MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNE SKRBI

99

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju konvencija Međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 6/95), Ministarstvo rada i socijalne skrbi Republike Hrvatske objavljuje Konvenciju o utemeljenju međunarodnog sustava očuvanja prava iz osiguranja za slučaj invalidnosti, starosti i smrti.

2. Tekst Konvencije u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

Convention No. 48

Convention concerning the
Establish­ment of an International Scheme for the Maintenance of Rights under Invalidity, Old-Age and Widowsž and Orphansž Insurance

The General Conference of the International Labour Organisation, Having been convened at Geneva by the Governing Body of the International Labour Office, and having met in its Nineteenth Session on 4 June 1935, and

Having decided upon the adoption of certain proposals with regard to the maintenance of rights in course of acquisition and acquired rights under invalidity, old-age and widowsž and orphansž insurance on behalf of workers who transfer their residence from one country to another, which is the first item on the agenda of the Session, and

Having determined that these proposals shall take the form of an international Convention, adopts the twenty-second day of June of the year one thousand nine hundred and thirty-five, the following Convention, which may be cited as the Maintenance of Migrantsž Pension Rights Convention, 1935:

Part I. Establishment of International Scheme

Article 1

1. There is hereby established between Members of the International Labour Organisation a scheme for the maintenance of rights in course of acquisition with and of rights acquired with compulsory invalidity, old-age and widowsž and orphansž insurance institutions (hereinafter called insurance institutions).

2. References to Members in Parts II, III, IV and V of this Convention shall be construed as including only Members of the International Labour Organisation bound by this Convention.

Part II. Maintenance of Rights in Course of Acquisition

Article 2

1. The insurance periods spent by persons who have been affiliated to insurance institutions of two or more Members shall, irrespective of the nationality of such persons, be totalised by each such institution in accordance with the following rules.

2. For the maintenance of rights in course of acquisition the periods to be totalised shall be:

(a) contribution periods;

(b) periods in respect of which contributions were not payable but during which rights are maintained under the laws or regulations under which they were spent;

(c) periods during which a cash benefit has been paid under an invalidity or old-age insurance scheme of another Member; and

(d) periods during which a cash benefit has been paid under some other social insurance scheme of another Member, in so far as a corresponding benefit would, under the laws or regulations governing the institution which is totalising, maintain rights in course of acquisition.

3. For the purposes of:

i) determining whether any conditions as to the qualifying period (minimum duration of liability to insurance) or the number of contributions prescribed for entitlement to special advantages (guaranteed minima) have been fulfilled;

ii) the recovery of rights;

iii) the right to enter voluntary insurance; and

iv) the right to medical treatment and attendance;

the periods to be totalised shall be:

(a) contribution periods; and

(b) periods in respect of which contributions were not payable but which are counted for the purpose of the qualifying period both under the laws or regulations under which they were spent and under the laws or regulations governing the institution which is totalising.

4. Provided that, where under the laws or regulations of a Member periods spent in an occupation covered by a special scheme are alone to be taken into account for the purpose of determining whether a claimant is entitled to certain advantages, the periods to be totalised for the purpose set forth in paragraphs 2 and 3 shall be restricted to periods spent under the corresponding special insurance schemes of other Members or, in respect of a Member with no special insurance scheme for the occupation concerned, to periods spent in that occupation under the insurance scheme applicable thereto.

5. Contribution periods and assimilated periods spent simultaneously with institutions of two or more Members shall be reckoned once for the purpose of totalisation.

Article 3

1. Each insurance institution from which on the basis of the totalised insurance periods the claimant is entitled to benefit shall calculate the amount of such benefit according to the laws and regulations governing the said institution.

2. Benefits or benefit components which vary the time spent in insurance and are determined with sole regard to the periods spent under the laws and regulations governing the institution liable shall be payable without reduction.

3. Benefits or benefit components which are determined independently of the time spent in insurance and consist of a fixed sum, a percentage of the remuneration taken into account for insurance purpose, or a multiple of the average contribution, may be reduced in the ratio of the periods counted for the purpose of reckoning benefits according to the laws and regulations governing the institution liable to the total of the periods counted for the purpose of reckoning benefits according to the laws and regulations governing all the institutions concerned.

4. The provisions of paragraphs 2 and 3 shall apply to any subsidy or supplement to or fraction of a pension which is payable out of public funds.

5. The apportionment of the cost of medical treatment and attendance is not regulated by this Convention.

Article 4

In cases in which the total of the insurance periods spent with the insurance institutions of a Member does not amount to twenty-six contribution weeks, the institution or institutions with which they were spent may decline to recognise any liability for benefit. Periods in respect of which liability for benefit has been so declined shall not be taken into account by any of the other institutions concerned when making the reduction permitted by Article 3, paragraph 3.

Article 5

1. If a person who is entitled to benefit from the insurance institutions of at least two Members would but for this Convention be entitled to receive from any such institution in respect of periods spent with it a benefit greater than the total of the benefits to which he is entitled under Article 3, he shall be entitled to receive from that institution a complementary benefit equal to the difference.

2. Where such complementary benefits are due from more than one institution, the total amount due to the beneficiary shall be the highest such benefit due from any one of them and the liability for this amount shall be apportioned among them in proportion to the complementary benefit which would have been due from each individually.

Article 6

Provision may be made by agreement between the Members concerned for:

(a) the reckoning of benefits by a method which differs from that prescribed in Article 3 but gives a result which is at least equivalent on the whole to that given by applying the said Article, subject to the total of the benefits payable never being less than the highest benefit payable by any one insurance institution in respect of periods spent with it;

(b) enabling an insurance institution of one Member to discharge its liability to the insured person and his dependants by paying to the insurance institution of another Member to which he has become affiliated the capital representing the right in course of acquisition by him at the date at which he ceased to be affiliated to the institution, subject to the latter institution consenting thereto and undertaking to apply the capital for the purpose of crediting rights;

(c) limiting the total of the benefits granted by the insurance institutions of the Members to the amount due on the basis of the totalised insurance periods from the institution governed by the most favourable laws and regulations.

Article 7

A claimant shall not be required to submit his claim for benefit to more than one of the insurance institutions to which he has been affiliated. This institution shall then inform the other institutions mentioned in the claim.

Article 8

For the purpose of converting sums expressed in the currency of another Member, insurance institutions shall, when dealing with claims for benefit, adopt the relation between the two currencies which, on the first day of the quarter during which the claim was submitted, obtained on the principal foreign exchange market of the Member in the currency of which the sum is expressed: Provided that provision may be made for another method of conversion by agreement between the Members concerned.

Article 9

Any Member may decline to apply the provisions of this Part of this Convention in its relations with a Member the laws and regulations of which do not cover the risk in respect of which a benefit is claimed.

Part III. Maintenance of Acquired Rights

Article 10

1. Persons who have been affiliated to an insurance institution of a Member and their dependants shall be entitled to the entirety of the benefits the right to which has been acquired in virtue of their insurance:

(a) if they are resident in the territory of a Member, irrespective of their nationality;

(b) if they are nationals of a Member, irrespective of their place of residence.

2. Provided that any subsidy or supplement to or fraction of a pension which is payable out of public funds may be withheld from persons who are not nationals of a Member.

3. Provided also that, for a period of five years from the first coming into force of this Convention, a Member may reserve the payment of any subsidy or supplement to or fraction of a pension which is payable out of public funds to the nationals of Members with which it has concluded supplementary agreements to that effect.

Article 11

1. Pensions the right to which is maintained under Article 10 shall not be commuted for lump sums smaller than their capital value.

2. Provided that the insurance institution liable for benefit may commute pensions the monthly value of which is inconsiderable for lump sums calculated according to the laws and regulations governing the said institution, subject to the said sums not being reduced on the ground of residence abroad.

Article 12

1. The provisions of the laws or regulations of a Member permitting the reduction or suspension of benefit if the person concerned has concurrent rights to other social insurance benefits or is in employment involving compulsory insurance may be applied to beneficiaries under this Convention in respect of benefits payable under an insurance scheme of another Member or in respect of employment in the territory of another Member.

2. Provided that provisions permitting reduction or suspension in the case of concurrent benefits in respect of the same risk shall not apply to benefits the right to which is acquired under Part II of this Convention.

Article 13

An insurance institution liable for benefit in virtue of this Convention may discharge in the currency of its own country its liability to all persons entitled to such benefit.

Part IV. Mutual Assistance in Administration

Article 14

1. The authorities and insurance institutions of each Member shall afford assistance to those of other Members to the same extent as if they were applying their own laws and regulations relating to social insurance, and more particularly shall, at the request of an institution of any Member, carry out the investigations and medical examinations necessary to determine whether the persons in receipt of benefits for which the latter institution is liable satisfy the conditions for entitlement to such benefits.

2. In so far as the Members concerned do not otherwise agree, the expenses to be repaid for assistance so afforded shall be an amount determined according to the scale of charges of the institution or authority which has afforded assistance or, in the absence of such a scale, the expenditure incurred.

Article 15

Any exemption from fees granted by the laws or regulations of a Member in respect of documents furnished to its authorities or insurance institutions shall be extended to the corresponding documents furnished in connection with the application of this Convention to the authorities and insurance institutions of any other Member.

Article 16

With the consent of the competent central authorities of the Members concerned, an insurance institution liable for benefit to a beneficiary resident in the territory of another Member may, on terms agreed between the two institutions, entrust the insurance institution of the place of residence of the beneficiary with the payment of such benefit on its behalf.

Part V. Operation of International Scheme

Article 17

Every Member which at the date of its ratification of this Convention has not established such a scheme undertakes to establish within twelve months from that date either:

(a) a compulsory insurance scheme under which pensions are payable at an age not later than sixty-five to the majority of persons employed in industrial and commercial undertakings; or

(b) a compulsory invalidity, old-age and widowsž and orphansž insurance scheme covering a substantial proportion of the persons employed in industrial and commercial undertakings.

Article 18

1. Each Member shall treat the nationals of other Members on the same footing as its own nationals for the purpose of liability to compulsory insurance and for the purpose of insurance benefits, including any subsidy or supplement to or fraction of a pension which is payable out of public funds.

2. Provided that any Member may restrict to its own nationals the right to any subsidy or supplement to or fraction of a pension which is payable out of public funds and granted solely to insured persons who have exceeded a prescribed age at the date when the laws or regulations providing for compulsory insurance come into force.

Article 19

The provisions of this Convention may be derogated from by treaties between Members which do not affect the rights and duties of Members not parties to the treaty and which make definite provision for the maintenance of rights in course of acquisition and of acquired rights under conditions at least as favourable on the whole as those provided for in this Convention.

Article 20

1. For the purpose of assisting Members in applying this Convention there is hereby established in connection with the International Labour Office a Commission consisting of one delegate for each Member together with three persons appointed respectively by the government, employersž and workersž representatives upon the Governing Body of the Office. The Commission shall regulate its own procedure.

2. At the request of one or more Members concerned, the Commission, which shall be guided by the principles and purposes of this Convention, shall make recommendations as to the manner in which it shall be applied.

Article 21

1. Where, prior to the coming into force of this Convention, a pension has not been awarded or the payment of a pension has been suspended on account of the residence abroad of the person concerned, the pension shall be awarded or the payment of the pension resumed in pursuance of the Convention as from the date of the coming into force thereof for the Member concerned.

2. In applying this Convention account shall be taken of insurance periods prior to its coming into force if account would have been taken of such periods if this Convention had been in force during these periods.

3. At the request of the person concerned claims settled before the coming into force of this Convention shall, unless they have been settled by the payment of a lump sum, be reviewed. Review shall not involve the payment of arrears of, or the refund of, benefits for the period prior to the coming into force of the Convention for the Member concerned.

Article 22

1. The denunciation of this Convention by a Member shall not affect the liabilities of its insurance institutions in respect of claims which matured before the denunciation took effect.

2. Rights in course of acquisition which are maintained in pursuance of this Convention shall not lapse by reason of the denunciation thereof: their further maintenance during the period subsequent to the date on which the Convention ceases to be in force shall be regulated by the laws and regulations governing the institution concerned.

Part VI. Final Provisions

Article 23

The formal ratifications of this Convention shall be communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration.

Article 24

1. This Convention shall be binding only upon those Members of the International Labour Organisation whose ratifications have been registered with the Director-General.

2. It shall come into force twelve months after the date on which the ratifications of two Members have been registered with the Director-General.

3. Thereafter, this Convention shall come into force for any Member twelve months after the date on which its ratifications has been registered.

Article 25

As soon as the ratifications of two Members of the International Labour Organisation have been registered, the Director-General of the International Labour Office shall so notify all the Members of the International Labour Organisation. He shall likewise notify them of the registration of ratifications which may be communicated subsequently by other Members of the Organisation.

Article 26

1. A Member which has ratified this Convention may denounce it after the expiration of five years from the date on which the Convention first comes into force, by an Act communicated to the Director-General of the International Labour Office for registration. Such denunciation should not take effect until one year after the date on which it is registered.

2. Each Member which has ratified this Convention and which does not, within the year following the expiration of the period of five years mentioned in the preceding paragraph, exercise the right of denunciation provided for in this Article, will be bound for another period of five years and, thereafter, may denounce this Convention at the expiration of each period of five years under the terms provided for in this Article.

Article 27

At such times as it may consider necessary the Governing Body of the International Labour Office shall present to the General Conference a report on the working of this Convention and shall examine the desirability of placing on the agenda of the Conference the question of its revision in whole or in part.

Article 28

1. Should the Conference adopt a new Convention revising this Convention in whole or in part, then, unless the new Convention otherwise provides:

a) the ratification by a Member of the new revising Convention shall ipso jure involve the immediate denunciation of this Convention, notwithstanding the provisions of Article 26 above, if and when the new revising Convention shall have come into force;

b) as from the date when the new revising Convention comes into force this Convention shall cease to be open to ratification by the Members.

2. This Convention shall in any case remain in force in its actual form and content for those Members which have ratified it but have not ratified the revising Convention.

Article 29

The English and French texts of this Convention shall both be authentic.

Konvencija 48

Konvencija o utemeljenju
meĐunarodnog sustava oČuvanja prava
iz osiguranja za sluČaj invalidnosti, starosti i smrti

Opća konferencija Međunarodne organizacije rada koju je u Ženevi sazvalo Upravno vijeće Međunarodnog ureda rada, sa­stavši se na devetnaestom zasjedanju 4. lipnja 1935., i

odlučivši prihvatiti određene prijedloge u svezi s očuvanjem prava radnika, koji mijenjaju svoje prebivalište iz jedne zemlje u drugu, u postupku stjecanja i očuvanjem stečenih prava iz osiguranja za slučaj invalidnosti, starosti i smrti, a što je prva točka dnevnog reda zasjedanja, i

odlučivši da ovi prijedlozi dobiju oblik međunarodne konvencije; usvaja dvadeset drugog lipnja tisuću devetsto trideset i pete godine sljedeću konvenciju koja se naziva Konvencija o očuvanju mirovinskih prava migranata iz 1935.

I. dio - Utemeljenje meĐunarodnog sustava

Članak 1.

1. Između članica Međunarodne organizacije rada utemeljuje se sustav očuvanja prava u tijeku stjecanja, kao i očuvanja stečenih prava kod ustanova za obvezno osiguranje za slučaj invalidnosti, starosti i smrti (u daljnjem tekstu: »ustanove osiguranja«).

2. Izraz »članice« upotrijebljen u dijelovima II., III., IV. i V. ove Konvencije tumači se kao da podrazumijeva samo članice Međunarodne organizacije rada obvezane ovom Konvencijom.

II. dio - OČuvanje prava u tijeku stjecanja

Članak 2.

1. Razdoblja osiguranja koja su navršile osobe osigurane kod ustanova osiguranja dviju ili više članica će svaka takva ustanova, neovisno o državljanstvu takvih osoba, zbrajati u skladu sa sljedećim pravilima.

2. Za očuvanje prava u tijeku stjecanja, razdoblja koja se zbrajaju su:

(a) razdoblja uplate doprinosa;

(b) razdoblja u odnosu na koja doprinosi nisu dospijevali, ali tijekom kojih su se prava očuvala na temelju zakona ili drugih propisa prema kojima su navršena;

(c) razdoblja tijekom kojih je isplaćivana novčana naknada iz osiguranja za invalidnost ili starost neke druge članice; i

(d) razdoblja u kojima je isplaćivana novčana naknada iz nekog drugog sustava socijalnog osiguranja druge članice, ukoliko bi odgovarajuća naknada, prema zakonima ili drugim propisima koji se primjenjuju na ustanovu koja vrši zbrajanje, očuvala prava u tijeku stjecanja.

3. U svrhe:

i. utvrđivanja je li ispunjen bilo koji uvjet u vezi s kvalificirajućim razdobljem (najkraće trajanje obveze osiguranja) ili s brojem uplata doprinosa koji je propisan za stjecanje prava na posebne povlastice (zajamčeni minimumi);

ii. stjecanja prava;

iii. prava na dobrovoljno osiguranje;

iv. prava na zdravstvenu zaštitu i njegu;

razdoblja koja se zbrajaju su:

(a) razdoblja uplate doprinosa;

(b) razdoblja u odnosu na koja doprinosi nisu dospijevali, ali koja se uračunavaju u kvalificirajuće razdoblje, kako na temelju zakona ili drugih propisa prema kojima su navršena, tako i na temelju propisa ustanove koja vrši zbrajanje.

4. Međutim, u slučaju kad se prema zakonima ili drugim propisima članice, u svrhu utvrđivanja ima li određeni podnositelj zahtjeva pravo na određene povlastice, u obzir uzimaju samo razdoblja navršena u struci koja je obuhvaćena posebnim sustavom, tada će se u smislu stavaka 2. i 3. zbrajati samo razdoblja navršena u odgovarajućim posebnim sustavima osiguranja drugih članica, a u odnosu na članicu koja nema posebnih sustava osiguranja za dotičnu struku, zbrajat će se razdoblja navršena u toj struci prema sustavu osiguranja koji se na nju primjenjuje.

5. Razdoblja uplate doprinosa i s njima izjednačena razdoblja koja su navršena istovremeno kod ustanova dviju ili više članica prilikom zbrajanja se priznaju samo jednom.

Članak 3.

1. Svaka ustanova osiguranja iz koje na temelju zbrojenih razdoblja osiguranja podnositelj zahtjeva ima pravo na naknadu izračunat će iznos takve naknade u skladu sa zakonima ili drugim propisima koji se primjenjuju na navedenu ustanovu.

2. Naknada ili dijelovi naknade koji ovise o vremenu provedenom u osiguranju i koji se utvrđuju isključivo uzimajući u obzir razdoblja navršena na temelju zakona ili drugih propisa koji se primjenjuju na ustanovu koja je dužnik, isplaćuju se bez umanjenja.

3. Naknada ili dijelovi naknade koji se utvrđuju neovisno o vremenu provedenom u osiguranju i koji se sastoje od fiksnog iznosa, postotka plaće koja se uzima u obzir u svrhu osiguranja ili višestrukog prosječnog iznosa doprinosa mogu se umanjiti prema omjeru između razdoblja koja se računaju u svrhu obračuna naknada na temelju zakona ili drugih propisa koji se primjenjuju na ustanovu koja je dužnik i ukupnih razdoblja koja se uračunavaju u svrhu obračuna naknada prema zakonima ili propisima koji se primjenjuju na sve zainteresirane ustanove.

4. Odredbe stavaka 2. i 3. se primjenjuju na svaku potporu, dodatak ili dio mirovine koja se isplaćuje iz javnih sredstava.

5. Raspodjela troškova liječenja i njege nije uređena ovom Konvencijom.

Članak 4.

U slučajevima kad razdoblja osiguranja navršena kod ustanova osiguranja članice ne iznose ukupno dvadeset i šest tjedana, ustanova ili ustanove u kojoj su ona navršena može ili mogu odbiti priznati ikakvu obvezu u pogledu naknade. Razdoblja u odnosu na koja je obveza u pogledu naknade na taj način odbijena se neće uzimati u obzir od strane bilo koje zainteresirane ustanove prilikom primjene umanjenja dopuštenog člankom 3. stavkom 3.

Članak 5.

1. Ako bi, da nema ove Konvencije, osoba koja stekne pravo na naknadu od ustanova za osiguranje barem dviju članica imala pravo dobiti, od bilo koje takve ustanove za razdoblja navršena kod nje, naknadu veću od zbroja naknada na koje ima pravo na temelju članka 3., ona tada ima pravo od te ustanove dobiti dopunsku naknadu u visini razlike.

3. Ako takve dopunske naknade mora isplatiti više ustanova, korisnik ima pravo na najvišu naknadu koju mu je dužna isplatiti bilo koja od njih, a teret tog iznosa se dijeli među njima razmjerno dopunskoj naknadi koju bi dugovala svaka od njih pojedinačno.

Članak 6.

Sporazumom između zainteresiranih članica se može predvidjeti:

(a) obračunavanje naknada na način različit od načina propisanog člankom 3. ali koji, međutim, daje barem rezultat koji je ukupno jednak rezultatu dobivenom primjenom navedenog članka, s time da ukupan iznos dospjelih naknada nikad ne bude niži od najviše naknade koju je dužna isplatiti bilo koja od ustanova za osiguranje za razdoblja navršena kod nje;

(b) mogućnost da se ustanova osiguranja jedne članice oslobodi od obveze prema osiguraniku i osobama koje on uzdržava tako da ta ustanova isplati, ustanovi osiguranja druge članice kojoj je on pristupio, kapital koji predstavlja prava u tijeku stjecanja u trenutku kad je on otišao iz te ustanove, pod uvjetom da ta druga ustanova pristane na to i da se obveže upotrijebiti kapital u svrhu pokrića prava;

(c) ograničenje ukupne naknade priznate od strane ustanova osiguranja članica na iznos koji je dužna isplatiti, na temelju zbrojenih razdoblja osiguranja, ustanova na koju se primjenjuju najpovoljniji zakoni i drugi propisi.

Članak 7.

Od podnositelja zahtjeva se ne smije tražiti da svoj zahtjev za naknadu podnese više od jednoj od ustanova osiguranja kojima je pripadao. Ta ustanova će onda obavijestiti druge ustanove navedene u zahtjevu.

Članak 8.

U svrhu konverzije iznosa izraženih u valuti druge članice, kod obrade zahtjeva za naknadu ustanove osiguranja primjenjuju odnos između dvije valute kakav je bio prvog dana tromjesečja, tijekom kojeg je zahtjev podnesen, na glavnom deviznom tržištu članice u čijoj je valuti iznos izražen. Međutim, sporazumom između zainteresiranih članica može se utvrditi drugi način konverzije.

Članak 9.

Svaka članica može odbiti primijeniti odredbe ovog Dijela Konvencije u svojim odnosima sa članicom čiji zakoni i drugi propisi ne osiguravaju rizik za koji se zahtijeva naknada.

III. dio - OČuvanje steČenih prava

Članak 10.

1. Osobe koje su bile osigurane u ustanovi osiguranja odre­đene članice, kao i osobe koje oni uzdržavaju imaju pravo na sve naknade na koje su stekli pravo na temelju svog osiguranja u cijelosti:

(a) ako prebivaju na području te članice, bez obzira na njihovo državljanstvo;

(b) ako su državljani te članice, bez obzira na njihovo prebi­valište.

2. Međutim, potpore, dodaci i dijelovi mirovine koji se pla­ćaju iz javnih sredstava mogu se uskratiti osobama koje nisu državljani članice.

3. Osim toga, u razdoblju od pet godina nakon stupanja ove Konvencije na snagu, članica može pridržati pravo isplate bilo kakve potpore, dodatka ili dijela imovine koji se plaćaju iz javnih sredstava državljanima članica s kojima je sklopila dodatne ugovore u tom smislu.

Članak 11.

1. Mirovine na koje je pravo očuvano na temelju članka 10. ne mogu se zamijeniti jednokratnim isplatama iznosa koji su manji od njihove temeljne vrijednosti.

2. Međutim, ustanova osiguranja koja je dužnik može zamijeniti mirovine čiji su mjesečni iznosi neznatni jednokratnim isplatama iznosa obračunatih prema zakonima i drugim propisima koji se primjenjuju na navedenu ustanovu, pod uvjetom da se navedeni iznosi ne umanjuju zbog boravka u inozemstvu.

Članak 12.

1. Odredbe zakona ili drugih propisa članice koji dopuštaju umanjenje ili obustavu naknada ako zainteresirana osoba istovremeno ima prava na druga davanja iz socijalnog osiguranja ili je zaposlena i po toj osnovi ima obvezno osiguranje, mogu se primjenjivati na korisnike iz ove Konvencije u odnosu na naknade dospjele na temelju sustava osiguranja druge članice ili u odnosu na zaposlenje na području druge članice.

2. Međutim, odredbe koje dopuštaju umanjenje ili obustavu u slučaju istovremenih naknada u odnosu na isti rizik ne primjenjuju se na naknade na koje je pravo stečeno u skladu s Dijelom II. ove Konvencije.

Članak 13.

Ustanova osiguranja koja je dužna isplatiti naknade na temelju ove Konvencije može izvršiti isplatu svim osobama koje imaju pravo na takvu naknadu u valuti svoje zemlje.

IV. dio - MeĐusobna administrativna pomoĆ

Članak 14.

1. Vlasti i ustanove osiguranja svake članice moraju pružati pomoć ustanovama drugih članica u istom opsegu kao da primjenjuju svoje vlastite zakone i druge propise koji se odnose na socijalno osiguranje, a naročito moraju, na zahtjev ustanove bilo koje članice, izvršiti provjere i liječničke preglede potrebne kako bi se utvrdilo ispunjavaju li osobe koje primaju naknade na teret te ustanove uvjete za takve naknade.

2. Ako se dotične članice drukčije ne sporazume, troškovi koje treba naknaditi za na taj način pruženu pomoć utvrđuju se prema cjeniku ustanove ili vlasti koja je pružila pomoć ili, ako nema takvog cjenika, prema stvarnim troškovima.

Članak 15.

Svako oslobođenje od plaćanja pristojbi priznato zakonima ili drugim propisima neke članice u odnosu na isprave dostavljene njenim vlastima ili ustanovama osiguranja primjenjuje se i na odgovarajuće isprave dostavljene u vezi s primjenom ove Konvencije vlastima ili ustanovama osiguranja bilo koje članice.

Članak 16.

Uz pristanak nadležne središnje vlasti zainteresiranih članica, ustanova osiguranja koja je obvezna isplatiti naknadu korisniku s prebivalištem na području druge članice može, prema uvjetima dogovorenim između dvije ustanove, prenijeti obvezu isplate te naknade u njezino ime na ustanovu osiguranja u mjestu prebivališta korisnika.

V. dio - Djelovanje meĐunarodnog sustava

Članak 17.

Svaka članica koja na datum ratifikacije ove Konvencije nema ustrojen takav sustav obvezuje se da će u roku od dvanaest mjeseci od tog datuma ustrojiti:

(a) obvezni sustav osiguranja prema kojem najveći dio osoba zaposlenih u industrijskim i trgovačkim poduzećima stječe pravo na mirovinu najkasnije sa šezdeset i pet godina života; ili

(b) obvezni sustav osiguranja za slučaj invalidnosti, starosti i smrti kojim će biti obuhvaćen znatan udio osoba zaposlenih u industrijskim i trgovačkim poduzećima.

Članak 18.

1. Svaka članica mora postupati s državljanima drugih članica jednako kao sa svojim državljanima kako u odnosu na obvezu osiguranja tako i u odnosu na naknade iz osiguranja, uključujući svaku potporu ili dodatak ili dio mirovine koji se isplaćuju iz javnih sredstava.

3. Međutim, svaka članica može ograničiti pravo na bilo kakvu potporu, dodatak ili dio mirovine koji se isplaćuju iz javnih sredstava i priznaju isključivo osiguranicima koji su navršili propisanu dob na dan stupanja na snagu zakona ili drugih propisa o obveznom osiguranju, na način da ga prizna samo svojim državljanima.

Članak 19.

Odredbe ove Konvencije se mogu derogirati sporazumima između članica koji ne diraju prava i obveze članica koje nisu stranke sporazuma i koje izričito predviđaju očuvanje prava u tijeku stjecanja i stečenih prava pod uvjetima koji su, ukupno uzevši, barem jednako povoljni kao i uvjeti predviđeni ovom Konvencijom.

Članak 20.

1. Radi pružanja pomoći članicama pri primjeni ove Konvencije pri Međunarodnom uredu rada se osniva Povjerenstvo koje se sastoji od po jednog predstavnika svake članice i od tri osobe koje će imenovati predstavnici vlada, poslodavaca i zaposlenika u Upravnom vijeću Ureda. Povjerenstvo donosi svoj poslovnik.

2. Na zahtjev jedne ili više zainteresiranih članica, Povjerenstvo će, vođeno načelima i ciljevima ove Konvencije, donositi preporuke o načinu njezine primjene.

Članak 21.

1. Ako, prije stupanja ove Konvencije na snagu, neko mirovinsko davanje nije bilo priznato ili je obustavljena isplata mirovine zbog prebivališta zainteresirane osobe u inozemstvu, ta mirovina će se priznati ili će se isplata mirovine nastaviti u skladu s ovom Konvencijom od datuma kada ona stupi na snagu za dotičnu članicu.

2. Prilikom primjene ove Konvencije uzimaju se u obzir razdoblja osiguranja prije njenog stupanja na snagu, ako bi ta razdoblja bila uzeta u obzir da je ova Konvencija bila na snazi tijekom tih razdoblja.

3. Na zahtjev zainteresirane osobe zahtjevi riješeni prije stupanja na snagu ove Konvencije će se, osim ako nisu riješeni jednokratnom isplatom, revidirati. Revizija neće obuhvatiti isplate zaostataka ili povrata naknada za razdoblja prije stupanja ove Konvencije na snagu za dotičnu članicu.

Članak 22.

1. Otkazivanje ove Konvencije od strane članice ne oslobađa ustanovu osiguranja te članice njenih dugova u odnosu na potraživanja koja su dospjela prije nego je otkaz proizveo pravni učinak.

2. Prava u postupku stjecanja koja su očuvana u skladu s ovom Konvencijom neće prestati zbog njenog otkazivanja: njihovo daljnje očuvanje u razdoblju nakon datuma kada ova Konvencija prestaje biti na snazi uredit će se zakonima i drugim propisima koji se primjenjuju na zainteresirane ustanove.

VI. dio - ZavrŠne odredbe

Članak 23.

Formalne ratifikacije ove Konvencije priopćavaju se glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije.

Članak 24.

1. Ova Konvencija obvezuje samo one članice Međunarodne organizacije rada čije su ratifikacije registrirane kod glavnog ravnatelja.

2. Ona stupa na snagu dvanaest mjeseci od datuma kada su kod glavnog ravnatelja registrirane ratifikacije dviju članica.

3. Nakon toga, ova Konvencija stupa na snagu u odnosu na svaku članicu dvanaest mjeseci nakon datuma registracije njene ratifikacije.

Članak 25.

Čim ratifikacije dviju članica Međunarodne organizacije rada budu registrirane u Međunarodnom uredu rada, glavni ravnatelj Međunarodnog ureda rada će to notificirati svim članicama Međunarodne organizacije rada. On će im također notificirati registraciju svih ratifikacija koje mu naknadno priopće članice Organizacije.

Članak 26.

1. Članica koja je ratificirala ovu Konvenciju može je otkazati nakon proteka razdoblja od pet godina od datuma kada je Konvencija stupila na snagu, aktom kojeg dostavlja glavnom ravnatelju Međunarodnog ureda rada radi registracije. Takav otkaz proizvodi pravni učinak godinu dana nakon datuma kada je registriran.

2. Svaka članica koja je ratificirala ovu Konvenciju, i koja u roku od godine dana nakon proteka razdoblja od pet godina iz prethodnog stavka ne otkaže Konvenciju prema odredbi ovog članka, bit će obvezana za još jedno razdoblje od pet godina, a nakon toga može otkazati ovu Konvenciju po proteku svakog novog razdoblja od pet godina prema uvjetima predviđenim u ovome članku.

Članak 27.

 Kada to bude smatralo potrebnim, Upravno vijeće Međuna­rodnog ureda rada podnijet će Općoj Konferenciji izvješće o primjeni ove Konvencije i razmotrit će potrebu uvrštavanja pitanja njene potpune ili djelomične revizije na dnevni red Konferencije.

Članak 28.

1. Ako Konferencija usvoji novu konvenciju, koja bi ovu Konvenciju revidirala u cijelosti ili djelomično, tada, ukoliko novom konvencijom ne bi bilo drukčije određeno:

(a) ratifikacija nove revidirajuće konvencije od strane članice znači ipso iure otkazivanje ove Konvencije bez obzira na odredbu članka 12., ako, i kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu;

(b) od datuma kada nova revidirajuća konvencija stupi na snagu, ova Konvencija prestaje biti otvorena za ratifikaciju članicama.

2. Ova Konvencija u svakom slučaju ostaje na snazi u sadašnjem obliku i sadržaju za one članice koje su je ratificirale, a koje nisu ratificirale revidirajuću konvenciju.

Članak 29.

Engleski i francuski tekst ove Konvencije jednako su vjerodostojni.

Klasa: 910-01/03-01/86

Urbroj: 524-01-03-12

Zagreb, 10. lipnja 2003. 

Ministar
rada i socijalne skrbi
Davorko Vidović, v. r.