97
1. Na
temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije
rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 6/95), Ministarstvo rada i
socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o jednakom tretmanu
stranih i domaćih radnika u odnosu na odštete za nesreće na radu.
2.
Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski
jezik glasi:
Convention No. 19
Convention
concerning Equality of Treatment for National and Foreign Workers as regards
Workmenžs
Compensation for Accidents
The General Conference of the International Labour Organisation, Having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Seventh Session on 19 May 1925, and
Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to the equality of treatment for national and foreign workers as regards workmenžs compensation for accidents, the second item in the agenda of the Session, and
Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention, adopts the fifth day of June of the year one thousand nine hundred and twenty-five, the following Convention, which may be cited as the Equality of Treatment (Accident Compensation) Convention, 1925, for ratification by the Members of the International Labour Organisation in accordance with the provisions of the Constitution of the International Labour Organisation:
Article 1
1. Each Member of the International Labour Organisation which ratifies this Convention undertakes to grant to the nationals of any other Member which shall have ratified the Convention, who suffer personal injury due to industrial accidents happening in its territory, or to their dependants, the same treatment in respect of workmenžs compensation as it grants to its own nationals.
2. This equality of treatment shall be guaranteed to foreign workers and their dependants without any condition as to residence. With regard to the payments which a Member or its nationals would have to make outside that Memberžs territory in the application of this principle, the measures to be adopted shall be regulated, if necessary, by special arrangements between the Members concerned.
Article 2
Special agreements may be made between the Members concerned to provide that compensation for industrial accidents happening to workers whilst temporarily or intermittently employed in the territory of one Member on behalf of an undertaking situated in the territory of another Member shall be governed by the laws and regulations of the latter Member.
Article 3
The Members which ratify this Convention and which do not already possess a system, whether by insurance or otherwise, of workmenžs compensation for industrial accidents agree to institute such a system within a period of three years from the date of their ratification.
Article 4
The Members which ratify this Convention further undertake to afford each other mutual assistance with a view to facilitating the application of the Convention and the execution of their respective laws and regulations on workmenžs compensation and to inform the International Labour Office, which shall inform the other Members concerned, of any modifications in the laws and regulations in force on workmenžs compensation.
Article 5
The formal ratifications of this Convention, under the conditions set forth in the Constitution of the International Labour Organisation, shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.
Article 6
1. This Convention shall come into force at the date on which the ratifications of two Members of the International Labour Organisation have been registered by the Director-General.
2. It shall be binding only upon those Members whose ratifications have been registered with the International Labour Office.
3. Thereafter, the Convention shall come into force for any member at the date on which its ratification has been registered with the International Labour Office.
Article 7
As soon as the ratifications of two Members of the International Labour Organisation have been registered with the International Labour Office, the Director-General of the International Labour Office shall so notify all the Members of the International Labour Organisation. He shall likewise notify them of the registration of the ratifications which may be communicated subsequently by other Members of the Organisation.
Article 8
Subject to the provisions of Article 6, each Member which ratifies this Convention agrees to bring the provisions of Articles 1, 2, 3, and 4 into operation not later than 1 January 1927 and to take such action as may be necessary to make these provisions effective.
Article 9
Each Member of the International Labour Organisation which ratifies this Convention engages to apply it to its colonies, possessions and protectorates, in accordance with the provisions of Article 35 of the Constitution of the International Labour Organisation.
Article 10
A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of ten years from the date on which the Convention first comes into force, by an act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation shall not take effect until one year after the date on which it is registered with the International Labour Office.
Article 11
At such times as may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.
Article 12
The French and English texts of this Convention shall both be authentic.
Konvencija 19
KonvencijA o jednakom tretmanu stranih i domaĆih radnika u odnosu na odŠtete za nesreĆe na radu
Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sastavši se na svom sedmom zasjedanju 19. svibnja 1925., i
odlučivši prihvatiti određene prijedloge u svezi s jednakim tretmanom domaćih i stranih radnika u odnosu na odštete za slučaj nesreće na radu, a što je uključeno u drugu točku dnevnog reda zasjedanja, i
odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije; usvaja petog lipnja tisuću devetsto dvadesetpete godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o jednakom tretmanu (odšteta za slučaj nesreće na radu) iz 1925. na ratifikaciju članicama Međunarodne organizacije rada u skladu s odredbama Statuta Međunarodne organizacije rada:
Članak 1.
1. Svaka članica Međunarodne organizacije rada koja ratificira ovu Konvenciju se obvezuje da će državljanima bilo koje članice koja je ratificirala ovu Konvenciju, a koji pretrpe tjelesnu ozljedu uzrokovanu nesrećom na radu koja se dogodila na njezinom području, ili prema uzdržavanim članovima njihovih obitelji, osigurati jednak tretman kao i svojim državljanima.
2. Ova jednakost tretmana se jamči stranim radnicima i uzdržavanim članovima njihovih obitelji bez ikakvog uvjeta u pogledu prebivališta. U odnosu na plaćanja koja bi članica ili njezini državljani morali, primjenjujući ovo načelo, izvršiti izvan područja te članice, mjere koje se moraju usvojiti, ako to bude potrebno, utvrdit će se posebnim sporazumom između zainteresiranih članica.
Članak 2.
Između zainteresiranih članica mogu se zaključiti posebni sporazumi kako bi se utvrdilo da se na odštetu za nesreću na radu koju radnik doživi dok je privremeno ili s prekidima zaposlen na području jedne članice obavljajući poslove za poduzeće smješteno na području druge članice primjenjuju zakoni i drugi propisi ove druge članice.
Članak 3.
Članice koje ratificiraju ovu Konvenciju i koje još nemaju sustav, bilo kao sustav osiguranja bilo na drugi način, plaćanja odštete radnicima za nesreće na radu, obvezuju se ustrojiti takav sustav u roku od tri godine od datuma svoje ratifikacije.
Članak 4.
Članice koje ratificiraju ovu Konvenciju obvezuju se nadalje jedna drugoj pružati pomoć u cilju olakšavanja primjene Konvencije i provođenja svojih zakona i drugih propisa koji uređuju pitanja odštete radnicima, te izvijestiti Međunarodni ured rada, koji će to priopćiti ostalim zainteresiranim članicama, o svim izmjenama važećih zakona i drugih propisa koji uređuju pitanja odštete radnicima.
Članak 5.
Službene ratifikacije ove Konvencije, pod uvjetima utvrđenim Statutom Međunarodne organizacije rada, priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.
Članak 6.
1. Ova Konvencija stupa na snagu onog datuma kada kod glavnog ravnatelja budu registrirane ratifikacije dviju članica Međunarodne organizacije rada.
2. Ona obvezuje samo one članice čije su ratifikacije registrirane u Međunarodnom uredu rada.
3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu onog datuma kada njezina ratifikacija bude registrirana u Međunarodnom uredu rada.
Članak 7.
Čim ratifikacije dviju članica Međunarodne organizacije rada budu registrirane u Međunarodnom uredu rada, glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada će to notificirati svim članicama Međunarodne organizacije rada. On će im također notificirati registraciju svih ratifikacija koje mu naknadno priopće članice Organizacije.
Članak 8.
Uvjetovano odredbama članka 6., svaka članica koja ratificira ovu Konvenciju se obvezuje primijeniti odredbe članaka 1., 2., 3. i 4. najkasnije od 1. siječnja 1927. i poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurala provedbu tih odredaba.
Članak 9.
Svaka članica Međunarodne organizacije rada koja je ratificirala ovu Konvenciju obvezuje se primjenjivati je na svoje kolonije, posjede i protektorate u skladu s odredbama članka 35. Statuta Međunarodne organizacije rada.
Članak 10.
Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon isteka roka od deset godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, izjavom koju dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kada je registriran.
Članak 11.
Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada podnijet će Općoj konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene cjelovite ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.
Članak 12.
Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.
Klasa: 910-01/03-01/86
Urbroj: 524-01-03-10
Zagreb,
10. lipnja 2003.
Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.