Konvencija 73 - Konvencije o liječničkom pregledu pomoraca

NN 11/2003 (26.6.2003.), Konvencija 73 - Konvencije o liječničkom pregledu pomoraca

MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

94

 

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 2/94), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o liječničkom pregledu pomoraca.

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

 

Convention No. 73

Convention concerning the Medical Examination of Seafarers

The General Conference of the International Labour Organisation, Having been convened at Seattle by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Twenty-eighth Session on 6 June 1946, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to the medical examination of seafarers, which is included in the fifth item on the agenda of the Session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention, adopts this twenty-ninth day of June of the year one thousand nine hundred and forty-six, the following Convention, which may be cited as the Medical Examination (Seafarers) Convention, 1946:

Article 1

1. This Convention applies to every sea-going vessel, whether publicly or privately owned, which is engaged in the transport of cargo or passengers for the purpose of trade and is registered in a territory for which this Convention is in force.

2. National laws or regulations shall determine when vessels are to be regarded as sea-going.

3. This Convention does not apply to:

(a) vessels of less than 200 tons gross register tonnage;

(b) wooden vessels of primitive build such as dhows and junks;

(c) fishing vessels;

(d) estuarial craft.

Article 2

Without prejudice to the steps which should be taken to ensure that the persons mentioned below are in good health and not likely to endanger the health of other persons on board, this Convention applies to every person who is engaged in any capacity on board a vessel except:

(a) a pilot (not a member of the crew);

(b) persons employed on board by an employer other than the shipowner, except radio officers or operators in the service of a wireless telegraphy company;

(c) travelling dockers (longshoremen) not members of the crew;

(d) persons employed in ports who are not ordinarily employed at sea.

Article 3

1. No person to whom this Convention applies shall be engaged to employment in a vessel to which this Convention applies unless he produces a certificate attesting to his fitness for the work for which he is to be employed at sea signed by a medical practitioner or, in the case of a certificate solely concerning his sight, by a person authorised by the competent authority to issue such a certificate.

2. Provided that, for a period of two years from the date of the entry into force of this Convention for the territory concerned, a person may be so engaged if he produces evidence that he has been employed in a sea-going vessel to which this Convention applies for a substantial period during the previous two years.

Article 4

1. The competent authority shall, after consultation with the shipownersž and seafarersž organisations concerned, prescribe the nature of the medical examination to be made and the particulars to be included in the medical certificate.

2. When prescribing the nature of the examination, due regard shall be had to the age of the person to be examined and the nature of the duties to be performed.

3. In particular, the medical certificate shall attest:

(a) that the hearing and sight of the person and, in the case of a person to be employed in the deck department (except for certain specialist personnel, whose fitness for the work which they are to perform is not liable to be affected by defective colour vision), his colour vision, are all satisfactory; and

(b) that he is not suffering from any disease likely to be aggravated by, or to render him unfit for, service at sea or likely to endanger the health of other persons on board.

Article 5

1. The medical certificate shall remain in force for a period not exceeding two years from the date on which it was granted.

2. In so far as a medical certificate relates to colour vision it shall remain in force for a period not exceeding six years from the date on which it was granted.

3. If the period of validity of a certificate expires in the course of a voyage the certificate shall continue in force until the end of that voyage.

Article 6

1. In urgent cases the competent authority may allow a person to be employed for a single voyage without having satisfied the requirements of the preceding Articles.

2. In such cases the terms and conditions of employment shall be the same as those of seafarers in the same category holding a medical certificate.

3. Employment in virtue of this Article shall not be deemed on any subsequent occasion to be previous employment for the purpose of Article 3.

Article 7

The competent authority may provide for the acceptance in substitution for a medical certificate of evidence in a prescribed form that the required certificate has been given.

Article 8

Arrangements shall be made to enable a person who, after examination, has been refused a certificate to apply for a further examination by a medical referee or referees who shall be independent of any shipowner or of any organisation of shipowners or seafarers.

Article 9

Any of the functions of the competent authority under this Convention may, after consultation with the organisations of shipowners and seafarers, be discharged by delegating the work, or part of it, to an organisation or authority exercising similar functions in respect of seafarers generally.

Article 10

The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 11

1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.

2. It shall come into force six months after the date on which there have been registered ratifications by seven of the following countries: United States of America, Argentine Republic, Australia, Belgium, Brazil, Canada, Chile, China, Denmark, Finland, France, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland, Greece, India, Ireland, Italy, Netherlands, Norway, Poland, Portugal, Sweden, Turkey and Yugoslavia, including at least four countries each of which has at least one million gross register tons of shipping. This provision is included for the purpose of facilitating and encouraging early ratification of the Convention by Member States.

3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member six months after the date on which its ratification has been registered.

Article 12

1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an Act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation should not take effect until one year after the date on which it is registered.

2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of ten years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of ten years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of ten years under the terms provided for in this Article

Article 13

1. The Director-General of the International Labour Office shall notify all Members of the International Labour Organisation of the registration of all ratifications and denunciations communicated to him by the Members of the Organisation.

2. When notifiying the Members of the Organisation of the registration of the last of the ratifications required to bring the Convention into force, Director-General shall draw the attention of the Members of the Organisation to the date upon which the Convention will come into force.

Article 14

The Director-General of the International Labour Office shall communicate to the Secretary-General of the United Nations for registration in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations full particulars of all ratifications and acts of denunciation registered by him in accordance with the provisions of the preceding Articles.

Article 15

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 16

1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:

a) the ratification by a Member of the new revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 12 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;

b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.

2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.

Article 17

The English and French versions of the text of this Convention are equally authoritative.

 

Konvencija 73

KONVENCIJA O LIJEČNIČKOM PREGLEDU
POMORACA

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Seattleu sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda, rada, sastavši se na svom dvadeset i osmom zasjedanju 6. lipnja 1946., i

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u vezi s liječničkim pregledom pomoraca, a što je uključeno u četvrtu točku dnevnog reda zasjedanja, i

odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije;

usvaja dvadeset i devetog lipnja tisuću devetsto četrdeset i šeste godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o liječničkom pregledu (pomorci) iz 1946.:

Članak 1.

1. Ova Konvencija se primjenjuje na svaki pomorski brod, bilo da je u javnom ili privatnom vlasništvu, koji se bavi prijevozom tereta ili putnika u trgovačke svrhe i koji je registriran na području za koje je ova Konvencija na snazi.

2. Nacionalnim zakonima ili drugim propisima se utvrđuje kada se brodovi smatraju pomorskim brodovima.

3. Ova Konvencija se ne primjenjuje na:

(a) brodove koji imaju manje od 200 tona bruto registarske tonaže;

(b) drvene brodove primitivne konstrukcije kao što su »dhows« i »junks«;

(c) ribarske brodove;

(d) plovila koja plove u vodama riječnih ušća.

Članak 2.

Uz puno poštivanje mjera koje treba poduzeti kako bi se osiguralo da dolje navedene osobe budu dobrog zdravlja i da ne ugrožavaju zdravlje drugih osoba na brodu, ova Konvencija se primjenjuje na sve osobe zaposlene u bilo kojem svojstvu na brodu osim:

(a) pilota koji nije član posade;

(b) osoba zaposlenih na brodu od strane poslodavca koji nije brodovlasnik, osim časnika ili radio-operatera u službi nekog radiotelegrafskog poduzeća;

(c) putujućih lučkih radnika koji nisu članovi posade;

(d) osoba zaposlenih u lukama koje nisu uobičajeno zaposlene na moru.

Članak 3.

1. Niti jedna osoba na koju se primjenjuje ova Konvencija ne smije biti zaposlena na brodu na kojeg se primjenjuje ova Konvencija ako ne pokaže uvjerenje, koje potvrđuje njezinu sposobnost za rad za obavljanje kojeg se zapošljava na moru, potpisano od strane liječnika ili, ako se radi samo o uvjerenju o vidu osobe, potpisano od strane osobe koju je nadležna vlast ovlastila da izda takvo uvjerenje.

2. Međutim, tijekom razdoblja od dvije godine od datuma stupanja ove Konvencije na snagu za dotično područje, osobu se može zaposliti ako podnese dokaz da je u prethodne dvije godine dovoljno dugo bila zaposlena na pomorskom brodu na kojeg se primjenjuje ova Konvencija.

Članak 4.

1. Nadležna vlast mora, nakon savjetovanja sa zainteresiranim organizacijama brodovlasnika i poslodavaca, propisati narav liječničkog pregleda koji se treba obaviti, te podatke koji se unose u liječničko uvjerenje.

2. Prilikom propisivanja naravi pregleda, mora se posvetiti dužna pozornost dobi osobe koja će biti pregledana i naravi poslova koje će obavljati.

3. Liječničko uvjerenje mora naročito potvrđivati:

(a) da su vid i sluh osobe, a u slučaju osobe koja će biti zaposlena na palubi (osim određenog specijaliziranog osoblja za koje se smatra da na njihovu sposobnost za poslove koje će obavljati ne utječe daltonizam) i sposobnost razlikovanja boja zadovoljavajući; i

(b) da osoba ne boluje ni od kakve bolesti koja bi se mogla pogoršati obavljanjem službe na moru ili koja bi je onesposobila za službu na moru, odnosno koja bi mogla ugroziti zdravlje drugih osoba na brodu.

Članak 5.

1. Liječničko uvjerenje važi za razdoblje od najviše dvije godine od dana izdavanja.

2. Ako se liječničko uvjerenje odnosi na raspoznavanje boja, ono važi za razdoblje od najviše šest godina od dana izdavanja.

3. Ako rok važenja uvjerenja istekne u tijeku putovanja, uvjerenje ostaje na snazi do završetka tog putovanja.

Članak 6.

1. U hitnim slučajevima nadležna vlast može dopustiti da određena osoba bude zaposlena samo za jedno putovanje iako nisu ispunjeni uvjeti iz prethodnih članaka.

2. U takvim slučajevima uvjeti zapošljavanja su isti kao i za pomorce u istoj kategoriji koji posjeduju liječničko uvjerenje.

3. Zapošljavanje na temelju ovog članka se niti u jednom naknadnom slučaju ne smatra prethodnim zaposlenjem u smislu članka 3.

Članak 7.

Umjesto liječničkog uvjerenja nadležna vlast može priznati dokaz podnesen u propisanom obliku koji potvrđuju da je traženo uvjerenje izdano.

Članak 8.

Potrebno je poduzeti mjere kako bi se omogućilo da osobu kojoj nakon pregleda nije izdano uvjerenje još jednom pregleda jedan ili više medicinskih vještaka koji su neovisni od bilo kojeg brodovlasnika ili bilo koje organizacije brodovlasnika ili pomoraca.

Članak 9.

Svaka zadaća koju nadležna vlast treba izvršavati na temelju ove Konvencije, nakon savjetovanja s organizacijama brodovlasnika i pomoraca, može se obavljati tako da se u cijelosti ili djelomično prenese na organizaciju ili vlast koja izvršava slične zadaće u odnosu na pomorce općenito.

Članak 10.

Formalne ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 11.

1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.

2. Ona stupa na snagu šest mjeseci nakon datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije sedam od sljedećih članica: Sjedinjene Američke Države, Republika Argentina, Australija, Belgija, Brazil, Kanada, Čile, Kina, Danska, Finska, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Ir­ske, Grčka, Indija, Irska, Italija, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Švedska, Turska i Jugoslavija, uključujući barem četiri zemlje od kojih svaka ima brodove ukupne tonaže od barem jedan milijun bruto registarskih tona. Ova odredba je uključena kako bi se olakšala i poticala rana ratifikacija Konvencije od strane zemalja članica.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu šest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.

Članak 12.

1. Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka roka od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, izjavom koju dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kad je registriran.

2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana nakon proteka roka od deset godina iz prethodnog stavka ne otkaže Konvenciju prema odredbi ovoga članka, bit će obvezana za još jedno razdoblje od deset godina, a nakon toga može otkazati Konvenciju po isteku svakog novog razdoblja od deset godina prema uvjetima predviđenim u ovome članku.

Članak 13.

1. Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada notificira svim članicama Međunarodne organizacije rada registraciju svih ratifikacija i otkaza što su mu priopćile članice Organizacije.

2. Prilikom notificiranja članicama Organizacije registracije zadnje ratifikacije koja je potrebna kako bi ova Konvencija stupila na snagu, glavni ravnatelj će upozoriti članice Organizacije na datum kada Konvencija stupa na snagu.

Članak 14.

Glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada priopćava glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, radi registracije u skladu sa člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda, potpune podatke o svim ratifikacijama i aktima o otkazivanju što ih je registrirao u skladu s odredbama prethodnih članaka.

Članak 15.

Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Među­narodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja na dnevni red Konferencije pitanja njene potpune ili djelomične revizije.

Članak 16.

1. Ako Konferencija usvoji novu konvenciju, koja bi ovu Konvenciju revidirala u cijelosti ili djelomično, tada, ukoliko novom konvencijom ne bi bilo drukčije određeno:

(a) ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice znači ipso iure otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 12., ako, i kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu;

(b) od datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu, ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.

2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za one članice koje su je ratificirale, a koje nisu ratificirale novu revidirajuću konvenciju.

Članak 17.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

 

Klasa: 910-01/03-01/86
Urbroj: 524-01-03-7
Zagreb, 10. lipnja 2003.

 

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović,
v. r.