convention shall
have come into force;
b)
as from the date when the new revising Convention comes into force this
Convention shall cease to be open to ratification by the Members.
2. This Convention shall in any case remain in
force in its actual form and content for those Members which have ratified it
but have not ratified the revising Convention.
Article 14
The English and French texts of this
Convention shall both be authentic.
Konvencija
53
Konvencija
o najnižoj razini stručne sposobnosti koja se zahtjeva za zapovjednike i časnike
trgovačke mornarice
Opća
konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno
vijeće Međunarodnog ureda rada, sastavši se na svom dvadeset i prvom
zasjedanju 6. listopada 1936., i
odlučivši
prihvatiti određene prijedloge u vezi s utvrđivanjem, od strane svake pomorske
zemlje, najniže razine stručne sposobnosti koja se zahtjeva za zapovjednike, časnike
plovidbe ili stroja zadužene za stražu na trgovačkim brodovima, a što je četvrta
točka dnevnog reda zasjedanja, i
odlučivši da ovi prijedlozi dobiju
oblik međunarodne konvencije;
usvaja
dvadeset četvrtog listopada tisuću devetsto trideset i šeste godine sljedeću
konvenciju koja se naziva Konvencija o svjedodžbama o osposobljenosti časnika
iz 1936.:
Članak 1.
1. Ova se Konvencija primjenjuje na
sve brodove registrirane na području u odnosu na koje je ova Konvencija na
snazi i koji obavljaju pomorsku plovidbu s izuzetkom:
(a) ratnih
brodova;
(b) državnih
brodova ili brodova u službi javne vlasti, kojima se ne obavlja trgovina;
(c) drvenih
brodove primitivne konstrukcije kao što su »dhows« i »junks«
2. Nacionalnim zakonima ili drugim
propisima mogu se dopustiti izuzeci ili odstupanja u odnosu na brodove tonaže
manje od 200 bruto registarskih tona.
Članak 2.
U svrhu ove Konvencije sljedeći
izrazi imaju značenja koja su im ovdje pripisana:
(a) »zapovjednik
ili skiper« znači svaku osobu koja zapovijeda brodom ili je odgovorna za njega;
(b) »časnik
plovidbe zadužen za brodsku stražu« znači svaku osobu, osim pilota, koja je
stvarno zadužena za plovidbu ili manevriranje broda;
(c) »glavni
strojar« znači svaku osobu koja je trajno odgovorna za mehanički pogon broda;
(d) »strojarski časnik
zadužen za brodsku stražu« znači svaku osobu koja je stvarno zadužena za rad
brodskih motora.
Članak 3.
1. Nikoga se ne smije uposliti za
obavljanje niti itko smije obavljati, na bilo kojem brodu na kojeg se ova
Konvencija primjenjuje, dužnost zapovjednika ili skipera, časnika plovidbe zaduženog
za brodsku stražu, glavnog strojara ili strojarskog časnika zaduženog za
brodsku stražu ako nema svjedodžbu o osposobljenosti za obavljanje takvih dužnosti
koju je izdala ili odobrila javna vlast područja na kojem je brod registriran.
2. Izuzeci od primjene odredaba ovog
članka mogući su samo u slučaju više sile.
Članak 4.
1. Niti jednoj osobi ne može se
izdati svjedodžba o osposobljenosti ako:
(a) nije navršila
najnižu dob propisanu za izdavanje dotične svjedodžbe;
(b) nema stručno
iskustvo stečeno u najkraćem razdoblju propisanom za izdavanje dotične svjedodžbe;
(c) nije položila
ispite koje je organizirala i nadzirala nadležna vlast kako bi se provjerilo
posjeduje li ta osoba kvalifikacije potrebne za vršenje dužnosti koje
odgovaraju svjedodžbi za koju je kandidat.
2. Nacionalnim zakonima ili drugim
propisima mora se:
(a) propisati
najniža dob i najkraće razdoblje profesionalnog iskustva koje moraju navršiti
kandidati za svaku kategoriju svjedodžbe o osposobljenosti;
(b) osigurati da nadležna vlast organizira i nadzire jedan
ili više ispita kako bi se provjerilo posjeduju li kandidati za svjedodžbu o
osposobljenosti kvalifikacije koje su potrebne za vršenje dužnosti koje
odgovaraju svjedodžbama za koje su oni kandidati.
3. Svaka članica Međunarodne organizacije rada može, tijekom
razdoblja od tri godine od dana svoje ratifikacije, izdavati svjedodžbe o
osposobljenosti osobama koje nisu položile ispite organizirane u skladu sa
stavkom 2 (b) ovoga članka, ako:
(a) imaju dovoljno praktičnog iskustva za vršenje dužnosti
koje odgovaraju dotičnoj svjedodžbi; i
(b) nije evidentirana nikakva ozbiljna tehnička greška koju
su počinile.
Članak
5.
1. Svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju mora
osigurati njezinu stvarnu primjenu putem djelotvornog sustava inspekcije.
2. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima mora se
propisati u kojim slučajevima vlasti određene članice mogu zadržati brodove
registrirane na njenom području zbog kršenja odredaba ove Konvencije.
3. Ako vlasti članice koja je ratificirala ovu Konvenciju
utvrde kršenje njenih odredaba na brodu registriranom na području druge članice
koja je također ratificirala Konvenciju, navedene vlasti moraju to priopćiti
konzulu članice na čijem je području brod registriran.
Članak
6.
1. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima moraju se
propisati kazne ili disciplinske mjere za slučajeve u kojima se odredbe ove
Konvencije ne poštuju.
2. Te se kazne ili disciplinske mjere moraju osobito
propisati u slučajevima kada je:
(a) brodovlasnik,
brodovlasnikov zastupnik, zapovjednik ili skiper zaposlio osobu bez svjedodžbe
propisane ovom Konvencijom;
(b) zapovjednik
ili skiper dopustio da bilo koju od dužnosti definiranih člankom 2. ove
Konvencije vrši osoba koja nema odgovarajuću svjedodžbu ili svjedodžbu višeg
stupnja;
(c) određena
osoba prijevarom ili na temelju krivotvorenih isprava zaposlena za vršenje bilo
koje dužnosti definirane u navedenom članku 2., a ne posjeduje potrebnu svjedodžbu.
Članak 7.
1. U odnosu na teritorije iz članka
35. Statuta Međunarodne organizacije rada svaka članica koja ratificira ovu
Konvenciju mora priložiti uz svoju ratifikaciju izjavu u kojoj navodi:
(a) teritorije u
odnosu na koje se obvezuje da će se odredbe Konvencije primjenjivati bez
izmjene;
(b) teritorije u
odnosu na koje se obvezuje da će odredbe ove Konvencije primjenjivati s
izmjenama, kao i pojedinosti o tim izmjenama;
(c) teritorije u
odnosu na koje je ova Konvencija neprimjenjiva, te u tim slučajevima razloge
zbog kojih je neprimjenjiva;
(d) teritorije u odnosu na koje pridržava pravo konačne
odluke.
2. Obveze predviđene stavkom 1. podstavcima (a) i (b)
ovoga članka smatraju se sastavnim dijelom ratifikacije i imaju snagu
ratifikacije.
3. Svaka članica može naknadnom izjavom odustati u cijelosti
ili djelomično od svake rezerve koju je stavila u izvornoj izjavi u skladu sa
stavkom 1. podstavcima (b), (c) i (d) ovoga članka.
Članak 8.
Formalne ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom
ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.
Članak 9.
1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne
organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.
2. Ona stupa na snagu dvanaest mjeseci od datuma kada su kod
glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije dviju članica.
3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na
svaku članicu dvanaest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.
Članak 10.
Čim ratifikacije dviju članica Međunarodne
organizacije rada budu registrirane u Međunarodnom uredu rada, glavni ravnatelj
Međunarodnog ureda rada će to notificirati svim članicama Međunarodne
organizacije rada. On će im također notificirati registraciju svih ratifikacija
koje mu naknadno priopće članice Organizacije.
Članak 11.
1. Članica koja je ratificirala ovu
Konvenciju može je otkazati nakon proteka razdoblja od deset godina od datuma
kada je Konvencija stupila na snagu, aktom kojeg dostavlja glavnom ravnatelju
Međunarodnog ureda rada radi registracije. Ovakav otkaz proizvodi pravni učinak
godinu dana nakon datuma kad je registriran.
2. Svaka članica koja je
ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana nakon proteka razdoblja
od deset godina iz prethodnog stavka ne otkaže Konvenciju prema odredbi ovoga članka,
bit će obvezana za još jedno razdoblje od deset godina, a nakon toga može
otkazati Konvenciju po proteku svakog novog razdoblja od deset godina prema
uvjetima predviđenim u ovome članku.
Članak 12.
Kada to bude smatralo potrebnim,
Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće
o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene
cjelovite ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.
Članak 13.
1. Ako Konferencija usvoji novu
konvenciju koja bi ovu Konvenciju revidirala u cijelosti ili djelomično, tada,
ako se novom Konvencijom ne odredi drukčije:
(a) ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice
ipso iure znači otkazivanje ove Konvencije, bez obzira na odredbu članka
11., ako i kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu.
(b) od datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na
snagu, ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.
2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem
obliku i sadržaju za one članice koje su je ratificirale, a koje nisu
ratificirale revidirajuću konvenciju.
Članak
14.
Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su
vjerodostojni.
Klasa:
910-01/03-01/86
Urbroj: 524-01-03-1
Zagreb, 25. ožujka 2003.
Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.