Konvencija o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći

NN 1/2006 (30.1.2006.), Konvencija o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći

DRŽAVNI ZAVOD ZA NUKLEARNU SIGURNOST

 

6

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 12/93), Državni zavod za nuklearnu sigurnost Republike Hrvatske objavljuje tekst Konvencije o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći.

2. Konvencija o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći od 26. rujna 1986. godine za Republiku Hrvatsku je na snazi od 8. listopada 1991. godine, a odgovarajuća notifikacija o sukcesiji položena je kod depozitara 29. rujna 1992. godine. Konvencija o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

KONVENCIJA

O RANOM IZVJEŠĆIVANJU O NUKLEARNOJ NESREĆI

DRŽAVE STRANKE OVE KONVENCIJE,

SVJESNE činjenice da se nuklearne aktivnosti odvijaju u mnogo država

KONSTATIRAJUĆI da su već poduzete i da se još poduzimaju opsežne mjere za osiguranje visokog stupnja sigurnosti nuklearnih aktivnosti, radi sprječavanja nuklearnih nesreća i svođenja na najmanju moguću mjeru posljedica takvih nesreća ako se one dogode,

U ŽELJI da ojačaju međunarodnu suradnju u sigurnom razvoju i upotrebi nuklearne energije,

UVJERENE da postoji potreba da države pružaju relevantne informacije o nuklearnim nesrećama što je moguće ranije da bi se na najmanju moguću mjeru svele prekogranične radiološke posljedice,

KONSTATIRAJUĆI korisnost dvostranih i mnogostranih sporazuma za razmjenu informacija u ovom području,

SPORAZUMJELE su se kako slijedi:

Članak 1.

Polje primjene

1. Ova se Konvencija primjenjuje u slučaju bilo koje nesreće u svezi s postrojenjima ili aktivnostima države stranke ili fizičkih ili pravnih osoba pod njezinom jurisdikcijom ili kontrolom spomenutim u stavku 2. teksta koji slijedi, zbog koje dolazi, ili može doći, do ispuštanja radioaktivnih tvari i koja je izazvala ili može izazvati međunarodne prekogranične emisije koje bi mogle biti značajne za radiološku sigurnost druge države.

2. Postrojenja i aktivnosti iz stavka 1. su:

a) bilo koji nuklearni reaktor bez obzira na lokaciju,

b) bilo koji objekt nuklearnoga gorivnog ciklusa,

c) bilo koje postrojenje za upravljanje istrošenim gorivom,

d) transport i skladištenje nuklearnog goriva i radioaktivnog otpada,

e) proizvodnja, korištenje, skladištenje, odlaganje i transport radioizotopa za poljoprivredne, industrijske, medicinske i s njima vezane znanstvene i istraživačke svrhe, i

f) upotreba radioizotopa za proizvodnju električne energije u svemirskim objektima.

Članak 2.

Obavijesti i informiranje

U slučaju nesreće iz članka 1. (u nastavku teksta »nuklearna nesreća«) država stranka spomenuta u tom članku odmah će:

a) izravno ili preko Međunarodne agencije za atomsku energiju (u nastavku »Agencija«) obavijestiti države koje jesu ili koje mogu biti fizički ugrožene na način naveden u članku 1. i Agenciju o nuklearnoj nesreći, o njezinim karakteristikama, vremenu izbijanja i točnoj lokaciji, prema potrebi,

b) dostaviti državama navedenim u točki (a), izravno ili preko Agencije, i Agenciji raspoložive informacije vezane za svođenje na najmanju moguću mjeru radioloških posljedica u tim državama, u skladu s člankom 5.

Članak 3.

Druge nuklearne nesreće

Radi svođenja na najmanju moguću mjeru radioloških posljedica, države stranke mogu obavještavati i o drugim nesrećama osim onih utvrđenih člankom 1.

Članak 4.

Zadaće Agencije

Agencija će:

a) odmah obavijestiti države stranke, države članice i druge države koje jesu ili mogu biti fizički ugrožene na način utvrđen člankom 1. te odgovarajuće međunarodne međuvladine organizacije (u nastavku teksta »međunarodne organizacije«) o obavijesti koju je primila u skladu s točkom (a) članka 2. i

b) odmah dostaviti svakoj državi stranki, članici ili međunarodnoj organizaciji, na njezin zahtjev, informacije koje je primila u skladu s točkom (b) članka 2.

Članak 5.

Informacije koje se dostavljaju

1. Informacije koje treba dostaviti u skladu s točkom (b) članka 2. obuhvatit će sljedeće podatke, kojima je do tada raspolagala država stranka koja šalje obavijest:

a) vrijeme, točnu lokaciju prema prilici i vrstu nuklearne nesreće,

b) objekt ili aktivnost o kojoj je riječ,

c) pretpostavljeni ili utvrđeni razlog i predviđeni razvoj nuklearne nesreće važan za prekograničnu emisiju radioaktivnih tvari,

d) opće karakteristike radioaktivne emisije, uključujući onoliko koliko je to izvodljivo ili prikladno, vrstu, vjerojatan fizički ili kemijski oblik te količinu, sastav i efektivnu visinu radioaktivne emisije,

e) podatke o trenutnim i predviđenim meteorološkim i hidrološkim uvjetima nužnim za predviđanje prekogranične emisije radioaktivnih tvari,

f) rezultate kontrole okoliša važne za prekogranične emisije radioaktivnih tvari,

g) poduzete ili planirane mjere za zaštitu izvan lokacije,

h) predviđeno ponašanje radioaktivnih emisija tijekom vremena.

2. Ovakve će informacije biti upotpunjene u odgovarajućim intervalima daljnjim informacijama važnim za razvoj izvanredne situacije, uključujući i njezin predviđeni ili stvarni prestanak.

3. Informacije primljene u skladu s točkom (b) članka 2. mogu biti upotrebljene bez ograničenja, osim ako ih država koja upućuje obavijest navede kao povjerljive.

Članak 6.

Konzultacije

Država stranka koja dostavlja informacije u skladu s točkom (b) članka 2. će, koliko je to razumno izvodljivo, odmah odgovoriti na zahtjev za pružanje daljnjih informacija ili održavanje savjetovanja koje zatraži ugrožena država stranka radi svođenja na najmanju moguću mjeru radioloških posljedica u toj državi.

Članak 7.

Nadležna tijela i točke za kontakt

1. Svaka država stranka obavijestit će Agenciju i druge države stranke, izravno ili preko Agencije, o svojem nadležnom tijelu i točkama za kontakt koji su odgovorni za izdavanje i primitak obavijesti i informacija iz članka 2. Takve točke i središnji centri u Agenciji bit će stalno na raspolaganju.

2. Svaka država odmah će obavijestiti Agenciju o svakoj promjeni koja bi se mogla dogoditi u svezi s informacijama iz stavka 1.

3. Agencija će voditi ažurnu listu takvih nacionalnih tijela i točki za kontakt, te točki za kontakt odgovarajućih međunarodnih organizacija i dostavljati je državama strankama i članicama kao i odgovarajućim međunarodnim organizacijama.

Članak 8.

Pomoć državama strankama

Agencija će, u skladu sa svojim statutom, nakon primitka zahtjeva od države stranke koja na svojem državnom području ne provodi nuklearne aktivnosti, a graniči s državom koja ima aktivan nuklearni program, ali nije stranka, ispitati izvodljivost uspostavljanja odgovarajućeg sustava za praćenje radioaktivnosti kako bi olakšala ostvarivanje ciljeva ove Konvencije.

Članak 9.

Dvostrani i mnogostrani sporazumi

Radi unapređenja međusobnih interesa države stranke bi mogle, u slučajevima u kojima je to prikladno, razmotriti mogućnost sklapanja dvostranih i mnogostranih sporazuma koji se odnose na sadržaj ove Konvencije.

Članak 10.

Odnos prema drugim međunarodnim sporazumima

Ova Konvencija neće utjecati na međusobna prava i obveze država stranaka iz postojećih međunarodnih sporazuma koji se odnose na pitanja obuhvaćena ovom Konvencijom ili iz međunarodnih sporazuma koji budu zaključeni u skladu s predmetom i svrhom ove Konvencije.

Članak 11.

Rješavanje sporova

1. U slučaju spora između država stranaka, ili između države stranke i Agencije, o tumačenju i primjeni ove Konvencije, stranke u sporu savjetovat će se radi rješavanja spora pregovorima ili drugim mirnim sredstvima rješavanja sporova koji je za njih prihvatljiv.

2. Ako spor ove vrste između država stranaka nije moguće riješiti u roku od jedne godine od upućivanja zahtjeva za savjetovanje, u skladu sa stavkom 1, on će, na zahtjev bilo koje stranke u sporu, biti podnesen na arbitražu ili upućen Međunarodnom sudu na odlučivanje. Ako je spor upućen na arbitražu, a u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva stranke u sporu nisu u mogućnosti suglasiti se o organiziranju arbitraže, jedna od stranaka može od presjednika Međunarodnog suda ili glavnog tajnika Ujedinjenih naroda zatražiti da imenuje jednog ili više arbitara. U slučaju suprotnih zahtjeva stranaka u sporu, prednost ima zahtjev upućen glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

3. Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu ovoj Konvenciji država može izjaviti da se ne smatra vezanom jednim od ili niti s jednim od postupaka predviđenim u stavku 2. Druge države stranke neće biti vezane postupkom rješavanja sporova iz stavka 2. prema državi stranci za koje je takva izjava na snazi.

4. Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 3. može je u bilo koje vrijeme povući, obavještavajući o tome depozitara.

Članak 12.

Stupanje na snagu

1. Ova Konvencija će biti otvorena za potpis svim državama i Namibiji, koju predstavlja Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju u sjedištu Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 26. rujna 1986. odnosno od 6. listopada 1986. do njenog stupanja na snagu, ili do isteka dvanaest mjeseci, ovisno o tome koje je razdoblje duže.

2. Svaka država i Namibija koju predstavlja Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju mogu izraziti svoj pristanak da budu vezane odredbama ove Konvencije ili potpisivanjem ili polaganjem isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju nakon potpisivanja što podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju, ili polaganjem isprave o prihvatu. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu polažu se kod depozitara.

3. Ova Konvencija stupa na snagu trideset dana nakon što tri države izraze pristanak da budu vezane njezinim odredbama.

4. Za svaku državu koja izrazi pristanak da bude vezana odred­bama ove Konvencije nakon njezina stupanja na snagu, trideset dana od dana izražavanja suglasnosti.

a) Ova Konvencija će biti otvorena za pristup, na način predviđen ovim člankom, međunarodnim organizacijama i regionalnim integracijama, koje čine suverene države, a nadležne su za ugovaranje, sklapanje i primjenu međunarodnih sporazuma o pitanjima obuhvaćenim ovom Konvencijom.

b) Te će organizacije, u svezi s pitanjima iz svoje nadležnosti, u svoje ime vršiti i prava i obveze koje su ovom Konvencijom dane državama strankama.

c) Pri polaganju isprave o pristupu takva će organizacija, dostaviti depozitaru izjavu u kojoj naznačuje opseg svoje nadležnosti u svezi s pitanjima obuhvaćenima ovom Konvencijom.

d) Takva organizacija neće imati nijedan glas više nego što ga imaju njezine države članice.

Članak 13.

Privremena primjena

Država može, prigodom potpisivanja ili poslije, prije stupanja na snagu ove Konvencije, izjaviti da će ovu Konvenciju primjenjivati privremeno.

Članak 14.

Izmjene i dopune

1. Država stranka može predložiti izmjene i dopune ove Konvencije. Predložena izmjena ili dopuna bit će podnesena depozitaru, koji će je odmah dostaviti svim drugim državama strankama.

2. Ako većina država stranka od depozitara zatraži da sazove konferenciju na kojoj će biti razmotrene predložene izmjene ili dopune, depozitar će pozvati sve države ugovornice da prisustvuju toj konferenciji koja će početi naranije trideset dana nakon slanja poziva. Svaka izmjena ili dopuna što je konferencija usvoji dvotrećinskom većinom svih država stranka bit će unesena u protokol otvoren za potpisivanje u Beču i u New Yorku svim državama strankama.

3. Protokol će stupiti na snagu trideset dana od dana kada tri države izraze svoj pristanak da budu njime vezane. Za državu koja izrazi svoj pristanak da bude vezana protokolom nakon njegova stupanja na snagu, protokol će stupiti na snagu trideset dana od dana izražavanja pristanka.

Članak 15.

Otkaz

1. Država stranka može otkazati ovu Konvenciju pisanom obavijesti depozitaru.

2. Otkaz će stupiti na snagu godinu dana od datuma kada depozitar primi obavijest o otkazu.

Članak 16.

Depozitar

1. Glavni direktor Agencije bit će depozitar ove Konvencije.

2. Glavni direktor Agencije odmah će obavijestiti države stranke i sve druge države:

a) o svakom potpisu Konvencije ili protokola o izmjeni ili dopuni;

b) o svakom polaganju isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu u svezi s ovom Konvencijom ili bilo kojim protokolom o izmjeni i dopuni;

c) o svakoj izjavi ili njezinu povlačenju u skladu s člankom 11;

d) o svakoj izjavi o privremenoj primjeni ove Konvencije u skladu s člankom 13;

e) o stupanju na snagu ove Konvencije bilo koje izmjene ili dopune; i

f) o svakom otkazu u skladu s člankom 15.

Članak 17.

Vjerodostojni tekstovi i ovjerene preslike

Izvornik ove Konvencije, koje su tekstovi na arapskom, kineskome, engleskome, francuskome, ruskome i španjolskom jeziku jednako vjerodostojni, bit će položen kod glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju, koji će ovjerene preslike poslati svim državama strankama i svim drugim državama.

 

U POTVRDU TOGA su potpisani, propisno za to ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju, otvorenu za potpis u skladu sa stavkom 1. članka 12.

USVOJENO na posebnom zasjedanju Opće skupštine Međunarodne agencije za atomsku energiju, u Beču dana dvadesetšestog rujna tisućudevetstoosamdesetšeste.

 

CONVENTION

ON EARLY NOTIFICATION OF A NUCLEAR ACCIDENT

THE STATES PARTIES TO THIS CONVENTION,

AWARE that nuclear activities are being carried out in a number of States,

NOTING that comprehensive measures have been and are being take to ensure a high level of safety in nuclear activities, aimed at preventing nuclear accidents and minimizing the consequences of any such accident, should it occur,

DESIRING to strengthen further international co-operation in the safe development and use of nuclear energy,

CONVINCED of the need for States to provide relevant information about nuclear accidents as early as possible in order that transboundary radiological consequences can be minimized,

NOTING the usefulness of bilateral and multilateral arrangements on information exchange in this area,

HAVE AGREED as follows:

Article 1

Scope of application

1. This Convention shall apply in the event of any accident involving facilities or activities of a State Party or of persons or legal entities under its jurisdiction or control, referred to in paragraph 2 below, from which a release of radioactive material occurs or is likely to occur and which has resulted or may result in an international transboundary release that could be of radiological safety significance for another State.

2. The facilities and activities referred to in paragraph 1 are the following:

a. any nuclear reactor wherever located;

b. any nuclear fuel cycle facility;

c. any radioactive waste management facility;

d. the transport and storage of nuclear fuels or radioactive wastes;

e. the manufacture, use, storage, disposal and transport of radioisotopes for agricultural, industrial, medical and related scientific and research purposes; and

f. the use of radioisotopes for power generation in space objects.

Article 2

Notification and information

In the event of an accident specified in article 1 (hereinafter referred to as a «nuclear accident»), the State Party referred to in that article shall:

a. forthwith notify, directly or though the International Atomic Energy Agency (hereinafter referred to as the «Agency»), those States which are or may be physically affected as specified in article 1 and the Agency of the nuclear accident, its nature, the time of its occurrence and its exact location where appropriate; and

b. promptly provide the States referred to in sub-paragraph (a), directly or through the Agency, and the Agency with such available information relevant to minimizing the radiological consequences in those States, as specified in article 5.

Article 3

Other Nuclear Accidents

With a view to minimizing the radiological consequences, States Parties may notify in the event of nuclear accidents other than those specified in article 1.

Article 4

Functions of the Agency

The Agency shall:

a. forthwith inform States Parties, Member States, other States which are or may be physically affected as specified in article 1 and relevant international intergovernmental organizations (hereinafter referred to as «international organizations») of a notification received pursuant to sub-paragraph (a) of article 2; and

b. promptly provide any State Party, Member State or relevant international organization, upon request, with the information received pursuant to sub-paragraph (b) of article 2.

Article 5

Information to be provided

1. The information to be provided pursuant to sub-paragraph (b) of article 2 shall comprise the following data as then available to the notifying State Party:

a. the time, exact location where appropriate, and the nature of the nuclear accident;

b. the facility or activity involved;

c. the assumed or established cause and the foreseeable development of the nuclear accident relevant to the transboundary release of the radioactive materials;

d. the general characteristics of the radioactive release, including, as far as is practicable and appropriate, the nature, probable physical and chemical form and the quantity, composition and effective height of the radioactive release;

e. information on current and forecast meteorological and hydrological conditions, necessary for forecasting the transboundary release of the radioactive materials;

f. the results of environmental monitoring relevant to the transboundary release of the radioactive materials;

g. the off-site protective measures taken or planned;

h. the predicted behaviour over time of the radioactive release.

2. Such information shall be supplemented at appropriate intervals by further relevant information on the development of the emergency situation, including its foreseeable or actual termination.

3. Information received pursuant to sub-paragraph (b) of article 2 may used without restriction, except when such information is provided in confidence by the notifying State Party.

Article 6

Consultations

A State Party providing information pursuant to sub-paragraph (b) of article 2 shall, as far as is reasonably practicable, respond promptly to a request for further information or consultations sought by an affected State Party with a view to minimizing the radiological consequences in that State.

Article 7

Competent authorities and points of contact

1. Each State Party shall make known to the Agency and to other States Parties, directly or through the Agency, its competent authorities and point of contact responsible for issuing and receiving the notification and information referred to in article 2. Such points of contact and a focal point within the Agency shall be available continuously.

2. Each State Party shall promptly inform the Agency of any changes that may occur in the information referred to in paragraph 1.

3. The Agency shall maintain an up-to-date list of such national authorities and points of contact as well as points of contact of relevant international organizations and shall provide it to States Parties and Member States and to relevant international organizations.

Article 8

Assistance to States Parties

The Agency shall, in accordance with its Statute and upon a request of a State Party which does not have nuclear activities itself and borders on a State having an active nuclear programme but not Party, conduct investigations into the feasibility and establishment of an appropriate radiation monitoring system in order to facilitate the achievement of the objectives of this Convention.

Article 9

Bilateral and multilateral arrangements

In furtherance of their mutual interests, States Parties may consider, where deemed appropriate, the conclusion of bilateral or multilateral arrangements relating to the subject matter of this Convention.

Article 10

Relationship to other international agreements

This Convention shall not affect the reciprocal rights and obligations of State Parties under existing international agreements which relate to the matters covered by this Convention, or under future international agreements concluded in accordance with the object and purpose of this Convention.

Article 11

Settlement of disputes

1. In the event of a dispute between States Parties, or between a State Party and the Agency, concerning the interpretation or application of this Convention, the parties to the dispute shall consult with a view to the settlement of the dispute by negotiation or by any other peaceful means of settling disputes acceptable to them.

2. If a dispute of this character between States Parties cannot be settled within one year from the request for consultation pursuant to paragraph 1, it shall, at the request of any party to such a dispute, be submitted to arbitration or referred to the International Court of Justice for decision. Where a dispute is submitted to arbitration, if, within six months from the date of the request, the parties to the dispute are unable to agree on the organization of the arbitration, a party may request the President of the International Court of Justice or the Secretary-General of the United Nations to appoint one or more arbitrators. In cases of conflicting requests by the parties to the dispute, the request to the Secretary-General of the United Nations shall have priority.

3. When signing, ratifying, accepting, approving or acceding to this Convention, a State may declare that it does not consider itself bound by either or both of the dispute settlement procedures provided for in paragraph 2. The other States Parties shall not be bound by a dispute settlement procedure provided for in paragraph 2 with respect to a State Party for which such a declaration is in force.

4. A State Party which has made a declaration in accordance with paragraph 3 may at any time withdraw it by notification to the depositary.

Article 12

Entry into force

1. This Convention shall be open for signature by all States and Namibia, represented by the United Nations Council for Namibia, at the Headquarters of the International Atomic Energy Agency in Vienna and at the Headquarters of the United Nations in New York, from 26 September 1986 and 6 October 1986 respectively, until its entry into force or for twelve months, whichever period is longer.

2. A State and Namibia, represented by the United Nations Council for Namibia, may express its consent to be bound by this Convention either by signature, or be deposit of an instrument of ratification, acceptance or approval following signature made subject to ratification, acceptance or approval, or by deposit of an instrument of accession. The instruments of ratification, acceptance, approval or accession shall be deposited with the depositary.

3. This Convention shall enter into force thirty days after consent to be bound has been expressed by three States.

4. For each State expressing consent to be bound by this Convention after its entry into force, this Convention shall enter into force for that State thirty days after the date of expression of consent.

a. This Convention shall be open for accession, as provided for in this article, by international organizations and regional integration organizations constituted by sovereign States, which have competence in respect of the negotiation, conclusion and application of international agreements in matters covered by this Convention.

b. In matters within their competence such organizations shall, on their own behalf, exercise the rights and fulfil the obligations which this Convention attributes to States Parties.

c. When depositing its instrument of accession, such an organization shall communicate to the depositary a declaration indicating the extent of its competence in respect of matters covered by this Convention.

d. Such an organization shall not hold any vote additional to those of its Member States.

Article 13

Provisional application

A State may, upon signature or at any later date before this Convention enters into force for it, declare that it will apply this Convention provisionally.

Article 14

Amendments

1. A State Party may propose amendments to this Convention. The proposed amendment shall be submitted to the depositary who shall circulate it immediately to all other States Parties.

2. If a majority of the States Parties request the depositary to convene a conference to consider the proposed amendments, the depositary shall invite all States Parties to attend such a conference to begin not sooner than thirty days after the invitations are issued. Any amendment adopted at the conference by a two-thirds majority of all States Parties shall be laid down in a protocol which is open to signature in Vienna and New York by all States Parties.

3. The protocol shall enter into force thirty days after consent to be bound has been expressed by three States. For each State expressing consent to be bound by the protocol after its entry into force, the protocol shall enter into force for the State thirty days after the date of expression of consent.

Article 15

Denunciation

1. A State Party may denounce this Convention by written notification to the depositary.

2. Denunciation shall take effect on year following the date on which the notification is received by the depositary.

Article 16

Depositary

1. The Director General of the Agency shall be the depositary of this Convention.

2. The Director General of the Agency shall promptly notify States Parties and all other States of:

a. each signature of this Convention or any protocol of amendment;

b. each deposit of an instrument of ratification, acceptance, approval or accession concerning this Convention of any protocol of amendment;

c. any declaration or withdrawal thereof in accordance with article 11;

d. any declaration of provisional application of this Convention in accordance with article 13;

e. the entry into force of this Convention and of any amendment thereto; and

f. any denunciation made under article 15.

Article 17

Authentic texts and certified copies

The original of this Convention, of which the Arabic, Chinese, English, French, Russian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the Director General of the International Atomic Energy Agency who shall send certified copies to States Parties and all other States.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized, have signed this Convention, open for signature as provided for in paragraph 1 of article 12.

ADOPTED by the General Conference of the International Atomic Energy Agency meeting in special session at Vienna on the twenty-sixth day of September one thousand nine hundred and eighty-six.

 

Klasa: 018-05/06-01/01

Urbroj: 568-06-04

Zagreb, 12. siječnja 2006.

Ravnatelj

Državnog zavoda za nuklearnu sigurnost

mr. sc. Matjaž Prah, v. r.