HRVATSKI SABOR

113

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA O SOCIJALNOM OSIGURANJU IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE MAĐARSKE

Proglašava Zakon o potvrđivanju ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Republike Mađarske, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 29. studenoga 2005. godine.

Broj: 01-081-05-3530/2

Zagreb, 2. prosinca 2005.

Predsjednik

Republike Hrvatske

Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA O SOCIJALNOM OSIGURANJU IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE MAĐARSKE

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Republike Mađarske potpisan u Budimpešti 8. veljače 2005. u izvorniku na hrvatskom i mađarskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR O SOCIJALNOM OSIGURANJU IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I REPUBLIKE MAĐARSKE

Republika Hrvatska i Republika Mađarska (u daljnjem tekstu: ugovorne stranke) radi uređivanja međusobnih odnosa na području socijalnog osiguranja, dogovorile su sljedeće:

ODJELJAK I.

Opće odredbe

Članak 1.

Značenja izraza

(1)       U ovom Ugovoru znače izrazi:

                        15.       »Hrvatska«

                                   –          Republiku Hrvatsku,

                                   »Mađarska«

                                   –          Republiku Mađarsku,

                        2.         »državljanin«

                                   –          u odnosu na Hrvatsku, hrvatskog državljanina,

                                   –          u odnosu na Mađarsku, mađarskog državljanina,

                        3.         »pravni propisi«

                                   –          zakone i ostale opće pravne akte koji se odnose na grane socijalnog osiguranja navedene u članku 2. stavku 1. ovoga Ugovora,

                        4.         »nadležno tijelo«

                                   –          ministarstva, ministri ili druga nadležna tijela odgovorna za primjenu pravnih propisa navedenih u članku 2. stavku 1. ovoga Ugovora,

                        5.         »nositelj«

                                   –          instituciju zaduženu za provedbu pravnih propisa navedenih u članku 2. stavku 1. ovoga Ugovora,

                        6.         »nadležni nositelj«

                                   –          nositelja kod kojega je osoba osigurana u času podnošenja zahtjeva za davanja ili kod kojega ima pravo na davanje ili bi ga imala da boravi na području ugovorne stranke u kojoj je posljednji put bila osigurana,

                        7.         »tijela za vezu«

                                   –          institucije koje će nadležna tijela imenovati za održavanje uzajamne veze radi provedbe ovoga Ugovora,

                        8.         »osiguranik«

                                   – osobu osiguranu prema pravnim propisima navedenim u članku 2. ovoga Ugovora,

                        9.         »članovi obitelji«

                                   –          osobe određene ili priznate kao članovi obitelji, prema hrvatskim pravnim propisima, odnosno, osobe koje su određene ili priznate kao bliski pripadnici obitelji, prema mađarskim pravnim propisima,

                        10.       »prebivalište«

                                   – mjesto na području jedne ugovorne stranke u koje se osoba naseli s namjerom da u njemu stalno živi i u kojem je prijavljena u skladu s odgovarajućim pravnim propisima te ugovorne stranke,

                        11.       »boravak«

                                   –          mjesto na području jedne ugovorne stranke na kojem se osoba privremeno zadržava ili boravi,

                        12.       »razdoblja osiguranja«

                                   –          razdoblja plaćenih doprinosa, razdoblja zaposlenja kao i posebna razdoblja koja su priznata, prema pravnim propisima ugovorne stranke,

                        13.       »davanje u naravi«

                                   – zdravstvenu zaštitu, odnosno zdravstvene usluge koje se pružaju u okviru obveznoga zdravstvenog osiguranja, prema pravnim propisima navedenim u članku 2. ovoga Ugovora,

                        14.       »novčano davanje«

                                   – svako novčano davanje iz mirovinskog i invalidskog i zdravstvenog osiguranja, uključujući sve dodatke, doplatke i povećanja, prema pravnim propisima u članku 2. ovoga Ugovora,

                        15.       »davanja za nezaposlenost«

                                   – u Hrvatskoj: novčana naknada za nezaposlenost,

                                   – u Mađarskoj: naknada za nezaposlenost.

(2)       U ovom Ugovoru ostali izrazi imaju značenje koje im pripada, prema pravnim propisima ugovornih stranaka.

Članak 2.

Pravni propisi na koje se Ugovor odnosi

(1)       Ovaj se Ugovor odnosi na pravne propise:

            u Hrvatskoj o:

            1.                     obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti,

            2.                     obveznom mirovinskom i invalidskom osiguranju,

            3.                     davanjima za nezaposlenost,

            u Mađarskoj o:

            1.                     davanjima javnog osiguranja u naravi te novčanim        davanjima kao i njihovom pokriću:

                                   a) davanjima u slučaju bolesti i majčinstva,

                                   b) davanjima za slučaj nesreće,

                                   c) mirovinskim davanjima,

            2.                     davanjima za slučaj nezaposlenosti.

(2) Ovaj se Ugovor odnosi i na sve pravne propise koji obuhvaćaju, mijenjaju ili dopunjavaju pravne propise navedene u stavku 1. ovoga članka.

(3) Ovaj se Ugovor također odnosi na pravne propise jedne ugovorne stranke kojima se proširuju postojeći sustavi osiguranja iz stavka 1. ovoga članka na nove kategorije osiguranika ili kojima se utvrđuju novi sustavi ili grane socijalnog osiguranja, pod uvjetom da nadležno tijelo te ugovorne stranke izvijesti o tome nadležno tijelo druge ugovorne stranke. Ako nadležno tijelo druge ugovorne stranke u roku od tri mjeseca, od dana primitka obavijesti, ne izjavi svoje protivljenje, smatra se da je druga ugovorna stranka suglasna s proširenjem Ugovora na navedene pravne propise prve ugovorne stranke.

Članak 3.

Osobe na koje se Ugovor primjenjuje

(1) Ovaj se Ugovor primjenjuje na osobe na koje se primjenjuju ili su se primjenjivali pravni propisi jedne ili obiju ugovorih stranka, navedeni u članku 2. ovoga Ugovora.

(2) Ugovor se također odnosi na članove obitelji osoba iz stavka 1. ovoga članka, ako njihova prava potječu od prava osoba iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 4.

Jednakost državljana

(1) Ne određuje li ovaj Ugovor drukčije, pri primjeni pravnih propisa jedne ugovorne stranke, s njenim državljanima izjednačeni su državljani druge ugovorne stranke.

(2) Stavak 1. ovoga članka ne dira u:

a) pravne propise obiju ugovornih stranka o sudjelovanju osiguranika i poslodavaca u tijelima nositelja i saveza,

b) odredbe o reguliranju tereta osiguranja u međudržavnim ugovorima ugovornih stranaka s trećim državama,

c) pravne propise ugovornih stranaka o osiguranju osoba zaposlenih u službenim predstavništvima jedne od ugovornih stranaka u trećim državama ili pri članovima takvih predstavništava.

(3) Ispunjavajući obveze koje proizlaze iz članstva u Europskoj uniji, Mađarska će tijekom primjene ovoga Ugovora, postupati prema državljanima Europske unije, koji koriste pravo slobodnog kretanja namijenjenoga gospodarskoj djelatnosti, jednako kao prema mađarskim državljanima. Ugovorne stranke će u tu svrhu surađivati.

Članak 5.

Izjednačenost područja

(1) Ne određuje li ovaj Ugovor drukčije, mirovine i druga novčana davanja, s izuzetkom davanja za slučaj nezaposlenosti, na koja postoji pravo prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, ne smiju se smanjivati, mijenjati, stavljati u mirovanje, oduzeti ili plijeniti zato što korisnik prebiva na području druge ugovorne stranke.

(2) Državljanima druge ugovorne stranke, koji imaju prebivalište u trećoj državi, davanja u novcu, prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga Ugovora, isplaćivat će prva ugovorna stranka pod istim uvjetima kao i svojim državljanima koji tako prebivaju.

(3) Stavak 1. ovoga članka ne vrijedi za davanja koja se odobravaju ovisno o imovinskim prilikama, odnosno prihodima korisnika.

ODJELJAK II.

Odredbe o pravnim propisima koji se primjenjuju

Članak 6.

Opće pravilo osiguranja

Ne određuje li članak 7., 8. i 9. ovoga Ugovora drukčije, obveza osiguranja osobe koja obavlja neku djelatnost utvrđuje se prema pravnim propisima ugovorne stranke na čijem se području ta djelatnost obavlja. Za obavljanje nesamostalne djelatnosti to vrijedi i onda ako je prebivalište zaposlenika ili sjedište poslodavca na području druge ugovorne stranke.

Članak 7.

Posebne odredbe

(1) Ako poslodavac sa sjedištem u jednoj ugovornoj stranci pošalje svog zaposlenika da obavlja poslove u drugoj ugovornoj stranci, taj je zaposlenik osiguran prema pravnim propisima prve ugovorne stranke, ako obavljanje njegove djelatnosti na području druge ugovorne stranke vremenski ne potraje duže od 24 mjeseca. Ako se obavljanje takve djelatnosti mora produžiti za razdoblje duže od predviđena 24 mjeseca, primjena pravnih propisa ugovorne stranke u kojoj poslodavac ima sjedište moći će se iznimno, na zajednički zahtjev zaposlenika i poslodavca, produžiti za još 24 mjeseca, uz pristanak nadležnog tijela, odnosno institucije koju ono ovlasti, ugovorne stranke u kojoj se djelatnost obavlja.

(2) Ako osoba koja obavlja samostalnu djelatnost na području jedne ugovorne stranke ode na područje druge ugovorne stranke radi privremenog obavljanja te djelatnosti, na nju se najduže 12 mjeseci, nakon njenog odlaska, primjenjuju pravni propisi prve ugovorne stranke, kao da obavlja djelatnost na njenom području.

(3) Na putujuće osoblje poslodavca, koji se bavi zračnim, cestovnim ili željezničkim prometom, primjenjuju se isključivo pravni propisi ugovorne stranke na čijem je području sjedište poslodavca.

(4) Na osobe zaposlene na brodu, koji plovi pod zastavom jedne od ugovornih stranaka, primjenjuju se pravni propisi ugovorne stranke pod čijom zastavom brod plovi.

(5) Na osobe koje nisu navedene u stavku 4. ovoga članka, a obavljaju poslove utovara i istovara, popravka ili nadzora broda dok se on nalazi u luci druge ugovorne stranke, primjenjuju se pravni propisi ugovorne stranke kojoj pripada luka.

(6) Osobe zaposlene u državnim ili javnim službama, službeni predstavnici i s njima izjednačene osobe jedne ugovorne stranke, koje se zbog obavljanja svoje djelatnosti upućuju na područje druge ugovorne stranke, ostaju, kao i članovi njihovih obitelji, osigurani prema pravnim propisima ugovorne stranke koja ih šalje.

Članak 8.

Članovi diplomatskih misija i konzularnih ureda

U odnosu na primjenu zakonodavstva navedenog u članku 2., ovaj Ugovor neće utjecati na primjenu odredaba Bečke konvencije o diplomatskim odnosima od 18. travnja 1961. i Bečke konvencije o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963.

Članak 9.

Iznimke

Nadležna tijela ugovornih stranka, odnosno institucije koje ona ovlaste, mogu dogovorno produžiti rokove, te utvrditi i druge iznimke osim onih navedenih u članku 7. ovoga Ugovora.

ODJELJAK III.

Posebne odredbe

POGLAVLJE 1.

Zdravstveno osiguranje

Članak 10.

Zbrajanje razdoblja osiguranja

Za stjecanje, očuvanje i ponovno uspostavljanje prava na davanja iz zdravstvenog osiguranja zbrajaju se razdoblja osiguranja koja se uzimaju u obzir prema pravnim propisima obiju ugovornih stranka, ako se ne odnose na isto razdoblje.

Članak 11.

Davanja u naravi

(1) Osiguranik, zdravstveno osiguran kod nadležnog nositelja jedne ugovorne stranke ima pravo na hitne zdravstvene usluge za vrijeme privremenog boravka na području druge ugovorne stranke.

(2) U slučaju kada je osigurani slučaj već nastao, osiguranik mora, prije privremene promjene boravka, pribaviti suglasnost nadležnog nositelja. Suglasnost se može uskratiti zbog zdravstvenog stanja osiguranika. Nadležni nositelj može dati suglasnost i naknadno ako ju osiguranik iz objektivnih razloga nije prethodno zatražio.

(3) Davanja u naravi iz stavka 1. i 2. ovoga članka osiguraniku pruža nositelj u mjestu boravka na teret nadležnog nositelja. Postojanje prava određuje se prema pravnim propisima nadležnog nositelja, a opseg, vrsta i način pružanja davanja u naravi, prema pravnim propisima nositelja u mjestu boravka.

(4) Odredbe ovoga članka primjenjuju se i na članove obitelji osiguranika.

Članak 12.

Ostvarivanje prava izaslanih zaposlenika

(1) Osobe iz članka 7. stavka 1., 2., 3., 4. i 6., članka 8. i članka 9. ovoga Ugovora davanja u naravi ostvaruju od nositelja mjesta boravka u skladu s njegovim pravnim propisima, a na teret nadležnog nositelja.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka, uz suglasnost nadležnog nositelja, primjenjuje se i na članove obitelji koji borave s osiguranikom na području druge ugovorne stranke.

Članak 13.

Ostvarivanje prava umirovljenika

(1) Korisnik mirovine iz mirovinskog osiguranja obiju ugovornih stranaka ima pravo na davanja u naravi, prema pravnim propisima one ugovorne stranke u kojoj ima prebivalište.

(2) Korisnik mirovine iz mirovinsko osiguranja samo jedne ugovorne stranke, a koji ima prebivalište na području druge ugovorne stranke, ima pravo na davanje u naravi od nositelja mjesta prebivališta, a na teret nadležnog nositelja.

(3) Stavak 1. i 2. ovoga članka odnosi se i na članove obitelji korisnika mirovine.

(4) Odredbe ovoga članka se ne primjenjuju sve dok je dotična osoba radi ostvarivanja prihoda zdravstveno osigurana, prema pravnim propisima jedne od ugovornih stranaka.

Članak 14.

Ostvarivanje prava članova obitelji

Članovi obitelji osiguranika, osiguranog prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, koji imaju prebivalište u drugoj ugovornoj stranci, koriste davanja u naravi koja pruža nositelj mjesta prebivališta, prema pravnim propisima koje on primjenjuje, a na teret nadležnog nositelja.

Članak 15.

Odobrenje davanja veće vrijednosti

Za odobrenje proteza i drugih davanja u naravi veće vrijednosti primjenom članka 11., 12., članka 13. stavka 2. i 3. i članka 14. ovoga Ugovora, potrebna je prethodna suglasnost nadležnog nositelja. Suglasnost nije potrebna ako davanje nije moguće odgoditi bez ugrožavanja života ili zdravlja dotične osobe ili ako se troškovi tih davanja nadoknađuju u paušalnim svotama prema članku 17. stavku 2. ovoga Ugovora.

Članak 16.

Nositelj u mjestu prebivališta ili boravka

Davanje u naravi u svezi s člankom 11. – 15. ovoga Ugovora, dužan je pružiti nositelj u mjestu prebivališta ili boravka.

Članak 17.

Nadoknađivanje troškova

(1) Davanja koja je nositelj jedne ugovorne stranke pružio na teret nadležnog nositelja druge ugovorne stranke, na osnovi odredaba ovoga poglavlja, nadoknađuju se na osnovi stvarnih troškova.

(2) Tijela za vezu mogu, umjesto obračuna stvarnih troškova, ugovoriti paušalnu nadoknadu troškova za pojedine kategorije osiguranika.

POGLAVLJE 2.

Invalidske, starosne i obiteljske mirovine

Članak 18.

Zbrajanje razdoblja osiguranja

(1) Ako nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na davanja, predviđeni pravnim propisima jedne ugovorne stranke, isključivo na osnovi razdoblja osiguranja ostvarenih prema pravnim popisima te ugovorne stranke, nadležni će nositelj uračunati razdoblja osiguranja, ostvarena prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, kao da su ostvarena prema pravnim popisima prve ugovorne stranke, pod uvjetom da se ta razdoblja ne poklapaju.

(2) Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke podređuju odobrenje pojedinih davanja uvjetu da su razdoblja osiguranja navršena u djelatnosti koja podliježe posebnom sustavu ili ako pružanje davanja ovisi o ostvarenom razdoblju osiguranja u određenom zanimanju ili djelatnosti, radi određivanja prava na davanja, zbrajaju se samo razdoblja navršena u odgovarajućem sustavu druge ugovorne stranke, odnosno razdoblja navršena u istoj djelatnosti ili zanimanju, ako u drugoj ugovornoj stranci ne postoji poseban sustav za istu djelatnosti ili zanimanje. Ako zbroj ovih razdoblja osiguranja ne omogućava stjecanje prava na davanja u posebnom sustavu, uračunata će se razdoblja uzeti u obzir za stjecanje prava na davanja u općem sustavu osiguranja.

(3) Ako i pored primjene navedenih odredaba pod stavkom 1. i 2. ovoga članka, nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na davanja, nadležni nositelj uzima u obzir i razdoblja osiguranja navršena u trećim državama koje su za obje ugovorne stranke vezane odvojenim ugovorima o socijalnom osiguranju u kojima se predviđa zbrajanje razdoblja osiguranja. Ako je samo jedna ugovorna stranka povezana ugovorom s trećom državom, tada ta ugovorna stranka uzima u obzir i razdoblja osiguranja koja su njezini državljani ostvarili u trećoj državi, ako ugovorom s tom trećom državom nije drukčije određeno.

(4) Razdoblja osiguranja iz ovoga članka uzimaju se u obzir u stvarnom trajanju u skladu s pravnim propisima ugovornih stranaka.

Članak 19.

Samostalna mirovina

Ako su ispunjeni uvjeti predviđeni pravnim propisima jedne ugovorne stranke za stjecanje prava na davanja bez potrebe zbrajanja razdoblja osiguranja, nadležni nositelj te ugovorne stranke utvrđuje svotu davanja obračunatu isključivo na osnovi razdoblja osiguranja navršenih unutar pravnih propisa koje on primjenjuje. Ova odredba primjenjuje se i u slučaju kada osiguranik prema pravnim propisima druge ugovorne stranke ima pravo na davanja prema članku 18. ovoga Ugovora, obračunata prema članku 20. ovoga Ugovora.

Članak 20.

Obračun razmjernog dijela davanja

Ako prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, pravo na davanje postoji samo uz primjenu članka 18. ovoga Ugovora, nadležni nositelj te ugovorne stranke utvrđuje davanje isključivo na osnovi razdoblja osiguranja koja se uzimaju u obzir prema pravnim propisima koji se primjenjuju. Ako davanje nije moguće odrediti na način iz prethodne rečenice, davanje se određuje na sljedeći način:

1. nadležni nositelj najprije utvrđuje teorijsku svotu davanja na koju bi osiguranik imao pravo kada bi sva zbrojena razdoblja osiguranja bila navršena unutar pravnih propisa koje on primjenjuje. Svota davanja koja ne zavisi od dužine mirovinskog staža, uzima se također kao teorijska svota,

2. zatim, nadležni nositelj utvrđuje stvarnu svotu davanja na koju osiguranik ima pravo, tako da teorijsku svotu iz točke 1. ovoga članka svodi na odnos između razdoblja osiguranja navršenih prema pravnim propisima koje on primjenjuje i ukupno zbrojenih razdoblja osiguranja,

3. ako je ukupno trajanje razdoblja osiguranja, zbrojenih prema članku 18., duže od najdužega trajanja razdoblja propisanog pravnim propisima jedne ugovorne stranke za izračunavanje najveće svote davanja, nadležni nositelj za izračunavanje davanja prema točkama 1. i 2. ovoga članka uzima u obzir to najduže trajanje, umjesto ukupno zbrojenih razdoblja.

Članak 21.

Osnovica za obračun davanja

Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke predviđaju izračunavanje davanja prema prihodu, odnosno prema uplaćenom doprinosu, nadležni nositelj te ugovorne stranke uzima u obzir isključivo ostvareni prihod, odnosno uplaćene doprinose prema pravnim propisima koje on primjenjuje.

Članak 22.

Razdoblje obveznog osiguranja kraće od 365 dana

Ako ukupno trajanje razdoblja obveznog osiguranja, navršeno prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, ne ispunjava bar 365 dana i ako, uzimajući u obzir samo ta razdoblja, ne proizlazi nikakvo pravo na davanja, nositelj te ugovorne stranke nije dužan pružiti davanja za ta razdoblja. Ova će razdoblja osiguranja uzeti u obzir nadležni nositelj druge ugovorne stranke kako zbog stjecanja prava na davanja u smislu pravnih propisa te ugovorne stranke, tako i za njihovo obračunavanje, kao da je to razdoblje navršeno prema njezinim pravnim propisima.

Članak 23.

Neistodobno određivanje davanja

(1) Ako nisu istodobno ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na davanja, prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, pravo na davanje određuje svaka ugovorna stranka posebno, u vrijeme kada su ispunjeni uvjeti prema njezinim pravnim propisima.

(2) Kasnije stečeno davanje, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, nema utjecaja na prije utvrđeno davanje, prema pravnim propisima prve ugovorne stranke.

Članak 24.

Uvažavanje činjenica

Ako prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, razdoblje osiguranja ili određeno činjenično stanje produžava razdoblje u kojem, da bi se ostvarilo pravo na davanje, mora biti navršeno određeno razdoblje osiguranja, to se razdoblje produžava odgovarajućim razdobljem osiguranja, odnosno postojanjem određenoga činjeničnog stanja (korištenje mirovine, davanja za slučaj bolesti, majčinstva, nesreće na poslu, nezaposlenosti i dr.) u drugoj ugovornoj stranci.

Članak 25.

Obiteljska mirovina

Odredbe članka 18. – 24. ovoga Ugovora odgovarajuće se primjenjuju i u slučaju ostvarivanja prava na mirovinu članova obitelji.

POGLAVLJE 3.

Nesreća na poslu i profesionalne bolesti

Članak 26.

Zdravstvena zaštita

(1) Osoba koja zbog nesreće na poslu ili profesionalne bolesti ima pravo na davanja u naravi, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, a boravi ili prebiva na području druge ugovorne stranke, ima pravo na davanja u naravi na teret nadležnog nositelja od nositelja u mjestu boravka ili prebivalištu, prema pravnim propisima koji za tog nositelja vrijede, kao da je dotična osoba osigurana kod njega. Jednako vrijedi članak 15. ovoga Ugovora.

(2) Za nadoknađivanje troškova iz stavka 1. ovoga članka jednako vrijedi članak 17. ovoga Ugovora.

Članak 27.

Prijašnje nesreće na poslu

Ako pravni propisi jedne ugovorne stranke propisuju da se za procjenu stupnja nesposobnosti ili tjelesnog oštećenja uzimaju u obzir prijašnje nesreće na poslu i profesionalne bolesti, uzet će u obzir i nesreće na poslu i profesionalne bolesti koje su nastale prije, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

Članak 28.

Nesreća na putu

Ako osoba koja prebiva na području jedne ugovorne stranke i na osnovi pripisanog ugovora o radu putuje u drugu ugovornu stranku radi stupanja na posao i na najkraćem putu bez prekida do mjesta rada doživi nesreću, naknadu za tu nesreću isplaćuje nositelj te ugovorne stranke, u skladu s pravnim propisima o osiguranju za slučaj nesreće na poslu. To vrijedi i za nesreću koju zaposlenik doživi pri povratku u državu prebivanja neposredno nakon isteka ugovora o radu na osnovi kojega je putovao u drugu ugovornu stranku.

Članak 29.

Davanja za profesionalne bolesti

(1) Istovrsna davanja za profesionalne bolesti, koja se nadoknađuju, prema pravnim propisima obiju ugovornih stranaka, padaju na teret nadležnog nositelja ugovorne stranke na čijem je području posljednji put obavljana djelatnost koja je utjecala na nastanak profesionalne bolesti.

(2) Ako je osiguranik, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, već ostvario davanje na temelju profesionalne bolesti, nositelj te ugovorne stranke je obvezan pružati davanja i u slučaju pogoršanja bolesti. Ako je, međutim, osiguranik nakon pružanja prava na davanje prema pravnim propisima prve ugovorne stranke, bio u drugoj ugovornoj stranci zaposlen na poslovima koji sadrže isti posebni rizik za koji je ostvareno davanje i ako je došlo do pogoršanja bolesti, davanja za to pogoršanje obveza su nositelja druge ugovorne stranke, s time da nositelj prve ugovorne stranke ostaje u obvezi pružanja prije odobrenog davanja. U navedenom slučaju nositelj druge ugovorne stranke odobrava davanje samo u visini razlike između davanja koje bi pripadalo nakon pogoršanja prema pravnim propisima koje on primjenjuje i davanja koje bi pripadalo prema tim pravnim propisima prije pogoršanja.

POGLAVLJE 4.

Nezaposlenost

Članak 30.

(1) Državljani ugovornih stranaka imaju pravo na davanja za nezaposlenost u onoj ugovornoj stranci čiji su državljani, neovisno o tome u kojoj su ugovornoj stranci bili osigurani prije nastupanja nezaposlenosti.

(2) Pri utvrđivanju davanja za nezaposlenost ugovorne će stranke uzeti u obzir ostvareno razdoblje osiguranja u drugoj ugovornoj stranci, uz izuzetke utvrđene u stavku 3. i 4. ovoga članka, kao da je ovo razdoblje osiguranja nezaposlena osoba ostvarila u svojoj državi, pod uvjetom da se prema pravnim propisima te države ovo razdoblje osiguranja smatra razdobljem za stjecanje prava.

(3) Na hrvatske državljane primjenjuje se stavak 2. ovoga članka pod uvjetom da su u Hrvatskoj bili osigurani najmanje 26 tjedana u posljednjih 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva.

(4) Uvjet minimalnog razdoblja od 26 tjedana, utvrđen u stavku 3. ovoga članka, ne vrijedi za nezaposlene osobe čije je zaposlenje bilo predviđeno na duži rok, ali je bez njihove krivnje okončano prije isteka 26 tjedana.

(5) Pri utvrđivanju davanja za nezaposlenost, prema mađarskim pravnim propisima, umjesto plaće ostvarene za vrijeme hrvatskih razdoblja osiguranja uzet će se u obzir mađarski prosjek odgovarajuće plaće istog ili sličnog radnog mjesta.

(6) Trajanje primanja davanja umanjuje se za ono razdoblje za koje je nezaposlena osoba u drugoj ugovornoj stranci, unutar posljednjih 12 mjeseci, prije podnošenja zahtjeva, već primala neki oblik davanja za nezaposlenost.

ODJELJAK IV.

Razne odredbe

Članak 31.

Obveze nadležnih tijela

(1) Način primjene ovoga Ugovora utvrdit će nadležna tijela (članak 1. stavak 1. točka 4. ovoga Ugovora) posebnim sporazumom koji će stupiti na snagu istodobno kada i ovaj Ugovor.

(2) Sporazumom iz stavka 1. ovoga članka nadležna tijela ustanovljuju tijela za vezu, radi lakše primjene Ugovora, osobito zbog uspostave jednostavnog i brzog povezivanja nositelja.

Članak 32.

Administrativna i pravna pomoć

(1)       Nadležna tijela će se međusobno izvještavati o:

1. poduzetim mjerama radi primjene ovoga Ugovora,

2. izmjenama pravnih propisa koje se odnose na primjenu ovoga Ugovora.

(2) Nadležna tijela, nositelji i tijela za vezu dviju ugovornih stranaka, obvezuju se na uzajamnu besplatnu pomoć i suradnju pri primjeni ovoga Ugovora.

(3) Liječničke preglede osoba, koje imaju prebivalište ili boravak na području druge ugovorne stranke, obavlja nositelj mjesta prebivališta ili boravka na zahtjev i na teret nadležnog nositelja. Troškovi liječničkih pregleda se ne nadoknađuju ako su obavljeni u interesu nositelja obiju ugovornih stranaka.

Članak 33.

Ovlasti diplomatskih misija i konzularnih ureda

Diplomatske misije i konzularni uredi jedne ugovorne stranke na području suvereniteta druge ugovorne stranke imaju pravo, na zahtjev korisnika, poduzimati radnje potrebne za osiguranje i očuvanje prava državljana prve ugovorne stranke, predviđenih ovim Ugovorom, bez dokazivanja punomoći. Ona mogu, u interesu državljana, predavati zahtjeve, izjave ili pravna sredstva.

Članak 34.

Oslobađanje od ovjere i plaćanja pristojbi

(1) Oslobađanje ili smanjenje pristojbi, predviđenih pravnim propisima jedne ugovorne stranke, za ostvarivanje prava iz članka 2. ovoga Ugovora, prema pravnim propisima te ugovorne stranke, vrijedi i za ostvarivanje prava iz istoga članka, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

(2) Isprave, dokumente i podneske bilo koje vrste, koje je potrebno priložiti radi primjene ovoga Ugovora, nije potrebno ovjeravati.

(3) Potvrde o izvornosti dokumenata, koje izdaju nadležna tijela, nadležni nositelji i tijela za vezu jedne ugovorne stranke, smatraju se važećim za nadležna tijela, nadležne nositelje i tijela za vezu druge ugovorne stranke.

Članak 35.

Priznavanje ovršnih odluka i isprava

(1) Ovršne odluke sudova, kao i ovršne isprave nositelja ili nadležnih tijela jedne ugovorne stranke o doprinosima i drugim potraživanjima iz socijalnog osiguranja, priznaju se i u drugoj ugovornoj stranci.

(2) Priznavanje odluka i isprava, spomenutih u stavku 1. ovoga članka, se može odbiti jedino ako se protivi javnom poretku (ordre public) one ugovorne stranke u kojoj bi se odluka ili isprava trebala priznati.

(3) Na osnovi ovršnih odluka i isprava, priznatih prema stavku 1. ovoga članaka, provodi se ovrha u drugoj ugovornoj stranci. Ovršni se postupak provodi prema pravnim propisima koji vrijede za ovrhu donijetih odgovarajućih odluka i isprava u onoj ugovornoj stranci na čijem se području ovrha provodi. Izvornik odluke ili isprave mora sadržavati potvrdu o njezinoj ovršnosti (klauzula ovršnosti).

(4) Uzajamna pomoć nositelja pri primjeni ovoga članka ne uključuje zastupanje u sudskom postupku.

Članak 36.

Naknada štete

(1) Ako osoba koja, prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, prima davanje zbog neke štete koja je nastala na području druge ugovorne stranke i ima prema njezinim pravnim propisima pravo na naknadu štete od treće osobe, tada pravo na naknadu štete prelazi na nositelja prve ugovorne stranke, prema pravnim propisima koji za njega vrijede.

(2) Ako pravo na naknadu štete zbog istovrsnih davanja iz istoga slučaja štete pripada nositelju jedne ugovorne stranke i nositelju druge ugovorne stranke, može treća osoba, ono pravo koje prema stavku 1. ovoga članka prelazi na oba nositelja, namiriti uplatom jednom ili drugom nositelju. U međusobnom odnosu nositelji su se dužni razmjerno namiriti, prema davanjima koja isplaćuju.

Članak 37.

Podnošenje zahtjeva

(1) Zahtjevi, izjave ili pravna sredstva, koja se primjenom ovoga Ugovora ili pravih propisa jedne ugovorne stranke podnose nadležnom tijelu, nositelju ili nekoj drugoj nadležnoj službi jedne ugovorne stranke, smatraju se zahtjevima, izjavama ili pravnim sredstvima podnesenim nadležnom tijelu, nositelju ili drugoj nadležnoj službi druge ugovorne stranke.

(2) Zahtjev za davanje, podnesen prema pravnim propisima jedne ugovorne stranke, smatra se također i zahtjevom za odgovarajuće davanje, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke, koje dolazi u obzir primjenom ovoga Ugovora. To ne vrijedi ako podnositelj zahtjeva izričito zahtijeva da se odgodi utvrđivanje prava na davanje, prema pravnim propisima druge ugovorne stranke.

(3) Zahtjevi, izjave ili pravna sredstva, koja se primjenom pravnih propisa jedne ugovorne stranke trebaju podnijeti u određenom roku nadležnom tijelu, nositelju ili drugoj nadležnoj službi te ugovorne stranke, mogu se u tom istom roku podnijeti odgovarajućem nadležnom tijelu, nositelju ili drugoj nadležnoj službi druge ugovorne stranke.

(4) Pri primjeni ovoga članka navedene službe odmah prosljeđuju zahtjeve, izjave ili pravna sredstva izravno ili putem tijela za vezu ugovornih stranaka, odgovarajućem nadležnom tijelu, nositelju ili drugoj nadležnoj službi druge ugovorne stranke.

Članak 38.

Održavanje odnosa i službeni jezici

(1) Nadležna tijela, nositelji i tijela za vezu dviju ugovornih stranaka, radi primjene ovoga Ugovora, uspostavljaju izravne međusobne odnose kao i s osobama koje sudjeluju u postupku ili s njihovim opunomoćenicima.

(2) Pri primjeni ovoga Ugovora upotrebljava se hrvatski ili mađarski jezik.

Članak 39.

Zaštita podataka

(1)Dostavljaju li se, na osnovi ovoga Ugovora, osobni podaci, uz poštivanje pravnih propisa koji se primjenjuju na području obje ugovorne stranke, vrijede sljedeće odredbe:

a) U svrhu provedbe ovoga Ugovora i pravnih propisa na koje se Ugovor odnosi dopušteno je dostavljati podatke nadležnim službama u ugovornoj stranci koja ih prima. Ugovorna stranka koja prima podatke smije ih u tu svrhu obrađivati i koristiti. Inače je prosljeđivanje podataka drugim službama dopušteno samo uz prethodnu suglasnost službe koja ih dostavlja, u skladu s domaćim pravnim propisima koji se na nju odnose.

b) Primatelj podataka izvješćuje službu koja ih dostavlja, na njen upit i u pojedinačnim slučajevima, u koju su svrhu i s kakvim su rezultatom dostavljeni podaci upotrijebljeni.

c) Služba koja dostavlja podatke obvezna je brinuti o točnosti dostavljenih podataka, kao i o tome jesu li oni prijeko potrebni i primjereni zadanoj svrsi. Pritom treba brinuti o zabranama dostavljanja podataka koje predviđaju unutarnji pravni propisi te ugovorne stranke. Ustanovi li se da su dostavljeni podaci netočni ili se prema pravnim propisima ugovorne stranke koja ih dostavlja, nisu smjeli dostaviti, to se neodgodivo javlja službi koja prima podatke. Njena je dužnost te podatke ispraviti ili uništiti.

d) Osobi na koju se podaci odnose daje se na njen zahtjev izvješće o podacima koji su o njoj dostavljeni i o svrsi njihovog korištenja, o pravnoj osnovi i vremenskom roku njihovog korištenja, te o krugu osoba kojima su podaci poslani ili se šalju, kao i za koje svrhe su dostavljeni. Inače, pravo takve osobe na izvješće o njenim osobnim podacima podliježe unutarnjem zakonodavstvu one ugovorne stranke od čije se službe traži izvješće. Ugovorna stranka koja prima podatke, kao i ugovorna stranka koja dostavlja podatke, je obvezna na zahtjev dotične osobe, ispraviti netočne podatke, ili izbrisati one podatke čije je korištenje zabranjeno. O ispravku ili brisanju podataka dužna je izvijestiti drugu ugovornu stranku.

e) Ako je služba jedne ugovorne stranke dostavila osobne podatke na osnovi ovoga Ugovora, služba druge ugovorne stranke koja ih je primila ne može se, u okviru svoje odgovornosti prema mjerilima nacionalnog prava u odnosu na oštećenu osobu, da bi se oslobodila odgovornosti, pozivati na to da su dostavljeni podaci bili netočni. Isplati li služba koja je primila podatke, zbog štete uzrokovane korištenjem netočno dostavljenih podataka odštetu, služba koja je dostavila podatke nadoknađuje službi koja ih je primila cjelokupnu svotu isplaćene odštete.

f) Primljeni osobni podaci se uništavaju kada prestanu biti potrebni u svrhu čuvanja podataka u smislu pravnih propisa ugovorne stranke koja ih je primila.

g) Služba koja dostavlja podatke i služba koja ih prima dužne su evidentirati dostavu i primitak osobnih podataka.

h) Služba koja dostavlja podatke i služba koja ih prima dužne su dostavljene osobne podatke djelotvorno zaštiti od neovlaštenog pristupa, neovlaštene promjene i neovlaštenog objavljivanja.

i) U slučaju kršenja prava dotičnih osoba u svezi sa zaštitom podataka, ugovorne stranke su dužne osigurati njihovo obraćanje neovisnom sudu ili drugoj službi, u skladu sa zakonodavstvom ugovorne stranke o postupanju s takvim podacima, ili podnošenje pravnog lijeka, ako je predviđeno.

(2) Odredbe iz stavka 1. ovoga članka jednako vrijede i za tajne poduzeća i za poslovne tajne.

Članak 40.

Valuta i obračunski tečaj

(1) Nositelji, nadležni za pružanje davanja, prema odredbama ovoga Ugovora, utvrđuju i isplaćuju korisnicima novčana davanja u službenoj valuti dotične ugovorne stranke.

(2) Davanja korisnicima i nadoknade između nositelja, na temelju ovoga Ugovora, plaćaju se u drugu ugovornu stranku u konvertibilnoj valuti.

Članak 41.

Zadržavanje zaostataka

Ako je nositelj jedne ugovorne stranke isplaćivao korisniku veće davanje nego što mu pripada za razdoblje za koje je nositelj druge ugovorne stranke obvezan pružiti odgovarajuće davanje, tada će, na zahtjev nositelja prve ugovorne stranke, nositelj druge ugovorne stranke zadržati isplatu zaostataka svoga davanja do visine svote koju potražuje nositelj prve ugovorne stranke i izravno mu tu svotu isplatiti.

Članak 42.

Rješavanje sporova

(1) Sporove o tumačenju i primjeni ovoga Ugovora, nadležna tijela rješavaju dogovorno.

(2) Ako se spor iz stavka 1. ovoga članka ne može riješiti tada se, na prijedlog vlade jedne od ugovornih stranaka, predmet spora iznosi pred Arbitražni sud.

(3) Arbitražni se sud saziva od slučaja do slučaja. Vlada svake ugovorne stranke imenuje jednog člana, a oba člana sporazumno biraju državljanina neke treće države kao predsjednika, kojega potvrđuju vlade obiju ugovornih stranaka. Članovi se imenuju u roku od dva mjeseca, a predsjednik u roku od tri mjeseca, nakon što vlada jedne ugovorne stranke obavijesti vladu druge ugovorne stranke da želi iznijeti spor pred Arbitražni sud.

(4) Ako se rokovi navedeni u stavku 3. ovoga članka ne ispune, tada, zbog nepostojanja drugog dogovora, vlada jedne od ugovornih stranaka može zamoliti predsjednika Europskog suda za ljudska prava da obavi potrebna imenovanja. Ako je predsjednik Europskog suda za ljudska prava državljanin jedne od ugovornih stranaka ili je iz nekoga drugog razloga spriječen, imenovanje će obaviti potpredsjednik. Ako je i potpredsjednik državljanina jedne od ugovornih stranaka ili je i on spriječen, imenovanje obavlja sljedeći član suda po položaju koji nije državljanin niti jedne od ugovornih stranaka.

(5) Arbitražni sud odlučuje većinom glasova, na osnovi ovoga Ugovora i na osnovi međunarodnog prava. Njegove su odluke obvezujuće i protiv njih se ne mogu ulagati pravni lijekovi.

(6) Svaka ugovorna stranka snosi troškove svoga člana. Troškove za predsjednika i ostale troškove snose ugovorne stranke u jednakim dijelovima. Arbitražni sud može urediti plaćanje troškova i na neki drugi način.

(7) O svim pitanjima koja nisu uređena ovim člankom Arbitražni sud sam odlučuje i uređuje svoj postupak.

ODJELJAK V.

Prijelazne i zaključne odredbe

Članak 43.

Prava na davanje

(1) Ovaj Ugovor vrijedi i za osigurane slučajeve nastale prije njegovog stupanja na snagu.

(2) Odluke donijete prije stupanja na snagu ovoga Ugovora nisu smetnja za njegovu primjenu.

(3) O pravima osoba čiji je zahtjev za davanje odbijen ili je davanje utvrđeno prije stupanja na snagu ovoga Ugovora, može se odlučiti ponovno, na zahtjev, u skladu s ovim Ugovorom. Ponovno utvrđivanje može uslijediti i po službenoj dužnosti. To ni u kom slučaju ne smije dovesti do smanjenja prijašnjih prava korisnika.

(4) Na ovom se Ugovoru ne temelje nikakva prava na davanja za razdoblja prije njegova stupanja na snagu.

(5) Za utvrđivanje prava na davanje, prema ovom Ugovoru, uzimaju se u obzir i razdoblja osiguranja i druge činjenice koje su, prema pravnim propisima ugovornih stranka, nastale prije stupanja na snagu ovoga Ugovora.

(6) Razdoblja osiguranja navršena prije 29. svibnja 1956., smatraju se stečenim razdobljima, prema pravnim propisima one ugovorne stranke na čijem je području navedenog dana bilo prebivalište dotične osobe.

Članak 44.

Stupanje Ugovora na snagu

Ugovorne stranke će diplomatskim putem razmijeniti obavijesti da su ispunjeni svi uvjeti predviđeni nacionalnim zakonodavstvom za stupanje na snagu ovoga Ugovora. Ugovor stupa na snagu prvoga dana drugog mjeseca, nakon mjeseca u kojem je dostavljena posljednja obavijest diplomatskim putem.

Članak 45.

Trajanje Ugovora

(1) Ovaj se Ugovor sklapa na neodređeno vrijeme. Svaka ugovorna stranka može diplomatskim putem pisano otkazati Ugovor s posljednjim danom kalendarske godine, pridržavajući se otkaznog roka od šest mjeseci.

(2) U slučaju otkaza i dalje vrijede odredbe ovoga Ugovora za stečena prava, kao i za prava čije je stjecanje u tijeku, i to bez obzira na ograničavajuće odredbe, za slučaj boravka korisnika prava u inozemstvu.

Članak 46.

Stavljanje izvan snage prijašnje Konvencije

(1) Stupanjem na snagu ovoga Ugovora, Konvencija između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Narodne Republike Mađarske o uređenju pitanja socijalnog osiguranja njihovih državljana, od 7. listopada 1957. prestaje važiti između Republike Hrvatske i Republike Mađarske.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na prava stečena prema Konvenciji između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Narodne Republike Mađarske o uređenju pitanja njihovih državljana od 7. listopada 1957. Isto vrijedi i za prava čije je stjecanje u tijeku, a odnose se na razdoblja u kojima je navedena Konvencija bila na snazi.

U potvrdu navedenoga, opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Budimpešti, 8. veljače 2005. u dva izvornika svaki na hrvatskom i mađarskom jeziku, a oba su teksta jednako vjerodostojna.

            ZA REPUBLIKU HRVATSKU                     ZA REPUBLIKU MAĐARSKU

            Branko Vukelić                                            Jeno Racz

            Ministar gospodarstva, rada i               Ministar zdravstva       

poduzetništva Republike Hrvatske                  Republike Mađarske

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi te će se podatak o njegovom stupanju na snagu objaviti naknadno u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 504-02/05-01/01

Zagreb, 29. studenoga 2005.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Vladimir Šeks, v. r.