Konvencija 69 - Konvencija o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti brodskih kuhara

NN 11/2003 (26.6.2003.), Konvencija 69 - Konvencija o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti brodskih kuhara

MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

 

93

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o Konvenciji o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti brodskih kuhara.

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

 

Convention No. 69

Convention concerning the
Certification of Shipsž Cooks

The General Conference of the International Labour Organisation, Having been convened at Seattle by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Twenty-eighth Session on 6 June 1946, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to the certification of shipsž cooks, which is included in the fourth item on the agenda of the Session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention, adopts this twenty-seventh day of June of the year one thousand nine hundred and forty-six, the following Convention, which may be cited as the Certification of Shipsž Cooks Convention 1946:

Article 1

1. This Convention applies to sea-going vessels, whether publicly or privately owned, which are engaged in the transport of cargo or passengers for the purpose of trade and registered in a territory for which this Convention is in force.

2. National laws or regulations or, in the absence of such laws or regulations, collective agreements between employers and workers shall determine the vessels or classes of vessels which are to be regarded as sea-going vessels for the purpose of this Convention.

Article 2

For the purpose of this Convention the term »shipžs cook« means the person directly responsible for the preparation of meals for the crew of the ship.

Article 3

1. No person shall be engaged as shipžs cook on board any vessel to which this Convention applies unless he holds a certificate of qualification as shipžs cook granted in accordance with the provisions of the following Articles.

2. Provided that the competent authority may grant exemptions from the provisions of this Article if in its opinion there is an inadequate supply of certificated shipsž cooks.

Article 4

1. The competent authority shall make arrangements for the holding of examinations and for the granting of certificates of qualification.

2. No person shall be granted a certificate of qualification unless:

(a) he has reached a minimum age to be prescribed by the competent authority;

(b) he has served at sea for a minimum period to be prescribed by the competent authority; and

(c) he has passed an examination to be prescribed by the competent authority.

3. The prescribed examination shall provide a practical test of the candidatežs ability to prepare meals; it shall also include a test of his knowledge of food values, the drawing up of varied and properly balanced menus, and the handling and storage of food on board ship.

4. The prescribed examination may be conducted and certificates granted either directly by the competent authority or, subject to its control, by an approved school for the training of cooks or other approved body.

Article 5

Article 3 of this Convention shall apply after the expiration of a period not exceeding three years from the date of entry into force of the Convention for the territory where the vessel is registered: Provided that, in the case of a seaman who has had a satisfactory record of two yearsž service as cook before the expiration of the aforesaid period, national laws or regulations may provide for the acceptance of a certificate of such service as equivalent to a certificate of qualification.

Article 6

The competent authority may provide for the recognition of certificates of qualification issued in other territories.

Article 7

The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 8

1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.

2. It shall come into force six months after the date on which there have been registered ratifications by nine of the following countries: United States of America, Argentine Republic, Australia, Belgium, Brazil, Canada, Chile, China, Denmark, Finland, France, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland, Greece, India, Ireland, Italy, Netherlands, Norway, Poland, Portugal, Sweden, Turkey and Yugoslavia, including at least five countries each of which has at least one million gross register tons of shipping. This provision is included for the purpose of facilitating and encouraging early ratification of the Convention by Member States.

3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member six months after the date on which its ratification has been registered.

Article 9

1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an Act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation should not take effect until one year after the date on which it is registered.

2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under the terms provided for in this Article.

Article 10

1. The Director-General of the International Labour Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the registration of all ratifications and denunciations communicated to him by the Members of the Organisation.

2. When notifying the Members of the Organisation of the registration of the second ratification communicated to him, the Director-General shall draw the attention of the Members of the Organisation to the date upon which the Convention will come into force.

Article 11

The Director-General of the International Labour Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for registration in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.

Article 12

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 13

1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:

a) the ratification by a Member of the new revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 9 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;

b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.

2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.

Article 14

The English and French versions of the text of this Convention are equally authoritative.

 

Konvencija 69

Konvencija o svjedodŽbama o struČnoj osposobljenosti brodskih kuhara

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Seattleu sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sastavši se na svom dvadeset i osmom zasjedanju 6. lipnja 1946., i

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi sa svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti brodskih kuhara, a što je uključeno u četvrtu točku dnevnog reda zasjedanja, i

odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije; usvaja dvadeset i sedmog lipnja tisuću devetsto četrdeset i šeste godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti brodskih kuhara iz 1946.:

Članak 1.

1. Ova Konvencija se primjenjuje na pomorske brodove, bilo da su u javnom ili privatnom vlasništvu, koji se bave prijevozom tereta ili putnika u trgovačke svrhe i koji su registrirani na području u odnosu na koje je ova Konvencija na snazi.

 

2. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima, a kada nema takvih zakona ili drugih propisa kolektivnim ugovorima između poslodavaca i radnika, utvrđuje se koji se brodovi ili kategorije brodova smatraju pomorskim brodovima u svrhu ove Konvencije.

Članak 2.

U svrhu ove Konvencije izraz »brodski kuhar« znači osobu koja je izravno odgovorna za pripremu obroka za posadu broda.

Članak 3.

1. Nitko ne smije biti zaposlen kao brodski kuhar na bilo kojem brodu na kojeg se ova Konvencija primjenjuje ako ne posjeduje svjedodžbu kojom se potvrđuje da je osposobljen za obavljanje poslova brodskog kuhara, izdanu u skladu s odredbama sljedećih članaka.

2. Međutim, nadležna vlast može dopustiti izuzetke od primjene ovoga članka ako prema njezinom mišljenju nema dovoljno brodskih kuhara koji posjeduju svjedodžbu.

Članak 4.

1. Nadležna vlast mora poduzeti potrebne mjere za održa­vanje ispita i izdavanje svjedodžaba o stručnoj osposobljenosti.

2. Niti jednoj se osobi neće izdati svjedodžba o osposobljenosti ako:

(a) nije navršila najnižu dob koju propiše nadležna vlast;

(b) nije služila na moru najkraće razdoblje koje propiše nadležna vlast; i

(c) nije položila ispit kojeg propiše nadležna vlast.

3. Propisani ispit obuhvaća praktičnu provjeru kandidatove sposobnosti pripremanja obroka; on također uključuje provjeru njegovog znanja o hranjivoj vrijednosti namirnica, sastavljanju raznovrsnih i uravnoteženih jelovnika, te o rukovanju i skla­dištenju hrane na brodu.

4. Nadležna vlast može izravno provoditi propisani ispit i izdavati svjedodžbe, ili to pod njezinim nadzorom može raditi ovlaštena škola za izobrazbu kuhara ili drugo ovlašteno tijelo.

Članak 5.

Članak 3. ove Konvencije će se početi primjenjivati najkasnije nakon proteka razdoblja od tri godine nakon stupanja na snagu Konvencije u odnosu na područje gdje je brod registriran. Međutim, u slučaju pomorca koji sa zadovoljavajućim uspjehom navrši dvije godine službe kao kuhar prije proteka gore navedenog razdoblja, nacionalnim zakonima ili drugim propisima se može predvidjeti da se potvrda o takvoj službi prizna kao svjedodžba o stručnoj osposobljenosti.

Članak 6.

Nadležna vlast može predvidjeti priznavanje svjedodžaba o osposobljenosti izdanih na drugim područjima.

Članak 7.

Formalne ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 8.

1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.

2. Ona stupa na snagu šest mjeseci nakon datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije devet od sljedećih članica: Sjedinjene Američke Države, Republika Argentina, Australija, Belgija, Brazil, Kanada, Čile, Kina, Danska, Finska, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Grčka, Indija, Irska, Italija, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Švedska, Turska i Jugoslavija, uključujući najmanje pet zemalja od kojih svaka ima brodove ukupne tonaže od barem jedan milijun bruto registarskih tona. Ova odredba je uključena kako bi se olakšala i poticala rana ratifikacija Konvencije od strane zemalja članica.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu šest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.

Članak 9.

1. Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka roka od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, izjavom koju dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kad je registriran.

2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana nakon proteka roka od deset godina iz prethodnog stavka ne otkaže Konvenciju u skladu s ovim člankom, bit će obvezana za još jedno razdoblje od deset godina, a nakon toga može otkazati Konvenciju po isteku svakog novog razdoblja od deset godina prema uvjetima predviđenim u ovome članku.

Članak 10.

1. Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada notificira svim članicama Međunarodne organizacije rada registraciju svih ratifikacija i otkaza što su mu priopćile članice Organizacije.

2. Prilikom notificiranja članicama Organizacije registracije zadnje ratifikacije koja je potrebna kako bi ova Konvencija stupila na snagu, glavni ravnatelj će upozoriti članice Organizacije na datum kada Konvencija stupa na snagu.

Članak 11.

Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada priopćava glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, radi registracije u skladu sa člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda, potpune podatke o svim ratifikacijama i aktima o otkazivanju što ih je registrirao u skladu s odredbama prethodnih članaka.

Članak 12.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno tijelo Međunarodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja na dnevni red Konferencije pitanja njene potpune ili djelomične revizije.

Članak 13.

1. Ako Konferencija usvoji novu konvenciju, koja bi ovu Konvenciju revidirala u cijelosti ili djelomično, tada, ukoliko novom konvencijom ne bi bilo drukčije određeno:

(a) ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice znači ipso iure otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 9., ako, i kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu;

(b) od datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu, ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.

2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za one članice koje su je ratificirale, a koje nisu ratificirale novu revidirajuću konvenciju.

 Članak 14.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

 

Klasa: 910-01/03-01/86
Urbroj: 524-01-03-6
Zagreb, 10. lipnja 2003.

 

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović,
v. r.