HRVATSKI SABOR

16

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE O SURADNJI NA PODRUČJU PRAVA STRADALNIKA RATA U BOSNI I HERCEGOVINI KOJI SU BILI PRIPADNICI HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE I ČLANOVA NJIHOVIH OBITELJI

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 27. siječnja 2006. godine.

Broj: 01-081-06-326/2Zagreb, 3. veljače 2006.

PredsjednikRepublike HrvatskeStjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU UGOVORA IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE O SURADNJI NA PODRUČJU PRAVA STRADALNIKA RATA U BOSNI I HERCEGOVINI KOJI SU BILI PRIPADNICI HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE I ČLANOVA NJIHOVIH OBITELJI

Članak 1.

Potvrđuje se Ugovor između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, potpisan u Zagrebu, 23. prosinca 2005., u dva izvornika na hrvatskom jeziku i na službenim jezicima Bosne i Hercegovine.

Članak 2.

Tekst Ugovora iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na hrvatskom jeziku glasi:

UGOVOR IZMEĐU REPUBLIKE HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE O SURADNJI NA PODRUČJU PRAVA STRADALNIKA RATA U BOSNI I HERCEGOVINI KOJI SU BILI PRIPADNICI HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE I ČLANOVA NJIHOVIH OBITELJI

Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: države ugovornice) radi suradnje na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici postrojbi Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji sklapaju sljedeći Ugovor:

Odjeljak I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) U ovom Ugovoru izrazi znače:

1. »teritorij«

– u odnosu na Republiku Hrvatsku, hrvatski državni teritorij,

– u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, bosansko-hercegovački državni teritorij,

2. »državljanin«

– u odnosu na Republiku Hrvatsku, hrvatskog državljanina,

– u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, državljanina Bosne i Hercegovine,

3. »pravni propisi«

– postojeće ili buduće zakone i druge propise država ugovornica koji se odnose na prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja iz članka 2. ovoga Ugovora,

4. »nadležno tijelo«

u odnosu na Republiku Hrvatsku:

– Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva,

– Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti,

u odnosu na Bosnu i Hercegovinu:

(odredit će B i H)

5. »nositelj«

– ustanova nadležna za provedbu pravnih propisa iz članka 2. stavka 1. ovoga Ugovora,

6. »tijelo za vezu«

– tijelo zaduženo od nadležnih tijela za održavanje izravne, međusobne veze i posredovanja između nositelja država ugovornica radi provedbe ovoga Ugovora,

7. »osobe«

– pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu HVO) koji su stradali na teritoriju Bosne i Hercegovine te ostvarili status ratnoga vojnog invalida, po osnovi ranjavanja ili zatočeništva ukoliko su državljani Republike Hrvatske,

8. »članovi obitelji«

– bračni drug, djeca rođena u braku ili izvan braka, posvojena djeca i pastorčad (članovi uže obitelji), roditelji, očuh, maćeha i posvojitelj poginulog, zatočenog ili nestalog pripadnika HVO-a ukoliko su državljani Republike Hrvatske,

– članom uže obitelji smatra se i izvanbračni drug poginulog, zatočenog ili nestalog pripadnika HVO-a koji s pripadnikom HVO-a ima dijete i koji je do njegove pogibije, smrti, zatočenja ili nestanka živio s njim u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine ukoliko je državljanin Republike Hrvatske, a status izvanbračne zajednice je utvrđen u izvanparničnom sudskom postupku,

9. »prebivalište«

– mjesto u kojem osoba prebiva i u kojem je prijavljena u skladu s odgovarajućim pravnim propisima,

10. »boravak«

– boravak na teritoriju jedne države ugovornice osobe koja ima prebivalište na teritoriju druge države ugovornice,

11. »razdoblje stradavanja«

– vrijeme od 18. 9. 1991. do 23. 12. 1996. koje se priznaje kao osnova za davanje u novcu,

12. »davanje u novcu«

– novčana davanja koja uključuju sve njihove dijelove, te sve povišice i dodatke prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga Ugovora,

13. »potvrđivanje statusa«

– priznavanje postotka tjelesnog oštećenja osobama iz točke 7. ovoga stavka,

– priznavanje statusa člana obitelji osobama iz točke 8. ovoga stavka,

(2) U ovom Ugovoru ostali izrazi imaju značenje koje im pripada prema pravnim propisima obiju država ugovornica.

Članak 2.

(1) Ovaj se Ugovor odnosi na pravne propise

u Republici Hrvatskoj o:

– pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji,

– zaštiti vojnih i civilnih invalida rata,

– mirovinskom osiguranju,

u Bosni i Hercegovini o:

– pravima branitelja i članova njihovih obitelji u Federaciji Bosne i Hercegovine,

– zaštiti vojnih invalida rata u Federaciji Bosne i Hercegovine,

– mirovinskom i invalidskom osiguranju u Federaciji Bosne i Hercegovine.

(2) Ovaj se Ugovor odnosi i na sve pravne propise koji obuhvaćaju, mijenjaju ili dopunjuju pravne propise navedene u stavku 1. ovoga članka.

Članak 3.

Ovaj se Ugovor primjenjuje na stradalnike rata iz članka 1. stavka 1. točke 7. i 8. ovoga Ugovora, a za koji vrijede ili su vrijedili pravni propisi jedne ili obiju država ugovornica.

ODJELJAK II.

POSEBNE ODREDBE

Članak 4.

(1) Države ugovornice su suglasne da stradalnici rata iz razdob­lja obrane suvereniteta država ugovornica (razdoblje stradavanja) iz članka 1. stavka 1. točke 7. kao i osobe iz točke 8. ovoga Ugovora koji su ostvarili pravo na mirovinu prema pravnim propisima Repub­like Hrvatske, od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora ostvaruju prava iz članka 2. ovoga Ugovora i prema pravnim propisima Bosne i Hercegovine.

(2) Republika Hrvatska obvezna je od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora osobama iz stavka 1. ovoga članka isplaćivati mirovinu.

Članak 5.

(1) Bosna i Hercegovina obvezna je potvrditi status osoba utvrđen pravomoćnim rješenjem Republike Hrvatske na način da osobama iz članka 1. stavka 1. točke 7. i 8. ovoga Ugovora prizna pravo prema svojim pravnim propisima.

(2) Bosna i Hercegovina obvezna je dostaviti Republici Hrvatskoj pravomoćna rješenja o priznatom pravu prema svojim propisima za pripadnike HVO-a iz članka 1. stavka 1. točke 7. i 8. ovoga Ugovora.

Članak 6.

(1) Republika Hrvatska obvezna je osobama iz članka 1. stavka 1. točke 7. ovoga Ugovora koje su do dana stupanja na snagu ovog ugovora podnijele zahtjev za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti odnosno kod kojih je već ranije proveden postupak medicinskog vještačenja u vezi s ocjenom njihove radne sposobnosti prema ranijim pravnim propisima o pravima hrvatskih branitelja okončati postupak priznavanja prava na mirovinu sukladno odredbama važe­ćeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i sukladno odredbama ovog Ugovora.

(2) Republika Hrvatska obvezna je osobama iz članka 6. stavka 1. ovoga Ugovora isplaćivati razliku između visine mjesečnog iznosa osobne invalidnine ostvarene po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine i visine mjesečnog iznosa invalidske mirovine koju bi ista osoba ostvarila po pravnim propisima u Republici Hrvatskoj.

(3) Odredbe ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju i na osobe iz članka 1. stavka 1. točke 7. ovoga Ugovora koje zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnesu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.

(4) Republika Hrvatska obvezna je osobama iz članka 1. stavka 1. točke 8. ovoga Ugovora okončati postupak priznavanja prava na mirovinu iza poginulih ili ekshumiranih pripadnika HVO-a stradalih u pružanju neposrednoga oružanog otpora, a obvezna je osobama iz članka 1. stavka 1. točke 8. ovoga Ugovora isplaćivati razliku između visine mjesečnog iznosa obiteljske invalidnine ostvarene po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine i visine mjesečnog iznosa obiteljske mirovine koju bi ista osoba ostvarila po pravnim propisima u Republici Hrvatskoj.

(5) Republika Hrvatska obvezna je osobama iz članka 1. stavka 1. točke 8. ovoga Ugovora, kod kojih je smanjen opseg prava ili je prestalo pravo na mirovinu, ponovno priznati odgovarajuće pravo prema pravnim propisima iz članka 2. ovoga Ugovora ako se potvrdi status člana obitelji poginuloga pripadnika HVO-a.

Članak 7.

Svaka ocjena invalidnosti na temelju koje se stječe pravo na invalidsku mirovinu, a koju donosi ovlašteni vještak u mirovinskom osiguranju te priznata obiteljska mirovina osobama iz članka 1. stavka 1. točke 8. ovoga Ugovora podliježe reviziji koju obavlja Povjerenstvo za reviziju ocjene invalidnosti sukladnu pravnim propisima iz članka 2. ovoga Ugovora.

Članak 8.

Ako pravni propisi jedne države ugovornice uvjetuju ostvarivanje prava na davanje u novcu time da osobe moraju podlijegati njezinim pravnim propisima u trenutku primjene ovoga Ugovora, ovaj se uvjet smatra ispunjenim ako je osoba u tom trenutku podlijegala pravnim propisima druge države ugovornice.

Članak 9.

(1) Osobe iz članka 1. stavka 1. točke 7. i 8. ovoga Ugovora imaju pravo na zdravstvenu zaštitu prema pravnim propisima i na teret one države ugovornice na čijem teritoriju se liječi.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka jednako se primjenjuju i na članove obitelji korisnika prava.

(3) Način ostvarivanja prava iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrdit će se posebnim provedbenim propisom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj i nadležnog Ministarstva u Bosni i Hercegovini.

Članak 10.

U slučaju iz članka 9. ovoga Ugovora davanje u naravi pruža:

u Republici Hrvatskoj:

– mjesno nadležni područni ured Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje,

u Bosni i Hercegovini:

– organizacijska jedinica nadležnog županijskog zavoda za zdrav­stveno osiguranje Federacije Bosne i Hercegovine.

ODJELJAK III.

RAZNE ODREDBE

Članak 11.

Nadležna tijela odredit će tijela za vezu radi lakše provedbe ovoga Ugovora, a osobito zbog uspostave jednostavnog i brzog povezivanja nositelja.

Članak 12.

(1) Nadležna tijela će se međusobno izvješćivati putem tijela za vezu o:

– svim poduzetim mjerama radi primjene ovoga Ugovora,

– svim praktičnim teškoćama u primjeni odredaba ovoga Ugovora,

– svim izmjenama pravnih propisa koje se odnose na primjenu ovoga Ugovora,

– uzajamnoj pravnoj pomoći i suradnji kod primjene ovoga Ugovora (dokazna sredstva iz druge države mogu se koristiti i posredovanjem diplomatskih i konzularnih tijela te države).

(2) Nadležna tijela, nositelji i tijela za vezu jedne države ugovornice mogu se izravno obraćati nadležnim tijelima, nositeljima i tijelima za vezu druge države ugovornice radi pribavljanja korisnih obavijesti i pravne zaštite svojih državljana i mogu ih zastupati uz oslobađanja od poreza i pristojbi predviđenih pravnim propisima druge države ugovornice radi primjene ovoga Ugovora.

(3) Isprave, dokumente i pisane podneske bilo koje vrste koje je potrebno priložiti radi primjene ovoga Ugovora nije potrebno ovjeravati.

(4) Potvrde koje izdaju nadležna tijela, nositelji i tijela za vezu jedne države ugovornice smatraju se važećim za nadležna tijela, nositelje i tijela za vezu druge države ugovornice.

Članak 13.

(1) Zahtjevi, izjave i žalbe podneseni radi primjene ovoga Ugovora nadležnim tijelima, nositeljima i tijelima za vezu jedne države ugovornice smatraju se kao zahtjevi, izjave ili žalbe podnesene odgovarajućim državnim tijelima, nositeljima ili tijelima za vezu druge države ugovornice.

(2) Zahtjev za davanje u novcu podnesen nositelju jedne države ugovornice smatra se istodobno zahtjevom za odgovarajuće davanje u novcu prema pravnim propisima druge države ugovornice.

(3) Žalbe koje treba podnijeti u određenom roku nadležnim tijelima ili nositeljima jedne države ugovornice smatraju se podnesenima u roku ako su u istom roku podnesene odgovarajućem nadležnom tijelu ili nositelju druge države ugovornice. U tom slučaju nadležno tijelo ili nositelj kojem je žalba podnesena, bez odgađanja prosljeđuje ju nadležnom tijelu ili nositelju druge države ugovornice.

(4) Radi primjene ovoga Ugovora, nadležna tijela, nositelji i tijela za vezu dviju država ugovornica uspostavljaju izravno međusobne odnose kao i odnose s osobama koje sudjeluju u postupku ili s njihovim opunomoćenicima na hrvatskom jeziku ili na službenim jezicima druge države ugovornice.

Članak 14.

(1) Davanje u novcu prema odredbama ovoga Ugovora nositelj utvrđuje i isplaćuje u valuti koja vrijedi u toj državi ugovornici.

(2) Isplata davanja iz stavka 1. ovoga članka osobama iz članka 1. stavka 1. točke 7. i 8. ovoga Ugovora koje imaju prebivalište u drugoj državi ugovornici, obavlja se u međunarodno priznatoj konvertibilnoj valuti.

(3) Nositelj nadležan za pružanje davanja u novcu prema prav­nim propisima jedne države ugovornice isplaćuje ta davanja na osob­ni račun osobe iz članka 1. stavka 1. točke 7. i 8. ovoga Ugovora.

Članak 15.

Ako se primjenom ovoga Ugovora ustanovi da neka pitanja nisu uređena ovim Ugovorom, na odgovarajući način primjenjivat će se odredbe Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine od 4. listopada 2000.

ODJELJAK IV.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 16.

Ovaj Ugovor ne utvrđuje pravo na davanje u novcu za razdoblje prije njegovog stupanja na snagu.

Članak 17.

(1) Države ugovornice obavijestit će jedna drugu u pisanom obliku, diplomatskim putem o provedbi odgovarajućih postupaka, propisanim unutarnjim pravnim propisima obiju država ugovornica, potrebnih za stupanje na snagu ovoga Ugovora.

(2) Ovaj Ugovor stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi mjesec u kojem je primljena posljednja obavijest iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Ovaj se Ugovor sklapa na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može ovaj Ugovor otkazati u pisanom obliku, diplomatskim putem, najkasnije šest mjeseci prije isteka tekuće kalendarske godine. Ugovor prestaje istekom tekuće kalendarske godine.

(4) U slučaju prestanka ovoga Ugovora za stečena prava i dalje vrijede odredbe ovoga Ugovora, a započeti postupci za ostvarivanje prava završit će se prema odredbama ovoga Ugovora.

U potvrdu navedenog opunomoćenici su potpisali ovaj Ugovor.

Sastavljeno u Zagrebu, 23. prosinca 2005., u dva izvornika, na hrvatskom jeziku te na službenim jezicima Bosne i Hercegovine, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni.

ZA REPUBLIKU HRVATSKU                                                        ZA BOSNU I HERCEGOVINU

Jadranka Kosor, dipl. iur., v. r.                                                           Bariša Čolak, dipl. iur., v. r.

potpredsjednica Vlade                                                                        zamjenik predsjedatelja Vijeća

Republike Hrvatske  i                                                                         ministara Bosne i Hercegovine

ministrica obitelji, branitelja i                                                                i ministar sigurnosti Bosne i

međugeneracijske solidarnosti                                                             Hercegovine               

sigurnosti         

Članak 3.

Provedba ovoga Zakona u djelokrugu je središnjih tijela državne uprave nadležnih za rad, zdravstvo i hrvatske branitelje.

Ovlašćuje se ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti da provedbenim propisom regulira ostvarivanje prava obitelji zatočenog ili nestalog pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Ovlašćuje se ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti da provedbenim propisom regulira ostvarivanje prava osoba iz članka 6. Ugovora.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Ugovor iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi, te će se podatak o njegovu stupanju na snagu objaviti naknadno u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članka 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 561-01/06-01/01Zagreb, 27. siječnja 2006.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Vladimir Šeks, v. r.