92
1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju
konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na
temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj
2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje
Konvenciju o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti kvalificiranih mornara.
2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom
jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:
Convention
No. 74
Convention concerning the Certification of Able
Seamen
The General Conference of the International Labour
Organisation, Having been convened at Seattle by the Governing Body of the
International Labour Office, and having met in its Twenty-eighth Session on 6
June 1946, and
Having decided upon the adoption of certain proposals
with regard to the certification of able seamen, which is included in the fifth
item on the agenda of the Session, and
Having determined that these proposals shall take the
form of an international Convention, adopts this twenty-ninth day of June of
the year one thousand nine hundred and forty-six, the following Convention,
which may be cited as the Certification of Able Seamen Convention, 1946:
Article
1
No person shall be engaged on any vessel as an able
seaman unless he is a person who by national laws or regulations is deemed to
be competent to perform any duty which may be required of a member of the crew
serving in the deck department (other than an officer or leading or specialist
rating) and unless he holds a certificate of qualification as an able seaman
granted in accordance with the provisions of the following Articles.
Article 2
1. The competent authority shall make arrangements
for the holding of examinations and for the granting of certificates of
qualification.
2. No person shall be granted a certificate of
qualification unless:
(a) he has reached a minimum age to be prescribed by
the competent authority;
(b) he has served at sea in the deck department for a
minimum period to be prescribed by the competent authority; and
(c) he has passed an examination of proficiency to be
prescribed by the competent authority.
3. The prescribed minimum age shall not be less than
eighteen years.
4. The prescribed minimum period of service at sea shall
not be less than thirty-six months: Provided that the competent authority may:
(a) permit persons with a period of actual service at
sea of not less than twenty-four months who have successfully passed through a
course of training in an approved training school to reckon the time spent in
such training, or part thereof, as sea service; and
(b)
permit persons trained in approved sea-going training ships who have served
eighteen months in such ships to be certificated as able seamen upon leaving in
good standing.
5. The prescribed examination shall provide a
practical test of the candidatežs knowledge of seamanship and of his ability to
carry out effectively all the duties that may be required of an able seaman,
including those of a lifeboatman; it shall be such as to qualify a successful
candidate to hold the special lifeboatmanžs certificate provided for in Article
22 of the International Convention for the Safety of Life at Sea, 1929, or in
the corresponding provision of any subsequent Convention revising or replacing
that Convention for the time being in force for the territory concerned.
Article 3
A certificate of qualification may be granted to any
person who, at the time of the entry into force of this Convention for the
territory concerned, is performing the full duties of an able seaman or leading
deck rating or has performed such duties.
Article 4
The competent authority may provide for the
recognition of certificates of qualification issued in other territories.
Article 5
The formal ratifications of this Convention shall be
communicated to the Director-General of the International Labour Office for
registration.
Article
6
1. This Convention shall be binding only upon those
Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been
registered with the Director-General.
2. It shall come into force twelve months after the
date on which the ratifications of two Members have been registered with the
Director-General.
3. Thereafter, this Convention shall come into force
for any Member twelve months after the date on which its ratifications has been
registered.
Article
7
1. A Member which has ratified this Convention may
denounce it after the expiration of ten years from the date on which the
Convention first comes into force, by an Act communicated to the
Director-General of the International Labour Office for registration. Such
denunciation should not take effect until one year after the date on which it
is registered.
2. Each Member which has ratified this Convention and
which does not, within the year following the expiration of the period of ten
years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation
provided for in this Article, will be bound for another period of ten years
and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period
of ten years under the terms provided for in this Article.
Article 8
1. The Director-General of the International Labour
Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the
registration of all ratifications and denunciations communicated to him by the
Members of the Organisation.
2. When notifying the Members of the Organisation of
the registration of the second ratification communicated to him, the
Director-General shall draw the attention of the Members of the Organisation to
the date upon which the Convention will come into force.
Article 9
The Director-General of the International Labour
Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for
registration in accordance with Article 102 of the Charter of the United
Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation
registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.
Article 10
At such times as it may consider necessary the
Governing Body of the International Labour Office shall present to the General
Conference a report on the working of this Convention and shall examine the
desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its
revision in whole or in part.
Article 11
1. Should the Conference adopt a new Convention
revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention
otherwise provides:
a) the ratification by a Member of the new revising
Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this
Convention, notwithstanding the provisions of Article 7 above, if and when the
new revising Convention shall have come into force;
b) as from the date when the new revising Convention
comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the
Members.
2. This Convention shall in any case remain in force
in its actual form and content for those Members which have ratified it but
have not ratified the revising Convention.
Article 12
The
English and French versions of the text of this Convention are equally
authoritative
Konvencija
74
Konvencija o svjedodŽbama o struČnoj osposobljenosti
kvalificiranih mornara
Opća konferencija Međunarodne
organizacije rada koju je u Seattleu sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda
rada, sastavši se na svom dvadeset i osmom zasjedanju 6. lipnja 1946., i
odlučivši
prihvatiti određene prijedloge u vezi sa svjedodžbama o stručnoj
osposobljenosti kvalificiranih mornara, a što je uključeno u petu točku dnevnog
reda zasjedanja, i
odlučivši da ovi prijedlozi dobiju
oblik međunarodne konvencije;
usvaja dvadeset i devetog lipnja
tisuću devetsto četrdeset i šeste godine sljedeću konvenciju koja se naziva
Konvencija o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti kvalificiranih mornara iz
1946.:
Članak 1.
Niti jedna osoba se ne može zaposliti kao
kvalificirani mornar na bilo kojem brodu ako to nije osoba za koju se prema
nacionalnim zakonima ili drugim propisima smatra da je sposobna vršiti bilo
koju dužnost koja se može zahtijevati od člana posade koji služi na palubi
(osim časnika ili vodećih ili specijaliziranih položaja) i ako ta osoba ne
posjeduje svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti za kvalificiranog mornara
izdanu u skladu s odredbama sljedećih članaka.
Članak 2.
1. Nadležna vlast mora poduzeti potrebne mjere za
održavanje ispita i izdavanje svjedodžaba o stručnoj osposobljenosti.
2. Niti jednoj se osobi neće izdati svjedodžba o
osposobljenosti ako:
(a) nije navršila najnižu dob koju propiše nadležna
vlast;
(b) nije služila na moru na palubi minimalno
razdoblje koje propiše nadležna vlast; i
(c) nije položila ispit o sposobnosti kojeg propiše
nadležna vlast.
3. Propisana najniža dob ne smije biti niža od
osamnaest godina.
4. Propisano minimalno razdoblje službe ne smije biti
kraće od trideset i šest mjeseci, s time da nadležna vlast može:
(a) dopustiti da se osobama koje su stvarno
obavljale službu na moru najmanje dvadeset i četiri mjeseca i uspješno položile
tečaj izobrazbe u ovlaštenoj školi za izobrazbu prizna vrijeme ili dio tog
vremena provedenog na takvoj izobrazbi kao vrijeme službe na moru; i
(b) dopustiti da se osobama koje su polazile obuku na
ovlaštenim školskim brodovima i koje su odslužile osamnaest mjeseci na takvim
brodovima izda svjedodžba kvalificiranog mornara na temelju njihovih dobrih
završnih ocjena.
5.
Propisani ispit obuhvaća praktičnu provjeru kandidatovog pomorskog znanja i
njegove sposobnosti učinkovitog izvršavanja svih dužnosti koje se mogu
zahtijevati od kvalificiranog mornara, uključujući dužnosti rukovanja čamcima
za spašavanje; on mora biti takav da uspješnog kandidata kvalificira kao
nositelja posebne svjedodžbe za voditelja čamca za spašavanje predviđene
člankom 22. Međunarodne konvencije o sigurnosti života na moru iz 1929. ili
odgovarajućim odredbama bilo koje konvencije koja revidira ili zamjenjuje tu
Konvenciju, a koja je na snazi za dotično područje.
Članak
3.
Svjedodžba
o osposobljenosti se može izdati svakoj osobi koja u vrijeme stupanja ove
Konvencije na snagu na dotičnom području obavlja ili je obavljala sve dužnosti
kvalificiranog pomorca ili šefa palube.
Članak
4.
Nadležna
vlast može predvidjeti priznavanje svjedodžaba o osposobljenosti izdanih na
drugim područjima.
Članak
5.
Formalne
ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog
ureda rada radi registracije.
Članak
6.
1. Ova
Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su
ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.
2. Ona
stupa na snagu dvanaest mjeseci nakon datuma kada su kod glavnog ravnatelja
registrirane ratifikacije dviju članica.
3.
Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu dvanaest
mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.
Članak
7.
1.
Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka roka
od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, izjavom koju
dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav
otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kad je registriran.
2.
Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana
nakon proteka roka od deset godina iz prethodnog stavka ne otkaže Konvenciju
prema odredbi ovoga članka, bit će obvezana za još jedno razdoblje od deset
godina, a nakon toga može otkazati Konvenciju po isteku svakog novog razdoblja
od deset godina prema uvjetima predviđenim u ovome članku.
Članak
8.
1.
Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada notificira svim članicama Međunarodne
organizacije rada registraciju svih ratifikacija i otkaza što su mu priopćile
članice Organizacije.
2.
Prilikom notificiranja članicama Organizacije registraciju druge priopćene mu
ratifikacije, glavni ravnatelj će upozoriti članice Organizacije na datum kada
Konvencija stupa na snagu.
Članak
9.
Glavni
ravnatelj Međunarodnog ureda rada priopćava glavnom tajniku Ujedinjenih naroda,
radi registracije u skladu sa člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda, potpune
podatke o svim ratifikacijama i aktima o otkazivanju što ih je registrirao u
skladu s odredbama prethodnih članaka.
Članak
10.
Kada to
bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada podnijet će
Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu
uvrštavanja na dnevni red Konferencije pitanja njene potpune ili djelomične
revizije.
Članak
11.
1. Ako
Konferencija usvoji novu konvenciju, koja bi ovu Konvenciju revidirala u
cijelosti ili djelomično, tada, ukoliko novom konvencijom ne bi bilo drukčije
određeno:
(a)
ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice znači ipso iure
otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 7., ako, i kada nova
revidirajuća konvencija stupi na snagu;
(b) od
datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu, ova Konvencija
prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.
2. Ova
Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za
one članice koje su je ratificirale, a koje nisu ratificirale novu revidirajuću
konvenciju.
Članak
12.
Engleski
i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.
Klasa:
910-01/03-01/86
Urbroj: 524-01-03-5
Zagreb, 10. lipnja 2003.
Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r