Uredba o objavi Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Bjelarus o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja

NN 5/2005 (15.6.2005.), Uredba o objavi Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Bjelarus o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

57
Na temelju članka 30. stavka 1. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora »Narodne novine«, broj 28/96), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 20. svibnja 2005. godine donijela

UREDBU

O OBJAVI UGOVORA IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE BJELARUS O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Članak 1.
Objavljuje se Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Bjelarus o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja, sklopljen u Zagrebu 26. lipnja 2001. godine, u izvorniku na hrvatskom, ruskom i engleskom jeziku.
Članak 2.
Tekst Ugovora iz članka 1. ove Uredbe, u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU VLADE REPUBLIKE HRVATSKE I VLADE REPUBLIKE BJELARUS O POTICANJU I UZAJAMNOJ ZAŠTITI ULAGANJA

Vlada Republike Hrvatske i Vlada Republike Bjelarus (u daljnjem tekstu »Ugovorne stranke«);
Želeći poticati veću međusobnu gospodarsku suradnju glede ulaganja ulagatelja jedne Ugovorne stranke na teritoriju druge Ugovorne stranke;
Svjesne da će dogovor o statusu koji treba pripasti takvom ulaganju poticati poslovanje i gospodarski razvoj Ugovornih stranaka;
Suglasne da će stabilni okvir za ulaganja pomoći da se gospodarski izvori najviše moguće i učinkovito koriste te da će povećati životni standard;
Odlučivši zaključiti Ugovor o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja; Ugovorile su kako slijedi:
Članak 1.
DEFINICIJE
Za potrebe ovog Ugovora:
1. Izraz »ulaganje« znači svaki oblik imovine koju ulagatelji jedne Ugovorne stranke ulažu na teritoriju druge Ugovorne stranke sukladno njenim zakonima i propisima, te uključuje poglavito, iako ne isključivo:
a) pokretnu i nepokretnu imovinu, kao i sva ostala prava kao što su hipoteke, prava zadržaja, založna i slična prava;
b) dionice, udjele i zadužnice društva i svaki drugi oblik sudjelovanja u društvu;
c) tražbine u novcu ili u bilo kojoj činidbi koja ima gospodarsku vrijednost.
d) intelektualna prava, kako je definirano multilateralnim ugovorima sklopljenim pod okriljem Svjetske organizacije za zaštitu intelektualnog vlasništva, u mjeri u kojoj su obje Ugovorne stranke članice iste, koja uključuju, ali se ne ograničavaju na autorska prava, zaštitne znakove, patente, industrijski dizajn i tehničke postupke, prava glede sorti biljaka, know how, poslovne tajne, trgovačka imena i ugled tvrtke;
e) pravo na sudjelovanje u gospodarskim i poslovnim aktivnostima sukladno zakonu i ugovoru, uključujući koncesije o istraživanju, pripremi, vađenju i eksploataciji prirodnih dobara.
Svaka promjena oblika u kojem se imovina ulaže ili ponovno ulaže neće utjecati na njenu narav kao ulaganja.
2. Izraz »ulagatelj« podrazumijeva u odnosu na obje Ugovorne stranke:
a) fizičku osobu državljana Republike Hrvatske ili Republike Bjelarus koja ulaže na teritoriju druge Ugovorne stranke;
b) pravnu osobu inkorporiranu, osnovanu ili na drugi način pravovaljano organiziranu u skladu sa zakonima i propisima jedne Ugovorne stranke koja ima sjedište i obavlja stvarnu poslovnu djelatnost na teritoriju te Ugovorne stranke i ulaže na teritoriju druge Ugovorne stranke;
c) pravnu osobu osnovanu sukladno zakonima i propisima Ugovorne stranke ili treće države na teritoriju koje ulagatelj naveden pod a) ili b) ove stavke vrši dominantan utjecaj.
3. Izraz »povrati« znači prihode ostvarene ulaganjem, a uključuje poglavito, iako ne isključivo: dobit, dividende, kamatu, dobitke od kapitala, tantijeme, naknade za patente i licence te razne druge naknade;
4. Izraz »bez odgađanja« značit će razdoblje koje je uobičajeno potrebno za dovršenje potrebnih formalnosti za prijenos plaćanja. Taj period započinje danom predaje zahtjeva za prijenos plaćanja i ni u kom slučaju ne može biti duži od mjesec dana.
5. Izraz »slobodno prenosiva valuta« značit će bilo koju valutu koju Međunarodni monetarni fond povremeno odredi kao slobodno upotrebljivu valutu sukladno člancima ugovora Međunarodnog monetarnog fonda kao i njegovim izmjenama i dopunama.
6. Izraz »teritorij« znači:
glede Republike Hrvatske: teritorij Republike Hrvatske kao i ona područja mora koja se nastavljaju na vanjsku granicu teritorijalnog mora, uključujući morsko dno i podzemlje, nad kojima Republika Hrvatska vrši, u skladu s međunarodnim pravom, svoja suverena prava i jurisdikciju;
glede Republike Bjelarus: teritorij nad kojima Republika Bjelarus vrši, u skladu s međunarodnim pravom, svoja suverena prava i jurisdikciju.
7. Pod izrazom »zakoni i propisi« vezano uz obje Ugovorne stranke podrazumijevaju se zakoni i propisi važeći u Republici Hrvatskoj odnosno Republici Bjelarus.
Članak 2.
POTICANJE I DOPUŠTANJE ULAGANJA
1. Svaka Ugovorna stranka poticat će i stvarati povoljne uvjete za ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke na njezinom teritoriju te će, u skladu sa svojim zakonima i propisima, dopuštati takva ulaganja.
2. Radi poticanja uzajamnih tijekova ulaganja svaka od Ugovornih stranaka nastojat će drugu Ugovornu stranku na zahtjev bilo koje od Ugovornih stranaka izvijestiti o mogućnostima ulaganja na njezinom teritoriju.
3. Svaka će od Ugovornih stranaka kad god to bude potrebno, sukladno svojim zakonima i popisima, bez odgađanja izdati dozvole nužne za aktivnosti konzultanata ili stručnjaka koje angažiraju ulagatelji druge Ugovorne stranke.
4. Svaka će od Ugovornih stranaka, sukladno svojim zakonima, propisima i postupcima u svezi s ulaskom, boravkom i radom fizičkih osoba, izdati dozvole, bez obzira na nacionalnost, za ulazak, boravak i rad fizičkih osoba, rukovodećeg osoblja, uključujući vrhunske menadžere i tehničko osoblje koje je zaposleno za potrebe ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke na njezinom teritoriju. Članovima uže obitelji (supružnici i malodobna djeca) tog rukovodećeg osoblja bit će dodijeljen jednak tretman glede ulaska i privremenog boravka u Ugovornoj stranci domaćinu.
Članak 3.
ZAŠTITA ULAGANJA
1. Svaka od Ugovornih stranaka na svom će teritoriju pružiti punu pravnu zaštitu i sigurnost ulaganjima i povratima ulagatelja druge Ugovorne stranke. Niti jedna od Ugovornih stranaka neće proizvoljnim ili diskriminacijskim mjerama ometati razvitak, upravljanje, održavanje, korištenje, uživanje, širenje, prodaju ili eventualnu likvidaciju takvih ulaganja. Svaka od Ugovornih stranaka poštovat će svaku drugu obvezu koju je eventualno preuzela u odnosu na ulaganja ulagatelja druge Ugovorne stranke.
2. Ulaganjima ili povratima ulagatelja bilo koje od Ugovornih stranaka na području druge Ugovorne stranke odobrit će se pošten i pravičan tretman u skladu s pravilima međunarodnog prava i odred­bama ovog Ugovora.
Članak 4.
NACIONALNI TRETMAN I TRETMAN NAJPOVLAŠTENIJE NACIJE
1. Niti jedna od Ugovornih stranaka neće na svom teritoriju ulaganjima i povratima ulagatelja druge Ugovorne stranke odobriti tretman koji je manje povoljan od onoga kojeg ona odobrava ulaganjima i povratima svojih vlastitih ulagatelja, ili ulaganjima i povratima ulagatelja neke treće države, što god je povoljnije za ulagatelje.
2. Niti jedna od Ugovornih stranaka neće na svom teritoriju odobriti ulagateljima druge Ugovorne stranke, a u svezi s upravljanjem, održavanjem, uživanjem, korištenjem ili raspolaganjem njihovim ulaganjem, tretman koji je manje povoljan od tretmana kojeg ona odobrava svojim vlastitim ulagateljima ili ulagateljima neke treće države, što god je povoljnije za ulagatelje.
3. Odredbe stavka 1. i 2. ovog članka neće se tumačiti tako da obvezuju jednu Ugovornu stranku da pruži ulagateljima druge Ugovorne stranke korist od bilo kojega tretmana, prednosti ili privilegije kojeg je prva Ugovorna stranka odobrila temeljem:
a) neke postojeće ili buduće carinske ili gospodarske unije, područja slobodne trgovine ili sličnog međunarodnog sporazuma, kojeg je jedna od Ugovornih stranaka sada stranka ili će to biti u budućnosti;
b) bilo kojeg međunarodnog ugovora ili dogovora koji se u cijelosti ili dijelom odnosi na oporezivanje.
Članak 5.
IZVLAŠTENJE
1. Ugovorna stranka neće izravno ili neizravno izvlastiti ili nacionalizirati na svojem teritoriju ulaganje ulagatelja druge Ugovorne stranke ili poduzeti bilo koju mjeru ili mjere koje imaju jednaki učinak (u daljnjem tekstu »izvlaštenje«) osim:
a) sa svrhom koja je u javnom interesu,
b) na nediskriminacijskoj osnovi,
c) u skladu sa zakonom propisanim postupkom, i
d) uz plaćanje pravovremene i odgovarajuće naknade.
2. Naknada će
biti plaćena bez odlaganja;
biti jednaka stvarnoj tržišnoj vrijednosti izvlaštenog ulaganja neposredno prije nego što je došlo do izvlaštenja ili je ono postalo javno poznato, koje je god nastupilo ranije;
uključivati kamatu obračunatu od datuma izvlaštenja do datuma izvršenja plaćanja po stopi LIBOR;
se moći potpuna realizirati te slobodno prenositi.
3. Ulagatelj Ugovorne stranke, čija su ulaganja izvlaštena od druge Ugovorne stranke, imat će pravo na pravovremeno ispitivanje slučaja od strane sudskog ili nekog drugog ovlaštenog nezavisnog tijela te Ugovorne stranke, vrednovanje ulaganja i plaćanje naknade u skladu s odredbama ovog članka.
Članak 6.
NAKNADA ZA ŠTETU ILI GUBITAK
1. Ulagatelju jedne od Ugovornih stranaka koji pretrpi gubitak uslijed rata ili drugog oružanog sukoba, izvanrednog stanja, građanskih nemira, revolucije, pobune ili sličnih događaja na teritoriju druge Ugovorne stranke, potonja će Ugovorna stranka pružiti uvjete glede restitucije, odštete, naknade ili drugačijeg rješenja, ne manje povoljne od onih koje potonja Ugovorna stranka pruža svojim vlastitim ulagateljima ili ulagateljima treće države, što god je od toga povoljnije za ulagatelje.
2. Bez prejudiciranja stavka 1. ovog članka, ulagatelji jedne Ugovorne stranke koji u bilo kojem od slučajeva koji se spominju u tom stavku pretrpe štetu ili gubitak na teritoriju druge Ugovorne stranke koji su posljedica:
a) rekviriranja njihovog vlasništva ili dijela vlasništva od strane njenih snaga ili tijela vlasti;
b) uništenja njihovog vlasništva ili dijela vlasništva od strane njenih snaga ili tijela vlasti koje nije bilo neophodno u datoj situaciji,
dobit će od strane druge Ugovorne stranke restituciju ili naknadu za štetu koja će u oba slučaja biti hitna i adekvatna i vezano uz naknadu sukladna s člankom 5. ovog Ugovora
Članak 7.
PRIJENOSI
1. Svaka će Ugovorna stranka ulagatelju druge Ugovorne stranke odobriti da po ispunjenju svih fiskalnih obveza, bez odlaganja izvrši prijenos plaćanja uključujući poglavito, iako ne isključivo:
a) temeljni kapital i dodatne iznose za održavanje i povećanje ulaganja;
b) povrate;
c) plaćanja prema ugovoru uključujući ugovor o zajmu;
d) prihode od prodaje te cjelokupne ili djelomične likvidacije ulaganja;
e) plaćanja naknade iz članka 5. i 6. i 8. Ugovora;
f) plaćanja koja su proizišla iz rješenja ulagačkog spora;
g) plaće i ostale zarade osoblja angažiranog iz inozemstva u svezi s ulaganjem.
2. Svaki prijenos iz stavke 1. ovog članka izvršit će se bez odlaganja u slobodno konvertibilnoj valuti.
3. Prijenos slobodno konvertibilne valute za plaćanja po ovom članku izvršit će se po službenom tečaju na deviznom tržištu važećem na dan prijenosa sukladno propisima o prijenosu dotične Ugovorne stranke.
Članak 8.
SUBROGACIJA
Ako jedna Ugovorna stranka ili agencija koju je ona odredila izvrši svom ulagaču plaćanje odštete, jamstva ili ugovora o osiguranju, u svezi s ulaganjem na teritoriju druge Ugovorne stranke, druga će Ugovorna stranka priznati prijenos na Prvu Ugovornu stranku ili ovlaštenu agenciju svih prava i zahtjeva kao i pravo prve Ugovorne stranke ili ovlaštene agencije da temeljem subrogacije ostvari takva prava i provodi takve zahtjeve u istom opsegu kao i njezin prethodnik.
Članak 9.
PRIMJENA DRUGIH ODREDBI
Ako zakonske odredbe jedne od Ugovornih stranaka ili postojeće međunarodne obveze ili one koje će nastati kasnije između Ugovornih stranaka sadrže, uz ovaj Ugovor, pravilo, bilo općenito ili specifično, koje ulaganjima ulagatelja druge Ugovorne stranke daje pravo na povoljnije uvjete od onih koji su predviđeni ovim Ugovorom, takvo pravilo će, u mjeri u kojoj je povoljnije, prevladati nad ovim Ugovorom.
Članak 10.
RJEŠAVANJE SPOROVA IZMEĐU UGOVORNE STRANKE I ULAGATELJA DRUGE UGOVORNE STRANKE
1. Svaki ulagački spor između Ugovorne stranke i ulagatelja druge Ugovorne stranke nastojat će se riješiti pregovorima.
2. Ukoliko spor prema stavku 1. ovog članka ne može biti riješen u roku od šest (6) mjeseci nakon pisane obavijesti, spor se može na zahtjev ulagatelja rješavati na sljedeći način:
a) pred nadležnim sudom Ugovorne stranke; ili
b) mirenjem ili arbitražom Međunarodnog centra za rješavanje ulagačkih sporova (ICSID) koji je osnovan Konvencijom o rješavanju ulagačkih sporova između država i državljana drugih država, Washington, 18. ožujka 1965. U slučaju arbitraže svaka Ugovorna stranka ovim Ugovorom neopozivo i unaprijed prihvaća nadležnost navedenog Centra, čak i ako ne postoji poseban ugovor o arbitraži između Ugovorne stranke i ulagača. Prihvaćanje ove nadležnosti podrazumijeva odustajanje od zahtjeva da se iscrpe unutrašnja upravna i sudbena pravna sredstva; ili
c) arbitražom od strane tri arbitra u skladu s Arbitražnim pravilima UNCITRAL-a, kako je dopunjeno posljednjim amandmanom prihvaćenim od obiju Ugovornih stranaka, u vrijeme podnošenja zahtjeva za pokretanjem arbitražnog postupka. U slučaju arbitraže svaka Ugovorna stranka ovim Ugovorom neopozivo i unaprijed prihvaća nadležnost navedenog suda, čak i ako ne postoji poseban ugovor o arbitraži između Ugovorne stranke i ulagatelja; ili
d) arbitražom u skladu s Arbitražnim pravilima Međunarodne trgovačke komore (ICC).
3. Odluka će biti konačna i obvezujuća; izvršit će se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom; svaka Ugovorna stranka će osigurati priznanje i izvršenje arbitražne odluke u skladu sa svojim relevantnim zakonima i propisima.
4. Ugovorna stranka neće niti u jednom trenutku u tijeku postupka mirenja ili arbitraže kao ni provođenja odluke, uložiti prigovor da je ulagatelj koji je stranka u sporu primio odštetu temeljem jamstva glede ukupnog ili dijela njegovih gubitaka.
Članak 11.
RJEŠAVANJE SPOROVA IZMEĐU UGOVORNIH STRANAKA
1. Sporovi između Ugovornih stranaka u svezi s tumačenjem ili primjenom ovog Ugovora, riješit će se, u mjeri u kojoj je to moguće, pregovorima.
2. Ako spor prema stavku 1. ovog članka nije moguće riješiti u roku od šest (6) mjeseci, na zahtjev jedne od Ugovornih stranaka uputit će se arbitražnom sudu.
3. Takav će se arbitražni sud osnovati ad hoc kako slijedi: svaka će Ugovorna stranka imenovati jednog arbitra, a ta dva arbitra dogovorit će se o izboru državljana treće države za njihovog predsjedatelja. Ti će arbitri biti imenovani u roku od dva (2) mjeseca od dana kada je jedna Ugovorna stranka obavijestila drugu Ugovornu stranku o svojoj namjeri da uputi spor na rješavanje arbitražnom sudu, a njihov predsjedatelj bit će imenovan tijekom dva (2) sljedeća mjeseca.
4. Ako se ne poštuju rokovi navedeni u stavku 3. ovog članka, bilo koja od Ugovornih stranaka može, u nedostatku drugog relevantnog dogovora, pozvati predsjednika Međunarodnog suda pravde da izvrši neophodna imenovanja. Ako je predsjednik Međunarodnog suda pravde državljanin jedne od Ugovornih stranaka ili je na drugi način spriječen u obavljanju spomenute dužnosti, potpredsjednik, ili u slučaju njegove spriječenosti, sljedeći po rangu član Međunarodnog suda, bit će pozvan da pod istim uvjetima obavi neophodna imenovanja.
5. Arbitražni će sud ustanoviti vlastita pravila postupka.
6. Arbitražni će sud donijeti svoju odluku na temelju ovog Ugovora i u skladu s pravilima međunarodnog prava. Arbitražni će sud donijeti odluku većinom glasova; odluka je konačna i obvezujuća.
7. Svaka će Ugovorna stranka snositi troškove svog člana i svog zastupanja u arbitražnom postupku na sudu. Troškove predsjedatelja suda i preostale troškove obje će Ugovorne stranke snositi u jednakim dijelovima. Arbitražni sud može, međutim, u svojoj odluci odrediti i drukčiju raspodjelu troškova.
Članak 12.
PRIMJENA UGOVORA
Ovaj Ugovor primjenjivat će se na ulaganja prije ili nakon stupanja na snagu ovog Ugovora, ali se neće primjenjivati na ranija ulaganja koja su u sporu nastalom prije stupanja Ugovora na snagu.
Članak 13.
STUPANJE UGOVORA NA SNAGU, TRAJANJE I PRESTANAK UGOVORA
1. Ovaj ugovor stupa na snagu danom primitka posljednje obavijesti diplomatskim putem, kojim jedna od Ugovornih stranaka obavještava drugu o ispunjenju uvjeta predviđenih njenim unutarnjim zakonodavstvom za stupanje na snagu ovog Ugovora.
2. Ovaj će Ugovor ostati na snazi kroz razdoblje od deset (10) godina, a nakon toga se produžuje za sljedeća desetogodišnja razdoblja, osim ako jedna od Ugovornih stranaka godinu dana prije isteka početnog, ili bilo kojeg sljedećeg razdoblja, ne obavijesti drugu Ugovornu stranku o svojoj namjeri otkaza Ugovora. U tom će slučaju obavijest o otkazu stupiti na snagu istekom tekućeg razdoblja od deset (10) godina.
3. Na ulaganja učinjena prije no što je nastupio otkaz Ugovora primjenjivat će se odredbe ovog Ugovora za razdoblje od deset (10) godina od dana prestanka ovog Ugovora.
Dolje potpisani ovlašteni predstavnici svojim potpisom prihvaćaju ovaj Ugovor.
Sastavljeno u Zagrebu, 26. lipnja 2001. u dva izvornika, na hrvatskom, ruskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni. U slučaju neslaganja u tumačenju, mjerodavan je tekst ne engleskom jeziku.
Za Vladu Republike Za Vladu RepublikeHrvatske Bjelarus
Maja Brinar, v. r. Aleksander Y. Mikhnevich, v. r.zamjenica ministra pomoćnik ministragospodarstva vanjskih poslova
Članak 3.
Provedba međunarodnog Ugovora iz članka 1. ove Uredbe u djelokrugu je Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva.
Članak 4.
Ova Uredba stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.
Na dan donošenja ove Uredbe međunarodni Ugovor iz članka 1. ove Uredbe nije na snazi, te će se podaci o njegovu stupanju na snagu objaviti sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.
Klasa: 404-02/98-01/02Urbroj: 5030115-05-1Zagreb, 20. svibnja 2005.

Predsjednikdr. sc.

Ivo Sanader, v. r.