Konvencija 74 - Konvencija o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti kvalificiranih mornara

NN 11/2003 (26.6.2003.), Konvencija 74 - Konvencija o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti kvalificiranih mornara

MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

92

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti kvalificiranih mornara.

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

 

Convention No. 74

Convention concerning the Certification of Able Seamen

The General Conference of the International Labour Organisation, Having been convened at Seattle by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Twenty-eighth Session on 6 June 1946, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to the certification of able seamen, which is included in the fifth item on the agenda of the Session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention, adopts this twenty-ninth day of June of the year one thousand nine hundred and forty-six, the following Convention, which may be cited as the Certification of Able Seamen Convention, 1946:

Article 1

No person shall be engaged on any vessel as an able seaman unless he is a person who by national laws or regulations is deemed to be competent to perform any duty which may be required of a member of the crew serving in the deck department (other than an officer or leading or specialist rating) and unless he holds a certificate of qualification as an able seaman granted in accordance with the provisions of the following Articles.

Article 2

1. The competent authority shall make arrangements for the holding of examinations and for the granting of certificates of qualification.

2. No person shall be granted a certificate of qualification unless:

(a) he has reached a minimum age to be prescribed by the competent authority;

(b) he has served at sea in the deck department for a minimum period to be prescribed by the competent authority; and

(c) he has passed an examination of proficiency to be prescribed by the competent authority.

3. The prescribed minimum age shall not be less than eighteen years.

4. The prescribed minimum period of service at sea shall not be less than thirty-six months: Provided that the competent authority may:

(a) permit persons with a period of actual service at sea of not less than twenty-four months who have successfully passed through a course of training in an approved training school to reckon the time spent in such training, or part thereof, as sea service; and

(b) permit persons trained in approved sea-going training ships who have served eighteen months in such ships to be certificated as able seamen upon leaving in good standing.

5. The prescribed examination shall provide a practical test of the candidatežs knowledge of seamanship and of his ability to carry out effectively all the duties that may be required of an able seaman, including those of a lifeboatman; it shall be such as to qualify a successful candidate to hold the special lifeboatmanžs certificate provided for in Article 22 of the International Convention for the Safety of Life at Sea, 1929, or in the corresponding provision of any subsequent Convention revising or replacing that Convention for the time being in force for the territory concerned.

Article 3

A certificate of qualification may be granted to any person who, at the time of the entry into force of this Convention for the territory concerned, is performing the full duties of an able seaman or leading deck rating or has performed such duties.

Article 4

The competent authority may provide for the recognition of certificates of qualification issued in other territories.

Article 5

The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 6

1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.

2. It shall come into force twelve months after the date on which the ratifications of two Members have been registered with the Director-General.

3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months after the date on which its ratifications has been registered.

Article 7

1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an Act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation should not take effect until one year after the date on which it is registered.

2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under the terms provided for in this Article.

Article 8

1. The Director-General of the International Labour Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the registration of all ratifications and denunciations communicated to him by the Members of the Organisation.

2. When notifying the Members of the Organisation of the registration of the second ratification communicated to him, the Director-General shall draw the attention of the Members of the Organisation to the date upon which the Convention will come into force.

Article 9

The Director-General of the International Labour Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for registration in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.

Article 10

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 11

1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:

a) the ratification by a Member of the new revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 7 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;

b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.

2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.

Article 12

The English and French versions of the text of this Convention are equally authoritative

 

Konvencija 74

Konvencija o svjedodŽbama o struČnoj osposobljenosti kvalificiranih mornara

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Seattleu sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sastavši se na svom dvadeset i osmom zasjedanju 6. lipnja 1946., i

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi sa svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti kvalificiranih mornara, a što je uključeno u petu točku dnevnog reda zasjedanja, i

odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije;

usvaja dvadeset i devetog lipnja tisuću devetsto četrdeset i šeste godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o svje­dodžbama o stručnoj osposobljenosti kvalificiranih mornara iz 1946.:

Članak 1.

Niti jedna osoba se ne može zaposliti kao kvalificirani mornar na bilo kojem brodu ako to nije osoba za koju se prema nacionalnim zakonima ili drugim propisima smatra da je sposobna vršiti bilo koju dužnost koja se može zahtijevati od člana posade koji služi na palubi (osim časnika ili vodećih ili specijaliziranih položaja) i ako ta osoba ne posjeduje svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti za kvalificiranog mornara izdanu u skladu s odredbama sljedećih članaka.

Članak 2.

1. Nadležna vlast mora poduzeti potrebne mjere za održavanje ispita i izdavanje svjedodžaba o stručnoj osposobljenosti.

2. Niti jednoj se osobi neće izdati svjedodžba o osposobljenosti ako:

(a) nije navršila najnižu dob koju propiše nadležna vlast;

(b) nije služila na moru na palubi minimalno razdoblje koje propiše nadležna vlast; i

(c) nije položila ispit o sposobnosti kojeg propiše nadležna vlast.

3. Propisana najniža dob ne smije biti niža od osamnaest godina.

4. Propisano minimalno razdoblje službe ne smije biti kraće od trideset i šest mjeseci, s time da nadležna vlast može:

(a) dopustiti da se osobama koje su stvarno obavljale službu na moru najmanje dvadeset i četiri mjeseca i uspješno položile tečaj izobrazbe u ovlaštenoj školi za izobrazbu prizna vrijeme ili dio tog vremena provedenog na takvoj izobrazbi kao vrijeme službe na moru; i

(b) dopustiti da se osobama koje su polazile obuku na ovlaštenim školskim brodovima i koje su odslužile osamnaest mjeseci na takvim brodovima izda svjedodžba kvalificiranog mornara na temelju njihovih dobrih završnih ocjena.

5. Propisani ispit obuhvaća praktičnu provjeru kandidatovog pomorskog znanja i njegove sposobnosti učinkovitog izvršavanja svih dužnosti koje se mogu zahtijevati od kvalificiranog mornara, uključujući dužnosti rukovanja čamcima za spašavanje; on mora biti takav da uspješnog kandidata kvalificira kao nositelja posebne svjedodžbe za voditelja čamca za spašavanje predviđene člankom 22. Međunarodne konvencije o sigurnosti života na moru iz 1929. ili odgovarajućim odredbama bilo koje konvencije koja revidira ili zamjenjuje tu Konvenciju, a koja je na snazi za dotično područje.

Članak 3.

Svjedodžba o osposobljenosti se može izdati svakoj osobi koja u vrijeme stupanja ove Konvencije na snagu na dotičnom području obavlja ili je obavljala sve dužnosti kvalificiranog pomorca ili šefa palube.

Članak 4.

Nadležna vlast može predvidjeti priznavanje svjedodžaba o osposobljenosti izdanih na drugim područjima.

Članak 5.

Formalne ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 6.

1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.

2. Ona stupa na snagu dvanaest mjeseci nakon datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije dviju članica.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu dvanaest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.

Članak 7.

1. Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka roka od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, izjavom koju dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kad je registriran.

2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana nakon proteka roka od deset godina iz prethodnog stavka ne otkaže Konvenciju prema odredbi ovoga članka, bit će obvezana za još jedno razdoblje od deset godina, a nakon toga može otkazati Konvenciju po isteku svakog novog razdoblja od deset godina prema uvjetima predviđenim u ovome članku.

Članak 8.

1. Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada notificira svim članicama Međunarodne organizacije rada registraciju svih ratifikacija i otkaza što su mu priopćile članice Organizacije.

2. Prilikom notificiranja članicama Organizacije registraciju druge priopćene mu ratifikacije, glavni ravnatelj će upozoriti članice Organizacije na datum kada Konvencija stupa na snagu.

Članak 9.

Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada priopćava glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, radi registracije u skladu sa člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda, potpune podatke o svim ratifikacijama i aktima o otkazivanju što ih je registrirao u skladu s odredbama prethodnih članaka.

Članak 10.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja na dnevni red Konferencije pitanja njene potpune ili djelomične revizije.

Članak 11.

1. Ako Konferencija usvoji novu konvenciju, koja bi ovu Konvenciju revidirala u cijelosti ili djelomično, tada, ukoliko novom konvencijom ne bi bilo drukčije određeno:

(a) ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice znači ipso iure otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 7., ako, i kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu;

(b) od datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu, ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.

2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za one članice koje su je ratificirale, a koje nisu ratificirale novu revidirajuću konvenciju.

Članak 12.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

 

Klasa: 910-01/03-01/86
Urbroj: 524-01-03-5
Zagreb, 10. lipnja 2003.

 

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović,
v. r