MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

100

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o sigurnosti prilikom upotrebe azbesta.

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Convention No. 162

Convention concerning Safety in the Use of Asbestos

The General Conference of the International Labour Organisation, Having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Seventy-second Session on 4 June 1986, and

Noting the relevant international labour Conventions and Recommendations, and in particular the Occupational Cancer Convention and Recommendation, 1974, the Working Environment (Air Pollution, Noise and Vibration) Convention and Recommendation, 1977, the Occupational Safety and Health Convention and Recommendation, 1981, the Occupational Health Services Convention and Recommendation, 1985, the list of occupational diseases as revised in 1980 appended to the Employment Injury Benefits Convention, 1964, as well as the Code of practice on safety in the use of asbestos, published by the International Labour Office in 1984, which establish the principles of national policy and action at the national level,

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to safety in the use of asbestos, which is the fourth item on the agenda of the session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention; adopts this twenty-fourth day of June of the year one thousand nine hundred and eighty-six, the following Convention, which may be cited as the Asbestos Convention, 1986:

Part I. Scope and Definitions

Article 1

1. This Convention applies to all activities involving exposure of workers to asbestos in the course of work.

2. A Member ratifying this Convention may, after consultation with the most representative organisations of employers and workers concerned, and on the basis of an assessment of the health hazards involved and the safety measures applied, exclude particular branches of economic activity or particular undertakings from the application of certain provisions of the Convention when it is satisfied that their application to these branches or undertakings is unnecessary.

3. The competent authority, when deciding on the exclusion of particular branches of economic activity or particular undertakings, shall take into account the frequency, duration and level of exposure, as well as the type of work and the conditions at the workplace.

Article 2

For the purpose of this Convention:

(a) the term »asbestos« means the fibrous form of mineral silicates belonging to rock-forming minerals of the serpentine group, i.e. chrysotile (white asbestos), and of the amphibole group, i.e. actinolite, amosite (brown asbestos, cummingtonite-grunerite), anthophyllite, crocidolite (blue asbestos) , tremolite, or any mixture containing one or more of these;

(b) the term »asbestos dust« means airborne particles of asbestos or settled particles of asbestos which are liable to become airborne in the working environment;

(c) the term »airborne asbestos dust« means, for purposes of measurement, dust particles measured by gravimetric assessment or other equivalent method;

(d) the term »respirable asbestos fibres« means asbestos fibres having a diameter of less than 3 Wm and a length-to-diameter ratio greater than 3:1. Only fibres of a length greater than 5 Wm shall be taken into account for purposes of measurement;

(e) the term »exposure to asbestos« means exposure at work to airborne respirable asbestos fibres or asbestos dust, whether originating from asbestos or from minerals, materials or products containing asbestos;

(f) the term »workers« includes the members of production co-operatives;

(g) the term »workersž representatives« means the workersž representatives recognised as such by national law or practice, in conformity with the Workersž Representatives Convention, 1971.

Part II. General Principles

Article 3

1. National laws or regulations shall prescribe the measures to be taken for the prevention and control of, and protection of workers against, health hazards due to occupational exposure to asbestos.

2. National laws and regulations drawn up in pursuance of paragraph 1 of this Article shall be periodically reviewed in the light of technical progress and advances in scientific knowledge.

3. The competent authority may permit temporary derogations from the measures prescribed pursuant to paragraph 1 of this Article, under conditions and within limits of time to be determined after consultation with the most representative organisations of employers and workers concerned.

4. In granting derogations in pursuance of paragraph 3 of this Article, the competent authority shall ensure that the necessary precautions are taken to protect the workersž health.

Article 4

The competent authority shall consult the most representative organisations of employers and workers concerned on the measures to be taken to give effect to the provisions of this Convention.

Article 5

1. The enforcement of the laws and regulations adopted pursuant to Article 3 of this Convention shall be secured by an adequate and appropriate system of inspection.

2. National laws or regulations shall provide for the necessary measures, including appropriate penalties, to ensure effective enforcement of and compliance with the provisions of this Convention.

Article 6

1. Employers shall be made responsible for compliance with the prescribed measures.

2. Whenever two or more employers undertake activities simultaneously at one workplace, they shall co-operate in order to comply with the prescribed measures, without prejudice to the responsibility of each employer for the health and safety of the workers he employs. The competent authority shall prescribe the general procedures of this co-operation when it is necessary.

3. Employers shall, in co-operation with the occupational safety and health services, and after consultation with the workersž representatives concerned, prepare procedures for dealing with emergency situations.

Article 7

Workers shall be required, within the limits of their responsibility, to comply with prescribed safety and hygiene procedures relating to the prevention and control of, and protection against, health hazards due to occupational exposure to asbestos.

Article 8

Employers and workers or their representatives shall co-operate as closely as possible at all levels in the undertaking in the application of the measures prescribed pursuant to this Convention.

Part III. Protective and Preventive Measures

Article 9

The national laws or regulations adopted pursuant to Article 3 of this Convention shall provide that exposure to asbestos shall be prevented or controlled by one or more of the following measures:

(a) making work in which exposure to asbestos may occur subject to regulations prescribing adequate engineering controls and work practices, including workplace hygiene;

(b) prescribing special rules and procedures, including authorisation, for the use of asbestos or of certain types of asbestos or products containing asbestos or for certain work processes.

Article 10

Where necessary to protect the health of workers and technically practicable, national laws or regulations shall provide for one or more of the following measures:

(a) replacement of asbestos or of certain types of asbestos or products containing asbestos by other materials or products or the use of alternative technology, scientifically evaluated by the competent authority as harmless or less harmful, whenever this is possible;

(b) total or partial prohibition of the use of asbestos or of certain types of asbestos or products containing asbestos in certain work processes.

Article 11

1. The use of crocidolite and products containing this fibre shall be prohibited.

2. The competent authority shall be empowered, after consultation with the most representative organisations of employers and workers concerned, to permit derogations from the prohibition contained in paragraph 1 of this Article when replacement is not reasonably practicable, provided that steps are taken to ensure that the health of workers is not placed at risk.

Article 12

1. Spraying of all forms of asbestos shall be prohibited.

2. The competent authority shall be empowered, after consultation with the most representative organisations of employers and workers concerned, to permit derogations from the prohibition contained in paragraph 1 of this Article when alternative methods are not reasonably practicable, provided that steps are taken to ensure that the health of workers is not placed at risk.

Article 13

National laws and regulations shall provide that employers shall notify to the competent authority, in a manner and to the extent prescribed by it, certain types of work involving exposure to asbestos.

Article 14

Producers and suppliers of asbestos and manufacturers and suppliers of products containing asbestos shall be made responsible for adequate labelling of the container and, where appropriate, the products, in a language and manner easily understood by the workers and the users concerned, as prescribed by the competent authority.

Article 15

1. The competent authority shall prescribe limits for the exposure of workers to asbestos or other exposure criteria for the evaluation of the working environment.

2. The exposure limits or other exposure criteria shall be fixed and periodically reviewed and updated in the light of technological progress and advances in technological and scientific knowledge.

3. In all workplaces where workers are exposed to asbestos, the employer shall take all appropriate measures to prevent or control the release of asbestos dust into the air, to ensure that the exposure limits or other exposure criteria are complied with and also to reduce exposure to as low a level as is reasonably practicable.

4. When the measures taken in pursuance of paragraph 3 of this Article do not bring exposure to asbestos within the exposure limits or do not comply with the other exposure criteria specified in pursuance of paragraph 1 of this Article, the employer shall provide, maintain and replace, as necessary, at no cost to the workers, adequate respiratory protective equipment and special protective clothing as appropriate. Respiratory protective equipment shall comply with standards set by the competent authority, and be used only as a supplementary, temporary, emergency or exceptional measure and not as an alternative to technical control.

Article 16

Each employer shall be made responsible for the establishment and implementation of practical measures for the prevention and control of the exposure of the workers he employs to asbestos and for their protection against the hazards due to asbestos.

Article 17

1. Demolition of plants or structures containing friable asbestos insulation materials, and removal of asbestos from buildings or structures in which asbestos is liable to become airborne, shall be undertaken only by employers or contractors who are recognised by the competent authority as qualified to carry out such work in accordance with the provisions of this Convention and who have been empowered to undertake such work.

2. The employer or contractor shall be required before starting demolition work to draw up a work plan specifying the measures to be taken, including measures to:

(a) provide all necessary protection to the workers;

(b) limit the release of asbestos dust into the air; and

(c) provide for the disposal of waste containing asbestos in accordance with Article 19 of this Convention.

3. The workers or their representatives shall be consulted on the work plan referred to in paragraph 2 of this Article.

Article 18

1. Where workersž personal clothing may become contaminated with asbestos dust, the employer, in accordance with national laws or regulations and in consultation with the workersž representatives, shall provide appropriate work clothing, which shall not be worn outside the workplace.

2. The handling and cleaning of used work clothing and special protective clothing shall be carried out under controlled conditions, as required by the competent authority, to prevent the release of asbestos dust.

3. National laws or regulations shall prohibit the taking home of work clothing and special protective clothing and of personal protective equipment.

4. The employer shall be responsible for the cleaning, maintenance and storage of work clothing, special protective clothing and personal protective equipment.

5. The employer shall provide facilities for workers exposed to asbestos to wash, take a bath or shower at the workplace, as appropriate.

Article 19

1. In accordance with national law and practice, employers shall dispose of waste containing asbestos in a manner that does not pose a health risk to the workers concerned, including those handling asbestos waste, or to the population in the vicinity of the enterprise.

2. Appropriate measures shall be taken by the competent authority and by employers to prevent pollution of the general environment by asbestos dust released from the workplace.

Part IV. Surveillance of the Working Environment and Workersž Health

Article 20

1. Where it is necessary for the protection of the health of workers, the employer shall measure the concentrations of airborne asbestos dust in workplaces, and shall monitor the exposure of workers to asbestos at intervals and using methods specified by the competent authority.

2. The records of the monitoring of the working environment and of the exposure of workers to asbestos shall be kept for a period prescribed by the competent authority.

3. The workers concerned, their representatives and the inspection services shall have access to these records.

4. The workers or their representatives shall have the right to request the monitoring of the working environment and to appeal to the competent authority concerning the results of the monitoring.

Article 21

1. Workers who are or have been exposed to asbestos shall be provided, in accordance with national law and practice, with such medical examinations as are necessary to supervise their health in relation to the occupational hazard, and to diagnose occupational diseases caused by exposure to asbestos.

2. The monitoring of workersž health in connection with the use of asbestos shall not result in any loss of earnings for them. It shall be free of charge and, as far as possible, shall take place during working hours.

3. Workers shall be informed in an adequate and appropriate manner of the results of their medical examinations and receive individual advice concerning their health in relation to their work.

4. When continued assignment to work involving exposure to asbestos is found to be medically inadvisable, every effort shall be made, consistent with national conditions and practice, to provide the workers concerned with other means of maintaining their income.

5. The competent authority shall develop a system of notification of occupational diseases caused by asbestos.

Part V. Information and Education

Article 22

1. The competent authority shall make appropriate arrangements, in consultation and collaboration with the most representative organisations of employers and workers concerned, to promote the dissemination of information and the education of all concerned with regard to health hazards due to exposure to asbestos and to methods of prevention and control.

2. The competent authority shall ensure that employers have established written policies and procedures on measures for the education and periodic training of workers on asbestos hazards and methods of prevention and control.

3. The employer shall ensure that all workers exposed or likely to be exposed to asbestos are informed about the health hazards related to their work, instructed in preventive measures and correct work practices and receive continuing training in these fields.

Part VI. PROVISIONS

Article 23

The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 24

1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.

2. It shall come into force twelve months after the date on which the ratifications of two Members have been registered with the Director-General.

3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months after the date on which its ratification has been registered.

Article 25

1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation shall not take effect until one year after the date on which it is registered.

2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under the terms provided for in this Article.

Article 26

1. The Director-General of the International Labour Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the registration of all ratifications and denunciations communicated to him by the Members of the Organisation.

2. When notifying the Members of the Organisation of the registration of the second ratification communicated to him, the Director-General shall draw the attention of the Members of the Organisation to the date upon which the Convention will come into force.

Article 27

The Director-General of the International Labour Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for registration in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.

Article 28

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 29

1 Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:

(a) the ratification by a Member of the revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 25 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;

(b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.

2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.

Article 30

The English and French versions of the text of this Convention are equally authoritative.

Konvencija 162

Konvencija o sigurnosti prilikom upotrebe azbesta

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sa­stavši se na svom sedamdeset i drugom zasjedanju 4. lipnja 1986., i

imajući na umu relevantne međunarodne konvencije i preporuke o radu, a osobito Konvenciju i Preporuku o raku prouzrokovanom obavljanjem zanimanja iz 1974., Konvenciji i Preporuku o radnom okruženju (zagađenje zraka, buka i vibracije) iz 1977., Konvenciju i Preporuku o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu iz 1981., Konvenciju i Preporuku o službama medicine rada iz 1985., popis profesionalnih bolesti revidiran 1980. koji je dodatak Konvencije o davanjima za slučaj nesreće na radu i profesionalne bolesti iz 1964., kao i Zbornik praktičnih uputa o sigurnosti prilikom upotrebe azbesta kojeg je objavio Međunarodni ured rada 1984., a kojim se utvrđuju načela nacionalne politike i djelovanja na nacionalnoj razini,

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi sa sigurnošću prilikom upotrebe azbesta, a što je četvrta točka dnevnog reda zasjedanja, i

odlučivši da ti prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije,

usvaja dvadeset četvrtog lipnja tisuću devetsto osamdeset i šeste godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o azbestu iz 1986.:

Dio I. Polje primjene i definicije

Članak 1.

1. Ova Konvencija se primjenjuje na sve djelatnosti koje uključuju izloženost radnika azbestu tijekom rada.

2. Članica koja ratificira ovu Konvenciju može, nakon savjetovanja s najreprezentativnijim organizacijama zainteresiranih poslodavaca i radnika i na temelju procjene opasnosti za zdravlje i primijenjenih sigurnosnih mjera, isključiti određene grane gospodarske djelatnosti ili određena poduzeća od primjene nekih odredaba ove Konvencije nakon što se uvjeri da je njihova primjena na te grane ili poduzeća nepotrebna.

3. Prilikom odlučivanja o isključenju određenih grana gospodarske djelatnosti ili određenih poduzeća, nadležna vlast mora uzeti u obzir učestalost, trajanje i stupanj izloženosti, kao i vrstu rada i radne uvjete.

Članak 2.

U svrhu ove Konvencije:

(a) izraz »azbest« znači vlaknasti oblik mineralnih silikata koji pripadaju metamorfnim stijenama iz skupine serpentina, to jest, krizotil (bijeli azbest) i iz skupine amfibola, to jest, aktinolit, amozit (smeđi azbest, cummingtonite-grunerit), antofilit, krokidolit (plavi azbest), tremolit ili bilo koja smjesa koja sadrži jedan ili više njih;

(b) izraz »azbestna prašina« znači azbestne čestice koje lebde u zraku ili nataložene azbestne čestice koje se mogu naći u zraku u radnom okruženju;

(c) izraz »azbestna prašina koja lebdi u zraku« znači, u svrhu mjerenja, čestice prašine izmjerene pomoću gravimetrijske procjene ili druge jednakovrijedne metode;

(d) izraz »azbestna vlakna koja se mogu udisati« znači vlakna čiji je promjer manji od 3 mikrometara, a odnos duljina-promjer veći od 3:1. U svrhe mjerenja uzimaju se u obzir samo vlakna dulja od 5 mikrometara;

(e) izraz »izloženost azbestu« znači izloženost na radnom mjestu azbestnim vlaknima koja se mogu udisati i koja lebde u zraku ili azbestnoj prašini koja lebdi u zraku, bilo da potječu od azbesta ili od minerala, materijala ili proizvoda koji sadrže azbest;

(f) izraz »radnici« uključuje članove proizvodnih zadruga;

(g) izraz »predstavnici radnika« znači predstavnike radnika priznate kao takve nacionalnim zakonodavstvom ili praksom u skladu s Konvencijom o predstavnicima radnika iz 1971.

Dio II. OpĆa naČela

Članak 3.

1. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima se moraju propisati mjere koje treba poduzeti za sprječavanje i kontroliranje, te zaštitu radnika od, opasnosti za zdravlje zbog profesionalne izloženosti azbestu.

2. Nacionalni zakoni ili drugi propisi izrađeni u skladu sa stavkom 1. ovoga članka moraju se povremeno revidirati u svjetlu tehničkog napretka i razvoja znanstvenih spoznaja.

3. Nadležna vlast može privremeno odobriti da se mjere propisane u skladu sa stavkom 1. ovoga članka ne primjenjuju, pod uvjetima i u rokovima koji se utvrđuju nakon savjetovanja s najreprezentativnijim organizacijama zainteresiranih poslodavaca i radnika.

4. Prilikom odobravanja privremenog neprimjenjivanja u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, nadležna vlast mora osigurati poduzimanje potrebnih mjera predostrožnosti za zaštitu zdravlja radnika.

Članak 4.

Nadležna vlast mora se savjetovati s najreprezentativnijim organizacijama zainteresiranih poslodavaca i radnika o mjerama koje treba poduzeti u svrhu primjene odredaba ove Konvencije.

Članak 5.

1. Primjena zakona ili drugih propisa usvojenih u skladu sa člankom 3. ove Konvencije osigurava se zadovoljavajućim i odgovarajućim sustavom inspekcije.

2. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima propisuju se potrebne mjere, uključujući odgovarajuće sankcije, za osiguranje djelotvorne primjene i poštivanje odredaba ove Konvencije.

Članak 6.

1. Poslodavcima se mora nametnuti odgovornost za poštiva­nje propisanih mjera.

2. Kad dva ili više poslodavaca istovremeno obavljaju djelatnost u istom poduzeću, oni moraju surađivati radi poštivanja propisanih mjera, bez isključenja pojedinačne odgovornosti svakog od njih za zdravlje i sigurnost radnika koje zapošljava. Nadležna vlast propisuje opće načine ove suradnje, kad je to potrebno.

3. Poslodavci moraju, u suradnji sa službama zaštite na radu i nakon savjetovanja sa predstavnicima zainteresiranih radnika, utvrditi postupke kojih se treba pridržavati u slučaju nužde.

Članak 7.

Od radnika se mora zahtijevati da se, u okviru svoje odgovornosti, pridržavaju propisanih sigurnosnih i higijenskih postupaka koji se odnose na sprječavanje i kontrolu, te zaštitu radnika od opasnosti za zdravlje zbog profesionalne izloženosti azbestu.

Članak 8.

Poslodavci i radnici ili njihovi predstavnici moraju, u primjeni mjera propisanih u skladu s ovom Konvencijom, što je moguće tješnje surađivati na svim razinama u poduzeću.

Dio III. ZaŠtitne i preventivne mjere

Članak 9.

Nacionalnim zakonima ili drugim propisima usvojenim u skladu s člankom 3. ove Konvencije mora se propisati da se izloženost azbestu spriječava ili kontrolira primjenom jedne ili više sljedećih mjera:

(a) reguliranje rada tijekom kojeg može doći do izloženosti azbestu propisima koji propisuju odgovarajuće stručne kontrole i metode rada, uključujući higijenu na radnom mjestu;

(b) propisivanje posebnih pravila i postupaka, uključujući i dozvole, za upotrebu azbesta ili određenih vrsta azbesta ili proizvoda koji sadrže azbest, odnosno za neke radne procese.

Članak 10.

Kad je potrebno zaštititi zdravlje radnika i kad je to tehnički izvedivo, nacionalnim zakonima ili drugim propisima propisat će se jedna ili više sljedećih mjera:

(a) zamjena azbesta ili nekih vrsta azbesta ili proizvoda koji sadrže azbest drugim materijalima ili proizvodima ili korištenjem alternativne tehnologije, znanstveno ocijenjenih od strane nadležne vlasti bezopasnim ili manje opasnim, kad god je to moguće;

(b) potpuna ili djelomična zabrana upotrebe azbesta ili nekih vrsta azbesta ili proizvoda koji sadrže azbest u nekim radnim procesima.

Članak 11.

1. Upotreba krokidolita i proizvoda koji sadrže ova vlakna je zabranjena.

2. Nadležna vlast mora biti ovlaštena da, nakon savjetovanja s nareprezentativnijim organizacijama zainteresiranih poslodavaca i radnika, odobrava derogaciju od zabrane predviđene u stavku 1. ovoga članka kad alternativne metode nisu opravdano izvedive, pod uvjetom da se poduzmu mjere kako bi se osiguralo da zdravlje radnika ne bude izloženo opasnosti.

Članak 12.

1. Razmekšavanje bilo kojeg oblika azbesta je zabranjeno.

2. Nadležna vlast mora biti ovlaštena da, nakon savjetovanja s nareprezentativnijim organizacijama zainteresiranih poslodavaca i radnika, odobrava derogaciju od zabrane predviđene u stavku 1. ovoga članka kad alternativne metode nisu opravdano izvedive, pod uvjetom da se poduzmu mjere kako bi se osiguralo da zdravlje radnika ne bude izloženo opasnosti.

Članak 13.

Nacionalnim zakonima ili drugim propisima mora se propisati obveza poslodavaca da obavijeste nadležnu vlast, na način i u opsegu koji njima budu utvrđeni, o onim vrstama rada koje uključuju izloženost azbestu.

Članak 14.

Proizvođačima i dobavljačima azbesta, kao i proizvođačima i dobavljačima proizvoda koji sadrže azbest mora se nametnuti odgovornost za odgovarajuće obilježavanje spremnika i, ako je to primjereno, proizvoda, na jeziku i na način koji su lako razumljivi dotičnim radnicima i korisnicima u skladu s propisima nadležne vlasti.

Članak 15.

1. Nadležna vlast mora propisati granice do kojih radnici mogu biti izloženi azbestu ili druge kriterije izloženosti za ocjenu radnog okruženja.

2. Granice izloženosti ili drugi kriteriji izloženosti moraju se utvrditi i periodički revidirati i ažurirati u svjetlu tehnološkog napretka i razvoja tehnoloških i znanstvenih spoznaja.

3. Na svim radnim mjestima na kojima su radnici izloženi azbestu poslodavac mora poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi spriječio ili kontrolirao oslobađanja azbestne prašine u zrak kako bi osigurao poštivanje granica izloženosti ili drugih kriterija izloženosti i kako bi osim toga smanjio izloženost na što razumniju i praktično izvodivu razinu.

4. Ako se mjerama poduzetim u skladu sa stavkom 3. ovoga članka izloženost azbestu ne smanji do granice dopuštene izloženosti ili se ne uskladi s drugim kriterijima izloženosti utvrđenim u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, poslodavac mora osigurati, održavati i po potrebi zamjenjivati, bez troška za radnika, odgovarajuću opremu za zaštitu dišnih organa i posebnu zaštitnu odjeću u odgovarajućim slučajevima. Oprema za zaštitu dišnih organa mora odgovarati standardima koje je utvrdila nadležna vlast, i može se koristiti samo kao dodatna, privremena, hitna ili izvanredna mjera, a ne kao zamjena za tehničku kontrolu.

Članak 16.

Svaki poslodavac je odgovoran za utvrđivanje i primjenu praktičnih mjera za sprječavanje i kontrolu izloženosti azbestu radnika koje zapošljava i za njihovu zaštitu od opasnosti zbog izloženosti azbestu.

Članak 17.

1. Rušenje postrojenja ili objekata u kojima se nalaze lomljivi azbestni izolacijski materijali, te uklanjanje azbesta iz zgrada ili objekata u kojima je moguće raspršavanje azbesta u zrak, mogu obavljati samo poslodavci ili vanjski suradnici koji su od strane nadležne vlasti priznati kao kvalificirani za obavljanje tog posla u skladu s odredbama ove Konvencije i koji su ovlašteni za obavljanje tog posla.

2. Od poslodavca ili vanjskog suradnika se mora, prije početka radova rušenja, zahtijevati da izradi plan rada u kojemu su navedene mjere koje će se poduzeti, uključujući mjere za:

(a) osiguravanje prijeko potrebne zaštite radnika;

(b) ograničavanje oslobađanja azbestne prašine u zrak;

(c) uklanjanje otpada koji sadrži azbest u skladu sa člankom 19. ove Konvencije.

3. O planu rada iz stavka 2. ovoga članka mora se zatražiti mišljenje radnika ili njihovih predstavnika.

Članak 18.

1. Ako postoji mogućnost da se osobna odjeća radnika kontaminira azbestnom prašinom, poslodavac mora, u skladu s nacionalnim zakonima ili drugim propisima, te uz savjetovanje s predstavnicima radnika, osigurati odgovarajuću radnu odjeću, koja se ne smije nositi izvan radnog mjesta.

2. Rukovanje upotrijebljenom radnom odjećom i posebnom zaštitnom odjećom i njihovo čišćenje se mora obavljati u kontroliranim uvjetima, u skladu sa zahtjevima nadležne vlasti, kako bi se spriječilo oslobađanje azbestne prašine.

3. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima mora se zabraniti odnošenje radne i specijalne zaštitne odjeće, te osobne zaštitne opreme kući.

4. Poslodavac je odgovoran za čišćenje, održavanje i pospremanje radne i specijalne zaštitne odjeće, te osobne zaštitne opreme.

5. Radnicima koji su izloženi azbestu poslodavac mora na radnom mjestu osigurati umivaonik, kadu ili tuš, prema potrebi.

Članak 19.

1. U skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom, poslodavci moraju ukloniti otpad koji sadrži azbest na način koji ne predstavlja opasnost za zdravlje dotičnih radnika, uključujući one koji rukuju azbestnim otpadom ili stanovništvo u blizini podu­zeća.

2. Nadležna vlast i poslodavci moraju poduzeti odgovarajuće mjere za sprječavanje općeg zagađivanja okoliša azbestnom prašinom koja se oslobađa s radnog mjesta.

Dio IV. Nadzor nad radnim okruŽenjem i zdravljem RADNIKA

Članak 20.

1. Ako je to potrebno radi zaštite zdravlja radnika, poslodavac mora mjeriti koncentraciju azbestne prašine u zraku na radnom mjestu, te mora pratiti izloženost radnika azbestu u određenim vremenskim razmacima i koristeći metode koje utvrdi nadležna vlast.

2. Evidencija o nadzoru radnog okruženja i izloženosti radnika azbestu se mora čuvati određeno vremensko razdoblje koje propisuje nadležna vlast.

3. Zainteresirani radnici, njihovi predstavnici i inspekcijske službe moraju imati pristup toj evidenciji.

4. Radnici ili njihovi predstavnici imaju pravo zatražiti nadzor nad radnim okruženjem i nadležnoj vlasti podnijeti žalbu u vezi s rezultatima nadzora.

Članak 21.

1. Radnicima koji su izloženi ili su bili izloženi azbestu moraju se, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom, osigurati oni liječnički pregledi koji su potrebni za praćenje njihovog zdravstvenog stanja u odnosu na profesionalne rizike i za dijagnosticiranje profesionalnih bolesti kojima je uzrok izloženost azbestu.

2. Praćenje zdravstvenog stanja radnika u vezi s korištenjem azbesta ne smije imati za posljedicu ikakav gubitak zarade za njih. Ono mora biti besplatno i, koliko je to moguće, mora se obavljati tijekom radnog vremena.

3. Radnici moraju na zadovoljavajući i odgovarajući način biti obaviješteni o rezultatima liječničkih pregleda i moraju pojedinačno dobiti savjete o svom zdravlju u vezi s njihovim radom.

4. Ako se utvrdi da stalno obavljanje poslova koji uključuju izloženost azbestu nije preporučljivo zbog zdravstvenih razloga, moraju se, u skladu s nacionalnim uvjetima i praksom, poduzeti sve mjere kako bi se dotičnim radnicima osigurao drugi način da zadrže svoje prihode.

5. Nadležna vlast mora razviti sustav prijavljivanja profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom.

Dio V. Informiranje i edukacija

Članak 22.

1. Nadležna vlast mora, uz savjetovanje i u suradnji s najreprezentativnijim organizacijama zainteresiranih radnika i poslodavaca, poduzeti odgovarajuće mjere za promicanje širenja informacija i edukaciju svih zainteresiranih osoba o opasnostima koje izlaganje azbestu nosi za zdravlje, te o metodama prevencije i kontrole.

2. Nadležna vlast mora voditi računa o tome jesu li poslodavci u pisanom obliku utvrdili politiku i postupke primjene mjera za edukaciju i periodičnu izobrazbu radnika o opasnostima od azbesta i metodama prevencije i kontrole.

3. Poslodavac mora osigurati da svi radnici koji su izloženi ili koji bi mogli biti izloženi azbestu budu obaviješteni o opasnostima za zdravlje vezanim za njihov posao, upoznati s preventivnim mjerama i ispravnim metodama rada, te da stječu kontinuiranu izobrazbu na ovim područjima.

Dio VI. ZavrŠne odredbe

Članak 23.

Formalne ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 24.

1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.

2. Ona stupa na snagu dvanaest mjeseci od datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije dviju članica.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu dvanaest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.

Članak 25.

1. Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon proteka razdoblja od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, aktom kojeg dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kad je registriran.

2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana nakon proteka razdoblja od deset godina iz prethodnog stavka ne otkaže Konvenciju prema odredbi ovoga članka, bit će obvezana za još jedno razdoblje od deset godina, a nakon toga može otkazati Konvenciju po proteku svakog novog razdoblja od deset godina prema uvjetima predviđenim u ovome članku.

Članak 26.

1. Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada notificira svim članicama Međunarodne organizacije rada registraciju svih ratifikacija ili otkaza što su mu priopćile članice Organizacije.

2. Notificirajući članicama Organizacije registraciju druge dostavljene mu ratifikacije koja je potrebna da ova Konvencija stupi na snagu, glavni ravnatelj mora upozoriti članice Organizacije na dan kada Konvencija stupa na snagu.

Članak 27.

Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada priopćuje glavnom tajniku Ujedinjenih naroda radi registracije u skladu s odredbom članka 102. Povelje Ujedinjenih naroda potpune podatke o svim ratifikacijama i aktima o otkazivanju što ih je registrirao u skladu s odredbama prethodnih članaka.

Članak 28.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Među­narodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene potpune ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.

Članak 29.

1. Ako Konferencija usvoji novu konvenciju, koja bi ovu Konvenciju revidirala u cijelosti ili djelomično, tada, ukoliko novom konvencijom ne bi bilo drukčije određeno:

(a) ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice znači ipso iure otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 12., ako, i kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu;

(b) od datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu, ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.

2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za one članice koje su je ratificirale, a koje nisu ratificirale revidirajuću konvenciju.

Članak 30.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

Klasa: 910-01/03-01/86

Urbroj: 524-01-03-13

Zagreb, 10. lipnja 2003.

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.