Upute za korištenje

Početna stranica

Zakon o potvrđivanju Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima

NN 10/2005 (27.10.2005.), Zakon o potvrđivanju Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima

HRVATSKI SABOR

102

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O DOSTAVI U INOZEMSTVO SUDSKIH I IZVANSUDSKIH DOKUMENATA U GRAĐANSKIM ILI TRGOVAČKIM STVARIMA

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 6. listopada 2005. godine.

Broj: 01-081-05-3065/2

Zagreb, 11. listopada 2005.

Predsjednik

Republike Hrvatske

Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O DOSTAVI U INOZEMSTVO SUDSKIH I IZVANSUDSKIH DOKUMENATA U GRAĐANSKIM ILI TRGOVAČKIM STVARIMA

Članak 1.

Potvrđuje se Konvencija o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima sastavljena u Haagu, 15. studenoga 1965. u izvorniku na engleskom i francuskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Konvencije iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

KONVENCIJA O DOSTAVI U INOZEMSTVO SUDSKIH I IZVANSUDSKIH DOKUMENATA U GRAĐANSKIM ILI TRGOVAČKIM STVARIMA

(Sklopljena 15. studenoga 1965.)

Države potpisnice ove Konvencije,

Želeći stvoriti odgovarajuće mehanizme kako bi se osiguralo da primatelj bude pravodobno obaviješten o sudskim i izvansudskim dokumentima koji se dostavljaju u inozemstvo,

Želeći u tu svrhu poboljšati organizaciju uzajamne pravne pomoći pojednostavljenjem i ubrzanjem postupka,

Odlučile su o tome sklopiti Konvenciju, te su se sporazumjele o sljedećim odredbama:

Članak 1.

Ova se Konvencija primjenjuje u svim slučajevima, u građanskim i trgovačkim stvarima, kad je potrebno poslati sudski ili izvansudski dokument na dostavu u inozemstvo.

Ova se Konvencija ne primjenjuje kad nije poznata adresa osobe kojoj je potrebno dostaviti dokument.

Poglavlje I. – SUDSKI DOKUMENTI

Članak 2.

Svaka će država ugovornica odrediti središnje tijelo koje će preuzeti zaprimanje zamolnica za dostavu koje se upućuju iz drugih država ugovornica, te postupati u skladu s odredbama članka 3. – 6.

Svaka će država središnje tijelo organizirati u skladu sa svojim pravom.

Članak 3.

Tijelo ili sudski službenik nadležan prema pravu države iz koje dokumenti potječu proslijedit će središnjem tijelu zamoljene države zamolnicu, sastavljenu prema oglednom primjerku priloženom ovoj Konvenciji, bez zahtijevanja legalizacije ili neke druge odgovarajuće formalnosti.

Zamolnici se prilaže dokument koji je potrebno dostaviti ili njegova preslika. I zamolnica i dokument šalju se u dva primjerka.

Članak 4.

Ako središnje tijelo smatra da zamolnica nije u skladu s odredbama ove Konvencije, o tome će bez odgode obavijestiti podnositelja zamolnice i navesti svoje prigovore na zamolnicu.

Članak 5.

Središnje tijelo zamoljene države sâmo će izvršiti dostavu dokumenta ili će se pobrinuti da dostavu izvrši odgovarajuća agencija, bilo:

(a) na način propisan njenim unutarnjim pravom za dostavu dokumenata u domaćim postupcima osobama koje se nalaze na njenom državnom području, ili

(b) na osobit način koji zatraži podnositelj zamolnice, osim ako je takav način nespojiv s pravom zamoljene države.

U slučaju iz podstavka (b) stavka 1. ovoga članka, dokument se uvijek može dostaviti isporukom primatelju koji ga dobrovoljno primi.

Ako se dokument dostavlja prema podstavku 1. stavku 1. ovoga članka, središnje tijelo može zahtijevati da dokument bude sastavljen na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika zamoljene države, odnosno da bude preveden na taj jezik.

Zajedno s dokumentom koji je potrebno dostaviti, dostavlja se i dio zamolnice koji sadrži sažetak tog dokumenta i to na obrascu priloženom ovoj Konvenciji.

Članak 6.

Središnje tijelo zamoljene države ili bilo koje tijelo koje je ona odredila u tu svrhu ispunit će obrazac potvrde prema oglednom primjerku u dodatku ove Konvencije.

U toj će se potvrdi navesti da je dokument dostavljen, te će biti naznačen način, mjesto i datum dostave, te osoba kojoj je dokument dostavljen. Ako dokument nije dostavljen, u potvrdi će se navesti razlozi koji su spriječili dostavu.

Podnositelj zamolnice može zatražiti da potvrdu koju nije ispunilo središnje tijelo ili sudsko tijelo supotpiše jedno od tih tijela.

Potvrda se prosljeđuje izravno podnositelju zamolnice.

Članak 7.

Standardne odredbe iz oglednog primjerka koji se nalazi u dodatku ove Konvencije u svim će slučajevima biti napisane na francuskom ili engleskom jeziku. One mogu biti napisane i na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države iz koje dokumenti potječu.

Odgovarajuća prazna polja ispunjavaju se bilo na jeziku zamoljene države ili na francuskom ili engleskom jeziku.

Članak 8.

Svaka će država ugovornica biti slobodna izvršiti dostavu sudskih dokumenata osobama u inozemstvu, bez primjene ikakve prisile, izravno putem svojih diplomatskih ili konzularnih predstavnika.

Bilo koja država može izjaviti da se protivi takvoj dostavi na svome državnom području, osim ako se dokument dostavlja državljaninu države iz koje dokumenti potječu.

Članak 9.

Osim toga, svaka država ugovornica slobodna je upotrijebiti, u svrhu dostave, konzularni put za prosljeđivanje dokumenata tijelima druge države ugovornice koja je ova u tu svrhu odredila.

Ako to zahtijevaju izvanredne okolnosti, svaka država ugovornica može u istu svrhu upotrijebiti i diplomatski put.

Članak 10.

Uz uvjet da se država odredišta ne usprotivi, ova Konvencije ne zadire u:

(a) slobodu slanja sudskih dokumenata izravno osobama u inozemstvu, putem pošte,

(b) slobodu sudskih službenika, dužnosnika ili drugih nadležnih osoba države podrijetla da dostavu sudskih dokumenata vrše izravno posredstvom sudskih službenika, dužnosnika ili drugih nadležnih osoba države odredišta,

(c) slobodu svake osobe koja ima interes u sudskom postupku da dostavu izvrši izravno posredstvom sudskih službenika, dužnosnika ili drugih nadležnih osoba države odredišta.

Članak 11.

Ova Konvencija ne sprječava dogovor dvije ili više država ugovornica da, u svrhu dostave sudskih dokumenata, dopuste neke druge puteve slanja, pored onih koji su predviđeni prethodnim člancima, a osobito izravnu komunikaciju između svojih nadležnih tijela.

Članak 12.

Dostava sudskih dokumenata koji dolaze iz države ugovornice ne podliježe nikakvom plaćanju ili povratu pristojbi ili troškova za usluge koje je pružila zamoljena država.

Podnositelj zamolnice plaća ili nadoknađuje troškove nastale:

(a) angažiranjem sudskog službenika ili osobe nadležne prema pravu države odredišta,

(b) upotrebom nekog od osobitih načina dostave.

Članak 13.

Ako je zamolnica za dostavu u skladu s odredbama ove Konvencije, zamoljena država može odbiti postupiti po njoj jedino ako smatra da bi postupanje po njoj povrijedilo njezin suverenitet ili ugrozilo njezinu sigurnost.

Ona ne može odbiti postupiti po zamolnici samo zbog toga što se, u skladu sa svojim unutarnjim pravom, poziva na isključivu nadležnost u odnosu na predmet dotičnoga spora, odnosno ako njeno unutarnje pravo ne bi dopustilo spor na kojem se zamolnica temelji.

U slučaju odbijanja, središnje tijelo će bez odgode obavijestiti podnositelja zamolnice i navesti razloge odbijanja.

Članak 14.

Poteškoće koje mogu nastati u vezi sa slanjem sudskih dokumenata na dostavu riješit će se diplomatskim putem.

Članak 15.

Ako se, u svrhu dostave prema odredbama ove Konvencije, u inozemstvo trebao poslati sudski poziv ili jednakovrijedni dokument, a tuženik nije pristupio, presuda se neće donijeti sve dok se ne utvrdi da je:

(a) dokument dostavljen na način koji je prema unutarnjem pravu zamoljene države propisan za dostavu dokumenata u domaćim sporovima osobama koje se nalaze na njenom državnom području, ili

(b) dokument stvarno bio isporučen tuženiku ili u njegov stan na neki drugi način predviđen ovom Konvencijom,

te da je i u jednom i u drugom slučaju dostava ili isporuka izvršena dostatno na vrijeme da tuženiku omogući obranu.

Svaka država ugovornica slobodna je izjaviti da, unatoč odredbama stavka 1. ovoga članka, sudac može donijeti presudu čak i ako nije zaprimljena potvrda o dostavi ili isporuci, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) ako je dokument poslan na jedan od načina predviđenih ovom Konvencijom,

(b) ako je od datuma slanja dokumenta proteklo razdoblje ne kraće od šest mjeseci, koje sudac u dotičnom slučaju smatra odgovarajućim,

(c) ako nije zaprimljena potvrda bilo koje vrste, mada su poduzeti svi razumni napori kako bi se pribavila putem nadležnih vlasti zamoljene države.

Unatoč odredbama prethodnih stavaka, sudac može u hitnom slučaju izdati bilo koju privremenu ili zaštitnu mjeru.

Članak 16.

Ako se, u svrhu dostave prema odredbama ove Konvencije, u inozemstvo trebao poslati sudski poziv ili jednakovrijedni dokument, te ako je donesena presuda protiv tuženika koji nije pristupio, sudac je ovlašten osloboditi tuženika učinaka proteka roka za žalbu protiv presude ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) ako tuženik, bez ikakve svoje krivnje, nije znao za dokument na vrijeme dostatno za obranu, ili ako nije znao za presudu na vrijeme dostatno za žalbu, i

(b) ako je tuženik u odnosu na osnovanost zahtjeva odgovorio prima facie obranom.

Zahtjev za povrat u prijašnje stanje može se podnijeti samo u razumnom roku nakon što je tuženik saznao za presudu.

Svaka država ugovornica može izjaviti da se neće postupati po zahtjevu ako je podnesen nakon proteka roka koji će se navesti u toj izjavi, ali koji u svakom slučaju ne može biti kraći od godine dana nakon datuma donošenja presude.

Ovaj se članak ne primjenjuje na presude koje se odnose na status ili poslovnu sposobnost osoba.

Poglavlje II. – IZVANSUDSKI DOKUMENTI

Članak 17.

Izvansudski dokumenti koje su izdala tijela i sudski službenici države ugovornice mogu se slati u svrhu dostave u drugu državu ugovornicu na načine i prema odredbama ove Konvencije.

Poglavlje III. – OPĆE ODREDBE

Članak 18.

Svaka država ugovornica može, pored središnjega tijela, odrediti i druga tijela, te utvrditi opseg njihove nadležnosti.

Podnositelj zamolnice, međutim, u svim slučajevima ima pravo zamolnicu izravno uputiti središnjem tijelu.

Savezne države bit će slobodne odrediti više središnjih tijela.

Članak 19.

U mjeri u kojoj unutarnje pravo države ugovornice, u svrhu dostave na svom državnom području, dopušta, pored onih predviđenih u prethodnim člancima, i druge načine slanja dokumenata koji dolaze iz inozemstva, ova Konvencija ne zadire u te odredbe.

Članak 20.

Ova Konvencija ne sprječava sporazum između dvije ili više država ugovornica o neprimjeni odredbi koje se odnose na:

(a) potrebu slanja dva primjerka dokumenata, kako predviđa stavak 2. članak 3.,

(b) uvjete koji se odnose na jezik iz stavka 3. članka 5. i članka 7.,

(d) odredbe stavka 2. članka 12.

Članak 21.

Svaka će država ugovornica, u vrijeme polaganja svoje isprave o ratifikaciji ili pristupanju, ili na neki kasniji datum, obavijestiti Ministarstvo vanjskih poslova Nizozemske o sljedećem –

(a) određivanju tijela, u skladu s člankom 2. i 18.,

(b) određivanju tijela nadležnog za ispunjavanje potvrde u skladu s člankom 6.,

Jednako tako, svaka će država ugovornica, tamo gdje je to primjereno, ministarstvo obavijestiti o:

(a) protivljenju uporabi načina slanja prema članku 8. i 10.,

(b) izjavama prema stavku 2. članka 15. i stavku 3. članka 16.,

Članak 22.

Ako su stranke ove Konvencije ujedno i stranke jedne ili obiju konvencija o građanskom postupku potpisanih u Haagu 17. srpnja 1905. i 1. ožujka 1954., ova će Konvencija u njihovim međusobnim odnosima zamijeniti članke 1. – 7. starijih konvencija.

Članak 23.

Ova Konvencija ne utječe na primjenu članka 23. Konvencije o građanskom postupku potpisane u Haagu 17. srpnja 1905. niti članka 24. Konvencije o građanskom postupku potpisane u Haagu 1. ožujka 1954.

Ti će se članci, međutim, primjenjivati jedino ako se koriste načini komunikacije istovjetni onima koji su predviđeni tim konvencijama.

Članak 24.

Dodatni sporazumi između stranaka konvencija iz 1905. i 1954. smatrat će se jednako primjenjivima na ovu Konvenciju, osim ako se stranke nisu drukčije sporazumjele.

Članak 25.

Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 22. i 24., ova Konvencija ne odstupa od konvencija koje sadrže odredbe o stvarima koje uređuje ova Konvencija, a kojih su države ugovornice stranke ili kojih će postati stranke.

Članak 26.

Ova je Konvencija otvorena za potpisivanje državama zastupljenim na Desetom zasjedanju Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

Ona podliježe ratifikaciji, a isprave o ratifikaciji polažu se kod Ministarstva vanjskih poslova Nizozemske.

Članak 27.

Ova Konvencija stupa na snagu šezdesetog dana nakon polaganja treće isprave o ratifikaciji iz stavka 2. članka 26.

Za svaku državu ugovornicu koja je poslije toga ratificira, Konvencija stupa na snagu šezdesetog dana nakon polaganja njene isprave o ratifikaciji.

Članak 28.

Svaka država koja nije bila zastupljena na Desetom zasjedanju Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu ovoj Konvenciji može pristupiti nakon što ona stupi na snagu u skladu sa stavkom 1. članka 27. Isprava o pristupanju polaže se kod Ministarstva vanjskih poslova Nizozemske.

Za takvu će državu Konvencija stupiti na snagu ako ne bude prigovora države koja je Konvenciju ratificirala prije tog polaganja, notificiranog Ministarstvu vanjskih poslova Nizozemske u roku od šest mjeseci od datuma kad ju je to ministarstvo obavijestilo o takvom pristupanju.

Ako ne bude takvog prigovora, Konvencija će za državu koja pristupa stupiti na snagu prvoga dana mjeseca koji slijedi nakon proteka posljednjeg razdoblja iz prethodnoga stavka.

Članak 29.

Svaka država može, u vrijeme potpisivanja, ratifikacije ili pristupanja, izjaviti da se primjena ove Konvencije proširuje na sva područja za čije je međunarodne odnose nadležna, odnosno na jedno ili više njih. Takva izjava proizvodi pravne učinke na dan stupanja Konvencije na snagu za dotičnu državu.

U bilo koje vrijeme nakon toga, takva se proširenja primjene moraju notificirati Ministarstvu vanjskih poslova Nizozemske.

Za područja spomenuta u takvom proširenju primjene Konvencija stupa na snagu šezdesetog dana od notifikacije iz prethodnoga stavka.

Članak 30.

Ova će Konvencija ostati na snazi pet godina nakon datuma njenog stupanja na snagu u skladu s stavkom 1. člankom 27., čak i za države koje su je ratificirale ili su joj pristupile naknadno.

Ako se ne otkaže, ona se prešutno produžuje svakih pet godina.

Svaki se otkaz notificira Ministarstvu vanjskih poslova Nizozemske najkasnije šest mjeseci prije proteka razdoblja od pet godina.

On se može ograničiti na neka od područja na koje se Konvencija primjenjuje.

Otkaz proizvodi pravne učinke samo u odnosu na državu koja ga je notificirala. Za druge države ugovornice Konvencija ostaje na snazi.

Članak 31.

Ministarstvo vanjskih poslova Nizozemske obavijestit će države iz članka 26. i države koje su Konvenciji pristupile u skladu s člankom 28. o sljedećem:

(a) potpisima i ratifikacijama iz članka 26.,

(b) datumu stupanja ove Konvencije na snagu u skladu sa stavkom 1. članka 27.,

(d) proširenjima iz članka 29. i datumima kad ona počinju proizvoditi pravne učinke,

(e) određivanjima, protivljenjima i izjavama iz članka 21.

(f) otkazima iz stavka 3. članka 30.

U potvrdu toga su niže potpisani, za to propisno ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Haagu 15. studenoga 1965. na engleskom i francuskom jeziku, pri čemu su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom jedinom primjerku koji se pohranjuje u arhiv Vlade Nizozemske, i čiji će se ovjerovljeni prijepis diplomatskim putem dostaviti svakoj od država koje su bile zastupljene na Desetom zasjedanju Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

Obrasci (zamolnica i potvrda) sažetak dokumenta koji se dostavlja (prilozi predviđeni člancima 3., 5., 6. i 7.).

OBRASCI (ZAMOLNICA I POTVRDA)SAŽETAK DOKUMENTA KOJI SE DOSTAVLJA(prilozi predviđeni člancima 3., 5., 6. i 7.)

DODATAK KONVENCIJI

Obrasci

ZAMOLNICA ZA DOSTAVU U INOZEMSTVO SUDSKIH I IZVANSUDSKIH DOKUMENATA

Konvencija o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima, potpisana u Haagu

15. studenoga 1965.

Identitet i adresa Adresa tijela primatelja

podnositelja zamolnice

Niže potpisani podnositelj zamolnice ima čast poslati – u dva primjerka – dolje navedene dokumente, te, u skladu s člankom 5. naprijed navedene Konvencije, moli neodgodivu dostavu jednog primjerka tih dokumenata primatelju, tj.

(identitet i adresa)

……………………………………………………………………………………………………

(a) u skladu s odredbama podstavka (a) prvoga stavka članka 5. Konvencije*.

(b) u skladu sa sljedećim osobitim načinom (podstavak (b) prvoga stavka članka 5.)*.

……………………………………………………………………………………………………

Molimo nadležno tijelo da podnositelju vrati po jedan primjerak od svakog dokumenta – i priloga tim dokumentima, odnosno da se pobrine da mu se ti primjerci vrate uz potvrdu koja se nalazi na poleđini.

Popis dokumenata

……………………………………………………………………………………………………

Sastavljeno u ………………, dana ……

Potpis i/ili pečat.

*Precrtati nepotrebno

Poleđina zamolnice

POTVRDA

Niže potpisano tijelo ima čast potvrditi, u skladu s člankom 6. Konvencije,

1) da je dokument dostavljen*

– dana (datum) ……………………………………………………………..

– u (mjesto, ulica, kućni broj) ……………………………………………...

– na jedan od sljedećih načina propisanih člankom 5. –

a) u skladu s odredbama podstavka (a) prvoga stavka članka 5. Konvencije*.

b) u skladu sa sljedećim osobitim načinom*.

……………………………………………………………………………………………………

c) isporukom primatelju, koju je on dobrovoljno prihvatio*.

Dokumenti iz zamolnice isporučeni su:

– (identitet i opis osobe) …………………………………………………………………………

……………………………………………………………………………………………………

– odnos s primateljem (obiteljski, poslovni ili drugi): …………………………………………..

……………………………………………………………………………………………………

2) da dokument nije dostavljen zbog sljedećih činjenica*:

……………………………………………………………………………………………………

U skladu s drugim stavkom članka 12. Konvencije, podnositelj zamolnice obvezan je podmiriti ili nadoknaditi troškove pobliže navedene u priloženoj izjavi*:

Prilozi

Vraćeni dokumenti:

……………………………………………………………………………………………………

U odgovarajućim slučajevima, dokumenti koji potvrđuju dostavu:

……………………………………………………………………………………………………

Sastavljeno u ……………, dana …………

Potpis i/ili pečat.

*Precrtati nepotrebno

SAŽETAK DOKUMENTA KOJI SE DOSTAVLJA

__________________________________________

Konvencija o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih

dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima,

potpisana u Haagu

15. studenoga 1965.

(članak 5. stavak 4.)

Naziv i adresa tijela koje podnosi zamolnicu:

……………………………………………………………………………………………………

Podaci o strankama*:

……………………………………………………………………………………………………

SUDSKI DOKUMENT**

Narav i svrha dokumenta:

……………………………………………………………………………………………………

Narav i svrha postupka i, gdje je to primjereno, vrijednost predmeta spora:

……………………………………………………………………………………………………

Datum i mjesto pristupanja sudu**:

……………………………………………………………………………………………………

Sud koji je donio presudu**:

……………………………………………………………………………………………………

Datum presude**:

……………………………………………………………………………………………………

Rokovi navedeni u dokumentu*:

……………………………………………………………………………………………………

IZVANSUDSKI DOKUMENT**

Narav i svrha dokumenta:

Rokovi navedeni u dokumentu**:

……………………………………………………………………………………………………

*Ako je to primjereno, identitet i adresa osobe koja je zainteresirana za slanje dokumenta.

**Precrtati nepotrebno.

CONVENTION ON THE SERVICE ABROAD OF JUDICIAL AND EXTRAJUDICIAL DOCUMENTS IN CIVIL OR COMMERCIAL MATTERS

(Concluded November 15, 1965)

The States signatory to the present Convention,

Desiring to create appropriate means to ensure that judicial and extrajudicial documents to be served abroad shall be brought to the notice of the addressee in sufficient time,

Desiring to improve the organisation of mutual judicial assistance for that purpose by simplifying and expediting the procedure,

Have resolved to conclude a Convention to this effect and have agreed upon the following provisions:

Article 1

The present Convention shall apply in all cases, in civil or commercial matters, where there is occasion to transmit a judicial or extrajudicial document for service abroad.

This Convention shall not apply where the address of the person to be served with the document is not known.

Chapter I – JUDICIAL DOCUMENTS

Article 2

Each Contracting State shall designate a Central Authority which will undertake to receive requests for service coming from other Contracting States and to proceed in conformity with the provisions of Articles 3 to 6.

Each State shall organise the Central Authority in conformity with its own law.

Article 3

The authority or judicial officer competent under the law of the State in which the documents originate shall forward to the Central Authority of the State addressed a request conforming to the model annexed to the present Convention, without any requirement of legalisation or other equivalent formality.

The document to be served or a copy thereof shall be annexed to the request. The request and the document shall both be furnished in duplicate.

Article 4

If the Central Authority considers that the request does not comply with the provisions of the present Convention it shall promptly inform the applicant and specify its objections to the request.

Article 5

The Central Authority of the State addressed shall itself serve the document or shall arrange to have it served by an appropriate agency, either –

a) by a method prescribed by its internal law for the service of documents in domestic actions upon persons who are within its territory, or

b) by a particular method requested by the applicant, unless such a method is incompatible with the law of the State addressed.

Subject to sub-paragraph (b) of the first paragraph of this Article, the document may always be served by delivery to an addressee who accepts it voluntarily.

If the document is to be served under the first paragraph above, the Central Authority may require the document to be written in, or translated into, the official language or one of the official languages of the State addressed.

That part of the request, in the form attached to the present Convention, which contains a summary of the document to be served, shall be served with the document.

Article 6

The Central Authority of the State addressed or any authority which it may have designated for that purpose, shall complete a certificate in the form of the model annexed to the present Convention.

The certificate shall state that the document has been served and shall include the method, the place and the date of service and the person to whom the document was delivered. If the document has not been served, the certificate shall set out the reasons which have prevented service.

The applicant may require that a certificate not completed by a Central Authority or by a judicial authority shall be countersigned by one of these authorities.

The certificate shall be forwarded directly to the applicant.

Article 7

The standard terms in the model annexed to the present Convention shall in all cases be written either in French or in English. They may also be written in the official language, or in one of the official languages, of the State in which the documents originate.

The corresponding blanks shall be completed either in the language of the State addressed or in French or in English.

Article 8

Each Contracting State shall be free to effect service of judicial documents upon persons abroad, without application of any compulsion, directly through its diplomatic or consular agents.

Any State may declare that it is opposed to such service within its territory, unless the document is to be served upon a national of the State in which the documents originate.

Article 9

Each Contracting State shall be free, in addition, to use consular channels to forward documents, for the purpose of service, to those authorities of another Contracting State which are designated by the latter for this purpose.

Each Contracting State may, if exceptional circumstances so require, use diplomatic channels for the same purpose.

Article 10

Provided the State of destination does not object, the present Convention shall not interfere with –

a) the freedom to send judicial documents, by postal channels, directly to persons abroad,

b) the freedom of judicial officers, officials or other competent persons of the State of origin to effect service of judicial documents directly through the judicial officers, officials or other competent persons of the State of destination,

c) the freedom of any person interested in a judicial proceeding to effect service of judicial documents directly through the judicial officers, officials or other competent persons of the State of destination.

Article 11

The present Convention shall not prevent two or more Contracting States from agreeing to permit, for the purpose of service of judicial documents, channels of transmission other than those provided for in the preceding Articles and, in particular, direct communication between their respective authorities.

Article 12

The service of judicial documents coming from a Contracting State shall not give rise to any payment or reimbursement of taxes or costs for the services rendered by the State addressed.

The applicant shall pay or reimburse the costs occasioned by-

a) the employment of a judicial officer or of a person competent under the law of the State of destination,

b) the use of a particular method of service.

Article 13

Where a request for service complies with the terms of the present Convention, the State addressed may refuse to comply therewith only if it deems that compliance would infringe its sovereignty or security.

It may not refuse to comply solely on the ground that, under its internal law, it claims exclusive jurisdiction over the subject-matter of the action or that its internal law would not permit the action upon which the application is based.

The Central Authority shall, in case of refusal, promptly inform the applicant and state the reasons for the refusal.

Article 14

Difficulties which may arise in connection with the transmission of judicial documents for service shall be settled through diplomatic channels.

Article 15

Where a writ of summons or an equivalent document had to be transmitted abroad for the purpose of service, under the provisions of the present Convention, and the defendant has not appeared, judgment shall not be given until it is established that –

a) the document was served by a method prescribed by the internal law of the State addressed for the service of documents in domestic actions upon persons who are within its territory, or

b) the document was actually delivered to the defendant or to his residence by another method provided for by this Convention,

and that in either of these cases the service or the delivery was effected in sufficient time to enable the defendant to defend.

Each Contracting State shall be free to declare that the judge, notwithstanding the provisions of the first paragraph of this Article, may give judgment even if no certificate of service or delivery has been received, if all the following conditions are fulfilled –

a) the document was transmitted by one of the methods provided for in this Convention,

b) a period of time of not less than six months, considered adequate by the judge in the particular case, has elapsed since the date of the transmission of the document,

c) no certificate of any kind has been received, even though every reasonable effort has been made to obtain it through the competent authorities of the State addressed.

Notwithstanding the provisions of the preceding paragraphs the judge may order, in case of urgency, any provisional or protective measures.

Article 16

When a writ of summons or an equivalent document had to be transmitted abroad for the purpose of service, under the provisions of the present Convention, and a judgment has been entered against a defendant who has not appeared, the judge shall have the power to relieve the defendant from the effects of the expiration of the time for appeal from the judgment if the following conditions are fulfilled –

a) the defendant, without any fault on his part, did not have knowledge of the document in sufficient time to defend, or knowledge of the judgment in sufficient time to appeal, and

b) the defendant has disclosed a prima facie defence to the action on the merits.

An application for relief may be filed only within a reasonable time after the defendant has knowledge of the judgment.

Each Contracting State may declare that the application will not be entertained if it is filed after the expiration of a time to be stated in the declaration, but which shall in no case be less than one year following the date of the judgment.

This Article shall not apply to judgments concerning status or capacity of persons.

Chapter II – EXTRAJUDICIAL DOCUMENTS

Article 17

Extrajudicial documents emanating from authorities and judicial officers of a Contracting State may be transmitted for the purpose of service in another Contracting State by the methods and under the provisions of the present Convention.

Chapter III – GENERAL CLAUSES

Article 18

Each Contracting State may designate other authorities in addition to the Central Authority and shall determine the extent of their competence.

The applicant shall, however, in all cases, have the right to address a request directly to the Central Authority.

Federal States shall be free to designate more than one Central Authority.

Article 19

To the extent that the internal law of a Contracting State permits methods of transmission, other than those provided for in the preceding Articles, of documents coming from abroad, for service within its territory, the present Convention shall not affect such provisions.

Article 20

The present Convention shall not prevent an agreement between any two or more Contracting States to dispense with –

a) the necessity for duplicate copies of transmitted documents as required by the second paragraph of Article 3,

b) the language requirements of the third paragraph of Article 5 and Article 7,

c) the provisions of the fourth paragraph of Article 5,

d) the provisions of the second paragraph of Article 12.

Article 21

Each Contracting State shall, at the time of the deposit of its instrument of ratification or accession, or at a later date, inform the Ministry of Foreign Affairs of the Netherlands of the following –

a) the designation of authorities, pursuant to Articles 2 and 18,

b) the designation of the authority competent to complete the certificate pursuant to Article 6,

c) the designation of the authority competent to receive documents transmitted by consular channels, pursuant to Article 9.

Each Contracting State shall similarly inform the Ministry, where appropriate, of –

a) opposition to the use of methods of transmission pursuant to Articles 8 and 10,

b) declarations pursuant to the second paragraph of Article 15 and the third paragraph of Article 16,

c) all modifications of the above designations, oppositions and declarations.

Article 22

Where Parties to the present Convention are also Parties to one or both of the Conventions on civil procedure signed at The Hague on 17th July 1905, and on 1st March 1954, this Convention shall replace as between them Articles 1 to 7 of the earlier Conventions.

Article 23

The present Convention shall not affect the application of Article 23 of the Convention on civil procedure signed at The Hague on 17th July 1905, or of Article 24 of the Convention on civil procedure signed at The Hague on 1st March 1954.

These Articles shall, however, apply only if methods of communication, identical to those provided for in these Conventions, are used.

Article 24

Supplementary agreements between Parties to the Conventions of 1905 and 1954 shall be considered as equally applicable to the present Convention, unless the Parties have otherwise agreed.

Article 25

Without prejudice to the provisions of Articles 22 and 24, the present Convention shall not derogate from Conventions containing provisions on the matters governed by this Convention to which the Contracting States are, or shall become, Parties.

Article 26

The present Convention shall be open for signature by the States represented at the Tenth Session of the Hague Conference on Private International Law.

It shall be ratified, and the instruments of ratification shall be deposited with the Ministry of Foreign Affairs of the Netherlands.

Article 27

The present Convention shall enter into force on the sixtieth day after the deposit of the third instrument of ratification referred to in the second paragraph of Article 26.

The Convention shall enter into force for each signatory State which ratifies subsequently on the sixtieth day after the deposit of its instrument of ratification.

Article 28

Any State not represented at the Tenth Session of the Hague Conference on Private International Law may accede to the present Convention after it has entered into force in accordance with the first paragraph of Article 27. The instrument of accession shall be deposited with the Ministry of Foreign Affairs of the Netherlands.

The Convention shall enter into force for such a State in the absence of any objection from a State, which has ratified the Convention before such deposit, notified to the Ministry of Foreign Affairs of the Netherlands within a period of six months after the date on which the said Ministry has notified it of such accession.

In the absence of any such objection, the Convention shall enter into force for the acceding State on the first day of the month following the expiration of the last of the periods referred to in the preceding paragraph.

Article 29

Any State may, at the time of signature, ratification or accession, declare that the present Convention shall extend to all the territories for the international relations of which it is responsible, or to one or more of them. Such a declaration shall take effect on the date of entry into force of the Convention for the State concerned.

At any time thereafter, such extensions shall be notified to the Ministry of Foreign Affairs of the Netherlands.

The Convention shall enter into force for the territories mentioned in such an extension on the sixtieth day after the notification referred to in the preceding paragraph.

Article 30

The present Convention shall remain in force for five years from the date of its entry into force in accordance with the first paragraph of Article 27, even for States which have ratified it or acceded to it subsequently.

If there has been no denunciation, it shall be renewed tacitly every five years.

Any denunciation shall be notified to the Ministry of Foreign Affairs of the Netherlands at least six months before the end of the five year period.

It may be limited to certain of the territories to which the Convention applies.

The denunciation shall have effect only as regards the State which has notified it. The Convention shall remain in force for the other Contracting States.

Article 31

The Ministry of Foreign Affairs of the Netherlands shall give notice to the States referred to in Article 26, and to the States which have acceded in accordance with Article 28, of the following –

a) the signatures and ratifications referred to in Article 26;

b) the date on which the present Convention enters into force in accordance with the first paragraph of Article 27;

c) the accessions referred to in Article 28 and the dates on which they take effect;

d) the extensions referred to in Article 29 and the dates on which they take effect;

e) the designations, oppositions and declarations referred to in Article 21;

f) the denunciations referred to in the third paragraph of Article 30.

In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed the present Convention.

Done at The Hague, on the 15th day of November, 1965, in the English and French languages, both texts being equally authentic, in a single copy which shall be deposited in the archives of the Government of the Netherlands, and of which a certified copy shall be sent, through the diplomatic channel, to each of the States represented at the Tenth Session of the Hague Conference on Private International Law.

Forms (request and certificate) summary of the document to be served (annexes provided for Articles 3, 5, 6 and 7).

FORMS (REQUEST AND CERTIFICATE)SUMMARY OF THE DOCUMENT TO BE SERVED

(annexes provided for articles 3, 5, 6 and 7)

ANNEX TO THE CONVENTION

Forms

REQUEST FOR SERVICE ABROAD OF JUDICIAL OR EXTRAJUDICIAL DOCUMENTS

Convention on the Service Abroad of Judicial and Extrajudicial Documents in Civil or Commercial Matters, signed at The Hague, the 15th of November 1965.

Identity and address of Address of receiving authority

the applicant

The undersigned applicant has the honour to transmit – in duplicate – the documents listed below and, in conformity with Article 5 of the above-mentioned Convention, requests prompt service of one copy thereof on the addressee, i.e,

(identity and address)

…………………………………………………………………………………………………….

a) in accordance with the provisions of sub-paragraph (a) of the first paragraph of Article 5 of the Convention*.

b) in accordance with the following particular method (sub-paragraph (b) of the first paragraph of Article 5)*:

…………………………………………………………………………………………………….

c) by delivery to the addressee, if he accepts it voluntarily (second paragraph of Article 5)*.

The authority is requested to return or to have returned to the applicant a copy of the documents – and of the annexes* – with a certificate as provided on the reverse side.

List of documents

…………………………………………………………………………………………………….

Done at..........., the........

Signature and/or stamp.

* Delete if inappropriate.

Reverse of the request

CERTIFICATE

The undersigned authority has the honour to certify, in conformity with Article 6 of the Convention,

1) that the document has been served*

– the (date) ……………………………………………………………………………………..

– at (place, street, number) …………………………………………………………………….

– in one of the following methods authorised by Article 5:

a) in accordance with the provisions of sub-paragraph (a) of the first paragraph of Article 5 of the Convention*.

b) in accordance with the following particular method*::

…………………………………………………………………………………………………….

c) by delivery to the addressee, who accepted it voluntarily*.

The documents referred to in the request have been delivered to:

– (identity and description of person) ……………………………………………………………

…………………………………………………………………………………………………….

– relationship to the addressee (family, business or other):

…………………………………………………………………………………………………….

2) that the document has not been served, by reason of the following facts*:

…………………………………………………………………………………………………….

In conformity with the second paragraph of Article 12 of the Convention, the applicant is requested to pay or reimburse the expenses detailed in the attached statement*.

Annexes

Documents returned:

…………………………………………………………………………………………………….

In appropriate cases, documents establishing the service:

…………………………………………………………………………………………………….

Done at..........., the.......

Signature and/or stamp.

* Delete if inappropriate.

SUMMARY OF THE DOCUMENT TO BE SERVED

______________________________________________

Convention on the Service Abroad of Judicial and

Extrajudicial Documents in Civil or Commercial Matters,

signed at The Hague, the 15th of November 1965.

(Article 5, fourth paragraph)

Name and address of the requesting authority:

…………………………………………………………………………………………………….

Particulars of the parties*:

…………………………………………………………………………………………………….

JUDICIAL DOCUMENT**

Nature and purpose of the document:

…………………………………………………………………………………………………….

Nature and purpose of the proceedings and, where appropriate, the amount in dispute:

…………………………………………………………………………………………………….

Date and place for entering appearance**:

…………………………………………………………………………………………………….

Court which has given judgment**:

…………………………………………………………………………………………………….

Date of judgment**:

…………………………………………………………………………………………………….

Time-limits stated in the document**:

…………………………………………………………………………………………………….

EXTRAJUDICIAL DOCUMENT**

Nature and purpose of the document:

…………………………………………………………………………………………………….

Time-limits stated in the document**:

…………………………………………………………………………………………………….

* If appropriate, identity and address of the person interested in the transmission of the document.

** Delete if inappropriate.

Članak 3.

Prilikom polaganja isprave o potvrđivanju Konvencije iz članka 1. ovoga Zakona Republika Hrvatska će dostaviti sljedeće izjave:

IZJAVU

vezanu uz članak 2. Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima

Republika Hrvatska izjavljuje da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske središnje tijelo za zaprimanje zamolnica za dostavu sudskih dokumenata koji se upućuju iz drugih država ugovornica.

IZJAVU

vezanu uz članak 5. Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima

Republika Hrvatska izjavljuje da dokumenti koji se dostavljaju u smislu članka 5. stavka 1. trebaju biti popraćeni prijevodom na hrvatski jezik.

IZJAVU

vezanu uz članak 6. Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima

Republika Hrvatska izjavljuje da su općinski sudovi prema prebivalištu, boravištu, odnosno sjedištu adresata dokumenta nadležni za ispunjavanje potvrde o primitku dokumenata.

IZJAVU

vezanu uz članak 8. Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima

Republika Hrvatska izjavljuje da se protivi neposrednoj dostavi sudskih dokumenata osobama na svom državnom području putem stranih diplomatskih ili konzularnih predstavnika, osim ako se dokument dostavlja državljanima države iz koje dokument potječe.

IZJAVU

vezanu uz članak 9. Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima

Republika Hrvatska izjavljuje da se dokumenti dostavljeni u skladu s člankom 9. Konvencije prosljeđuju Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske radi dostave strankama.

IZJAVU

vezanu uz članak 10. Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima

Republika Hrvatska izjavljuje da se protivi načinu dostave predviđenom u članku 10. Konvencije.

IZJAVU

vezanu uz članak 15. Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima

Republika Hrvatska izjavljuje da hrvatski sudovi mogu donijeti presudu ako su ispunjeni svi uvjeti predviđeni u stavku 2. članku 15. Konvencije.

IZJAVU

vezanu uz članak 16. Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima

Republika Hrvatska izjavljuje da zahtjevi za povrat u prijašnje stanje predviđeni u članku 16. Konvencije neće biti dopušteni ako su podneseni nakon isteka roka od godinu dana od datuma donošenja presude.

Članak 4.

Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove pravosuđa.

Članak 5.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Konvencija iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi u odnosu na Republiku Hrvatsku te će se podatak o njezinom stupanju na snagu objaviti naknadno, u skladu s člankom 30. stavkom 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 6.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 720-02/05-01/01

Zagreb, 6. listopada 2005.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Vladimir Šeks, v. r.

Ostalo, NN 10/2005-102

Više

Dio NN: Međunarodni

Vrsta dokumenta: Ostalo

Izdanje: NN 10/2005

Broj dokumenta u izdanju: 102

Donositelj:Hrvatski sabor

Datum tiskanog izdanja: 27.10.2005.

ELI: /eli/medunarodni/2005/10/102

Zakon o potvrđivanju Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima

NN 10/2005 (27.10.2005.), Zakon o potvrđivanju Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima

HRVATSKI SABOR

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O DOSTAVI U INOZEMSTVO SUDSKIH I IZVANSUDSKIH DOKUMENATA U GRAĐANSKIM ILI TRGOVAČKIM STVARIMA

ZAKON

O POTVRĐIVANJU KONVENCIJE O DOSTAVI U INOZEMSTVO SUDSKIH I IZVANSUDSKIH DOKUMENATA U GRAĐANSKIM ILI TRGOVAČKIM STVARIMA

KONVENCIJA O DOSTAVI U INOZEMSTVO SUDSKIH I IZVANSUDSKIH DOKUMENATA U GRAĐANSKIM ILI TRGOVAČKIM STVARIMA

OBRASCI (ZAMOLNICA I POTVRDA)SAŽETAK DOKUMENTA KOJI SE DOSTAVLJA(prilozi predviđeni člancima 3., 5., 6. i 7.)

CONVENTION ON THE SERVICE ABROAD OF JUDICIAL AND EXTRAJUDICIAL DOCUMENTS IN CIVIL OR COMMERCIAL MATTERS

SUMMARY OF THE DOCUMENT TO BE SERVED

Opći uvjeti korištenja

Zaštita privatnosti