37
Na temelju članka 88. Ustava Republike
Hrvatske, donosim
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između
Republike Hrvatske i Republike Bugarske o socijalnom osiguranju, koji je donio
Hrvatski sabor na sjednici 30. travnja
2004. godine.
Broj: 01-081-04-1635/2
Zagreb, 5. svibnja 2004.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
Članak 1.
Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i
Republike Bugarske o socijalnom osiguranju, potpisan u Sofiji, 14.
srpnja 2003., u izvorniku na hrvatskom i bugarskom jeziku.
Članak 2.
Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona u
izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:
UGOVOR IZMEĐU
REPUBLIKE HRVATSKE
I REPUBLIKE BUGARSKE O SOCIJALNOM OSIGURANJU
Republika Hrvatska i Republika Bugarska
(u daljnjem tekstu: ugovorne stranke)
u želji da urede međusobne
odnose na području
socijalnog osiguranja, ugovorile su kako slijedi:
ODJELJAK
I.
Opće
odredbe
Članak 1.
OdreĐivanje
pojmova
(1) U ovom Ugovoru navedeni pojmovi znače:
1. »Hrvatska«
– Republiku Hrvatsku,
»Bugarska«
– Republiku Bugarsku,
2. »teritorij«
– u odnosu na Hrvatsku, državni teritorij
Hrvatske,
– u odnosu na Bugarsku, državni teritorij
Bugarske,
3. »državljanin«
– osobu koja je takvom određena u skladu s
nacionalnim zakonodavstvom svake od ugovornih stranaka,
4. »pravni propisi«
– zakone, podzakonske i druge propise ugovornih
stranaka koji se odnose na područja socijalnog osiguranja iz članka 2. ovoga
Ugovora,
5. »nadležno tijelo«
– u odnosu na Hrvatsku:
Ministarstvo rada i socijalne skrbi i
Ministarstvo zdravstva
– u odnosu na Bugarsku:
Ministarstvo rada i socijalne politike,
Ministarstvo zdravstva ili drugo tijelo u čijoj su nadležnosti područja
socijalnog osiguranja uređena ovim Ugovorom,
6. »nadležni nositelj«
– ustanovu na čiji se teret pružaju davanja
prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga Ugovora,
7. »nositelj osiguranja«
– ustanovu nadležnu za provedbu pravnih propisa
iz članka 2. ovoga Ugovora,
8. »tijela za vezu«
– tijela koja nadležna tijela mogu odrediti za
održavanje izravne međusobne veze i posredovanje između nadležnih nositelja
ugovornih stranaka radi provedbe Ugovora,
9. »zaposlenik«
– osobu u radnom odnosu ili osobu koja obavlja
samostalnu djelatnost ili osobu koja se smatra takvom prema pravnim propisima
jedne od ugovornih stranaka,
10. »osiguranik«
– osobu koja je osigurana ili je bila osigurana
prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga Ugovora,
11. »član obitelji«
– osobu određenu ili priznatu kao takvu prema
pravnim propisima koji se primjenjuju,
12. »prebivalište«
– mjesto u kojem osoba prebiva i u kojem je
prijavljena u skladu s odgovarajućim pravnim propisima,
13. »boravak«
– privremeni boravak na teritoriju jedne
ugovorne stranke osobe koja ima prebivalište na teritoriju druge ugovorne
stranke,
14. »razdoblje osiguranja«
– razdoblja plaćanja doprinosa i druga razdoblja
utvrđena ili priznata kao razdoblja osiguranja, kao i izjednačena razdoblja,
priznata prema pravnim propisima ugovornih stranaka,
15. »zdravstvena zaštita«
– zdravstvene usluge prema pravnim propisima iz članka
2. ovoga Ugovora,
16. »davanje u novcu«
– mirovinu i svako drugo novčano davanje, uključujući
sve njihove dijelove te sve povišice i dodatke, prema pravnim propisima iz članka
2. ovoga Ugovora,
(2) U ovom Ugovoru ostali pojmovi imaju ono značenje
koje im pripada prema pravnim propisima ugovornih stranaka.
Članak
2.
Pravni propisi na koje
se Ugovor odnosi
(1) Ovaj se Ugovor odnosi na pravne propise:
1. u Hrvatskoj:
1.1. o obveznom zdravstvenom osiguranju i
zdravstvenoj zaštiti (bolest, majčinstvo, nesreća na poslu i profesionalna
bolest),
1.2. o obveznom
mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti (starosne,
invalidske i obiteljske mirovine, te druga davanja iz mirovinskog osiguranja,
uključujući i ona za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti),
1.3. o osiguranju za
slučaj nezaposlenosti,
2. u Bugarskoj:
2.1. o zdravstvenim
uslugama u okviru obveznoga zdravstvenog osiguranja,
2.2. o obveznom državnom
socijalnom osiguranju za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, majčinstva,
starosti, invalidnosti zbog opće bolesti, nesreće na poslu ili profesionalne
bolesti, i smrti,
2.3. o osiguranju za
slučaj nezaposlenosti.
(2) Ovaj se Ugovor
odnosi na sve pravne propise kojima se mijenjaju ili dopunjavaju pravni propisi
navedeni u stavku 1. ovoga članka.
(3) Ovaj se Ugovor ne
odnosi na pravne propise kojima se uvode nova područja u socijalnom osiguranju,
osim ako između nadležnih tijela nije dogovoreno drugačije.
Članak 3.
Osobe na koje se Ugovor
primjenjuje
(1) Ovaj se Ugovor primjenjuje na:
1. državljane ugovornih stranaka,
2. izbjeglice u smislu
Konvencije o pravnom položaju izbjeglica, potpisane u Ženevi 28. srpnja 1951.,
i dopunjene Protokolom o pravnom položaju izbjeglica od 31. siječnja 1967.,
3. osobe bez državljanstva
u smislu Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva, potpisane u New
Yorku 28. rujna 1954.
(2) Ugovor se odnosi na
članove obitelji osoba iz stavka 1. ovoga članka, kao i na druge osobe, ako
njihova prava potječu od prava osoba iz stavka 1. ovoga članka.
Članak
4.
Jednaka primjena
Hrvatski državljani u Bugarskoj, odnosno
bugarski državljani u Hrvatskoj, kao i članovi njihovih obitelji, imaju ista
prava i obveze prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga Ugovora koji se
primjenjuju u ugovornim strankama.
Članak 5.
IzjednaČenost
teritorija
(1) Davanja u novcu, prema pravnim propisima
jedne od ugovornih stranaka, ne mogu se smanjivati, mijenjati, obustavljati ili
ukinuti samo zbog toga što osoba iz članka 3. ovoga Ugovora ima prebivalište na
teritoriju druge ugovorne stranke.
(2) Davanja u novcu
odobrena prema pravnim propisima navedenim u članku 2. ovoga Ugovora od nadležnih
nositelja ugovornih stranaka isplaćuju se državljanima ugovornih stranaka i
kada oni prebivaju na teritoriju treće države.
(3) Stavak 1. i 2. ovoga članka ne odnosi se na
davanje u novcu za slučaj nezaposlenosti.
Članak 6.
Zbrajanje razdoblja
osiguranja
Ako prema pravnim propisima jedne ugovorne
stranke pravo na davanje u novcu ovisi o navršenim razdobljima osiguranja,
nadležni nositelj uzima u obzir, ako je to potrebno, u odgovarajućem opsegu
razdoblja osiguranja ostvarena na temelju pravnih propisa druge ugovorne
stranke kao da su ta razdoblja osiguranja ostvarena na temelju pravnih propisa
prve ugovorne stranke, pod uvjetom da se ta razdoblja ne poklapaju.
ODJELJAK II.
Primjena
pravnih propisa
Članak 7.
OpĆe pravilo osiguranja
Zaposlenici na koje se primjenjuju odredbe ovoga
Ugovora osigurani su prema pravnim propisima ugovorne stranke u kojoj obavljaju
svoju djelatnost. Ovo vrijedi za zaposlenike i onda kada se sjedište poslodavca
nalazi na teritoriju druge ugovorne stranke, osim ako odredbama članka 8. i 9.
ovoga Ugovora nije drukčije određeno.
Članak 8.
Obvezno osiguranje
izaslanih osoba, putujuĆeg osoblja, pomoraca i drugih osoba
(1) Osoba zaposlena kod poslodavca sa sjedištem
na teritoriju jedne ugovorne stranke, koja obavlja poslove na teritoriju druge
ugovorne stranke u ograničenom razdoblju, podliježe pravnim propisima prve
ugovorne stranke ako obavljanje njezine djelatnosti na teritoriju druge
ugovorne stranke vremenski ne potraje duže od 24 mjeseca. Ako se obavljanje
takve djelatnosti mora produžiti za razdoblje duže od predviđena 24 mjeseca,
primjena pravnih propisa ugovorne stranke u kojoj poslodavac ima sjedište moći će
se iznimno, na zajednički zahtjev zaposlenika i poslodavca, produžiti za još
najviše 24 mjeseca, uz pristanak nadležnog tijela ugovorne stranke u kojoj se
djelatnost obavlja.
(2) Osoba koja obavlja
samostalnu djelatnost na teritoriju jedne ugovorne stranke i ode na teritorij
druge ugovorne stranke da bi za kraće vrijeme obavljala takvu djelatnost,
podliježe pravnim propisima prve ugovorne stranke ako njezin boravak na
teritoriju druge ugovorne stranke ne prijeđe 12 mjeseci. Ako bi se navedena
djelatnost produžila preko 12 mjeseci, primjena pravnih propisa prve ugovorne
stranke može se produžiti za još najviše 12 mjeseci, uz pristanak nadležnog
tijela ugovorne stranke u kojoj se djelatnost privremeno obavlja.
(3) Osobe zaposlene kod
poslodavaca, koji obavljaju djelatnost na području telekomunikacija, prijevoza
putnika i robe u željezničkom, cestovnom i zračnom prometu i na bilo kojim
drugim sličnim područjima i imaju sjedište na teritoriju jedne ugovorne
stranke, a koje su zaposlene na teritoriju druge ugovorne stranke u podružnici
ili stalnom zastupništvu, podliježu pravnim propisima ugovorne stranke na čijem
je teritoriju sjedište poslodavca.
(4) Na posadu pomorskog broda, kao i na druge
osobe zaposlene na brodu, primjenjuju se pravni propisi ugovorne stranke pod čijom
zastavom brod plovi.
(5) Osobe koje obavljaju poslove utovara i
istovara broda, popravka ili nadzora broda, za vrijeme dok se on nalazi u luci
druge ugovorne stranke, podliježu pravnim propisima ugovorne stranke na čijem
je teritoriju luka.
Članak 9.
Obvezno osiguranje
osoba zaposlenih u diplomatskim misijama i/ili konzularnim uredima
(1) Članovi diplomatskih misija i/ili
konzularnih ureda izuzeti su, s obzirom na službu koju obavljaju za državu šiljateljicu,
od primjene pravnih propisa koji vrijede u državi primateljici, uz iznimku
odredbe stavka 3. ovoga članka. Isto vrijedi i za članove njihovih obitelji
koji s njima žive u zajedničkom kućanstvu, ako nisu državljani države
primateljice.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka vrijedi i za
administrativno i tehničko osoblje kao i za privatnu poslugu koja je isključivo
u službi nekog člana diplomatske misije i/ili konzularnog ureda, uz uvjet da te
osobe nisu državljani države primateljice i nemaju prebivalište u toj državi,
te da se na njih primjenjuju pravni propisi o socijalnom osiguranju koji su na
snazi u državi šiljateljici ili u nekoj trećoj državi.
(3) Članovi administrativnog i tehničkog osoblja
diplomatske misije i/ili konzularnog ureda, koji su državljani države šiljateljice
i imaju prebivalište u državi primateljici, mogu u roku od tri mjeseca od dana
preuzimanja službe, odnosno u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu
ovoga Ugovora izabrati primjenu pravnih propisa države šiljateljice.
(4) Član diplomatske misije i/ili konzularnog
ureda u čijoj su službi osobe na koje se ne primjenjuje izuzeće predviđeno u
stavku 2. ovoga članka obvezan je ispunjavati obveze koje poslodavcu nameću
pravni propisi o socijalnom osiguranju države primateljice.
Članak 10.
IzuzeĆe od odredaba o
obvezi osiguranja
Nadležna tijela ugovornih stranaka mogu na
zajednički zahtjev poslodavca i zaposlenika dogovorno utvrditi iznimke od
primjene odredaba članka 8. ovoga Ugovora pri čemu moraju uzeti u obzir vrstu
poslova i okolnosti zaposlenja.
ODJELJAK III.
Posebne
odredbe
POGLAVLJE 1.
Privremena
nesposobnost za rad, majčinstvo
i zdravstvena zaštita
Članak 11.
Privremena nesposobnost
za rad i majČinstvo
Davanje u novcu u slučaju privremene nesposobnosti
za rad i majčinstva isplaćuje nadležni nositelj kod kojeg je osoba osigurana,
prema vlastitim pravnim propisima i na svoj teret, uzimajući u obzir, ako je to
potrebno, odredbu članka 6. ovoga Ugovora.
Članak 12.
Zdravstvena zaŠtita
osoba zaposlenih u diplomatskim misijama i/ili konzularnim uredima
Osobama iz članka 9. stavka 1. i 2. ovoga
Ugovora, i članovima njihovih obitelji, zdravstvenu zaštitu u punom opsegu
osigurava na svoj teret država primateljica.
Članak 13.
Zdravstvena zaŠtita
umirovljenika
(1) Osoba koja prima mirovinu prema pravnim
propisima obiju ugovornih stranaka podliježe pravnim propisima o zdravstvenom
osiguranju ugovorne stranke u kojoj ima prebivalište.
(2) Osoba koja prima mirovinu samo prema pravnim
propisima jedne ugovorne stranke, a ima prebivalište u drugoj ugovornoj
stranci, podliježe pravnim propisima o zdravstvenom osiguranju ugovorne stranke
u kojoj ima prebivalište.
POGLAVLJE 2.
Invalidnost, starost i
smrt
Članak 14.
Zbrajanje razdoblja
osiguranja
(1) Ako osiguranik ne ispunjava uvjete za
stjecanje prava na davanje u novcu, predviđene pravnim propisima jedne ugovorne
stranke, isključivo na osnovi razdoblja osiguranja navršenih prema pravnim
propisima te ugovorne stranke, nadležni će nositelj uzeti u obzir razdoblja
osiguranja navršena u drugoj ugovornoj stranci prema odredbi članka 6. ovoga
Ugovora.
(2) Ako pravni propisi
jedne ugovorne stranke uvjetuju pravo na davanje u novcu postojanjem određenog
razdoblja rada u posebnim uvjetima, razdoblja osiguranja navršena prema pravnim
propisima druge ugovorne stranke uzimaju se tada u obzir za određivanje prava
samo u opsegu koji odgovara tim posebnim uvjetima. Ako zbroj ovih razdoblja
osiguranja ne omogućava stjecanje prava na davanje u novcu u posebnom sustavu,
uračunata će se razdoblja uzeti u obzir za stjecanje prava na davanje u novcu
u općem sustavu osiguranja.
(3) Ako i primjenom
odredaba iz stavka 1. i 2. ovoga članka državljanin jedne od ugovornih stranaka
ne stječe pravo na davanje u novcu, uzimaju se u obzir i razdoblja osiguranja
navršena u trećim državama koje su za obje ugovorne stranke vezane odvojenim
ugovorima o socijalnom osiguranju i u kojima se predviđa zbrajanje razdoblja
osiguranja. Ako je samo jedna ugovorna stranka povezana ugovorom s trećom državom,
tada ta ugovorna stranka uzima u obzir i razdoblja osiguranja koja su državljani
ugovornih stranaka ostvarili u trećoj državi, ako ugovorom s tom trećom državom
nije drukčije određeno.
Članak 15.
Razdoblje osiguranja
kraĆe od 12 mjeseci
(1) Ako je razdoblje osiguranja navršeno prema
pravnim propisima jedne od ugovornih stranaka kraće od 12 mjeseci i ako se na
temelju toga ne ostvaruje pravo na davanje u novcu, nadležni nositelj druge
ugovorne stranke uračunava ovo razdoblje na isti način kao da je to razdoblje
osiguranja ostvareno prema njenim pravnim propisima.
(2) Ako je ukupno razdoblje osiguranja ostvareno
prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka kraće od 12 mjeseci i ni u
jednoj od njih samo na osnovi toga razdoblja ne ispunjava se pravo na davanje u
novcu, zbroj ovih razdoblja uzima u obzir nadležni nositelj one ugovorne
stranke prema čijim je pravnim propisima ispunjeno potrebno razdoblje
osiguranja.
(3) Ako je primjenom stavka 2. ovoga članka
ispunjen uvjet za pravo na davanje u novcu u objema ugovornim strankama, sva
razdoblja uračunava samo nadležni nositelj one ugovorne stranke prema čijim je
pravnim propisima bilo ostvareno duže razdoblje osiguranja.
Članak 16.
Samostalna
mirovina
Ako osiguranik ispunjava uvjete predviđene prema
pravnim propisima jedne ugovorne stranke za stjecanje prava na mirovinu bez
potrebe zbrajanja razdoblja osiguranja prema članku 6. ovoga Ugovora, nadležni
nositelj te ugovorne stranke određuje mirovinu obračunatu isključivo na osnovi
razdoblja osiguranja navršenih u skladu s pravnim propisima koje on
primjenjuje. Ova odredba primjenjuje se i u slučaju kada osiguranik u drugoj
ugovornoj stranci ima pravo na mirovinu prema članku 14. ovoga Ugovora, obračunatu
prema članku 17. ovoga Ugovora.
Članak 17.
OdreĐivanje mirovine
Ako je prema pravnim propisima jedne ugovorne
stranke pravo na mirovinu stečeno samo uz primjenu članka 6. ovoga Ugovora,
mirovina čija visina ovisi o dužini razdoblja osiguranja određuje se samo u
opsegu koji odgovara razdobljima osiguranja ostvarenim prema pravnim propisima
te ugovorne stranke, u skladu s njenim pravnim propisima.
Članak 18.
Osnovica za odreĐivanje
mirovine
Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke predviđaju
izračunavanje mirovine prema plaći i/ili osnovicama osiguranja, nadležni
nositelj te ugovorne stranke uzima u obzir samo plaću i/ili osnovice
osiguranja, u skladu s pravnim propisima koje on primjenjuje.
Članak 19.
Neistodobno
ispunjavanje uvjeta za mirovinu
(1) Ako osiguranik, uzimajući u obzir odredbu članka
6. ovoga Ugovora, ne ispunjava istodobno uvjete prema pravnim propisima obiju
ugovornih stranaka, njegovo pravo na mirovinu određuje se prema pravnim
propisima svake ugovorne stranke u vrijeme kada ispuni propisane uvjete.
(2) Mirovina stečena kasnije, prema pravnim
propisima druge ugovorne stranke, ne utječe na prije utvrđeno pravo na mirovinu
prema pravnim propisima prve ugovorne stranke.
Članak 20.
Utjecaj mirovine iz
druge ugovorne stranke
Mirovina ostvarena u jednoj ugovornoj stranci ne
utječe na visinu mirovine koja se u drugoj ugovornoj stranci određuje u slučaju
stjecanja prava na dvije ili više mirovina prema pravnim propisima te ugovorne
stranke.
POGLAVLJE 3.
Nesreća na poslu i
profesionalna bolest
Članak 21.
Davanje u novcu za
profesionalnu bolest
Ako osoba koja je već primala ili prima davanje
u novcu na temelju profesionalne bolesti od nadležnog nositelja jedne ugovorne
stranke zatraži od nadležnog nositelja druge ugovorne stranke davanje u novcu
zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, nastalog kao rezultat ponovnog zaposlenja
na teritoriju druge ugovorne stranke na poslovima koji su štetni za zdravlje, a
prema pravnim propisima ove druge ugovorne stranke, tada:
1. davanje u novcu pruža i nadalje nadležni
nositelj prve ugovorne stranke, prema svojim pravnim propisima, ne uzimajući u
obzir pogoršanje zdravstvenog stanja,
2. nadležni nositelj druge ugovorne stranke pruža
davanje u novcu u visini razlike između davanja u novcu koje pripada nakon
pogoršanja zdravstvenog stanja i davanja u novcu koje bi on bio dužan pružiti
prema svojim pravnim propisima prije pogoršanja.
Članak 22.
PrijaŠnje nesreĆe na
poslu i profesionalne bolesti
Ako pravni propisi jedne od ugovornih stranaka
propisuju da se za procjenu stupnja nesposobnosti za rad ili tjelesnog oštećenja
uzimaju u obzir prijašnje nesreće na poslu i profesionalne bolesti, uzet će u
obzir i nesreće na poslu i profesionalne bolesti koje su prije nastale, prema
pravnim propisima druge ugovorne stranke.
Članak 23.
NesreĆa na putu u vezi
s poslom
Ako osoba koja prebiva na teritoriju jedne
ugovorne stranke, na osnovi propisanog ugovora o radu, putuje u drugu ugovornu
stranku radi stupanja na posao, i na tom najkraćem putu bez prekida do mjesta
rada doživi nesreću, davanje zbog nesreće isplaćuje nadležni nositelj druge
ugovorne stranke, u skladu s vlastitim pravnim propisima o osiguranju za slučaj
nesreće na poslu. To vrijedi i za nesreću koju zaposlenik doživi na povratku u
ugovornu stranku prebivanja u roku od tri dana nakon isteka ugovora o radu na
osnovi kojega je putovao u drugu ugovornu stranku.
POGLAVLJE 4.
Nezaposlenost
Članak 24.
Davanje u novcu za
nezaposlenost
(1) Ako prema pravnim propisima jedne ugovorne
stranke pravo na davanje u novcu za slučaj nezaposlenosti ovisi o navršenom
razdoblju osiguranja, nadležni nositelj te ugovorne stranke uzima u obzir, ako
je to potrebno, razdoblja osiguranja navršena prema pravnim propisima druge
ugovorne stranke.
(2) Odredba stavka 1. ovoga članka odnosi se i
na slučaj kada, prema pravnim propisima jedne ili druge ugovorne stranke,
trajanje i visina davanja u novcu ovisi o navršenom razdoblju osiguranja.
(3) Odredba stavka 1. ovoga članka neće se
primjenjivati ako osiguranik do trenutka podnošenja zahtjeva za davanje u novcu
nije bio osiguran kod nadležnog nositelja najmanje šest mjeseci u posljednjih
12 mjeseci.
(4) Trajanje davanja u novcu smanjuje se za ono
razdoblje za koje je nezaposlena osoba u drugoj ugovornoj stranci, unutar
posljednjih 12 mjeseci prije dana podnošenja zahtjeva, već primala davanje u
novcu zbog nezaposlenosti.
ODJELJAK IV.
Druge
odredbe
Članak 25.
Sporazum o primjeni
Ugovora
Nadležna tijela iz članka 1. točke 5. ovoga
Ugovora sklapaju sporazum za njegovu primjenu koji stupa na snagu istodobno sa
stupanjem na snagu ovoga Ugovora.
Članak 26.
Administrativna i
pravna pomoĆ,
lijeČniČki pregledi
(1) Nadležna tijela:
1. određuju tijela za vezu zbog olakšanja
suradnje između nadležnih nositelja i nositelja osiguranja obiju ugovornih
stranaka,
2. uzajamno se obavještavaju o promjenama svojih
pravnih propisa.
(1) Nadležna tijela, tijela za vezu, nadležni
nositelji i nositelji osiguranja dviju ugovornih stranaka obvezuju se na
uzajamnu besplatnu pomoć i suradnju u primjeni ovoga Ugovora.
(2) Liječničke preglede predviđene pravnim
propisima o mirovinskom osiguranju jedne ugovorne stranke za osobe koje imaju
prebivalište ili boravak na teritoriju druge ugovorne stranke obavlja nositelj
osiguranja u ugovornoj stranci u kojoj je prebivalište ili boravak osobe, na
zahtjev i na teret nadležnog nositelja. Troškovi liječničkih pregleda ne
nadoknađuju se ako su obavljeni u interesu nadležnih nositelja obiju ugovornih
stranaka.
Članak 27.
Priznavanje ovrŠnih
odluka i isprava
(1) Ovršne odluke sudova koje su stupile na
snagu, kao i ovršna rješenja nadležnih nositelja jedne ugovorne stranke o
doprinosima i drugim potraživanjima iz socijalnog osiguranja priznaju se i u
drugoj ugovornoj stranci.
(2) Priznavanje se može
odbiti jedino ako se protivi javnom poretku (ordre public) one ugovorne stranke
u kojoj bi se odluka ili rješenje trebalo priznati.
(3) Na osnovi ovršnih
odluka i rješenja, priznatih prema stavku 1. ovoga članka, provodi se ovrha u
drugoj ugovornoj stranci prema pravnim propisima o ovršnom postupku. Primjerak
odluke ili rješenja mora sadržavati potvrdu o njegovoj ovršnosti (klauzula o
ovršnosti).
(4) Uzajamna pomoć
nositelja osiguranja u primjeni stavka 1. do 3. ovoga članka ne uključuje
sudski postupak.
Članak 28.
Ovlasti diplomatske misije i/ili konzularnog
ureda
Diplomatske misije i/ili konzularni uredi
ugovornih stranaka mogu se izravno obraćati nadležnim tijelima, nadležnim
nositeljima, nositeljima osiguranja i tijelima za vezu druge ugovorne stranke
radi pribavljanja obavijesti i zaštite interesa državljana svoje države.
Članak 29.
Pristojbe i oslobaĐanje
od sluŽbene ovjere
(1) Oslobađanje ili smanjenje pristojbi za
potvrde i druge dokumente, predviđeno pravnim propisima jedne od ugovornih
stranaka, za ostvarivanje prava iz članka 2. ovoga Ugovora vrijedi i za potvrde
i dokumente potrebne za ostvarivanje prava iz istoga članka, prema pravnim
propisima druge ugovorne stranke.
(2) Nadležna tijela,
nadležni nositelji, nositelji osiguranja ili tijela za vezu dviju ugovornih
stranaka neće tražiti diplomatsku ili konzularnu ovjeru potvrda i drugih
dokumenata koje je potrebno priložiti radi primjene ovoga Ugovora.
(3) Potvrde o
izvornosti dokumenata koje izdaju nadležna tijela, nadležni nositelji ili
nositelji osiguranja, kao i tijela za vezu jedne ugovorne stranke, smatraju se
važećima za nadležna tijela, nadležne nositelje, nositelje osiguranja i tijela
za vezu druge ugovorne stranke.
Članak 30.
PodnoŠenje zahtjeva,
izjava i Žalbi
(1) Zahtjevi, izjave i žalbe podnijete radi
primjene ovoga Ugovora nadležnim tijelima, nadležnim nositeljima, nositeljima
osiguranja i tijelima za vezu jedne ugovorne stranke smatraju se zahtjevima,
izjavama ili žalbama podnijetim odgovarajućim tijelima, nadležnim nositeljima
ili tijelima za vezu druge ugovorne stranke.
(2) Zahtjev za davanje u novcu, podnijet nadležnom
nositelju prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, vrijedi istodobno i
kao zahtjev podnijet za odgovarajuće davanje u novcu nadležnom nositelju, prema
pravnim propisima druge ugovorne stranke.
Članak 31.
MeĐusobni odnosi i sluŽbeni
jezik
Radi primjene ovoga Ugovora, nadležna tijela,
nadležni nositelji, nositelji osiguranja i tijela za vezu dviju ugovornih
stranaka uspostavljaju izravne međusobne odnose kao i odnose s osiguranicima,
odnosno njihovim opunomoćenicima na svojem službenom jeziku.
Članak 32.
Isplata davanja u novcu
(1) Ako nadležni nositelj jedne ugovorne stranke
ima obvezu pružanja davanja u novcu korisniku prava s prebivalištem na
teritoriju druge ugovorne stranke, svota toga davanja izražava se u valuti prve
ugovorne stranke.
(2) Davanja u novcu koja proizlaze iz primjene
ovoga Ugovora isplaćuju se izravno korisniku u drugoj ugovornoj stranci u
konvertibilnoj valuti.
(3) Nadležni nositelj nadoknađuje troškove
nositelju osiguranja druge ugovorne stranke, koji je pružio davanja u novcu
koja proizlaze iz primjene ovoga Ugovora, u konvertibilnoj valuti.
Članak 33.
PotraŽivanje preplaĆene
svote mirovine
Ako je nadležni nositelj jedne ugovorne stranke
isplatio mirovinu u većoj svoti od one koja korisniku pripada, on može od nadležnog
nositelja druge ugovorne stranke zatražiti zadržavanje preplaćene svote od
pripadajuće neisplaćene svote koju je odredio nadležni nositelj druge ugovorne
stranke, koji nije započeo s isplatom korisniku za isto razdoblje. Ovako
obustavljena svota isplaćuje se izravno nadležnom nositelju koji je to tražio.
Članak 34.
RjeŠavanje sporova
(1) U primjeni i tumačenju ovoga Ugovora,
sporove između nadležnih nositelja rješavaju nadležna tijela dogovorno.
(2) Ako se spor ne može riješiti dogovorno, tada
se on, na zahtjev jedne ugovorne stranke, predaje arbitražnom sudu koji je
sastavljen na sljedeći način:
1. vlada svake ugovorne
stranke imenuje jednog arbitražnog suca, u roku od mjesec dana nakon primitka
zahtjeva za arbitražu. Oba ovako imenovana arbitražna suca izabiru, kao trećeg
arbitražnog suca, državljanina treće države, u roku od dva mjeseca nakon što je
vlada ugovorne stranke koja je posljednja imenovala svojeg arbitražnog suca to
objavila,
2. ako vlada jedne
ugovorne stranke u utvrđenom roku ne imenuje arbitražnog suca, vlada druge
ugovorne stranke može zamoliti predsjednika Europskog suda za ljudska prava da
ga on imenuje. Isto tako treba postupiti prema zahtjevu vlade jedne ugovorne
stranke ako se oba arbitražna suca ne mogu složiti u vezi s izborom trećega
arbitražnog suca,
3. u slučaju da
predsjednik Europskog suda za ljudska prava ima državljanstvo jedne od
ugovornih stranaka, tada ovlasti koje mu daje ovaj članak ili prelaze na
dopredsjednika suda ili na najvišeg po položaju suca toga suda, na kojega se
ova okolnost ne odnosi.
(3) Arbitražni sud odlučuje većinom glasova i
njegova odluka obvezuje obje ugovorne stranke. Svaka ugovorna stranka snosi
troškove za arbitražnog suca kojega je imenovala. Ostale troškove snose u
jednakim dijelovima obje ugovorne stranke. Arbitražni sud sam uređuje svoj
postupak.
ODJELJAK V.
Prijelazne
i završne odredbe
Članak 35.
Prijelazne odredbe
(1) Ovim se Ugovorom ne ostvaruje nikakvo pravo
na isplatu davanja u novcu za razdoblje prije njegovog stupanja na snagu.
Ugovor se također primjenjuje na zahtjeve u postupku ako je to za podnositelja
povoljnije.
(2) Za ostvarivanje prava na davanje u novcu,
prema ovom Ugovoru, uzimaju se u obzir i razdoblja osiguranja koja su prema
pravnim propisima ugovornih stranaka ostvarena prije stupanja na snagu ovoga
Ugovora.
(3) Razdoblja osiguranja navršena na teritoriju
ugovornih stranaka do 31. prosinca 1957. terete onu ugovornu stranku na čijem
je teritoriju dana 31. prosinca 1957. bilo prebivalište zainteresirane osobe.
Za navedena razdoblja ugovorne stranke neće tražiti nadoknadu jedna od druge.
(4) Uz primjenu stavka
1. ovoga članka, ovaj Ugovor vrijedi i za osigurane slučajeve koji su nastali
prije njegovog stupanja na snagu.
Članak 36.
Stupanje Ugovora na
snagu
(1) Ugovorne stranke obavijestit će jedna drugu
u pisanom obliku diplomatskim putem da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni
nacionalnim zakonodavstvom za stupanje ovoga Ugovora na snagu.
(2) Ugovor stupa na snagu prvoga dana trećeg
mjeseca koji slijedi mjesecu u kojem je primljena posljednja obavijest iz stavka
1. ovoga članka.
Članak 37.
Prestanak Konvencije od
7. listopada 1957.
(1) Na dan stupanja na snagu ovoga Ugovora u
odnosima između ugovornih stranaka, prestaje važiti Konvencija između
Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Narodne Republike Bugarske o uređenju
pitanja socijalnog osiguranja njihovih državljana, potpisana 7. listopada 1957.
(2) Prava stečena prema
Konvenciji iz stavka 1. ovoga članka zadržavaju se i koriste u skladu s
odredbama ovoga Ugovora. Isto vrijedi i za prava čije je stjecanje u tijeku, a
odnose se na zahtjeve podnesene za vrijeme dok se navedena Konvencija
primjenjivala.
Članak 38.
Trajanje Ugovora
(1) Ovaj se Ugovor
sklapa na neodređeno vrijeme. Svaka ugovorna stranka može, diplomatskim putem,
pisano otkazati Ugovor s posljednjim danom kalendarske godine, pridržavajući se
otkaznog roka od šest mjeseci.
(2) U slučaju prestanka
ovoga Ugovora, na stečena prava i na postupke o stjecanju prava i dalje se
primjenjuju odredbe ovoga Ugovora.
U
potvrdu navedenoga, ovaj Ugovor potpisali su opunomoćenici.
Sastavljeno
u Sofiji, 14. srpnja 2003., u dva izvornika, svaki na hrvatskom i bugarskom
jeziku i oba su teksta jednako vjerodostojna.
ZA REPUBLIKU ZA
REPUBLIKU
HRVATSKU BUGARSKU
Davorko Vidović, v. r. Lidija Šuleva, v. r.
Ministar rada i Zamjenica
predsjednika
socijalne skrbi Vlade i
ministrica rada
Republike Hrvatske i
socijalne politike
Članak 3.
Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je
ministarstva nadležnog za poslove zdravstva i ministarstva nadležnog za poslove
rada.
Članak 4.
Na dan stupanja na
snagu ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi.
Podaci o stupanju
Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona na snagu objavit će se u skladu s odredbom članka
30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.
Članak
5.
Ovaj
Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 504-02/04-01/02
Zagreb, 30. travnja 2004.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.