Zakon o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Bjelarus o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu

NN 3/2004 (21.4.2004.), Zakon o potvrđivanju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Bjelarus o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu

HRVATSKI SABOR

27

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, do­no­sim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I  VLADE REPUBLIKE BJELARUS O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Bjelarus o izbje­gava­nju dvostrukog oporeziva­nja i sprječava­nju izbje­gava­nja plaća­nja poreza na dohodak i na imovinu, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 2. trav­nja 2004. godine.

Broj: 01-081-04-1362/2
Zagreb, 8. trav­nja 2004.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE BJELARUS O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA  POREZA NA DOHODAK I NA IMOVINU

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvat­ske i Vlade Republike Bjelarus o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu, potpisan u Zagrebu, 11. lipnja 2003., u izvorniku na hrvatskom, bjelaruskom i engleskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

Ugovor izmeĐu vlade republike hrvatske i vlade republike BJELARUS o IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA I SPRJEČAVANJU IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA NA dohodak i NA IMOVINU

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Bjelarus,

želeći sklopiti Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprječavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu,

utvrdile su kako slijedi:

Članak 1.

OSOBE NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

Ovaj se Ugovor primjenjuje na osobe koje su rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

Članak 2.

POREZI NA KOJE SE PRIMJENJUJE UGOVOR

1. Ovaj se Ugovor primjenjuje na poreze na dohodak i na imovinu koje je uvela jedna od država ugovornica ili njezina lokalna vlast, neovisno o načinu na koji se ubiru.

2. Porezima na dohodak i na imovinu smatraju se svi porezi uvedeni na ukupni dohodak, na ukupnu imovinu ili na dijelove dohotka ili imovine, uključujući poreze na dobitke od otuđenja pokretne ili nepokretne imovine, poreze na ukupne iznose honorara i plaća koje isplaćuju društva, kao i poreze na porast vrijednosti imovine.

3. Postojeći porezi na koje se primjenjuje ovaj Ugovor posebno su:

a) u Hrvatskoj:

(i) porez na dobit;

(ii) porez na dohodak;

(iii) prirez na porez na dohodak i svaki drugi dodatak koji se ubire na jedan od ovih poreza;

(u daljnjem tekstu: »hrvatski porez«);

b) u Bjelarus:

(i) porez na dohodak i dobit;

(ii) porez na dohodak fizičkih osoba;

(iii) porez na nekretnine;

(u daljnjem tekstu: »bjelaruski porez«).

4. Ovaj se Ugovor primjenjuje i na iste ili bitno slične poreze koji se uvedu nakon dana potpisivanja ovoga Ugovora pored ili umjesto poreza navedenih u stavku 3. Nadležna tijela država ugovornica priopćavat će jedna drugima sve bitne promjene u svojim poreznim propisima.

Članak 3.

OPĆE DEFINICIJE

1. Za potrebe ovoga Ugovora, ako iz sadržaja ne proizlazi drugačije:

a) izraz »Hrvatska« označava državno područje Republike Hrvatske, kao i područja mora koja se nastavljaju na vanjsku granicu teritorijalnog mora, uključujući morsko dno i podzemlje, na kojima Republika Hrvatska u skladu s međunarodnim pravom i zakonima Republike Hrvatske vrši suverena prava i jurisdikciju;

b) izraz »Bjelarus« označava Republiku Bjelarus i, kad se koristi u zemljopisnom smislu, označava područja na kojima Republika Bjelarus u skladu s unutrašnjim zakonima Bjelarus i međunarodnim pravom vrši suverena prava i jurisdikciju;

c) izraz »država ugovornica« i »druga država ugovornica« označavaju Hrvatsku ili Bjelarus, ovisno o sadržaju;

d) izraz »porez« označava hrvatski porez ili bjelaruski porez, ovisno o sadržaju;

e) izraz »osoba« uključuje fizičku osobu, društvo, i bilo koju drugu skupinu osoba;

f) izraz »društvo« označava svaku pravnu osobu ili drugi organizacijski oblik koji se u svrhe oporezivanja smatra zasebnim organizacijskim oblikom;

g) izrazi »društvo države ugovornice« i »društvo druge države ugovornice« označavaju trgovačko društvo kojim upravlja rezident države ugovornice i trgovačko društvo kojim upravlja rezident druge države ugovornice;

h) izraz »međunarodni promet« označava svaki prijevoz brodom, zrakoplovom ili cestovnim transportnim vozilom koji obavlja društvo rezident države ugovornice, osim ako se promet brodom, zrakoplovom ili cestovnim motornim vozilom obavlja samo između mjesta u drugoj državi ugovornici;

i) izraz »nadležno tijelo« označava:

(i) u Hrvatskoj, ministra financija ili njegovoga ovlaštenog predstavnika;

(ii) u Bjelarus, Ministarstvo poreza i carine ili njegovoga ovlaštenog predstavnika;

j) izraz »državljanin« označava:

(i) sve fizičke osobe koje imaju državljanstvo jedne od država ugovornica;

(ii) svaku pravnu osobu, partnerstvo ili udruženje koji svoj status izvode iz zakona koji su na snazi u jednoj od država ugovornica.

2. U svrhu primjene ovoga Ugovora od država ugovornica, svaki izraz koji nije njime definiran, osim ako sadržaj ne zahtijeva drugačije, imat će značenje koje ima prema propisima te države u svrhu poreza na koje se ovaj Ugovor primjenjuje, s tim što je značenje koje ima prema poreznim propisima te države ugovornice mjerodavno u odnosu na značenje tog izraza prema drugim propisima te države.

Članak 4.

REZIDENT

1. U ovome Ugovoru izraz »rezident države ugovornice« označava svaku osobu koja, prema propisima te države, u njoj podliježe oporezivanju na temelju svoga prebivališta, boravišta, mjesta registracije, mjesta uprave ili nekoga drugog obilježja slične prirode, i također uključuje tu državu i njenu lokalnu vlast. Među­tim, ovaj izraz ne obuhvaća osobu koja u toj državi podliježe oporezivanju samo dohotka iz izvora u toj državi ili imovine koja se u njoj nalazi.

2. Ako je prema odredbama stavka 1. fizička osoba rezident obiju država ugovornica, onda se njezin status određuje na sljedeći način:

a) smatra se rezidentom samo one države u kojoj ima pre­bivalište; ako ima prebivalište u objema državama, smatrat će se rezidentom samo one države s kojom ima uže osobne i gospodarske veze (središte životnih interesa);

b) ako se ne može odrediti u kojoj državi ima središte životnih interesa ili ako ni u jednoj državi nema prebivalište, smatrat će se rezidentom samo one države ugovornice u kojoj ima uobičajeno boravište;

c) ako osoba ima uobičajeno boravište u objema državama ili ga nema ni u jednoj od njih, smatrat će se rezidentom samo one države ugovornice čiji je državljanin;

d) ako ga obje države smatraju vlastitim državljaninom ili ako nije državljanin nijedne od njih, nadležna tijela država ugovornica riješit će pitanje međusobnim dogovorom.

3. Kad je, sukladno odredbama stavka 1., osoba koja nije fizička, rezident obiju država ugovornica, tada će se smatrati rezidentom samo one države ugovornice u kojoj se nalazi njezino mjesto stvarne uprave. Ako se država u kojoj se nalazi njezino mjesto stvarne uprave ne može odrediti, nadležna tijela država ugovornica riješit će to pitanje međusobnim dogovorom.

Članak 5.

STALNA POSLOVNA JEDINICA

1. Za svrhe ovoga Ugovora izraz »stalna poslovna jedinica« označava stalno mjesto poslovanja preko kojega se poslovanje društva obavlja u cijelosti ili djelomično.

2. Izraz »stalna poslovna jedinica« uključuje posebno:

a) mjesto uprave;

b) podružnicu;

c) ured;

d) tvornicu;

e) radionicu;

f) rudnik, naftni ili plinski izvor, kamenolom ili bilo koje drugo mjesto iskorištavanja prirodnih bogatstava;

g) prostorije koje se koriste za prodaju dobara ili robe.

3.  Gradilište, građevinski, instalacijski ili montažni projekt, ili nadzorna djelatnost povezana s istima, čine stalnu poslovnu jedinicu samo ako traju dulje od dvanaest mjeseci.

4. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, neće se smatrati da izraz »stalna poslovna jedinica« uključuje:

a) korištenje objekata isključivo za uskladištenje, izlaganje ili isporuku dobara ili robe koji pripadaju društvu;

b) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu uskladištenja, izlaganja ili isporuke;

c) održavanje zaliha dobara ili robe koje pripadaju društvu isključivo u svrhu prerade koju obavlja drugo društvo;

d) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu kupnje dobara ili robe ili za prikupljanje podataka za društvo;

e) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo u svrhu obavljanja drugih sličnih pripremnih ili pomoćnih djelatnosti za društvo;

f) održavanje stalnog mjesta poslovanja isključivo zbog kombinacije djelatnosti spomenutih u točkama od a) do e), pod uvjetom da cjelokupna djelatnost stalnog mjesta poslovanja, koja je posljedica te djelatnosti, ima pripremno ili pomoćno značenje.

5. Neovisno o odredbama stavaka 1. i 2. kad osoba – koja nije zastupnik sa samostalnim statusom, na kojeg se odnosi stavak 6. – djeluje u ime društva te ima ovlaštenje da u jednoj državi ugovornici zaključuje ugovore u ime tog društva i to tamo uobičajeno čini, smatra se da to društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u toj državi ugovornici u odnosu na sve aktivnosti koje ta osoba poduzme za društvo, osim ako su njezine djelatnosti ograničene na djelatnosti navedene u stavku 4., koje ako bi se obavljale preko stalnog mjesta poslovanja, ne bi to stalno mjesto poslovanja činile stalnom poslovnom jedinicom prema odredbama navedenog stavka.

6. Ne smatra se da društvo ima stalnu poslovnu jedinicu u državi ugovornici samo zato što svoje poslovanje u toj državi obavlja preko posrednika, generalnog komisijskog zastupnika ili drugog zastupnika sa samostalnim statusom ako te osobe rade u okviru svoje redovite poslovne djelatnosti.

7. Činjenica da društvo koje je rezident države ugovornice kontrolira ili je kontrolirano od društva koje je rezident druge države ugovornice ili koje obavlja svoju djelatnost u toj drugoj državi (putem stalne poslovne jedinice ili na drugi način) sama po sebi ne znači da se jedno društvo smatra stalnom poslovnom jedinicom drugog društva.

Članak 6.

DOHODAK OD NEKRETNINA

1.  Dohodak koji rezident jedne države ugovornice ostvari od nekretnina (uključujući dohodak od poljoprivrede ili šumarstva), smještenih u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2.  Izraz »nekretnina« ima značenje koje ima prema propisima države ugovornice u kojoj se predmetna imovina nalazi. U taj su izraz u svakom slučaju uključeni i pripadci uz nekretnine, stoka i oprema koje se koriste u poljoprivredi i šumarstvu, stvarna prava na koja se primjenjuju odredbe općih propisa o zemljišnom vlasništvu, plodouživanje nekretnine te prava na isplate u promjenjivom ili utvrđenom iznosu kao naknade za iskorištavanje ili pravo na iskorištavanje rudnih nalazišta, izvora i drugih prirodnih bogatstava. Pomorski i riječni brodovi, zrakoplovi i cestovna transportna vozila ne smatraju se nekretninama.

3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se na dohodak koji se os­tvaruje od izravnog iskorištavanja, davanja u zakup ili najam te na svaki drugi način korištenja nekretnine.

4. Odredbe stavka 1. i 3. primjenjuju se i na dohodak od nekretnina društva i na dohodak od nekretnina koje se koriste za obavljanje samostalne djelatnosti.

Članak 7.

DOBIT OD POSLOVANJA

1. Dobit društva države ugovornice oporezuje se samo u toj državi, osim ako društvo posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi. Ako društvo posluje na taj način, dobit društva može se oporezivati u toj drugoj državi, ali samo za onaj iznos dobiti koji bude ostvaren djelatnošću te stalne poslovne jedinice.

2. U skladu s odredbama stavka 3. ovoga članka, ako društvo države ugovornice posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi, u svakoj se državi ugovornici smatra da stalna poslovna jedinica svojom djelatnošću ostvaruje dobit koju bi mogla ostvariti kad bi bila zasebno i nezavisno društvo koje se bavi istim ili sličnim poslovanjem pod istim ili sličnim uvjetima te kad bi poslovala potpuno samostalno s društvom čija je stalna poslovna jedinica.

3. Pri utvrđivanju dobiti stalne poslovne jedinice kao odbici se priznaju rashodi nastali za potrebe stalne poslovne jedinice, uključujući izvršne i opće administrativne rashode, bilo da su nastali u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili drugdje.

4. Neće se smatrati da stalna poslovna jedinica ostvaruje dobit samo zbog toga što kupuje dobra ili robu za društvo.

5. Za potrebe prethodnih stavaka, dobit stalne poslovne jedinice utvrđuje se na isti način svake godine, osim ako ne postoji opravdan i dostatan razlog da se postupi drukčije.

6. Ako dobit uključuje dijelove dohotka koji su posebno uređeni u drugim člancima ovog Ugovora, odredbe ovoga članka ne utječu na odredbe tih članaka.

Članak 8.

MEĐUNARODNI promet

1. Dobit društva države ugovornice od korištenja brodova, zrakoplova ili cestovnih transportnih vozila u međunarodnom prometu oporezuje se samo u toj državi ugovornici.

2. Za svrhe ovoga članka, dobit od korištenja brodova, zrakoplova ili cestovnih transportnih vozila u međunarodnom prometu uključuje dobit od iznajmljivanja praznih brodova, zrakoplova ili cestovnih transportnih vozila kada se koriste u međunarodnom prometu, kada dobit od takvog iznajmljivanja proizlazi iz dobiti na koju se odnosi stavak 1.

3. Odredbe stavka 1. primjenjuju se i na dobit od sudjelovanja u zajedničkom poslovanju ili u nekoj međunarodnoj poslov­noj agenciji.

Članak 9.

POVEZANA DRUŠTVA

1. Ako:

a) društvo države ugovornice sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva druge države ugovornice, ili

b) iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva države ugovornice i društva druge države ugovornice,

i ako su u oba slučaja između ta dva društva u njihovim trgovačkim i financijskim odnosima utvrđeni uvjeti različiti od onih koji bi postojali između samostalnih društava, dobit koju bi ostvarilo jedno društvo kad takvi uvjeti ne bi postojali, ali zato što postoje nije ostvarena, može se uključiti u dobit tog društva i sukladno tome oporezivati.

2. Ako država ugovornica u dobit društva te države uključi - i sukladno tome oporezuje - dobit na koju je društvo druge države ugovornice već bilo oporezivano u toj drugoj državi, a takva dobit je ona koju bi društvo prvospomenute države ostvarilo da su uvjeti dogovoreni između ta dva društva bili jednaki onima koje bi međusobno dogovorila samostalna društva, tada će druga država na odgovarajući način prilagoditi iznos poreza koji je u njoj utvrđen na tu dobit. Pri toj prilagodbi, trebaju se uzeti u obzir druge odredbe ovog Ugovora, a prema potrebi, nadležna tijela država ugovornica međusobno će se savjetovati.

Članak 10.

DIVIDENDE

1. Dividende koje društvo rezident države ugovornice isplaćuje rezidentu druge države ugovornice mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, takve dividende mogu se oporezivati i u državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividende, i to prema zakonima te države, ali ako je stvarni korisnik dividendi rezident druge države ugovornice, tada tako utvrđen porez ne smije biti veći od:

a) 5% bruto iznosa dividendi ako je stvarni korisnik društvo (osim partnerstva) u čijem je izravnom vlasništvu najmanje 25% kapitala društva koje isplaćuje dividende;

b) 15% bruto iznosa dividendi u svim drugim slučajevima.

Nadležna tijela država ugovornica zajedničkim dogovorom utvrđuju način primjene navedenih ograničenja.

Ovaj stavak neće utjecati na oporezivanje dobiti društva iz koje se isplaćuju dividende.

3. Izraz »dividende« upotrijebljen u ovom članku označava dohodak od dionica ili drugih prava koja nisu potraživanje duga, sudjelovanje u dobiti, kao i dohodak od drugih prava koji podliježe istom načinu oporezivanja kao dohodak od dionica odnosno udjela, u skladu s poreznim propisima države čiji je rezident društvo koje vrši raspodjelu.

4. Odredbe stavka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik dividendi, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici čiji je rezident društvo koje isplaćuje dividende preko stalne poslovne jedinice koja se nalazi u toj državi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta u toj državi, a pravo na osnovi kojega se dividende isplaćuju povezano je sa stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Ako društvo koje je rezident države ugovornice ostvaruje dobit ili dohodak iz druge države ugovornice, ta druga država ne može utvrditi nikakav porez na dividende koje plaća to društvo, osim ako su te dividende isplaćene rezidentu te druge države ili ako je posjed dionica zbog kojih se dividende isplaćuju stvarno povezan sa stalnom poslovnom jedinicom ili sa stalnim sjedištem u toj drugoj državi, niti može oporezivati neraspodijeljenu dobit društva, pa čak ni onda ako se isplaćene dividende ili neraspodijeljena dobit u cijelosti ili djelomično sastoje od dobiti ili dohotka nastalog u toj drugoj državi.

Članak 11.

KAMATE

1. Kamate nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi ugovornici.

2. Međutim, takve kamate mogu se oporezivati i u državi ugovornici u kojoj su nastale, i to prema propisima te države, ali ako je stvarni korisnik kamata rezident druge države ugovornice, tada tako utvrđen porez ne smije biti veći od 10% bruto iznosa kamata.

Nadležna tijela država ugovornica zajedničkim dogovorom utvrđuju način primjene navedenih ograničenja.

3. Izraz »kamate« za potrebe ovoga članka označava prihod od potraživanja svake vrste, bez obzira jesu li ta potraživanja osigurana zalogom ili ne, i bez obzira nose li ili ne pravo sudjelovanja u dobiti dužnika, a posebno prihod od vladinih vrijednosnica ili prihod od obveznica ili zadužnica, uključujući premije i nagrade u svezi s tim vrijednosnicama, obveznicama i zadužni­cama. Zatezne kamate zbog kašnjenja pri isplati ne smatraju se kamatama u smislu ovoga članka.

4. Odredbe stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik kamata, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici, u kojoj su te kamate nastale, putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta u njoj, a potraživanje na koje se kamata plaća je stvarno povezano s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Smatra se da kamate nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj ta država, njeno tijelo lokalne vlasti ili rezident te države. Međutim, ako isplatitelj kamata, bez obzira da li je rezident države ugovornice ili nije, u jednoj od država ugovornica ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u vezi s kojima je nastalo dugovanje na koje se kamate plaćaju, a takve kamate snosi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da kamate nastaju u državi ugovornici u kojoj se nalazi stalna pos­lov­na jedinica ili stalno sjedište.

6. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika kamata, ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos kamata, uzimajući u obzir potraživanje za koje se one plaćaju, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takvog odnosa, odredbe ovog članka primjenjuju se samo na zadnje spomenuti iznos. U takvu se slučaju višak plaćenog iznosa oporezuje sukladno zakonima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovoga Ugovora.

Članak 12.

NAKNADE ZA AUTORSKA PRAVA

1. Naknade za autorska prava nastale u državi ugovornici i isplaćene rezidentu druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Međutim, te naknade za autorska prava mogu se također oporezivati i u državi ugovornici u kojoj su nastale, i to prema zakonima te države, ali ako je stvarni korisnik naknada rezident druge države ugovornice, tako utvrđen porez ne smije biti veći od 10% bruto iznosa naknada.

Nadležna tijela država ugovornica zajedničkim dogovorom utvrđuju način primjene navedenih ograničenja.

3. Izraz »naknade za autorska prava« u ovom članku označava sva plaćanja primljena kao naknade za korištenje, ili za pravo korištenja bilo kojeg autorskog prava na književno, umjetničko ili znanstveno djelo, uključujući i kinematografske filmove ili filmove i vrpce za radijsko ili televizijsko emitiranje, softver, svaki patent, zaštitni znak, nacrt ili model, plan, tajnu formulu ili postupak, te za korištenje ili pravo korištenja industrijske, komercijalne ili znanstvene opreme uključujući prijevozna sredstva, ili za obavijesti o industrijskom, komercijalnom ili znanstvenom iskustvu.

4. Odredbe stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se ako stvarni korisnik naknade za autorska prava, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici u kojoj nastaju naknade putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a prava ili imovina na temelju kojih su isplaćene naknade za autorska prava stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

5. Smatra se da naknade za autorska prava nastaju u državi ugovornici kad je isplatitelj ta država ugovornica, njeno tijelo lokalne vlasti ili rezident te države. Međutim, ako osoba koja isplaćuje naknadu, bez obzira da li je rezident države ugovornice ili nije, u državi ugovornici ima stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište u svezi s kojim je nastala obveza isplate naknade, i takve naknade snosi ta stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište, tada se smatra da takve naknade nastaju u državi u kojoj se nalazi stalna poslovna jedinica ili stalno sjedište.

6. Ako je, zbog posebnog odnosa između isplatitelja i stvarnog korisnika ili između njih oboje i neke druge osobe, iznos naknada za autorska prava, uzimajući u obzir korištenje, pravo ili podatke za koje su one plaćene, veći od iznosa koji bi bio ugovoren između isplatitelja i stvarnog korisnika da nema takva odnosa, odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na potonji iznos. U takvu je slučaju višak plaćenog iznosa oporeziv prema propisima svake države ugovornice, uzimajući u obzir druge odredbe ovog Ugovora.

Članak 13.

DOBIT OD OTUĐENJA IMOVINE

1. Dobit koju rezident države ugovornice ostvari od otuđenja nekretnina navedenih u članku 6., a koje se nalaze u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Dobit od otuđenja pokretne imovine koja čini dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretne imovine koja pripada stalnom sjedištu rezidenta države ugovornice u drugoj državi ugovornici u svrhu obavljanja samostalne djelatnosti, uk­lju­čujući dobit od otuđenja takve stalne poslovne jedinice (same ili zajedno s cijelim društvom) ili takvoga stalnoga sjedišta, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Dobit koju društvo države ugovornice ostvari od otuđenja brodova, zrakoplova ili cestovnih transportnih vozila koja se koriste u međunarodnom prometu ili pokretna imovina što služi za korištenje brodova, zrakoplova ili cestovnih transportnih vozila oporezuje se samo u toj državi.

4. Dobit od otuđenja bilo koje imovine izuzev one navedene u stavku 1., 2. i 3. oporezuje se samo u državi ugovornici u kojoj je otuđitelj rezident.

Članak 14.

SAMOSTALNA DJELATNOST

1. Dohodak koji ostvari rezident države ugovornice od profesionalnih djelatnosti ili drugih samostalnih djelatnosti oporezuje se samo u toj državi, osim ako u drugoj državi ugovornici ima stalno sjedište koje mu redovito stoji na raspolaganju za obavljanje njegovih djelatnosti. Ako ima takvo stalno sjedište, dohodak se može oporezivati u drugoj državi ugovornici, ali samo onaj dio dohotka koji se može pripisati tom stalnom sjedištu.

2. Izraz »profesionalne djelatnosti« uključuje posebno samostalne znanstvene, književne, umjetničke, obrazovne ili nastavne djelatnosti, te samostalne djelatnosti liječnika, pravnika, inže­njera, arhitekata, zubara i knjigovođa.

3. Za svrhu ovoga Ugovora, izraz »stalno sjedište« označava stalno mjesto kao što je ured ili soba, putem kojeg fizička osoba u potpunosti ili djelomično obavlja samostalnu djelatnost.

Članak 15.

NESAMOSTALNI RAD

1. U skladu s odredbama članka 16., 18. i 19. plaće i druga slična primanja, koje rezident države ugovornice ostvari nesamostalnim radom, oporezuju se samo u toj državi, osim ako je riječ o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanja koja se od toga ostvaruju mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Neovisno o odredbama stavka 1. primanja koja rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuju se samo u prvospomenutoj državi ako:

a) primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u bilo kojem dvanaestomjesečnom razdoblju koje počinje ili završava u predmetnoj kalendarskoj godini, i

b) primanje isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ono isplati u njegovo ime, i

c) primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sje­dište koje poslodavac ima u toj drugoj državi.

3. Neovisno o prethodnim odredbama ovoga članka, primanja koja društvo države ugovornice ostvari od nesamostalnog rada na brodu, zrakoplovu ili cestovnom transportnom vozilu korištenom u međunarodnom prometu, mogu se oporezivati u toj državi.

Članak 16.

NAKNADE ČLANOVA UPRAVE

Naknade članova uprave i druga slična plaćanja, koja ostvari rezident države ugovornice u svojstvu člana uprave ili drugoga sličnog tijela društva koje je rezident druge države ugovornice, mogu se oporezivati u toj drugoj državi.

Članak 17.

UMJETNICI I ŠPORTAŠI

1. Neovisno o odredbama članaka 14. i 15. dohodak koji ostvari rezident države ugovornice kao izvođač, primjerice kao kazališni, filmski, radijski ili televizijski umjetnik ili glazbenik ili kao športaš od svoje samostalne djelatnosti u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Ako dohodak od samostalne djelatnosti u svojstvu iz­vođača ili športaša ne pripada izvođaču ili športašu, već nekoj drugoj osobi, taj se dohodak neovisno o odredbama članka 7., 14. i 15. može oporezivati u državi ugovornici u kojoj izvođač ili športaš obavlja svoju djelatnost.

Članak 18.

MIROVINE

Ako drugačije nije propisano odredbama članka 19. stavka 2. ovoga Ugovora, mirovine i druga slična primanja isplaćena rezidentu države ugovornice s obzirom na njegov prijašnji nesamostalni rad, oporezuju se samo u toj državi.

Članak 19.

DRŽAVNA SLUŽBA

1. a) Plaće i druga slična primanja, osim mirovine, koje država ugovornica ili njena lokalna vlast isplati fizičkoj osobi za rad u državnoj službi ili za rad u njenoj lokalnoj vlasti, oporezuju se samo u toj državi.

b) Takve se plaće i druga slična primanja, međutim, oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako se ta služba obavlja u toj državi i ako je fizička osoba rezident te države koji:

(i) je državljanin te države, ili

(ii) nije postao rezident te države samo radi obavljanja te službe.

2. a) Sve mirovine koje fizičkoj osobi plaća država ugovornica ili njena lokalna vlast, ili se isplaćuju iz njihovih sredstava za usluge obavljene za tu državu ili njeno tijelo oporezuju se samo u toj državi.

b) Međutim, te se mirovine oporezuju samo u drugoj državi ugovornici ako je fizička osoba rezident i državljanin te države.

3. Odredbe članaka 15., 16., 17. i 18. primjenjuju se na plaće i druga slična primanja te na mirovine koje se odnose na službu vezanu uz djelatnost države ugovornice ili njene lokalne vlasti.

Članak 20.

STUDENTI

Plaćanja koja student ili vježbenik, koji jest ili je neposredno prije posjeta državi ugovornici bio rezident druge države ugovornice i koji boravi u prvospomenutoj državi samo sa svrhom svojeg obrazovanja ili obučavanja, prima u svrhu svojeg uzdržavanja, obrazovanja ili usavršavanja, ne oporezuju se u toj državi, pod uvjetom da takva plaćanja nastaju iz izvora izvan te države.

Članak 21.

OSTALI DOHODAK

1. Dijelovi dohotka rezidenta države ugovornice, bez obzira gdje su nastali, a koji nisu navedeni u prethodnim člancima ovog Ugovora, oporezuju se samo u toj državi.

2. Odredbe stavka 1. ne primjenjuju se na dohodak, osim na dohodak od nekretnina definiran u članku 6. stavku 2., ako primatelj takvoga dohotka, koji je rezident države ugovornice, posluje u drugoj državi ugovornici putem stalne poslovne jedinice koja se u njoj nalazi ili u toj drugoj državi obavlja samostalnu djelatnost iz stalnog sjedišta koje se u njoj nalazi, a pravo ili imovina na temelju kojih se dohodak isplaćuje stvarno su povezani s takvom stalnom poslovnom jedinicom ili stalnim sjedištem. U tom se slučaju, prema potrebi, primjenjuju odredbe članka 7. ili članka 14.

Članak 22.

IMOVINA

1. Imovina koju čini nepokretna imovina, navedena u članku 6., koju posjeduje rezident države ugovornice, a nalazi se u drugoj državi ugovornici, može se oporezivati u toj drugoj državi.

2. Imovina koju čini pokretna imovina koja je dio poslovne imovine stalne poslovne jedinice koju jedno društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici ili pokretna imovina stalnog sjedišta koje je na raspolaganju rezidentu države ugovornice u drugoj državi ugovornici za obavljanje samostalne djelatnosti, može se oporezivati u toj drugoj državi.

3. Imovina koju čine brodovi, zrakoplovi i cestovna transportna vozila rezidenta države ugovornice u međunarodnom prometu te pokretna imovina vezana uz korištenje tih brodova, zrakoplova i cestovnih transportnih vozila oporezuje se samo u toj državi.

4. Svi ostali dijelovi imovine rezidenta države ugovornice oporezuju se samo u toj državi.

Članak 23.

IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA

Kada rezident države ugovornice ostvari dohodak ili posjeduje imovinu koji se, u skladu s odredbama ovoga Ugovora, mogu oporezivati u drugoj državi ugovornici, prvospomenuta država će odobriti:

a) kao odbitak od poreza na dohodak tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na dohodak plaćenom u toj drugoj državi,

b) kao odbitak od poreza na imovinu tog rezidenta iznos koji je jednak porezu na imovinu plaćenom u toj drugoj državi.

Takav odbitak u oba slučaja, međutim, ne smije biti veći od onog dijela poreza na dohodak ili na imovinu koji je utvrđen prije odbitka, a koji se može, ovisno o slučaju, pripisati dohotku ili imovini koji se mogu oporezivati u toj drugoj državi.

Članak 24.

JEDNAKO POSTUPANJE

1. Državljani države ugovornice u drugoj državi ugovornici ne smiju biti podvrgnuti nikakvom oporezivanju ili s tim povezanim zahtjevima koji su drukčiji ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s njim povezanim zahtjevima kojima podliježu ili mogu podlijegati državljani te druge države u istim okolnostima, osobito vezano uz prebivalište. Neovisno o odredbama članka 1., ova se odredba primjenjuje i na osobe koje nisu rezidenti jedne ili obiju država ugovornica.

2. Stalna poslovna jedinica, koju društvo države ugovornice ima u drugoj državi ugovornici, ne smije biti u toj drugoj državi oporezivana pod manje povoljnim uvjetima od onih koji vrijede za društva te druge države koja obavljaju iste djelatnosti. Ova se odredba ne može tumačiti tako da obvezuje državu ugovornicu da rezidentima druge države ugovornice, zbog građanskog statusa ili obiteljskih obveza, odobrava osobne odbitke, olakšice i sniženja pri oporezivanju koje odobrava vlastitim rezidentima.

3. Osim kad se primjenjuju odredbe članka 9. stavka 1., članka 11. stavka 6. ili članka 12. stavka 6. kamate, naknade za autorsko pravo i druge isplate koje društvo države ugovornice isplaćuje rezidentu druge države ugovornice, u svrhe utvrđivanja oporezive dobiti takva društva, odbijaju se pod istim uvjetima kao da su bile isplaćene rezidentu prvospomenute države. Na sličan način, svaki dug društva države ugovornice prema rezidentu druge države ugovornice, u svrhe utvrđivanja oporezive imovine takva društva, odbija se pod istim uvjetima kao da je bio ugovoren s rezidentom prvospomenute države.

4. Društva države ugovornice, čija je imovina u cijelosti ili djelomično u vlasništvu ili pod izravnom ili neizravnom kontrolom jednog ili više rezidenata druge države ugovornice, u prvospomenutoj državi ne podliježu nikakvu oporezivanju ili s tim povezanim obvezama koje su drukčije ili predstavljaju veći teret od oporezivanja i s njim povezanim zahtjevima kojima podliježu ili mogu podlijegati slična društva prvospomenute države.

5. Odredbe ovoga članka vrijede, neovisno o članku 2. za poreze bilo koje vrste i naziva.

Članak 25.

POSTUPAK ZAJEDNIČKOG DOGOVARANJA

1. Ako osoba smatra da postupci jedne ili obiju država ugovornica kao posljedicu imaju ili će imati oporezivanje koje nije u skladu s odredbama ovoga Ugovora, ona može, neovisno o pravnomu lijeku predviđenom u unutrašnjem zakonodavstvu tih država, iznijeti svoj slučaj pred nadležno tijelo države ugovornice čiji je rezident ili, ako je njezin slučaj obuhvaćen člankom 24. stavkom 1., pred tijelo države ugovornice čiji je državljanin. Postupak se mora prijaviti u roku od tri godine od saznanja za postupak koji je doveo do oporezivanja protivnog odredbama ovoga Ugovora.

2. Ako nadležno tijelo smatra da je prigovor opravdan i ako ga samostalno ne bude moglo riješiti na zadovoljavajući način, nastojat će to učiniti u dogovoru s nadležnim tijelom druge države ugovornice, radi izbjegavanja oporezivanja koje nije u skladu s ovim Ugovorom. Postignuti dogovor provest će se u domaćem zakonodavstvu država ugovornica, bez obzira na rokove predviđene unutrašnjim zakonodavstvom država ugovornica.

3. Nadležna tijela država ugovornica nastojat će zajedničkim dogovorom riješiti sve teškoće ili nejasnoće koje se pojave pri tumačenju ili primjeni ovoga Ugovora. Ta se tijela mogu dogovarati i o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja u slučajevima koji nisu predviđeni ovim Ugovorom.

4. Nadležna tijela država ugovornica mogu izravno među­sobno izmjenjivati mišljenja, kao i putem povjerenstva sastav­ljenog od predstavnika nadležnih tijela država ugovornica, u svrhu postizanja dogovora u smislu prethodnih stavaka.

Članak 26.

RAZMJENA OBAVIJESTI

1. Nadležna tijela država ugovornica će razmjenjivati obavijesti potrebne za provedbu odredaba ovoga Ugovora ili domaćih zakona država ugovornica, koje se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom, u mjeri u kojoj oporezivanje, prema tim zakonima, nije u suprotnosti s Ugovorom. Razmjena obavijesti nije ograničena člankom 1. Svaka obavijest koju primi država ugovornica smatrat će se tajnom kao i podaci dobiveni prema domaćim zakonima te države, te se mogu priopćiti samo osobama ili tijelima (uključujući sudove i upravna tijela) koja se bave obračunom i naplatom, postupcima ovrhe, kaznenog progona ili odlučivanja po pravnim lijekovima, koji se odnose na poreze obuhvaćene ovim Ugovorom. Spomenute osobe ili tijela koristit će se tim obavijestima samo u navedene svrhe. Takve obavijesti mogu otkrivati u javnom sudskom postupku ili sudskoj odluci.

2. Odredbe stavka 1. ne mogu se ni u kojem slučaju tumačiti tako da državi ugovornici nameću obvezu da:

a) poduzima upravne mjere suprotne propisima ili upravnoj praksi te ili druge države ugovornice;

b) daje obavijesti koje se ne mogu dobiti u skladu s propisima ili uobičajenim upravnim postupkom te ili druge države ugovornice;

 c) daje obavijesti čije bi otkrivanje povrijedilo obvezu čuvanja trgovačke, poslovne, industrijske, komercijalne ili profesionalne tajne ili trgovačkih postupaka ili daje obavijesti čije bi otkrivanje bilo suprotno javnom poretku.

Članak 27.

ČLANOVI DIPLOMATSKIH MISIJA I KONZULATA

Odredbe ovoga Ugovora ne utječu na porezne povlastice članova diplomatskih misija ili konzulata predviđene općim pravilima međunarodnog prava ili odredbama posebnih ugovora.

Članak 28.

STUPANJE NA SNAGU

Ovaj Ugovor stupa na snagu 15 dana od datuma primitka zadnje obavijesti kojom jedna država ugovornica diplomatskim putem izvještava drugu da su ispunjeni svi uvjeti koji su na temelju njezinih nacionalnih propisa potrebni za stupanje na snagu ovoga Ugovora. Ovaj Ugovor primjenjivat će se:

a) na poreze zadržane na izvoru, na dohodak stečen na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi iza godine u kojoj Ugovor stupa na snagu;

b) na ostale poreze, za poreze obračunate za svako porezno razdoblje koje počinje na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi iza godine u kojoj Ugovor stupa na snagu.

Članak 29.

OTKAZ

Ovaj Ugovor ostaje na snazi sve dok jedna od država ugovornica ne dostavi, diplomatskim putem, pisanu obavijest o otkazu Ugovora drugoj državi ugovornici na ili prije 30. lipnja u bilo kojoj kalendarskoj godini nakon isteka razdoblja od pet godina od dana stupanja na snagu. U tom slučaju ovaj Ugovor prestat će se primjenjivati:

a) na poreze zadržane na izvoru, na dohodak stečen na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi iza godine u kojoj je dostavljena obavijest o otkazu Ugovora;

b) na ostale poreze, za poreze obračunate za svako porezno razdoblje koje počinje na ili nakon 1. siječnja kalendarske godine koja slijedi iza godine u kojoj je dostavljena obavijest o otkazu Ugovora.

U POTVRDU TOGA nižepotpisani, za to propisno ovlašteni, pot­pisali su ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Zagrebu, 11. lipnja 2003., u dva izvornika, na hrvatskom, bjelaruskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju različitog tumačenja, mjerodavan je tekst na engleskom jeziku.             

ZA VLADU            ZA VLADU
Republike Hrvatske            Republike Bjelarus

Tonino Picula, v. r.            Konstantin A. Sumar, v. r.

ministar vanjskih poslova ministar poreza i carina

Republike Hrvatske        Republike Bjelarus

PROTOKOL

Prilikom potpisivanja Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Bjelarus o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i na imovinu, nižepotpisane ugovorne stranke su se sporazumjele da sljedeće odredbe čine sastavni dio Ugovora:

1. U članku 4.

Podrazumijeva se da za svrhu ovoga članka »stalna uprava« – između ostalog, označava mjesto gdje se donose važne odluke na najvišem nivou, bitne za vođenje društva, mjesto koje ima vodeću ulogu u vodstvu društva, sa ekonomske i funkcionalne točke gledišta.

2. U članku 6. stavak 2.

Podrazumijeva se da se, dok se ne uvedu odgovarajuće pro­mjene u bjelaruskom zakonodavstvu, izraz »nekretnina« odre­đen u članku 6. stavku 2. ovoga Ugovora primjenjuje u Bjelarus samo u obimu u kojem je prisutan u njenim zakonima.

U POTVRDU TOGA nižepotpisani, za to propisno ovlaš­teni, pot­pisali su ovaj Protokol.

Sastavljeno u Zagrebu, 11. lipnja 2003., u dva izvornika, na hrvatskom, bjelaruskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju različitog tumačenja, mjerodavan je tekst na engleskom jeziku.

ZA VLADU  ZA VLADU
Republike Hrvatske    Republike Bjelarus

Tonino Picula, v. r. Konstantin A. Sumar, v. r.

ministar vanjskih poslova ministar poreza i carina

Republike Hrvatske         Republike Bjelarus

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo financija.

Članak 4.

Na dan donošenja ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti naknadno, u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 410-01/04-01/04
Zagreb, 2. travnja 2004.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.