HRVATSKI SABOR

37

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE BUGARSKE O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Bugarske o socijalnom osigura­nju, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici  30. trav­nja 2004. godine.

Broj: 01-081-04-1635/2
Zagreb, 5. svib­nja 2004.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE BUGARSKE O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Republike Bugarske o socijalnom osiguranju, potpisan u Sofiji, 14. srpnja 2003., u izvorniku na hrvatskom i bugarskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE
I REPUBLIKE BUGARSKE O SOCIJALNOM OSIGURANJU

Republika Hrvatska i Republika Bugarska
(u daljnjem tekstu: ugovorne stranke)

u želji da urede međusobne odnose na području
socijalnog osiguranja, ugovorile su kako slijedi:

ODJELJAK I.

Opće odredbe

Članak 1.

OdreĐivanje pojmova

(1) U ovom Ugovoru navedeni pojmovi znače:

1. »Hrvatska«

– Republiku Hrvatsku,

»Bugarska«

– Republiku Bugarsku,

2. »teritorij«

– u odnosu na Hrvatsku, državni teritorij Hrvatske,

– u odnosu na Bugarsku, državni teritorij Bugarske,

3. »državljanin«

– osobu koja je takvom određena u skladu s nacionalnim zakonodavstvom svake od ugovornih stranaka,

4. »pravni propisi«

– zakone, podzakonske i druge propise ugovornih stranaka koji se odnose na područja socijalnog osiguranja iz članka 2. ovoga Ugovora,

5. »nadležno tijelo«

– u odnosu na Hrvatsku:

Ministarstvo rada i socijalne skrbi i Ministarstvo zdravstva

– u odnosu na Bugarsku:

Ministarstvo rada i socijalne politike, Ministarstvo zdravstva ili drugo tijelo u čijoj su nadležnosti područja socijalnog osiguranja uređena ovim Ugovorom,

6. »nadležni nositelj«

– ustanovu na čiji se teret pružaju davanja prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga Ugovora,

7. »nositelj osiguranja«

– ustanovu nadležnu za provedbu pravnih propisa iz članka 2. ovoga Ugovora,

8. »tijela za vezu«

– tijela koja nadležna tijela mogu odrediti za održavanje izravne međusobne veze i posredovanje između nadležnih nositelja ugovornih stranaka radi provedbe Ugovora,

9. »zaposlenik«

– osobu u radnom odnosu ili osobu koja obavlja samostalnu djelatnost ili osobu koja se smatra takvom prema pravnim propisima jedne od ugovornih stranaka,

10. »osiguranik«

– osobu koja je osigurana ili je bila osigurana prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga Ugovora,

11. »član obitelji«

– osobu određenu ili priznatu kao takvu prema pravnim propisima koji se primjenjuju,

12. »prebivalište«

– mjesto u kojem osoba prebiva i u kojem je prijavljena u skladu s odgovarajućim pravnim propisima,

13. »boravak«

– privremeni boravak na teritoriju jedne ugovorne stranke osobe koja ima prebivalište na teritoriju druge ugovorne stranke,

14. »razdoblje osiguranja«

– razdoblja plaćanja doprinosa i druga razdoblja utvrđena ili priznata kao razdoblja osiguranja, kao i izjednačena razdoblja, priznata prema pravnim propisima ugovornih stranaka,

15. »zdravstvena zaštita«

– zdravstvene usluge prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga Ugovora,

16. »davanje u novcu«

– mirovinu i svako drugo novčano davanje, uključujući sve njihove dijelove te sve povišice i dodatke, prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga Ugovora,

(2) U ovom Ugovoru ostali pojmovi imaju ono značenje koje im pripada prema pravnim propisima ugovornih stranaka.

Članak 2.

Pravni propisi na koje se Ugovor odnosi

(1) Ovaj se Ugovor odnosi na pravne propise:

1. u Hrvatskoj:

1.1. o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj za­štiti (bolest, majčinstvo, nesreća na poslu i profesionalna bolest),

1.2. o obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti (starosne, invalidske i obiteljske mirovine, te druga davanja iz mirovinskog osiguranja, uključujući i ona za slučaj nesreće na poslu i profesionalne bolesti),

1.3. o osiguranju za slučaj nezaposlenosti,

2. u Bugarskoj:

2.1. o zdravstvenim uslugama u okviru obveznoga zdravstvenog osiguranja,

2.2. o obveznom državnom socijalnom osiguranju za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, majčinstva, starosti, invalidnosti zbog opće bolesti, nesreće na poslu ili profesionalne bolesti, i smrti,

2.3. o osiguranju za slučaj nezaposlenosti.

(2) Ovaj se Ugovor odnosi na sve pravne propise kojima se mijenjaju ili dopunjavaju pravni propisi navedeni u stavku 1. ovoga članka.

(3) Ovaj se Ugovor ne odnosi na pravne propise kojima se uvode nova područja u socijalnom osiguranju, osim ako između nadležnih tijela nije dogovoreno drugačije.

Članak 3.

Osobe na koje se Ugovor primjenjuje

(1) Ovaj se Ugovor primjenjuje na:

1. državljane ugovornih stranaka,

2. izbjeglice u smislu Konvencije o pravnom položaju izbjeg­lica, potpisane u Ženevi 28. srpnja 1951., i dopunjene Pro­to­kolom o pravnom položaju izbjeglica od 31. siječnja 1967.,

3. osobe bez državljanstva u smislu Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva, potpisane u New Yorku 28. rujna 1954.

(2) Ugovor se odnosi na članove obitelji osoba iz stavka 1. ovoga članka, kao i na druge osobe, ako njihova prava potječu od prava osoba iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 4.

Jednaka primjena

Hrvatski državljani u Bugarskoj, odnosno bugarski državljani u Hrvatskoj, kao i članovi njihovih obitelji, imaju ista prava i obveze prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga Ugovora koji se primjenjuju u ugovornim strankama.

Članak 5.

IzjednaČenost teritorija

(1) Davanja u novcu, prema pravnim propisima jedne od ugovornih stranaka, ne mogu se smanjivati, mijenjati, obustavljati ili ukinuti samo zbog toga što osoba iz članka 3. ovoga Ugovora ima prebivalište na teritoriju druge ugovorne stranke.

(2) Davanja u novcu odobrena prema pravnim propisima navedenim u članku 2. ovoga Ugovora od nadležnih nositelja ugovornih stranaka isplaćuju se državljanima ugovornih stranaka i kada oni prebivaju na teritoriju treće države.

(3) Stavak 1. i 2. ovoga članka ne odnosi se na davanje u novcu za slučaj nezaposlenosti.

Članak 6.

Zbrajanje razdoblja osiguranja

Ako prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke pravo na davanje u novcu ovisi o navršenim razdobljima osiguranja, nadležni nositelj uzima u obzir, ako je to potrebno, u odgova­rajućem opsegu razdoblja osiguranja ostvarena na temelju pravnih propisa druge ugovorne stranke kao da su ta razdoblja osiguranja ostvarena na temelju pravnih propisa prve ugovorne stranke, pod uvjetom da se ta razdoblja ne poklapaju.

ODJELJAK II.

Primjena pravnih propisa

Članak 7.

OpĆe pravilo osiguranja

Zaposlenici na koje se primjenjuju odredbe ovoga Ugovora osigurani su prema pravnim propisima ugovorne stranke u kojoj obavljaju svoju djelatnost. Ovo vrijedi za zaposlenike i onda kada se sjedište poslodavca nalazi na teritoriju druge ugovorne stranke, osim ako odredbama članka 8. i 9. ovoga Ugovora nije drukčije određeno.

Članak 8.

Obvezno osiguranje izaslanih osoba, putujuĆeg osoblja, pomoraca i drugih osoba

(1) Osoba zaposlena kod poslodavca sa sjedištem na teritoriju jedne ugovorne stranke, koja obavlja poslove na teritoriju druge ugovorne stranke u ograničenom razdoblju, podliježe pravnim propisima prve ugovorne stranke ako obavljanje njezine djelatnosti na teritoriju druge ugovorne stranke vremenski ne potraje duže od 24 mjeseca. Ako se obavljanje takve djelatnosti mora produžiti za razdoblje duže od predviđena 24 mjeseca, primjena pravnih propisa ugovorne stranke u kojoj poslodavac ima sjedište moći će se iznimno, na zajednički zahtjev zaposlenika i poslodavca, produžiti za još najviše 24 mjeseca, uz pristanak nadležnog tijela ugovorne stranke u kojoj se djelatnost obavlja.

(2) Osoba koja obavlja samostalnu djelatnost na teritoriju jedne ugovorne stranke i ode na teritorij druge ugovorne stranke da bi za kraće vrijeme obavljala takvu djelatnost, podliježe pravnim propisima prve ugovorne stranke ako njezin boravak na teritoriju druge ugovorne stranke ne prijeđe 12 mjeseci. Ako bi se navedena djelatnost produžila preko 12 mjeseci, primjena pravnih propisa prve ugovorne stranke može se produžiti za još najviše 12 mjeseci, uz pristanak nadležnog tijela ugovorne stranke u kojoj se djelatnost privremeno obavlja.

(3) Osobe zaposlene kod poslodavaca, koji obavljaju djelatnost na području telekomunikacija, prijevoza putnika i robe u željezničkom, cestovnom i zračnom prometu i na bilo kojim drugim sličnim područjima i imaju sjedište na teritoriju jedne ugovorne stranke, a koje su zaposlene na teritoriju druge ugovorne stranke u podružnici ili stalnom zastupništvu, podliježu pravnim propisima ugovorne stranke na čijem je teritoriju sjedište poslodavca.

(4) Na posadu pomorskog broda, kao i na druge osobe zaposlene na brodu, primjenjuju se pravni propisi ugovorne stranke pod čijom zastavom brod plovi.

(5) Osobe koje obavljaju poslove utovara i istovara broda, popravka ili nadzora broda, za vrijeme dok se on nalazi u luci druge ugovorne stranke, podliježu pravnim propisima ugovorne stranke na čijem je teritoriju luka.

Članak 9.

Obvezno osiguranje osoba zaposlenih u diplomatskim misijama i/ili konzularnim uredima

(1) Članovi diplomatskih misija i/ili konzularnih ureda izuzeti su, s obzirom na službu koju obavljaju za državu šiljateljicu, od primjene pravnih propisa koji vrijede u državi primateljici, uz iznimku odredbe stavka 3. ovoga članka. Isto vrijedi i za članove njihovih obitelji koji s njima žive u zajedničkom kućanstvu, ako nisu državljani države primateljice.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka vrijedi i za administrativno i tehničko osoblje kao i za privatnu poslugu koja je isključivo u službi nekog člana diplomatske misije i/ili konzularnog ureda, uz uvjet da te osobe nisu državljani države primateljice i nemaju prebivalište u toj državi, te da se na njih primjenjuju pravni propisi o socijalnom osiguranju koji su na snazi u državi šiljateljici ili u nekoj trećoj državi.

(3) Članovi administrativnog i tehničkog osoblja diplomatske misije i/ili konzularnog ureda, koji su državljani države šiljateljice i imaju prebivalište u državi primateljici, mogu u roku od tri mjeseca od dana preuzimanja službe, odnosno u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora izabrati primjenu pravnih propisa države šiljateljice.

(4) Član diplomatske misije i/ili konzularnog ureda u čijoj su službi osobe na koje se ne primjenjuje izuzeće predviđeno u stavku 2. ovoga članka obvezan je ispunjavati obveze koje poslodavcu nameću pravni propisi o socijalnom osiguranju države primateljice.

Članak 10.

IzuzeĆe od odredaba o obvezi osiguranja

Nadležna tijela ugovornih stranaka mogu na zajednički zahtjev poslodavca i zaposlenika dogovorno utvrditi iznimke od primjene odredaba članka 8. ovoga Ugovora pri čemu moraju uzeti u obzir vrstu poslova i okolnosti zaposlenja.

ODJELJAK III.

Posebne odredbe

POGLAVLJE 1.

Privremena nesposobnost za rad, majčinstvo
i zdravstvena zaštita

Članak 11.

Privremena nesposobnost za rad i majČinstvo

Davanje u novcu u slučaju privremene nesposobnosti za rad i majčinstva isplaćuje nadležni nositelj kod kojeg je osoba osigurana, prema vlastitim pravnim propisima i na svoj teret, uzimajući u obzir, ako je to potrebno, odredbu članka 6. ovoga Ugovora.

Članak 12.

Zdravstvena zaŠtita osoba zaposlenih u diplomatskim misijama i/ili konzularnim uredima

Osobama iz članka 9. stavka 1. i 2. ovoga Ugovora, i članovima njihovih obitelji, zdravstvenu zaštitu u punom opsegu osigurava na svoj teret država primateljica.

Članak 13.

Zdravstvena zaŠtita umirovljenika

(1) Osoba koja prima mirovinu prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka podliježe pravnim propisima o zdravstvenom osiguranju ugovorne stranke u kojoj ima prebivalište.

(2) Osoba koja prima mirovinu samo prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, a ima prebivalište u drugoj ugovornoj stranci, podliježe pravnim propisima o zdravstvenom osiguranju ugovorne stranke u kojoj ima prebivalište.

POGLAVLJE 2.

Invalidnost, starost i smrt

Članak 14.

Zbrajanje razdoblja osiguranja

(1) Ako osiguranik ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na davanje u novcu, predviđene pravnim propisima jedne ugovorne stranke, isključivo na osnovi razdoblja osiguranja navršenih prema pravnim propisima te ugovorne stranke, nadležni će nositelj uzeti u obzir razdoblja osiguranja navršena u drugoj ugovornoj stranci prema odredbi članka 6. ovoga Ugovora.

(2) Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke uvjetuju pravo na davanje u novcu postojanjem određenog razdoblja rada u posebnim uvjetima, razdoblja osiguranja navršena prema pravnim propisima druge ugovorne stranke uzimaju se tada u obzir za određivanje prava samo u opsegu koji odgovara tim posebnim uvjetima. Ako zbroj ovih razdoblja osiguranja ne omogućava stjecanje prava na davanje u novcu u posebnom sustavu, uraču­nata će se razdoblja uzeti u obzir za stjecanje prava na davanje u novcu u općem sustavu osiguranja.

(3) Ako i primjenom odredaba iz stavka 1. i 2. ovoga članka državljanin jedne od ugovornih stranaka ne stječe pravo na davanje u novcu, uzimaju se u obzir i razdoblja osiguranja navršena u trećim državama koje su za obje ugovorne stranke vezane odvojenim ugovorima o socijalnom osiguranju i u kojima se predviđa zbrajanje razdoblja osiguranja. Ako je samo jedna ugovorna stranka povezana ugovorom s trećom državom, tada ta ugovorna stranka uzima u obzir i razdoblja osiguranja koja su državljani ugovornih stranaka ostvarili u trećoj državi, ako ugovorom s tom trećom državom nije drukčije određeno.

Članak 15.

Razdoblje osiguranja kraĆe od 12 mjeseci

(1) Ako je razdoblje osiguranja navršeno prema pravnim propisima jedne od ugovornih stranaka kraće od 12 mjeseci i ako se na temelju toga ne ostvaruje pravo na davanje u novcu, nadležni nositelj druge ugovorne stranke uračunava ovo razdoblje na isti način kao da je to razdoblje osiguranja ostvareno prema njenim pravnim propisima.

(2) Ako je ukupno razdoblje osiguranja ostvareno prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka kraće od 12 mjeseci i ni u jednoj od njih samo na osnovi toga razdoblja ne ispunjava se pravo na davanje u novcu, zbroj ovih razdoblja uzima u obzir nadležni nositelj one ugovorne stranke prema čijim je pravnim propisima ispunjeno potrebno razdoblje osiguranja.

(3) Ako je primjenom stavka 2. ovoga članka ispunjen uvjet za pravo na davanje u novcu u objema ugovornim strankama, sva razdoblja uračunava samo nadležni nositelj one ugovorne stranke prema čijim je pravnim propisima bilo ostvareno duže razdoblje osiguranja.

Članak 16.

Samostalna mirovina

Ako osiguranik ispunjava uvjete predviđene prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke za stjecanje prava na mirovinu bez potrebe zbrajanja razdoblja osiguranja prema članku 6. ovoga Ugovora, nadležni nositelj te ugovorne stranke određuje mirovinu obračunatu isključivo na osnovi razdoblja osiguranja navršenih u skladu s pravnim propisima koje on primjenjuje. Ova odredba primjenjuje se i u slučaju kada osiguranik u drugoj ugovornoj stranci ima pravo na mirovinu prema članku 14. ovoga Ugovora, obračunatu prema članku 17. ovoga Ugovora.

Članak 17.

OdreĐivanje mirovine

Ako je prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke pravo na mirovinu stečeno samo uz primjenu članka 6. ovoga Ugovora, mirovina čija visina ovisi o dužini razdoblja osiguranja određuje se samo u opsegu koji odgovara razdobljima osiguranja ostvarenim prema pravnim propisima te ugovorne stranke, u skladu s njenim pravnim propisima.

Članak 18.

Osnovica za odreĐivanje mirovine

Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke predviđaju izračunavanje mirovine prema plaći i/ili osnovicama osiguranja, nadležni nositelj te ugovorne stranke uzima u obzir samo plaću i/ili osnovice osiguranja, u skladu s pravnim propisima koje on primjenjuje.

Članak 19.

Neistodobno ispunjavanje uvjeta za mirovinu

(1) Ako osiguranik, uzimajući u obzir odredbu članka 6. ovoga Ugovora, ne ispunjava istodobno uvjete prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, njegovo pravo na mirovinu određuje se prema pravnim propisima svake ugovorne stranke u vrijeme kada ispuni propisane uvjete.

(2) Mirovina stečena kasnije, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, ne utječe na prije utvrđeno pravo na mirovinu prema pravnim propisima prve ugovorne stranke.

Članak 20.

Utjecaj mirovine iz druge ugovorne stranke

Mirovina ostvarena u jednoj ugovornoj stranci ne utječe na visinu mirovine koja se u drugoj ugovornoj stranci određuje u slučaju stjecanja prava na dvije ili više mirovina prema pravnim propisima te ugovorne stranke.

POGLAVLJE 3.

Nesreća na poslu i profesionalna bolest

Članak 21.

Davanje u novcu za profesionalnu bolest

Ako osoba koja je već primala ili prima davanje u novcu na temelju profesionalne bolesti od nadležnog nositelja jedne ugovorne stranke zatraži od nadležnog nositelja druge ugovorne stranke davanje u novcu zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, nastalog kao rezultat ponovnog zaposlenja na teritoriju druge ugovorne stranke na poslovima koji su štetni za zdravlje, a prema pravnim propisima ove druge ugovorne stranke, tada:

1. davanje u novcu pruža i nadalje nadležni nositelj prve ugo­vorne stranke, prema svojim pravnim propisima, ne uzimajući u obzir pogoršanje zdravstvenog stanja,

2. nadležni nositelj druge ugovorne stranke pruža davanje u novcu u visini razlike između davanja u novcu koje pripada nakon pogoršanja zdravstvenog stanja i davanja u novcu koje bi on bio dužan pružiti prema svojim pravnim propisima prije pogoršanja.

Članak 22.

PrijaŠnje nesreĆe na poslu i profesionalne bolesti

Ako pravni propisi jedne od ugovornih stranaka propisuju da se za procjenu stupnja nesposobnosti za rad ili tjelesnog oštećenja uzimaju u obzir prijašnje nesreće na poslu i profesionalne bolesti, uzet će u obzir i nesreće na poslu i profesionalne bolesti koje su prije nastale, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

Članak 23.

NesreĆa na putu u vezi s poslom

Ako osoba koja prebiva na teritoriju jedne ugovorne stranke, na osnovi propisanog ugovora o radu, putuje u drugu ugovornu stranku radi stupanja na posao, i na tom najkraćem putu bez prekida do mjesta rada doživi nesreću, davanje zbog nesreće isplaćuje nadležni nositelj druge ugovorne stranke, u skladu s vlastitim pravnim propisima o osiguranju za slučaj nesreće na poslu. To vrijedi i za nesreću koju zaposlenik doživi na povratku u ugovornu stranku prebivanja u roku od tri dana nakon isteka ugovora o radu na osnovi kojega je putovao u drugu ugovornu stranku.

POGLAVLJE 4.

Nezaposlenost

Članak 24.

Davanje u novcu za nezaposlenost

(1) Ako prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke pravo na davanje u novcu za slučaj nezaposlenosti ovisi o navršenom razdoblju osiguranja, nadležni nositelj te ugovorne stranke uzima u obzir, ako je to potrebno, razdoblja osiguranja navršena prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka odnosi se i na slučaj kada, prema pravnim propisima jedne ili druge ugovorne stranke, trajanje i visina davanja u novcu ovisi o navršenom razdoblju osiguranja.

(3) Odredba stavka 1. ovoga članka neće se primjenjivati ako osiguranik do trenutka podnošenja zahtjeva za davanje u novcu nije bio osiguran kod nadležnog nositelja najmanje šest mjeseci u posljednjih 12 mjeseci.

(4) Trajanje davanja u novcu smanjuje se za ono razdoblje za koje je nezaposlena osoba u drugoj ugovornoj stranci, unutar posljednjih 12 mjeseci prije dana podnošenja zahtjeva, već primala davanje u novcu zbog nezaposlenosti.

ODJELJAK IV.

Druge odredbe

Članak 25.

Sporazum o primjeni Ugovora

Nadležna tijela iz članka 1. točke 5. ovoga Ugovora sklapaju sporazum za njegovu primjenu koji stupa na snagu istodobno sa stupanjem na snagu ovoga Ugovora.

Članak 26.

Administrativna i pravna pomoĆ,
lijeČniČki pregledi

(1) Nadležna tijela:

1. određuju tijela za vezu zbog olakšanja suradnje između nadležnih nositelja i nositelja osiguranja obiju ugovornih stranaka,

2. uzajamno se obavještavaju o promjenama svojih pravnih propisa.

(1) Nadležna tijela, tijela za vezu, nadležni nositelji i nositelji osiguranja dviju ugovornih stranaka obvezuju se na uzajamnu besplatnu pomoć i suradnju u primjeni ovoga Ugovora.

(2) Liječničke preglede predviđene pravnim propisima o mirovinskom osiguranju jedne ugovorne stranke za osobe koje imaju prebivalište ili boravak na teritoriju druge ugovorne stranke obavlja nositelj osiguranja u ugovornoj stranci u kojoj je prebi­valište ili boravak osobe, na zahtjev i na teret nadležnog nositelja. Troškovi liječničkih pregleda ne nadoknađuju se ako su obavljeni u interesu nadležnih nositelja obiju ugovornih stranaka.

Članak 27.

Priznavanje ovrŠnih odluka i isprava

(1) Ovršne odluke sudova koje su stupile na snagu, kao i ovršna rješenja nadležnih nositelja jedne ugovorne stranke o doprinosima i drugim potraživanjima iz socijalnog osiguranja priznaju se i u drugoj ugovornoj stranci.

(2) Priznavanje se može odbiti jedino ako se protivi javnom poretku (ordre public) one ugovorne stranke u kojoj bi se odluka ili rješenje trebalo priznati.

(3) Na osnovi ovršnih odluka i rješenja, priznatih prema stavku 1. ovoga članka, provodi se ovrha u drugoj ugovornoj stranci prema pravnim propisima o ovršnom postupku. Primjerak odluke ili rješenja mora sadržavati potvrdu o njegovoj ovršnosti (klauzula o ovršnosti).

(4) Uzajamna pomoć nositelja osiguranja u primjeni stavka 1. do 3. ovoga članka ne uključuje sudski postupak.

Članak 28.

Ovlasti diplomatske misije i/ili konzularnog ureda

Diplomatske misije i/ili konzularni uredi ugovornih stranaka mogu se izravno obraćati nadležnim tijelima, nadležnim nositeljima, nositeljima osiguranja i tijelima za vezu druge ugovorne stran­ke radi pribavljanja obavijesti i zaštite interesa državljana svoje države.

Članak 29.

Pristojbe i oslobaĐanje od sluŽbene ovjere

(1) Oslobađanje ili smanjenje pristojbi za potvrde i druge dokumente, predviđeno pravnim propisima jedne od ugovornih stranaka, za ostvarivanje prava iz članka 2. ovoga Ugovora vrijedi i za potvrde i dokumente potrebne za ostvarivanje prava iz istoga članka, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

(2) Nadležna tijela, nadležni nositelji, nositelji osiguranja ili tijela za vezu dviju ugovornih stranaka neće tražiti diplomatsku ili konzularnu ovjeru potvrda i drugih dokumenata koje je potrebno priložiti radi primjene ovoga Ugovora.

(3) Potvrde o izvornosti dokumenata koje izdaju nadležna tijela, nadležni nositelji ili nositelji osiguranja, kao i tijela za vezu jedne ugovorne stranke, smatraju se važećima za nadležna tijela, nadležne nositelje, nositelje osiguranja i tijela za vezu druge ugovorne stranke.

Članak 30.

PodnoŠenje zahtjeva, izjava i Žalbi

(1) Zahtjevi, izjave i žalbe podnijete radi primjene ovoga Ugovora nadležnim tijelima, nadležnim nositeljima, nositeljima osiguranja i tijelima za vezu jedne ugovorne stranke smatraju se zahtjevima, izjavama ili žalbama podnijetim odgovarajućim tijelima, nadležnim nositeljima ili tijelima za vezu druge ugovorne stranke.

(2) Zahtjev za davanje u novcu, podnijet nadležnom nositelju prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, vrijedi istodobno i kao zahtjev podnijet za odgovarajuće davanje u novcu nadležnom nositelju, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

Članak 31.

MeĐusobni odnosi i sluŽbeni jezik

Radi primjene ovoga Ugovora, nadležna tijela, nadležni nositelji, nositelji osiguranja i tijela za vezu dviju ugovornih stranaka uspostavljaju izravne međusobne odnose kao i odnose s osiguranicima, odnosno njihovim opunomoćenicima na svojem službenom jeziku.

Članak 32.

Isplata davanja u novcu

(1) Ako nadležni nositelj jedne ugovorne stranke ima obvezu pružanja davanja u novcu korisniku prava s prebivalištem na teritoriju druge ugovorne stranke, svota toga davanja izražava se u valuti prve ugovorne stranke.

(2) Davanja u novcu koja proizlaze iz primjene ovoga Ugovora isplaćuju se izravno korisniku u drugoj ugovornoj stranci u konvertibilnoj valuti.

(3) Nadležni nositelj nadoknađuje troškove nositelju osiguranja druge ugovorne stranke, koji je pružio davanja u novcu koja proizlaze iz primjene ovoga Ugovora, u konvertibilnoj valuti.

Članak 33.

PotraŽivanje preplaĆene svote mirovine

Ako je nadležni nositelj jedne ugovorne stranke isplatio mirovinu u većoj svoti od one koja korisniku pripada, on može od nadležnog nositelja druge ugovorne stranke zatražiti zadržavanje preplaćene svote od pripadajuće neisplaćene svote koju je odredio nadležni nositelj druge ugovorne stranke, koji nije započeo s isplatom korisniku za isto razdoblje. Ovako obustavljena svota isplaćuje se izravno nadležnom nositelju koji je to tražio.

Članak 34.

RjeŠavanje sporova

(1) U primjeni i tumačenju ovoga Ugovora, sporove između nadležnih nositelja rješavaju nadležna tijela dogovorno.

(2) Ako se spor ne može riješiti dogovorno, tada se on, na zahtjev jedne ugovorne stranke, predaje arbitražnom sudu koji je sastavljen na sljedeći način:

1. vlada svake ugovorne stranke imenuje jednog arbitražnog suca, u roku od mjesec dana nakon primitka zahtjeva za arbitražu. Oba ovako imenovana arbitražna suca izabiru, kao trećeg arbitražnog suca, državljanina treće države, u roku od dva mjeseca nakon što je vlada ugovorne stranke koja je posljednja imenovala svojeg arbitražnog suca to objavila,

2. ako vlada jedne ugovorne stranke u utvrđenom roku ne imenuje arbitražnog suca, vlada druge ugovorne stranke može zamoliti predsjednika Europskog suda za ljudska prava da ga on imenuje. Isto tako treba postupiti prema zahtjevu vlade jedne ugovorne stranke ako se oba arbitražna suca ne mogu složiti u vezi s izborom trećega arbitražnog suca,

3. u slučaju da predsjednik Europskog suda za ljudska prava ima državljanstvo jedne od ugovornih stranaka, tada ovlasti koje mu daje ovaj članak ili prelaze na dopredsjednika suda ili na najvišeg po položaju suca toga suda, na kojega se ova okolnost ne odnosi.

(3) Arbitražni sud odlučuje većinom glasova i njegova odlu­ka obvezuje obje ugovorne stranke. Svaka ugovorna stranka snosi troškove za arbitražnog suca kojega je imenovala. Ostale troškove snose u jednakim dijelovima obje ugovorne stranke. Arbitražni sud sam uređuje svoj postupak.

ODJELJAK V.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 35.

Prijelazne odredbe

(1) Ovim se Ugovorom ne ostvaruje nikakvo pravo na isplatu davanja u novcu za razdoblje prije njegovog stupanja na snagu. Ugovor se također primjenjuje na zahtjeve u postupku ako je to za podnositelja povoljnije.

(2) Za ostvarivanje prava na davanje u novcu, prema ovom Ugovoru, uzimaju se u obzir i razdoblja osiguranja koja su prema pravnim propisima ugovornih stranaka ostvarena prije stupanja na snagu ovoga Ugovora.

(3) Razdoblja osiguranja navršena na teritoriju ugovornih stranaka do 31. prosinca 1957. terete onu ugovornu stranku na čijem je teritoriju dana 31. prosinca 1957. bilo prebivalište zainteresirane osobe. Za navedena razdoblja ugovorne stranke neće tražiti nadoknadu jedna od druge.

(4) Uz primjenu stavka 1. ovoga članka, ovaj Ugovor vrijedi i za osigurane slučajeve koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu.

Članak 36.

Stupanje Ugovora na snagu

(1) Ugovorne stranke obavijestit će jedna drugu u pisanom obliku diplomatskim putem da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni nacionalnim zakonodavstvom za stupanje ovoga Ugovora na snagu.

(2) Ugovor stupa na snagu prvoga dana trećeg mjeseca koji slijedi mjesecu u kojem je primljena posljednja obavijest iz stav­ka 1. ovoga članka.

Članak 37.

Prestanak Konvencije od 7. listopada 1957.

(1) Na dan stupanja na snagu ovoga Ugovora u odnosima između ugovornih stranaka, prestaje važiti Konvencija između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Narodne Republike Bugarske o uređenju pitanja socijalnog osiguranja njihovih državljana, potpisana 7. listopada 1957.

(2) Prava stečena prema Konvenciji iz stavka 1. ovoga članka zadržavaju se i koriste u skladu s odredbama ovoga Ugovora. Isto vrijedi i za prava čije je stjecanje u tijeku, a odnose se na zahtjeve podnesene za vrijeme dok se navedena Konvencija primjenjivala.

Članak 38.

Trajanje Ugovora

(1) Ovaj se Ugovor sklapa na neodređeno vrijeme. Svaka ugovorna stranka može, diplomatskim putem, pisano otkazati Ugovor s posljednjim danom kalendarske godine, pridržavajući se otkaznog roka od šest mjeseci.

(2) U slučaju prestanka ovoga Ugovora, na stečena prava i na postupke o stjecanju prava i dalje se primjenjuju odredbe ovoga Ugovora.

U potvrdu navedenoga, ovaj Ugovor potpisali su opunomo­ćenici.

Sastavljeno u Sofiji, 14. srpnja 2003., u dva izvornika, svaki na hrvatskom i bugarskom jeziku i oba su teksta jednako vjerodostojna.

ZA REPUBLIKU                     ZA REPUBLIKU 

HRVATSKU      BUGARSKU                       

Davorko Vidović, v. r.   Lidija Šuleva, v. r.                 

Ministar rada i          Zamjenica predsjednika   

socijalne skrbi Vlade i ministrica rada

Republike Hrvatske          i socijalne politike

Članak 3.

Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je ministarstva nadležnog za poslove zdravstva i ministarstva nadležnog za poslove rada.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi.

Podaci o stupanju Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona na snagu objavit će se u skladu s odredbom članka 30. stav­ka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 504-02/04-01/02
Zagreb, 30. travnja 2004.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.