DRŽAVNI ZAVOD ZA NUKLEARNU SIGURNOST

5

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 12/93), Državni zavod za nuklearnu sigurnost Republike Hrvatske objavljuje tekst Bečke konvencije o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu.

2. Bečka konvencija o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu od 21. svibnja 1963. godine, za Republiku Hrvatsku je na snazi od 8. listopada 1991. godine, a odgovarajuća notifikacija o sukcesiji položena je kod depozitara 29. rujna 1992. godine. Bečka konvencija o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

BEČKA KONVENCIJA

O GRAĐANSKOJ ODGOVORNOSTI ZA NUKLEARNU ŠTETU

UGOVORNE STRANKE,

priznavajući da je poželjno utvrditi neke minimalne standarde za osiguranje financijske zaštite od šteta koje nastaju uslijed određenih oblika korištenja nuklearne energije u miroljubive svrhe,

vjerujući da će Konvencija o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu isto tako pridonijeti razvoju prijateljskih odnosa između zemalja, bez obzira na razlike u ustavnom i društvenom poretku,

odlučile su da u tu svrhu sklope Konvenciju i sporazumjele su se kako slijedi:

Članak I.

1. Za potrebe ove Konvencije:

a) »Osoba« označava fizičku osobu, partnerstvo, svaku osobu privatnog ili javnopravnog karaktera bez obzira na to ima li svojstvo pravne osobe ili ne, svaku međunarodnu organizaciju koja ima svojstvo pravne osobe na temelju zakonodavstva države u kojoj se nalazi postrojenje i svaku državu ili njezine političke jedinice.

b) »Državljanin ugovorne stranke« označava ugovornu stranku ili njezinu političku jedinicu, partnerstvo i svaku osobu privatnog ili javnopravnog karaktera bez obzira na to ima li svojstvo pravne osobe ili ne, koja ima sjedište na državnom području jedne ugovorne stranke.

c) »Korisnik« u odnosu na određeno nuklearno postrojenje označava osobu koju je država u kojoj se nalazi nuklearno postrojenje odredila ili priznala za korisnika tog postrojenja.

d) »Država u kojoj se nalazi postrojenje« označava, u odnosu na određeno nuklearno postrojenje, ugovornu stranku na čijem se državnom području to postrojenje nalazi ili, ako se ono nalazi izvan državnog područja bilo koje države, ugovornu stranku koja se koristi tim postrojenjem ili na temelju čijeg se ovlaštenja ono koristi.

e) »Pravo nadležnog suda« označava pravo suda koji ima sudsku nadležnost na temelju ove Konvencije uključujući bilo koja pravila koja se odnose na sukob zakona.

f) »Nuklearno gorivo« označava svaki materijal sposoban proizvoditi energiju samoodržavajućom lančanom reakcijom nuklearne fisije.

g) »Radioaktivni proizvodi ili otpad« označavaju radioaktivni materijal dobiven u procesu proizvodnje ili korištenja nuklearnog goriva ili svaki materijal koji je postao radioaktivan zbog toga što je bio izložen zračenju emitiranom u tijeku tog procesa, isključujući radioizotope koji su dostigli završnu fazu proizvodnje i koji se mogu koristiti u znanstvene, medicinske, poljoprivredne, trgovačke ili industrijske svrhe.

h) »Nuklearni materijal« označava:

i) nuklearno gorivo, isključujući prirodni ili osiromašeni uranij, koje je sposobno proizvoditi energiju samoodržavajućom lančanom reakcijom nuklearne fisije izvan nuklearnog reaktora, samostalno ili u vezi s nekim drugim materijalom;

ii) radioaktivne proizvode ili otpad.

i) »Nuklearni reaktor« označava postrojenje koje sadrži nuklearno gorivo raspoređeno tako da u njemu može nastati lančana reakcija nuklearne fisije bez dodatnog izvora neutrona.

j) »Nuklearno postrojenje« označava:

i) svaki nuklearni reaktor, osim reaktora kojim su opremljena pomorska ili zračna prijevozna sredstva i koji služe kao izvor energije za pogon ili za bilo koju drugu svrhu;

ii) svaku tvornicu koja koristi nuklearno gorivo za proizvodnju nuklearnog materijala, ili svaku tvornicu za obradu nuklearnog materijala, uključujući svaku tvornicu za preradu ozračenog nuklearnog goriva; i

iii) svaki prostor na kojem je nuklearni materijal uskladišten,

osim privremenog uskladištenja takvog materijala tijekom prijevoza, s tim da država u kojoj se nalazi postrojenje može odlučiti da se nekoliko nuklearnih postrojenja jednog korisnika, koja se nalaze na istom prostoru, smatraju jednim nuklearnim postrojenjem.

k) »Nuklearna šteta« označava:

i) smrt, tjelesnu ozljedu, gubitak ili oštećenje imovine, koji nastanu ili su posljedica radioaktivnih svojstava ili kombinacije tih svojstava s otrovnim, eksplozivnim ili drugim opasnim svojstvima nuklearnog goriva ili radioaktivnih proizvoda ili otpada koji se nalaze u jednom nuklearnom postrojenju te nuklearnog materijala koji dolazi iz nuklearnog postrojenja, koji je u njemu proizveden ili se u njega šalje;

ii) svaki drugi gubitak ili štetu koja nastane na taj način ili koja iz toga proizađe, kada i u opsegu u kojem je to predviđeno zakonodavstvom nadležnog suda;

iii) smrt, tjelesnu povredu, gubitak ili oštećenje imovine, koji nastanu ili su posljedica drugoga ionizirajućeg zračenja koje potječe od bilo kojega drugog izvora zračenja u nuklearnom postrojenju, ako je propisima države u kojoj se nalazi postrojenje tako predviđeno.

l) »Nuklearna nezgoda« označava svaki događaj ili niz događaja istog podrijetla, koji uzrokuju nuklearnu štetu.

2. Država u kojoj se nalazi postrojenje može, uz uvjet da je rizik od toga malen, izuzeti male količine nuklearnog materijala od primjene ove Konvencije, pod uvjetom da:

a) maksimalne granice za izuzimanje takvih količina utvrdi Vijeće guvernera Međunarodne agencije za atomsku energiju;

b) svako izuzimanje od strane države u kojoj se nalazi postrojenje bude u okviru tako utvrđenih granica.

Vijeće guvernera će povremeno preispitati utvrđene maksimalne granice.

Članak II.

1. Korisnik nuklearnog postrojenja odgovara za nuklearnu štetu ako se dokaže da je šteta uzrokovana nuklearnom nezgodom:

a) u njegovom nuklearnom postrojenju; ili

b) u vezi s nuklearnim materijalom koji dolazi iz njegova nuklearnog postrojenja ili je u njemu proizveden, i koja je nastala:

i) prije nego što je korisnik nekoga drugog nuklearnog postrojenja preuzeo odgovornost na temelju izričitih uvjeta pisanog ugovora za nuklearne nezgode uzrokovane tim nuklearnim materijalom;

ii) u nedostatku takvih izričitih uvjeta ugovora, prije nego što korisnik drugoga nuklearnog postrojenja preuzme nuklearni materijal; ili

iii) kada je nuklearni materijal namijenjen za upotrebu u nuklearnom reaktoru kojim je opremljeno prijevozno sredstvo i koji služi kao izvor energije bilo za pogon bilo u druge svrhe, a prije nego što je osoba, koja ima odobrenja za korištenje takvog reaktora, preuzela nuklearni materijal; ali

iv) kada je nuklearni materijal bio upućen osobi na područje države koja nije ugovorna stranka, prije nego se istovari s prijevoznog sredstva kojim je dopremljen na područje te države.

c) u vezi s nuklearnim materijalom koji je poslan u njegovo nuklearno postrojenje i koja je nastala:

i) nakon što je od korisnika drugoga nuklearnog postrojenja preuzeo odgovornost za nuklearnu nezgodu u vezi s nuklearnim materijalom, na temelju izričitih uvjeta pisanog ugovora;

ii) u nedostatku takvih izričitih uvjeta, nakon što je preuzeo taj nuklearni materijal; ili

iii) nakon što je preuzeo nuklearni materijal od osobe koja se koristi nuklearnim reaktorom kao izvorom energije kojim je opremljeno prijevozno sredstvo, bilo za pogon ili u druge svrhe; ali

iv) kada je osoba s područja države koja nije ugovorna stranka uputila nuklearni materijal uz pisani pristanak korisnika, ali tek nakon utovara na prijevozno sredstvo kojim će biti izvezen s državnog područja te države,

uz uvjet da se odredba točke (a) ovog stavka ne primjenjuje kada je nuklearna šteta uzrokovana nuklearnom nezgodom koja je nastala u nuklearnom postrojenju u vezi s nuklearnim materijalom koji je tamo uskladišten za vrijeme prijevoza, ako korisnik nekoga drugog nuklearnog postrojenja ili druga osoba ne snose isključivu odgovornost na temelju odredbi točke (b) i (c) ovog stavka.

2. Država u kojoj se nalazi postrojenje može, u skladu s posebno utvrđenim uvjetima u svom zakonodavstvu, predvidjeti da prijevoznik nuklearnog materijala ili osoba koja rukuje radioaktivnim otpadom može, na svoj zahtjev i uz pristanak odgovarajućeg korisnika, stupiti na njegovo mjesto kao korisnik i biti određena ili priznata kao korisnik u odnosu prema takvom nuklearnom materijalu ili radioaktivnom otpadu. U tom slučaju takav prijevoznik ili takva osoba smatraju se, za potrebe ove Konvencije, korisnikom nuklearnog postrojenja na području te države.

3. (a) Kada za nuklearnu štetu odgovara više korisnika i kad se ne može sa sigurnošću utvrditi koji dio štete treba pripisati svakome od njih, korisnici će solidarno snositi odgovornost.

(b) Kada nuklearna nezgoda nastane za vrijeme prijevoza nuklearnog materijala na istom prijevoznom sredstvu, ili, u slučaju uskladištenja za vrijeme prijevoza, unutar istoga nuklearnog postrojenja, i uzrokuje nuklearnu štetu za koju odgovara više korisnika, ukupna zajednička odgovornost ne može biti veća od iznosa koji se primjenjuje na svakoga od njih u skladu s člankom V. ove Konvencije.

(c) Ni u jednom od slučajeva navedenih u točki (a) i (b) ovoga stavka odgovornost svakoga pojedinog korisnika ne može biti veća od iznosa koji se na njega primjenjuje u skladu s člankom V. ove Konvencije.

4. Pod uvjetima iz odredbe stavka 3. ovoga članka, kada više nuklearnih postrojenja istoga nuklearnog korisnika sudjeluje u istoj nuklearnoj nezgodi, korisnik odgovara za svako od tih nuklearnih postrojenja do visine iznosa koji se na njega primjenjuje u skladu s člankom V. ove Konvencije.

5. Ako u ovoj Konvenciji nije drugačije predviđeno, za nuklearnu štetu ne odgovara nijedna druga osoba osim korisnika. Međutim, ova odredba ne utječe na primjenu međunarodnih Konvencija o prijevozu koje su na snazi ili su otvorene za potpisivanje, ratifikaciju ili pristupanje na dan kada se ova Konvencija otvori za potpisivanje.

6. Nijedna osoba ne odgovara za gubitak ili štetu koja, prema članku I. stavku 1., točki (k) ove Konvencije nije nuklearna šteta, a koja bi to mogla biti kada bi se primijenila točka (k) pod (ii) stavka 1. članka I. ove Konvencije.

7. Dopuštena je izravna tužba protiv osobe koja daje financijsku garanciju u skladu s člankom VII. ove Konvencije ako je to predviđeno zakonima koje primjenjuje nadležni sud.

Članak III.

Korisnik koji je odgovoran u skladu s ovom Konvencijom dužan je prijevozniku dati potvrdu koju je izdao osiguravatelj ili druga osoba koja daje financijsku garanciju ili koja je izdana u njihovo ime u skladu s člankom VII. ove Konvencije. Potvrda treba sadržavati ime i adresu korisnika, iznos, vrstu i trajanje garancije. Osoba koja je izdala potvrdu ili u čije ime je izdana ne može pobijati navode koje ona sadrži. Potvrda također treba sadržavati opis nuklearnog materijala na koji se primjenjuje garancija te izjavu nadležnog tijela države u kojoj se nalazi postrojenje o tome da je navedena osoba korisnik u smislu ove Konvencije.

Članak IV.

1. Na temelju ove Konvencije korisnik snosi objektivnu odgovornost za nuklearnu štetu.

2. Ako korisnik dokaže da je nuklearna šteta u cijelosti ili djelomično uzrokovana krajnjom nepažnjom osobe koja je pretrpjela štetu ili zbog toga što je takva osoba poduzela ili propustila poduzeti neku radnju u namjeri da nanese štetu, sud može, ako je to predviđeno zakonima koje on primjenjuje, korisnika u cijelosti ili djelomično osloboditi njegove obveze da nadoknadi štetu koju je takva osoba pretrpjela.

3. (a) Korisnik ne snosi odgovornost u smislu ove Konvencije za nuklearnu štetu uzrokovanu nuklearnom nezgodom koja je neposredna posljedica oružanog sukoba, neprijateljstva, građanskog rata ili ustanka.

(b) Osim ako zakonodavstvom države u kojoj se nalazi postrojenje nije predviđeno drugačije, korisnik nije odgovoran za nuklearnu štetu uzrokovanu nuklearnom nezgodom koja je neposredna posljedica teške elementarne nesreće.

4. Kada su nuklearna i nenuklearna šteta uzrokovane nuklearnom nezgodom ili nuklearnom nezgodom zajedno s jednim ili više drugih događaja, takva druga šteta se za potrebe ove Konvencije, u opsegu u kojem se ne može razumno odvojiti od nuklearne štete, smatra nuklearnom štetom uzrokovanom tom nuklearnom nezgodom.

Međutim, kada je šteta uzrokovana zajedničkom nuklearnom nezgodom prema ovoj Konvenciji i ispuštanjem ionizirajućeg zračenja koje nije u njoj predviđeno, ništa u ovoj Konvenciji ne ograničava niti na drugi način utječe na odgovornost, ni prema osobi koja je pretrpjela nuklearnu štetu, ni u pogledu odštetnih zahtjeva, ni zahtjeva za doprinos osobe koja bi mogla biti smatrana odgovornom u vezi s takvim ispuštanjem ionizirajućeg zračenja.

5. Korisnik ne snosi odgovornost na temelju ove Konvencije za nuklearnu štetu koja je nastala na:

(a) samom nuklearnom postrojenju ili imovini koja se nalazi na prostoru tog postrojenja i koja se upotrebljava ili će biti upotrebljena u vezi s tim postrojenjem; ili

(b) prijevoznom sredstvu na kojem se nalazio dotični nuklearni materijal u trenutku nuklearne nezgode.

6. Svaka država u kojoj se nalazi postrojenje može predvidjeti u svom zakonodavstvu da se točka (b) stavka 5. ovoga članka ne primjenjuje, pod uvjetima da odgovornost korisnika u vezi s nuklearnom štetom koja nije nuklearna šteta nanesena prijevoznim sredstvom, ni u kojem slučaju ne bude umanjena na manje od 5 milijuna US dolara za svaku nuklearnu nezgodu.

7. Ništa u ovoj Konvenciji ne utječe na:

(a) odgovornost pojedinca za nuklearnu štetu za koju korisnik u skladu sa stavkom 3. ili 5. ovoga članka nije odgovoran na temelju ove Konvencije, ako je taj pojedinac prouzročio štetu poduzimanjem ili nepoduzimanjem neke radnje u namjeri da prouzroči štetu;

(b) odgovornost korisnika izvan ove Konvencije za nuklearnu štetu za koju on, prema točki (b) stavka 5. ovoga članka nije odgovoran prema ovoj Konvenciji.

Članak V.

1. Država u kojoj se nalazi postrojenje može ograničiti odgovornost korisnika, ali ne na svotu manju od 5 milijuna US dolara za svaku nuklearnu nezgodu.

2. Ograničenje odgovornosti koje se može odrediti u skladu s ovim člankom ne obuhvaća kamate ili troškove koje dosudi sud u sporovima o naknadi nuklearne štete.

3. US dolar koji se spominje u ovoj Konvenciji jest obračunska jedinica koja odgovara vrijednosti US dolara u zlatu na dan 29. travnja 1963., tj. 35 US dolara za jednu Troy-uncu čistog zlata.

4. Svota koja se navodi u članku IV., u stavku 6. ove Konvencije i u stavku 1. ovoga članka može se preračunati u cijelim brojkama u nacionalnoj valuti.

Članak VI.

1. Pravo na naknadu štete po ovoj Konvenciji prestaje ako se ne podnese tužba u roku od deset godina od dana kada se dogodila nuklearna nezgoda. Međutim, ako je prema zakonodavstvu države u kojoj se nalazi postrojenje odgovornost korisnika pokrivena osiguranjem ili drugom financijskom garancijom ili državnim sredstvima za razdoblje preko deset godina, zakonima koje primjenjuje nadležni sud može se predvidjeti da pravo na naknadu od korisnika prestane nakon isteka roka koji može biti dulji od deset godina, ali ne može biti dulji od razdoblja za koje je ta odgovornost pokrivena na temelju zakona države u kojoj se nalazi postrojenje. Takvo produženje prekluzivnog roka ni u kojem slučaju ne utječe na pravo na naknadu prema ovoj Konvenciji bilo koje osobe koja prije isteka spomenutog razdoblja od deset godina podnese tužbu protiv korisnika zbog gubitka života ili tjelesnog oštećenja.

2. Kada je nuklearna šteta uzrokovana nuklearnom nezgodom u vezi s nuklearnim materijalom koji je u vrijeme nuklearne nezgode bio ukraden, izgubljen, bačen s broda ili napušten, rok predviđen u stavku 1. ovoga članka računa se od dana nuklearne nezgode, ali taj rok ni u kojem slučaju ne može biti dulji od 20 godina, računajući od dana krađe, gubitka, bacanja s broda ili napuštanja.

3. Zakonima koje primjenjuje nadležni sud može se utvrditi prekluzivni rok ili rok zastare koji ne može biti kraći od tri godine, računajući od dana kada je osoba koja je pretrpjela nuklearnu štetu saznala ili je razumno trebala saznati za štetu i za korisnika koji je za nju odgovoran, uz uvjet da rokovi utvrđeni u stavku 1. i 2. ovoga članka ne budu prekoračeni.

4. Ako zakonima koje primjenjuje nadležni sud nije drugačije predviđeno, svaka osoba koja tvrdi da je pretrpjela nuklearnu štetu i koja je podnijela tužbu za naknadu u roku koji se primjenjuje u skladu s ovim člankom može dopuniti svoj zahtjev uzimanjem u obzir svako povećanje štete, čak i nakon isteka tog roka, sve do donošenja konačne presude.

5. U slučaju kada se mora odrediti nadležnost suda u skladu s člankom XI. stavkom 3. točkom (b) ove Konvencije i kada je u roku predviđenom u ovom članku podnesen zahtjev bilo kojoj ugovornoj stranki ovlaštenoj da o tome odluči, i ako je vrijeme koje je preostalo nakon donošenja takve odluke kraće od šest mjeseci, rok za podnošenje tužbe bit će šest mjeseci, računajući od dana donošenja takve odluke.

Članak VII.

1. Korisnik je obvezan održavati na snazi osiguranje ili drugu financijsku garanciju za pokriće svoje odgovornosti za nuklearnu štetu u iznosu, vrsti i uz uvjete koje odredi država u kojoj se nalazi postrojenje. Država u kojoj se nalazi postrojenje osigurava isplate po zahtjevima za naknadu nuklearne štete koji su dosuđeni protiv korisnika, stavljanjem potrebnih sredstava na raspolaganje u onoj mjeri u kojoj su prihodi od osiguranja ili druge financijske garancije nedovoljni za podmirenje takvih zahtjeva, ali uz uvjet da te isplate ne prijeđu eventualnu granicu utvrđenu prema članku V. ove Konvencije.

2. Ugovorne stranke ili pojedine njihove političke jedinice, kao što su države ili republike, nisu obvezne prema stavku 1. ovoga članka održavati osiguranje ili drugu financijsku garanciju za pokriće svoje odgovornosti kao korisnika.

3. Sredstva koja potječu od osiguranja, druge financijske garancije ili koja osigura država u kojoj se nalazi postrojenje, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, namijenjena su isključivo za naknadu prema ovoj Konvenciji.

4. Osiguravatelj ili drugi financijski jamac ne može raskinuti ili otkazati osiguranje ili drugu financijsku garanciju predviđenu u stavku 1. ovoga članka bez pisane obavijesti nadležnom državnom tijelu najmanje dva mjeseca unaprijed, ili, ako se takvo osiguranje ili druga financijska garancija odnose na prijevoz nuklearnog materijala, ne može to učiniti u tijeku prijevoza na koji se odnose.

Članak VIII.

Ako odredbama ove Konvencije nije drugačije predviđeno, vrsta, oblik i opseg naknade te njezina pravedna raspodjela određuju se zakonima koje primjenjuje nadležni sud.

Članak IX.

1. Kada se propisima o nacionalnom ili osnovnom zdravstvenom osiguranju, socijalnom osiguranju, socijalnoj zaštiti, osiguranju za slučaj nesreće na radu ili profesionalne bolesti predviđa i naknada za nuklearnu štetu, prava korisnika tih sustava na naknadu na temelju ove Konvencije, te pravo na regres na temelju tih sustava određuju se zakonima ugovorne stranke ili propisima međuvladine organizacije, koja je ustanovila takav sustav, ako odredbama ove Konvencije nije drugačije predviđeno.

2. (a) Ako osoba koja je državljanin ugovorne stranke i koja nije korisnik plati naknadu za nuklearnu štetu u skladu s nekom međunarodnom Konvencijom ili sa zakonima države koja nije ugovorna stranka ove Konvencije, takva osoba stječe, subrogacijom, prava kojima bi se na temelju ove Konvencije koristila obeštećena osoba do visine plaćenog iznosa. Međutim, nijedna osoba ne može na taj način steći bilo kakvo pravo u onim slučajevima i u onoj mjeri u kojoj korisnik ima protiv te osobe pravo na regres na temelju ove Konvencije.

(b) Ništa u ovoj Konvenciji ne sprečava korisnika koji je platio naknadu za nuklearnu štetu iz sredstava koja nisu sredstva predviđena u članku VII. u stavku 1. ove Konvencije da od osobe koja je dala financijsku garanciju u skladu s tim stavkom ili od države u kojoj se nalazi postrojenje traži iznos do visine svote koju je platio, a koji bi obeštećena osoba na taj način dobila na temelju ove Konvencije.

Članak X.

Korisnik ima pravo na regres samo:

(a) ako je to izričito predviđeno u pisanom ugovoru; ili

(b) ako je nuklearna nezgoda posljedica poduzimanja ili nepoduzimanja radnje, s namjerom da se nanese šteta, prema pojedincu koji je poduzeo takvu radnju ili ju je propustio poduzeti s tom namjerom.

Članak XI.

1. Ako u ovom članku nije drugačije predviđeno, za tužbe podnesene na temelju članka II. ove Konvencije nadležni su isključivo sudovi ugovorne stranke na čijem je državnom području došlo do nuklearne nezgode.

2. U slučajevima kada do nuklearne nezgode dođe izvan državnog područja bilo koje ugovorne stranke ili kada se mjesto nuklearne nezgode ne može sa sigurnošću odrediti, nadležni su sudovi države u kojoj se nalazi postrojenje odgovornog korisnika.

3. Ako bi na temelju stavka 1. ili 2. ovoga članka bili nadležni sudovi više od jedne ugovorne stranke, nadležni su:

(a) ako je do nuklearne nezgode došlo djelomično izvan državnog područja bilo koje ugovorne stranke, a djelomično na državnom području jedne ugovorne stranke, sudovi ove posljednje;

(b) u svakom drugom slučaju, sudovi ugovorne stranke koju su sporazumno odredile ugovorne stranke čiji bi sudovi bili nadležni u skladu sa stavkom 1. ili 2. ovoga članka.

Članak XII.

1. Konačna presuda koju je donio sud nadležan na temelju članka XI. ove Konvencije priznaje se na teritoriju bilo koje druge ugovorne stranke, osim u slučaju:

(a) kada je presuda dobivena prijevarom;

(b) kada stranka protiv koje je presuda izrečena nije imala odgovarajuću mogućnost da iznese svoj slučaj; ili

(c) kada je presuda u suprotnosti s javnim poretkom ugovorne stranke na čijem se državnom području traži njeno priznanje ili nije u skladu s temeljnim načelima pravde.

2. Konačna presuda koja je priznata i čije je izvršenje zatraženo u skladu s pravilima postupka predviđenim zakonima ugovorne stranke u kojoj je zatraženo izvršenje, smatra se izvršnom kao da je riječ o presudi suda te ugovorne stranke.

3. Bit spora o kojemu je donesena presuda ne može biti pred­met novog postupka.

Članak XIII.

Ova Konvencija i primjenljivo nacionalno zakonodavstvo koje se na njoj temelji, primjenjuju se bez ikakve diskriminacije zasnovane na državljanstvu, prebivalištu ili boravištu.

Članak XIV.

U slučaju kada se podnese tužba sudu nadležnom prema članku XI., nitko se ne može pozivati na imunitet od suđenja koji je predviđen nacionalnim zakonodavstvom ili međunarodnim pravom, osim u pogledu mjera izvršenja.

Članak XV.

Ugovorne stranke poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da naknada za nuklearnu štetu, kamate i troškovi koje je sud u vezi s tim dosudio, zatim premije osiguranja i reosiguranja, sredstva koja potječu od osiguranja, reosiguranja ili druge financijske garancije, a i sredstva koja stavi na raspolaganje država u kojoj se nalazi postrojenje, u skladu s ovom Konvencijom, budu slobodno zamijenjena u valutu ugovorne stranke na čijem je državnom području nastala šteta, ugovorne stranke na čijem državnom području tužitelj ima prebivalište, a u pogledu premija osiguranja i reosiguranja i plaćanja, u valuti određenoj ugovorom o osiguranju ili reosiguranju.

Članak XVI.

Nijedna osoba nema pravo na temelju ove Konvencije tražiti naknadu u opsegu u kojem je dobila naknadu za istu nuklearnu štetu na temelju druge međunarodne Konvencije o građanskoj odgovornosti u području nuklearne energije.

Članak XVII.

Ova Konvencija ne utječe na primjenu međunarodnih sporazuma ili međunarodnih Konvencija o građanskoj odgovornosti u području nuklearne energije, koje su na snazi ili su otvorene za pot­pisivanje, ratifikaciju ili pristupanje na dan kad je ova Konvencija otvorena za potpisivanje, kada su u pitanju ugovorne stranke tih sporazuma ili konvencija.

Članak XVIII.

Ova se Konvencija ne može tumačiti tako da utječe na prava koja bi neka ugovorna stranka mogla imati u skladu s općim pravilima međunarodnog javnog prava u vezi s nuklearnom štetom.

Članak XIX.

1. Ako ugovorna stranka zaključi sporazum u skladu s člankom XI. stavkom 3. točkom (b) ove Konvencije, ona bez odgode primjerak takva sporazuma dostavlja glavnom direktoru Međunarodne agencije za atomsku energiju radi izvještavanja i dostave ostalim ugovornim strankama.

2. Ugovorne stranke dostavljaju glavnom direktoru primjerke svojih zakona i propisa u vezi s pitanjima kojima se bavi ova Konvencija, radi izvještavanja i dostave ostalim ugovornim strankama.

Članak XX.

Bez obzira na prestanak primjene ove Konvencije u odnosu prema nekoj ugovornoj stranki, bilo da je do prestanka došlo u skladu s člankom XXV. ili zbog otkazivanja, kao što je predviđeno u članku XXVI. ove Konvencije, odredbe ove Konvencije i nadalje se primjenjuju na nuklearnu štetu uzrokovanu nuklearnom nezgodom koja se dogodila prije datuma prestanka njene primjene.

Članak XXI.

Konvencija je otvorena za potpisivanje državama predstavljenim na Međunarodnoj konferenciji o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu, koja je održana u Beču od 29. travnja do 19. svibnja 1963.

Članak XXII.

Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, a isprave o ratifikaciji polažu se kod Glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju.

Članak XXIII.

Konvencija stupa na snagu tri mjeseca nakon polaganja isprave o ratifikaciji, a za svaku državu koja ju ratificira kasnije, Konvencija stupa na snagu tri mjeseca od dana polaganja isprave o ratifikaciji.

Članak XXIV.

Konvenciji mogu pristupiti:

1. Sve države članice Ujedinjenih naroda, ili bilo koja od njenih specijaliziranih agencija ili članice Međunarodne agencije za atomsku energiju, koje nisu sudjelovale na Međunarodnoj konferenciji o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu, održanoj u Beču od 29. travnja do 19. svibnja 1963.

2. Isprave o pristupu polažu se kod glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju.

3. Za državu koja pristupi ovoj Konvenciji, Konvencija stupa na snagu tri mjeseca od dana polaganja isprave o pristupu, ali ne prije dana stupanja na snagu ove Konvencije kako je predviđeno člankom XXIII.

Članak XXV.

1. Ova Konvencija ostaje na snazi deset godina računajući od dana stupanja na snagu. Svaka ugovorna stranka može, najkasnije 12 mjeseci prije isteka tog roka, obavijestiti glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju da za nju prestaje primjena ove Konvencije na kraju spomenutog razdoblja od deset godina.

2. Primjena ove Konvencije se nakon isteka razdoblja od deset godina produljuje za još pet godina za one ugovorne stranke za koje nije prestala njena primjena u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, a nakon toga ostaje na snazi u sljedećim razdobljima od pet godina za one ugovorne stranke koje nisu obavijestile glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju, najkasnije 12 mjeseci prije isteka jednog od tih razdoblja, da za njih prestaje primjena Konvencije krajem jednog od tih razdoblja.

Članak XXVI.

1. Glavni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju saziva, u bilo koje vrijeme nakon isteka razdoblja od pet godina od stupanja na snagu ove Konvencije, konferenciju radi razmatranja revizije ove Konvencije, ako jedna trećina ugovornih stranaka izrazi takvu želju.

2. Svaka ugovorna stranka može otkazati ovu Konvenciju obaviješću upućenoj glavnom direktoru Međunarodne agencije za atomsku energiju u roku od 12 mjeseci nakon prve konferencije o reviziji održane u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

3. Otkaz stupa na snagu nakon isteka jedne godine od dana kada je glavni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju primio takvu obavijest.

Članak XXVII.

Glavni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju izvještava države koje su bile pozvane na Međunarodnu konferenciju o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu, održane u Beču od 29. travnja do 19. svibnja 1963., i države koje su pristupile ovoj Konvenciji o:

(a) potpisivanju, polaganju isprava o ratifikaciji i pristupu u skladu s člancima XXI., XXII. i XXIV.;

(b) datumu stupanja na snagu ove Konvencije u skladu s člankom XXIII.;

(c) izvješćima o prestanku primjene i otkazima primljenim u skladu s člancima XXV. i XXVI.;

(d) prijedlozima za sazivanje konferencije o reviziji u skladu s člankom XXVI.

Članak XXVIII.

Ovu Konvenciju registrira glavni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju u skladu s člankom 102. Povelje Ujedinjenih naroda.

Članak XXIX.

Izvornik ove Konvencije, čiji su tekstovi na engleskom, ruskom i španjolskom jeziku jednakovjerodostojni, polažu se kod glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju, koji izdaje ovjerene preslike.

VIENNA CONVENTION

ON CIVIL LIABILITY FOR NUCLEAR DAMAGE

THE CONTRACTING PARTIES,

HAVING RECOGNIZED the desirability of establishing some minimum standards to provide financial protection against damage resulting from certain peaceful uses of nuclear energy,

BELIEVING that a convention on civil liability for nuclear damage would also contribute to the development of friendly relations among nations, irrespective of their differing constitutional and social systems,

HAVE DECIDED to conclude a convention for such purposes, and thereto have agreed as follows:

Article I

1. For the purposes of this Convention:

a. «Person» means any individual, partnership, any private or public body whether corporate or not, any international organization enjoying legal personality under the law of the Installation State, and any State or any of its constituent sub-divisions.

b. «National of a Contracting Party» includes a Contracting Party or any of its constituent sub-divisions, a partnership, or any private or public body whether corporate or not established within the territory of a Contracting Party.

c. «Operator», in relation to a nuclear installation, means the person designated or recognized by the Installation State as the operator of that installation.

d. «Installation State», in relation to a nuclear installation, means the Contracting Party within whose territory that installation is situated or, if it is not situated within the territory of any State, the Contracting Party by which or under the authority of which the nuclear installation is operated.

e. «Law of the competent court» means the law of the court having jurisdiction under this Convention, including any rules of such law relating to conflict of laws.

f. «Nuclear fuel» means any material which is capable of producing energy by a self-sustaining chain process of nuclear fission.

g. «Radioactive products or waste» means any radioactive material produced in, or any material made radioactive by exposure to the radiation incidental to, the production or utilization of nuclear fuel, but does not include radioisotopes which have reached the final stage of fabrication so as to be usable for any scientific, medical, agricultural, commercial or industrial purpose.

h. «Nuclear material» means:

i. nuclear fuel, other than natural uranium and depleted uranium, capable of producing energy by a self-sustaining chain process of nuclear fission outside a nuclear reactor, either alone or in combination with some other material; and

ii. radioactive products or waste.

i. «Nuclear reactor» means any structure containing nuclear fuel in such an arrangement that a self-sustaining chain process of nuclear fission can occur therein without an additional source of neutrons.

j. «Nuclear installation» means:

i. any nuclear reactor other than one with which a means of sea or air transport is equipped for use as a source of power, whether for propulsion thereof or for any other purpose;

ii. any factory using nuclear fuel for the production of nuclear material, or any factory for the processing of nuclear material, including any factory for the re-processing of irradiated nuclear fuel; and

iii. any facility where nuclear material is stored,

other than storage incidental to the carriage of such material; provided that the Installation State may determine that several nuclear installations of one operator which are located at the same site shall be considered as a single nuclear installation.

k. «Nuclear damage» means:

i. loss of life, any personal injury or any loss of, or damage to, property which arises out of or results from the radioactive properties or a combination of radioactive properties with toxic, explosive or other hazardous properties of nuclear fuel or radioactive products or waste in, or of nuclear material coming from, originating in, or sent to, a nuclear installation;

ii. any other loss or damage so arising or resulting if and to the extent that the law of the competent court so provides; and

iii. if the law of the Installation State so provides, loss of life, any personal injury or any loss of, or damage to, property which arises out of or results from other ionizing radiation emitted by any other source of radiation inside a nuclear installation.

l. «Nuclear incident» means any occurrence or series of occurrences having the same origin which causes nuclear damage.

2. An Installation State may, if the small extent of the risks involved so warrants, exclude any small quantities of nuclear material from the application of this Convention, provided that:

a. maximum limits for the exclusion of such quantities have been established by the Board of Governors of the International Atomic Energy Agency; and

b. any exclusion by an Installation State is within such established limits.

The maximum limits shall be reviewed periodically by the Board of Governors.

Article II

1. The operator of a nuclear installation shall be liable for nuclear damage upon proof that such damage has been caused by a nuclear incident:

a. in his nuclear installation; or

b. involving nuclear material coming from or originating in his nuclear installation, and occurring:

i. before liability with regard to nuclear incidents involving the nuclear material has been assumed, pursuant to the express terms of a contract in writing, by the operator of another nuclear installation;

ii. in the absence of such express terms, before the operator of another nuclear installation has taken charge of the nuclear material; or

iii. where the nuclear material is intended to be used in a nuclear reactor with which a means of transport is equipped for use as a source of power, whether for propulsion thereof or for any other purpose, before the person duly authorized to operate such reactor has taken charge of the nuclear material; but

iv. where the nuclear material has been sent to a person within the territory of a non-Contracting State, before it has been unloaded from the means of transport by which it has arrived in the territory of that non-Contracting State;

c. involving nuclear material sent to his nuclear installation, and occurring:

i. after liability with regard to nuclear incidents involving the nuclear material has been assumed by him, pursuant to the express terms of a contract in writing, from the operator of another nuclear installation;

ii. in the absence of such express terms, after he has taken charge of the nuclear material; or

iii. after he has taken charge of the nuclear material from a person operating a nuclear reactor with which a means of transport is equipped for use as a source of power, whether for propulsion thereof or for any other purpose; but

iv. where the nuclear material has, with the written consent of the operator, been sent from a person within the territory of a non-Contracting State, only after it has been loaded on the means of transport by which it is to be carried from the territory of that State;

provided that, if nuclear damage is caused by a nuclear incident occurring in a nuclear installation and involving nuclear material stored therein incidentally to the carriage of such material, the provisions of sub-paragraph (a) of this paragraph shall not apply where another operator or person is solely liable pursuant to the provisions of sub-paragraph (b) or (c) of this paragraph.

2. The Installation State may provide by legislation that, in accordance with such terms as may be specified therein, a carrier of nuclear material or a person handling radioactive waste may, at his request and with the consent of the operator concerned, be designated or recognized as operator in the place of that operator in respect of such nuclear material or radioactive waste respectively. In this case such carrier or such person shall be considered, for all the purposes of this Convention, as an operator of a nuclear installation situated within the territory of that State.

3. a. Where nuclear damage engages the liability of more than one operator, the operators involved shall, in so far as the damage attributable to each operator is not reasonably separable, be jointly and severally liable.

b. Where a nuclear incident occurs in the course of carriage of nuclear material, either in one and the same means of transport, or, in the case of storage incidental to the carriage, in one and the same nuclear installation, and causes nuclear damage which engages the liability of more than one operator, the total liability shall not exceed the highest amount applicable with respect to any one of them pursuant to Article V.

c. In neither of the cases referred to in sub-paragraphs (a) and (b) of this paragraph shall the liability of any one operator exceed the amount applicable with respect to him pursuant to Article V.

4. Subject to the provisions of paragraph 3 of this Article, where several nuclear installations of one and the same operator are involved in one nuclear incident, such operator shall be liable in respect of each nuclear installation involved up to the amount applicable with respect to him pursuant to Article V.

5. Except as otherwise provided in this Convention, no person other than the operator shall be liable for nuclear damage. This, however, shall not affect the application of any international convention in the field of transport in force or open for signature, ratification or accession at the date on which this Convention is opened for signature.

6. No person shall be liable for any loss or damage which is not nuclear damage pursuant to sub-paragraph (k) of paragraph 1 of Article I but which could have been included as such pursuant to sub-paragraph (k) (ii) of that paragraph.

7. Direct action shall lie against the person furnishing financial security pursuant to Article VII, if the law of the competent court so provides.

Article III

The operator liable in accordance with this Convention shall provide the carrier with a certificate issued by or on behalf of the insurer or other financial guarantor furnishing the financial security required pursuant to Article VII. The certificate shall state the name and address of that operator and the amount, type and duration of the security, and these statements may not be disputed by the person by whom or on whose behalf the certificate was issued. The certificate shall also indicate the nuclear material in respect of which the security applies and shall include a statement by the competent public authority of the Installation State that the person named is an operator within the meaning of this Convention.

Article IV

1. The liability of the operator for nuclear damage under this Convention shall be absolute.

2. If the operator proves that the nuclear damage resulted wholly or partly either from the gross negligence of the person suffering the damage or from an act or omission of such person done with intent to cause damage, the competent court may, if its law so provides, relieve the operator wholly or partly from his obligation to pay compensation in respect of the damage suffered by such person.

3. a. No liability under this Convention shall attach to an operator for nuclear damage caused by a nuclear incident directly due to an act of armed conflict, hostilities, civil war or insurrection.

b. Except in so far as the law of the Installation State may provide to the contrary, the operator shall not be liable for nuclear damage caused by a nuclear incident directly due to a grave natural disaster of an exceptional character.

4. Whenever both nuclear damage and damage other than nuclear damage have been caused by a nuclear incident or jointly by a nuclear incident and one or more other occurrences, such other damage shall, to the extent that it is not reasonably separable from the nuclear damage, be deemed, for the purposes of this Convention, to be nuclear damage caused by that nuclear incident.

Where, however, damage is caused jointly by a nuclear incident covered by this Convention and by an emission of ionizing radiation not covered by it, nothing in this Convention shall limit or otherwise affect the liability, either as regards any person suffering nuclear damage or by way of recourse or contribution, of any person who may be held liable in connection with that emission of ionizing radiation.

5. The operator shall not be liable under this Convention for nuclear damage:

a. to the nuclear installation itself or to any property on the site of that installation which is used or to be used in connection with that installation; or

b. to the means of transport upon which the nuclear material involved was at the time of the nuclear incident.

6. Any Installation State may provide by legislation that sub--paragraph (b) of paragraph 5 of this Article shall not apply, provided that in no case shall the liability of the operator in respect of nuclear damage, other than nuclear damage to the means of transport, be reduced to less than US $5 million for any one nuclear incident.

7. Nothing in this Convention shall affect:

a. the liability of any individual for nuclear damage for which the operator, by virtue of paragraph 3 or 5 of this Article, is not liable under this Convention and which that individual caused by an act or omission done with intent to cause damage; or

b. the liability outside this Convention of the operator for nuclear damage for which, by virtue of sub-paragraph (b) of paragraph 5 of this Article, he is not liable under this Convention.

Article V

1. The liability of the operator may be limited by the Installation State to not less than US $5 million for any one nuclear incident.

2. Any limits of liability which may be established pursuant to this Article shall not include any interest or costs awarded by a court in actions for compensation of nuclear damage.

3. The United States dollar referred to in this Convention is a unit of account equivalent to the value of the United States dollar in terms of gold on 29 April 1963, that is to say US $35 per one troy ounce of fine gold.

4. The sum mentioned in paragraph 6 of Article IV and in paragraph 1 of this Article may be converted into national currency in round figures.

Article VI

1. Rights of compensation under this Convention shall be extinguished if an action is not brought within ten years from the date of the nuclear incident. If, however, under the law of the Installation State the liability of the operator is covered by insurance or other financial security or by State funds for a period longer than ten years, the law of the competent court may provide that rights of compensation against the operator shall only be extinguished after a period which may be longer than ten years, but shall not be longer than the period for which his liability is so covered under the law of the Installation State. Such extension of the extinction period shall in no case affect rights of compensation under this Convention of any person who has brought an action for loss of life or personal injury against the operator before the expiry of the aforesaid period of ten years.

2. Where nuclear damage is caused by a nuclear incident involving nuclear material which at the time of the nuclear incident was stolen, lost, jettisoned or abandoned, the period established pursuant to paragraph 1 of this Article shall be computed from the date of that nuclear incident, but the period shall in no case exceed a period of twenty years from the date of the theft, loss, jettison or abandonment.

3. The law of the competent court may establish a period of extinction or prescription of not less than three years from the date on which the person suffering nuclear damage had knowledge or should have had knowledge of the damage and of the operator liable for the damage, provided that the period established pursuant to paragraphs 1 and 2 of this Article shall not be exceeded.

4. Unless the law of the competent court otherwise provides, any person who claims to have suffered nuclear damage and who has brought an action for compensation within the period applicable pursuant to this Article may amend his claim to take into account any aggravation of the damage, even after the expiry of that period, provided that final judgment has not been entered.

5. Where jurisdiction is to be determined pursuant to sub-paragraph (b) of paragraph 3 of Article XI and a request has been made within the period applicable pursuant to this Article to any one of the Contracting Parties empowered so to determine, but the time remaining after such determination is less than six months, the period within which an action may be brought shall be six months, reckoned from the date of such determination.

Article VII

1. The operator shall be required to maintain insurance or other financial security covering his liability for nuclear damage in such amount, of such type and in such terms as the Installation State shall specify. The Installation State shall ensure the payment of claims for compensation for nuclear damage which have been established against the operator by providing the necessary funds to the extent that the yield of insurance or other financial security is inadequate to satisfy such claims, but not in excess of the limit, if any, established pursuant to Article V.

2. Nothing in paragraph 1 of this Article shall require a Contracting Party or any of its constituent sub-divisions, such as States or Republics, to maintain insurance or other financial security to cover their liability as operators.

3. The funds provided by insurance, by other financial security or by the Installation State pursuant to paragraph 1 of this Article shall be exclusively available for compensation due under this Convention.

4. No insurer or other financial guarantor shall suspend or cancel the insurance or other financial security provided pursuant to paragraph 1 of this Article without giving notice in writing of at least two months to the competent public authority or, in so far as such insurance or other financial security relates to the carriage of nuclear material, during the period of the carriage in question.

Article VIII

Subject to the provisions of this Convention, the nature, form and extent of the compensation, as well as the equitable distribution thereof, shall be governed by the law of the competent court.

Article IX

1. Where provisions of national or public health insurance, social insurance, social security, workmen’s compensation or occupational disease compensation systems include compensation for nuclear damage, rights of beneficiaries of such systems to obtain compensation under this Convention and rights of recourse by virtue of such systems against the operator liable shall be determined, subject to the provisions of this Convention, by the law of the Contracting Party in which such systems have been established, or by the regulations of the intergovernmental organization which has established such systems.

a. If a person who is a national of a Contracting Party, other than the operator, has paid compensation for nuclear damage under an international convention or under the law of a non-Contracting State, such person shall, up to the amount which he has paid, acquire by subrogation the rights under this Convention of the person so compensated. No rights shall be so acquired by any person to the extent that the operator has a right of recourse against such person under this Convention.

b. Nothing in this Convention shall preclude an operator who has paid compensation for nuclear damage out of funds other than those provided pursuant to paragraph 1 of Article VII from recovering from the person providing financial security pursuant to that paragraph or from the Installation State, up to the amount he has paid, the sum which the person so compensated would have obtained under this Convention.

Article X

The operator shall have a right of recourse only:

a. if this is expressly provided for by a contract in writing; or

b. if the nuclear incident results from an act or omission done with intent to cause damage, against the individual who has acted or omitted to act with such intent.

Article XI

1. Except as otherwise provided in this Article, jurisdiction over actions under Article II shall lie only with the courts of the Contracting Party within whose territory the nuclear incident occurred.

2. Where the nuclear incident occurred outside the territory of any Contracting Party, or where the place of the nuclear incident cannot be determined with certainty, jurisdiction over such actions shall lie with the courts of the Installation State of the operator liable.

3. Where under paragraph 1 or 2 of this Article, jurisdiction would lie with the courts of more than one Contracting Party, jurisdiction shall lie:

a. if the nuclear incident occurred partly outside the territory of any Contracting Party, and partly within the territory of a single Contracting Party, with the courts of the latter; and

b. in any other case, with the courts of that Contracting Party which is determined by agreement between the Contracting Parties whose courts would be competent under paragraph 1 or 2 of this Article.

Article XII

1. A final judgment entered by a court having jurisdiction under Article XI shall be recognized within the territory of any other Contracting Party, except:

a. where the judgment was obtained by fraud;

b. where the party against whom the judgment was pronounced was not given a fair opportunity to present his case; or

c. where the judgment is contrary to the public policy of the Contracting Party within the territory of which recognition is sought, or is not in accord with fundamental standards of justice.

2. A final judgment which is recognized shall, upon being presented for enforcement in accordance with the formalities required by the law of the Contracting Party where enforcement is sought, be enforceable as if it were a judgment of a court of that Contracting Party.

3. The merits of a claim on which the judgment has been given shall not be subject to further proceedings.

Article XIII

This Convention and the national law applicable thereunder shall be applied without any discrimination based upon nationality, domicile or residence.

Article XIV

Except in respect of measures of execution, jurisdictional immunities under rules of national or international law shall not be invoked in actions under this Convention before the courts competent pursuant to Article XI.

Article XV

The Contracting Parties shall take appropriate measures to ensure that compensation for nuclear damage, interest and costs awarded by a court in connection therewith, insurance and reinsurance premiums and funds provided by insurance, reinsurance or other financial security, or funds provided by the Installation State, pursuant to this Convention, shall be freely transferable into the currency of the Contracting Party within whose territory the damage is suffered, and of the Contracting Party within whose territory the claimant is habitually resident, and, as regards insurance or reinsurance premiums and payments, into the currencies specified in the insurance or reinsurance contract.

Article XVI

No person shall be entitled to recover compensation under this Convention to the extent that he has recovered compensation in respect of the same nuclear damage under another international convention on civil liability in the field of nuclear energy.

Article XVII

This Convention shall not, as between the parties to them, affect the application of any international agreements or international conventions on civil liability in the field of nuclear energy in force, or open for signature, ratification or accession at the date on which this Convention is opened for signature.

Article XVIII

This Convention shall not be construed as affecting the rights, if any, of a Contracting Party under the general rules of public international law in respect of nuclear damage.

Article XIX

1. Any Contracting Party entering into an agreement pursuant to sub-paragraph (b) of paragraph 3 of Article XI shall furnish without delay to the Director General of the International Atomic Energy Agency for information and dissemination to the other Contracting Parties a copy of such agreement.

2. The Contracting Parties shall furnish to the Director General for information and dissemination to the other Contracting Parties copies of their respective laws and regulations relating to matters covered by this Convention.

Article XX

Notwithstanding the termination of the application of this Convention to any Contracting Party, either by termination pursuant to Article XXV or by denunciation pursuant to Article XXVI, the provisions of this Convention shall continue to apply to any nuclear damage caused by a nuclear incident occurring before such termination.

Article XXI

This Convention shall be open for signature by the States represented at the International Conference on Civil Liability for Nuclear Damage held in Vienna from 29 April to 19 May 1963.

Article XXII

This Convention shall be ratified, and the instruments of ratification shall be deposited with the Director General of the International Atomic Energy Agency.

Article XXIII

This Convention shall come into force three months after the deposit of the fifth instrument of ratification, and, in respect of each State ratifying it thereafter, three months after the deposit of the instrument of ratification by that State.

Article XXIV

1. All States Members of the United Nations, or of any of the specialized agencies or of the International Atomic Energy Agency not represented at the International Conference on Civil Liability for Nuclear Damage held in Vienna from 29 April to 19 May 1963, may accede to this Convention.

2. The instruments of accession shall be deposited with the Director General of the International Atomic Energy Agency.

3. This Convention shall come into force in respect of the acceding State three months after the date of deposit of the instrument of accession of that State but not before the date of the entry into force of this Convention pursuant to Article XXIII.

Article XXV

1. This Convention shall remain in force for a period of ten years from the date of its entry into force. Any Contracting Party may, by giving before the end of that period at least twelve months’ notice to that effect to the Director General of the International Atomic Energy Agency, terminate the application of this Convention to itself at the end of that period of ten years.

2. This Convention shall, after that period of ten years, remain in force for a further period of five years for such Contracting Parties as have not terminated its application pursuant to paragraph 1 of this Article, and thereafter for successive periods of five years each for those Contracting Parties which have not terminated its application at the end of one of such periods, by giving, before the end of one of such periods, at least twelve months’ notice to that effect to the Director General of the International Atomic Energy Agency.

Article XXVI

1. A conference shall be convened by the Director General of the International Atomic Energy Agency at any time after the expiry of a period of five years from the date of the entry into force of this Convention in order to consider the revision thereof, if one-third of the Contracting Parties express a desire to that effect.

2. Any Contracting Party may denounce this Convention by notification to the Director General of the International Atomic Energy Agency within a period of twelve months following the first revision conference held pursuant to paragraph 1 of this Article.

3. Denunciation shall take effect one year after the date on which notification to that effect has been received by the Director General of the International Atomic Energy Agency.

Article XXVII

The Director General of the International Atomic Energy Agency shall notify the States invited to the International Conference on Civil Liability for Nuclear Damage held in Vienna from 29 April to 19 May 1963 and the States which have acceded to this Convention of the following:

a. signatures and instruments of ratification and accession received pursuant to Articles XXI, XXII and XXIV;

b. the date on which this Convention will come into force pursuant to Article XXIII;

c. notifications of termination and denunciation received pursuant to Articles XXV and XXVI;

d. requests for the convening of a revision conference pursuant to Article XXVI.

Article XXVIII

This Convention shall be registered by the Director General of the International Atomic Energy Agency in accordance with Article 102 of the Charter of the United Nations.

Article XXIX

The original of this Convention, of which the English, French, Russian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the Director General of the International Atomic Energy Agency, who shall issue certified copies.

IN WITNESS WHEREOF, the undersigned Plenipotentiaries, duly authorized thereto, have signed this Convention.

DONE in Vienna, this twenty-first day of May, one thousand nine hundred and sixty-three.

Sastavljeno u Beču 21. svibnja 1963.

Klasa: 018-05/06-01/01

Urbroj: 568-06-03

Zagreb, 12. siječnja 2006.

Ravnatelj

Državnog zavoda za nuklearnu sigurnost

mr. sc. Matjaž Prah, v. r.