Konvencija o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti

NN 1/2006 (30.1.2006.), Konvencija o pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti

DRŽAVNI ZAVOD ZA NUKLEARNU SIGURNOST

7

1. Na temelju točke III. Odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 12/93), Državni zavod za nuklearnu sigurnost Republike Hrvatske objavljuje tekst Konvencije o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći.

2. Konvencija o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći od 26. rujna 1986. godine za Republiku Hrvatsku je na snazi od 8. listopada 1991. godine, a odgovarajuća notifikacija o sukcesiji položena je kod depozitara 29. rujna 1992. godine. Konvencija o ranom izvješćivanju o nuklearnoj nesreći u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

KONVENCIJA

O POMOĆI U SLUČAJU NUKLEARNE NESREĆE ILI RADIOLOŠKE OPASNOSTI

DRŽAVE STRANKE OVE KONVENCIJE

SVJESNE činjenice da se nuklearne aktivnosti provode u mnogo država,

KONSTATIRAJUĆI da su već poduzete i da još poduzimaju opsežne mjere kojima bi se osigurao visok stupanj sigurnosti pri nuklearnim aktivnostima radi sprečavanja nuklearnih nesreća i svođenja na najmanju moguću mjeru posljedica takvih nesreća, ako do njih dođe,

ŽELEĆI pojačati međunarodnu suradnju u sigurnom razvoju i korištenju nuklearne energije,

UVJERENE da postoji potreba za međunarodnim okvirom koji bi olakšao brzo pružanje pomoći u slučaju nuklearnih nesreća ili radiološke opasnosti, da bi se ublažile njihove posljedice,

KONSTATIRAJUĆI korisnost dvostranih i mnogostranih aranžmana za uzajamnu pomoć na ovom području,

IMAJUĆI na umu aktivnost Međunarodne agencije za atomsku energiju u izradi smjernica za aranžmane o uzajamnoj pomoći u izvanrednim situacijama u vezi s nuklearnim nesrećama ili radiološkom opasnošću,

SPORAZUMJELE su se kako slijedi:

Članak 1.

Opće odredbe

1. Države stranke surađivat će međusobno i s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (u nastavku teksta »Agencija«) u skladu s odredbama ove Konvencije da bi olakšale brzo pružanje pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti, na najmanju moguću mjeru svele njihove posljedice i zaštitile život, imovinu i okoliš od utjecaja radioaktivnih ispuštanja.

2. Da bi olakšale tu suradnju, države stranke mogu se dogovoriti o dvostranim i mnogostranim sporazumima ili, prema prilici, kombinaciji tih sporazuma, radi zaštite ili što je moguće većeg smanjenja ozljeda i šteta koje mogu nastati u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti.

3. Države stranke mogu od Agencije zatražiti da, djelujući u skladu s odredbama ove Konvencije, olakša i podupre suradnju između država stranka predviđenu ovom Konvencijom.

Članak 2.

Pružanje pomoći

1. Ako državi stranki zatreba pomoć u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti, bez obzira na to je li nesreća ili opasnost nastala na njezinu državnom području ili drugom području pod njezinom jurisdikcijom ili kontrolom, ona može zatražiti takvu pomoć od bilo koje države stranke, neposredno ili preko Agencije, te od same Agencije ili, prema potrebi, od drugih međunarodnih međuvladinih organizacija (u nastavku teksta »međunarodne organizacije«).

2. Država stranka koja zatraži pomoć navest će opseg i vrstu pomoći koja joj je potrebna i ako to bude moguće, dostaviti stranki koja pruža pomoć informacije potrebne za određivanje opsega u kojem će ona biti u mogućnosti odgovoriti na takav zahtjev. Ako stranka koja traži pomoć nije u mogućnosti navesti opseg i vrstu potrebne pomoći, država koja traži pomoć i država koja pruža pomoć, međusobnim dogovorom, odlučit će o opsegu i uvjetima pomoći koja bi mogla biti pružena.

3. Svaka država stranka kojoj je poslan takav zahtjev za pomoć odmah će donijeti odluku i obavijestiti državu koja traži pomoć, izravno ili preko Agencije, je li u mogućnosti pružiti traženu pomoć, te kakvi su opseg i uvjeti pomoći koja bi mogla biti pružena.

4. Država stranka će, u granicama svojih mogućnosti, utvrditi i obavijestiti Agenciju o stručnjacima, opremi i materijalu što bi ih ona mogla staviti na raspolaganje za pružanje pomoći drugim državama strankama u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti te o uvjetima, prije svega financijskim, uz koje bi takva pomoć mogla biti pružena.

5. Svaka država stranka može zatražiti pomoć koja se odnosi na medicinsko liječenje ili privremenu relokaciju ljudi na državnom području druge države stranke koji su bili izloženi nuklearnoj nesreći ili radiološkoj opasnosti.

6. Agencija će, u skladu sa svojim Statutom i odredbama ove Konvencije, na zahtjev države stranke i države članice za pomoć u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti odgovoriti tako što će:

(a) staviti na raspolaganje odgovarajuća sredstva izdvojena u tu svrhu,

(b) odmah poslati zahtjev drugim državama i međunarodnim organizacijama koje, prema informacijama Agencije, mogu raspolagati potrebnim sredstvima,

(c) ako to zatraži država koja podnosi zahtjev, koordinirati pomoć na međunarodnoj razini koja bi na taj način postala dostup­nom.

Članak 3.

Usmjeravanje i kontrola pomoći

Ako se stranke drugačije ne dogovore:

(a) ukupno usmjeravanje, kontrola, koordinacija i nadzor nad pružanjem pomoći bit će odgovornost države koja podnosi zahtjev na svojem državnom području. Stranka koja pruža pomoć, kada pomoć obuhvaća i osoblje, trebala bi u savjetovanju s državom koja podnosi zahtjev, odrediti odgovornu osobu koja će obavljati radni nadzor nad osobljem i opremom koju ona daje. Određena bi osoba trebala takav nadzor provoditi u suradnji s odgovarajućim organima države koja podnosi zahtjev;

(b) država koja podnosi zahtjev trebala bi, u granicama svojih mogućnosti, osigurati lokalne pogodnosti i usluge za odgovarajuće i uspješno pružanje pomoći. Ona će, također, osigurati zaštitu osoblja, opreme i materijala što ih stranka koja pruža pomoć u tu svrhu unese na njezino državno područje ili što se u ime te stranke unese na njezino državno područje;

(c) vlasništvo nad opremom i materijalom koje bude osigurala bilo koja stranka za vrijeme pružanja pomoći, neće se mijenjati, a njihovo će vraćanje biti osigurano;

(d) država stranka koja pruža pomoć u odgovoru na zahtjev iz stavka 5. članka 2. na svojem će državnom području koordinirati pružanje te pomoći.

Članak 4.

Nadležna tijela i točke za kontakt

1. Svaka država stranka obavijestit će Agenciju i druge države stranke, izravno ili preko Agencije, o svojim nadležnim tijelima i točkama za kontakt koje su ovlaštene slati i primati zahtjeve za pomoć i prihvaćati ponude za pomoć. Takve točke za kontakt i glavna središta Agencije bit će stalno raspoloživi.

2. Svaka država stranka odmah će obavijestiti Agenciju o bilo kojoj promjeni što se dogodila u vezi s informacijom iz stavka 1.

3. Agencija će redovito i brzo pružati državama strankama, državama članicama i odgovarajućim međunarodnim organizacijama informacije iz st. 1. i 2.

Članak 5.

Zadaće Agencije

Države stranke zahtijevaju od Agencije da, u skladu sa stavkom 3. članka 1, ne kršeći druge odredbe ove Konvencije:

(a) skuplja i državama strankama i državama članicama prenese informacije koje se odnose:

i) na stručnjake, opremu i materijal koji bi mogli biti stavljeni na raspolaganje u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti,

ii) na metodologiju, tehniku i raspoložive rezultate istraživanja koji se odnose na reagiranje u slučaju nuklearnih nesreća ili radiološke opasnosti;

(b) pruži pomoć državi stranki ili državi članici kada to od nje bude zatraženo u svezi s ovim ili drugim odgovarajućim pitanjima:

i) pripremom planova za postupak u izvanrednim situacijama u slučaju nuklearne nesreće i radiološke opasnosti i pripremom odgovarajućih propisa,

ii) izradom odgovarajućih programa obuke za osoblje koje će raditi na saniranju nuklearnih nesreća i radiološke opasnosti,

iii) prijenosom zahtjeva za pomoć i odgovarajućih informacija u slučaju nuklearnih nesreća ili radiološke opasnosti,

iv) izradom odgovarajućih programa, postupaka i standarda za kontrolu zračenja,

v) ispitivanjem mogućnosti uspostavljanja odgovarajućeg sustava za kontrolu zračenja;

(c) stavlja na raspolaganje državi stranki ili državi članici koja upućuje zahtjev za pomoć u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti sredstva izdvojena u svrhu prve procjene nesreće ili opasnosti;

(d) nudi svoje usluge državama strankama ili državama članicama u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti

(e) uspostavlja i održava vezu s odgovarajućim međunarodnim organizacijama radi pribavljanja i razmjene odgovarajućih informacija i podataka i popis takvih organizacija stavlja na raspolaganje državama strankama i državama članicama te spomenutim organizacijama.

Članak 6.

Tajnost i javne izjave

1. Država koja podnosi zahtjev za pomoć i stranka koja pruža pomoć štitit će tajnost bilo koje povjerljive informacije koja im postane dostupna u vezi s pružanjem pomoći u slučaju nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti. Ta će se informacija koristiti isključivo u svrhu dogovorene pomoći.

2. Stranka koja pruža pomoć uložit će najveće moguće napore za ostvarenje dogovora s državom koja zahtijeva pomoć prije nego što objavi neku informaciju o pružanju pomoći u vezi s nuklearnom nesrećom ili radiološkom opasnošću.

Članak 7.

Naknada troškova

1. Stranka koja pruža pomoć može je ponuditi državi koja traži pomoć bez ikakve naknade. Pri razmatranju mogućnosti nuđenja pomoći uz takve uvjete, stranka koja pruža pomoć imat će na umu:

(a) vrstu nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti;

(b) mjesto i podrijetlo nuklearne nesreće ili radiološke opasnosti;

(c) potrebe država u razvoju;

(d) posebne potrebe država bez nuklearnih postrojenja;

(e) sve druge relevantne činjenice.

2. Kada se pomoć pruža uz potpunu ili djelomičnu naknadu troškova, država koja podnosi zahtjev će stranki koja pruža pomoć nadoknaditi troškove usluga što su ih pružile osobe ili organizacije koje su djelovale u njezino ime, te sve troškove vezane uz pomoć, u onoj mjeri u kojoj te troškove nije izravno snosila država koja je podnijela zahtjev. Ako se drugačije ne dogovore, naknada će se isplatiti odmah nakon što stranka koja je pružila pomoć podnese svoj zahtjev za naknadu državi koja je tražila pomoć, a njezin će transfer biti slobodan u svezi sa svim troškovima, osim lokalnih.

3. Ne kršeći odredbe stavka 2., stranka koja pruža pomoć može bilo u koje vrijeme odustati od naknade ili se suglasiti s njezinom odgodom u cijelosti ili djelomično. Pri razmatranju mogućnosti takva odricanja ili odgode, stranke koje pružaju pomoć uzet će u obzir potrebe država u razvoju.

Članak 8.

Povlastice, imuniteti i olakšice

1. Država koja podnosi zahtjev za pomoć odobrit će osoblju stranke koja pruža pomoć i osoblju koje djeluje u njezino ime sve povlastice, imunitete i olakšice koji su prijeko potrebni za obavljanje njihovih dužnosti u pružanju pomoći.

2. Država koja podnosi zahtjev za pomoć odobrit će osoblju stranke koja pruža pomoć i osoblju koje djeluje u njezino ime, a o kojem je propisno obaviještena država koja je zatražila pomoć i koje je ta država prihvatila, sljedeće privilegije povlastice i imunitete:

(a) imunitet kad je riječ o uhićenju, pritvoru ili postupku u svezi s kaznenom, građanskom i upravnom odgovornosti države koja podnosi zahtjev zbog radnji ili propusta u obavljanju njihovih dužnosti;

(b) izuzimanje od poreza, carine i drugih pristojbi, osim onih koje su ugrađene u cijenu robe ili plaćanje pruženih usluga, u svezi s obavljanjem dužnosti u pružanju pomoći.

3. Država koja podnosi zahtjev za pomoć:

(a) odobrit će stranki koja pruža pomoć izuzeće od poreza, carine i drugih pristojbi u svezi s opremom ili imovinom koju u svrhu pružanja pomoći ta stranka unosi na državno područje države koja je podnijela zahtjev za pomoć,

(b) osigurat će imunitet od oduzimanja, zapljene ili rekvizicije te opreme ili imovine.

4. Država koja podnosi zahtjev za pomoć osigurat će povrat takve opreme ili imovine. Ako to od nje zatraži stranka koja pruža pomoć, država koja je zatražila pomoć, u okviru svojih mogućnosti, organizirat će nužnu dekontaminaciju opreme upotrebljene u pružanju pomoći, koja se može ponovno upotrijebiti, i to prije nego se ta oprema vrati.

5. Država koja podnosi zahtjev za pomoć olakšat će ulazak, boravak i izlazak sa svog državnog područja osoblju o kojem je propisno obaviještena u skladu sa stavkom 2. te opremi i imovini što se koristi za pružanje pomoći.

6. Ništa u ovom članku neće sprječavati državu koja je podnijela zahtjev za pomoć da svojim državljanima ili osobama sa stalnim boravištem odobri povlastice i imunitete predviđene prethodnim stavcima.

7. Svi koji na temelju ovog članka uživaju povlastice i imunitete dužni su poštivati zakone i druge propise države koja je zatražila pomoć ako se pri tome ne krše te njihove povlastice i imuniteti. Oni se, također, ne smiju miješati u unutarnja pitanja države koja je zatražila pomoć.

8. Ništa u ovom članku neće utjecati na prava i obveze u svezi s povlasticama i imunitetima koji su u skladu s drugim međunarodnim sporazumima ili pravilima običajnoga međunarodnog prava.

9. Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ove Konvencije ili pristupu ovoj Konvenciji država može izjaviti da se ne smatra vezanom stavcima 2. i 3., u cijelosti ili djelomično.

10. Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 9. može u bilo koje vrijeme tu izjavu povući, obavještavajući o tome depozitara.

Članak 9.

Tranzit osoblja, opreme i imovine

Svaka država stranka, će na zahtjev države koja podnosi zahtjev za pomoć ili stranke koja pruža pomoć, nastojati olakšati prelazak preko svojeg državnog područja osoblju, opremi i imovini o kojima je propisno obaviještena, a koji se koriste za pružanje pomoći, pri dolasku u državu ili odlasku iz države koja je zatražila pomoć.

Članak 10.

Potraživanje i naknada

1. Države stranke usko će surađivati da bi olakšale rješavanje postupaka i potraživanja na temelju ovog članka.

2. Ako se drugačije ne suglase, zemlja koja podnosi zahtjev u svezi sa smrću ili ozljedom osobe, oštećenjem ili gubitkom imovine ili oštećenjem okoliša izazvanim na njezinu državnom području ili drugom području pod njezinom jurisdikcijom ili kontrolom za pružanja pomoći:

(a) neće pokrenuti postupak protiv stranke koja je pružila pomoć ili fizičke osobe ili drugih pravnih osoba koje su djelovale u njezino ime;

(b) neće preuzeti odgovornost za vođenje postupka ili potraživanja trećih stranki protiv stranke koja je pružila pomoć ili fizičkih osoba ili drugih pravnih osoba koje su djelovale u njezino ime;

(c) oslobodit će stranku koja pruža pomoć ili fizičke ili pravne osobe koje djeluju u njezino ime svake dogovornosti u svezi sa zakonskim postupkom iz točke (b);

(d) osigurat će naknadu stranki koja pruža pomoć ili fizičkim ili pravnim osobama koje djeluju u njezino ime:

(i) u slučaju smrti ili ozljede osoblja stranke koja pruža pomoć ili osoba koje djeluju u njezino ime,

(ii) u slučaju gubitka ili oštećenja nepotrošene opreme ili materijala za pružanje pomoći,

osim ako je posrijedi svjesno neprilično ponašanje pojedinca koji je izazvao smrt, ozljedu, gubitak ili štetu.

3. Ovaj članak ne onemogućuje nadoknadu ili odštetu na temelju nekoga drugoga primjenjivoga međunarodnog sporazuma ili unutarnjeg prava bilo koje države.

4. Ništa u ovom članku neće sprječavati državu koja traži pomoć da primjeni stavak 2., u cijelosti ili djelomično, na svoje državljane ili osobe sa stalnim boravištem.

5. Pri potpisivanju, ratifikaciji ili prihvatu, odobrenju ove Konvencije ili pristupu ovoj Konvenciji države mogu izjaviti:

(a) da se ne smatraju vezanim stavkom 2., u cijelosti ili djelomično;

(b) da neće primjenjivati stavak 2., u cijelosti ili djelomično, u slučaju grubog nemara osobe koja je izazvala smrt, ozljedu, gubitak ili štetu.

6. Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 5. može u bilo koje vrijeme povući izjavu, obavještavajući o tome depozitara.

Članak 11.

Prestanak pomoći

Država koja traži pomoć ili stranka koja pruža pomoć mogu u bilo koje vrijeme, nakon odgovarajućih konzultacija i pisanom obavijesti, zatražiti prestanak pomoći koju primaju ili pružaju na temelju ove Konvencije. Nakon podnošenja takva zahtjeva zainteresirane stranke će se savjetovati pri sastavljanju sporazuma za odgovarajući prestanak pomoći.

Članak 12.

Odnos prema drugim međunarodnim sporazumima

Ova Konvencija neće utjecati na međusobna prava i obveze država stranka s temelja postojećih međunarodnih sporazuma koji se odnose na pitanja regulirana ovom Konvencijom ni iz budućih međunarodnih sporazuma koji budu sklopljeni u skladu sa svrhom ove Konvencije.

Članak 13.

Rješavanje sporova

1. U slučaju spora između država stranaka ili između država stranka i Agencije o tumačenju ili primjeni ove Konvencije, stranke u sporu savjetovat će se radi njegova rješavanja pregovorima ili drugim mirnim sredstvima rješavanja sporova koji je za njih prihvatljiv.

2. Ako spor ove vrste između država stranka nije moguće riješiti u roku od jedne godine od upućivanja zahtjeva za savjetovanjem, u skladu sa stavkom 1., on će, na zahtjev bilo koje stranke u sporu, biti podnesen na arbitražu ili upućen Međunarodnom sudu na odlučivanje. Ako je spor upućen na arbitražu, a u roku od šest mjeseci od dana upućivanja zahtjeva stranke u sporu nisu u mogućnosti suglasiti se o organiziranju arbitraže, bilo koja od njih može od predsjednika Međunarodnog suda ili glavnog tajnika Ujedinjenih naroda zatražiti da imenuje jednog ili više arbitara. U slučaju suprotnih zahtjeva stranaka u sporu, prednost će imati zahtjev upućen glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

3. Pri potpisivanju, ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu ovoj Konvenciji država može izjaviti da se ne smatra vezanom jednim od ili niti s jednim od postupaka rješavanja sporova predviđenim u stavku 2. Druge države stranke neće biti vezane postupkom rješavanja sporova iz stavka 2. prema državi stranci za koju je takva izjava na snazi.

4. Država stranka koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 3. može je u bilo koje vrijeme povući obavještavajući o tome depozitara.

Članak 14.

Stupanje na snagu

1. Ova će Konvencija biti otvorena za potpis svim državama i Namibiji, koju zastupa Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju, u sjedištu Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču i u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku od 26. rujna 1986. odnosno od 6. listopada 1986. do njenog stupanja na snagu, ili do isteka dvanaest mjeseci, ovisno o tome koje je razdoblje duže.

2. Svaka država i Namibija, koju zastupa Vijeće Ujedinjenih naroda za Namibiju, izraziti svoj pristanak da budu vezane odredbama ove Konvencije, potpisivanjem ili polaganjem isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju nakon potpisivanja što podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju ili polaganjem isprave o prihvatu. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju polažu se kod depozitara.

3. Ova Konvencija stupa na snagu trideset dana nakon što tri države izraze pristanak da budu vezane njezinim odredbama.

4. Za svaku državu koja izrazi pristanak da bude vezana ovom Konvencijom nakon njezina stupanja na snagu, Konvencija će stupiti na snagu trideset dana od dana izražavanja pristanka.

(a) Ova Konvencija će biti otvorena za pristup, na način predviđen ovim člankom, međunarodnim organizacijama i regionalnim integracijama koje čine suverene države koje su nadležne za pregovore, sklapanje i primjenu međunarodnih sporazuma o pitanjima obuhvaćenim ovom Konvencijom.

(b) Te će organizacije, u svezi s pitanjima iz svoje nadležnosti, u svoje ime vršiti prava i obveze, koje su ovom Konvencijom dane državama strankama.

(c) Pri polaganju isprave o pristupu, takva organizacija će dostaviti depozitaru izjavu u kojoj će naznačiti opseg svoje nadležnosti prema pitanjima obuhvaćenim ovom Konvencijom.

(d) Ta organizacija neće imati nijedan glas više nego što ga imaju njezine države članice.

Članak 15.

Privremena primjena

Svaka država može, nakon potisivanja ove Konvencije ili bilo kada nakon toga, ali prije nego što ona stupi na snagu, izjaviti da će je primjenjivati privremeno.

Članak 16.

Izmjene i dopune

1. Država stranka može predložiti izmjenu ili dopunu ove Konvencije. Predložena izmjena i dopuna bit će podnesena depozitaru koji će je odmah dostaviti svim drugim državama strankama.

2. Ako većina država stranaka zatraži od depozitara da sazove konferenciju radi razmatranja predložene izmjene ili dopune, depozitar će pozvati sve države stranke da prisustvuju toj konferenciji, koja će početi najranije trideset dana od dana slanja poziva. Svaka izmjena ili dopuna što je prihvati konferencija dvotrećinskom većinom država stranaka bit će unesena u protokol otvoren za potpis u Beču i New Yorku svim državama strankama.

3. Protokol će stupiti na snagu trideset dana nakon dana kad tri države izraze svoju suglasnost s njim. Za svaku državu koja izrazi svoj pristanak da bude njime vezana nakon njegova stupanja na snagu, protokol će stupiti na snagu trideset dana nakon dana izražavanja pristanka.

Članak 17.

Otkaz

1. Država stranka može otkazati ovu Konvenciju pisanom obavijesti depozitaru.

2. Otkaz će stupiti na snagu jednu godinu od dana kada depozitar primi tu obavijest.

Članak 18.

Depozitar

1. Glavni direktor Agencije bit će depozitar ove Konvencije:

2. Glavni direktor odmah će obavijestiti države stranke i druge države:

(a) o svakom potpisu Konvencije ili protokola o izmjeni ili dopuni;

(b) o svakom deponiranju isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, ili odobravanju ove konvencije ili o svakom polaganju isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupanju ovoj Konvenciji ili bilo kojem protokolu o izmjeni ili dopuni;

(c) o svakoj izjavi ili njezinu povlačenju u skladu s člancima 8., 10. i 13.;

(d) o bilo kojoj izjavi o privremenoj primjeni ove Konvencije u skladu s člankom 15.;

(e) o stupanju na snagu ove Konvencije i bilo koje njezine izmjene ili dopune;

(f) o bilo kojem otkazu u skladu s člankom 17.

Članak 19.

Vjerodostojni tekstovi i ovjerene preslike

Izvornik ove Konvencije, koje su tekstovi na arapskome, kineskome, engleskome, francuskome, ruskome i španjolskom jeziku jednakovjerodostojni, bit će položeni kod glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju, koji će ovjerene preslike poslati državama strankama i svim drugim državama.

U POTVRDU TOGA su potpisani, propisno za to ovlašteni, potpisali ovu Konvenciju otvorenu za potpis u skladu sa stavkom 1. članka 14.

USVOJENO na posebnom zasjedanju Opće skupštine Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču, 26. rujna 1986.

 

CONVENTION

ON ASSISTANCE IN THE CASE OF A NUCLEAR ACCIDENT OR RADIOLOGICAL EMERGENCY

THE STATES PARTIES TO THIS CONVENTION,

AWARE that nuclear activities are being carried out in a number of States,

NOTING that comprehensive measures have been and are being taken to ensure a high level of safety in nuclear activities, aimed at preventing nuclear accidents and minimizing the consequences of any such accident, should it occur,

DESIRING to strengthen further international co-operation in the safe development and use of nuclear energy,

CONVINCED of the need for an international framework which will facilitate the prompt provision of assistance in the event of a nuclear accident or radiological emergency to mitigate its consequences,

NOTING the usefulness of bilateral and multilateral arrangements on mutual assistance in this area,

NOTING the activities of the International Atomic Energy Agency in developing guidelines for mutual emergency assistance arrangements in connection with a nuclear accident or radiological emergency,

HAVE AGREED as follows:

Article 1

General provisions

1. The States Parties shall cooperate between themselves and with the International Atomic Energy Agency (hereinafter referred to as the «Agency») in accordance with the provisions of this Convention to facilitate prompt assistance in the event of a nuclear accident or radiological emergency to minimize its consequences and to protect life, property and the environment from the effects of radioactive releases.

2. To facilitate such cooperation States Parties may agree on bilateral or multilateral arrangements or, where appropriate, a combination of these, for preventing or minimizing injury and damage which may result in the event of a nuclear accident or radiological emergency.

3. The States Parties request the Agency, acting within the framework of its Statute, to use its best endeavours in accordance with the provisions of this Convention to promote, facilitate and support the cooperation between States Parties provided for in this Convention.

Article 2

Provision of assistance

1. If a State Party needs assistance in the event of a nuclear accident or radiological emergency, whether or not such accident or emergency originates within its territory, jurisdiction or control, it may call for such assistance from any other State Party, directly or through the Agency, and from the Agency, or, where appropriate, from other international intergovernmental organizations (hereinafter referred to as «international organizations»).

2. A State Party requesting assistance shall specify the scope and type of assistance required and, where practicable, provide the assisting party with such information as may be necessary for that party to determine the extent to which it is able to meet the request. In the event that it is not practicable for the requesting State Party to specify the scope and type of assistance required, the requesting State Party and the assisting party shall, in consultation, decide upon the scope and type of assistance required.

3. Each State Party to which a request for such assistance is directed shall promptly decide and notify the requesting Slate Party, directly or through the Agency, whether it is in a position to render the assistance requested, and the scope and terms of the assistance that might be rendered.

4. States Parties shall, within the limits of their capabilities, identify and notify the Agency of experts, equipment and materials which could be made available for the provision of assistance to other States Parties in the event of a nuclear accident or radiological emergency as well as the terms, especially financial, under which such assistance could be provided.

5. Any State Party may request assistance relating to medical treatment or temporary relocation into the territory of another State Party of people involved in a nuclear accident or radiological emergency.

6. The Agency shall respond, in accordance with its Statute and as provided for in this Convention, to a requesting State Party’s or a Member State’s request for assistance in the event of a nuclear accident or radiological emergency by:

a. making available appropriate resources allocated for this purpose;

b. transmitting promptly the request to other States and international organizations which, according to the Agency’s information, may possess the necessary resources; and

c. if so requested by the requesting State, co-ordinating the assistance at the international level which may thus become available.

Article 3

Direction and control of assistance

Unless otherwise agreed:

a. the overall direction, control, co-ordination and supervision of the assistance shall be the responsibility within its territory of the requesting State. The assisting party should, where the assistance involves personnel, designate in consultation with the requesting State, the person who should be in charge of and retain immediate operational supervision over the personnel and the equipment provided by it. The designated person should exercise such supervision in cooperation with the appropriate authorities of the requesting State;

b. the requesting State shall provide, to the extent of its capabilities, local facilities and services for the proper and effective administration of the assistance. It shall also ensure the protection of personnel, equipment and materials brought into its territory by or on behalf of the assisting party for such purpose;

c. ownership of equipment and materials provided by either party during the periods of assistance shall be unaffected, and their return shall be ensured;

d. a State Party providing assistance in response to a request under paragraph 5 of article 2 shall co-ordinate that assistance within its territory.

Article 4

Competent authorities and points of contact

1. Each State Party shall make known to the Agency and to other States Parties, directly or through the Agency, its competent authorities and point of contact authorized to make and receive requests for and to accept offers of assistance. Such points of contact and a focal point within the Agency shall be available continuously.

2. Each State Party shall promptly inform the Agency of any changes that may occur in the information referred to in paragraph 1.

3. The Agency shall regularly and expeditiously provide to States Parties, Member States and relevant international organizations the information referred to in paragraphs 1 and 2.

Article 5

Functions of the Agency

The States Parties request the Agency, in accordance with paragraph 3 of article 1 and without prejudice to other provisions of this Convention, to:

a. collect and disseminate to States Parties and Member States information concerning:

i. experts, equipment and materials which could be made available in the event of nuclear accidents or radiological emergencies;

ii. methodologies, techniques and available results of research relating to response to nuclear accidents or radiological emergencies;

b. assist a State Party or a Member State when requested in any of the following or other appropriate matters:

i. preparing both emergency plans in the case of nuclear accidents and radiological emergencies and the appropriate legislation;

ii. developing appropriate training programmes for personnel to deal with nuclear accidents and radiological emergencies;

iii. transmitting requests for assistance and relevant information in the event of a nuclear accident or radiological emergency;

iv. developing appropriate radiation monitoring programmes, procedures and standards;

v. conducting investigations into the feasibility of establishing appropriate radiation monitoring systems;

c. make available to a State Party or a Member State requesting assistance in the event of a nuclear accident or radiological emergency appropriate resources allocated for the purpose of conducting an initial assessment of the accident or emergency;

d. offer its good offices to the States Parties and Member States in the event of a nuclear accident or radiological emergency;

e. establish and maintain liaison with relevant international organizations for the purposes of obtaining and exchanging relevant information and data, and make a list of such organizations available to States Parties, Member States and the aforementioned organizations.

Article 6

Confidentiality and public statements

1. The requesting State and the assisting party shall protect the confidentiality of any confidential information that becomes available to either of them in connection with the assistance in the event of a nuclear accident or radiological emergency. Such information shall be used exclusively for the purpose of the assistance agreed upon.

2. The assisting party shall make every effort to coordinate with the requesting State before releasing information to the public on the assistance provided in connection with a nuclear accident or radiological emergency.

Article 7

Reimbursement of costs

1. An assisting party may offer assistance without costs to the requesting Slate. When considering whether to offer assistance on such a basis, the assisting party shall take into account:

a. the nature of the nuclear accident or radiological emergency;

b. the place of origin of the nuclear accident or radiological emergency;

c. the needs of developing countries;

d. the particular needs of countries without nuclear facilities; and

e. any other relevant factors.

2. When assistance is provided wholly or partly on a reimbursement basis, the requesting State shall reimburse the assisting party for the costs incurred for the services rendered by persons or organizations acting on its behalf, and for all expenses in connection with the assistance to the extent that such expenses are not directly defrayed by the requesting State. Unless otherwise agreed, reimbursement shall be provided promptly after the assisting party has presented its request for reimbursement to the requesting State, and in respect of costs other than local costs, shall be freely transferrable.

3. Notwithstanding paragraph 2, the assisting party may at any time waive, or agree to the postponement of, the reimbursement in whole or in part. In considering such waiver or postponement, assisting parties shall give due consideration to the needs of developing countries.

Article 8

Privileges, immunities and facilities

1. The requesting State shall afford to personnel of the assisting party and personnel acting on its behalf the necessary privileges, immunities and facilities for the performance of their assistance functions.

2. The requesting State shall afford the following privileges and immunities to personnel of the assisting party or personnel acting on its behalf who have been duly notified to and accepted by the requesting State:

a. immunity from arrest, detention and legal process, including criminal, civil and administrative jurisdiction, of the requesting State, in respect of acts or omissions in the performance of their duties; and

b. exemption from taxation, duties or other charges, except those which are normally incorporated in the price of goods or paid for services rendered, in respect of the performance of their assistance functions.

3. The requesting State shall:

a. afford the assisting party exemption from taxation, duties or other charges on the equipment and property brought into the territory of the requesting State by the assisting party for the purpose of the assistance; and

b. provide immunity from seizure, attachment or requisition of such equipment and property.

4. The requesting State shall ensure the return of such equipment and property. If requested by the assisting party, the requesting State shall arrange, to the extent it is able to do so, for the necessary decontamination of recoverable equipment involved in the assistance before its return.

5. The requesting State shall facilitate the entry into, stay in and departure from its national territory of personnel notified pursuant to paragraph 2 and of equipment and property involved in the assistance.

6. Nothing in this article shall require the requesting State to provide its nationals or permanent residents with the privileges and immunities provided for in the foregoing paragraphs.

7. Without prejudice to the privileges and immunities, all beneficiaries enjoying such privileges and immunities under this article have a duty to respect the laws and regulations of the requesting State. They shall also have the duty not to interfere in the domestic affairs of the requesting State.

8. Nothing in this article shall prejudice rights and obligations with respect to privileges and immunities afforded pursuant to other international agreements or the rules of customary international law.

9. When signing, ratifying, accepting, approving or acceding to this Convention, a State may declare that it does not consider itself bound in whole or in part by paragraphs 2 and 3.

10. A State Party which has made a declaration in accordance with paragraph 9 may at any time withdraw it by notification to the depositary.

Article 9

Transit of personnel, equipment and property

Each State Party shall, at the request of the requesting State or the assisting party, seek to facilitate the transit through its territory of duly notified personnel, equipment and property involved in the assistance to and from the requesting State.

Article 10

Claims and compensation

1. The States Parties shall closely cooperate in order to facilitate the settlement of legal proceedings and claims under this article.

2. Unless otherwise agreed, a requesting State shall in respect of death or of injury to persons, damage to or loss of property, or damage to the environment caused within its territory or other area under its jurisdiction or control in the course of providing the assistance requested:

a. not bring any legal proceedings against the assisting party or persons or other legal entities acting on its behalf;

b. assume responsibility for dealing with legal proceedings and claims brought by third parties against the assisting party or against persons or other legal entities acting on its behalf;

c. hold the assisting party or persons or other legal entities acting on its behalf harmless in respect of legal proceedings and claims referred to in sub-paragraph (b); and

d. compensate the assisting party or persons or other legal entities acting on its behalf for:

i. death of or injury to personnel of the assisting party or persons acting on its behalf;

ii. loss of or damage to non-consumable equipment or materials related to the assistance;

except in cases of wilful misconduct by the individuals who caused the death, injury, loss or damage.

3. This article shall not prevent compensation or indemnity available under any applicable international agreement or national law of any State.

4. Nothing in this article shall require the requesting State to apply paragraph 2 in whole or in part to its nationals or permanent residents.

5. When signing, ratifying, accepting, approving or acceding to this Convention, a State may declare:

a. that it does not consider itself bound in whole or in part by paragraph 2;

b. that it will not apply paragraph 2 in whole or in part in cases of gross negligence by the individuals who caused the death, injury, loss or damage.

6. A State Party which has made a declaration in accordance with paragraph 5 may at any time withdraw it by notification to the depositary.

Article 11

Termination of assistance

The requesting State or the assisting party may at any time, after appropriate consultations and by notification in writing, request the termination of assistance received or provided under this Convention. Once such a request has been made, the parties involved shall consult with each other to make arrangements for the proper conclusion of the assistance.

Article 12

Relationship to other international agreements

This Convention shall not affect the reciprocal rights and obligations of States Parties under existing international agreements which relate to the matters covered by this Convention, or under future international agreements concluded in accordance with the object and purpose of this Convention.

Article 13

Settlement of disputes

1. In the event of a dispute between States Parties, or between a State Party and the Agency, concerning the interpretation or application of this Convention, the parties to the dispute shall consult with a view to the settlement of the dispute by negotiation or by any other peaceful means of settling disputes acceptable to them.

2. If a dispute of this character between States Parties cannot be settled within one year from the request for consultation pursuant to paragraph 1, it shall, at the request of any party to such dispute, be submitted to arbitration or referred to the International Court of Justice for decision. Where a dispute is submitted to arbitration, if, within six months from the date of the request, the parties to the dispute are unable to agree on the organization of the arbitration, a party may request the President of The International Court of Justice or the Secretary-General of the United Nations to appoint one or more arbitrators. In cases of conflicting requests by the parties to the dispute, the request to the Secretary-General of the United Nations shall have priority.

3. When signing, ratifying, accepting, approving or acceding to this Convention, a State may declare that it does not consider itself bound by either or both of the dispute settlement procedures provided for in paragraph 2. The other States Parties shall not be bound by a dispute settlement procedure provided for in paragraph 2 with respect to a State Party for which such a declaration is in force.

4. A State Party which has made a declaration in accordance with paragraph 3 may at any time withdraw it by notification to the depositary.

Article 14

Entry into force

1. This Convention shall be open for signature by all States and Namibia, represented by the United Nations Council for Namibia, at the Headquarters of the International Atomic Energy Agency in Vienna and at the Headquarters of the United Nations in New York, from 26 September 1986 and 6 October 1986 respectively, until its entry into force or for twelve months, whichever period is longer.

2. A State and Namibia, represented by the United Nations Council for Namibia, may express its consent to be bound by this Convention either by signature, or by deposit of an instrument of ratification, acceptance or approval following signature made subject to ratification, acceptance or approval, or by deposit of an instrument of accession. The instruments of ratification, acceptance, approval or accession shall be deposited with the depositary.

3. This Convention shall enter into force thirty days after consent to be bound has been expressed by three States.

4. For each State expressing consent to be bound by this Convention after its entry into force, this Convention shall enter into force for that State thirty days after the date of expression of consent.

a. This Convention shall be open for accession, as provided for in this article, by international organizations and regional integration organizations constituted by sovereign States, which have competence in respect of the negotiation, conclusion and application of international agreements in matters covered by this Convention.

b. In matters within their competence such organizations shall, on their own behalf, exercise the rights and fulfil the obligations which this Convention attributes to States Parties.

c. When depositing its instrument of accession, such an organization shall communicate to the depositary a declaration indicating the extent of its competence in respect of matters covered by this Convention.

d. Such an organization shall not hold any vote additional to those of its Member States.

Article 15

Provisional application

A State may, upon signature or at any later date before this Convention enters into force for it, declare that it will apply this Convention provisionally.

Article 16

Amendments

1. A State Party may propose amendments to this Convention. The proposed amendment shall be submitted to the depositary who shall circulate it immediately to all other States Parties.

2. If a majority of the States Parties request the depositary to convene a conference to consider the proposed amendments, the depositary shall invite all States Parties to attend such a conference to begin not sooner than thirty days after the invitations are issued. Any amendment adopted at the conference by a two-thirds majority of all States Parties shall be laid down in a protocol which is open to signature in Vienna and New York by all States Parties.

3. The protocol shall enter into force thirty days after consent to be bound has been expressed by three States. For each State expressing consent to be bound by the protocol after its entry into force, the protocol shall enter into force for that State thirty days after the date of expression of consent.

Article 17

Denunciation

1. A State Party may denounce this Convention by written notification to the depositary.

2. Denunciation shall take effect one year following the date on which the notification is received by the depositary.

Article 18

Depositary

1. The Director General of the Agency shall be the depositary of this Convention.

2. The Director General of the Agency shall promptly notify States Parties and all other States of:

a. each signature of this Convention or any protocol of amendment;

b. each deposit of an instrument of ratification, acceptance, approval or accession concerning this Convention or any protocol of amendment;

c. any declaration or withdrawal thereof in accordance with articles 8, 10 and 13;

d. any declaration of provisional application of this Convention in accordance with article 15;

e. the entry into force of this Convention and of any amendment thereto; and

f. any denunciation made under article 17.

Article 19

Authentic texts and certified copies

The original of this Convention, of which the Arabic, Chinese, English, French, Russian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited with the Director General of the International Atomic Energy Agency who shall send certified copies to States Parties and all other States.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized, have signed this Convention, open for signature as provided for in paragraph 1 of article 14.

ADOPTED by the General Conference of the International Atomic Energy Agency meeting in special session at Vienna on the twenty-sixth day of September one thousand nine hundred and eighty-six.

 

Klasa: 018-05/06-01/01

Urbroj: 568-06-04

Zagreb, 12. siječnja 2006.

Ravnatelj

Državnog zavoda za nuklearnu sigurnost

mr. sc. Matjaž Prah, v. r.