HRVATSKI SABOR

16

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I AUSTRALIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Ugovora između Republike Hrvatske i Australije o socijalnom osigura­nju, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 3. ožujka 2004. godine.

Broj: 01-081-04-764/2
Zagreb, 8. ožujka 2004.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I AUSTRALIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Australije o socijalnom osiguranju, potpisan u Zagrebu 13. svibnja 2003. u izvorniku na hrvatskom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I AUSTRALIJE O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Republika Hrvatska i Australija (u daljnjem tekstu »ugovorne stranke«),

želeći učvrstiti postojeće prijateljske odnose između dviju država,

te odlučne da surađuju na području socijalnog osiguranja,

ugovorile su sljedeće:

Dio I. – OPĆE ODREDBE

Članak 1.

ZnaČenje izraza

1. U ovom Ugovoru sljedeći izrazi imaju značenje:

(a) »Hrvatska« – znači Republika Hrvatska,

(b) »davanje« znači, u odnosu na ugovornu stranku, svako davanje, mirovinu ili doplatak naveden u članku 2. stavku 1., te uključuje svaku svotu, povećanje ili dodatak koji se isplaćuje zajedno s tim davanjem, mirovinom ili doplatkom osobi koja ispunjava uvjete za takvu svotu, mirovinu ili doplatak prema zakonodavstvu te ugovorne stranke, ali za Australiju ne uključuje nijedno davanje, isplatu ili pravo prema zakonskim propisima o zajamčenoj štednji za starost (»superannuation guarantee«),

(c) »nadležno tijelo« znači

u odnosu na Hrvatsku – Ministarstvo rada i socijalne skrbi, i

u odnosu na Australiju – tajnik Ministarstva nadležan za primjenu zakonodavstva iz članka 2. stavka 1. točke a) pod (i) ovoga Ugovora, osim u odnosu na primjenu Dijela III. Ugovora (uključujući i primjenu drugih dijelova Ugovora ako utječu na primjenu toga Dijela), u kojem je to Visoki vladin povjerenik za porez ili njegov ovlašteni predstavnik,

(d) »nadležna ustanova« znači

u odnosu na Hrvatsku:

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, i

u odnosu na Australiju:

ustanovu ili nositelja osiguranja čiji je zadatak provedba australskog zakonodavstva koje se primjenjuje,

(e) »zakonodavstvo« znači

u odnosu na Hrvatsku:

zakone, pravne propise i druge propise koji se odnose na davanja određena člankom 2. stavkom 1. točkom b),

u odnosu na Australiju:

zakone navedene u članku 2. stavku 1. točki a) pod (i), osim onih koji se odnose na Dio III. Ugovora (uključujući primjenu drugih dijelova Ugovora ako utječu na primjenu toga Dijela), u kojem slučaju taj izraz znači zakone navedene u članku 2. stavku 1. točki a) pod (ii),

(f) »razdoblje prebivanja u Australiji tijekom radnog vijeka« znači, u odnosu na osobu, razdoblje koje je, kao takvo, određeno australskim zakonodavstvom, ali ne uključuje nijedno razdoblje koje se na osnovi članka 13. smatra razdobljem tijekom kojeg je osoba imala prebivalište u Australiji,

(g) »razdoblje osiguranja« znači svako razdoblje za koje su plaćeni doprinosi i svako drugo razdoblje koje se uzima u obzir prema hrvatskom zakonodavstvu,

(h) »područje« znači –

u odnosu na Hrvatsku: područje Republike Hrvatske,

u odnosu na Australiju: Australiju prema definiciji u zakonodavstvu Australije,

(i) »zaposlenik« znači, u odnosu na Hrvatsku, radnika u skladu s odredbama zakonodavstva navedenog u članku 2. stavku 1. točki b), te odredbama hrvatskog radnog prava.

2. Svaki pojam koji nije određen ovim Ugovorom imat će, ne zahtijeva li sadržaj drukčije, značenje koje mu pripisuje zakonodavstvo koje se primjenjuje.

Članak 2.

Zakonodavstvo

1. U skladu sa stavkom 2. ovoga članka, ovaj se Ugovor primjenjuje na zakonodavstvo koje je na snazi na dan potpisivanja ovoga Ugovora, i na svako zakonodavstvo koje ga naknadno mijenja, dopunjuje, ukida ili zamjenjuje:

(a) u odnosu na Australiju:

(i) na zakone i pravne propise koji čine pravni sustav socijalne sigurnosti, u opsegu u kojem taj sustav uređuje, primjenjuje se ili utječe na sljedeća davanja:

– starosnu mirovinu,

– invalidsku mirovinu za uzdržavanje teških invalida,

(ii) na zakone o zajamčenoj štednji za starost (»Superannuation Guarantee«) koji su u vrijeme potpisivanja ovoga Ugovora obuhvaćeni Zakonom iz 1992. o zajamčenoj štednji (i upravljanju) za starost, Zakonom iz 1992. o naplati (i upravljanju) zajamčene štednje za starost i Propisima o zajamčenoj štednji (i upravljanju) za starost, i to samo u odnosu na primjenu Dijela III. ovoga Ugovora.

a

(b) u odnosu na Hrvatsku, na zakonodavstvo o mirovinskom osiguranju, koje uključuje:

(i) starosnu mirovinu,

(ii) prijevremenu starosnu mirovinu,

(iii) invalidsku mirovinu,

(iv) obiteljsku mirovinu (za udovice i udovce, te djecu i druge članove obitelji koji ostvaruju to pravo), i

sva druga davanja iz hrvatskog mirovinskog osiguranja,

2. Ovaj će se Ugovor primjenjivati na zakonodavstvo koje proširuje primjenu postojećeg zakonodavstva na druge skupine korisnika ako nadležno tijelo odnosne ugovorne stranke o tome obavijesti nadležno tijelo druge ugovorne stranke u roku od šest mjeseci od dana službene objave tog zakonodavstva, te ako nadležno tijelo druge ugovorne stranke ne izrazi svoje neslaganje u roku od šest mjeseci od primitka obavijesti.

3. Radi reciprociteta u odnosu na hrvatsku obiteljsku mirovinu, australska starosna i invalidska mirovina, koja se prema ovom Ugovoru isplaćuje izvan Australije, sadržavat će dodatno davanje za uzdržavanu djecu ako im ono pripada.

4. Usprkos odredbi stavka 1., zakonodavstva ugovornih stranaka neće obuhvaćati međunarodne ugovore ili druge međunarod­ne akte koje je jedna od njih sklopila s trećim državama, osim ako drugačije nije određeno ovim Ugovorom.

Članak 3.

Osobe

Ovaj se Ugovor primjenjuje na sve osobe:

(a) koje jesu ili su bile stanovnici Australije, ili

(b) na koje se primjenjuje ili se primjenjivalo hrvatsko zakonodavstvo.

Članak 4.

Jednakost u postupku

Prema ovom Ugovoru, svaka će ugovorna stranka postupati prema svim osobama na koje se ovaj Ugovor primjenjuje jednako kao i prema vlastitim državljanima, u odnosu na prava i obveze u vezi s ispunjavanjem uvjeta i isplatom davanja, koje nastanu bilo izravno na temelju zakonodavstva te ugovorne stranke ili na temelju ovoga Ugovora.

Dio II. – ZAJEDNIČKE ODREDBE O DAVANJIMA

Članak 5.

Isplata davanja u inozemstvo

1. Davanja koja pripadaju prema zakonodavstvu jedne ugovorne stranke ili prema ovom Ugovoru, isplaćuju se na područje druge ugovorne stranke.

2. Ako postoji vremensko ograničenje u odnosu na zadržavanje prava na australsko davanje u odnosu na osobu koja napusti Australiju, jednako će se vremensko ograničenje primijeniti na to davanje u odnosu na osobu koja napusti Hrvatsku.

3. Ako je zakonodavstvom ugovorne stranke određeno da se davanje može isplaćivati izvan područja te stranke, tada se to davanje, ako pripada na osnovi ovoga Ugovora, također može isplaćivati izvan područja obiju ugovornih stranaka.

4. Ako ugovorna stranka nametne zakonska ili upravna ograničenja u odnosu na platni promet izvan svog područja, ta će stranka, što je prije moguće, provesti mjere kojima jamči pravo na davanja i isplatu davanja pripadajućih prema zakonodavstvu te ugovorne stranke ili

5. Primjenom ovoga Ugovora. Mjere će se primijeniti unatrag na razdoblje u kojem su ograničenja uvedena.

6. Tijekom primjene mjera iz stavka 4., ugovorna stranka koja nije nametnula ograničenja navedena u stavku 4., može nametnuti ograničenja u odnosu na isplatu svojih davanja stečenih prema Ugovoru na područje druge ugovorne stranke, sve dok druga ugovorna stranka ne ukine sva takva ograničenja. Nakon ukidanja ograničenja u odnosu na pravo davanja i nakon isplate zaostataka od strane druge ugovorne stranke, prva će ugovorna stranka također isplatiti zaostatke svojih davanja koji pripadaju za razdoblje u kojem su se primjenjivala ograničenja prve ugovorne stranke.

7. Nametne li ugovorna stranka zakonska ili upravna ograničenja u odnosu na platni promet izvan svog područja, kao što je navedeno u stavku 5., o tim će ograničenjima obavijestiti drugu ugovornu stranku u roku od jednog kalendarskog mjeseca nakon uvođenja ograničenja, a mjere opisane u tom stavku primijenit će u roku od 3 mjeseca nakon uvođenja ograničenja. Propuštanje bilo koje od radnji druga ugovorna stranka može smatrati stvarnim kršenjem Ugovora u smislu članka 60. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora.

8. Isplata davanja izvan područja ugovorne stranke obavlja se u međunarodno konvertibilnoj valuti.

9. Na davanje koje isplaćuje ugovorna stranka primjenom ovoga Ugovora ili prema svojem zakonodavstvu, ne plaćaju se upravne pristojbe i državni nameti ili nameti odgovarajuće nadležne ustanove namijenjeni vođenju postupka za odlučivanje o pravu i postupka isplate davanja, bez obzira na to nalazi li se osoba koja ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje na području druge ugovorne stranke ili u trećoj državi.

10. U odnosu na Australiju, odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na pomoć za plaćanje stanarine, doplatak za lijekove ili na bilo koji doplatak koji se ne isplaćuje izvan Australije bez ograničenja.

Članak 6.

LijeČniČki pregledi

1. Nadležna ustanova ugovorne stranke primjenjuje svoje zakonodavstvo radi ocjenjivanja stupnja invalidnosti ili sposobnosti za rad kada je to značajno za rješavanje o pravu na davanja ili na nastavak isplate davanja.

2. Radi pružanja pomoći pri ocjenjivanju iz stavka 1., nadležna ustanova ugovorne stranke na čijem području osoba prebiva, na zahtjev nadležne ustanove druge stranke, dostavit će toj drugoj ugovornoj stranci besplatno sva postojeća relevantna medicinska izvješća i dokumentaciju kojom raspolaže.

Dio III. – ODREDBE O OSLOBAĐANJU OD PLAĆANJA DVOSTRUKIH DOPRINOSA

Članak 7.

Svrha ovoga Dijela

Svrha je ovoga Dijela osigurati da poslodavci i zaposlenici, koji podliježu zakonodavstvu Hrvatske i Australije, nisu obvezni plaćati dvostruke doprinose prema zakonodavstvu Hrvatske i Australije u odnosu na isto zaposlenje.

Članak 8.

Primjena ovoga Dijela

Ovaj se Dio primjenjuje samo u slučaju u kojem bi zaposlenik i/ili poslodavac tog zaposlenika, ne primjenjujući ovaj Dio, podlijegali zakonodavstvu obiju ugovornih stranaka u odnosu na radni odnos zaposlenika ili u odnosu na ostvarenu naknadu za rad.

Članak 9.

Diplomatski i konzularni odnosi

Ovaj Ugovor neće utjecati na primjenu odredaba Bečke konvencije o diplomatskim odnosima od 18. travnja 1961. i Bečke konvencije o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963.

Članak 10.

Primjena zakonodavstva

1. Ako zaposlenik radi na području jedne ugovorne stranke, a nije drugačije određeno stavcima 2. ili 3., poslodavac i zaposlenik, u odnosu na taj rad i naknadu plaćenu za rad, podliježu isključivo zakonodavstvu te stranke.

2. Ako

(a) je zaposlenik osiguran prema zakonodavstvu jedne ugovorne stranke, i

(b) je zaposlenika, prije ili nakon stupanja na snagu ovoga Ugovora, uputio na rad na područje druge ugovorne stranke poslodavac na kojeg se primjenjuje zakonodavstvo prve ugovorne stranke, i

(c) zaposlenik obavlja poslove na području druge ugovorne stranke za poslodavca ili za povezanu osobu, te

(d) nije isteklo razdoblje od 4 godine od vremena kada je zaposlenik bio upućen na rad na područje druge ugovorne stranke, i

(e) zaposlenik ne obavlja poslove trajno na području druge ugovorne stranke, na poslodavca i zaposlenika primjenjivat će se samo zakonodavstvo prve ugovorne stranke iz koje je zaposlenik izaslan u odnosu na rad i naknadu isplaćenu za taj rad. Tvrtka je povezana osoba s poslodavcem ako su i tvrtka i poslodavac članovi iste grupe koja je u potpunom ili većinskom vlasništvu.

3. Ako je poslodavac u smislu stavka 2. ovoga članka u odnosu na Australiju vladino tijelo, političko tijelo ili lokalno tijelo, a u odnosu na Hrvatsku, državno tijelo, tada se rok iz stavka 2. točke (d) ne primjenjuje.

Članak 11.

Dogovori o iznimkama

1. Nadležna tijela mogu, radi primjene ovoga Dijela, pisanim dogovorom:

(a) produljiti razdoblje od 4 godine iz članka 10. stavka 2. točke (d) u odnosu na svakog zaposlenika, ili

(b) odrediti da zaposlenika upute na rad na područje određene ugovorne stranke ili na rad na brodu ili zrakoplovu u međunarodnom prometu prema zakonodavstvu određene ugovorne stranke i da se na njega primjenjuje samo zakonodavstvo te ugovorne stranke.

2. Svaki dogovor u skladu sa stavkom 1. može se primijeniti na:

(d) vrstu zaposlenika, i/ili

(e) određene poslove ili određenu vrstu poslova (uključujući i poslove koji se nisu obavljali u vrijeme postizanja dogovora).

Dio IV. – ODREDBE O AUSTRALSKIM DAVANJIMA

Članak 12.

PrebivaliŠte ili boravak u Hrvatskoj ili u treĆoj drŽavi

Ako bi osoba ispunjavala uvjete za pravo na davanje prema zakonodavstvu Australije ili primjenom ovoga Ugovora, osim uvjeta prebivanja u Australiji i boravka u Australiji na dan podnošenja zahtjeva, ali:

(a) je stanovnik Australije ili stanovnik Hrvatske (ili treće države s kojom je Australija sklopila ugovor o socijalnom osiguranju koji sadrži odredbe o suradnji u vezi sa zahtjevom za utvrđivanje i određivanje prava na davanje, i koji obuhvaća odnosnu vrstu davanja), i

(b) nalazi se u Australiji, ili na području Hrvatske ili te treće države,

smatrat će se da je osoba, za svrhe podnošenja tog zahtjeva, stanovnik Australije i da se nalazi u Australiji na taj dan.

Članak 13.

Zbrajanje razdoblja za australska davanja

1. Ako je osoba na koju se primjenjuje ovaj Ugovor podnijela zahtjev za australsko davanje primjenom ovoga Ugovora, a navršila je:

(a) razdoblje prebivanja u Australiji koje je kraće od razdoblja potrebnog da ta osoba ispuni uvjete za stjecanje prava na to davanje prema australskom zakonodavstvu, i

(b) razdoblje prebivanja u Australiji tijekom radnog vijeka koje je jednako ili veće od razdoblja utvrđenog u stavku 3., i

(c) razdoblje osiguranja u Hrvatskoj,

tada se, u svrhu odlučivanja o zahtjevu za to australsko davanje, to razdoblje osiguranja smatra razdobljem u kojem je ta osoba prebivala u Australiji, isključivo za potrebe ispunjavanja uvjeta minimalnog razdoblja za to davanje, propisanog zakono­dav­stvom Australije.

2. Radi primjene ovoga članka, ako je osoba navršila razdoblje prebivanja u Australiji i razdoblje osiguranja u Hrvatskoj, svako se preklapajuće razdoblje uzima u obzir samo jednom u Australiji, i to kao razdoblje prebivanja u Australiji.

3. Minimalno razdoblje prebivanja u Australiji tijekom radnog vijeka, koje se uzima u obzir radi primjene stavka 1., određuje se kako slijedi:

(a) za australsko davanje, za koje zahtjev podnosi osoba koja prebiva izvan Australije, minimalno potrebno razdoblje je 12 mjeseci, od kojih najmanje šest mjeseci mora biti navršeno u neprekidnom trajanju, i

(b) uvjet minimalnog razdoblja nije potreban za australsko davanje za koje zahtjev podnosi osoba koja prebiva u Australiji.

Članak 14.

OdreĐivanje australskih davanja

1. Uzimajući u obzir stavak 2., ako se australsko davanje isplaćuje na osnovi ovoga Ugovora osobi koja se nalazi izvan Australije, obročna svota tog davanja određuje se prema australskom zakonodavstvu.

2. Odredbe stavka 1. nastavit će se primjenjivati tijekom 26 tjedana u slučaju da osoba privremeno dođe u Australiju.

3. U skladu s odredbama stavaka 4. i 5., ako australsko davanje primjenom ovoga Ugovora stječe osoba koja se nalazi u Australiji, svota tog davanja određuje se:

(a) oduzimanjem svote hrvatskog davanja na koje je osoba ostvarila pravo, od najveće svote australskog davanja,

(b) obračunavanjem prihoda te osobe u skladu sa zakonodav­stvom Australije, izuzimajući pri tom hrvatsko davanje ako ga prima ta osoba ili njezin partner, i

(c) primjenom odgovarajuće stope iz računskih tablica na ostatak dobiven u skladu s točkom (a) zaračunava se važeća proračunska stopa utvrđena zakonodavstvom Australije, uzimajući kao prihod svotu određenu u skladu s točkom (b).

4. Odredbe stavka 3. nastavit će se primjenjivati tijekom 26 tjedana u slučaju da osoba privremeno napusti Australiju.

5. Ako jedan od supružnika (bračni ili izvanbračni), ili oboje imaju pravo na hrvatsko davanje ili davanja, smatrat će se za potrebe stavka 3. i u odnosu na primjenu australskog zakonodavstva, da svaka od tih osoba prima polovinu svote tog davanja ili polovinu zbroja obaju davanja, ovisno o slučaju.

Dio V. – ODREDBE O DAVANJIMA PREMA HRVATSKOM ZAKONODAVSTVU

Članak 15.

Zbrajanje razdoblja za hrvatska davanja

1. Ako osoba ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje samo na osnovi navršenih razdoblja osiguranja, pravo na davanje utvrđuje se na temelju zbrajanja razdoblja osiguranja i razdoblja prebivanja u Australiji tijekom radnog vijeka, ako se ta razdoblja ne preklapaju.

2. Ako osoba ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje bez potrebe za zbrajanjem razdoblja navršenih na područjima obiju ugovornih stranaka, nadležna hrvatska ustanova priznat će pravo na davanje prema svom zakonodavstvu.

3. Pravo na davanje ne priznaje se na temelju razdoblja osiguranja kraćeg od 12 mjeseci. Ovo se ne primjenjuje ako postoji pravo na davanje samo na temelju toga kraćeg razdoblja osiguranja.

4. Iznimno od odredbe članka 2. stavka 4. ovoga Ugovora, ako i pored primjene odredaba stavka 1. ovoga članka nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na davanja, hrvatska će nadležna ustanova uzeti u obzir razdoblja osiguranja ili prebivanja koja su hrvatski državljani navršili u trećim državama s kojima je Hrvatska vezana ugovorom o socijalnom osiguranju i u kojima se predviđa zbrajanje razdoblja osiguranja, odnosno prebivanja.

Članak 16.

OdreĐivanje hrvatskog davanja

1. Ako osoba ispunjava uvjete za davanje prema hrvatskom zakonodavstvu isključivo primjenom odredbe članka 15. stavka 1., hrvatska nadležna ustanova određuje svotu davanja prema hrvatskom zakonodavstvu.

2. Ako prema hrvatskom zakonodavstvu nije moguće odrediti svotu davanja u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, hrvatska nadležna ustanova odredit će svotu davanja na sljedeći način:

(a) najprije će odrediti teoretsku svotu davanja koje bi pripadalo kada bi sva razdoblja (razdoblja osiguranja i razdoblja prebivanja u Australiji tijekom radnog vijeka) bila navršena prema hrvatskom zakonodavstvu,

(b) zatim će na temelju teoretske svote utvrditi stvarnu svotu davanja koja pripada u skladu s odnosom razdoblja osiguranja i zbrojenih razdoblja.

3. Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako je svota hrvatske mirovine, određena prema tom stavku, manja od svote određene prema stavku 2. ovoga članka.

Dio VI. – RAZNE ODREDBE

Članak 17.

PodnoŠenje isprava

1. Zahtjev, podnesak ili žalba u vezi s davanjem, bez obzira na to pripada li ono na temelju ovoga Ugovora, može se predati na području druge ugovorne stranke nakon stupanja ovoga Ugovora na snagu, u skladu s Administrativnim sporazumom sklopljenim na temelju članka 20.

2. Datum na koji je zahtjev, podnesak ili žalba u vezi s utvrđivanjem prava na davanje predana nadležnoj ustanovi jedne ugovorne stranke, smatra se datumom njihova podnošenja nadležnoj ustanovi druge ugovorne stranke. Nadležna ustanova kojoj je zahtjev, podnesak ili žalba predana neodgodivo proslijedit će je nadležnoj ustanovi druge ugovorne stranke.

3. Žalbom se u ovom članku smatra žalba podnesena upravnom ili drugom odgovarajućem tijelu koje je osnovano prema zakonodavstvu ili radi provedbe zakonodavstva svake od ugovornih stranaka.

4. Svako izuzeće od plaćanja pristojbi u vezi s potvrdama i ispravama koje se obvezno podnose nadležnom tijelu ili nadležnoj ustanovi na području jedne od ugovornih stranaka, primjenjuje se na potvrde i isprave koje se radi primjene ovoga Ugovora, obvezno podnose nadležnom tijelu ili nadležnoj ustanovi druge ugovorne stranke. Isprave i potvrde koje se izdaju radi primjene ovoga Ugovora izuzete su od ovjeravanja od strane diplomatskih ili konzularnih tijela.

Članak 18.

Povrat preplate

1. Ako:

(a) je svota zaostalih davanja isplaćena ili priznata osobi od strane nadležne ustanove jedne ugovorne stranke primjenom ovoga Ugovora ili prema zakonodavstvu te stranke, i ako

(b) je druga ugovorna stranka isplatila toj osobi davanje prema svom zakonodavstvu za cijelo ili za dio odnosnog razdoblja, i ako

(c) bi svota davanja koje je isplatila ta druga ugovorna stranka bila umanjena da je to davanje bilo isplaćeno ili priznato za to razdoblje od strane nadležne ustanove prve ugovorne stranke,

tada je

(d) svota davanja, koje druga ugovorna stranka ne bi isplaćivala da je davanje na koje se odnosi točka (a) bilo obročno isplaćivano, dug te osobe prema drugoj ugovornoj stranci i ona ga može naplatiti.

2. Australija može naplatiti cjelokupni ili dio tog duga navedenog u stavku 1. ovoga članka prema odredbama zakona koji čine pravni sustav socijalne sigurnosti Australije.

3. Ako nadležna ustanova jedne ugovorne stranke još nije isplatila davanje opisano u stavku 1. točki (a) toj osobi, tada će:

(a) ta nadležna ustanova, na zahtjev nadležne ustanove druge ugovorne stranke, isplatiti davanje u visini potrebnoj za podmirivanje duga iz stavka 1. nadležnoj ustanovi te ugovorne stranke, a svotu koja preostane isplatit će dotičnoj osobi, te

(b) nadležna ustanova druge ugovorne stranke može nadoknaditi svaki manjak.

4. Davanje prema stavku 1. u odnosu na Australiju znači mirovinu, drugo davanje ili doplatak koji pripada prema australskim zakonima o socijalnoj sigurnosti, a u odnosu na Hrvatsku, mirovinu, drugo davanje ili doplatak koji pripada prema zakonodavstvu o mirovinskom osiguranju.

Članak 19.

Razmjena obavijesti i meĐusobna pomoĆ

1. Nadležna će tijela i nadležne ustanove, odgovorne za primjenu ovoga Ugovora, u mjeri koju zakonodavstvo koje primjenjuju dopušta:

(a) jedna drugoj dostavljati sve podatke potrebne za primjenu ovoga Ugovora u skladu sa stavkom 3. i 4.,

(b) pružiti jedna drugoj usluge i pomoć (uključujući i sve obavijesti) potrebnu za priznavanje ili isplatu davanja koja se temelje na ovom Ugovoru ili na zakonima o socijalnoj sigurnosti jedne od ugovornih stranaka, kao da se radi o primjeni vlastitog zakonodavstva,

(c) obavijestiti jedna drugu, u najkraćem roku, o svim postupcima koje su poduzele radi primjene ovoga Ugovora,

(d) na zahtjev jedne od njih, pomoći jedna drugoj u provedbi ugovora o socijalnom osiguranju koje je sklopila bilo koja od ugovornih stranaka s trećim državama, na način i u okolnostima određenima Administrativnim sporazumom sklopljenim u skladu s člankom 20., i

(e) izvijestiti jedna drugu o svim zakonima koji mijenjaju, dopunjuju, ukidaju ili zamjenjuju njihova odnosna zakonodavstva, a koji su značajni za primjenu ovoga Ugovora, i to odmah nakon izrade tih zakona.

2. Pomoć iz stavka 1. pruža se besplatno, u skladu s Administrativnim sporazumom sklopljenim na temelju članka 20.

3. Osobni podaci koji se dostavljaju, u skladu s ovim Ugovorom, nadležnom tijelu ili nadležnoj ustanovi ugovorne stranke, povjerljivi su, te će se koristiti samo radi provedbe ovoga Ugovora i zakonodavstva o socijalnom osiguranju ugovornih stranaka, osim ako njihovo objavljivanje nije određeno prema zakonodavstvu odnosne ugovorne stranke.

4. Bez obzira na zakone ili upravnu praksu jedne ugovorne stranke, niti jedan podatak koji je ta stranka primila od druge ugovorne stranke, ne smije biti dostavljen ili objelodanjen bilo kojoj drugoj državi ili organizaciji te druge države bez prethodne pisane suglasnosti te druge ugovorne stranke.

5. Odredbe stavka 1. i 3. ne treba ni u kojem slučaju tumačiti kao nametanje nadležnom tijelu ili ustanovi obveze:

(a) da provede upravne postupke koji su u suprotnosti sa zakonima ili upravnom praksom druge ugovorne stranke, ili

(b) da dostavi podatke koji se prema zakonima ili uobičajenoj upravnoj praksi jedne ugovorne stranke ne smiju dostavljati drugoj ugovornoj stranci.

6. Veze između nadležnih tijela, nadležnih ustanova i osoba na koje se ovaj Ugovor primjenjuje mogu se odvijati na službenom jeziku ugovorne stranke.

Članak 20.

Administrativni sporazum

1. Nadležna tijela ugovornih stranaka Administrativnim sporazumom utvrđuju postupke predviđene radi provedbe ovoga Ugovora.

2. Nadležna tijela imenuju tijela za vezu u Administrativnom sporazumu.

Članak 21.

Priznavanje ranijih razdoblja i dogaĐaja

1. Pri određivanju ispunjava li osoba uvjete za ostvarivanje prava na davanje ili pri određivanju davanja primjenom ovoga Ugovora, svi događaji ili činjenice i razdoblja:

(a) navršena u svojstvu stanovnika Australije,

(b) prebivanja u Australiji tijekom radnog vijeka, i

(c) osiguranja

uzimaju se u obzir, u skladu s ovim Ugovorom, u mjeri u kojoj se ta razdoblja, događaji ili činjenice mogu primijeniti na tu osobu bez obzira na to kada su se dogodile ili kada su ta razdoblja bila navršena.

2. Prema odredbama ovoga Ugovora nije moguće ostvariti pravo na davanje u razdoblju koje prethodi danu stupanja na snagu ovoga Ugovora.

Članak 22.

RjeŠavanje teŠkoĆa

Nadležna tijela ugovornih stranaka riješit će u najvećoj mogućoj mjeri sve teškoće koje bi mogle nastati u svezi s tumačenjem ili primjenom ovoga Ugovora, u skladu s njegovim duhom i temeljnim načelima.

Članak 23.

Revizija Ugovora

Ako jedna od ugovornih stranaka zatraži od druge da se sastanu radi revizije ovoga Ugovora, ugovorne će se stranke sastati najkasnije u roku od 6 mjeseci nakon podnošenja takvog zahtjeva, a ne dogovore li se ugovorne stranke drugačije, njihov će se sastanak održati na području one stranke koja je podnijela takav zahtjev.

Dio VII. – PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 24.

Stupanje na snagu i prestanak Ugovora

1. Ovaj Ugovor stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi mjesec u kojem su diplomatskim putem razmijenjene obavijesti o tome da su ispunjeni preduvjeti potrebni za stupanje ovoga Ugovora na snagu.

2. Ovaj Ugovor ostaje na snazi neodređeno vrijeme ili do isteka roka od 12 mjeseci nakon dana na koji jedna od ugovornih stranaka primi od druge obavijest diplomatskim putem u kojoj je izražena namjera druge stranke da otkaže ovaj Ugovor.

3. U slučaju prestanka ovoga Ugovora, u skladu sa stavkom 2., Ugovor i nadalje važi za sve osobe koje:

(a) na dan prestanka Ugovora primaju davanja, ili

(b) su prije isteka roka iz stavka 2. podnijele zahtjev, te bi imale pravo na davanja, na temelju ovoga Ugovora, ili

(c) neposredno prije dana prestanka Ugovora podliježu samo zakonodavstvu jedne stranke, kao što je navedeno u, i u skladu sa, člankom 10. stavkom 2. ili člankom 11., ali samo u vremenu u kojem bi se Ugovor nastavio primjenjivati na zaposlenika da nije prestao važiti.

U POTVRDU NAVEDENOG potpisnici su, propisno opunomoćeni od strana svojih Vlada, potpisali ovaj Ugovor.

SASTAVLJENO u dva izvornika u Zagrebu 13. svibnja 2003., na hrvatskom i na engleskom jeziku, te su oba teksta jednako vjerodostojna.

ZA REPUBLIKU HRVATSKU                                   ZA AUSTRALIJU

Davorko Vidović, v. r.                                                Neil Hewitt Frances, v. r.

ministar rada i socijalne skrbi                                         veleposlanik Australije u

                                                                                     Republici Hrvatskoj

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi.

Podaci o stupanju Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona na snagu objavit će se u skladu s odredbom članka 30. stav­ka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa:504-02/04-01/01
Zagreb, 3. ožujka 2004.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.