101
1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju
konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na
temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine –Međunarodni ugovori« broj
2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje
Konvenciju o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu i o radnom okruženju.
2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom
jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:
Convention No. 155
Convention
concerning Occupational Safety and Health and the Working
Environment
The General Conference of the International Labour Organisation, Having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Sixty-seventh Session on 3 June 1981, and
Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to safety and health and the working environment, which is the sixth item on the agenda of the session, and
Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention, adopts this twenty-second day of June of the year one thousand nine hundred and eighty-one, the following Convention, which may be cited as the Occupational Safety and Health Convention, 1981:
Part I. Scope and Definitions
Article 1
1. This Convention applies to all branches of economic activity.
2. A Member ratifying this Convention may, after consultation at the earliest possible stage with the representative organisations of employers and workers concerned, exclude from its application, in part or in whole, particular branches of economic activity, such as maritime shipping or fishing, in respect of which special problems of a substantial nature arise.
3. Each Member which ratifies this Convention shall list, in the first report on the application of the Convention submitted under article 22 of the Constitution of the International Labour Organisation, any branches which may have been excluded in pursuance of paragraph 2 of this Article, giving the reasons for such exclusion and describing the measures taken to give adequate protection to workers in excluded branches, and shall indicate in subsequent reports any progress towards wider application.
Article 2
1. This Convention applies to all workers in the branches of economic activity covered.
2. A Member ratifying this Convention may, after consultation at the earliest possible stage with the representative organisations of employers and workers concerned, exclude from its application, in part or in whole, limited categories of workers in respect of which there are particular difficulties.
3. Each Member which ratifies this Convention shall list, in the first report on the application of the Convention submitted under article 22 of the Constitution of the International Labour Organisation, any limited categories of workers which may have been excluded in pursuance of paragraph 2 of this Article, giving the reasons for such exclusion, and shall indicate in subsequent reports any progress towards wider application.
Article 3
For the purpose of this Convention:
(a) the term »branches of economic activity« covers all branches in which workers are employed, including the public service;
(b) the term »workers« covers all employed persons, including public employees;
(c) the term »workplace« covers all places where workers need to be or to go by reason of their work and which are under the direct or indirect control of the employer;
(d) the term »regulations« covers all provisions given force of law by the competent authority or authorities;
(e) the term »health«, in relation to work, indicates not merely the absence of disease or infirmity; it also includes the physical and mental elements affecting health which are directly related to safety and hygiene at work.
Part II. Principles of National Policy
Article 4
1. Each Member shall, in the light of national conditions and practice, and in consultation with the most representative organisations of employers and workers, formulate, implement and periodically review a coherent national policy on occupational safety, occupational health and the working environment.
2. The aim of the policy shall be to prevent accidents and injury to health arising out of, linked with or occurring in the course of work, by minimising, so far as is reasonably practicable, the causes of hazards inherent in the working environment.
Article 5
The policy referred to in Article 4 of this Convention shall take account of the following main spheres of action in so far as they affect occupational safety and health and the working environment:
(a) design, testing, choice, substitution, installation, arrangement, use and maintenance of the material elements of work (workplaces, working environment, tools, machinery and equipment, chemical, physical and biological substances and agents, work processes);
(b) relationships between the material elements of work and the persons who carry out or supervise the work, and adaptation of machinery, equipment, working time, organisation of work and work processes to the physical and mental capacities of the workers;
(c) training, including necessary further training, qualifications and motivations of persons involved, in one capacity or another, in the achievement of adequate levels of safety and health;
(d) communication and co-operation at the levels of the working group and the undertaking and at all other appropriate levels up to and including the national level;
(e) the protection of workers and their representatives from disciplinary measures as a result of actions properly taken by them in conformity with the policy referred to in Article 4 of this Convention.
Article 6
The formulation of the policy referred to in Article 4 of this Convention shall indicate the respective functions and responsibilities in respect of occupational safety and health and the working environment of public authorities, employers, workers and others, taking account both of the complementary character of such responsibilities and of national conditions and practice.
Article 7
The situation regarding occupational safety and health and the working environment shall be reviewed at appropriate intervals, either over-all or in respect of particular areas, with a view to identifying major problems, evolving effective methods for dealing with them and priorities of action, and evaluating results.
Part III. Action at the National Level
Article 8
Each Member shall, by laws or regulations or any other method consistent with national conditions and practice and in consultation with the representative organisations of employers and workers concerned, take such steps as may be necessary to give effect to Article 4 of this Convention.
Article 9
1. The enforcement of laws and regulations concerning occupational safety and health and the working environment shall be secured by an adequate and appropriate system of inspection.
2. The enforcement system shall provide for adequate penalties for violations of the laws and regulations.
Article 10
Measures shall be taken to provide guidance to employers and workers so as to help them to comply with legal obligations.
Article 11
To give effect to the policy referred to in Article 4 of this Convention, the competent authority or authorities shall ensure that the following functions are progressively carried out:
(a) the determination, where the nature and degree of hazards so require, of conditions governing the design, construction and layout of undertakings, the commencement of their operations, major alterations affecting them and changes in their purposes, the safety of technical equipment used at work, as well as the application of procedures defined by the competent authorities;
(b) the determination of work processes and of substances and agents the exposure to which is to be prohibited, limited or made subject to authorisation or control by the competent authority or authorities; health hazards due to the simultaneous exposure to several substances or agents shall be taken into consideration;
(c) the establishment and application of procedures for the notification of occupational accidents and diseases, by employers and, when appropriate, insurance institutions and others directly concerned, and the production of annual statistics on occupational accidents and diseases;
(d) the holding of inquiries, where cases of occupational accidents, occupational diseases or any other injuries to health which arise in the course of or in connection with work appear to reflect situations which are serious;
(e) the publication, annually, of information on measures taken in pursuance of the policy referred to in Article 4 of this Convention and on occupational accidents, occupational diseases and other injuries to health which arise in the course of or in connection with work;
(f) the introduction or extension of systems, taking into account national conditions and possibilities, to examine chemical, physical and biological agents in respect of the risk to the health of workers.
Article 12
Measures shall be taken, in accordance with national law and practice, with a view to ensuring that those who design, manufacture, import, provide or transfer machinery, equipment or substances for occupational use:
(a) satisfy themselves that, so far as is reasonably practicable, the machinery, equipment or substance does not entail dangers for the safety and health of those using it correctly;
(b) make available information concerning the correct installation and use of machinery and equipment and the correct use of substances, and information on hazards of machinery and equipment and dangerous properties of chemical substances and physical and biological agents or products, as well as instructions on how hazards are to be avoided;
(c) undertake studies and research or otherwise keep abreast of the scientific and technical knowledge necessary to comply with subparagraphs (a) and (b) of this Article.
Article 13
A worker who has removed himself from a work situation which he has reasonable justification to believe presents an imminent and serious danger to his life or health shall be protected from undue consequences in accordance with national conditions and practice.
Article 14
Measures shall be taken with a view to promoting in a manner appropriate to national conditions and practice, the inclusion of questions of occupational safety and health and the working environment at all levels of education and training, including higher technical, medical and professional education, in a manner meeting the training needs of all workers.
Article 15
1. With a view to ensuring the coherence of the policy referred to in Article 4 of this Convention and of measures for its application, each Member shall, after consultation at the earliest possible stage with the most representative organisations of employers and workers, and with other bodies as appropriate, make arrangements appropriate to national conditions and practice to ensure the necessary co-ordination between various authorities and bodies called upon to give effect to Parts II and III of this Convention.
2. Whenever circumstances so require and national conditions and practice permit, these arrangements shall include the establishment of a central body.
Part IV. Action at the Level of the Undertaking
Article 16
1. Employers shall be required to ensure that, so far as is reasonably practicable, the workplaces, machinery, equipment and processes under their control are safe and without risk to health.
2. Employers shall be required to ensure that, so far as is reasonably practicable, the chemical, physical and biological substances and agents under their control are without risk to health when the appropriate measures of protection are taken.
3. Employers shall be required to provide, where necessary, adequate protective clothing and protective equipment to prevent, so far is reasonably practicable, risk of accidents or of adverse effects on health.
Article 17
Whenever two or more undertakings engage in activities simultaneously at one workplace, they shall collaborate in applying the requirements of this Convention.
Article 18
Employers shall be required to provide, where necessary, for measures to deal with emergencies and accidents, including adequate first-aid arrangements.
Article 19
There shall be arrangements at the level of the undertaking under which:
(a) workers, in the course of performing their work, co-operate in the fulfilment by their employer of the obligations placed upon him;
(b) representatives of workers in the undertaking co-operate with the employer in the field of occupational safety and health;
(c) representatives of workers in an undertaking are given adequate information on measures taken by the employer to secure occupational safety and health and may consult their representative organisations about such information provided they do not disclose commercial secrets;
(d) workers and their representatives in the undertaking are given appropriate training in occupational safety and health;
(e) workers or their representatives and, as the case may be, their representative organisations in an undertaking, in accordance with national law and practice, are enabled to enquire into, and are consulted by the employer on, all aspects of occupational safety and health associated with their work; for this purpose technical advisers may, by mutual agreement, be brought in from outside the undertaking;
(f) a worker reports forthwith to his immediate supervisor any situation which he has reasonable justification to believe presents an imminent and serious danger to his life or health; until the employer has taken remedial action, if necessary, the employer cannot require workers to return to a work situation where there is continuing imminent and serious danger to life or health.
Article 20
Co-operation between management and workers and/or their representatives within the undertaking shall be an essential element of organisational and other measures taken in pursuance of Articles 16 to 19 of this Convention.
Article 21
Occupational safety and health measures shall not involve any expenditure for the workers.
Part V. PROVISIONS
Article 22
This Convention does not revise any international labour Conventions or Recommendations.
Article 23
The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.
Article 24
1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.
2. It shall come into force twelve months after the date on which the ratifications of two Members have been registered with the Director-General.
3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months after the date on which its ratifications has been registered.
Article 25
1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an Act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation should not take effect until one year after the date on which it is registered.
2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under the terms provided for in this Article.
Article 26
1. The Director-General of the International Labour Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the registration of all ratifications and denunciations communicated to him by the Members of the Organisation.
2. When notifying the Members of the Organisation of the registration of the second ratification communicated to him, the Director-General shall draw the attention of the Members of the Organisation to the date upon which the Convention will come into force.
Article 27
The Director-General of the International Labour Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for registration in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.
Article 28
At such times as may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.
Article 29
1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:
a) the ratification by a Member of the new revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 25 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;
b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.
2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.
Article 30
The English and French versions of the text of this Convention are equally authoritative.
Konvencija 155
Konvencija o
sigurnosti i zaŠtiti
zdravlja na radu i o radnom okruŽenju
Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sastavši se na svom šezdeset i sedmom zasjedanju 3. lipnja 1981., i
odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi sa sigurnošću i zaštitom zdravlja na radu i radnim okruženjem, a što je šesta točka dnevnog reda zasjedanja, i
odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije; usvaja dvadeset i drugog lipnja tisuću devetsto osamdeset i prve godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu iz 1981.:
I. dio - DomaŠaj i definicije
Članak 1.
1. Ova Konvencija se primjenjuje na sve grane gospodarske djelatnosti.
2. Članica koja ratificira ovu Konvenciju može, nakon savjetovanja, koje treba održati što je moguće prije, s reprezentativnim organizacijama zainteresiranih poslodavaca i radnika, isključiti iz njene primjene, djelomično ili u cijelosti, određene grane gospodarske djelatnosti, kao što je pomorstvo ili ribarstvo, a u odnosu na koje se javljaju posebni problemi većeg značenja.
3. Svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju mora u svom prvom izvješću o primjeni Konvencije koje se podnosi na temelju članka 22. Statuta Međunarodne organizacije rada nabrojiti sve grane koje su isključene u skladu sa stavkom 2. ovoga članka i navesti razloge za takvo isključenje te opis mjera koje su poduzete kako bi se zaposlenicima u isključenim granama osigurala odgovarajuća zaštita, te mora u narednim izvješćima naznačiti svaki napredak prema njenoj široj primjeni.
Članak 2.
1. Ova Konvencija se primjenjuje na sve radnike u obuhvaćenim granama gospodarske djelatnosti.
2. Članica koja ratificira ovu Konvenciju može, nakon savjetovanja, koje treba održati što je moguće prije, s reprezentativnim organizacijama zainteresiranih poslodavaca i radnika, isključiti iz njene primjene, djelomično ili u cijelosti, ograničene kategorije radnika u odnosu na koje postoje posebne poteškoće.
3. Svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju mora u svom prvom izvješću o primjeni Konvencije koje se podnosi na temelju članka 22. Statuta Međunarodne organizacije rada nabrojiti sve ograničene kategorije radnika koje su isključene u skladu sa stavkom 2. ovoga članka i navesti razloge za takvo isključenje, te mora u narednim izvješćima naznačiti svaki napredak prema njenoj široj primjeni.
Članak 3.
U svrhu ove Konvencije:
(a) izraz »grane gospodarske djelatnosti« obuhvaća sve grane u kojima su radnici zaposleni, uključujući javne službe;
(b) izraz »radnici« obuhvaća sve zaposlene osobe, uključujući zaposlenike u javnim službama;
(c) izraz »radno mjesto« obuhvaća sva mjesta na kojima radnici moraju biti ili na koja moraju ići zbog svog posla i koja su pod izravnom ili neizravnom kontrolom poslodavca;
(d) izraz »propisi« obuhvaća sve odredbe kojima su nadležna vlast ili vlasti dale snagu zakona;
(e) izraz »zdravlje«, kad se odnosi na rad, ne označava samo izostanak bolesti ili nesposobnosti; on također uključuje tjelesne i duševne čimbenike koji utječu na zdravlje, a koji su u izravnoj vezi sa sigurnošću i higijenom na radu.
II. dio - NaČela nacionalne politike
Članak 4.
1. Svaka članica mora, u okviru nacionalnih uvjeta i prakse, te nakon savjetovanja s najreprezentativnijim organizacijama poslodavaca i radnika, utvrditi, provoditi i periodično revidirati jedinstvenu nacionalnu politiku sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, te radnog okruženja.
2. Cilj te politike mora biti sprječavanje nesreća i ozljeda, koje utječu na zdravlje, a nastaju kao posljedica rada, povezane su s radom ili se događaju tijekom rada, na način da se umanje, u mjeri u kojoj je to moguće, uzroci opasnosti svojstveni radnom okruženju.
Članak 5.
Politika predviđena člankom 4. ove Konvencije mora voditi računa o sljedećim glavnim područjima djelovanja u onoj mjeri u kojoj ona utječu na sigurnost i zaštitu zdravlja na radu i radno okruženje:
(a) projektiranje, ispitivanje, odabir, zamjena, ugrađivanje, razmještaj, uporaba i održavanje materijalnih elemenata rada (radna mjesta, radno okruženje, alati, strojevi i oprema, kemijske, fizikalne i biološke tvari i agensi, radni procesi);
(b) odnosi između materijalnih elemenata rada i osoba koje obavljaju ili nadgledaju rad, te prilagođavanje strojeva, opreme, radnog vremena, organizacije rada i radnih procesa tjelesnim i duševnim sposobnostima radnika;
(c) izobrazba, uključujući potrebno stručno usavršavanje, kvalifikacije i motivaciju osoba koje sudjeluju, u bilo kojem svojstvu, u postizanju odgovarajućih razina sigurnosti i zdravlja;
(d) komunikacija i suradnja na razini radne skupine i poduzeća, te na svim odgovarajućim razinama zaključno s nacionalnom razinom;
(e) zaštita radnika i njihovih predstavnika od stegovnih mjera zbog djelovanja koje su ispravno poduzeli sukladno politici predviđenoj člankom 4. ove Konvencije.
Članak 6.
Politika predviđena člankom 4. ove Konvencije mora sadržavati naznake odnosnih dužnosti i odgovornosti javnih vlasti, poslodavaca, radnika i ostalih u odnosu na sigurnost i zaštitu zdravlja na radu i radno okruženje, uzimajući u obzir i komplementarnu narav takvih odgovornosti i nacionalne uvjete i praksu.
Članak 7.
Stanje sigurnosti i zaštite zdravlja na radu i radnog okruženja se mora u odgovarajućim vremenskim razmacima preispitati bilo u cijelosti ili u odnosu na pojedina područja s ciljem identificiranja glavnih problema, razvijanja djelotvornih načina njihovog rješavanja i prioriteta djelovanja, kao i ocjene rezultata.
III. dio - Djelovanje na nacionalnoj razini
Članak 8.
Svaka članica mora, donošenjem zakona ili drugih propisa ili na drugi način u skladu s nacionalnim uvjetima i praksom i uz savjetovanje s reprezentativnim organizacijama zainteresiranih poslodavaca i radnika, poduzeti sve potrebne mjere za provedbu članka 4. ove Konvencije.
Članak 9.
1. Provođenje zakona i propisa koji uređuju sigurnost i zaštitu zdravlja na radu i radno okruženje mora se osigurati kroz dostatan i primjeren sustav inspekcije.
2. Sustav provedbe mora predvidjeti odgovarajuće kazne za kršenje zakona i drugih propisa.
Članak 10.
Potrebno je poduzeti mjere koje će osigurati da poslodavci i radnici dobiju upute koje će im pomoći da ispunjavaju zakonske obveze.
Članak 11.
U cilju provođenja politike predviđene člankom 4. ove Konvencije, jedna ili više nadležnih vlasti mora osigurati progresivno obavljanje sljedećih djelovanja:
(a) utvrđivanje uvjeta, kada to zahtijeva narav i stupanj opasnosti, koji se odnose na projektiranje, izgradnju i situacijski plan poduzeća, početak njihova rada, veće izmjena koje na njih utječu i promjene njihove namjene, sigurnost tehničke opreme koja se koristi na radu, kao i primjenu postupaka koje su utvrdile nadležne vlasti;
(b) određivanje radnih procesa i tvari i agensa izlaganje kojima mora biti zabranjeno, ograničeno ili uvjetovano odobrenjem ili kontrolom jedne ili više nadležnih vlasti; treba uzeti u obzir opasnosti za zdravlje zbog istovremene izloženosti većem broju tvari ili agensa;
(c) utvrđivanje i primjena postupaka za prijavu nesreća na radu i profesionalnih bolesti od strane poslodavaca i, gdje je to primjereno, osiguravajućih ustanova i ostalih izravno zainteresiranih, te izrada godišnje statistike o nesrećama na radu i profesionalnim bolestima;
(d) provođenje istraga kad izgleda da su slučajevi nesreća na radu i profesionalnih bolesti ili ostalih ozljeda koje su nastale tijekom rada ili u vezi s radom posljedica opasnih situacija;
(e) godišnje objavljivanje podataka o mjerama poduzetim u skladu s politikom iz članka 4. ove Konvencije i o nesrećama na radu, profesionalnim bolestima i ostalim ozljedama koje su nastale tijekom rada ili u vezi s radom;
(f) ustrojavanje ili proširivanje sustava za ispitivanje kemijskih, fizikalnih ili bioloških agensa u odnosu na opasnost koju oni predstavljaju za zdravlje radnika, a uzimajući u obzir nacionalne uvjete i mogućnosti.
Članak 12.
U skladu s nacionalnim zakonima i praksom moraju se poduzimati mjere kojima se osigurava da svi koji projektiraju, proizvode, uvoze, osiguravaju ili premještaju strojeve, opremu ili tvari u profesionalne svrhe:
(a) mogu provjeriti da, u mjeri u kojoj je to razumno izvedivo, strojevi, oprema ili tvari ne predstavljaju opasnost za sigurnost i zdravlje osoba koje se njima pravilno koriste;
(b) stave na raspolaganje informacije o pravilnom instaliranju i uporabi strojeva i opreme, kao i o pravilnoj uporabi tvari, te informacije o opasnostima koje prijete od strojeva i opreme i opasnih svojstava kemijskih tvari i fizikalnih ili bioloških agensa ili proizvoda, kao i upute o tome kako se opasnosti mogu izbjeći;
(c) provode analize i istraživanja ili na drugi način prate znanstvene i tehničke spoznaje potrebne za usklađivanje s podstavcima (a) i (b) ovoga članka.
Članak 13.
Radnik koji se udaljio s radnog mjesta u situaciji za koju ima opravdani razlog vjerovati da za njegov život i zdravlje predstavlja neposrednu i ozbiljnu opasnost, mora biti zaštićen od negativnih posljedica u skladu s nacionalnim uvjetima i praksom.
Članak 14.
Potrebno je poduzeti mjere koje imaju za cilj poticati, na način koji je primjeren nacionalnim uvjetima i praksi, uvođenje pitanja sigurnosti, zaštite zdravlja na radu i radnog okruženja na sve razine obrazovanja i izobrazbe, uključujući više tehničko, medicinsko i stručno obrazovanje na način koji zadovoljava potrebe izobrazbe svih radnika.
Članak 15.
1. U cilju osiguranja ujednačenosti politike predviđene člankom 4. ove Konvencije i mjera za njezinu provedbu, svaka članica mora, nakon savjetovanja s najreprezentativnijim organizacijama poslodavaca i radnika i ostalim tijelima, što je moguće prije utvrditi organizaciju, u skladu s nacionalnim uvjetima i praksom, kojom se osigurava potrebna suradnja između različitih vlasti i tijela zaduženih za primjenu II. i III. dijela ove Konvencije.
2. Kad god to zahtijevaju okolnosti, a nacionalni uvjeti i praksa dopuštaju, ta organizacija mora uključivati osnivanje jednog središnjeg tijela.
IV. dio - Djelovanje na razini poduzeĆa
Članak 16.
1. Od poslodavaca se mora zahtijevati da osiguraju, u onoj mjeri u kojoj je to razumno izvedivo, da radna mjesta, strojevi, oprema i procesi pod njihovom kontrolom budu sigurni i bez opasnosti za zdravlje.
2. Od poslodavaca se mora zahtijevati da osiguraju, u onoj mjeri u kojoj je to razumno izvedivo, da kemijske, fizikalne i biološke tvari i agensi pod njihovom kontrolom nisu opasni za zdravlje kad se poduzmu odgovarajuće mjere zaštite.
3. Od poslodavaca se mora zahtijevati da, gdje je to potrebno, osiguraju odgovarajuću zaštitnu odjeću i zaštitnu opremu kako bi se, u mjeri u kojoj je to razumno izvedivo, spriječile opasnosti od nesreća ili štetnih posljedica za zdravlje.
Članak 17.
Kad god dva ili više poduzeća istovremeno obavljaju istu djelatnost na jednom mjestu rada, oni moraju surađivati prilikom primjene odredaba ove Konvencije.
Članak 18.
Od poslodavaca se mora zahtijevati da, gdje je to potrebno, utvrde mjere za rješavanje hitnih slučajeva i nesreća, uključujući odgovarajuće mjere za pružanje prve pomoći.
Članak 19.
Na razini poduzeća moraju se poduzeti mjere kojima se osigurava:
(a) da radnici, dok obavljaju svoj posao, surađuju u cilju ispunjavanja obveza koje ima njihov poslodavac;
(b) da predstavnici radnika u poduzeću surađuju s poslodavcem na području sigurnosti i zaštite zdravlja na radu;
(c) da predstavnici radnika u poduzeću dobiju odgovarajuće informacije o mjerama koje poslodavac poduzima za osiguranje sigurnosti i zaštite zdravlja na radu, te da se mogu savjetovati sa svojim reprezentativnim organizacijama o takvim informacijama, pod uvjetom da ne otkrivaju poslovne tajne;
(d) da se radnicima i njihovim predstavnicima u poduzeću omogući odgovarajuća izobrazba o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu;
(e) da se radnicima i njihovim predstavnicima i, u određenom slučaju, njihovim reprezentativnim organizacijama u poduzeću omogući da, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom, ispitaju sve vidove sigurnosti i zaštite zdravlja na radu vezane za njihov rad, te da se poslodavac savjetuje s njima o tim pitanjima; u tu svrhu se, sporazumno, mogu dovesti vanjski tehnički savjetnici;
(f) da radnik odmah prijavi osobi kojoj je neposredno odgovoran svaku situaciju za koju ima opravdan razlog vjerovati da predstavlja neposrednu i ozbiljnu opasnost za njegov život ili zdravlje; dok poslodavac ne poduzme, po potrebi, korektivne mjere, ne smije zahtijevati od radnika da nastavi rad u situaciji u kojoj i dalje postoji neposredna i ozbiljna opasnost za život i zdravlje.
Članak 20.
Suradnja između uprave i radnika, odnosno njihovih predstavnika u okviru poduzeća predstavlja osnovni element organizacijskih i ostalih mjera poduzetih u skladu sa člancima 16. do 19. Konvencije.
Članak 21.
Mjere sigurnosti i zaštite zdravlja na radu ne smiju radnicima stvarati nikakve troškove.
V. dio - ZavrŠne odredbe
Članak 22.
Ova Konvencija ne revidira ni jednu međunarodnu konvenciju ili
preporuku o radu.
Članak 23.
Formalne ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.
Članak 24.
1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.
2. Ona stupa na snagu dvanaest mjeseci od datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije dviju članica.
3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu dvanaest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.
Članak 25.
1. Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon proteka razdoblja od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, aktom kojeg dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kada je registriran.
2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana nakon proteka razdoblja od deset godina iz prethodnog stavka ne otkaže Konvenciju prema odredbi ovoga članka bit će obvezana za još jedno razdoblje od deset godina i, nakon toga, može otkazati Konvenciju po isteku svakog novog razdoblja od deset godina prema uvjetima predviđenim u ovome članku.
Članak 26.
1. Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada notificira svim članicama Međunarodne organizacije rada registraciju svih ratifikacija ili otkaza što su mu priopćile članice Organizacije.
2. Notificirajući članicama Organizacije registraciju posljednje dostavljene mu ratifikacije koja je potrebna da ova Konvencija stupi na snagu, glavni ravnatelj mora upozoriti članice Organizacije na dan kada Konvencija stupa na snagu.
Članak 27.
Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada priopćuje glavnom tajniku Ujedinjenih naroda radi registracije u skladu sa člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda potpune podatke o svim ratifikacijama i aktima o otkazivanju što ih je registrirao u skladu s odredbama prethodnih članaka.
Članak 28.
Kada bude to smatralo potrebnim, Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene potpune ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.
Članak 29.
1. Ako Konferencija usvoji novu konvenciju, koja bi ovu Konvenciju revidirala u cijelosti ili djelomično, tada, ukoliko novom konvencijom ne bi bilo drukčije određeno:
(a) ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice znači ipso iure otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 12., ako, i kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu;
(b) od datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu, ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.
2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za one države članice koje su je ratificirale, a koje nisu ratificirale revidirajuću konvenciju.
Članak 30.
Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.
Klasa: 910-01/03-01/86
Urbroj: 524-01-03-14
Zagreb, 10. lipnja 2003.
Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.