6
1.
Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora
kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 12/93), Državni zavod za nuklearnu
sigurnost Republike Hrvatske objavljuje tekst Konvencije o ranom izvješćivanju
o nuklearnoj nesreći.
2.
Konvencija o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći od 26. rujna 1986. godine
za Republiku Hrvatsku je na snazi od 8. listopada 1991. godine, a odgovarajuća
notifikacija o sukcesiji položena je kod depozitara 29. rujna 1992. godine.
Konvencija o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći u izvorniku na engleskom
jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:
DRŽAVE
STRANKE OVE KONVENCIJE,
SVJESNE
činjenice da se nuklearne aktivnosti odvijaju u mnogo država
KONSTATIRAJUĆI
da su već poduzete i da se još poduzimaju opsežne mjere za osiguranje visokog stupnja
sigurnosti nuklearnih aktivnosti, radi sprječavanja nuklearnih nesreća i
svođenja na najmanju moguću mjeru posljedica takvih nesreća ako se one dogode,
U
ŽELJI da ojačaju međunarodnu suradnju u sigurnom razvoju i upotrebi nuklearne
energije,
UVJERENE
da postoji potreba da države pružaju relevantne informacije o nuklearnim
nesrećama što je moguće ranije da bi se na najmanju moguću mjeru svele
prekogranične radiološke posljedice,
KONSTATIRAJUĆI
korisnost dvostranih i mnogostranih sporazuma za razmjenu informacija u ovom
području,
SPORAZUMJELE
su se kako slijedi:
Članak 1.
Polje primjene
1.
Ova se Konvencija primjenjuje u slučaju bilo koje nesreće u svezi s
postrojenjima ili aktivnostima države stranke ili fizičkih ili pravnih osoba
pod njezinom jurisdikcijom ili kontrolom spomenutim u stavku 2. teksta koji
slijedi, zbog koje dolazi, ili može doći, do ispuštanja radioaktivnih tvari i
koja je izazvala ili može izazvati međunarodne prekogranične emisije koje bi
mogle biti značajne za radiološku sigurnost druge države.
2.
Postrojenja i aktivnosti iz stavka 1. su:
a)
bilo koji nuklearni reaktor bez obzira na lokaciju,
b)
bilo koji objekt nuklearnoga gorivnog ciklusa,
c)
bilo koje postrojenje za upravljanje istrošenim gorivom,
d)
transport i skladištenje nuklearnog goriva i radioaktivnog otpada,
e)
proizvodnja, korištenje, skladištenje, odlaganje i transport radioizotopa za
poljoprivredne, industrijske, medicinske i s njima vezane znanstvene i
istraživačke svrhe, i
f)
upotreba radioizotopa za proizvodnju električne energije u svemirskim
objektima.
Članak 2.
Obavijesti i
informiranje
U
slučaju nesreće iz članka 1. (u nastavku teksta »nuklearna nesreća«) država
stranka spomenuta u tom članku odmah će:
a)
izravno ili preko Međunarodne agencije za atomsku energiju (u nastavku
»Agencija«) obavijestiti države koje jesu ili koje mogu biti fizički ugrožene
na način naveden u članku 1. i Agenciju o nuklearnoj nesreći, o njezinim
karakteristikama, vremenu izbijanja i točnoj lokaciji, prema potrebi,
b)
dostaviti državama navedenim u točki (a), izravno ili preko Agencije, i
Agenciji raspoložive informacije vezane za svođenje na najmanju moguću mjeru
radioloških posljedica u tim državama, u skladu s člankom 5.
Članak 3.
Druge nuklearne nesreće
Radi
svođenja na najmanju moguću mjeru radioloških posljedica, države stranke mogu
obavještavati i o drugim nesrećama osim onih utvrđenih člankom 1.
Članak 4.
Zadaće Agencije
Agencija
će:
a)
odmah obavijestiti države stranke, države članice i druge države koje jesu ili
mogu biti fizički ugrožene na način utvrđen člankom 1. te odgovarajuće
međunarodne međuvladine organizacije (u nastavku teksta »međunarodne
organizacije«) o obavijesti koju je primila u skladu s točkom (a) članka 2. i
b)
odmah dostaviti svakoj državi stranki, članici ili međunarodnoj organizaciji,
na njezin zahtjev, informacije koje je primila u skladu s točkom (b) članka 2.
Članak 5.
Informacije koje se
dostavljaju
1.
Informacije koje treba dostaviti u skladu s točkom (b) članka 2. obuhvatit će
sljedeće podatke, kojima je do tada raspolagala država stranka koja šalje
obavijest:
a)
vrijeme, točnu lokaciju prema prilici i vrstu nuklearne nesreće,
b)
objekt ili aktivnost o kojoj je riječ,
c)
pretpostavljeni ili utvrđeni razlog i predviđeni razvoj nuklearne nesreće važan
za prekograničnu emisiju radioaktivnih tvari,
d)
opće karakteristike radioaktivne emisije, uključujući onoliko koliko je to
izvodljivo ili prikladno, vrstu, vjerojatan fizički ili kemijski oblik te
količinu, sastav i efektivnu visinu radioaktivne emisije,
e)
podatke o trenutnim i predviđenim meteorološkim i hidrološkim uvjetima nužnim
za predviđanje prekogranične emisije radioaktivnih tvari,
f)
rezultate kontrole okoliša važne za prekogranične emisije radioaktivnih tvari,
g)
poduzete ili planirane mjere za zaštitu izvan lokacije,
h)
predviđeno ponašanje radioaktivnih emisija tijekom vremena.
2.
Ovakve će informacije biti upotpunjene u odgovarajućim intervalima daljnjim
informacijama važnim za razvoj izvanredne situacije, uključujući i njezin
predviđeni ili stvarni prestanak.
3.
Informacije primljene u skladu s točkom (b) članka 2. mogu biti upotrebljene
bez ograničenja, osim ako ih država koja upućuje obavijest navede kao
povjerljive.
Članak 6.
Konzultacije
Država
stranka koja dostavlja informacije u skladu s točkom (b) članka 2. će, koliko
je to razumno izvodljivo, odmah odgovoriti na zahtjev za pružanje daljnjih
informacija ili održavanje savjetovanja koje zatraži ugrožena država stranka
radi svođenja na najmanju moguću mjeru radioloških posljedica u toj državi.
Članak 7.
Nadležna tijela i točke
za kontakt
1.
Svaka država stranka obavijestit će Agenciju i druge države stranke, izravno
ili preko Agencije, o svojem nadležnom tijelu i točkama za kontakt koji su
odgovorni za izdavanje i primitak obavijesti i informacija iz članka 2. Takve
točke i središnji centri u Agenciji bit će stalno na raspolaganju.
2.
Svaka država odmah će obavijestiti Agenciju o svakoj promjeni koja bi se mogla
dogoditi u svezi s informacijama iz stavka 1.
3.
Agencija će voditi ažurnu listu takvih nacionalnih tijela i točki za kontakt,
te točki za kontakt odgovarajućih međunarodnih organizacija i dostavljati je
državama strankama i članicama kao i odgovarajućim međunarodnim organizacijama.
Članak 8.
Pomoć državama strankama
Agencija
će, u skladu sa svojim statutom, nakon primitka zahtjeva od države stranke koja
na svojem državnom području ne provodi nuklearne aktivnosti, a graniči s
državom koja ima aktivan nuklearni program, ali nije stranka, ispitati
izvodljivost uspostavljanja odgovarajućeg sustava za praćenje radioaktivnosti
kako bi olakšala ostvarivanje ciljeva ove Konvencije.
Članak 9.
Dvostrani i mnogostrani
sporazumi
Radi
unapređenja međusobnih interesa države stranke bi mogle, u slučajevima u kojima
je to prikladno, razmotriti mogućnost sklapanja dvostranih i mnogostranih
sporazuma koji se odnose na sadržaj ove Konvencije.
Članak 10.
Odnos prema drugim
međunarodnim sporazumima
Ova
Konvencija neće utjecati na međusobna prava i obveze država stranaka iz
postojećih međunarodnih sporazuma koji se odnose na pitanja obuhvaćena ovom
Konvencijom ili iz međunarodnih sporazuma koji budu zaključeni u skladu s
predmetom i svrhom ove Konvencije.
Članak 11.
Rješavanje sporova
1.
U slučaju spora između država stranaka, ili između države stranke i Agencije, o
tumačenju i primjeni ove Konvencije, stranke u sporu savjetovat će se radi
rješavanja spora pregovorima ili drugim mirnim sredstvima rješavanja sporova
koji je za njih prihvatljiv.
2.
Ako spor ove vrste između država stranaka nije moguće riješiti u roku od jedne
godine od upućivanja zahtjeva za savjetovanje, u skladu sa stavkom 1, on će, na
zahtjev bilo koje stranke u sporu, biti podnesen na arbitražu ili upućen
Međunarodnom sudu na odlučivanje. Ako je spor upućen na arbitražu, a u roku od
šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva stranke u sporu nisu u mogućnosti
suglasiti se o organiziranju arbitraže, jedna od stranaka može od presjednika
Međunarodnog suda ili glavnog tajnika Ujedinjenih naroda zatražiti da imenuje
jednog ili više arbitara. U slučaju suprotnih zahtjeva stranaka u sporu,
prednost ima zahtjev upućen glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.
3.
Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu ovoj
Konvenciji država može izjaviti da se ne smatra vezanom jednim od ili niti s
jednim od postupaka predviđenim u stavku 2. Druge države stranke neće biti
vezane postupkom rješavanja sporova iz stavka 2. prema državi stranci za koje je
takva izjava na snazi.
4.
Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 3. može je u bilo koje
vrijeme povući, obavještavajući o tome depozitara.
Članak 12.
Stupanje na snagu
1.
Ova Konvencija će biti otvorena za potpis svim državama i Namibiji, koju
predstavlja Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju u sjedištu Međunarodne
agencije za atomsku energiju u Beču i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku
od 26. rujna 1986. odnosno od 6. listopada 1986. do njenog stupanja na snagu,
ili do isteka dvanaest mjeseci, ovisno o tome koje je razdoblje duže.
2.
Svaka država i Namibija koju predstavlja Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju
mogu izraziti svoj pristanak da budu vezane odredbama ove Konvencije ili
potpisivanjem ili polaganjem isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju
nakon potpisivanja što podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, ili
polaganjem isprave o prihvatu. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili
pristupu polažu se kod depozitara.
3.
Ova Konvencija stupa na snagu trideset dana nakon što tri države izraze
pristanak da budu vezane njezinim odredbama.
4.
Za svaku državu koja izrazi pristanak da bude vezana odredbama ove Konvencije
nakon njezina stupanja na snagu, trideset dana od dana izražavanja suglasnosti.
a)
Ova Konvencija će biti otvorena za pristup, na način predviđen ovim člankom,
međunarodnim organizacijama i regionalnim integracijama, koje čine suverene
države, a nadležne su za ugovaranje, sklapanje i primjenu međunarodnih
sporazuma o pitanjima obuhvaćenim ovom Konvencijom.
b)
Te će organizacije, u svezi s pitanjima iz svoje nadležnosti, u svoje ime
vršiti i prava i obveze koje su ovom Konvencijom dane državama strankama.
c)
Pri polaganju isprave o pristupu takva će organizacija, dostaviti depozitaru
izjavu u kojoj naznačuje opseg svoje nadležnosti u svezi s pitanjima
obuhvaćenima ovom Konvencijom.
d)
Takva organizacija neće imati nijedan glas više nego što ga imaju njezine
države članice.
Članak 13.
Privremena primjena
Država
može, prigodom potpisivanja ili poslije, prije stupanja na snagu ove
Konvencije, izjaviti da će ovu Konvenciju primjenjivati privremeno.
Članak 14.
Izmjene i dopune
1.
Država stranka može predložiti izmjene i dopune ove Konvencije. Predložena
izmjena ili dopuna bit će podnesena depozitaru, koji će je odmah dostaviti svim
drugim državama strankama.
2.
Ako većina država stranka od depozitara zatraži da sazove konferenciju na kojoj
će biti razmotrene predložene izmjene ili dopune, depozitar će pozvati sve
države ugovornice da prisustvuju toj konferenciji koja će početi naranije
trideset dana nakon slanja poziva. Svaka izmjena ili dopuna što je konferencija
usvoji dvotrećinskom većinom svih država stranka bit će unesena u protokol
otvoren za potpisivanje u Beču i u New Yorku svim državama strankama.
3.
Protokol će stupiti na snagu trideset dana od dana kada tri države izraze svoj
pristanak da budu njime vezane. Za državu koja izrazi svoj pristanak da bude
vezana protokolom nakon njegova stupanja na snagu, protokol će stupiti na snagu
trideset dana od dana izražavanja pristanka.
Članak 15.
Otkaz
1.
Država stranka može otkazati ovu Konvenciju pisanom obavijesti depozitaru.
2.
Otkaz će stupiti na snagu godinu dana od datuma kada depozitar primi obavijest
o otkazu.
Članak 16.
Depozitar
1.
Glavni direktor Agencije bit će depozitar ove Konvencije.
2.
Glavni direktor Agencije odmah će obavijestiti države stranke i sve druge
države:
a)
o svakom potpisu Konvencije ili protokola o izmjeni ili dopuni;
b)
o svakom polaganju isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu u
svezi s ovom Konvencijom ili bilo kojim protokolom o izmjeni i dopuni;
c)
o svakoj izjavi ili njezinu povlačenju u skladu s člankom 11;
d)
o svakoj izjavi o privremenoj primjeni ove Konvencije u skladu s člankom 13;
e)
o stupanju na snagu ove Konvencije bilo koje izmjene ili dopune; i
f)
o svakom otkazu u skladu s člankom 15.
Članak 17.
Vjerodostojni tekstovi i
ovjerene preslike
Izvornik
ove Konvencije, koje su tekstovi na arapskom, kineskome, engleskome,
francuskome, ruskome i španjolskom jeziku jednako vjerodostojni, bit će položen
kod glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju, koji će
ovjerene preslike poslati svim državama strankama i svim drugim državama.
U
POTVRDU TOGA su potpisani, propisno za to ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju,
otvorenu za potpis u skladu sa stavkom 1. članka 12.
USVOJENO
na posebnom zasjedanju Opće skupštine Međunarodne agencije za atomsku energiju,
u Beču dana dvadesetšestog rujna tisućudevetstoosamdesetšeste.
THE
STATES PARTIES TO THIS CONVENTION,
AWARE
that nuclear activities are being carried out in a number of States,
NOTING
that comprehensive measures have been and are being take to ensure a high level
of safety in nuclear activities, aimed at preventing nuclear accidents and
minimizing the consequences of any such accident, should it occur,
DESIRING
to strengthen further international co-operation in the safe development and
use of nuclear energy,
CONVINCED
of the need for States to provide relevant information about nuclear accidents
as early as possible in order that transboundary radiological consequences can
be minimized,
NOTING
the usefulness of bilateral and multilateral arrangements on information
exchange in this area,
HAVE
AGREED as follows:
Article 1
Scope of application
1.
This Convention shall apply in the event of any accident involving facilities
or activities of a State Party or of persons or legal entities under its jurisdiction
or control, referred to in paragraph 2 below, from which a release of
radioactive material occurs or is likely to occur and which has resulted or may
result in an international transboundary release that could be of radiological
safety significance for another State.
2.
The facilities and activities referred to in paragraph 1 are the following:
a.
any nuclear reactor wherever located;
b.
any nuclear fuel cycle facility;
c.
any radioactive waste management facility;
d.
the transport and storage of nuclear fuels or radioactive wastes;
e.
the manufacture, use, storage, disposal and transport of radioisotopes for
agricultural, industrial, medical and related scientific and research purposes;
and
f.
the use of radioisotopes for power generation in space objects.
Article 2
Notification and
information
In
the event of an accident specified in article 1 (hereinafter referred to as a
«nuclear accident»), the State Party referred to in that article shall:
a.
forthwith notify, directly or though the International Atomic Energy Agency
(hereinafter referred to as the «Agency»), those States which are or may be
physically affected as specified in article 1 and the Agency of the nuclear
accident, its nature, the time of its occurrence and its exact location where
appropriate; and
b.
promptly provide the States referred to in sub-paragraph (a), directly or
through the Agency, and the Agency with such available information relevant to
minimizing the radiological consequences in those States, as specified in
article 5.
Article 3
Other Nuclear Accidents
With
a view to minimizing the radiological consequences, States Parties may notify
in the event of nuclear accidents other than those specified in article 1.
Article 4
Functions of the Agency
The
Agency shall:
a.
forthwith inform States Parties, Member States, other States which are or may
be physically affected as specified in article 1 and relevant international
intergovernmental organizations (hereinafter referred to as «international
organizations») of a notification received pursuant to sub-paragraph (a) of
article 2; and
b.
promptly provide any State Party, Member State or relevant international
organization, upon request, with the information received pursuant to
sub-paragraph (b) of article 2.
Article 5
Information to be
provided
1.
The information to be provided pursuant to sub-paragraph (b) of article 2 shall
comprise the following data as then available to the notifying State Party:
a.
the time, exact location where appropriate, and the nature of the nuclear accident;
b.
the facility or activity involved;
c.
the assumed or established cause and the foreseeable development of the nuclear
accident relevant to the transboundary release of the radioactive materials;
d.
the general characteristics of the radioactive release, including, as far as is
practicable and appropriate, the nature, probable physical and chemical form
and the quantity, composition and effective height of the radioactive release;
e.
information on current and forecast meteorological and hydrological conditions,
necessary for forecasting the transboundary release of the radioactive
materials;
f.
the results of environmental monitoring relevant to the transboundary release
of the radioactive materials;
g.
the off-site protective measures taken or planned;
h.
the predicted behaviour over time of the radioactive release.
2.
Such information shall be supplemented at appropriate intervals by further
relevant information on the development of the emergency situation, including
its foreseeable or actual termination.
3.
Information received pursuant to sub-paragraph (b) of article 2 may used
without restriction, except when such information is provided in confidence by
the notifying State Party.
Article 6
Consultations
A
State Party providing information pursuant to sub-paragraph (b) of article 2
shall, as far as is reasonably practicable, respond promptly to a request for
further information or consultations sought by an affected State Party with a
view to minimizing the radiological consequences in that State.
Article 7
Competent authorities
and points of contact
1.
Each State Party shall make known to the Agency and to other States Parties,
directly or through the Agency, its competent authorities and point of contact
responsible for issuing and receiving the notification and information referred
to in article 2. Such points of contact and a focal point within the Agency
shall be available continuously.
2.
Each State Party shall promptly inform the Agency of any changes that may occur
in the information referred to in paragraph 1.
3.
The Agency shall maintain an up-to-date list of such national authorities and
points of contact as well as points of contact of relevant international
organizations and shall provide it to States Parties and Member States and to
relevant international organizations.
Article 8
Assistance to States
Parties
The
Agency shall, in accordance with its Statute and upon a request of a State
Party which does not have nuclear activities itself and borders on a State
having an active nuclear programme but not Party, conduct investigations into
the feasibility and establishment of an appropriate radiation monitoring system
in order to facilitate the achievement of the objectives of this Convention.
Article 9
Bilateral and
multilateral arrangements
In
furtherance of their mutual interests, States Parties may consider, where
deemed appropriate, the conclusion of bilateral or multilateral arrangements
relating to the subject matter of this Convention.
Article 10
Relationship to other
international agreements
This
Convention shall not affect the reciprocal rights and obligations of State
Parties under existing international agreements which relate to the matters
covered by this Convention, or under future international agreements concluded
in accordance with the object and purpose of this Convention.
Article 11
Settlement of disputes
1.
In the event of a dispute between States Parties, or between a State Party and the
Agency, concerning the interpretation or application of this Convention, the
parties to the dispute shall consult with a view to the settlement of the
dispute by negotiation or by any other peaceful means of settling disputes
acceptable to them.
2.
If a dispute of this character between States Parties cannot be settled within
one year from the request for consultation pursuant to paragraph 1, it shall,
at the request of any party to such a dispute, be submitted to arbitration or
referred to the International Court of Justice for decision. Where a dispute is
submitted to arbitration, if, within six months from the date of the request,
the parties to the dispute are unable to agree on the organization of the
arbitration, a party may request the President of the International Court of
Justice or the Secretary-General of the United Nations to appoint one or more
arbitrators. In cases of conflicting requests by the parties to the dispute,
the request to the Secretary-General of the United Nations shall have priority.
3.
When signing, ratifying, accepting, approving or acceding to this Convention, a
State may declare that it does not consider itself bound by either or both of
the dispute settlement procedures provided for in paragraph 2. The other States
Parties shall not be bound by a dispute settlement procedure provided for in
paragraph 2 with respect to a State Party for which such a declaration is in
force.
4.
A State Party which has made a declaration in accordance with paragraph 3 may
at any time withdraw it by notification to the depositary.
Article 12
Entry into force
1.
This Convention shall be open for signature by all States and Namibia,
represented by the United Nations Council for Namibia, at the Headquarters of
the International Atomic Energy Agency in Vienna and at the Headquarters of the
United Nations in New York, from 26 September 1986 and 6 October 1986
respectively, until its entry into force or for twelve months, whichever period
is longer.
2.
A State and Namibia, represented by the United Nations Council for Namibia, may
express its consent to be bound by this Convention either by signature, or be
deposit of an instrument of ratification, acceptance or approval following
signature made subject to ratification, acceptance or approval, or by deposit
of an instrument of accession. The instruments of ratification, acceptance,
approval or accession shall be deposited with the depositary.
3.
This Convention shall enter into force thirty days after consent to be bound
has been expressed by three States.
4.
For each State expressing consent to be bound by this Convention after its
entry into force, this Convention shall enter into force for that State thirty
days after the date of expression of consent.
a.
This Convention shall be open for accession, as provided for in this article,
by international organizations and regional integration organizations
constituted by sovereign States, which have competence in respect of the
negotiation, conclusion and application of international agreements in matters
covered by this Convention.
b.
In matters within their competence such organizations shall, on their own
behalf, exercise the rights and fulfil the obligations which this Convention
attributes to States Parties.
c.
When depositing its instrument of accession, such an organization shall
communicate to the depositary a declaration indicating the extent of its
competence in respect of matters covered by this Convention.
d.
Such an organization shall not hold any vote additional to those of its Member
States.
Article 13
Provisional application
A
State may, upon signature or at any later date before this Convention enters
into force for it, declare that it will apply this Convention provisionally.
Article 14
Amendments
1.
A State Party may propose amendments to this Convention. The proposed amendment
shall be submitted to the depositary who shall circulate it immediately to all
other States Parties.
2.
If a majority of the States Parties request the depositary to convene a
conference to consider the proposed amendments, the depositary shall invite all
States Parties to attend such a conference to begin not sooner than thirty days
after the invitations are issued. Any amendment adopted at the conference by a
two-thirds majority of all States Parties shall be laid down in a protocol
which is open to signature in Vienna and New York by all States Parties.
3.
The protocol shall enter into force thirty days after consent to be bound has
been expressed by three States. For each State expressing consent to be bound
by the protocol after its entry into force, the protocol shall enter into force
for the State thirty days after the date of expression of consent.
Article 15
Denunciation
1.
A State Party may denounce this Convention by written notification to the
depositary.
2.
Denunciation shall take effect on year following the date on which the
notification is received by the depositary.
Article 16
Depositary
1.
The Director General of the Agency shall be the depositary of this Convention.
2.
The Director General of the Agency shall promptly notify States Parties and all
other States of:
a.
each signature of this Convention or any protocol of amendment;
b.
each deposit of an instrument of ratification, acceptance, approval or
accession concerning this Convention of any protocol of amendment;
c.
any declaration or withdrawal thereof in accordance with article 11;
d.
any declaration of provisional application of this Convention in accordance
with article 13;
e.
the entry into force of this Convention and of any amendment thereto; and
f.
any denunciation made under article 15.
Article 17
Authentic texts and
certified copies
The
original of this Convention, of which the Arabic, Chinese, English, French,
Russian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the
Director General of the International Atomic Energy Agency who shall send
certified copies to States Parties and all other States.
IN
WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized, have signed this
Convention, open for signature as provided for in paragraph 1 of article 12.
ADOPTED
by the General Conference of the International Atomic Energy Agency meeting in
special session at Vienna on the twenty-sixth day of September one thousand
nine hundred and eighty-six.
Klasa:
018-05/06-01/01
Urbroj:
568-06-04
Zagreb,
12. siječnja 2006.
Ravnatelj
Državnog zavoda za nuklearnu sigurnost
mr. sc. Matjaž Prah,
v. r.