7
1.
Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora
kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji
(»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 12/93), Državni zavod za nuklearnu
sigurnost Republike Hrvatske objavljuje tekst Konvencije o ranom izvješćivanju
o nuklearnoj nesreći.
2.
Konvencija o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći od 26. rujna 1986. godine
za Republiku Hrvatsku je na snazi od 8. listopada 1991. godine, a odgovarajuća
notifikacija o sukcesiji položena je kod depozitara 29. rujna 1992. godine.
Konvencija o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći u izvorniku na engleskom
jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:
DRŽAVE
STRANKE OVE KONVENCIJE
SVJESNE
činjenice da se nuklearne aktivnosti provode u mnogo država,
KONSTATIRAJUĆI
da su već poduzete i da još poduzimaju opsežne mjere kojima bi se osigurao
visok stupanj sigurnosti pri nuklearnim aktivnostima radi sprečavanja
nuklearnih nesreća i svođenja na najmanju moguću mjeru posljedica takvih
nesreća, ako do njih dođe,
ŽELEĆI
pojačati međunarodnu suradnju u sigurnom razvoju i korištenju nuklearne
energije,
UVJERENE
da postoji potreba za međunarodnim okvirom koji bi olakšao brzo pružanje pomoći
u slučaju nuklearnih nesreća ili radiološke opasnosti, da bi se ublažile
njihove posljedice,
KONSTATIRAJUĆI
korisnost dvostranih i mnogostranih aranžmana za uzajamnu pomoć na ovom
području,
IMAJUĆI
na umu aktivnost Međunarodne agencije za atomsku energiju u izradi smjernica za
aranžmane o uzajamnoj pomoći u izvanrednim situacijama u vezi s nuklearnim
nesrećama ili radiološkom opasnošću,
SPORAZUMJELE
su se kako slijedi:
Članak 1.
Opće odredbe
1.
Države stranke surađivat će međusobno i s Međunarodnom agencijom za atomsku
energiju (u nastavku teksta »Agencija«) u skladu s odredbama ove Konvencije da
bi olakšale brzo pružanje pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke
opasnosti, na najmanju moguću mjeru svele njihove posljedice i zaštitile život,
imovinu i okoliš od utjecaja radioaktivnih ispuštanja.
2.
Da bi olakšale tu suradnju, države stranke mogu se dogovoriti o dvostranim i
mnogostranim sporazumima ili, prema prilici, kombinaciji tih sporazuma, radi
zaštite ili što je moguće većeg smanjenja ozljeda i šteta koje mogu nastati u
slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti.
3.
Države stranke mogu od Agencije zatražiti da, djelujući u skladu s odredbama
ove Konvencije, olakša i podupre suradnju između država stranka predviđenu ovom
Konvencijom.
Članak 2.
Pružanje pomoći
1.
Ako državi stranki zatreba pomoć u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke
opasnosti, bez obzira na to je li nesreća ili opasnost nastala na njezinu
državnom području ili drugom području pod njezinom jurisdikcijom ili kontrolom,
ona može zatražiti takvu pomoć od bilo koje države stranke, neposredno ili
preko Agencije, te od same Agencije ili, prema potrebi, od drugih međunarodnih
međuvladinih organizacija (u nastavku teksta »međunarodne organizacije«).
2.
Država stranka koja zatraži pomoć navest će opseg i vrstu pomoći koja joj je
potrebna i ako to bude moguće, dostaviti stranki koja pruža pomoć informacije
potrebne za određivanje opsega u kojem će ona biti u mogućnosti odgovoriti na
takav zahtjev. Ako stranka koja traži pomoć nije u mogućnosti navesti opseg i
vrstu potrebne pomoći, država koja traži pomoć i država koja pruža pomoć,
međusobnim dogovorom, odlučit će o opsegu i uvjetima pomoći koja bi mogla biti
pružena.
3.
Svaka država stranka kojoj je poslan takav zahtjev za pomoć odmah će donijeti
odluku i obavijestiti državu koja traži pomoć, izravno ili preko Agencije, je
li u mogućnosti pružiti traženu pomoć, te kakvi su opseg i uvjeti pomoći koja
bi mogla biti pružena.
4.
Država stranka će, u granicama svojih mogućnosti, utvrditi i obavijestiti
Agenciju o stručnjacima, opremi i materijalu što bi ih ona mogla staviti na
raspolaganje za pružanje pomoći drugim državama strankama u slučaju nuklearne
nesreće ili radiološke opasnosti te o uvjetima, prije svega financijskim, uz
koje bi takva pomoć mogla biti pružena.
5.
Svaka država stranka može zatražiti pomoć koja se odnosi na medicinsko
liječenje ili privremenu relokaciju ljudi na državnom području druge države
stranke koji su bili izloženi nuklearnoj nesreći ili radiološkoj opasnosti.
6.
Agencija će, u skladu sa svojim Statutom i odredbama ove Konvencije, na zahtjev
države stranke i države članice za pomoć u slučaju nuklearne nesreće ili
radiološke opasnosti odgovoriti tako što će:
(a)
staviti na raspolaganje odgovarajuća sredstva izdvojena u tu svrhu,
(b)
odmah poslati zahtjev drugim državama i međunarodnim organizacijama koje, prema
informacijama Agencije, mogu raspolagati potrebnim sredstvima,
(c)
ako to zatraži država koja podnosi zahtjev, koordinirati pomoć na međunarodnoj
razini koja bi na taj način postala dostupnom.
Članak 3.
Usmjeravanje i kontrola
pomoći
Ako
se stranke drugačije ne dogovore:
(a)
ukupno usmjeravanje, kontrola, koordinacija i nadzor nad pružanjem pomoći bit
će odgovornost države koja podnosi zahtjev na svojem državnom području. Stranka
koja pruža pomoć, kada pomoć obuhvaća i osoblje, trebala bi u savjetovanju s
državom koja podnosi zahtjev, odrediti odgovornu osobu koja će obavljati radni
nadzor nad osobljem i opremom koju ona daje. Određena bi osoba trebala takav
nadzor provoditi u suradnji s odgovarajućim organima države koja podnosi
zahtjev;
(b)
država koja podnosi zahtjev trebala bi, u granicama svojih mogućnosti,
osigurati lokalne pogodnosti i usluge za odgovarajuće i uspješno pružanje
pomoći. Ona će, također, osigurati zaštitu osoblja, opreme i materijala što ih
stranka koja pruža pomoć u tu svrhu unese na njezino državno područje ili što
se u ime te stranke unese na njezino državno područje;
(c)
vlasništvo nad opremom i materijalom koje bude osigurala bilo koja stranka za
vrijeme pružanja pomoći, neće se mijenjati, a njihovo će vraćanje biti
osigurano;
(d)
država stranka koja pruža pomoć u odgovoru na zahtjev iz stavka 5. članka 2. na
svojem će državnom području koordinirati pružanje te pomoći.
Članak 4.
Nadležna tijela i točke
za kontakt
1.
Svaka država stranka obavijestit će Agenciju i druge države stranke, izravno
ili preko Agencije, o svojim nadležnim tijelima i točkama za kontakt koje su
ovlaštene slati i primati zahtjeve za pomoć i prihvaćati ponude za pomoć. Takve
točke za kontakt i glavna središta Agencije bit će stalno raspoloživi.
2.
Svaka država stranka odmah će obavijestiti Agenciju o bilo kojoj promjeni što
se dogodila u vezi s informacijom iz stavka 1.
3.
Agencija će redovito i brzo pružati državama strankama, državama članicama i
odgovarajućim međunarodnim organizacijama informacije iz st. 1. i 2.
Članak 5.
Zadaće Agencije
Države
stranke zahtijevaju od Agencije da, u skladu sa stavkom 3. članka 1, ne kršeći
druge odredbe ove Konvencije:
(a)
skuplja i državama strankama i državama članicama prenese informacije koje se
odnose:
i)
na stručnjake, opremu i materijal koji bi mogli biti stavljeni na raspolaganje
u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti,
ii)
na metodologiju, tehniku i raspoložive rezultate istraživanja koji se odnose na
reagiranje u slučaju nuklearnih nesreća ili radiološke opasnosti;
(b)
pruži pomoć državi stranki ili državi članici kada to od nje bude zatraženo u
svezi s ovim ili drugim odgovarajućim pitanjima:
i)
pripremom planova za postupak u izvanrednim situacijama u slučaju nuklearne
nesreće i radiološke opasnosti i pripremom odgovarajućih propisa,
ii)
izradom odgovarajućih programa obuke za osoblje koje će raditi na saniranju
nuklearnih nesreća i radiološke opasnosti,
iii)
prijenosom zahtjeva za pomoć i odgovarajućih informacija u slučaju nuklearnih
nesreća ili radiološke opasnosti,
iv)
izradom odgovarajućih programa, postupaka i standarda za kontrolu zračenja,
v)
ispitivanjem mogućnosti uspostavljanja odgovarajućeg sustava za kontrolu
zračenja;
(c)
stavlja na raspolaganje državi stranki ili državi članici koja upućuje zahtjev
za pomoć u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti sredstva
izdvojena u svrhu prve procjene nesreće ili opasnosti;
(d)
nudi svoje usluge državama strankama ili državama članicama u slučaju nuklearne
nesreće ili radiološke opasnosti
(e)
uspostavlja i održava vezu s odgovarajućim međunarodnim organizacijama radi
pribavljanja i razmjene odgovarajućih informacija i podataka i popis takvih
organizacija stavlja na raspolaganje državama strankama i državama članicama te
spomenutim organizacijama.
Članak 6.
Tajnost i javne izjave
1.
Država koja podnosi zahtjev za pomoć i stranka koja pruža pomoć štitit će
tajnost bilo koje povjerljive informacije koja im postane dostupna u vezi s
pružanjem pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti. Ta će se
informacija koristiti isključivo u svrhu dogovorene pomoći.
2.
Stranka koja pruža pomoć uložit će najveće moguće napore za ostvarenje dogovora
s državom koja zahtijeva pomoć prije nego što objavi neku informaciju o
pružanju pomoći u vezi s nuklearnom nesrećom ili radiološkom opasnošću.
Članak 7.
Naknada troškova
1.
Stranka koja pruža pomoć može je ponuditi državi koja traži pomoć bez ikakve
naknade. Pri razmatranju mogućnosti nuđenja pomoći uz takve uvjete, stranka
koja pruža pomoć imat će na umu:
(a)
vrstu nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti;
(b)
mjesto i podrijetlo nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti;
(c)
potrebe država u razvoju;
(d)
posebne potrebe država bez nuklearnih postrojenja;
(e)
sve druge relevantne činjenice.
2.
Kada se pomoć pruža uz potpunu ili djelomičnu naknadu troškova, država koja
podnosi zahtjev će stranki koja pruža pomoć nadoknaditi troškove usluga što su
ih pružile osobe ili organizacije koje su djelovale u njezino ime, te sve
troškove vezane uz pomoć, u onoj mjeri u kojoj te troškove nije izravno snosila
država koja je podnijela zahtjev. Ako se drugačije ne dogovore, naknada će se isplatiti
odmah nakon što stranka koja je pružila pomoć podnese svoj zahtjev za naknadu
državi koja je tražila pomoć, a njezin će transfer biti slobodan u svezi sa
svim troškovima, osim lokalnih.
3.
Ne kršeći odredbe stavka 2., stranka koja pruža pomoć može bilo u koje vrijeme
odustati od naknade ili se suglasiti s njezinom odgodom u cijelosti ili
djelomično. Pri razmatranju mogućnosti takva odricanja ili odgode, stranke koje
pružaju pomoć uzet će u obzir potrebe država u razvoju.
Članak
8.
Povlastice,
imuniteti i olakšice
1.
Država koja podnosi zahtjev za pomoć odobrit će osoblju stranke koja pruža
pomoć i osoblju koje djeluje u njezino ime sve povlastice, imunitete i olakšice
koji su prijeko potrebni za obavljanje njihovih dužnosti u pružanju pomoći.
2.
Država koja podnosi zahtjev za pomoć odobrit će osoblju stranke koja pruža
pomoć i osoblju koje djeluje u njezino ime, a o kojem je propisno obaviještena
država koja je zatražila pomoć i koje je ta država prihvatila, sljedeće
privilegije povlastice i imunitete:
(a)
imunitet kad je riječ o uhićenju, pritvoru ili postupku u svezi s kaznenom,
građanskom i upravnom odgovornosti države koja podnosi zahtjev zbog radnji ili
propusta u obavljanju njihovih dužnosti;
(b)
izuzimanje od poreza, carine i drugih pristojbi, osim onih koje su ugrađene u
cijenu robe ili plaćanje pruženih usluga, u svezi s obavljanjem dužnosti u
pružanju pomoći.
3.
Država koja podnosi zahtjev za pomoć:
(a)
odobrit će stranki koja pruža pomoć izuzeće od poreza, carine i drugih pristojbi
u svezi s opremom ili imovinom koju u svrhu pružanja pomoći ta stranka unosi na
državno područje države koja je podnijela zahtjev za pomoć,
(b)
osigurat će imunitet od oduzimanja, zapljene ili rekvizicije te opreme ili
imovine.
4.
Država koja podnosi zahtjev za pomoć osigurat će povrat takve opreme ili
imovine. Ako to od nje zatraži stranka koja pruža pomoć, država koja je
zatražila pomoć, u okviru svojih mogućnosti, organizirat će nužnu
dekontaminaciju opreme upotrebljene u pružanju pomoći, koja se može ponovno
upotrijebiti, i to prije nego se ta oprema vrati.
5.
Država koja podnosi zahtjev za pomoć olakšat će ulazak, boravak i izlazak sa
svog državnog područja osoblju o kojem je propisno obaviještena u skladu sa
stavkom 2. te opremi i imovini što se koristi za pružanje pomoći.
6.
Ništa u ovom članku neće sprječavati državu koja je podnijela zahtjev za pomoć
da svojim državljanima ili osobama sa stalnim boravištem odobri povlastice i
imunitete predviđene prethodnim stavcima.
7.
Svi koji na temelju ovog članka uživaju povlastice i imunitete dužni su
poštivati zakone i druge propise države koja je zatražila pomoć ako se pri tome
ne krše te njihove povlastice i imuniteti. Oni se, također, ne smiju miješati u
unutarnja pitanja države koja je zatražila pomoć.
8.
Ništa u ovom članku neće utjecati na prava i obveze u svezi s povlasticama i
imunitetima koji su u skladu s drugim međunarodnim sporazumima ili pravilima
običajnoga međunarodnog prava.
9.
Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ove Konvencije ili
pristupu ovoj Konvenciji država može izjaviti da se ne smatra vezanom stavcima
2. i 3., u cijelosti ili djelomično.
10.
Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 9. može u bilo koje
vrijeme tu izjavu povući, obavještavajući o tome depozitara.
Članak 9.
Tranzit osoblja, opreme
i imovine
Svaka
država stranka, će na zahtjev države koja podnosi zahtjev za pomoć ili stranke
koja pruža pomoć, nastojati olakšati prelazak preko svojeg državnog područja
osoblju, opremi i imovini o kojima je propisno obaviještena, a koji se koriste
za pružanje pomoći, pri dolasku u državu ili odlasku iz države koja je
zatražila pomoć.
Članak 10.
Potraživanje i naknada
1.
Države stranke usko će surađivati da bi olakšale rješavanje postupaka i
potraživanja na temelju ovog članka.
2.
Ako se drugačije ne suglase, zemlja koja podnosi zahtjev u svezi sa smrću ili
ozljedom osobe, oštećenjem ili gubitkom imovine ili oštećenjem okoliša
izazvanim na njezinu državnom području ili drugom području pod njezinom
jurisdikcijom ili kontrolom za pružanja pomoći:
(a)
neće pokrenuti postupak protiv stranke koja je pružila pomoć ili fizičke osobe
ili drugih pravnih osoba koje su djelovale u njezino ime;
(b)
neće preuzeti odgovornost za vođenje postupka ili potraživanja trećih stranki
protiv stranke koja je pružila pomoć ili fizičkih osoba ili drugih pravnih
osoba koje su djelovale u njezino ime;
(c)
oslobodit će stranku koja pruža pomoć ili fizičke ili pravne osobe koje djeluju
u njezino ime svake dogovornosti u svezi sa zakonskim postupkom iz točke (b);
(d)
osigurat će naknadu stranki koja pruža pomoć ili fizičkim ili pravnim osobama
koje djeluju u njezino ime:
(i)
u slučaju smrti ili ozljede osoblja stranke koja pruža pomoć ili osoba koje
djeluju u njezino ime,
(ii)
u slučaju gubitka ili oštećenja nepotrošene opreme ili materijala za pružanje
pomoći,
osim
ako je posrijedi svjesno neprilično ponašanje pojedinca koji je izazvao smrt,
ozljedu, gubitak ili štetu.
3.
Ovaj članak ne onemogućuje nadoknadu ili odštetu na temelju nekoga drugoga
primjenjivoga međunarodnog sporazuma ili unutarnjeg prava bilo koje države.
4.
Ništa u ovom članku neće sprječavati državu koja traži pomoć da primjeni stavak
2., u cijelosti ili djelomično, na svoje državljane ili osobe sa stalnim
boravištem.
5.
Pri potpisivanju, ratifikaciji ili prihvatu, odobrenju ove Konvencije ili
pristupu ovoj Konvenciji države mogu izjaviti:
(a)
da se ne smatraju vezanim stavkom 2., u cijelosti ili djelomično;
(b)
da neće primjenjivati stavak 2., u cijelosti ili djelomično, u slučaju grubog
nemara osobe koja je izazvala smrt, ozljedu, gubitak ili štetu.
6.
Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 5. može u bilo koje
vrijeme povući izjavu, obavještavajući o tome depozitara.
Članak 11.
Prestanak pomoći
Država
koja traži pomoć ili stranka koja pruža pomoć mogu u bilo koje vrijeme, nakon
odgovarajućih konzultacija i pisanom obavijesti, zatražiti prestanak pomoći
koju primaju ili pružaju na temelju ove Konvencije. Nakon podnošenja takva
zahtjeva zainteresirane stranke će se savjetovati pri sastavljanju sporazuma za
odgovarajući prestanak pomoći.
Članak 12.
Odnos prema drugim
međunarodnim sporazumima
Ova
Konvencija neće utjecati na međusobna prava i obveze država stranka s temelja
postojećih međunarodnih sporazuma koji se odnose na pitanja regulirana ovom
Konvencijom ni iz budućih međunarodnih sporazuma koji budu sklopljeni u skladu
sa svrhom ove Konvencije.
Članak 13.
Rješavanje sporova
1.
U slučaju spora između država stranaka ili između država stranka i Agencije o
tumačenju ili primjeni ove Konvencije, stranke u sporu savjetovat će se radi
njegova rješavanja pregovorima ili drugim mirnim sredstvima rješavanja sporova
koji je za njih prihvatljiv.
2.
Ako spor ove vrste između država stranka nije moguće riješiti u roku od jedne
godine od upućivanja zahtjeva za savjetovanjem, u skladu sa stavkom 1., on će,
na zahtjev bilo koje stranke u sporu, biti podnesen na arbitražu ili upućen
Međunarodnom sudu na odlučivanje. Ako je spor upućen na arbitražu, a u roku od
šest mjeseci od dana upućivanja zahtjeva stranke u sporu nisu u mogućnosti
suglasiti se o organiziranju arbitraže, bilo koja od njih može od predsjednika
Međunarodnog suda ili glavnog tajnika Ujedinjenih naroda zatražiti da imenuje
jednog ili više arbitara. U slučaju suprotnih zahtjeva stranaka u sporu,
prednost će imati zahtjev upućen glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.
3.
Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu ovoj
Konvenciji država može izjaviti da se ne smatra vezanom jednim od ili niti s
jednim od postupaka rješavanja sporova predviđenim u stavku 2. Druge države
stranke neće biti vezane postupkom rješavanja sporova iz stavka 2. prema državi
stranci za koju je takva izjava na snazi.
4.
Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 3. može je u bilo koje
vrijeme povući obavještavajući o tome depozitara.
Članak 14.
Stupanje na snagu
1.
Ova će Konvencija biti otvorena za potpis svim državama i Namibiji, koju
zastupa Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju, u sjedištu Međunarodne agencije
za atomsku energiju u Beču i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 26.
rujna 1986. odnosno od 6. listopada 1986. do njenog stupanja na snagu, ili do
isteka dvanaest mjeseci, ovisno o tome koje je razdoblje duže.
2.
Svaka država i Namibija, koju zastupa Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju,
izraziti svoj pristanak da budu vezane odredbama ove Konvencije, potpisivanjem
ili polaganjem isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju nakon
potpisivanja što podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ili polaganjem
isprave o prihvatu. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju
polažu se kod depozitara.
3.
Ova Konvencija stupa na snagu trideset dana nakon što tri države izraze
pristanak da budu vezane njezinim odredbama.
4.
Za svaku državu koja izrazi pristanak da bude vezana ovom Konvencijom nakon
njezina stupanja na snagu, Konvencija će stupiti na snagu trideset dana od dana
izražavanja pristanka.
(a)
Ova Konvencija će biti otvorena za pristup, na način predviđen ovim člankom,
međunarodnim organizacijama i regionalnim integracijama koje čine suverene
države koje su nadležne za pregovore, sklapanje i primjenu međunarodnih
sporazuma o pitanjima obuhvaćenim ovom Konvencijom.
(b)
Te će organizacije, u svezi s pitanjima iz svoje nadležnosti, u svoje ime
vršiti prava i obveze, koje su ovom Konvencijom dane državama strankama.
(c)
Pri polaganju isprave o pristupu, takva organizacija će dostaviti depozitaru
izjavu u kojoj će naznačiti opseg svoje nadležnosti prema pitanjima obuhvaćenim
ovom Konvencijom.
(d)
Ta organizacija neće imati nijedan glas više nego što ga imaju njezine države
članice.
Članak 15.
Privremena primjena
Svaka
država može, nakon potisivanja ove Konvencije ili bilo kada nakon toga, ali
prije nego što ona stupi na snagu, izjaviti da će je primjenjivati privremeno.
Članak 16.
Izmjene i dopune
1.
Država stranka može predložiti izmjenu ili dopunu ove Konvencije. Predložena
izmjena i dopuna bit će podnesena depozitaru koji će je odmah dostaviti svim
drugim državama strankama.
2.
Ako većina država stranaka zatraži od depozitara da sazove konferenciju radi
razmatranja predložene izmjene ili dopune, depozitar će pozvati sve države
stranke da prisustvuju toj konferenciji, koja će početi najranije trideset dana
od dana slanja poziva. Svaka izmjena ili dopuna što je prihvati konferencija
dvotrećinskom većinom država stranaka bit će unesena u protokol otvoren za
potpis u Beču i New Yorku svim državama strankama.
3.
Protokol će stupiti na snagu trideset dana nakon dana kad tri države izraze
svoju suglasnost s njim. Za svaku državu koja izrazi svoj pristanak da bude
njime vezana nakon njegova stupanja na snagu, protokol će stupiti na snagu
trideset dana nakon dana izražavanja pristanka.
Članak 17.
Otkaz
1.
Država stranka može otkazati ovu Konvenciju pisanom obavijesti depozitaru.
2.
Otkaz će stupiti na snagu jednu godinu od dana kada depozitar primi tu
obavijest.
Članak 18.
Depozitar
1.
Glavni direktor Agencije bit će depozitar ove Konvencije:
2.
Glavni direktor odmah će obavijestiti države stranke i druge države:
(a)
o svakom potpisu Konvencije ili protokola o izmjeni ili dopuni;
(b)
o svakom deponiranju isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, ili odobravanju ove
konvencije ili o svakom polaganju isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju
ili pristupanju ovoj Konvenciji ili bilo kojem protokolu o izmjeni ili dopuni;
(c)
o svakoj izjavi ili njezinu povlačenju u skladu s člancima 8., 10. i 13.;
(d)
o bilo kojoj izjavi o privremenoj primjeni ove Konvencije u skladu s člankom
15.;
(e)
o stupanju na snagu ove Konvencije i bilo koje njezine izmjene ili dopune;
(f)
o bilo kojem otkazu u skladu s člankom 17.
Članak 19.
Vjerodostojni tekstovi i
ovjerene preslike
Izvornik
ove Konvencije, koje su tekstovi na arapskome, kineskome, engleskome,
francuskome, ruskome i španjolskom jeziku jednakovjerodostojni, bit će položeni
kod glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju, koji će
ovjerene preslike poslati državama strankama i svim drugim državama.
U
POTVRDU TOGA su potpisani, propisno za to ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju
otvorenu za potpis u skladu sa stavkom 1. članka 14.
USVOJENO
na posebnom zasjedanju Opće skupštine Međunarodne agencije za atomsku energiju
u Beču, 26. rujna 1986.
THE
STATES PARTIES TO THIS CONVENTION,
AWARE
that nuclear activities are being carried out in a number of States,
NOTING
that comprehensive measures have been and are being taken to ensure a high
level of safety in nuclear activities, aimed at preventing nuclear accidents
and minimizing the consequences of any such accident, should it occur,
DESIRING
to strengthen further international co-operation in the safe development and
use of nuclear energy,
CONVINCED
of the need for an international framework which will facilitate the prompt
provision of assistance in the event of a nuclear accident or radiological
emergency to mitigate its consequences,
NOTING
the usefulness of bilateral and multilateral arrangements on mutual assistance
in this area,
NOTING
the activities of the International Atomic Energy Agency in developing
guidelines for mutual emergency assistance arrangements in connection with a
nuclear accident or radiological emergency,
HAVE
AGREED as follows:
Article 1
General provisions
1.
The States Parties shall cooperate between themselves and with the
International Atomic Energy Agency (hereinafter referred to as the «Agency») in
accordance with the provisions of this Convention to facilitate prompt assistance
in the event of a nuclear accident or radiological emergency to minimize its
consequences and to protect life, property and the environment from the effects
of radioactive releases.
2.
To facilitate such cooperation States Parties may agree on bilateral or
multilateral arrangements or, where appropriate, a combination of these, for
preventing or minimizing injury and damage which may result in the event of a
nuclear accident or radiological emergency.
3.
The States Parties request the Agency, acting within the framework of its
Statute, to use its best endeavours in accordance with the provisions of this
Convention to promote, facilitate and support the cooperation between States
Parties provided for in this Convention.
Article 2
Provision of assistance
1.
If a State Party needs assistance in the event of a nuclear accident or
radiological emergency, whether or not such accident or emergency originates
within its territory, jurisdiction or control, it may call for such assistance
from any other State Party, directly or through the Agency, and from the
Agency, or, where appropriate, from other international intergovernmental
organizations (hereinafter referred to as «international organizations»).
2.
A State Party requesting assistance shall specify the scope and type of
assistance required and, where practicable, provide the assisting party with
such information as may be necessary for that party to determine the extent to
which it is able to meet the request. In the event that it is not practicable for
the requesting State Party to specify the scope and type of assistance
required, the requesting State Party and the assisting party shall, in
consultation, decide upon the scope and type of assistance required.
3.
Each State Party to which a request for such assistance is directed shall
promptly decide and notify the requesting Slate Party, directly or through the
Agency, whether it is in a position to render the assistance requested, and the
scope and terms of the assistance that might be rendered.
4.
States Parties shall, within the limits of their capabilities, identify and
notify the Agency of experts, equipment and materials which could be made
available for the provision of assistance to other States Parties in the event
of a nuclear accident or radiological emergency as well as the terms,
especially financial, under which such assistance could be provided.
5.
Any State Party may request assistance relating to medical treatment or
temporary relocation into the territory of another State Party of people
involved in a nuclear accident or radiological emergency.
6.
The Agency shall respond, in accordance with its Statute and as provided for in
this Convention, to a requesting State Party’s or a Member State’s request for
assistance in the event of a nuclear accident or radiological emergency by:
a.
making available appropriate resources allocated for this purpose;
b.
transmitting promptly the request to other States and international
organizations which, according to the Agency’s information, may possess the
necessary resources; and
c.
if so requested by the requesting State, co-ordinating the assistance at the
international level which may thus become available.
Article 3
Direction and control of
assistance
Unless
otherwise agreed:
a.
the overall direction, control, co-ordination and supervision of the assistance
shall be the responsibility within its territory of the requesting State. The
assisting party should, where the assistance involves personnel, designate in
consultation with the requesting State, the person who should be in charge of
and retain immediate operational supervision over the personnel and the
equipment provided by it. The designated person should exercise such
supervision in cooperation with the appropriate authorities of the requesting
State;
b.
the requesting State shall provide, to the extent of its capabilities, local
facilities and services for the proper and effective administration of the
assistance. It shall also ensure the protection of personnel, equipment and
materials brought into its territory by or on behalf of the assisting party for
such purpose;
c.
ownership of equipment and materials provided by either party during the
periods of assistance shall be unaffected, and their return shall be ensured;
d.
a State Party providing assistance in response to a request under paragraph 5
of article 2 shall co-ordinate that assistance within its territory.
Article 4
Competent authorities
and points of contact
1.
Each State Party shall make known to the Agency and to other States Parties,
directly or through the Agency, its competent authorities and point of contact
authorized to make and receive requests for and to accept offers of assistance.
Such points of contact and a focal point within the Agency shall be available
continuously.
2.
Each State Party shall promptly inform the Agency of any changes that may occur
in the information referred to in paragraph 1.
3.
The Agency shall regularly and expeditiously provide to States Parties, Member
States and relevant international organizations the information referred to in
paragraphs 1 and 2.
Article 5
Functions of the Agency
The
States Parties request the Agency, in accordance with paragraph 3 of article 1
and without prejudice to other provisions of this Convention, to:
a.
collect and disseminate to States Parties and Member States information
concerning:
i.
experts, equipment and materials which could be made available in the event of
nuclear accidents or radiological emergencies;
ii.
methodologies, techniques and available results of research relating to
response to nuclear accidents or radiological emergencies;
b.
assist a State Party or a Member State when requested in any of the following
or other appropriate matters:
i.
preparing both emergency plans in the case of nuclear accidents and
radiological emergencies and the appropriate legislation;
ii.
developing appropriate training programmes for personnel to deal with nuclear
accidents and radiological emergencies;
iii.
transmitting requests for assistance and relevant information in the event of a
nuclear accident or radiological emergency;
iv.
developing appropriate radiation monitoring programmes, procedures and
standards;
v.
conducting investigations into the feasibility of establishing appropriate
radiation monitoring systems;
c.
make available to a State Party or a Member State requesting assistance in the
event of a nuclear accident or radiological emergency appropriate resources
allocated for the purpose of conducting an initial assessment of the accident
or emergency;
d.
offer its good offices to the States Parties and Member States in the event of
a nuclear accident or radiological emergency;
e.
establish and maintain liaison with relevant international organizations for
the purposes of obtaining and exchanging relevant information and data, and
make a list of such organizations available to States Parties, Member States
and the aforementioned organizations.
Article 6
Confidentiality and
public statements
1.
The requesting State and the assisting party shall protect the confidentiality
of any confidential information that becomes available to either of them in
connection with the assistance in the event of a nuclear accident or
radiological emergency. Such information shall be used exclusively for the
purpose of the assistance agreed upon.
2.
The assisting party shall make every effort to coordinate with the requesting
State before releasing information to the public on the assistance provided in
connection with a nuclear accident or radiological emergency.
Article 7
Reimbursement of costs
1.
An assisting party may offer assistance without costs to the requesting Slate.
When considering whether to offer assistance on such a basis, the assisting
party shall take into account:
a.
the nature of the nuclear accident or radiological emergency;
b.
the place of origin of the nuclear accident or radiological emergency;
c.
the needs of developing countries;
d.
the particular needs of countries without nuclear facilities; and
e.
any other relevant factors.
2.
When assistance is provided wholly or partly on a reimbursement basis, the
requesting State shall reimburse the assisting party for the costs incurred for
the services rendered by persons or organizations acting on its behalf, and for
all expenses in connection with the assistance to the extent that such expenses
are not directly defrayed by the requesting State. Unless otherwise agreed,
reimbursement shall be provided promptly after the assisting party has
presented its request for reimbursement to the requesting State, and in respect
of costs other than local costs, shall be freely transferrable.
3.
Notwithstanding paragraph 2, the assisting party may at any time waive, or
agree to the postponement of, the reimbursement in whole or in part. In considering
such waiver or postponement, assisting parties shall give due consideration to
the needs of developing countries.
Article 8
Privileges, immunities
and facilities
1.
The requesting State shall afford to personnel of the assisting party and personnel
acting on its behalf the necessary privileges, immunities and facilities for
the performance of their assistance functions.
2.
The requesting State shall afford the following privileges and immunities to
personnel of the assisting party or personnel acting on its behalf who have
been duly notified to and accepted by the requesting State:
a.
immunity from arrest, detention and legal process, including criminal, civil
and administrative jurisdiction, of the requesting State, in respect of acts or
omissions in the performance of their duties; and
b.
exemption from taxation, duties or other charges, except those which are
normally incorporated in the price of goods or paid for services rendered, in
respect of the performance of their assistance functions.
3.
The requesting State shall:
a.
afford the assisting party exemption from taxation, duties or other charges on
the equipment and property brought into the territory of the requesting State
by the assisting party for the purpose of the assistance; and
b.
provide immunity from seizure, attachment or requisition of such equipment and
property.
4.
The requesting State shall ensure the return of such equipment and property. If
requested by the assisting party, the requesting State shall arrange, to the
extent it is able to do so, for the necessary decontamination of recoverable
equipment involved in the assistance before its return.
5.
The requesting State shall facilitate the entry into, stay in and departure
from its national territory of personnel notified pursuant to paragraph 2 and
of equipment and property involved in the assistance.
6.
Nothing in this article shall require the requesting State to provide its
nationals or permanent residents with the privileges and immunities provided
for in the foregoing paragraphs.
7.
Without prejudice to the privileges and immunities, all beneficiaries enjoying
such privileges and immunities under this article have a duty to respect the
laws and regulations of the requesting State. They shall also have the duty not
to interfere in the domestic affairs of the requesting State.
8.
Nothing in this article shall prejudice rights and obligations with respect to
privileges and immunities afforded pursuant to other international agreements
or the rules of customary international law.
9.
When signing, ratifying, accepting, approving or acceding to this Convention, a
State may declare that it does not consider itself bound in whole or in part by
paragraphs 2 and 3.
10.
A State Party which has made a declaration in accordance with paragraph 9 may
at any time withdraw it by notification to the depositary.
Article 9
Transit of personnel,
equipment and property
Each
State Party shall, at the request of the requesting State or the assisting
party, seek to facilitate the transit through its territory of duly notified
personnel, equipment and property involved in the assistance to and from the
requesting State.
Article 10
Claims and compensation
1.
The States Parties shall closely cooperate in order to facilitate the settlement
of legal proceedings and claims under this article.
2.
Unless otherwise agreed, a requesting State shall in respect of death or of
injury to persons, damage to or loss of property, or damage to the environment
caused within its territory or other area under its jurisdiction or control in
the course of providing the assistance requested:
a.
not bring any legal proceedings against the assisting party or persons or other
legal entities acting on its behalf;
b.
assume responsibility for dealing with legal proceedings and claims brought by
third parties against the assisting party or against persons or other legal
entities acting on its behalf;
c.
hold the assisting party or persons or other legal entities acting on its
behalf harmless in respect of legal proceedings and claims referred to in
sub-paragraph (b); and
d.
compensate the assisting party or persons or other legal entities acting on its
behalf for:
i.
death of or injury to personnel of the assisting party or persons acting on its
behalf;
ii.
loss of or damage to non-consumable equipment or materials related to the
assistance;
except
in cases of wilful misconduct by the individuals who caused the death, injury,
loss or damage.
3.
This article shall not prevent compensation or indemnity available under any
applicable international agreement or national law of any State.
4.
Nothing in this article shall require the requesting State to apply paragraph 2
in whole or in part to its nationals or permanent residents.
5.
When signing, ratifying, accepting, approving or acceding to this Convention, a
State may declare:
a.
that it does not consider itself bound in whole or in part by paragraph 2;
b.
that it will not apply paragraph 2 in whole or in part in cases of gross
negligence by the individuals who caused the death, injury, loss or damage.
6.
A State Party which has made a declaration in accordance with paragraph 5 may
at any time withdraw it by notification to the depositary.
Article 11
Termination of
assistance
The
requesting State or the assisting party may at any time, after appropriate
consultations and by notification in writing, request the termination of
assistance received or provided under this Convention. Once such a request has
been made, the parties involved shall consult with each other to make
arrangements for the proper conclusion of the assistance.
Article 12
Relationship to other
international agreements
This
Convention shall not affect the reciprocal rights and obligations of States
Parties under existing international agreements which relate to the matters
covered by this Convention, or under future international agreements concluded
in accordance with the object and purpose of this Convention.
Article 13
Settlement of disputes
1.
In the event of a dispute between States Parties, or between a State Party and
the Agency, concerning the interpretation or application of this Convention,
the parties to the dispute shall consult with a view to the settlement of the
dispute by negotiation or by any other peaceful means of settling disputes
acceptable to them.
2.
If a dispute of this character between States Parties cannot be settled within
one year from the request for consultation pursuant to paragraph 1, it shall,
at the request of any party to such dispute, be submitted to arbitration or
referred to the International Court of Justice for decision. Where a dispute is
submitted to arbitration, if, within six months from the date of the request,
the parties to the dispute are unable to agree on the organization of the arbitration,
a party may request the President of The International Court of Justice or the
Secretary-General of the United Nations to appoint one or more arbitrators. In
cases of conflicting requests by the parties to the dispute, the request to the
Secretary-General of the United Nations shall have priority.
3.
When signing, ratifying, accepting, approving or acceding to this Convention, a
State may declare that it does not consider itself bound by either or both of
the dispute settlement procedures provided for in paragraph 2. The other States
Parties shall not be bound by a dispute settlement procedure provided for in
paragraph 2 with respect to a State Party for which such a declaration is in
force.
4.
A State Party which has made a declaration in accordance with paragraph 3 may
at any time withdraw it by notification to the depositary.
Article 14
Entry into force
1.
This Convention shall be open for signature by all States and Namibia,
represented by the United Nations Council for Namibia, at the Headquarters of
the International Atomic Energy Agency in Vienna and at the Headquarters of the
United Nations in New York, from 26 September 1986 and 6 October 1986
respectively, until its entry into force or for twelve months, whichever period
is longer.
2.
A State and Namibia, represented by the United Nations Council for Namibia, may
express its consent to be bound by this Convention either by signature, or by
deposit of an instrument of ratification, acceptance or approval following
signature made subject to ratification, acceptance or approval, or by deposit
of an instrument of accession. The instruments of ratification, acceptance,
approval or accession shall be deposited with the depositary.
3.
This Convention shall enter into force thirty days after consent to be bound
has been expressed by three States.
4.
For each State expressing consent to be bound by this Convention after its
entry into force, this Convention shall enter into force for that State thirty
days after the date of expression of consent.
a.
This Convention shall be open for accession, as provided for in this article,
by international organizations and regional integration organizations
constituted by sovereign States, which have competence in respect of the
negotiation, conclusion and application of international agreements in matters
covered by this Convention.
b.
In matters within their competence such organizations shall, on their own
behalf, exercise the rights and fulfil the obligations which this Convention
attributes to States Parties.
c.
When depositing its instrument of accession, such an organization shall
communicate to the depositary a declaration indicating the extent of its
competence in respect of matters covered by this Convention.
d.
Such an organization shall not hold any vote additional to those of its Member
States.
Article 15
Provisional application
A
State may, upon signature or at any later date before this Convention enters
into force for it, declare that it will apply this Convention provisionally.
Article 16
Amendments
1.
A State Party may propose amendments to this Convention. The proposed amendment
shall be submitted to the depositary who shall circulate it immediately to all
other States Parties.
2.
If a majority of the States Parties request the depositary to convene a
conference to consider the proposed amendments, the depositary shall invite all
States Parties to attend such a conference to begin not sooner than thirty days
after the invitations are issued. Any amendment adopted at the conference by a
two-thirds majority of all States Parties shall be laid down in a protocol
which is open to signature in Vienna and New York by all States Parties.
3.
The protocol shall enter into force thirty days after consent to be bound has
been expressed by three States. For each State expressing consent to be bound
by the protocol after its entry into force, the protocol shall enter into force
for that State thirty days after the date of expression of consent.
Article 17
Denunciation
1.
A State Party may denounce this Convention by written notification to the
depositary.
2.
Denunciation shall take effect one year following the date on which the
notification is received by the depositary.
Article 18
Depositary
1.
The Director General of the Agency shall be the depositary of this Convention.
2.
The Director General of the Agency shall promptly notify States Parties and all
other States of:
a.
each signature of this Convention or any protocol of amendment;
b.
each deposit of an instrument of ratification, acceptance, approval or
accession concerning this Convention or any protocol of amendment;
c.
any declaration or withdrawal thereof in accordance with articles 8, 10 and 13;
d.
any declaration of provisional application of this Convention in accordance
with article 15;
e.
the entry into force of this Convention and of any amendment thereto; and
f.
any denunciation made under article 17.
Article 19
Authentic texts and
certified copies
The
original of this Convention, of which the Arabic, Chinese, English, French,
Russian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the
Director General of the International Atomic Energy Agency who shall send
certified copies to States Parties and all other States.
IN
WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized, have signed this
Convention, open for signature as provided for in paragraph 1 of article 14.
ADOPTED
by the General Conference of the International Atomic Energy Agency meeting in
special session at Vienna on the twenty-sixth day of September one thousand
nine hundred and eighty-six.
Klasa: 018-05/06-01/01
Urbroj: 568-06-04
Zagreb, 12. siječnja 2006.
Ravnatelj
Državnog zavoda za nuklearnu sigurnost
mr. sc. Matjaž Prah,
v. r.