Zakon o potvrđivanju protokola o eskplozivnim ostacima rata (protokol V.) uz Konvenciju o zabrani ili ograničavanju uporabe određenoga konvencionalnog oružja s pretjeranim traumatskim učinkom ili djel

NN 11/2004 (10.12.2004.), Zakon o potvrđivanju protokola o eskplozivnim ostacima rata (protokol V.) uz Konvenciju o zabrani ili ograničavanju uporabe određenoga konvencionalnog oružja s pretjeranim traumatskim učinkom ili djel

HRVATSKI SABOR

106

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU PROTOKOLA O EKSPLOZIVNIM OSTACIMA RATA (PROTOKOL V.) UZ KONVENCIJU O ZABRANI ILI OGRANIČAVANJU UPORABE ODREĐENOGA KONVENCIONALNOG ORUŽJA S PRETJERANIM TRAUMATSKIM UČINKOM ILI DJELOVANJEM BEZ OBZIRA NA CILJ

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Protokola o eksplozivnim ostacima rata (Protokol V.) uz Konvenciju o zabrani ili ogra­ni­čava­nju uporabe određenoga konvencionalnog oružja s pretjeranim traumatskim učinkom ili djelova­njem bez obzira na ci­lj, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 15. listopada 2004. godine.

Broj: 01-981-04-3296/2
Zagreb, 22. listopada 2004.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

 

ZAKON

O POTVRĐIVANJU PROTOKOLA O EKSPLOZIVNIM OSTACIMA RATA (PROTOKOL V.) UZ KONVENCIJU O ZABRANI ILI OGRANIČAVANJU UPORABE ODREĐENOGA KONVENCIONALNOG ORUŽJA S PRETJERANIM TRAUMATSKIM UČINKOM ILI DJELOVANJEM BEZ OBZIRA NA CILJ

Članak 1.

Potvrđuje se Protokol o eksplozivnim ostacima rata (Protokol V.) uz Konvenciju o zabrani ili ograničavanju uporabe određenoga konvencionalnog oružja s pretjeranim traumatskim učinkom ili djelovanjem bez obzira na cilj, usvojen 28. studenoga 2003. u Ženevi u izvorniku na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Protokola iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

 

Protocol on Explosive Remnants of War

The High Contracting Parties,

Recognising the serious post-conflict humanitarian problems caused by explosive remnants of war,

Conscious of the need to conclude a Protocol on post-conflict remedial measures of a generic nature in order to minimise the risks and effects of explosive remnants of war,

And willing to address generic preventive measures, through voluntary best practices specified in a Technical Annex for improving the reliability of munitions, and therefore minimising the occurrence of explosive remnants of war,

Have agreed as follows:

Article 1

General provision and scope of application

1. In conformity with the Charter of the United Nations and of the rules of the international law of armed conflict applicable to them. High Contracting Parties agree to comply with the obligations specified in this Protocol, both individually and in co-operation with other High Contracting Parties, to minimise the risks and effects of explosive remnants of war in post-conflict situations.

2. This Protocol shall apply to explosive remnants of war on the land territory including internal waters of High Contracting Parties.

3. This Protocol shall apply to situations resulting from conflicts referred to in Article 1, paragraphs 1 to 6, of the Convention, as amended on 21 December 2001.

4. Articles 3, 4, 5 and 8 of this Protocol apply to explosive remnants of war other than existing explosive remnants of war as defined in Article 2, paragraph 5 of this Protocol.

Article 2

Definitions

For the purpose of this Protocol,

1. Explosive ordnance means conventional munitions containing explosives ith the exception of mines, booby traps and other devices as defined in Protocol II of this Convention as amended on 3 May 1996.

2. Unexploded ordnance means explosive ordnance that has been primed, fused, armed, or otherwise prepared for use and used in an armed conflict. It may have been fired, dropped, launched or projected and should have exploded but failed to do so.

3. Abandoned explosive ordnance means explosive ordnance that has not been used during an armed conflict, that has been left behind or dumped by a party to an armed conflict, and which is no longer under control of the party that left it behind or dumped it. Abandoned explosive ordnance may or may not have been primed, fused, armed or otherwise prepared for use.

4. Explosive remnants of war means unexploded ordnance and abandoned explosive ordnance.

5. Existing explosive remnants of war means unexploded ordnance and abandoned explosive ordnance that existed prior to the entry into force of this Protocol for the High Contracting Party on whose territory it exists.

Article 3

Clearance, removal or destruction of explosive remnants of war

1. Each High Contracting Party and party to an armed conflict shall bear the responsibilities set out in this Article with respect to all explosive remnants of war in territory under its control. In cases where a user of explosive ordnance which has become explosive remnants of war, does not exercise control of the territory the user shall, after the cessation of active hostilities, provide where feasible,ž inter alia technical, financial, material or human resources assistance bilaterally or through a mutually agreed third party, including inter alia through the United Nations system or other relevant organisations, to facilitate the marking and clearance, removal or destruction of such explosive remnants of war.

2. After the cessation of active hostilities and as soon as feasible, each High Contracting Party and party to an armed conflict shall mark and clear, remove or destroy explosive remnants of war in affected territories under its control. Areas affected by explosive remnants of war which are assessed pursuant to paragraph 3 of this Article as posing a serious humanitarian risk shall be accorded priority status for clearance, removal or destruction.

3. After the cessation of active hostilities and as soon as feasible, each High Contracting Party and party to an armed conflict shall take the following measures in affected territories under its control, to reduce the risks posed by explosive remnants of war:

(a) survey and assess the threat posed by explosive remnants of war,

(b) assess and prioritise needs and practicability in terms of marking and clearance, removal or destruction,

(c) mark and clear, remove or destroy explosive remnants of war,

(d) take steps to mobilise resources to carry out these activities.

4. In conducting the above activities High Contracting Parties and parties to an armed conflict shall take into account international standards, including the International Mine Action Standards.

5. High Contracting Parties shall co-operate, where appropriate, both among themselves and with other states, relevant regional and international organisations and non-governmental organisations on the provision of inter alia technical, financial, material and human resources assistance including, in appropriate circumstances, the undertaking of joint operations necessary to fulfil the provisions of this Article.

Article 4

Recording, retaining and transmission of information

1. High Contracting Parties and parties to an armed conflict shall to the maximum extent possible and as far as practicable record and retain information on the use of explosive ordnance or abandonment of explosive ordnance, to facilitate the rapid marking and clearance, removal or destruction of explosive remnants of war, risk education and the provision of relevant information to the party in control of the territory and to civilian populations in that territory.

2. High Contracting Parties and parties to an armed conflict which have used or abandoned explosive ordnance which may have become explosive remnants of war shall, without delay after the cessation of active hostilities and as far as practicable, subject to these partiesž legitimate security interests make available such information to the party or parties in control of the affected area bilaterally or through a mutually agreed third party including inter alia the United Nations or upon request, to other relevant organisations which the party providing the information is satisfied are or will be undertaking risk education and the marking and clearance, removal or destruction of explosive remnants of war in the affected area.  

3. In recording, retaining and transmitting such information, the High Contracting Parties should have regard to Part 1 of the Technical Annex.

Article 5

Other precautions for the protection of the civilian population. individual civilians and civilian objects from the risks and effects of explosive remnants of war

1. High Contracting Parties and parties to an armed conflict shall take all feasible precautions in the territory under their control affected by explosive remnants of war to protect the civilian population, individual civilians and civilian objects from the risks and effects of explosive remnants of war. Feasible precautions are those precautions which are practicable or practicably possible, taking into account all circumstances ruling at the time, including humanitarian and military considerations. These precautions may include warnings, risk education to the civilian population, marking, fencing and monitoring of territory affected by explosive remnants of war, as set out in Part 2 of the Technical Annex.

Article 6

Provisions for the protection of humanitarian missions and organisations from the effects of explosive remnants of war

1. Each High Contracting Party and party to an armed conflict shall:

(a) Protect, as far as feasible, from the effects of explosive remnants of war, humanitarian missions and organisations that are or will be operating in the area under the control of the High Contracting Party or party to an armed conflict and with that partyžs consent.

(b) Upon request by such a humanitarian mission or organisation, provide, as far as feasible, information on the location of all explosive remnants of war that it is aware of in territory where the requesting humanitarian mission or organisation will operate or is operating.

2. The provisions of this Article are without prejudice to existing International Humanitarian Law or other international instruments as applicable or decisions by the Security Council of the United Nations which provide for a higher level of protection.

Article 7

Assistance with respect to existing explosive remnants of war

1. Each High Contracting Party has the right to seek and receive assistance, where appropriate, from other High Contracting Parties, from states non-party and relevant international organisations and institutions in dealing with the problems posed by existing explosive remnants of war.

2. Each High Contracting Party in a position to do so shall provide assistance in dealing with the problems posed by existing explosive remnants of war, as necessary and feasible. In so doing, High Contracting Parties shall also take into account the humanitarian objectives of this Protocol, as well as international standards including the International Mine Action Standards.

Article 8

Co-operation and assistance

1. Each High Contracting Party in a position to do so shall provide assistance for the marking and clearance, removal or destruction of explosive remnants of war, and for risk education to civilian populations and related activities inter alia through the United Nations system, other relevant international, regional or national organizations or institutions, the International Committee of the Red Cross, national Red Cross and Red Crescent societies and their International Federation, non-governmental organisations, or on a bilateral basis.

2. Each High Contracting Party in a position to do so shall provide assistance for the care and rehabilitation and social and economic reintegration of victims of explosive remnants of war. Such assistance- may be provided inter alia through the United Nations system, relevant international, regional or national organisations or institutions, the International Committee of the Red Cross, national Red Cross and Red Crescent societies and their International Federation, non-governmental organisations, or on a bilateral basis.

3. Each High Contracting Party in a position to do so shall contribute to trust funds within the United Nations system, as well as other relevant trust funds, to facilitate the provision of assistance under this Protocol.

4. Each High Contracting Party shall have the right to participate in the fullest possible exchange of equipment, material and scientific and technological information other than weapons related technology, necessary for the implementation of this Protocol. High Contracting Parties undertake to facilitate such exchanges in accordance with national legislation and shall not impose undue restrictions on the provision of clearance equipment and related technological information for humanitarian purposes.

5. Each High Contracting Party undertakes to provide information to the relevant databases on mine action established within the United Nations system, especially information concerning various means and technologies of clearance of explosive remnants of war, lists of experts, expert agencies or national points of contact on clearance of explosive remnants of war and, on a voluntary basis, technical information on relevant types of explosive ordnance.

6. High Contracting Parties may submit requests for assistance substantiated by relevant information to the United Nations, to other appropriate bodies or to other states. These requests may be submitted to the Secretary-General of the United Nations, who shall transmit them to all High Contracting Parties and to relevant international organisations and non-governmental organisations.

7. In the case of requests to the United Nations, the Secretary-General of the United Nations, within the resources available to the Secretary-General of the United Nations, may take appropriate steps to assess the situation and in co-operation with the requesting High Contracting Party and other High Contracting Parties with responsibility as set out in Article 3 above, recommend the appropriate provision of assistance. The Secretary-General may also report to High Contracting Parties on any such assessment as well as on the type and scope of assistance required, including possible contributions from the trust funds established within the United Nations system.

Article 9

Generic preventive measures

1. Bearing in mind the different situations and capacities, each High Contracting Party is encouraged to take generic preventive measures aimed at minimising the occurrence of explosive remnants of war, including, but not limited to, those referred to in part 3 of the Technical Annex.

2. Each High Contracting Party may, on a voluntary basis, exchange information related to efforts to promote and establish best practices in respect of paragraph 1 of this Article.

Article 10

Consultations of High Contracting Parties

1. The High Contracting Parties undertake to consult and co-operate with each other on all issues related to the operation of this Protocol. For this purpose, a Conference of High Contracting Parties shall be held as agreed to by a majority, but no less than eighteen High Contracting Parties.

2. The work of the conferences of High Contracting Parties shall include:

(a) review of the status and operation of this Protocol,

(b) consideration of matters pertaining to national implementation of this Protocol, including national reporting or updating on an annual basis.

(c)  preparation for review conferences.

3. The costs of the Conference of High Contracting Parties shall be borne by the High Contracting Parties and States not parties participating in the Conference, in accordance with the United Nations scale of assessment adjusted appropriately.

Article 11

Compliance

1. Each High Contracting Party shall require that its armed forces and relevant agencies or departments issue appropriate instructions and operating procedures and that its personnel receive training consistent with the relevant provisions of this Protocol.

2. The High Contracting Parties undertake to consult each other and to co-operate with each other bilaterally, through the Secretary-General of the United Nations or through other appropriate international procedures, to resolve any problems that may arise with regard to the interpretation and application of the provisions of this Protocol.

Technical Annex

This Technical Annex contains suggested best practice for achieving the objectives contained in Articles 4, 5 and 9 of this Protocol. This Technical Annex will be implemented by High Contracting Parties on a voluntary basis.

1. Recording, storage and release of information for Unexploded Ordnance (UXO) and Abandoned Explosive Ordnance (AXO)

(a) Recording of information: Regarding explosive ordnance which may have become UXO a State should endeavour to record the following information as accurately as possible:

(i) the location of areas targeted using explosive ordnance,

(ii) the approximate number of explosive ordnance used in the areas under (i),

(iii) the type and nature of explosive ordnance used in areas under (i),

(iv) the general location of known and probable UXO,

Where a State has been obliged to abandon explosive ordnance in the course of operations, it should endeavour to leave AXO in a safe and secure manner and record information on this ordnance as follows:

(v) the location of AXO,

(vi) the approximate amount of AXO at each specific site,

(vii) the types of AXO at each specific site.

(b) Storage of information: Where a State has recorded information in accordance (b) Storage of information: Where a State has recorded information in accordance with paragraph (a), it should be stored in such a manner as to allow for its retrieval and subsequent release in accordance with paragraph (c).

(c) Release of information: Information recorded and stored by a State in accordance with paragraphs (a) and (b) should, taking into account the security interests and other obligations of the State providing the information, be released in accordance with the following provisions:

(i) Content:

On UXO the released information should contain details on:

(1) the general location of known and probable UXO,

(2) the types and approximate number of explosive ordnance used in the targeted areas,

(3) the method of identifying the explosive ordnance including colour, size and shape and other relevant markings,

(4) the method for safe disposal of the explosive ordnance.

On AXO the released information should contain details on:

(5) the location of the AXO,                      

(6) the approximate number of AXO at each specific site,

(7) the types of AXO at each specific site,

(8) the method of identifying the AXO, including colour, size and shape,

(9) information on type and methods of packing for AXO,

(10) tate of readiness,

(11) the location and nature of any booby traps known to be present in the area of AXO.

(ii) Recipient: The information should be released to the party or parties in control of the affected territory and to those persons or institutions that the releasing State is satisfied are, or will be, involved in UXO or AXO clearance in the affected area, in the education of the civilian population on the risks of UXO or AXO.

(iii) Mechanism: A State should, where feasible, make use of those mechanisms established internationally or locally for the release of information, such as through UNMAS, IMSMA, and other expert agencies, as considered appropriate by the releasing State.

(iv) Timing: The information should be released as soon as possible, taking into account such matters as any ongoing military and humanitarian operations in the affected areas, the availability and reliability of information and relevant security issues.

2. Warnings, risk education, marking, fencing and monitoring

Key terms

(a) Warnings are the punctual provision of cautionary information to the civilian population, intended to minimise risks caused by explosive remnants of war in affected territories.   

                              

(b) Risk education to the civilian population should consist of risk education programmes to facilitate information exchange between affected communities, government authorities and humanitarian organisations so that affected communities are informed about the threat from explosive remnants of war. Risk education programmes are usually a long term activity.

Best practice elements of warnings and risk education

(c) All programmes of warnings and risk education should, where possible, take into account prevailing national and international standards, including the International Mine Action Standards.

(d) Warnings and risk education should be provided to the affected civilian population which comprises civilians living in or around areas containing explosive remnants of war and civilians who transit such areas.

(e) Warnings should be given, as soon as possible, depending on the context and the information available. A risk education programme should replace a warnings programme as soon as possible. Warnings and risk education always should be provided to the affected communities at the earliest possible time.

(f) Parties to a conflict should employ third parties such as international organisations and non-governmental organisations when they do not have the resources and skills to deliver efficient risk education.

(g) Parties to a conflict should, if possible, provide additional resources for warnings and risk education. Such items might include: provision of logistical support, production of risk education materials, financial support and general cartographic information.

Marking, fencing, and monitoring of an explosive remnants of war affected area

(h) When possible, at any time during the course of a conflict and thereafter, where explosive remnants of war exist the parties to a conflict should, at the earliest possible time and to the maximum extent possible, ensure that areas containing explosive remnants of war are marked, fenced and monitored so as to ensure the effective exclusion of civilians, in accordance with the following provisions.

(i) Warning signs based on methods of marking recognised by the affected community should be utilised in the marking of suspected hazardous areas. Signs and other hazardous area boundary markers should as far as possible be visible, legible, durable and resistant to environmental effects and should clearly identify which side of the marked boundary is considered to be within the explosive remnants of war affected area and which side is considered to be safe.

(j) An appropriate structure should be put in place with responsibility for the monitoring and maintenance of permanent and temporary marking systems, integrated with national and local risk education programmes.

3. Generic preventive measures

States producing or procuring explosive ordnance should to the extent possible and as appropriate endeavour to ensure that the following measures are implemented and respected during the life-cycle of explosive ordnance.

(a) Munitions manufacturing management    

(i) Production processes should be designed to achieve the greatest reliability of munitions.                        

(ii) Production processes should be subject to certified quality control measures,                              

(iii) During the production of explosive ordnance, certified quality assurance standards that are internationally recognised should be applied.

(iv) (iv)Acceptance testing should be conducted through live-fire testing over a range of conditions or through other validated procedures.

(v) (v) High reliability standards should be required in the course of explosive ordnance transactions and transfers.                    

(b) Munitions management   

In order to ensure the best possible long-term reliability of explosive ordnance, States are encouraged to apply best practice norms and operating procedures with respect to its storage, transport, field storage, and handling in accordance with the following guidance.

(i) Explosive ordnance, where necessary, should be stored in secure facilities or appropriate containers that protect the explosive ordnance and its components in a controlled atmosphere, if necessary.

(ii) A State should transport explosive ordnance to and from production facilities, storage facilities and the field in a manner that minimizes damage to the explosive ordnance.

(iii) Appropriate containers and controlled environments, where necessary, should be used by a State when stockpiling and transporting explosive ordnance.

(iv) The risk of explosions in stockpiles should be minimised by the use of appropriate stockpile arrangements.

(v) States should apply appropriate explosive ordnance logging, tracking and testing procedures, which should include information on the date of manufacture of each number, lot or batch of explosive ordnance, and information on where the explosive ordnance has been, under what conditions it has been stored, and to what environmental factors it has been exposed.

(vi) Periodically, stockpiled explosive ordnance should undergo, where appropriate, live firing testing to ensure that munitions function as desired.

(vii) Sub-assemblies of stockpiled explosive ordnance should, where appropriate, undergo laboratory testing to ensure that munitions function as desired.

(viii) Where necessary, appropriate action, including adjustment to the expected shelf-life of ordnance, should be taken as a result of information acquired by logging, tracking and testing procedures, in order to maintain the reliability of stockpiled explosive ordnance.

(c) Training

The proper training of all personnel involved in the handling, transporting and use of explosive ordnance is an important factor in seeking to ensure its reliable operation as intended. States should therefore adopt and maintain suitable training programmes to ensure that personnel are properly trained with regard to the munitions with which they will be required to deal.

(d) Transfer

A State planning to transfer explosive ordnance to another State that did not previously possess that type of explosive ordnance should endeavour to ensure that the receiving State has the capability to store, maintain and use that explosive ordnance correctly.

(e) Future production

A State should examine ways and means of improving the reliability of explosive ordnance that it intends to produce or procure, with a view to achieving the highest possible reliability.

 

Protokol o eksplozivnim ostacima rata

Visoke ugovorne stranke,

Uviđajući ozbiljne humanitarne probleme nakon prestanka sukoba izazvane eksplozivnim ostacima rata,

Svjesne potrebe za sklapanjem Protokola o popravnim mjerama opće naravi nakon prestanka sukoba kako bi se smanjile opasnosti i učinci eksplozivnih ostataka rata,

Te voljne raspraviti pitanje općih preventivnih mjera putem najboljih metoda posebno navedenih u Tehničkom dodatku za poboljšanje pouzdanosti streljiva i time smanjivanje pojave eksplozivnih ostataka rata,

Sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

OpĆe odredbe i doseg primjene

1. U skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i pravilima me­đu­narodnog prava oružanih sukoba koja se na njih odnose, visoke ugovorne stranke suglasne su da će poštovati obveze navedene u ovome Protokolu, kako pojedinačno, tako i u suradnji s ostalim visokim ugovornim strankama, kako bi se opasnosti i učinci eksplozivnih ostataka rata u situacijama nakon sukoba sveli na najmanju moguću mjeru.

2. Ovaj će se Protokol primjenjivati na eksplozivne ostatke rata na kopnenom području, uključujući unutarnje vode visokih ugovornih stranaka.

3. Ovaj će se Protokol primjenjivati na situacije koje proizlaze iz sukoba navedenih u članku 1. stavku 1. – 6. Konvencije, kako je izmijenjena 21. prosinca 2001.

4. Članak 3., 4., 5. i 8. ovoga Protokola primjenjivat će se na eksplozivne ostatke rata različite od postojećih eksplozivnih ostataka rata određenih u članku 2. stavku 5. ovoga Protokola.

Članak 2.

Definicije

U smislu ovoga Protokola,

1. Eksplozivna ubojna sredstva znače konvencionalno streljivo koje sadrži eksplozive, s izuzetkom mina, mina iznena­đenja i ostalih naprava određenih u Protokolu II. ove Konvencije izmijenjene i dopunjene 3. svibnja 1996.

2. Neeksplodirana ubojna sredstva znače eksplozivna ubojna sredstva koja su inicirana, opremljena upaljačem, armirana ili su na neki drugi način pripremljena za djelovanje i upotrijebljena u oružanom sukobu. Mogla su biti ispaljena, izbačena, lansirana ili projicirana i trebala su eksplodirati, ali nisu.

3. Napuštena eksplozivna ubojna sredstva znače eksplozivna ubojna sredstva koja se nisu koristila tijekom oružanog sukoba te su ostavljena ili odbačena od strane stranke oružanog sukoba te nisu više pod kontrolom stranke koja ih je ostavila ili odbacila. Napuštena eksplozivna ubojna sredstva mogu ali ne moraju biti inicirana, opremljena upaljačem, armirana ili na drugi način pripremljena za uporabu.

4. Eksplozivni ostaci rata znače neeksplodirana ubojna sredstva i napuštena eksplozivna ubojna sredstva.

5. Postojeći eksplozivni ostaci rata znače neeksplodirana ubojna sredstva i napuštena eksplozivna ubojna sredstva koja su postojala prije stupanja na snagu ovog Protokola za Visoke ugovorne stranke na čijim teritorijima se nalaze.

Članak 3.

ČiŠĆenje, uklanjanje ili uniŠtavanje eksplozivnih ostataka rata

1. Svaka visoka ugovorna stranka i stranka oružanog sukoba snosit će odgovornost iz ovoga članka glede svih eksplozivnih ostataka rata na području pod njenom kontrolom. U slučajevima gdje korisnik eksplozivnoga ubojnog sredstva koje je postalo eks­plozivni ostatak rata nema kontrolu nad područjem, korisnik će, nakon prestanka aktivnih neprijateljstava, pružiti, kada je to izvedivo, među ostalim, tehničku, financijsku, materijalnu ili pomoć u ljudstvu, dvostrano ili putem zajednički određene treće stranke, uklju­čujući, među ostalim, sustav Ujedinjenih naroda ili ostale mjerodavne organizacije, kako bi se olakšalo označivanje i čiš­ćenje, uklanjanje ili uništavanje takvih eksplozivnih ostataka rata.

2. Nakon prestanka aktivnih neprijateljstava i čim to bude izvedivo, svaka visoka ugovorna stranka i stranka oružanog sukoba označit će i očistiti, ukloniti ili uništiti eksplozivne ostatke rata na ugroženim područjima pod svojom kontrolom. Područja ugrožena eksplozivnim ostacima rata, koja su prema stavku 3. ovoga članka procijenjena kao ona koja predstavljaju ozbiljnu humanitarnu opasnost, dobit će prvenstvo pri čišćenju, uklanjanju ili uništavanju.

3. Nakon prestanka aktivnih neprijateljstava i čim to bude izvedivo, svaka visoka ugovorna stranka i stranka oružanog sukoba poduzet će sljedeće mjere na ugroženim područjima pod svojom kontrolom kako bi se smanjila opasnost koju predstavljaju eksplozivni ostaci rata:

(a) pregled i procjenu prijetnje koju predstavljaju eksplozivni ostaci rata,

(b) procjenu i određivanje prvenstva potreba i izvedivosti u smislu označivanja, čišćenja, uklanjanja ili uništavanja,

(c) označivanje i čišćenje, uklanjanje ili uništavanje eksplozivnih ostataka rata,

(d) poduzimanje koraka za prikupljanje sredstava kako bi se provele spomenute aktivnosti.

4. Prigodom provedbe spomenutih aktivnosti, visoke ugovorne stranke i stranke oružanog sukoba uzet će u obzir među­narodne standarde, uključujući Međunarodne standarde za protuminsko djelovanje.

5. Visoke ugovorne stranke će surađivati, kada je to primje­reno, međusobno i s ostalim državama, mjerodavnim regionalnim i međunarodnim organizacijama i nevladinim organizacijama pri pružanju, među ostalim, tehničke, financijske, materijalne i po­mo­ći u ljudstvu, uključujući, u odgovarajućim okolnostima, po­du­­zi­manje združenih operacija nužnih za provedbu odredaba ovoga članka.

Članak 4.

Evidencija, Čuvanje i prijenos podataka

1. Visoke ugovorne stranke i stranke oružanog sukoba u najvećoj će mogućoj mjeri i koliko je to izvedivo bilježiti i čuvati podatke o uporabi eksplozivnih ubojnih sredstava ili napuštanju eksplozivnih ubojnih sredstava, kako bi olakšale brzo označivanje i čišćenje, uklanjanje ili uništavanje eksplozivnih ostataka rata, izobrazbu o opasnosti od istih i pružanje mjerodavnih podataka stranki koja kontrolira područje i civilnom stanovništvu na tom području.

2. Visoke ugovorne stranke i stranke oružanog sukoba koje su rabile ili napustile eksplozivna ubojna sredstva koja mogu pos­tati eksplozivni ostaci rata bez odgode će, nakon prestanka aktivnih neprijateljstava i čim to bude izvedivo, sukladno legitimnim sigurnosnim interesima tih stranaka, omogućiti pristup tak­vim podacima stranki ili strankama koje kontroliraju ugroženo po­dručje, dvostrano ili putem zajednički dogovorene treće stranke, uključujući, među ostalim, Ujedinjene narode ili će, na zahtjev, omogućiti pristup podacima i drugim mjerodavnim organizacijama koje zadovoljavaju stranku koja pruža podatke, a koje će provoditi izobrazbu o opasnosti od eksplozivnih ostataka rata i označivanje i čišćenje, uklanjanje ili uništavanje eksplozivnih ostataka rata na ugrože­nom području.

3. Prigodom evidencije, čuvanja i prijenosa navedenih podataka, visoke ugovorne stranke moraju poštovati dio 1. Tehničkog dodatka.

Članak 5.

Ostale mjere predostroŽnosti za zaŠtitu civilnog stanovniŠtva, pojedinaca i civilnih objekata od opasnosti i uČinaka eksplozivnih ostataka rata

1. Visoke ugovorne stranke i stranke oružanog sukoba poduzet će sve raspoložive mjere predostrožnosti na području pod svojom kontrolom ugroženom eksplozivnim ostacima rata kako bi se zaštitilo civilno stanovništvo, pojedinci i civilni objekti od opasnosti i učinaka eksplozivnih ostataka rata. Raspoložive mjere predostrožnosti su mjere koje su ostvarive ili stvarno moguće, uzimajući u obzir sve date okolnosti, uključujući humanitarne i vojne zahtjeve. Takve mjere mogu uključivati upozorenja i izobrazbu o opasnosti za civilno stanovništvo, označivanje, ograđi­va­nje i nadziranje područja ugroženog eksplozivnim ostacima rata, kako je određeno u dijelu 2. Tehničkog dodatka.

Članak 6.

Odredbe za zaŠtitu humanitarnih misija i organizacija od uČinaka eksplozivnih ostataka rata

1. Svaka visoka ugovorna stranka i stranka oružanog sukoba će:

(a) Zaštititi od eksplozivnih ostataka rata, koliko je to mogu­će, humanitarne misije i organizacije koje djeluju ili će djelovati na području pod kontrolom visoke ugovorne stranke ili stranke oružanog sukoba uz njenu suglasnost.

(b) Na zahtjev takve humanitarne misije ili organizacije pružiti, koliko je to moguće, podatke o položaju svih eksplozivnih ostataka rata za koje se zna da postoje na području na kojem će djelovati ili djeluje humanitarna misija ili organizacija koja po­stav­lja zahtjev.

2. Odredbe ovoga članka ne diraju u postojeće međunarodno humanitarno pravo ili ostale primjenjive međunarodne instrumente ili u odluke Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda koje pružaju višu razinu zaštite.

Članak 7.

PomoĆ glede postojeĆih eksplozivnih ostataka rata

1. Svaka visoka ugovorna stranka ima pravo zatražiti i primiti pomoć, gdje je to primjereno, od ostalih visokih ugovornih stranaka, država koje nisu stranke i mjerodavnih međunarodnih organizacija i institucija pri rješavanju problema koje postavljaju po­sto­jeći eksplozivni ostaci rata.

2. Svaka visoka ugovorna stranka, koja ima tu mogućnost, pružit će pomoć u rješavanju problema koje predstavljaju posto­jeći eksplozivni ostaci rata, utoliko koliko je to potrebno i izvedivo. Visoke ugovorne stranke će također uzeti u obzir humanitarne ciljeve ovoga Protokola, kao i međunarodne standarde, uključu­jući Međunarodne standarde za protuminsko djelovanje.

Članak 8.

Suradnja i pomoĆ

1. Svaka visoka ugovorna stranka koja je u stanju tako postupiti pružit će pomoć pri označivanju i čišćenju, uklanjanju ili uništavanju eksplozivnih ostataka rata, izobrazbi civilnog stanov­ništva o opasnosti od istih i povezanim aktivnostima, među ostalim, i putem sustava Ujedinjenih naroda, drugih mjerodavnih međunarodnih, regionalnih ili nacionalnih organizacija ili institucija, Međunarodnog odbora Crvenog križa, nacionalnih društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca i njihove Međunarodne federacije, nevladinih organizacija, ili dvostrano.

2. Svaka visoka ugovorna stranka koja je u stanju tako postupiti pružit će pomoć za skrb i rehabilitaciju te socijalnu i ekonom­sku reintegraciju žrtava eksplozivnih ostataka rata. Takva pomoć može se pružiti, među ostalim, putem sustava Ujedinjenih naroda, mjerodavnih međunarodnih, regionalnih ili nacionalnih organizacija ili institucija, Međunarodnog odbora Crvenog križa, nacio­nal­nih društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca i njihove Međunarodne federacije, nevladinih organizacija, ili dvostrano.

3. Svaka visoka ugovorna stranka koja je u stanju tako postupit dat će doprinos zakladama unutar sustava Ujedinjenih naroda, kao i drugim mjerodavnim zakladama, a kako bi se olakšalo pružanje pomoći prema ovome Protokolu.

4. Svaka visoka ugovorna stranka imat će pravo sudjelovati u najvećoj mogućoj mjeri u razmjeni opreme, materijala te znanstvenih i tehnoloških podataka, a koji se ne odnose na tehnologije izrade oružja, nužnih za provedbu ovoga Protokola. Visoke ugovorne stranke olakšat će takvu razmjenu u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i neće nametati nepotrebna ograničenja glede opskrbe opremom za čišćenje i odnosnih tehnoloških podataka u humanitarne svrhe.

5. Svaka visoka ugovorna stranka dostavit će podatke mjerodavnoj bazi podataka o protuminskom djelovanju ustanovljenoj unutar sustava Ujedinjenih naroda, posebice podatke u svezi s različitim sredstvima i tehnologijama čišćenja eksplozivnih ostataka rata, popisima stručnjaka, stručnim agencijama ili nacionalnim kontaktnim točkama za vezu glede čišćenja eksplozivnih ostataka rata i, na dobrovoljnoj osnovi, tehničke podatke o mjerodavnim vrstama eksplozivnih ubojnih sredstava.

6. Visoke ugovorne stranke mogu podnijeti zahtjev za pomoć potkrijepljen mjerodavnim podacima Ujedinjenim narodima, drugim odgovarajućim tijelima ili drugim državama. Ti se zahtjevi mogu podnijeti glavnom tajniku Ujedinjenih naroda koji će ih prenijeti svim visokim ugovornim strankama i mjerodavnim me­đu­narodnim organizacijama i nevladinim organizacijama.

7. U slučaju zahtjeva Ujedinjenim narodima, glavni tajnik Ujedinjenih naroda, unutar dostupnih mu sredstava, može poduzeti odgovarajuće korake kako bi procijenio situaciju te, u suradnji sa visokom ugovornom strankom koja je podnijela zahtjev i ostalim visokim ugovornim strankama sukladno odgovornosti prema naprijed navedenom članku 3., preporučiti odgovarajuće pružanje pomoći. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda također može izvijestiti visoke ugovorne stranke o takvoj procjeni, kao i o vrsti i opsegu potrebne pomoći, uključujući moguće doprinose zaklada osnovanih unutar sustava Ujedinjenih naroda.

Članak 9.

OpĆe preventivne mjere

1. Imajući na umu različite situacije i mogućnosti svaka se visoka ugovorna stranka potiče da poduzme opće preventivne mjere radi svođenja na najmanju moguću mjeru pojavljivanja eksplozivnih ostataka rata, uključujući, ali se ne ograničavajući na pobrojano, mjere navedene u dijelu 3. Tehničkog dodatka.

2. Svaka visoka ugovorna stranka može, na dobrovoljnoj osnovi, razmjenjivati podatke u svezi s naporima usmjerenim na promicanje i uspostavu najboljih metoda glede stavka 1. ovoga članka.

Članak 10.

Konzultacije visokih ugovornih stranaka

1. Visoke ugovorne stranke međusobno će se konzultirati i surađivati u svim pitanjima koja se odnose na provedbu ovoga Protokola. U tu svrhu, konferencije visokih ugovornih stranaka održavat će se kako o tome odluči većina, ali ne manje od osamnaest visokih ugovornih stranaka.

2. Rad konferencija visokih ugovornih stranaka uključivat će:

(a) ocjenu statusa i izvršavanja ovoga Protokola,

(b) razmatranje pitanja koja proizlaze iz nacionalne provedbe ovoga Protokola, uključujući nacionalno izvještavanje ili dopunjavanje dostavljanih podataka jedanput godišnje,

(c) pripremu za revizijske konferencije.

3. Troškove konferencije visokih ugovornih stranaka snosit će visoke ugovorne stranke i države koje nisu stranke, a sudjeluju u radu konferencije, u skladu s odgovarajuće prilagođenim mjerilom procjene Ujedinjenih naroda.

Članak 11.

PoŠtovanje obveza

1. Svaka visoka ugovorna stranka zahtijevat će da njene oružane snage i mjerodavne agencije ili službe izdaju odgova­rajuće upute i operativne postupke te da njihovo osoblje prođe obuku u skladu s mjerodavnim odredbama ovoga Protokola.

2. Visoke ugovorne stranke međusobno će se konzultirati i dvostrano surađivati, putem glavnog tajnika Ujedinjenih naroda ili drugih odgovarajućih međunarodnih postupaka pri rješavanju bilo kojih problema koji bi mogli nastati u tumačenju i primjeni odredaba ovoga Protokola.

TehniČki dodatak

Ovaj Tehnički dodatak sadrži predložene najbolje metode za postizanje ciljeva sadržanih u članku 4., 5. i 9. ovoga Protokola. Ovaj će Tehnički dodatak visoke ugovorne stranke primjenjivati na dobrovoljnoj osnovi.

1. Evidencija, čuvanje i objavljivanje podataka o neeksplodiranim ubojnim sredstvima i napuštenim eksplozivnim ubojnim sredstvima

(a) Evidencija podataka: glede eksplozivnih ubojnih sredstava koja mogu postati neeksplodirana ubojna sredstva država će pokušati bilježiti sljedeće podatke koliko je moguće precizno:

(i) položaj područja gađanih eksplozivnim ubojnim sredstvima,

(ii) približan broj eksplozivnih ubojnih sredstava na područ­jima navedenim pod (i),

(iii) vrstu i narav eksplozivnih ubojnih sredstava na područ­jima pod (i),

(iv) okvirni položaj poznatih i mogućih neeksplodiranih ubojnih sredstava.

Ako je država bila prisiljena ostaviti eksplozivna ubojna sred­stva tijekom operacija, trebala bi pokušati ostaviti napuštena eksplozivna ubojna sredstva na siguran i zaštićen način i zabilježiti podatke o takvim ubojnim sredstvima kako slijedi:

(v) položaj napuštenih eksplozivnih ubojnih sredstava,

(vi) približan broj napuštenih eksplozivnih ubojnih sredstava na svakom točno određenom području,

(vii) tipove napuštenih eksplozivnih ubojnih sredstava na sva­kom točno određenom području.

(b) Pohrana podataka: ako je država zabilježila podatke u skladu sa stavkom (a), iste treba pohraniti na način koji će omogućiti njihovo pronalaženje i objavljivanje u skladu sa stav­kom (c).

(c) Objavljivanje podataka: podaci zabilježeni i pohranjeni od strane države u skladu sa stavkom (a) i (b), uzimajući u obzir sigurnosne interese i druge obveze države koja dostavlja podatke, trebali bi se objavljivati u skladu sa sljedećim odredbama:

(i) sadržaj:

Objavljeni podaci o neeksplodiranim ubojnim sredstvima tre­bali bi sadržavati potankosti o:

(1) okvirnom području poznatih i mogućih neeksplodiranih ubojnih sredstava,

(2) tipovima i okvirnom broju eksplozivnih ubojnih sredstava uporabljenih na označenim područjima,

(3) postupku identificiranja eksplozivnih ubojnih sredstava, uključujući boju, veličinu i oblik, te ostala mjerodavna obilježja,

(4) postupku sigurnog odlaganja eksplozivnih ubojnih sredstava.

Objavljeni podaci o napuštenim eksplozivnim ubojnim sredstvima trebali bi sadržavati detalje o:

(5) položaju napuštenih eksplozivnih ubojnih sredstava,

(6) približnom broju napuštenih eksplozivnih ubojnih sredstava na svakom točno određenom području,

(7) tipove napuštenih eksplozivnih ubojnih sredstava na svakom točno određenom području,

(8) postupak identificiranja napuštenih eksplozivnih ubojnih sredstava, uključujući boju, veličinu i oblik,

(9) podatke o tipu i postupku pakiranja napuštenih eksploziv­nih ubojnih sredstava,

(10) stanju pripravnosti,

(11) položaju i naravi svih mina iznenađenja za koje se zna da se nalaze na području napuštenih eksplozivnih ubojnih sredstava.

(ii) Primatelj: Podatke bi trebalo dati na uvid stranki ili strankama koje kontroliraju ugroženo područje i osobama ili institucijama koje zadovoljavaju državu davatelja podataka i koje su ili će biti uključene u čišćenje ugroženih područja, izobrazbu civilnog stanovništva o opasnostima od neeksplodiranih ubojnih sredstava i napuštenih eksplozivnih ubojnih sredstava.

(iii) Mehanizam: Država bi trebala, kada je to izvedivo, upo­trije­biti one međunarodno ili lokalno uspostavljene mehanizme za objavljivanje podataka, putem agencija kao što su UNMAS, IMSMA i druge specijalizirane agencije, kako to država davatelj podataka smatra prikladnim.

(iv) Vremenski okvir: Podatke bi trebalo objavljivati što je prije moguće, uzimajući u obzir pitanja kao što su aktualne vojne i humanitarne operacije na ugroženim područjima, dostupnost i pouzdanost podataka i mjerodavna sigurnosna pitanja.

2. Upozoravanje, izobrazba o opasnosti, označivanje, ograđivanje i nadzor

Ključni pojmovi

(a) Upozorenja znače pravodobno opominjanje civilnog sta­novništva, a kako bi se na minimum svele opasnosti uzrokovane eksplozivnim ostacima rata na ugroženim područjima.

(b) Izobrazba civilnog stanovništva o opasnosti trebala bi sadr­­ža­vati programe izobrazbe o opasnosti radi olakšavanja raz­mjene podataka između ugroženih zajednica, vladinih tijela i humanitarnih organizacija, kako bi ugrožene zajednice bile informirane o opasnosti od eksplozivnih ostataka rata. Programi izobrazbe o opasnosti obično spadaju u dugoročne aktivnosti.

Elementi najboljih metoda upozoravanja i izobrazbe o opasnosti

(c) Svi programi upozorenja i izobrazbe o opasnosti trebali bi, kada je to moguće, uzimati u obzir prevladavajuće nacionalne i međunarodne standarde, uključujući Međunarodne standarde za protuminsko djelovanje.

(d) Upozoravanje i izobrazba o opasnosti trebali bi biti pruženi civilnom stanovništvu koje uključuje civile koji žive na ili u okolici područja na kojima se nalaze eksplozivni ostaci rata i civile koji prolaze takvim područjem.

(e) Upozorenje bi se trebalo dati, što je brže moguće, ovisno o kontekstu i dostupnim podacima. Programi izobrazbe o opasnosti trebali bi, što je prije moguće, zamijeniti programe upozoravanja. Upozoravanje i izobrazba o opasnosti trebali bi biti pruženi svim ugroženim zajednicama što je prije moguće.

(f) Stranke sukoba trebale bi zaposliti treću stranku, kao što su međunarodne organizacije i nevladine organizacije, ako same nemaju izvora i potrebnih znanja za provedbu učinkovite izobrazbe o opasnosti.

(g) Stranke sukoba trebale bi, utoliko koliko je to moguće, osigurati dopunske izvore za upozorenja i izobrazbu o opasnosti. Dodatni izvori mogu uključivati: pružanje logističke potpore, proizvodnju materijala za izobrazbu o opasnosti, financijsku pot­poru i općenite kartografske podatke.

Označivanje, ograđivanje i nadzor područja ugroženih eks­plo­zivnim ostacima rata

(h) Kada je to moguće, u bilo koje doba tijekom trajanja sukoba i nakon njega, gdje postoje eksplozivni ostaci rata, stranke sukoba bi trebale, što je prije moguće i u najvećem mogućem opsegu, osigurati da područja na kojima se nalaze eksplozivni ostaci rata budu označena, ograđena i nadzirana kako bi se osiguralo učinkovito isključivanje civila, u skladu sa sljedećim odredbama.

(i) Znakovi upozorenja utemeljeni na metodama označivanja prihvaćenim od ugrožene zajednice trebali bi se rabiti za ozna­čivanje sumnjivih opasnih područja. Znakovi i ostale granične oznake opasnih područja morali bi biti vidljivi i čitljivi s najveće moguće udaljenosti, trajni i otporni na utjecaj okoliša, te bi trebali jasno identificirati s koje strane granične oznake se nalazi područje ugroženo eksplozivnim ostacima rata, a s koje se strane područje smatra sigurnim.

(j) Trebalo bi razmjestiti odgovarajuće osoblje koje bi bilo dužno nadzirati i održavati trajne i privremene sustave ozna­či­vanja, a bilo bi uključeno u nacionalne i lokalne programe izobrazbe o opasnosti.

3. Opće preventivne mjere

Države koje proizvode ili nabavljaju eksplozivna ubojna sred­stva trebale bi u najvećoj mogućoj mjeri pokušati osigurati da se sljedeće mjere provode i da ih se pridržava tijekom vijeka trajanja eksplozivnoga ubojnog sredstva.

(a) Upravljanje proizvodnjom streljiva

(i) Procesi proizvodnje trebali bi biti osmišljeni tako da ostvaruju najveću pouzdanost streljiva.

(ii) Procesi proizvodnje trebali bi biti podvrgnuti priznatim mjerama kontrole kvalitete.

(iii) Tijekom proizvodnje eksplozivnih ubojnih sredstava trebalo bi primjenjivati međunarodno priznate standarde kontrole kvalitete.

(iv) Testiranje prihvatljivosti trebalo bi se provoditi putem vatrenog djelovanja u različitim uvjetima ili kroz druge valjane postupke.

(v) Tijekom rukovanja i prijenosa eksplozivnih ubojnih sred­stava trebali bi se zahtijevati visoki standardi pouzdanosti.

b) Rukovanje streljivom

Kako bi se osigurala najbolja moguća dugoročna pouzdanost eksplozivnih ubojnih sredstava, države se potiču na primjenu najboljih pravila i operativnih postupaka glede skladištenja, prijevoza, skladištenja u poljskim uvjetima i rukovanja istima u skladu sa sljedećim uputama.

(i) Eksplozivna ubojna sredstva trebala bi, kada je to potrebno, biti uskladištena u sigurnim objektima ili prikladnim kontejnerima koji štite eksplozivno ubojno sredstvo i njegove sastavnice, utoliko koliko je to potrebno, i u kontroliranoj atmosferi.

(ii) Država bi trebala prevoziti eksplozivna ubojna sredstva do i iz proizvodnih objekata, skladišta i terena na način koji na najmanju moguću mjeru svodi mogućnost oštećenja eksplozivnoga ubojnog sredstva.

(iii) Država bi trebala rabiti prikladne kontejnere i kontrolirani okoliš, kada je to potrebno, pri skladištenju i prijevozu eksplozivnih ubojnih sredstava.

(iv) Opasnost od eksplozije skladišta trebalo bi smanjiti na najmanju moguću mjeru upotrebom prikladnih načina skladište­nja.

(v) Države bi trebale primjenjivati prikladne postupke evidentiranja, praćenja i testiranja eksplozivnih ubojnih sredstava, koji bi trebali uključivati podatke o datumu proizvodnje svakog broja, dijela ili serije eksplozivnih ubojnih sredstava i podatke o tome gdje su se eksplozivna ubojna sredstva nalazila, u kojim uvjetima su bila uskladištena i kojim su utjecajima okoliša bila izložena.

(vi) S vremena na vrijeme, kada je to primjereno, eksplozivna bi ubojna sredstva trebalo podvrgnuti testiranju u vatrenom djelovanju, kako bi se utvrdilo da streljivo djeluje na odgova­rajući način.

(vii) Uskladištena eksplozivna ubojna sredstva bi, kada je to primjereno, s vremena na vrijeme trebalo podvrgnuti laboratorijskom testiranju, kako bi se utvrdilo da streljivo djeluje na odgovarajući način.

(viii) Kada je to nužno, trebalo bi poduzeti odgovarajuće ak­cije, uključujući prilagodbu očekivanoj trajnosti eksplozivnog uboj­nog sredstva, kao rezultat podataka dobivenih postupcima evidentiranja, praćenja i testiranja, kako bi se održala pouzdanost uskladištenih eksplozivnih ubojnih sredstava.

(c) Obuka

Pravilna obuka osoblja uključenog u rukovanje s eksplozivnim ubojnim sredstvima, njihov prijevoz i uporaba, važan je čimbenik osiguravanja očekivanoga pouzdanog djelovanja istog. Države bi stoga trebale usvojiti i provoditi prikladne programe obuke kako bi se osiguralo da je osoblje na odgovarajući način obučeno glede streljiva s kojim je predviđeno da radi.

d) Prijenos

Država koja namjerava prenijeti eksplozivna ubojna sredstva drugoj državi koja prije toga nije posjedovala taj tip eksplozivnog ubojnog sredstva trebala bi nastojati osigurati da država primateljica bude sposobna ispravno uskladištiti, održavati i rabiti takva eksplozivna ubojna sredstva.

e) Buduća proizvodnja

Država bi trebala ispitati načine i sredstva poboljšanja pouz­danosti eksplozivnih ubojnih sredstava koje namjerava proizvoditi ili nabavljati, kako bi se postigla njihova najveća moguća pouzdanost.

 

Članak 3.

Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove obrane.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Protokol iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi te će se podaci o njegovom stupanju na snagu objaviti naknadno, u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-05/04-01/07
Zagreb, 15. listopada 2004.

HRVATSKI SABOR

            Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.