52
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske,
donosim
Proglašavam Zakon o potvrđivanju Protokola o
vodi i zdravlju uz Konvenciju o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i
međunarodnih jezera iz 1992. godine, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici
24. ožujka 2006. godine.
Broj: 01-081-06-803/2
Zagreb, 29. ožujka 2006.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
Članak 1.
Potvrđuje se Protokol o vodi i zdravlju uz
Konvenciju o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera iz
1992. godine, koji je Republika Hrvatska potpisala, u Londonu 17. lipnja 1999.,
u izvorniku na engleskom, francuskom, njemačkom i ruskom jeziku.
Članak 2.
Tekst Protokola iz članka 1. ovoga Zakona, u
izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:
Stranke ovoga Protokola
Upoznate s činjenicom da je voda bitna za
održanje života i da je raspoloživost vode u količinama te kakvoći, dostatnima
za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, preduvjet i za bolje zdravlje i za
održivi razvoj,
Potvrđujući koristi za ljudsko zdravlje i dobrobit
koji proistječu iz higijenski ispravne i čiste vode te skladnog i pravilnog
funkcioniranja vodenog okoliša,
Svjesne da su površinske vode i podzemne vode
obnovljivi resursi s ograničenom sposobnošću oporavljanja od nepovoljnih
učinaka ljudskih aktivnosti na njihovu količinu i kakvoću te da svako
nepoštivanje tih ograničenja može rezultirati i kratkoročnim i dugoročnim
nepovoljnim učincima na zdravlje i dobrobit onih koji se pouzdaju u te resurse
i njihovu kakvoću, te da je shodno tome i za zadovoljenje ljudskih potreba i za
zaštitu okoliša od bitne važnosti održivo gospodarenje hidrološkim ciklusom,
Svjesne također posljedica po javno zdravlje,
manjkavosti vodnih količina i kakvoće vode za zadovoljavanje osnovnih ljudskih
potreba te ozbiljnih učinaka takvih nedostataka, osobito na ranjive, siromašne
te na izopćene iz društva,
Svjesne da su prevencija, suzbijanje i smanjenje
bolesti vezanih uz vodu važne i hitne zadaće koje se mogu obaviti na
zadovoljavajući način samo kroz pojačanu suradnju na svim razinama i među svim
sektorima – i unutar zemalja i između država,
Svjesne također i da su nadzor nad bolestima
vezanima uz vodu i uspostava sustava ranog uzbunjivanja važni aspekti
prevencije, suzbijanja i smanjivanja bolesti vezanih uz vodu,
Zasnivajući se na zaključcima Konferencije
Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (Rio de Janeiro, 1992.), a osobito na
Deklaraciji o okolišu i razvoju iz Rija i na Agendi 21, kao i na programu za
daljnju provedbu Agende 21 (New York, 1997.) te na otuda proizašloj odluci
Komisije za održivi razvoj u održivom gospodarenju slatkom vodom (New York,
1998.),
Nadahnjujući se relevantnim odredbama Konvencije
o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotokova i međunarodnih jezera iz 1992.
te ističući potrebu i za poticanjem šire primjene tih odredaba i za
nadopunjavanjem te Konvencije s daljnjim mjerama za jačanje javnog zdravlja,
Primajući na znanje Konvenciju o procjeni
utjecaja na okoliš preko državnih granica iz 1991. Konvenciju o prekograničnim
učincima industrijskih nesreća iz 1992., i Konvenciju Ujedinjenih naroda o
pravu upotrebe međunarodnih vodotokova u nenavigacijske svrhe iz 1997., te
Konvenciju o dostupnosti informacija, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i
dostupnosti pravde u pitanjima okoliša iz 1998.,
Primajući na znanje i odgovarajuća načela,
ciljeve i preporuke Europske povelje o okolišu i zdravlju iz 1989., Helsinšku
deklaraciju o okolišu i zdravlju iz 1994. te ministarske deklaracije, preporuke
i rezolucije iz procesa »Okoliš za Europu«,
Priznajući pravilnu zasnovanost i relevantnost
drugih inicijativa, instrumenata i procesa za okoliš u Europi, kao i pripremu i
provedbu Nacionalnih planova za okoliš i zdravstvene akcije te Nacionalnih
planova akcije za okoliš,
Pohvalivši napore koje su već poduzeli Gospodarstvena
komisija Ujedinjenih naroda za Europu i Regionalni ured za Europu Svjetske
zdravstvene organizacije radi jačanja bilateralne i multilateralne suradnje za
prevenciju, suzbijanje i smanjivanje bolesti vezanih uz vodu,
Potaknute brojnim primjerima pozitivnih
dostignuća država članica Gospodarstvene komisije Ujedinjenih naroda za Europu
i država članica Regionalnog ureda za Europu Svjetske zdravstvene organizacije
na ublažavanju zagađenja i održavanju i obnavljanju vodnog okoliša sposobnog
podržavati ljudsko zdravlje i dobrobit,
Sporazumjele su se kako slijedi:
Članak 1.
CILJ
Cilj je ovoga Protokola poticati na svim
prikladnim razinama, u nacionalnom kao i u prekograničnom i međunarodnom
kontekstu, zaštitu ljudskog zdravlja i dobrobiti, i pojedinačne i zajedničke, u
okviru održivoga razvoja, kroz poboljšavanje vodnoga gospodarstva, što
uključuje vodene ekosustave, te putem prevencije, suzbijanja i smanjivanja
prisutnosti bolesti vezanih uz vodu.
Članak 2.
ZNAČENJE
U svrhe ovoga Protokola:
1. Pojam »bolest vezana uz vodu« označuje bilo
kakve značajne rasprostranjene nepovoljne učinke na ljudsko zdravlje, kao što
su smrt, invaliditet, bolest ili poremećaji, izravno ili neizravno prouzročene
tom bolešću ili promjenama u količini ili kakvoći voda bilo koje vrste,
2. »Voda za piće« označuje vodu koja se koristi
ili koja je namijenjena ljudskoj upotrebi za piće, kuhanje, pripremanje jela,
osobnu higijenu ili slične svrhe,
3. »Podzemne vode« označuju svu vodu koja je
ispod površine tla u zoni zasićenosti i u izravnom kontaktu s tlom ili
podzemnim slojem,
4. Pojam »ograđene vode« označuje umjetno
stvorene vodene mase odvojene od površinske slatke vode ili obalne vode, bilo
unutar ili izvan građevine,
5. »Prekogranične vode« su bilo koje površinske
ili podzemne vode koje označuju, prelaze preko ili se nalaze na granicama
između dviju ili više država; svagdje gdje prekogranične rijeke izravno utječu
u more te prekogranične vode završavaju na liniji preko njihovih ušća između
točaka na crti niske vode na njihovim obalama,
6. »Prekogranični učinci bolesti koje se prenose
vodom« označuju sve značajne nepovoljne učinke na ljudsko zdravlje, kao što su
smrt, invalidnost, bolest ili poremećaji, na području koje je pod jurisdikcijom
jedne Stranke, a koje su izravno ili neizravno izazvali stanje ili promjene u
količini ili kakvoći voda na području koje je pod jurisdikcijom druge Stranke
bez obzira da li takvi učinci predstavljaju prekogranično djelovanje ili ne,
7. »Prekogranično djelovanje« označuje bilo
kakav značajni nepovoljni učinak na okoliš koji proizlazi iz promjene u
uvjetima prekograničnih voda prouzročenima ljudskom aktivnošću, čije se
materijalno podrijetlo nalazi u cijelosti ili djelomično unutar područja pod
jurisdikcijom Stranke ove Konvencije; a na području koje je pod jurisdikcijom
druge Stranke ove Konvencije. Takvi učinci na okoliš uključujući učinke na
ljudsko zdravlje i sigurnost, floru, faunu, tlo, zrak, vodu, klimu, krajobraz i
povijesne spomenike ili druge građevine ili interakciju između tih čimbenika;
oni uključuju i utjecaje na kulturnu baštinu ili na društvenoekonomske uvjete,
koji proizlaze iz nepovoljnih promjena tih čimbenika,
8. »Sanitarne djelatnosti« znači prikupljanje,
transport, pročišćavanje i uklanjanje ili ponovnu uporabu ljudskih izlučevina
ili kućanskih otpadnih voda putem zajedničkih sustava ili putem instalacija
koje služe jednom kućanstvu ili poduzeću;
9. »Zajednički sustav« znači:
(a) sustav za opskrbu niza kućanstava ili
poduzeća pitkom vodom i(ili),
(b) sustav za pružanje sanitarnih usluga koji
opslužuje niz kućanstava ili poduzeća te, gdje je prikladno, omogućuje i
prikupljanje, transportiranje, pročišćavanje i uklanjanje ili ponovno
korištenje industrijske otpadne vode, bilo da ih pruža tijelo u javnom sektoru,
poduzeće u privatnom sektoru ili partnerstvo između ta dva sektora:
10. »Vodnogospodarski plan« znači plan razvoja,
gospodarenja, zaštite i(ili) korištenja vode unutar teritorijalnog područja ili
podzemnog vodonosnika, uključujući zaštitu pridruženih ekosustava,
11. »Javnost« označuje jednu ili više fizičkih
ili pravnih osoba i, sukladno njihovom nacionalnom zakonodavstvu ili praksi,
njihove udruge, organizacije ili grupacije,
12. »Tijelo vlasti« označuje:
a) vladu na državnom, regionalnom i drugim
razinama,
b) fizičke ili pravne osobe koje obnašaju
dužnosti javne uprave prema zakonu odnosne zemlje, uključujući posebne
dužnosti, aktivnosti ili usluge u odnosu na okoliš, javno zdravstvo, sanitarne
mjere, vodno gospodarstvo ili vodoopskrbu,
c) sve druge fizičke ili pravne osobe koje imaju
javna ovlaštenja ili funkcije, ili pružaju javne usluge, pod kontrolom tijela
ili osobe koje potpadaju pod pododlomke a) ili b) gore,
d) ustanove od bilo koje regionalne organizacije
za ekonomsku integraciju navedene u članku 21. koje su Stranke.
Ova definicija ne uključuje tijela ili
institucije koje postupaju u sudbenom ili zakonodavnom svojstvu,
13. »Lokalno« se odnosi na sve relevantne razine
teritorijalne jedinice niže od razine države,
14. »Konvencija« označuje Konvenciju o zaštiti i
korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera, sklopljenu u
Helsinkiju 17. ožujka 1992.,
15. »Sastanak stranaka Konvencije« označuje
tijelo koje su osnovale stranke Konvencije sukladno njezinom članku 17.,
16. »Stranka« označuje, ako tekst ne ukazuje
drugačije, državu ili regionalnu organizaciju za ekonomsku integraciju
spomenutu u članku 21, koja je pristala obvezati se ovim Protokolom i za koju
je ovaj Protokol na snazi,
17. »Sastanak stranaka« – tijelo koje su stranke
osnovale sukladno članku 16.
Članak 3.
DJELOKRUG
Odredbe ovoga Protokola obvezno se primjenjuju
na:
a) površinske slatke vode,
b) podzemne vode,
c) riječna ušća,
d) priobalne vode koje služe za rekreaciju ili
za uzgoj ribe u akvakulturi ili za uzgoj ili ubiranje školjki,
e) ograđene vode koje su općenito na
raspolaganju za kupanje,
f) vodu tijekom zahvaćanja, transporta,
pročišćavanja, ili isporuke,
g) otpadne vode tijekom prikupljanja,
transporta, pročišćavanja i ispuštanja ili ponovne upotrebe.
Članak 4.
OPĆE ODREDBE
1. Stranke su dužne poduzeti odgovarajuće mjere
za prevenciju, suzbijanje i smanjivanje bolesti vezanih uz vodu u okviru
integriranih sustava vodnog gospodarstva kojima je cilj održivo korištenje
vodnih resursa, kakvoće vode u okolišu koja ne ugrožava ljudsko zdravlje te
zaštita vodnih ekosustava.
2. Stranke osobito moraju poduzeti sve potrebne
mjere radi osiguranja:
a) odgovarajuće isporuke higijenski zdrave vode
za piće, koja nema nikakvih mikroorganizama, parazita i tvari koje bi, zbog
svog broja ili koncentracije, predstavljale potencijalnu opasnost po ljudsko
zdravlje. To uključuje zaštitu vodnih resursa koji se koriste kao izvori vode
za piće, pročišćavanje vode i za uspostavu, poboljšavanje i održavanje
zajedničkih sustava,
b) odgovarajuće sanitarne djelatnosti s razinom
koja u dovoljnoj mjeri štiti ljudsko zdravlje i okoliš. To se naročito postiže
izgradnjom, poboljšanjem i održavanjem zajedničkih sustava,
c) učinkovite zaštite vodnih resursa koji se
koriste kao izvori vode za piće i njihovih srodnih ekosustava voda, od
zagađenja uslijed drugih uzroka, uključujući poljoprivredu, industriju i druga
ispuštanja u okoliš i emisije opasnih tvari. Obvezni cilj toga je učinkovito
smanjiti količine i ukloniti ispuštanje i emisije tvari koje se smatraju
opasnima za ljudsko zdravlje i vodne ekosustave,
d) odgovarajućih mjera sigurnosti za ljudsko
zdravlje protiv bolesti vezanih uz vodu prouzročenih korištenjem vode za
rekreacijske svrhe, korištenjem vode za akvakulturu, korištenjem vode u kojoj
se proizvode školjkaši ili one iz kojih se oni ubiru, korištenjem otpadne vode
za navodnjavanje ili korištenjem kanalizacijskog mulja u poljodjelstvu ili
akvakulturi,
e) učinkovitih sustava za praćenje situacija
koje mogu dovesti do epidemija ili pojedinačnih slučajeva bolesti vezanih uz
vodu i za reagiranje na takve epidemije i slučajeve te na opasnost istih.
3. Daljnje spominjanje »vode za piće« i
»sanitarnih mjera« u ovom Protokolu odnose se na vodu za piće i sanitarne mjere
koje su obvezne radi ispunjavanja zahtjeva iz točke 2. ovoga članka.
4. Sve takve mjere stranke moraju zasnivati na
procjeni svake predložene mjere u odnosu na sve njezine implikacije,
uključujući koristi, nedostatke i troškove za:
a) ljudsko zdravlje,
b) vodne resurse,
c) održivi razvoj,
uzimajući u obzir različite nove učinke bilo
koje predložene mjere na različite medije okoliša.
5. Stranke moraju poduzeti sve prikladne akcije
za stvaranje stabilnih i mogućih pravnih, upravnih i gospodarstvenih okvira, a
unutar kojih javni, privatni i dragovoljni sektori mogu dati svaki svoj
doprinos poboljšanju vodnoga gospodarstva u svrhu prevencije, suzbijanja i
smanjivanja bolesti vezanih uz vodu.
6. Stranke moraju zahtijevati od tijela vlasti
koja razmatraju poduzimanje akcija ili drugima daju odobrenja za akcije, koje
mogu imati značajnog učinka na okoliš bilo kojih voda unutar obuhvata ovoga
Protokola, da uzmu u obzir svaki potencijalni učinak te akcije na javno
zdravlje.
7. Ako je stranka ujedno i stranka u Konvenciji
o ocjenjivanju učinka na okoliš u prekograničnom kontekstu, pridržavanje
zahtjeva iz te Konvencije od strane javnih vlasti glede predložene akcije
zadovoljava zahtjeve iz točke 6. ovoga članka.
8. Odredbe ovoga Protokola ne utječu na pravo
pojedinih stranaka da održavaju, usvajaju ili provode strože mjere od onih u
ovom Protokolu.
9. Odredbe ovoga Protokola ne utječu nepovoljno
na prava i obveze stranaka u Protokolu, koja proizlaze iz Konvencije ili drugih
postojećih međunarodnih sporazuma, izuzevši gdje su uvjeti po ovom Protokolu
stroži od odgovarajućih uvjeta po Konvenciji ili po tom drugom postojećem
međunarodnom sporazumu.
Članak 5.
NAČELA I PRISTUPI
Poduzimajući mjere za provedbu ovoga Protokola
stranke poglavito moraju poštivati sljedeća načela i pristupe:
a) načelo predostrožnosti po kojem se akcija za
prevenciju, suzbijanje ili smanjivanje bolesti vezanih uz vodu ne smije
odgađati zato što znanstveno ispitivanje nije potpuno dokazalo uzročnu vezu
između čimbenika na koji je ta akcija usmjerena s jedne strane i potencijalnog
doprinosa tog čimbenika pojavi bolesti vezanih uz vodu i(ili) prekograničnih
učinaka s druge strane,
b) načelo »zagađivač plaća« po kojem troškove
preventive, kontrole i smanjivanja zagađenja snosi zagađivač,
c) sukladno Povelji UN-a i načelima
međunarodnoga prava, države imaju suvereno pravo iskorištavanja vlastitih
resursa prema svojoj politici okoliša i razvoja te odgovornost da aktivnosti
koje se odvijaju unutar njihove jurisdikcije ili kontrole ne izazivaju štetu u
okolišu drugih država ili područja koja se nalaze izvan granica nacionalne
jurisdikcije,
d) vodnim resursima mora se upravljati na način
da se zadovoljavaju potrebe sadašnje generacije ne dovodeći u pitanje mogućnost
zadovoljavanja potreba budućih generacija,
e) treba poduzimati preventivne akcije da bi se
izbjegle epidemije i pojedini slučajevi bolesti vezanih uz vodu i zaštitili
vodni resursi koji se koriste kao izvori vode za piće jer takva akcija
učinkovitije uklanja štetu i može biti isplativijom nego akcija za
popravljanje štete,
f) akciju gospodarenja vodnim resursima treba
poduzeti na najnižoj prikladnoj razini uprave,
g) voda ima društvene, gospodarske i ekološke
vrijednosti, pa zato njome treba gospodariti tako da se ostvari najpovoljnija
kombinacija tih vrijednosti,
h) učinkovito korištenje vode treba poticati
ekonomskim instrumentima i izgradnjom svijesti,
i) među ostalim, potrebni su dostupnost
informacija javnosti i njezino suodlučivanje o vodi i zdravlju da bi se
poboljšale kakvoća i provedba odluka, podignuta svijest javnosti o tim
pitanjima, javnosti pružila prilika za izražavanje svojih interesa, a tijelima
vlasti omogućilo pravilno uzimanje takvih interesa u obzir. Takvu dostupnost i
sudjelovanje treba nadopuniti prikladnim pristupom sudskoj i upravnoj reviziji
relevantnih odluka,
j) u mjeri mogućeg, s vodnim resursima treba
gospodariti cjelovito na osnovu vodnih područja, a u cilju vezanja društvenog i
gospodarskog razvoja na zaštitu prirodnih ekosustava te usklađivanja
gospodarenja vodnim resursima sa zakonskim mjerama koje se odnose na ostale
medije okoliša. Takav integralan pristup treba vrijediti na cijelom vodnom
području, bilo ono prekogranično ili ne, uključujući pripadajuće mu priobalne
vode, sve podzemne vodonosnike ili relevantne dijelove takvih vodnih područja
ili podzemnih vodonosnika;
k) posebnu pozornost treba obratiti zaštiti
ljudi posebno osjetljivih na bolest vezanu uz vodu,
l) svem stanovništvu, a osobito onima koji su u
nepovoljnijem položaju ili su društveno izolirani, treba omogućiti pravedan
pristup vodi i odgovarajuće količine i kvalitete,
m) kao protuteža njihovim pravima na vodu i
pravima na naknade za vodu prema građanskom pravu i javnom pravu, fizičke i
pravne osobe i ustanove, bilo u javnom ili privatnom sektoru, trebaju
pridonijeti zaštiti vodnog okoliša i očuvanju vodnih resursa, te
n) pri provođenju ovoga Protokola dužnu pažnju
treba pridavati lokalnim problemima, potrebama i saznanjima.
Članak 6.
CILJEVI I ROKOVI
1. Radi postizanja svrhe ovoga Protokola, stranke
moraju poraditi na ostvarenju ciljeva:
a) pristup vodi za piće za svakoga,
b) osiguranje sanitarnih mjera za sve, u okviru
integralnih vodnogospodarskih sustava, usmjerenih na održivu upotrebu vodnih
resursa, usmjerenih na kakvoću vode u okolišu, koja ne ugrožava ljudsko
zdravlje i zaštitu vodnih ekosustava.
2. U te svrhe, svaka stranka mora postaviti i
objaviti nacionalne i(ili) lokalne ciljeve za standarde i razine učinkovitosti
koje valja postići ili održati radi visoke razine zaštite od bolesti vezanih uz
vodu. Ti se ciljevi u određenim vremenskim razmacima moraju povremeno
revidirati. Pritom stranke moraju donijeti praktične i(ili) druge odredbe za sudjelovanje
javnosti, u okviru transparentnosti i pravednosti, te moraju osigurati pravilno
uzimanje u obzir ishoda od sudjelovanja javnosti.
Osim ondje gdje ih nacionalne ili lokalne
okolnosti čine irelevantnima za prevenciju, suzbijanje i smanjivanje bolesti
vezanih uz vodu, ti ciljevi moraju, među ostalim, obuhvatiti:
a) kakvoću isporučene vode za piće, uzimajući u
obzir smjernice Svjetske zdravstvene organizacije za kakvoću vode za piće,
b) smanjenje opsega epidemija i slučajeva
bolesti vezanih uz vodu,
c) veličinu teritorija, veličinu ili udjele
stanovništva koje trebaju opsluživati zajednički sustavi za opskrbu vodom za
piće ili gdje opskrbu vodom za piće treba poboljšati drugim sredstvima,
d) veličinu teritorija, veličinu ili udjele
stanovništva koje trebaju opsluživati zajednički sanitarni sustavi ili gdje
sanitarne mjere treba poboljšati drugim sredstvima,
e) nivo učinkovitosti koju treba postići s
takvim zajedničkim sustavima i s takvim drugim mjerilima u odnosu na
vodoopskrbu i sanitarne mjere,
f) primjenu prepoznate dobre prakse na
gospodarenje vodoopskrbom i odvodnjom, uključujući zaštitu voda koje se koriste
kao izvori vode za piće,
g) pojavu ispuštanja u okoliš:
(i) nepročišćenih otpadnih voda i
(ii) nepročišćenih preljevnih oborinskih voda
iz zajedničkih sustava za otpadne vode u vode
obuhvaćene ovim Protokolom,
h) kakvoću ispuštenih otpadnih voda iz uređaja
za pročišćavanje otpadnih voda u vode, koje su predmet ovoga Protokola,
i) uklanjanje ili ponovnu upotrebu
kanalizacijskog mulja iz zajedničkih sustava sanitarnih uređaja i drugih
sanitarnih uređaja te kakvoću otpadne vode korištene u svrhe navodnjavanja,
uzimajući u obzir smjernice Svjetske zdravstvene organizacije i Programa
Ujedinjenih naroda za okoliš radi higijenski ispravne upotrebe otpadne vode i
izlučevina u poljodjelstvu i akvakulturi,
j) kakvoću voda koje se koriste kao izvori za
vodu za piće, a koje se općenito koriste za kupanje ili koje se koriste za
uzgoj ribe akvakulturom ili za uzgoj ili ubiranje školjkaša,
k) primjenu prepoznate dobre prakse na
gospodarenje ograđenim vodama općenito raspoloživima za kupanje,
l) utvrđivanje i saniranje naročito zagađenih
mjesta koja nepovoljno utječu na vode iz djelokruga ovoga Protokola, ili za to
postoji vjerojatnost, i na taj način prijete izazivanjem bolesti vezanih uz
vodu,
m) učinkovitost sustava za gospodarenje, razvoj,
zaštitu i korištenje vodnih resursa, uključujući primjenu prepoznate dobre
prakse na suzbijanje zagađenja iz izvora svih vrsta,
n) učestalost objavljivanja informacija o
kakvoći isporučene vode za piće i drugih voda relevatnim za ciljeve iz ove točke
u intervalima između objavljivanja informacija prema članku 7. i točki 2.,
3. U roku od dvije godine od postajanja
strankom, svaka stranka mora utvrditi i objaviti ciljeve o kojima govori točka
2. ovoga članka te rokove za njihovo postizanje,
4. Gdje se predviđa dugi proces prilagodbe za
ostvarenje nekog cilja, moraju se utvrditi prijelazni ciljevi ili ciljevi po
fazama,
5. Radi poticanja ostvarenja ciljeva spomenutih
u točki 2. ovoga članka, svaka stranka mora:
a) uspostaviti nacionalne ili lokalne dogovore
za koordinaciju između svojih nadležnih tijela,
b) razviti vodnogospodarske planove u
prekograničnim, nacionalnim i(ili) lokalnim kontekstima, po mogućnosti po
vodnim područjima ili podzemnim vodonosnicima. Pritom one moraju donijeti
prikladne praktične i(ili) druge odredbe za sudjelovanje javnosti u
odlučivanju, u okviru transparentnosti i pravednosti, te osigurati pravilno
uzimanje u obzir ishoda od sudjelovanja javnosti. Takvi se planovi mogu
uklopiti u druge relevantne planove, programe ili dokumente koji se pripremaju
u druge svrhe, uz uvjet da javnosti omogućuju jasan uvid u prijedloge za
ostvarivanje odnosnih ciljeva spomenutih u ovom članku i odnosne rokove za
izvršenje,
c) utvrditi i održavati pravni i institucionalni
okvir za praćenje i prisilnu provedbu standarda za kakvoću vode za piće,
d) utvrditi i održavati dogovore uključujući,
ondje gdje je prikladno, pravne i institucionalne dogovore za praćenje,
promicanje kvalitetne realizacije i, gdje je nužno, za prinudnu provedbu drugih
standarda i razina učinkovitosti za koje su zadani ciljevi navedeni u točki 2.
ovoga članka.
Članak 7.
REVIZIJA I OCJENA RADA
1. Sve stranke moraju prikupljati i ocijeniti
podatke o:
a) svom napretku na ostvarenju ciljeva navedenih
u članku 6. točka 2.,
b) pokazateljima namijenjenima prikazivanju
koliko taj napredak pridonosi prevenciji, suzbijanju ili smanjivanju bolesti
vezanih uz vodu.
2. Svaka stranka povremeno mora objavljivati
rezultate tog prikupljanja i ocjenjivanje podataka. Učestalost takvog objavljivanja
mora odrediti sastanak stranaka.
3. Sve stranke moraju osigurati javnu
raspoloživost rezultata uzorkovanja voda i otpadnih voda izvršenog u svrhe ovog
prikupljanja podataka.
4. Na osnovi ovoga prikupljanja i ocjenjivanja
podataka, svaka stranka povremeno mora revidirati postignuti napredak na
ostvarenju ciljeva spomenutih u članku 6. točki 2., te objaviti ocjenu tog
napretka. Učestalost takvih pregleda mora se utvrditi na sastanku stranaka. Ne
idući na uštrb mogućnosti češćih pregleda prema članku 6. točki 2. revizije
obavljene po ovoj točki moraju uključiti reviziju ciljeva spomenutih u članku
6. točki 2. a radi poboljšavanja ciljeva u svjetlu znanstvenih i tehničkih
spoznaja.
5. Svaka stranka mora dati tajništvu spomenutom
u članku 17., radi cirkuliranja ostalim strankama, sažeto izvješće o podacima
prikupljenim i ocijenjenim, kao i ocjenu ostvarenog napretka. Takva izvješća
moraju biti sastavljena sukladno smjernicama utvrđenim na sastanku stranaka. Te
smjernice moraju predvidjeti da stranke u tu svrhu mogu rabiti izvješća koja
obuhvaćaju relevantne informacije stvorene za druge međunarodne forume.
6. Sastanak stranaka mora ocijeniti rad na
provedbi ovoga Protokola na osnovi takvih izvješća.
Članak 8.
SUSTAVI ZA REAGIRANJE
1. Svaka stranka mora na prikladan način
osigurati:
a) osnivanje, poboljšavanje ili održavanje
takvih sveobuhvatnih državnih i(ili) lokalnih nadzornih sustava i sustava za
rano uzbunjivanje koji će:
(i) identificirati epidemije ili pojavu bolesti
vezanih uz vodu ili značajne prijetnje takvih epidemija ili pojava, uključujući
one koji rezultiraju iz slučajeva zagađenja vode ili iz ekstremnih vremenskih
prilika,
(ii) davanje hitnih i jasnih prijava o takvim
epidemijama, pojavama ili prijetnjama relevantnim tijelima vlasti,
(iii) u slučaju bilo kakve neposredne opasnosti
od bolesti vezanih uz vodu po javno zdravlje, onim članovima zajednice koji bi
mogli biti pogođeni podijeliti sve informacije kojima raspolažu tijela vlasti,
a javnosti bi mogle pomoći u sprječavanju ili ublažavanju štete,
(iv) davanje preporuke relevantnim tijelima
vlasti i, gdje je prikladno, javnosti, u svezi s preventivnim ili korektivnim
akcijama,
b) pravodobno pravilno pripremanje sveobuhvatnih
nacionalnih i lokalnih planova za izvanredne situacije kao odgovor na takve
epidemije, pojave i opasnosti,
c) posjedovanje neophodnog kapaciteta u
relevantnih tijela radi reagiranja na takve epidemije, pojave ili opasnosti
sukladno relevantnom planu za izvanredne situacije.
2. Sustavi nadzora i ranog uzbunjivanja, planovi
za izvanredne situacije i kapaciteti za reagiranje u odnosu na bolesti vezane
uz vodu mogu se kombinirati s onima za rješavanje drugih vrsta izvanrednih
situacija.
3. U roku od tri godine od dobivanja statusa
stranke svaka stranka mora osnovati sustave za nadzor i rano uzbunjivanje,
sastaviti planove za izvanredne situacije i izgraditi kapacitete za reagiranje
spomenute u točki 1. ovoga članka.
Članak 9.
INFORMIRANOST JAVNOSTI,
OBRAZOVANJE, STRUČNA IZOBRAZBA, ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE, RAZVOJ I INFORMIRANJE
1. Stranke moraju poduzeti korake namijenjene
većem informiranju svih sektora društva o:
a) važnosti vodnoga gospodarstva i njegovom
međuodnosu s javnim zdravstvom,
b) pravima na vodu i pravima na naknade za vodu
i odgovarajućim obvezama prema građanskom i javnom pravu fizičkih i pravnih
osoba i ustanova bilo u javnom ili privatnom sektoru, kao i njihovim moralnim
obvezama da pridonose zaštiti vodnog okoliša i očuvanju vodnih resursa.
2. Stranke moraju poticati:
a) razumijevanje javnozdravstvenih aspekata
svoga rada od nadležnih za gospodarenje vodom, vodoopskrbu i odvodnju, te
b) razumijevanje osnovnih principa gospodarenja
vodom, vodoopskrbe i odvodnje od nadležnih za javno zdravstvo.
3. Stranke moraju poticati obrazovanje i stručnu
izobrazbu stručnog i tehničkog osoblja koje je potrebno za upravljanje vodnim
resursima i za rad sa sustavima za vodoopskrbu i odvodnju te ih potaknuti da
svoje znanje i stručne vještine osuvremenjuju i poboljšavaju. To obrazovanje i
stručna izobrazba moraju uključiti relevantne aspekte javnog zdravstva.
4. Stranke moraju poticati:
a) znanstveno ispitivanje i razvoj isplativih
sredstava i načina prevencije, suzbijanja i smanjivanja bolesti vezanih uz
vodu,
b) razvoj integralnih informacijskih sustava za
obradu informacija o dugoročnim trendovima, sadašnjim pitanjima i ranijim
problemima te o uspješnim rješenjima na području vode i zdravlja, kao i
pružanje takvih informacija nadležnim vlastima.
Članak 10.
INFORMIRANJE JAVNOSTI
1. Kao dodatak uvjetima ovoga Protokola za
stranke radi objavljivanja konkretnih informacija ili dokumenata, svaka stranka
mora poduzeti korake u okviru svoga zakonodavstva radi stavljanja takvih
informacija na raspolaganje javnosti kakvima raspolažu tijela vlasti a za
kojima postoji razumna potreba za javnu raspravu o:
a) Utvrđivanju ciljeva i rokova izvršenja za
njihovo ostvarenje te razvoj vodnogospodarskih planova sukladno članku 6.,
b) utvrđivanje, poboljšavanje ili održavanje
sustava za nadzor i rano uzbunjivanje i planova za izvanredne situacije
sukladno članku 8.,
c) promicanje informiranja javnosti,
obrazovanja, stručne izobrazbe, znanstvenog istraživanja, razvoja i
informiranja sukladno članku 9.,
2. Svaka stranka mora osigurati da tijela
vlasti, odgovarajući na zahtjev za ostalim informacijama koje su relevantne za
provedbu ovoga Protokola, stavljaju javnosti na raspolaganje takve informacije
u razumnome roku, a u okviru nacionalnog zakonodavstva.
3. Stranke moraju osigurati da informacije o
kojima govore članak 7. točka 4. i točka 1. ovoga članka moraju biti na
raspolaganju javnosti u bilo koje razumno doba radi besplatnoga uvida te da
moraju javnosti pružiti razumna sredstva kako bi od stranaka dobili, nakon
plaćanja umjerenih troškova, kopije takve informacije.
4. Ništa sadržano u ovom Protokolu ne obvezuje
tijela vlasti da informacije objavi ili da ih stavi na raspolaganje javnosti
ako:
a) tijelo vlasti nema takve informacije,
b) je zahtjev za informacijama očigledno
nerazuman ili je formuliran suviše općenito, ili
c) se informacija odnosi na materijal čije je
dovršavanje u tijeku ili se tiče internih priopćenja organa vlasti, kada takvu
iznimku predviđa nacionalni zakon ili uobičajena praksa, a uzimajući u obzir
kojem javnom interesu služi otkrivanje informacije.
5. Ništa sadržano u ovom Protokolu ne obvezuje
tijela vlasti da objavljuju informacije ili da ih stavljaju na raspolaganje
javnosti ako bi otkrivanje tih informacija nepovoljno utjecalo na:
a) povjerljivost rada tijela vlasti gdje takvu
povjerljivost predviđa nacionalni zakon,
b) međunarodne odnose, obranu zemlje ili javnu
sigurnost,
c) tijek pravosuđa, pravo na pravedno suđenje
ili pravo tijela vlasti da provodi istragu kaznene ili disciplinske prirode,
d) povjerljivost trgovačkih ili industrijskih
informacija, kada je takva povjerljivost zaštićena zakonom radi zaštite
legitimnog ekonomskog interesa. U tom okviru moraju se objaviti informacije o
emisijama i ispuštanju tvari koje su relevantne za zaštitu okoliša,
e) prava na intelektualno vlasništvo,
f) povjerljivost osobnih podatka i(ili) datoteka
koje se odnose na fizičku osobu kada takva osoba nije dala pristanak na
otkrivanje informacija javnosti, kada takvu povjerljivost predviđa nacionalni
zakon;
g) interese treće stranke koja je pružila zatražene
informacije a da sama nije obvezna ili da joj se ne može nametnuti pravna
obaveza da tako postupi, ako nije dala pristanak za objavljivanje tog
materijala, ili
h) okoliš na koji se informacija odnosi, kao što
su mjesta za rasplod rijetkih vrsta.
Te osnove za neobjavljivanje informacija moraju
se tumačiti na restriktivan način, uzimajući u obzir javni interes kojem
objavljivanje služi i uzimajući u obzir odnosi li se ta informacija na emisije
i na ispuštanja tvari u okoliš.
Članak 11.
MEĐUNARODNA SURADNJA
Stranke su dužne surađivati kao i uzajamno se
pomagati na prikladan način:
a) u međunarodnim akcijama kao podršci ciljevima
ovoga Protokola,
b) na zahtjev, u provođenju državnih i lokalnih
planova pri realizaciji ovoga Protokola.
Članak 12.
ZAJEDNIČKA I
KOORDINIRANA MEĐUNARODNA AKCIJA
Slijedom stavka a) članka 11., stranke moraju
promicati suradnju u međunarodnim akcijama koje se odnose na:
a) razvoj općeprihvaćenih ciljeva za pitanja
spomenuta u točki 2. članka 6.,
b) razvoj pokazatelja za svrhe točke 1b) članka
7. radi ukazivanja na to koliko je bila uspješna akcija protiv bolesti vezanih
uz vodu u prevenciji, suzbijanju i smanjivanju takvih bolesti,
c) uspostavljanje zajedničkih ili koordiniranih
sustava za sustave nadzora i ranog uzbunjivanja, planova za izvanredne
situacije i mehanizama za reagiranje kao dio, ili nadopuna, nacionalnih sustava
održavanih sukladno članku 8. u svrhu reagiranja na takve epidemije i pojave
bolesti vezane uz vodu i značajne opasnosti takvih epidemija i pojava, osobito
uslijed pojava zagađenja vode ili ekstremnih vremenskih prilika,
d) uzajamnu pomoć pri reagiranju na epidemije i
pojave bolesti vezane uz vodu i značajne opasnosti takvih epidemija i pojava,
osobito uslijed pojava zagađivanja vode ili ekstremnih vremenskih prilika,
e) razvoj integralnih informatičkih sustava i
baza podataka, razmjenu informacija i tehničkog i pravnog znanja i iskustva,
f) hitnu i jasnu obavijest nadležnih tijela
jedne stranke odgovarajućim tijelima drugih stranaka koje bi mogle biti
pogođene:
(i) epidemijama i pojavama bolesti vezanih uz
vodu, i
(ii) značajnim opasnostima od takvih utvrđenih
epidemija i pojava,
g) razmjenu informacija o uspješnim sredstvima
za obavješćivanje javnosti o bolestima vezanim uz vodu.
Članak 13.
SURADNJA U SVEZI S
PREKOGRANIČNIM VODAMA
1. Ondje gdje bilo koje stranke graniče s istim
prekograničnim vodama, one moraju – povrh svojih drugih obveza po članku 11. i
12. – surađivati i, kako je prikladno, pomagati jedna drugoj radi sprječavanja,
suzbijanja i smanjivanja prekograničnih učinaka bolesti vezanih uz vodu.
Poglavito one moraju:
a) s ostalim strankama koje graniče s istim
vodama razmjenjivati informacije i znanje o prekograničnim vodama i problemima
i rizicima, koje one predstavljaju,
b) nastojati utvrditi s ostalim strankama koje
graniče s istim prekograničnim vodama zajedničke ili koordinirane
vodnogospodarske planove sukladno točki 5(b) članku 6., te sustave nadzora i
ranog uzbunjivanja i planove za izvanredne situacije sukladno točki 1. članku
8., a u svrhu reagiranja na epidemije i pojave bolesti vezane uz vodu i
značajne opasnosti takvih epidemija i pojava, osobito uslijed pojava
zagađivanja vode ili ekstremnih vremenskih prilika,
c) na ravnopravnoj i recipročnoj osnovi,
prilagoditi svoje sporazume i ostale dogovore o svojim prekograničnim vodama da
bi uklonile moguća proturječja s osnovnim principima ovoga Protokola i
definirale svoje uzajamne odnose i ponašanje glede ciljeva ovoga Protokola,
d) na zahtjev bilo koje od njih međusobno se konzultirati
o značenju mogućega nepovoljnog učinka na ljudsko zdravlje koji može
predstavljati bolest prenošena vodom.
2. Kada su dotične stranke članice Konvencije,
suradnja i pomoć u svezi s prekograničnim utjecajima bolesti vezanih uz vodu
odvijaju se u skladu s odredbama Konvencije.
Članak 14.
MEĐUNARODNA PODRŠKA
DOMAĆOJ AKCIJI
Kada surađuju i uzajamno si pružaju pomoć oko
primjene nacionalnih i lokalnih planova slijedom stavka b) članka 11.,
sudionice osobito moraju razmotriti kako mogu najviše pomoći poticanju:
a) pripremanja vodnogospodarskih planova u
prekograničnom, nacionalnom i(ili) lokalnom kontekstu i programa za poboljšanje
vodoopskrbe i odvodnje,
b) poboljšavanja formulacije projekata, osobito
infrastrukturnih projekata, u realiziranju takvih planova i programa, radi
olakšavanja pristupa izvorima financiranja,
c) uspješnog izvođenja takvih projekata,
d) uspostave sustava za sustave nadzora i ranog
uzbunjivanja, planova za izvanredne situacije i kapaciteta za odgovor u svezi s
bolestima vezanima uz vodu,
e) izrade zakonskih propisa neophodnih kao
podrške provedbi ovoga Protokola,
f) obrazovanja i stručne izobrazbe ključnog
stručnog i tehničkog kadra,
g) znanstvenog ispitivanja i razvoja isplativih
sredstava i tehnika za prevenciju, suzbijanje i smanjivanje bolesti vezanih uz
vodu,
h) funkcioniranja uspješnih mreža za praćenje i
ocjenjivanje pružanja i kakvoće usluga vezanih uz vodu te razvoj integralnih
informacijskih sustava i baza podataka,
i) ostvarenja jamstva kvalitete djelatnosti
praćenja, uključujući međulaboratorijsku usporedivost.
Članak 15.
PREGLED POŠTIVANJA
PROTOKOLA
Na osnovi pregleda i ocjena spomenutih u članku
7. stranke moraju sastaviti pregled svog pridržavanja odredbi ovoga Protokola.
Na svom prvom sastanku stranke moraju utvrditi multilateralne aranžmane
nekonfrontacijske, nesudske i savjetodavne prirode za sagledavanje poštivanja
Protokola. Ti aranžmani moraju dozvoliti prikladno uključivanje javnosti.
Članak 16.
SASTANAK STRANAKA
1. Prvi sastanak stranaka sazvat će se
najkasnije 18 mjeseci od datuma stupanja ovoga Protokola na snagu. Poslije toga
u redovitim razmacima koje trebaju utvrditi stranke, no barem jedanput svake
tri godine, a uz iznimku aranžmana koji bi mogli zatrebati radi ostvarenja
ciljeva točke 2., moraju se održavati redoviti sastanci. Stranke održavaju
izvanredni sastanak ako tako odluče na redovitom sastanku ili na pisani zahtjev
bilo koje Stranke, pod uvjetom da taj zahtjev podupire barem jedna trećina
stranaka, u roku od šest mjeseci otkako su sve stranke s njim upoznate.
2. Gdje je moguće, redoviti sastanci stranaka
moraju se održavati u sprezi sa sastancima stranaka ove Konvencije.
3. Na svojim sastancima stranke moraju stalno
izrađivati pregled provedbe ovoga Protokola te, s tom svrhom na umu, moraju:
a) revidirati razne politike za i metodološke
pristupe prevenciji, suzbijanju i smanjivanju bolesti vezanih uz vodu, poticati
njihovo približavanje i jačati prekograničnu i međunarodnu suradnju sukladno
člancima 11., 12., 13. i 14.,
b) ocjenjivati napredak provedbe ovoga Protokola
na osnovi informacija koje pružaju stranke sukladno smjernicama utvrđenim na
sastanku stranaka. Takve smjernice trebaju izbjeći dvostruki posao kod obveznog
izvješćivanja,
c) biti stalno informirane o ostvarenom napretku
u provođenju Konvencije,
d) razmjenjivati informacije sa Sastankom
stranaka Konvencije te razmotriti mogućnosti zajedničke akcije s njime,
e) tražiti, ondje gdje je prikladno, usluge
relevantnih tijela Ekonomske komisije za Europu i Regionalnog ureda za Europu
Svjetske zdravstvene organizacije,
f) utvrditi modalitete za sudjelovanje drugih
kompetentnih međunarodnih vladinih i nevladinih tijela na svim sastancima i
drugim aktivnostima prikladnima za ostvarenje ciljeva ovoga Protokola,
g) razmotriti potrebu za dodatnim odredbama o
dostupnosti informacija, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i dostupnosti za
javnost sudskih i upravnih pregleda odluka unutar područja iz djelokruga ovoga
Protokola, u svjetlu iskustava drugih međunarodnih foruma iz tog područja,
h) utvrditi program rada, uključujući projekte
koji se trebaju izvesti zajednički po ovom Protokolu i Konvenciji, te
uspostaviti sva tijela potrebna za provedbu ovoga programa rada,
i) razmotriti i usvojiti smjernice i preporuke
koje potiču provedbu odredbi ovoga Protokola,
j) na svom prvom sastanku razmotriti i
koncenzusom usvojiti poslovnik za svoje sastanke. Taj poslovnik mora sadržavati
odredbu o poticanju skladne suradnje sa Sastankom stranaka Konvencije,
k) razmotriti i usvojiti prijedloge amandmana na
ovaj Protokol,
l) razmotriti i poduzeti sve dopunske akcije
koje bi mogle zatrebati radi ostvarenja svrha ovoga Protokola.
Članak 17.
TAJNIŠTVO
1. Izvršni tajnik Ekonomske komisije za Europu i
regionalni upravitelj Regionalnog ureda za Europu Svjetske zdravstvene
organizacije moraju za ovaj Protokol obnašati sljedeće tajničke dužnosti:
a) sazivanje i pripremanje sastanaka,
b) prenošenje izvješća i drugih informacija
primljenih po odredbama ovoga Protokola strankama,
c) obavljanje drugih funkcija kakve može
odrediti sastanak stranaka na osnovi raspoloživih resursa.
2. Izvršni tajnik Ekonomske komisije za Europu i
regionalni direktor Regionalnog ureda za Europu Svjetske zdravstvene
organizacije moraju:
a) iznijeti detalje svojih dogovora o
zajedničkom radu u Memorandumu o razumijevanju te, sukladno, tome izvijestiti
sastanak stranaka,
b) izvijestiti stranke o elementima te o
modalitetima za izvršavanje programa rada spomenutog u točki 3. članku 16.
Članak 18.
IZMJENE I DOPUNE PROTOKOLA
1. Svaka stranka može predložiti amandmane na
ovaj Protokol.
2. Prijedlozi za izmjene i dopune ovoga
Protokola razmatraju se na sastanku stranaka.
3. Tekst svakog prijedloga amandmana na ovaj
Protokol podnijet će se tajništvu napismeno, a ono će ga priopćiti svim
strankama barem 90 dana prije sastanka na kojemu će biti predložen na
usvajanje.
4. Amandman na ovaj Protokol usvojit će se
koncenzusom predstavnika stranaka prisutnih na sastanku. Usvojeni amandman
tajništvo priopćit će Depozitaru koji će ga cirkularno poslati svim strankama
na usvajanje. Za stranke koje su ga usvojile amandman stupa na snagu
devedesetog dana poslije datuma kada su dvije trećine tih stranaka kod
Depozitara položile svoje isprave o prihvaćanju tog amandmana. Za sve ostale stranke
amandman stupa na snagu devedesetog dana nakon datuma kada polože svoje isprave
o prihvaćanju tog amandmana.
Članak 19.
PRAVO GLASA
1. Ako točkom 2. ovoga članka nije predviđeno
drukčije, svaka stranka ima jedan glas.
2. Organizacije regionalne ekonomske integracije
ostvaruju svoje glasačko pravo, u pitanjima iz okvira njihove ingerencije,
glasujući s brojem glasova koji je jednak broju njihovih država članica koje su
stranke. Takve organizacije ne smiju ostvarivati pravo glasa ako njihove države
članice ostvaruju svoje, i obratno.
Članak 20.
RJEŠAVANJE SPOROVA
1. Dođe li do spora između dviju ili više
stranaka u svezi s tumačenjem ili primjenom ovoga Protokola, rješenje one
moraju potražiti putem pregovora ili bilo kojim drugim sredstvom za rješavanje
sporova prihvatljivim za stranke u sporu.
2. Prilikom potpisivanja, ratificiranja,
prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja ovom Protokolu, ili u bilo koje
vrijeme iza toga, stranka može depozitaru pisano izjaviti da prihvaća jedno od
sljedećih sredstava za rješavanje sporova kao obvezno u odnosu na bilo koju
stranku koja prihvaća istu obvezu:
a) kada su stranke Konvencije a prihvatile su,
kao obvezno sredstvo u odnosu jedna prema drugoj, jedno ili oba sredstva za
rješavanje sporova, rješavanje spora sukladno odredbama Konvencije za
rješavanje sporova koji nastanu u svezi s Konvencijom,
b) u svim drugim slučajevima spor se podnosi
Međunarodnom sudu, osim ako stranke ne pristaju na arbitražu ili na neki drugi
oblik rješavanja sporova.
Članak 21.
POTPISIVANJE
Radi potpisivanja ovaj Protokol bit će otvoren u
Londonu na dane 17. i 18. lipnja 1999., prigodom Treće ministarske konferencije
o okolišu i zdravlju, a nakon toga u Središnjici Ujedinjenih naroda u New Yorku
do 18. lipnja 2000. Državama članicama Ekonomske komisije za Europu, državama
članicama Regionalnog komiteta za Europu Svjetske zdravstvene organizacije, kao
i državama s konzultativnim statusom pri Gospodarstvenoj komisiji za Europu
slijedom točke 8. rezolucije 36. (IV) Ekonomskog i socijalnog vijeća od 28.
ožujka 1947., te regionalnim organizacijama za ekonomsku integraciju koje su
osnovale suverene države članice Ekonomske komisije za Europu ili članice
Regionalnog komiteta za Europu Svjetske zdravstvene organizacije na koje su
njihove države članice prenijele nadležnost za pitanja regulirana ovim
Protokolom, uključujući i nadležnost za sklapanje međunarodnih sporazuma u
pogledu ovih pitanja.
Članak 22.
RATIFIKACIJA,
PRIHVAĆANJE, ODOBRAVANJE I PRISTUPANJE
1. Ovaj Protokol podliježe ratifikaciji,
prihvaćanju ili odobrenju država potpisnica i regionalnih organizacija za
ekonomsku integraciju.
2. Ovaj je Protokol otvoren za pristupanje
državama i organizacijama spomenutima u članku 21.
3. Svaka organizacija navedena u članku 21. koja
postane stranka ovoga Protokola, a da njezine države članice nisu stranke,
podliježe obvezama iz ovoga Protokola. U slučaju da je jedna ili više država
članica takve organizacije stranka Protokola, organizacija i njezine države
članice moraju odlučiti o svojim odgovornostima u izvršavanju obveza iz ovoga
Protokola. U takvim slučajevima organizacija i njezine države članice ne mogu
istodobno ostvariti prava iz ovoga Protokola.
4. U svojim ispravama za ratifikaciju,
prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje, regionalne organizacije za ekonomsku
integraciju spomenute u članku 21. objavit će koliki je opseg njihove
nadležnosti u odnosu na pitanja regulirana ovim Protokolom. Te organizacije će
o svakoj bitnoj modifikaciji opsega svoje nadležnosti obavijestiti i Depozitara.
5. Isprave za ratifikaciju, prihvaćanje,
odobrenje ili pristupanje deponirat će se kod Glavnog tajnika Ujedinjenih
naroda.
Članak 23.
STUPANJE NA SNAGU
1. Ovaj Protokol stupa na snagu devedesetog dana
od dana polaganja šesnaeste isprave za ratifikaciju, prihvaćanje, odobrenje ili
pristupanje.
2. U svrhe točke 1. ovoga članka, nijedna
isprava koju položi regionalna organizacija za ekonomsku integraciju ne smije
se računati kao dodatna isprava na one koje su deponirale države članice takve
organizacije.
3. Za svaku državu ili organizaciju spomenutu u
članku 21. koja ovaj Protokol ratificira, prihvati ili odobri, ili mu pristupi
nakon polaganja šesnaeste isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili
pristupanju, ovaj Protokol stupa na snagu devedesetog dana od dana kada je
takva država ili organizacija položila svoju ispravu o ratifikaciji,
prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju.
Članak 24.
POVLAČENJE
Podnošenjem pisane obavijesti depozitaru stranka
se može povući iz Protokola u bilo koje vrijeme nakon isteka tri godine od dana
kad je Protokol za nju stupio na snagu. Svako takvo povlačenje proizvest će
učinak devedesetog dana od dana kad ga je zaprimio Depozitar.
Članak 25.
DEPOZITAR
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavljat će
dužnost Depozitara ovoga Protokola.
Članak 26.
IZVORNI TEKSTOVI
Izvornik ovoga Protokola, čiji su engleski,
francuski, njemački i ruski tekst jednako vjerodostojni, deponirat će se kod
Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.
U POVODU NAVEDENOG OPUNOMOĆENICI su potpisali
ovaj Protokol.
U Londonu, 17. lipnja 1999.
The Parties to this Protocol,
Mindful that water is essential to sustain life
and that the availability of water in quantities, and of a quality, sufficient
to meet basic human needs is a prerequisite both for improved health and for
sustainable development,
Acknowledging the benefits to human health and
well-being that accrue from wholesome and clean water and a harmonious and
properly functioning water environment,
Aware that surface waters and groundwater are
renewable resources with a limited capacity to recover from adverse impacts
from human activities on their quantity and quality, that any failure to
respect those limits may result in adverse effects, in both the short and long
terms, on the health and well-being of those who rely on those resources and
their quality, and that in consequence sustainable management of the
hydrological cycle is essential for both meeting human needs and protecting the
environment,
Aware also of the consequences for public health
of shortfalls of water in the quantities, and of the quality, sufficient to
meet basic human needs, and of the serious effects of such shortfalls, in
particular on the vulnerable, the disadvantaged and the socially excluded,
Conscious that the prevention, control and
reduction of water-related disease are important and urgent tasks which can
only be satisfactorily discharged by enhanced cooperation at all levels and
among all sectors, both within countries and between States,
Conscious also that surveillance of
water-related disease and the establishment of early-warning systems and
response systems are important aspects of the prevention, control and reduction
of water-related disease,
Basing themselves upon the conclusions of the
United Nations Conference on Environment and Development (Rio de Janeiro,
1992), in particular the Rio Declaration on Environment and Development and
Agenda 21, as well as upon the programme for the further implementation of
Agenda 21 (New York, 1997) and the consequent decision of the Commission on
Sustainable Development on the sustainable management of freshwater (New York,
1998),
Deriving inspiration from the relevant
provisions of the 1992 Convention on the Protection and Use of Transboundary
Watercourses and International Lakes and emphasizing the need both to encourage
more widespread application of those provisions and to complement that
Convention with further measures to strengthen the protection of public health,
Taking note of the 1991 Convention on
Environmental Impact Assessment in a Transboundary Context, the 1992 Convention
on the Transboundary Effects of Industrial Accidents, the 1997 United Nations
Convention on the Law of the Non-Navigational Uses of International
Watercourses and the 1998 Convention on Access to Information, Public
Participation in Decision-making and Access to Justice in Environmental
Matters, Further taking note of the pertinent principles, targets and
recommendations of the 1989 European Charter on Environment and Health, the
1994 Helsinki Declaration on Environment and Health, and the Ministerial
declarations, recommendations and resolutions of the «Environment for Europe»
process,
Recognizing the sound basis and relevance of
other environmental initiatives, instruments and processes in Europe, as well
as the preparation and implementation of National Environment and Health Action
Plans and of National Environment Action Plans,
Commending the efforts already undertaken by the
United Nations Economic Commission for Europe and the Regional Office for
Europe of the World Health Organization to strengthen bilateral and
multilateral cooperation for the prevention, control and reduction of
water-related disease, Encouraged by the many examples of positive achievements
by the States members of the United Nations Economic Commission for Europe and
the States members of the Regional Committee for Europe of the World Health
Organization in abating pollution and in maintaining and restoring water
environments capable of supporting human health and well-being,
Have agreed as follows:
Article 1
OBJECTIVE
The objective of this Protocol is to promote at
all appropriate levels, nationally as well as in transboundary and
international contexts, the protection of human health and well-being, both
individual and collective, within a framework of sustainable development,
through improving water management, including the protection of water
ecosystems, and through preventing, controlling and reducing water-related
disease.
Article 2
DEFINITIONS
For the purposes of this Protocol,
1. «Water-related disease» means any significant
adverse effects on human health, such as death, disability, illness or
disorders, caused directly or indirectly by the condition, or changes in the
quantity or quality, of any waters;
2. «Drinking water» means water which is used,
or intended to be available for use, by humans for drinking, cooking, food
preparation, personal hygiene or similar purposes;
3. «Groundwater» means all water which is below
the surface of the ground in the saturation zone and in direct contact with the
ground or subsoil;
4. «Enclosed waters» means artificially created
water bodies separated from surface freshwater or coastal water, whether within
or outside a building;
5. «Transboundary waters» means any surface or
ground waters which mark, cross or are located on boundaries between two or
more States; wherever transboundary waters flow directly into the sea, these
transboundary waters end at a straight line across their respective mouths
between points on the low-water line of their banks;
6. «Transboundary effects of water-related
disease» means any significant adverse effects on human health, such as death,
disability, illness or disorders, in an area under the jurisdiction of one
Party, caused directly or indirectly by the condition, or changes in the
quantity or quality, of waters in an area under the jurisdiction of another
Party, whether or not such effects constitute a transboundary impact;
7. «Transboundary impact» means any significant
adverse effect on the environment resulting from a change in the conditions of
transboundary waters caused by a human activity, the physical origin of which
is situated wholly or in part within an area under the jurisdiction of a Party
to the Convention, within an area under the jurisdiction of another Party to
the Convention. Such effects on the environment include effects on human health
and safety, flora, fauna, soil, air, water, climate, landscape, and historical
monuments or other physical structures or the interaction among these factors;
they also include effects on the cultural heritage or socio-economic conditions
resulting from alterations to those factors;
8. «Sanitation» means the collection, transport,
treatment and disposal or reuse of human excreta or domestic waste water,
whether through collective systems or by installations serving a single
household or undertaking;
9. «Collective system» means:
(a) A system for the supply of drinking water to
a number of households or undertakings; and/or
(b) A system for the provision of sanitation
which serves a number of households or undertakings and, where appropriate,
also provides for the collection, transport, treatment and disposal or reuse of
industrial waste water, whether provided by a body in the public sector, an
undertaking in the private sector or by a partnership between the two sectors;
10. «Water-management plan» means a plan for the
development, management, protection and/or use of the water within a
territorial area or groundwater aquifer, including the protection of the
associated ecosystems;
11. «The public» means one or more natural or
legal persons, and, in accordance with national legislation or practice, their
associations, organizations or groups;
12. «Public authority» means:
(a) Government at national, regional and other
levels;
(b) Natural or legal persons performing public
administrative functions under national law, including specific duties,
activities or services in relation to the environment, public health,
sanitation, water management or water supply;
(c) Any other natural or legal persons having
public responsibilities or functions, or providing public services, under the
control of a body or person falling within subparagraphs (a) or (b) above;
(d) The institutions of any regional economic
integration organization referred to in article 21 which is a Party. This
definition does not include bodies or institutions acting in a judicial or
legislative capacity;
13. «Local» refers to all relevant levels of
territorial unit below the level of the State;
14. «Convention» means the Convention on the
Protection and Use of Transboundary Watercourses and International Lakes, done
at Helsinki on 17 March 1992;
15. «Meeting of the Parties to the Convention»
means the body established by the Parties to the Convention in accordance with
its article 17;
16. «Party» means, unless the text otherwise
indicates, a State or a regional economic integration organization referred to
in article 21 which has consented to be bound by this Protocol and for which
this Protocol is in force;
17. «Meeting of the Parties» means the body
established by the Parties in accordance with article 16.
Article 3
SCOPE
The provisions of this Protocol shall apply to:
(a) Surface freshwater;
(b) Groundwater;
(c) Estuaries;
(d) Coastal waters which are used for recreation
or for the production of fish by aquaculture or for the production or
harvesting of shellfish;
(e) Enclosed waters generally available for
bathing;
(f) Water in the course of abstraction,
transport, treatment or supply;
(g) Waste water throughout the course of
collection, transport, treatment and discharge or reuse.
Article 4
GENERAL PROVISIONS
1. The Parties shall take all appropriate
measures to prevent, control and reduce water-related disease within a
framework of integrated water-management systems aimed at sustainable use of
water resources, ambient water quality which does not endanger human health,
and protection of water ecosystems.
2. The Parties shall, in particular, take all
appropriate measures for the purpose of ensuring:
(a) Adequate supplies of wholesome drinking
water which is free from any micro-organisms, parasites and substances which,
owing to their numbers or concentration, constitute a potential danger to human
health. This shall include the protection of water resources which are used as
sources of drinking water, treatment of water and the establishment,
improvement and maintenance of collective systems;
(b) Adequate sanitation of a standard which
sufficiently protects human health and the environment. This shall in
particular be done through the establishment, improvement and maintenance of
collective systems;
(c) Effective protection of water resources used
as sources of drinking water, and their related water ecosystems, from
pollution from other causes, including agriculture, industry and other
discharges and emissions of hazardous substances. This shall aim at the effective
reduction and elimination of discharges and emissions of substances judged to
be hazardous to human health and water ecosystems;
(d) Sufficient safeguards for human health
against water-related disease arising from the use of water for recreational
purposes, from the use of water for aquaculture, from the water in which
shellfish are produced or from which they are harvested, from the use of waste
water for irrigation or from the use of sewage sludge in agriculture or
aquaculture;
(e) Effective systems for monitoring situations
likely to result in outbreaks or incidents of water-related disease and for
responding to such outbreaks and incidents and to the risk of them.
3. Subsequent references in this Protocol to
«drinking water» and «sanitation» are to drinking water and sanitation that are
required to meet the requirements of paragraph 2 of this article.
4. The Parties shall base all such measures upon
an assessment of any proposed measure in respect of all its implications,
including the benefits, disadvantages and costs, for:
(a) Human health;
(b) Water resources; and
(c) Sustainable development,
which takes account of the differing new impacts
of any proposed measure on the different environmental mediums.
5. The Parties shall take all appropriate action
to create legal, administrative and economic frameworks which are stable and
enabling and within which the public, private and voluntary sectors can each
make its contribution to improving water management for the purpose of
preventing, controlling and reducing water-related disease.
6. The Parties shall require public authorities
which are considering taking action, or approving the taking by others of
action, that may have a significant impact on the environment of any waters
within the scope of this Protocol to take due account of any potential impact
of that action on public health.
7. Where a Party is a Party to the Convention on
Environmental Impact Assessment in a Transboundary Context, compliance by
public authorities of that Party with the requirements of that Convention in
relation to a proposed action shall satisfy the requirement under paragraph 6
of this article in respect of that action.
8. The provisions of this Protocol shall not
affect the rights of Parties to maintain, adopt or implement more stringent
measures than those set down in this Protocol.
9. The provisions of this Protocol shall not
affect the rights and obligations of any Party to this Protocol deriving from
the Convention or any other existing international agreement, except where the
requirements under this Protocol are more stringent than the corresponding
requirements under the Convention or that other existing international
agreement.
Article 5
PRINCIPLES AND
APPROACHES
In taking measures to implement this Protocol,
the Parties shall be guided in particular by the following principles and
approaches:
(a) The precautionary principle, by virtue of
which action to prevent, control or reduce water-related disease shall not be
postponed on the ground that scientific research has not fully proved a causal
link between the factor at which such action is aimed, on the one hand, and the
potential contribution of that factor to the prevalence of water-related
disease and/or transboundary impacts, on the other hand;
(b) The polluter-pays principle, by virtue of
which costs of pollution prevention, control and reduction shall be borne by
the polluter;
(c) States have, in accordance with the Charter
of the United Nations and the principles of international law, the sovereign
right to exploit their own resources pursuant to their own environmental and
developmental policies, and the responsibility to ensure that activities within
their jurisdiction or control do not cause damage to the environment of other
States or of areas beyond the limits of national jurisdiction;
(d) Water resources shall be managed so that the
needs of the present generation are met without compromising the ability of
future generations to meet their own needs;
(e) Preventive action should be taken to avoid
outbreaks and incidents of water-related disease and to protect water resources
used as sources of drinking water because such action addresses the harm more
efficiently and can be more cost-effective than remedial action;
(f) Action to manage water resources should be
taken at the lowest appropriate administrative level;
(g) Water has social, economic and environmental
values and should therefore be managed so as to realize the most acceptable and
sustainable combination of those values;
(h) Efficient use of water should be promoted
through economic instruments and awareness-building;
(i) Access to information and public
participation in decision-making concerning water and health are needed, inter
alia, in order to enhance the quality and the implementation of the decisions,
to build public awareness of issues, to give the public the opportunity to
express its concerns and to enable public authorities to take due account of
such concerns. Such access and participation should be supplemented by
appropriate access to judicial and administrative review of relevant decisions;
(j) Water resources should, as far as possible,
be managed in an integrated manner on the basis of catchment areas, with the
aims of linking social and economic development to the protection of natural
ecosystems and of relating water-resource management to regulatory measures
concerning other environmental mediums. Such an integrated approach should
apply across the whole of a catchment area, whether transboundary or not,
including its associated coastal waters, the whole of a groundwater aquifer or
the relevant parts of such a catchment area or groundwater aquifer;
(k) Special consideration should be given to the
protection of people who are particularly vulnerable to water-related disease;
(l) Equitable access to water, adequate in terms
both of quantity and of quality, should be provided for all members of the
population, especially those who suffer a disadvantage or social exclusion;
(m) As a counterpart to their rights and
entitlements to water under private law and public law, natural and legal
persons and institutions, whether in the public sector or the private sector,
should contribute to the protection of the water environment and the
conservation of water resources; and
(n) In implementing this Protocol, due account
should be given to local problems, needs and knowledge.
Article 6
TARGETS AND TARGET DATES
1. In order to achieve the objective of this
Protocol, the Parties shall pursue the aims of:
(a) Access to drinking water for everyone;
(b) Provision of sanitation for everyone within
a framework of integrated water-management systems aimed at sustainable use of
water resources, ambient water quality which does not endanger human health,
and protection of water ecosystems.
2. For these purposes, the Parties shall each
establish and publish national and/or local targets for the standards and
levels of performance that need to be achieved or maintained for a high level
of protection against water-related disease. These targets shall be
periodically revised. In doing all this, they shall make appropriate practical
and/or other provisions for public participation, within a transparent and fair
framework, and shall ensure that due account is taken of the outcome of the
public participation.
Except where national or local circumstances
make them irrelevant for preventing, controlling and reducing water-related
disease, the targets shall cover, inter alia:
(a) The quality of the drinking water supplied,
taking into account the Guidelines for drinking-water quality of the World
Health Organization;
(b) The reduction of the scale of outbreaks and
incidents of waterrelated disease;
(c) The area of territory, or the population
sizes or proportions, which should be served by collective systems for the
supply of drinking water or where the supply of drinking water by other means
should be improved;
(d) The area of territory, or the population
sizes or proportions, which should be served by collective systems of sanitation
or where sanitation by other means should be improved;
(e) The levels of performance to be achieved by
such collective systems and by such other means of water supply and sanitation
respectively;
(f) The application of recognized good practice
to the management of water supply and sanitation, including the protection of
waters used as sources for drinking water;
(g) The occurrence of discharges of:
(i) Untreated waste water; and
(ii) Untreated storm water overflows from
waste-water collection systems to waters within the scope of this Protocol;
(h) The quality of discharges of waste water
from waste-water treatment installations to waters within the scope of this
Protocol;
(i) The disposal or reuse of sewage sludge from
collective systems of sanitation or other sanitation installations and the
quality of waste water used for irrigation purposes, taking into account the
Guidelines for the safe use of waste water and excreta in agriculture and
aquaculture of the World Health Organization and the United Nations Environment
Programme;
(j) The quality of waters which are used as
sources for drinking water, which are generally used for bathing or which are
used for aquaculture or for the production or harvesting of shellfish;
(k) The application of recognized good practice
to the management of enclosed waters generally available for bathing;
(l) The identification and remediation of
particularly contaminated sites which adversely affect waters within the scope
of this Protocol or are likely to do so and which thus threaten to give rise to
water-related disease;
(m) The effectiveness of systems for the
management, development, protection and use of water resources, including the
application of recognized good practice to the control of pollution from sources
of all kinds;
(n) The frequency of the publication of
information on the quality of the drinking water supplied and of other waters
relevant to the targets in this paragraph in the intervals between the
publication of information under article 7, paragraph 2.
3. Within two years of becoming a Party, each
Party shall establish and publish targets referred to in paragraph 2 of this
article, and target dates for achieving them.
4. Where a long process of implementation is
foreseen for the achievement of a target, intermediate or phased targets shall
be set.
5. In order to promote the achievement of the
targets referred to in paragraph 2 of this article, the Parties shall each:
(a) Establish national or local arrangements for
coordination between their competent authorities;
(b) Develop water-management plans in
transboundary, national and/or local contexts, preferably on the basis of
catchment areas or groundwater aquifers. In doing so, they shall make
appropriate practical and/or other provisions for public participation, within
a transparent and fair framework, and shall ensure that due account is taken of
the outcome of the public participation. Such plans may be incorporated in
other relevant plans, programmes or documents which are being drawn up for
other purposes, provided that they enable the public to see clearly the
proposals for achieving the targets referred to in this article and the
respective target dates;
(c) Establish and maintain a legal and
institutional framework for monitoring and enforcing standards for the quality
of drinking water;
(d) Establish and maintain arrangements,
including, where appropriate, legal and institutional arrangements, for
monitoring, promoting the achievement of and, where necessary, enforcing the
other standards and levels of performance for which targets referred to in
paragraph 2 of this article are set.
Article 7
REVIEW AND ASSESSMENT OF
PROGRESS
1. The Parties shall each collect and evaluate
data on:
(a) Their progress towards the achievement of
the targets referred to in article 6, paragraph 2;
(b) Indicators that are designed to show how far
that progress has contributed towards preventing, controlling or reducing
water-related disease.
2. The Parties shall each publish periodically
the results of this collection and evaluation of data. The frequency of such
publication shall be established by the Meeting of the Parties.
3. The Parties shall each ensure that the
results of water and effluent sampling carried out for the purpose of this
collection of data are available to the public.
4. On the basis of this collection and
evaluation of data, each Party shall review periodically the progress made in
achieving the targets referred to in article 6, paragraph 2, and publish an
assessment of that progress. The frequency of such reviews shall be established
by the Meeting of the Parties. Without prejudice to the possibility of more
frequent reviews under article 6, paragraph 2, reviews under this paragraph
shall include a review of the targets referred to in article 6, paragraph 2,
with a view to improving the targets in the light of scientific and technical
knowledge.
5. Each Party shall provide to the secretariat
referred to in article 17, for circulation to the other Parties, a summary
report of the data collected and evaluated and the assessment of the progress
achieved. Such reports shall be in accordance with guidelines established by
the Meeting of the Parties.
These guidelines shall provide that the Parties
can use for this purpose reports covering the relevant information produced for
other international forums.
6. The Meeting of the Parties shall evaluate
progress in implementing this Protocol on the basis of such summary reports.
Article 8
RESPONSE SYSTEMS
1. The Parties shall each, as appropriate,
ensure that:
(a) Comprehensive national and/or local
surveillance and early-warning systems are established, improved or maintained
which will:
(i) Identify outbreaks or incidents of
water-related disease or significant threats of such outbreaks or incidents,
including those resulting from water-pollution incidents or extreme weather
events;
(ii) Give prompt and clear notification to the
relevant public authorities about such outbreaks, incidents or threats;
(iii) In the event of any imminent threat to
public health from water-related disease, disseminate to members of the public
who may be affected all information that is held by a public authority and that
could help the public to prevent or mitigate harm;
(iv) Make recommendations to the relevant public
authorities and, where appropriate, to the public about preventive and remedial
actions;
(b) Comprehensive national and local contingency
plans for responses to such outbreaks, incidents and risks are properly
prepared in due time;
(c) The relevant public authorities have the
necessary capacity to respond to such outbreaks, incidents or risks in
accordance with the relevant contingency plan.
2. Surveillance and early-warning systems,
contingency plans and response capacities in relation to water-related disease
may be combined with those in relation to other matters.
3. Within three years of becoming a Party, each
Party shall have established the surveillance and early-warning systems,
contingency plans and response capacities referred to in paragraph 1 of this
article.
Article 9
PUBLIC AWARENESS,
EDUCATION, TRAINING, RESEARCH AND DEVELOPMENT AND INFORMATION
1. The Parties shall take steps designed to
enhance the awareness of all sectors of the public regarding:
(a) The importance of, and the relationship
between, water management and public health;
(b) The rights and entitlements to water and
corresponding obligations under private and public law of natural and legal
persons and institutions, whether in the public sector or the private sector,
as well as their moral obligations to contribute to the protection of the water
environment and the conservation of water resources.
2. The Parties shall promote:
(a) Understanding of the public-health aspects
of their work by those responsible for water management, water supply and
sanitation; and
(b) Understanding of the basic principles of
water management, water supply and sanitation by those responsible for public
health.
3. The Parties shall encourage the education and
training of the professional and technical staff who are needed for managing
water resources and for operating systems of water supply and sanitation, and
encourage the updating and improvement of their knowledge and skills. This
education and training shall include relevant aspects of public health.
4. The Parties shall encourage:
(a) Research into, and development of,
cost-effective means and techniques for the prevention, control and reduction
of water-related disease;
(b) Development of integrated information
systems to handle information about long-term trends, current concerns and past
problems and successful solutions to them in the field of water and health, and
provision of such information to competent authorities.
Article 10
PUBLIC INFORMATION
1. As a complement to the requirements of this
Protocol for Parties to publish specific information or documents, each Party
shall take steps within the framework of its legislation to make available to
the public such information as is held by public authorities and is reasonably
needed to inform public discussion of:
(a) The establishment of targets and of target
dates for their achievement and the development of water-management plans in
accordance with article 6;
(b) The establishment, improvement or
maintenance of surveillance and early-warning systems and contingency plans in
accordance with article 8;
(c) The promotion of public awareness,
education, training, research, development and information in accordance with
article 9.
2. Each Party shall ensure that public
authorities, in response to a request for other information relevant to the
implementation of this Protocol, make such information available within a
reasonable time to the public, within the framework of national legislation.
3. The Parties shall ensure that information
referred to in article 7, paragraph 4, and paragraph 1 of this article shall be
available to the public at all reasonable times for inspection free of charge,
and shall provide members of the public with reasonable facilities for obtaining
from the Parties, on payment of reasonable charges, copies of such information.
4. Nothing in this Protocol shall require a
public authority to publish information or make information available to the
public if:
(a) The public authority does not hold the
information;
(b) The request for the information is
manifestly unreasonable or formulated in too general a manner; or
(c) The information concerns material in the
course of completion or concerns internal communications of public authorities
where such an exemption is provided for in national law or customary practice,
taking into account the public interest served by disclosure.
5. Nothing in this Protocol shall require a
public authority to publish information or make information available to the public
if disclosure of the information would adversely affect:
(a) The confidentiality of the proceedings of
public authorities, where such confidentiality is provided for under national
law;
(b) International relations, national defence or
public security;
(c) The course of justice, the ability of a
person to receive a fair trial or the ability of a public authority to conduct
an enquiry of a criminal or disciplinary nature;
(d) The confidentiality of commercial or
industrial information, where such confidentiality is protected by law in order
to protect a legitimate economic interest. Within this framework, information
on emissions and discharges which are relevant for the protection of the
environment shall be disclosed;
(e) Intellectual property rights;
(f) The confidentiality of personal data and/or
files relating to a natural person where that person has not consented to the
disclosure of the information to the public, where such confidentiality is
provided for in national law;
(g) The interests of a third party which has
supplied the information requested without that party being under, or being
capable of being put under, a legal obligation to do so, and where that party
does not consent to the release of the material; or
(h) The environment to which the information
relates, such as the breeding sites of rare species.
These grounds for not disclosing information
shall be interpreted in a restrictive way, taking into account the public
interest served by disclosure and taking into account whether the information
relates to emissions and discharges into the environment.
Article 11
INTERNATIONAL
COOPERATION
The Parties shall cooperate and, as appropriate,
assist each other:
(a) In international actions in support of the
objectives of this Protocol;
(b) On request, in implementing national and
local plans in pursuance of this Protocol.
Article 12
JOINT AND COORDINATED
INTERNATIONAL ACTION
In pursuance of article 11, subparagraph (a),
the Parties shall promote cooperation in international action relating to:
(a) The development of commonly agreed targets
for matters referred to in article 6, paragraph 2;
(b) The development of indicators for the
purposes of article 7, paragraph 1 (b), to show how far action on water-related
disease has been successful in preventing, controlling and reducing such
disease;
(c) The establishment of joint or coordinated
systems for surveillance and early-warning systems, contingency plans and
response capacities as part of, or to complement, the national systems maintained
in accordance with article 8 for the purpose of responding to outbreaks and
incidents of waterrelated disease and significant threats of such outbreaks and
incidents, especially from water-pollution incidents or extreme weather events;
(d) Mutual assistance in responding to outbreaks
and incidents of water-related disease and significant threats of such
outbreaks and incidents, especially from water-pollution incidents or extreme
weather events;
(e) The development of integrated information
systems and databases, exchange of information and sharing of technical and
legal knowledge and experience;
(f) The prompt and clear notification by the
competent authorities of one Party to the corresponding authorities of other
Parties which may be affected of:
(i) Outbreaks and incidents of water-related
disease, and
(ii) Significant threats of such outbreaks and
incidents which have been identified;
(g) The exchange of information on effective
means of disseminating to the public information about water-related disease.
Article 13
COOPERATION IN RELATION
TO TRANSBOUNDARY WATERS
1. Where any Parties border the same
transboundary waters, as a complement to their other obligations under articles
11 and 12, they shall cooperate and, as appropriate, assist each other to
prevent, control and reduce transboundary effects of water-related disease. In
particular, they shall:
(a) Exchange information and share knowledge
about the transboundary waters and the problems and risks which they present
with the other Parties bordering the same waters;
(b) Endeavour to establish with the other
Parties bordering the same transboundary waters joint or coordinated
water-management plans in accordance with article 6, paragraph 5 (b), and
surveillance and early-warning systems and contingency plans in accordance with
article 8, paragraph 1, for the purpose of responding to outbreaks and
incidents of water-related disease and significant threats of such outbreaks
and incidents, especially from waterpollution incidents or extreme weather
events;
(c) On the basis of equality and reciprocity,
adapt their agreements and other arrangements regarding their transboundary
waters in order to eliminate any contradictions with the basic principles of
this Protocol and to define their mutual relations and conduct regarding the
aims of this Protocol;
(d) Consult each other, at the request of any
one of them, on the significance of any adverse effect on human health which
may constitute a water-related disease.
2. Where the Parties concerned are Parties to
the Convention, the cooperation and assistance in respect of any transboundary
effects of waterrelated disease which are transboundary impacts shall take
place in accordance with the provisions of the Convention.
Article 14
INTERNATIONAL SUPPORT
FOR NATIONAL ACTION
When cooperating and assisting each other in the
implementation of national and local plans in pursuance of article 11,
subparagraph (b), the Parties shall, in particular, consider how they can best
help to promote:
(a) Preparation of water-management plans in
transboundary, national and/or local contexts and of schemes for improving
water supply and sanitation;
(b) Improved formulation of projects, especially
infrastructure projects, in pursuance of such plans and schemes, in order to
facilitate access to sources of finance;
(c) Effective execution of such projects;
(d) Establishment of systems for surveillance
and early-warning systems, contingency plans and response capacities in
relation to waterrelated disease;
(e) Preparation of legislation needed to support
the implementation of this Protocol;
(f) Education and training of key professional
and technical staff;
(g) Research into, and development of,
cost-effective means and techniques for preventing, controlling and reducing
water-related disease;
(h) Operation of effective networks to monitor
and assess the provision and quality of water-related services, and development
of integrated information systems and databases;
(i) Achievement of quality assurance for monitoring
activities, including inter-laboratory comparability.
Article 15
REVIEW OF COMPLIANCE
The Parties shall review the compliance of the
Parties with the provisions of this Protocol on the basis of the reviews and
assessments referred to in article 7. Multilateral arrangements of a
non-confrontational, non-judicial and consultative nature for reviewing
compliance shall be established by the Parties at their first meeting. These
arrangements shall allow for appropriate public involvement.
Article 16
MEETING OF THE PARTIES
1. The first meeting of the Parties shall be
convened no later than eighteen months after the date of the entry into force
of this Protocol.
Thereafter, ordinary meetings shall be held at
regular intervals to be determined by the Parties, but at least every three
years, except in so far as other arrangements are necessary to achieve the aims
of paragraph 2 of this article. The Parties shall hold an extraordinary meeting
if they so decide in the course of an ordinary meeting or at the written
request of any Party, provided that, within six months of it being communicated
to all Parties, the said request is supported by at least one third of the
Parties.
2. Where possible, ordinary meetings of the
Parties shall be held in conjunction with the meetings of the Parties to the
Convention.
3. At their meetings, the Parties shall keep
under continuous review the implementation of this Protocol, and, with this
purpose in mind, shall:
(a) Review the policies for and methodological
approaches to the prevention, control and reduction of water-related disease,
promote their convergence, and strengthen transboundary and international
cooperation in accordance with articles 11, 12, 13 and 14;
(b) Evaluate progress in implementing this
Protocol on the basis of information provided by the Parties in accordance with
guidelines established by the Meeting of the Parties. Such guidelines shall
avoid duplication of effort in reporting requirements;
(c) Be kept informed on progress made in the
implementation of the Convention;
(d) Exchange information with the Meeting of the
Parties to the Convention, and consider the possibilities for joint action with
it;
(e) Seek, where appropriate, the services of
relevant bodies of the Economic Commission for Europe and of the Regional
Committee for Europe of the World Health Organization;
(f) Establish the modalities for the
participation of other competent international governmental and
non-governmental bodies in all meetings and other activities pertinent to the
achievement of the purposes of this Protocol;
(g) Consider the need for further provisions on
access to information, public participation in decision-making and public
access to judicial and administrative review of decisions within the scope of
this Protocol, in the light of experience gained on these matters in other
international forums;
(h) Establish a programme of work, including
projects to be carried out jointly under this Protocol and the Convention, and
set up any bodies needed to implement this programme of work;
(i) Consider and adopt guidelines and
recommendations which promote the implementation of the provisions of this
Protocol;
(j) At the first meeting, consider and by
consensus adopt rules of procedure for their meetings. These rules of procedure
shall contain provision to promote harmonious cooperation with the Meeting of
the Parties to the Convention;
(k) Consider and adopt proposals for amendments
to this Protocol;
(l) Consider and undertake any additional action
that may be required for the achievement of the purposes of this Protocol.
Article 17
SECRETARIAT
1. The Executive Secretary of the Economic
Commission for Europe and the Regional Director of the Regional Office for
Europe of the World Health Organization shall carry out the following
secretariat functions for this Protocol:
(a) The convening and preparing of meetings of
the Parties;
(b) The transmission to the Parties of reports
and other information received in accordance with the provisions of this
Protocol;
(c) The performance of such other functions as
may be determined by the Meeting of the Parties on the basis of available
resources.
2. The Executive Secretary of the Economic
Commission for Europe and the Regional Director of the Regional Office for
Europe of the World Health Organization shall:
(a) Set out details of their work-sharing
arrangements in a Memorandum of Understanding, and inform the Meeting of the
Parties accordingly;
(b) Report to the Parties on the elements of,
and the modalities for carrying out, the programme of work referred to in
article 16, paragraph 3.
Article 18
AMENDMENTS TO THE
PROTOCOL
1. Any Party may propose amendments to this
Protocol.
2. Proposals for amendments to this Protocol
shall be considered at a meeting of the Parties.
3. The text of any proposed amendment to this
Protocol shall be submitted in writing to the secretariat, which shall
communicate it to all Parties at least ninety days before the meeting at which
it is proposed for adoption.
4. An amendment to this Protocol shall be
adopted by consensus of the representatives of the Parties present at the
meeting. The adopted amendment shall be communicated by the secretariat to the
Depositary, who shall circulate it to all Parties for their acceptance. The
amendment shall enter into force for the Parties which have accepted it on the
ninetieth day after the date on which two thirds of those Parties have
deposited with the Depositary their instruments of acceptance of the amendment.
The amendment shall enter into force for any other Party on the ninetieth day
after the date on which that Party deposits its instrument of acceptance of the
amendment.
Article 19
RIGHT TO VOTE
1. Except as provided for in paragraph 2 of this
article, each Party shall have one vote.
2. Regional economic integration organizations,
in matters within their competence, shall exercise their right to vote with a
number of votes equal to the number of their member States which are Parties.
Such organizations shall not exercise their right to vote if their member
States exercise theirs, and vice versa.
Article 20
SETTLEMENT OF DISPUTES
1. If a dispute arises between two or more
Parties about the interpretation or application of this Protocol, they shall
seek a solution by negotiation or by any other means of dispute settlement
acceptable to the parties to the dispute.
2. When signing, ratifying, accepting, approving
or acceding to this Protocol, or at any time thereafter, a Party may declare in
writing to the Depositary that for a dispute not resolved in accordance with
paragraph 1 of this article, it accepts one of the following means of dispute
settlement as compulsory in relation to any Party accepting the same
obligation:
(a) Where the Parties are Parties to the
Convention, and have accepted as compulsory in relation to each other one or
both of the means of dispute settlement provided in the Convention, the
settlement of the dispute in accordance with the provisions of the Convention
for the settlement of disputes arising in connection with the Convention;
(b) In any other case, the submission of the
dispute to the International Court of Justice, unless the Parties agree to
arbitration or some other form of dispute resolution.
Article 21
SIGNATURE
This Protocol shall be open for signature in
London on 17 and 18 June 1999 on the occasion of the Third Ministerial
Conference on Environment and Health, and thereafter at United Nations
Headquarters in New York until 18 June 2000, by States members of the Economic
Commission for Europe, by States members of the Regional Committee for Europe
of the World Health Organization, by States having consultative status with the
Economic Commission for Europe pursuant to paragraph 8 of Economic and Social
Council resolution 36 (IV) of 28 March 1947, and by regional economic
integration organizations constituted by sovereign States members of the
Economic Commission for Europe or members of the Regional Committee for Europe
of the World Health Organization to which their member States have transferred
competence over matters governed by this Protocol, including the competence to
enter into treaties in respect of these matters.
Article 22
RATIFICATION,
ACCEPTANCE, APPROVAL AND ACCESSION
1. This Protocol shall be subject to
ratification, acceptance or approval by signatory States and regional economic
integration organizations.
2. This Protocol shall be open for accession by
the States and organizations referred to in article 21.
3. Any organization referred to in article 21
which becomes a Party without any of its member States being a Party shall be
bound by all the obligations under this Protocol. In the case of such
organizations, one or more of whose member States is a Party, the organization
and its member States shall decide on their respective responsibilities for the
performance of their obligations under this Protocol. In such cases, the
organization and the member States shall not be entitled to exercise rights
under this Protocol concurrently.
4. In their instruments of ratification,
acceptance, approval or accession, the regional economic integration
organizations referred to in article 21 shall declare the extent of their
competence with respect to the matters governed by this Protocol. These
organizations shall also inform the Depositary of any substantial modification
to the extent of their competence.
5. The instruments of ratification, acceptance,
approval or accession shall be deposited with the Secretary-General of the
United Nations.
Article 23
ENTRY INTO FORCE
1. This Protocol shall enter into force on the
ninetieth day after the date of deposit of the sixteenth instrument of
ratification, acceptance, approval or accession.
2. For the purposes of paragraph 1 of this
article, any instrument deposited by a regional economic integration organization
shall not be counted as additional to those deposited by States members of such
an organization.
3. For each State or organization referred to in
article 21 which ratifies, accepts or approves this Protocol or accedes thereto
after the deposit of the sixteenth instrument of ratification, acceptance,
approval or accession, the Protocol shall enter into force on the ninetieth day
after the date of deposit by such State or organization of its instrument of
ratification, acceptance, approval or accession.
Article 24
WITHDRAWAL
At any time after three years from the date on
which this Protocol has come into force with respect to a Party, that Party may
withdraw from the Protocol by giving written notification to the Depositary.
Any such withdrawal shall take effect on the ninetieth day after the date of
its receipt by the Depositary.
Article 25
DEPOSITARY
The Secretary-General of the United Nations
shall act as the Depositary of this Protocol.
Article 26
AUTHENTIC TEXTS
The original of this Protocol, of which the
English, French, German and Russian texts are equally authentic, shall be
deposited with the Secretary-General of the United Nations.
IN WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly
authorized thereto, have signed this Protocol.
DONE in London, this seventeenth day of June one
thousand nine hundred and ninety-nine.
Članak 3.
Za provedbu ovoga Zakona nadležno je
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, uz suradnju
Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
Članak 4.
Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Protokol
iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi za Republiku Hrvatsku te će se podaci
objaviti naknadno, sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i
izvršavanju međunarodnih ugovora.
Članak 5.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana
objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 018-05/06-01/02
Zagreb, 24. ožujka 2006.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.