Zakon o potvrđivanju Protokola o vodi i zdravlju uz Konvenciju o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera iz 1992. godine

NN 4/2006 (19.5.2006.), Zakon o potvrđivanju Protokola o vodi i zdravlju uz Konvenciju o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera iz 1992. godine

HRVATSKI SABOR

52

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU PROTOKOLA O VODI I ZDRAVLJU UZ KONVENCIJU O ZAŠTITI  I UPORABI PREKOGRANIČNIH VODOTOKA I MEĐUNARODNIH JEZERA IZ 1992. GODINE

Proglašavam Zakon o potvrđivanju Protokola o vodi i zdravlju uz Konvenciju o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera iz 1992. godine, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 24. ožujka 2006. godine.

Broj: 01-081-06-803/2

Zagreb, 29. ožujka 2006.

Predsjednik

Republike Hrvatske

Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O POTVRĐIVANJU PROTOKOLA O VODI I ZDRAVLJU UZ KONVENCIJU O ZAŠTITI I UPORABI PREKOGRANIČNIH VODOTOKA I MEĐUNARODNIH JEZERA IZ 1992. GODINE

Članak 1.

Potvrđuje se Protokol o vodi i zdravlju uz Konvenciju o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera iz 1992. godine, koji je Republika Hrvatska potpisala, u Londonu 17. lipnja 1999., u izvorniku na engleskom, francuskom, njemačkom i ruskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Protokola iz članka 1. ovoga Zakona, u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:

PROTOKOL O VODI I ZDRAVLJU UZ KONVENCIJU O ZAŠTITI I KORIŠTENJU PREKOGRANIČNIH VODOTOKA I MEĐUNARODNIH JEZERA IZ 1992.

Stranke ovoga Protokola

Upoznate s činjenicom da je voda bitna za održanje života i da je raspoloživost vode u količinama te kakvoći, dostatnima za zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba, preduvjet i za bolje zdravlje i za održivi razvoj,

Potvrđujući koristi za ljudsko zdravlje i dobrobit koji proistječu iz higijenski ispravne i čiste vode te skladnog i pravilnog funkcioniranja vodenog okoliša,

Svjesne da su površinske vode i podzemne vode obnovljivi resursi s ograničenom sposobnošću oporavljanja od nepovoljnih učinaka ljudskih aktivnosti na njihovu količinu i kakvoću te da svako nepoštivanje tih ograničenja može rezultirati i kratkoročnim i dugoročnim nepovoljnim učincima na zdravlje i dobrobit onih koji se pouzdaju u te resurse i njihovu kakvoću, te da je shodno tome i za zadovoljenje ljudskih potreba i za zaštitu okoliša od bitne važnosti održivo gospodarenje hidrološkim ciklusom,

Svjesne također posljedica po javno zdravlje, manjkavosti vodnih količina i kakvoće vode za zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba te ozbiljnih učinaka takvih nedostataka, osobito na ranjive, siromašne te na izopćene iz društva,

Svjesne da su prevencija, suzbijanje i smanjenje bolesti vezanih uz vodu važne i hitne zadaće koje se mogu obaviti na zadovoljavajući način samo kroz pojačanu suradnju na svim razinama i među svim sektorima – i unutar zemalja i između država,

Svjesne također i da su nadzor nad bolestima vezanima uz vodu i uspostava sustava ranog uzbunjivanja važni aspekti prevencije, suzbijanja i smanjivanja bolesti vezanih uz vodu,

Zasnivajući se na zaključcima Konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (Rio de Janeiro, 1992.), a osobito na Deklaraciji o okolišu i razvoju iz Rija i na Agendi 21, kao i na programu za daljnju provedbu Agende 21 (New York, 1997.) te na otuda proizašloj odluci Komisije za održivi razvoj u održivom gospodarenju slatkom vodom (New York, 1998.),

Nadahnjujući se relevantnim odredbama Konvencije o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotokova i međunarodnih jezera iz 1992. te ističući potrebu i za poticanjem šire primjene tih odredaba i za nadopunjavanjem te Konvencije s daljnjim mjerama za jačanje javnog zdravlja,

Primajući na znanje Konvenciju o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica iz 1991. Konvenciju o prekograničnim učincima industrijskih nesreća iz 1992., i Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu upotrebe međunarodnih vodotokova u nenavigacijske svrhe iz 1997., te Konvenciju o dostupnosti informacija, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i dostupnosti pravde u pitanjima okoliša iz 1998.,

Primajući na znanje i odgovarajuća načela, ciljeve i preporuke Europske povelje o okolišu i zdravlju iz 1989., Helsinšku deklaraciju o okolišu i zdravlju iz 1994. te ministarske deklaracije, preporuke i rezolucije iz procesa »Okoliš za Europu«,

Priznajući pravilnu zasnovanost i relevantnost drugih inicijativa, instrumenata i procesa za okoliš u Europi, kao i pripremu i provedbu Nacionalnih planova za okoliš i zdravstvene akcije te Nacionalnih planova akcije za okoliš,

Pohvalivši napore koje su već poduzeli Gospodarstvena komisija Ujedinjenih naroda za Europu i Regionalni ured za Europu Svjetske zdravstvene organizacije radi jačanja bilateralne i multilateralne suradnje za prevenciju, suzbijanje i smanjivanje bolesti vezanih uz vodu,

Potaknute brojnim primjerima pozitivnih dostignuća država članica Gospodarstvene komisije Ujedinjenih naroda za Europu i država članica Regionalnog ureda za Europu Svjetske zdravstvene organizacije na ublažavanju zagađenja i održavanju i obnavljanju vodnog okoliša sposobnog podržavati ljudsko zdravlje i dobrobit,

Sporazumjele su se kako slijedi:

Članak 1.

CILJ

Cilj je ovoga Protokola poticati na svim prikladnim razinama, u nacionalnom kao i u prekograničnom i međunarodnom kontekstu, zaštitu ljudskog zdravlja i dobrobiti, i pojedinačne i zajedničke, u okviru održivoga razvoja, kroz poboljšavanje vodnoga gospodarstva, što uključuje vodene ekosustave, te putem prevencije, suzbijanja i smanjivanja prisutnosti bolesti vezanih uz vodu.

Članak 2.

ZNAČENJE

U svrhe ovoga Protokola:

1. Pojam »bolest vezana uz vodu« označuje bilo kakve značajne rasprostranjene nepovoljne učinke na ljudsko zdravlje, kao što su smrt, invaliditet, bolest ili poremećaji, izravno ili neizravno prouzročene tom bolešću ili promjenama u količini ili kakvoći voda bilo koje vrste,

2. »Voda za piće« označuje vodu koja se koristi ili koja je namijenjena ljudskoj upotrebi za piće, kuhanje, pripremanje jela, osobnu higijenu ili slične svrhe,

3. »Podzemne vode« označuju svu vodu koja je ispod površine tla u zoni zasićenosti i u izravnom kontaktu s tlom ili podzemnim slojem,

4. Pojam »ograđene vode« označuje umjetno stvorene vodene mase odvojene od površinske slatke vode ili obalne vode, bilo unutar ili izvan građevine,

5. »Prekogranične vode« su bilo koje površinske ili podzemne vode koje označuju, prelaze preko ili se nalaze na granicama između dviju ili više država; svagdje gdje prekogranične rijeke izravno utječu u more te prekogranične vode završavaju na liniji preko njihovih ušća između točaka na crti niske vode na njihovim obalama,

6. »Prekogranični učinci bolesti koje se prenose vodom« označuju sve značajne nepovoljne učinke na ljudsko zdravlje, kao što su smrt, invalidnost, bolest ili poremećaji, na području koje je pod jurisdikcijom jedne Stranke, a koje su izravno ili neizravno izazvali stanje ili promjene u količini ili kakvoći voda na području koje je pod jurisdikcijom druge Stranke bez obzira da li takvi učinci predstavljaju prekogranično djelovanje ili ne,

7. »Prekogranično djelovanje« označuje bilo kakav značajni nepovoljni učinak na okoliš koji proizlazi iz promjene u uvjetima prekograničnih voda prouzročenima ljudskom aktivnošću, čije se materijalno podrijetlo nalazi u cijelosti ili djelomično unutar područja pod jurisdikcijom Stranke ove Konvencije; a na području koje je pod jurisdikcijom druge Stranke ove Konvencije. Takvi učinci na okoliš uključujući učinke na ljudsko zdravlje i sigurnost, floru, faunu, tlo, zrak, vodu, klimu, krajobraz i povijesne spomenike ili druge građevine ili interakciju između tih čimbenika; oni uključuju i utjecaje na kulturnu baštinu ili na društvenoekonomske uvjete, koji proizlaze iz nepovoljnih promjena tih čimbenika,

8. »Sanitarne djelatnosti« znači prikupljanje, transport, pročišćavanje i uklanjanje ili ponovnu uporabu ljudskih izlučevina ili kućanskih otpadnih voda putem zajedničkih sustava ili putem instalacija koje služe jednom kućanstvu ili poduzeću;

9. »Zajednički sustav« znači:

(a) sustav za opskrbu niza kućanstava ili poduzeća pitkom vodom i(ili),

(b) sustav za pružanje sanitarnih usluga koji opslužuje niz kućanstava ili poduzeća te, gdje je prikladno, omogućuje i prikupljanje, transportiranje, pročišćavanje i uklanjanje ili ponovno korištenje industrijske otpadne vode, bilo da ih pruža tijelo u javnom sektoru, poduzeće u privatnom sektoru ili partnerstvo između ta dva sektora:

10. »Vodnogospodarski plan« znači plan razvoja, gospodarenja, zaštite i(ili) korištenja vode unutar teritorijalnog područja ili podzemnog vodonosnika, uključujući zaštitu pridruženih ekosustava,

11. »Javnost« označuje jednu ili više fizičkih ili pravnih osoba i, sukladno njihovom nacionalnom zakonodavstvu ili praksi, njihove udruge, organizacije ili grupacije,

12. »Tijelo vlasti« označuje:

a) vladu na državnom, regionalnom i drugim razinama,

b) fizičke ili pravne osobe koje obnašaju dužnosti javne uprave prema zakonu odnosne zemlje, uključujući posebne dužnosti, aktivnosti ili usluge u odnosu na okoliš, javno zdravstvo, sanitarne mjere, vodno gospodarstvo ili vodoopskrbu,

c) sve druge fizičke ili pravne osobe koje imaju javna ovlaštenja ili funkcije, ili pružaju javne usluge, pod kontrolom tijela ili osobe koje potpadaju pod pododlomke a) ili b) gore,

d) ustanove od bilo koje regionalne organizacije za ekonomsku integraciju navedene u članku 21. koje su Stranke.

Ova definicija ne uključuje tijela ili institucije koje postupaju u sudbenom ili zakonodavnom svojstvu,

13. »Lokalno« se odnosi na sve relevantne razine teritorijalne jedinice niže od razine države,

14. »Konvencija« označuje Konvenciju o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera, sklopljenu u Helsinkiju 17. ožujka 1992.,

15. »Sastanak stranaka Konvencije« označuje tijelo koje su osnovale stranke Konvencije sukladno njezinom članku 17.,

16. »Stranka« označuje, ako tekst ne ukazuje drugačije, državu ili regionalnu organizaciju za ekonomsku integraciju spomenutu u članku 21, koja je pristala obvezati se ovim Protokolom i za koju je ovaj Protokol na snazi,

17. »Sastanak stranaka« – tijelo koje su stranke osnovale sukladno članku 16.

Članak 3.

DJELOKRUG

Odredbe ovoga Protokola obvezno se primjenjuju na:

a) površinske slatke vode,

b) podzemne vode,

c) riječna ušća,

d) priobalne vode koje služe za rekreaciju ili za uzgoj ribe u akvakulturi ili za uzgoj ili ubiranje školjki,

e) ograđene vode koje su općenito na raspolaganju za kupanje,

f) vodu tijekom zahvaćanja, transporta, pročišćavanja, ili isporuke,

g) otpadne vode tijekom prikupljanja, transporta, pročišćavanja i ispuštanja ili ponovne upotrebe.

Članak 4.

OPĆE ODREDBE

1. Stranke su dužne poduzeti odgovarajuće mjere za prevenciju, suzbijanje i smanjivanje bolesti vezanih uz vodu u okviru integriranih sustava vodnog gospodarstva kojima je cilj održivo korištenje vodnih resursa, kakvoće vode u okolišu koja ne ugrožava ljudsko zdravlje te zaštita vodnih ekosustava.

2. Stranke osobito moraju poduzeti sve potrebne mjere radi osiguranja:

a) odgovarajuće isporuke higijenski zdrave vode za piće, koja nema nikakvih mikroorganizama, parazita i tvari koje bi, zbog svog broja ili koncentracije, predstavljale potencijalnu opasnost po ljudsko zdravlje. To uključuje zaštitu vodnih resursa koji se koriste kao izvori vode za piće, pročišćavanje vode i za uspostavu, poboljšavanje i održavanje zajedničkih sustava,

b) odgovarajuće sanitarne djelatnosti s razinom koja u dovoljnoj mjeri štiti ljudsko zdravlje i okoliš. To se naročito postiže izgradnjom, poboljšanjem i održavanjem zajedničkih sustava,

c) učinkovite zaštite vodnih resursa koji se koriste kao izvori vode za piće i njihovih srodnih ekosustava voda, od zagađenja uslijed drugih uzroka, uključujući poljoprivredu, industriju i druga ispuštanja u okoliš i emisije opasnih tvari. Obvezni cilj toga je učinkovito smanjiti količine i ukloniti ispuštanje i emisije tvari koje se smatraju opasnima za ljudsko zdravlje i vodne ekosustave,

d) odgovarajućih mjera sigurnosti za ljudsko zdravlje protiv bolesti vezanih uz vodu prouzročenih korištenjem vode za rekreacijske svrhe, korištenjem vode za akvakulturu, korištenjem vode u kojoj se proizvode školjkaši ili one iz kojih se oni ubiru, korištenjem otpadne vode za navodnjavanje ili korištenjem kanalizacijskog mulja u poljodjelstvu ili akvakulturi,

e) učinkovitih sustava za praćenje situacija koje mogu dovesti do epidemija ili pojedinačnih slučajeva bolesti vezanih uz vodu i za reagiranje na takve epidemije i slučajeve te na opasnost istih.

3. Daljnje spominjanje »vode za piće« i »sanitarnih mjera« u ovom Protokolu odnose se na vodu za piće i sanitarne mjere koje su obvezne radi ispunjavanja zahtjeva iz točke 2. ovoga članka.

4. Sve takve mjere stranke moraju zasnivati na procjeni svake predložene mjere u odnosu na sve njezine implikacije, uključujući koristi, nedostatke i troškove za:

a) ljudsko zdravlje,

b) vodne resurse,

c) održivi razvoj,

uzimajući u obzir različite nove učinke bilo koje predložene mjere na različite medije okoliša.

5. Stranke moraju poduzeti sve prikladne akcije za stvaranje stabilnih i mogućih pravnih, upravnih i gospodarstvenih okvira, a unutar kojih javni, privatni i dragovoljni sektori mogu dati svaki svoj doprinos poboljšanju vodnoga gospodarstva u svrhu prevencije, suzbijanja i smanjivanja bolesti vezanih uz vodu.

6. Stranke moraju zahtijevati od tijela vlasti koja razmatraju poduzimanje akcija ili drugima daju odobrenja za akcije, koje mogu imati značajnog učinka na okoliš bilo kojih voda unutar obuhvata ovoga Protokola, da uzmu u obzir svaki potencijalni učinak te akcije na javno zdravlje.

7. Ako je stranka ujedno i stranka u Konvenciji o ocjenjivanju učinka na okoliš u prekograničnom kontekstu, pridržavanje zahtjeva iz te Konvencije od strane javnih vlasti glede predložene akcije zadovoljava zahtjeve iz točke 6. ovoga članka.

8. Odredbe ovoga Protokola ne utječu na pravo pojedinih stranaka da održavaju, usvajaju ili provode strože mjere od onih u ovom Protokolu.

9. Odredbe ovoga Protokola ne utječu nepovoljno na prava i obveze stranaka u Protokolu, koja proizlaze iz Konvencije ili drugih postojećih međunarodnih sporazuma, izuzevši gdje su uvjeti po ovom Protokolu stroži od odgovarajućih uvjeta po Konvenciji ili po tom drugom postojećem međunarodnom sporazumu.

Članak 5.

NAČELA I PRISTUPI

Poduzimajući mjere za provedbu ovoga Protokola stranke poglavito moraju poštivati sljedeća načela i pristupe:

a) načelo predostrožnosti po kojem se akcija za prevenciju, suzbijanje ili smanjivanje bolesti vezanih uz vodu ne smije odgađati zato što znanstveno ispitivanje nije potpuno dokazalo uzročnu vezu između čimbenika na koji je ta akcija usmjerena s jedne strane i potencijalnog doprinosa tog čimbenika pojavi bolesti vezanih uz vodu i(ili) prekograničnih učinaka s druge strane,

b) načelo »zagađivač plaća« po kojem troškove preventive, kontrole i smanjivanja zagađenja snosi zagađivač,

c) sukladno Povelji UN-a i načelima međunarodnoga prava, države imaju suvereno pravo iskorištavanja vlastitih resursa prema svojoj politici okoliša i razvoja te odgovornost da aktivnosti koje se odvijaju unutar njihove jurisdikcije ili kontrole ne izazivaju štetu u okolišu drugih država ili područja koja se nalaze izvan granica nacionalne jurisdikcije,

d) vodnim resursima mora se upravljati na način da se zadovoljavaju potrebe sadašnje generacije ne dovodeći u pitanje mogućnost zadovoljavanja potreba budućih generacija,

e) treba poduzimati preventivne akcije da bi se izbjegle epidemije i pojedini slučajevi bolesti vezanih uz vodu i zaštitili vodni resursi koji se koriste kao izvori vode za piće jer takva akcija učinkovitije uklanja štetu i može biti isplativijom nego akcija za poprav­ljanje štete,

f) akciju gospodarenja vodnim resursima treba poduzeti na najnižoj prikladnoj razini uprave,

g) voda ima društvene, gospodarske i ekološke vrijednosti, pa zato njome treba gospodariti tako da se ostvari najpovoljnija kombinacija tih vrijednosti,

h) učinkovito korištenje vode treba poticati ekonomskim instrumentima i izgradnjom svijesti,

i) među ostalim, potrebni su dostupnost informacija javnosti i njezino suodlučivanje o vodi i zdravlju da bi se poboljšale kakvoća i provedba odluka, podignuta svijest javnosti o tim pitanjima, javnosti pružila prilika za izražavanje svojih interesa, a tijelima vlasti omogućilo pravilno uzimanje takvih interesa u obzir. Takvu dostupnost i sudjelovanje treba nadopuniti prikladnim pristupom sudskoj i uprav­noj reviziji relevantnih odluka,

j) u mjeri mogućeg, s vodnim resursima treba gospodariti cjelovito na osnovu vodnih područja, a u cilju vezanja društvenog i gospodarskog razvoja na zaštitu prirodnih ekosustava te usklađivanja gospodarenja vodnim resursima sa zakonskim mjerama koje se odnose na ostale medije okoliša. Takav integralan pristup treba vrijediti na cijelom vodnom području, bilo ono prekogranično ili ne, uključujući pripadajuće mu priobalne vode, sve podzemne vodonosnike ili relevantne dijelove takvih vodnih područja ili podzemnih vodonosnika;

k) posebnu pozornost treba obratiti zaštiti ljudi posebno osjetljivih na bolest vezanu uz vodu,

l) svem stanovništvu, a osobito onima koji su u nepovoljnijem položaju ili su društveno izolirani, treba omogućiti pravedan pristup vodi i odgovarajuće količine i kvalitete,

m) kao protuteža njihovim pravima na vodu i pravima na naknade za vodu prema građanskom pravu i javnom pravu, fizičke i pravne osobe i ustanove, bilo u javnom ili privatnom sektoru, trebaju pridonijeti zaštiti vodnog okoliša i očuvanju vodnih resursa, te

n) pri provođenju ovoga Protokola dužnu pažnju treba pridavati lokalnim problemima, potrebama i saznanjima.

Članak 6.

CILJEVI I ROKOVI

1. Radi postizanja svrhe ovoga Protokola, stranke moraju poraditi na ostvarenju ciljeva:

a) pristup vodi za piće za svakoga,

b) osiguranje sanitarnih mjera za sve, u okviru integralnih vodnogospodarskih sustava, usmjerenih na održivu upotrebu vodnih resursa, usmjerenih na kakvoću vode u okolišu, koja ne ugrožava ljudsko zdravlje i zaštitu vodnih ekosustava.

2. U te svrhe, svaka stranka mora postaviti i objaviti nacionalne i(ili) lokalne ciljeve za standarde i razine učinkovitosti koje valja postići ili održati radi visoke razine zaštite od bolesti vezanih uz vodu. Ti se ciljevi u određenim vremenskim razmacima moraju povremeno revidirati. Pritom stranke moraju donijeti praktične  i(ili) druge odredbe za sudjelovanje javnosti, u okviru transparentnosti i pravednosti, te moraju osigurati pravilno uzimanje u obzir ishoda od sudjelovanja javnosti.

Osim ondje gdje ih nacionalne ili lokalne okolnosti čine irelevantnima za prevenciju, suzbijanje i smanjivanje bolesti vezanih uz vodu, ti ciljevi moraju, među ostalim, obuhvatiti:

a) kakvoću isporučene vode za piće, uzimajući u obzir smjernice Svjetske zdravstvene organizacije za kakvoću vode za piće,

b) smanjenje opsega epidemija i slučajeva bolesti vezanih uz vodu,

c) veličinu teritorija, veličinu ili udjele stanovništva koje trebaju opsluživati zajednički sustavi za opskrbu vodom za piće ili gdje opskrbu vodom za piće treba poboljšati drugim sredstvima,

d) veličinu teritorija, veličinu ili udjele stanovništva koje trebaju opsluživati zajednički sanitarni sustavi ili gdje sanitarne mjere treba poboljšati drugim sredstvima,

e) nivo učinkovitosti koju treba postići s takvim zajedničkim sustavima i s takvim drugim mjerilima u odnosu na vodoopskrbu i sanitarne mjere,

f) primjenu prepoznate dobre prakse na gospodarenje vodoopskrbom i odvodnjom, uključujući zaštitu voda koje se koriste kao izvori vode za piće,

g) pojavu ispuštanja u okoliš:

(i) nepročišćenih otpadnih voda i

(ii) nepročišćenih preljevnih oborinskih voda

iz zajedničkih sustava za otpadne vode u vode obuhvaćene ovim Protokolom,

h) kakvoću ispuštenih otpadnih voda iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u vode, koje su predmet ovoga Protokola,

i) uklanjanje ili ponovnu upotrebu kanalizacijskog mulja iz zajedničkih sustava sanitarnih uređaja i drugih sanitarnih uređaja te kakvoću otpadne vode korištene u svrhe navodnjavanja, uzimajući u obzir smjernice Svjetske zdravstvene organizacije i Programa Ujedinjenih naroda za okoliš radi higijenski ispravne upotrebe otpadne vode i izlučevina u poljodjelstvu i akvakulturi,

j) kakvoću voda koje se koriste kao izvori za vodu za piće, a koje se općenito koriste za kupanje ili koje se koriste za uzgoj ribe akvakulturom ili za uzgoj ili ubiranje školjkaša,

k) primjenu prepoznate dobre prakse na gospodarenje ograđenim vodama općenito raspoloživima za kupanje,

l) utvrđivanje i saniranje naročito zagađenih mjesta koja nepovoljno utječu na vode iz djelokruga ovoga Protokola, ili za to postoji vjerojatnost, i na taj način prijete izazivanjem bolesti vezanih uz vodu,

m) učinkovitost sustava za gospodarenje, razvoj, zaštitu i korištenje vodnih resursa, uključujući primjenu prepoznate dobre prakse na suzbijanje zagađenja iz izvora svih vrsta,

n) učestalost objavljivanja informacija o kakvoći isporučene vode za piće i drugih voda relevatnim za ciljeve iz ove točke u intervalima između objavljivanja informacija prema članku 7. i točki 2.,

3. U roku od dvije godine od postajanja strankom, svaka stranka mora utvrditi i objaviti ciljeve o kojima govori točka 2. ovoga članka te rokove za njihovo postizanje,

4. Gdje se predviđa dugi proces prilagodbe za ostvarenje nekog cilja, moraju se utvrditi prijelazni ciljevi ili ciljevi po fazama,

5. Radi poticanja ostvarenja ciljeva spomenutih u točki 2. ovoga članka, svaka stranka mora:

a) uspostaviti nacionalne ili lokalne dogovore za koordinaciju između svojih nadležnih tijela,

b) razviti vodnogospodarske planove u prekograničnim, nacionalnim i(ili) lokalnim kontekstima, po mogućnosti po vodnim područjima ili podzemnim vodonosnicima. Pritom one moraju donijeti prikladne praktične i(ili) druge odredbe za sudjelovanje javnosti u odlučivanju, u okviru transparentnosti i pravednosti, te osigurati pravilno uzimanje u obzir ishoda od sudjelovanja javnosti. Takvi se planovi mogu uklopiti u druge relevantne planove, programe ili dokumente koji se pripremaju u druge svrhe, uz uvjet da javnosti omogućuju jasan uvid u prijedloge za ostvarivanje odnosnih ciljeva spomenutih u ovom članku i odnosne rokove za izvršenje,

c) utvrditi i održavati pravni i institucionalni okvir za praćenje i prisilnu provedbu standarda za kakvoću vode za piće,

d) utvrditi i održavati dogovore uključujući, ondje gdje je prikladno, pravne i institucionalne dogovore za praćenje, promicanje kvalitetne realizacije i, gdje je nužno, za prinudnu provedbu drugih standarda i razina učinkovitosti za koje su zadani ciljevi navedeni u točki 2. ovoga članka.

Članak 7.

REVIZIJA I OCJENA RADA

1. Sve stranke moraju prikupljati i ocijeniti podatke o:

a) svom napretku na ostvarenju ciljeva navedenih u članku 6. točka 2.,

b) pokazateljima namijenjenima prikazivanju koliko taj napredak pridonosi prevenciji, suzbijanju ili smanjivanju bolesti vezanih uz vodu.

2. Svaka stranka povremeno mora objavljivati rezultate tog prikupljanja i ocjenjivanje podataka. Učestalost takvog objavljivanja mora odrediti sastanak stranaka.

3. Sve stranke moraju osigurati javnu raspoloživost rezultata uzorkovanja voda i otpadnih voda izvršenog u svrhe ovog prikupljanja podataka.

4. Na osnovi ovoga prikupljanja i ocjenjivanja podataka, svaka stranka povremeno mora revidirati postignuti napredak na ostvarenju ciljeva spomenutih u članku 6. točki 2., te objaviti ocjenu tog napretka. Učestalost takvih pregleda mora se utvrditi na sastanku stranaka. Ne idući na uštrb mogućnosti češćih pregleda prema članku 6. točki 2. revizije obavljene po ovoj točki moraju uključiti reviziju ciljeva spomenutih u članku 6. točki 2. a radi poboljšavanja ciljeva u svjetlu znanstvenih i tehničkih spoznaja.

5. Svaka stranka mora dati tajništvu spomenutom u članku 17., radi cirkuliranja ostalim strankama, sažeto izvješće o podacima prikupljenim i ocijenjenim, kao i ocjenu ostvarenog napretka. Takva izvješća moraju biti sastavljena sukladno smjernicama utvrđenim na sastanku stranaka. Te smjernice moraju predvidjeti da stranke u tu svrhu mogu rabiti izvješća koja obuhvaćaju relevantne informacije stvorene za druge međunarodne forume.

6. Sastanak stranaka mora ocijeniti rad na provedbi ovoga Protokola na osnovi takvih izvješća.

Članak 8.

SUSTAVI ZA REAGIRANJE

1. Svaka stranka mora na prikladan način osigurati:

a) osnivanje, poboljšavanje ili održavanje takvih sveobuhvatnih državnih i(ili) lokalnih nadzornih sustava i sustava za rano uzbunjivanje koji će:

(i) identificirati epidemije ili pojavu bolesti vezanih uz vodu ili značajne prijetnje takvih epidemija ili pojava, uključujući one koji rezultiraju iz slučajeva zagađenja vode ili iz ekstremnih vremenskih prilika,

(ii) davanje hitnih i jasnih prijava o takvim epidemijama, pojavama ili prijetnjama relevantnim tijelima vlasti,

(iii) u slučaju bilo kakve neposredne opasnosti od bolesti vezanih uz vodu po javno zdravlje, onim članovima zajednice koji bi mogli biti pogođeni podijeliti sve informacije kojima raspolažu tijela vlasti, a javnosti bi mogle pomoći u sprječavanju ili ublažavanju štete,

(iv) davanje preporuke relevantnim tijelima vlasti i, gdje je prikladno, javnosti, u svezi s preventivnim ili korektivnim akcijama,

b) pravodobno pravilno pripremanje sveobuhvatnih nacionalnih i lokalnih planova za izvanredne situacije kao odgovor na takve epidemije, pojave i opasnosti,

c) posjedovanje neophodnog kapaciteta u relevantnih tijela radi reagiranja na takve epidemije, pojave ili opasnosti sukladno relevantnom planu za izvanredne situacije.

2. Sustavi nadzora i ranog uzbunjivanja, planovi za izvanredne situacije i kapaciteti za reagiranje u odnosu na bolesti vezane uz vodu mogu se kombinirati s onima za rješavanje drugih vrsta izvanrednih situacija.

3. U roku od tri godine od dobivanja statusa stranke svaka stranka mora osnovati sustave za nadzor i rano uzbunjivanje, sastaviti planove za izvanredne situacije i izgraditi kapacitete za reagiranje spomenute u točki 1. ovoga članka.

Članak 9.

INFORMIRANOST JAVNOSTI, OBRAZOVANJE, STRUČNA IZOBRAZBA, ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE, RAZVOJ I INFORMIRANJE

1. Stranke moraju poduzeti korake namijenjene većem informiranju svih sektora društva o:

a) važnosti vodnoga gospodarstva i njegovom međuodnosu s javnim zdravstvom,

b) pravima na vodu i pravima na naknade za vodu i odgovarajućim obvezama prema građanskom i javnom pravu fizičkih i pravnih osoba i ustanova bilo u javnom ili privatnom sektoru, kao i njihovim moralnim obvezama da pridonose zaštiti vodnog okoliša i očuvanju vodnih resursa.

2. Stranke moraju poticati:

a) razumijevanje javnozdravstvenih aspekata svoga rada od nadležnih za gospodarenje vodom, vodoopskrbu i odvodnju, te

b) razumijevanje osnovnih principa gospodarenja vodom, vodoopskrbe i odvodnje od nadležnih za javno zdravstvo.

3. Stranke moraju poticati obrazovanje i stručnu izobrazbu stručnog i tehničkog osoblja koje je potrebno za upravljanje vodnim resursima i za rad sa sustavima za vodoopskrbu i odvodnju te ih potaknuti da svoje znanje i stručne vještine osuvremenjuju i poboljšavaju. To obrazovanje i stručna izobrazba moraju uključiti relevantne aspekte javnog zdravstva.

4. Stranke moraju poticati:

a) znanstveno ispitivanje i razvoj isplativih sredstava i načina prevencije, suzbijanja i smanjivanja bolesti vezanih uz vodu,

b) razvoj integralnih informacijskih sustava za obradu informacija o dugoročnim trendovima, sadašnjim pitanjima i ranijim problemima te o uspješnim rješenjima na području vode i zdravlja, kao i pružanje takvih informacija nadležnim vlastima.

Članak 10.

INFORMIRANJE JAVNOSTI

1. Kao dodatak uvjetima ovoga Protokola za stranke radi objavljivanja konkretnih informacija ili dokumenata, svaka stranka mora poduzeti korake u okviru svoga zakonodavstva radi stavljanja takvih informacija na raspolaganje javnosti kakvima raspolažu tijela vlasti a za kojima postoji razumna potreba za javnu raspravu o:

a) Utvrđivanju ciljeva i rokova izvršenja za njihovo ostvarenje te razvoj vodnogospodarskih planova sukladno članku 6.,

b) utvrđivanje, poboljšavanje ili održavanje sustava za nadzor i rano uzbunjivanje i planova za izvanredne situacije sukladno članku 8.,

c) promicanje informiranja javnosti, obrazovanja, stručne izobrazbe, znanstvenog istraživanja, razvoja i informiranja sukladno članku 9.,

2. Svaka stranka mora osigurati da tijela vlasti, odgovarajući na zahtjev za ostalim informacijama koje su relevantne za provedbu ovoga Protokola, stavljaju javnosti na raspolaganje takve informacije u razumnome roku, a u okviru nacionalnog zakonodavstva.

3. Stranke moraju osigurati da informacije o kojima govore članak 7. točka 4. i točka 1. ovoga članka moraju biti na raspolaganju javnosti u bilo koje razumno doba radi besplatnoga uvida te da moraju javnosti pružiti razumna sredstva kako bi od stranaka dobili, nakon plaćanja umjerenih troškova, kopije takve informacije.

4. Ništa sadržano u ovom Protokolu ne obvezuje tijela vlasti da informacije objavi ili da ih stavi na raspolaganje javnosti ako:

a) tijelo vlasti nema takve informacije,

b) je zahtjev za informacijama očigledno nerazuman ili je formuliran suviše općenito, ili

c) se informacija odnosi na materijal čije je dovršavanje u tijeku ili se tiče internih priopćenja organa vlasti, kada takvu iznimku predviđa nacionalni zakon ili uobičajena praksa, a uzimajući u obzir kojem javnom interesu služi otkrivanje informacije.

5. Ništa sadržano u ovom Protokolu ne obvezuje tijela vlasti da objavljuju informacije ili da ih stavljaju na raspolaganje javnosti ako bi otkrivanje tih informacija nepovoljno utjecalo na:

a) povjerljivost rada tijela vlasti gdje takvu povjerljivost predviđa nacionalni zakon,

b) međunarodne odnose, obranu zemlje ili javnu sigurnost,

c) tijek pravosuđa, pravo na pravedno suđenje ili pravo tijela vlasti da provodi istragu kaznene ili disciplinske prirode,

d) povjerljivost trgovačkih ili industrijskih informacija, kada je takva povjerljivost zaštićena zakonom radi zaštite legitimnog ekonomskog interesa. U tom okviru moraju se objaviti informacije o emisijama i ispuštanju tvari koje su relevantne za zaštitu okoliša,

e) prava na intelektualno vlasništvo,

f) povjerljivost osobnih podatka i(ili) datoteka koje se odnose na fizičku osobu kada takva osoba nije dala pristanak na otkrivanje informacija javnosti, kada takvu povjerljivost predviđa nacionalni zakon;

g) interese treće stranke koja je pružila zatražene informacije a da sama nije obvezna ili da joj se ne može nametnuti pravna obaveza da tako postupi, ako nije dala pristanak za objavljivanje tog materijala, ili

h) okoliš na koji se informacija odnosi, kao što su mjesta za rasplod rijetkih vrsta.

Te osnove za neobjavljivanje informacija moraju se tumačiti na restriktivan način, uzimajući u obzir javni interes kojem objavljivanje služi i uzimajući u obzir odnosi li se ta informacija na emisije i na ispuštanja tvari u okoliš.

Članak 11.

MEĐUNARODNA SURADNJA

Stranke su dužne surađivati kao i uzajamno se pomagati na prikladan način:

a) u međunarodnim akcijama kao podršci ciljevima ovoga Protokola,

b) na zahtjev, u provođenju državnih i lokalnih planova pri realizaciji ovoga Protokola.

Članak 12.

ZAJEDNIČKA I KOORDINIRANA MEĐUNARODNA AKCIJA

Slijedom stavka a) članka 11., stranke moraju promicati suradnju u međunarodnim akcijama koje se odnose na:

a) razvoj općeprihvaćenih ciljeva za pitanja spomenuta u točki 2. članka 6.,

b) razvoj pokazatelja za svrhe točke 1b) članka 7. radi ukazivanja na to koliko je bila uspješna akcija protiv bolesti vezanih uz vodu u prevenciji, suzbijanju i smanjivanju takvih bolesti,

c) uspostavljanje zajedničkih ili koordiniranih sustava za sustave nadzora i ranog uzbunjivanja, planova za izvanredne situacije i mehanizama za reagiranje kao dio, ili nadopuna, nacionalnih sustava održavanih sukladno članku 8. u svrhu reagiranja na takve epidemije i pojave bolesti vezane uz vodu i značajne opasnosti takvih epidemija i pojava, osobito uslijed pojava zagađenja vode ili ekstremnih vremenskih prilika,

d) uzajamnu pomoć pri reagiranju na epidemije i pojave bolesti vezane uz vodu i značajne opasnosti takvih epidemija i pojava, osobito uslijed pojava zagađivanja vode ili ekstremnih vremenskih prilika,

e) razvoj integralnih informatičkih sustava i baza podataka, razmjenu informacija i tehničkog i pravnog znanja i iskustva,

f) hitnu i jasnu obavijest nadležnih tijela jedne stranke odgovarajućim tijelima drugih stranaka koje bi mogle biti pogođene:

(i) epidemijama i pojavama bolesti vezanih uz vodu, i

(ii) značajnim opasnostima od takvih utvrđenih epidemija i pojava,

g) razmjenu informacija o uspješnim sredstvima za obavješćivanje javnosti o bolestima vezanim uz vodu.

Članak 13.

SURADNJA U SVEZI S PREKOGRANIČNIM VODAMA

1. Ondje gdje bilo koje stranke graniče s istim prekograničnim vodama, one moraju – povrh svojih drugih obveza po članku 11. i 12. – surađivati i, kako je prikladno, pomagati jedna drugoj radi sprječavanja, suzbijanja i smanjivanja prekograničnih učinaka bolesti vezanih uz vodu. Poglavito one moraju:

a) s ostalim strankama koje graniče s istim vodama razmjenjivati informacije i znanje o prekograničnim vodama i problemima i rizicima, koje one predstavljaju,

b) nastojati utvrditi s ostalim strankama koje graniče s istim prekograničnim vodama zajedničke ili koordinirane vodnogospodarske planove sukladno točki 5(b) članku 6., te sustave nadzora i ranog uzbunjivanja i planove za izvanredne situacije sukladno točki 1. članku 8., a u svrhu reagiranja na epidemije i pojave bolesti vezane uz vodu i značajne opasnosti takvih epidemija i pojava, osobito uslijed pojava zagađivanja vode ili ekstremnih vremenskih prilika,

c) na ravnopravnoj i recipročnoj osnovi, prilagoditi svoje sporazume i ostale dogovore o svojim prekograničnim vodama da bi uklonile moguća proturječja s osnovnim principima ovoga Protokola i definirale svoje uzajamne odnose i ponašanje glede ciljeva ovoga Protokola,

d) na zahtjev bilo koje od njih međusobno se konzultirati o značenju mogućega nepovoljnog učinka na ljudsko zdravlje koji može predstavljati bolest prenošena vodom.

2. Kada su dotične stranke članice Konvencije, suradnja i pomoć u svezi s prekograničnim utjecajima bolesti vezanih uz vodu odvijaju se u skladu s odredbama Konvencije.

Članak 14.

MEĐUNARODNA PODRŠKA DOMAĆOJ AKCIJI

Kada surađuju i uzajamno si pružaju pomoć oko primjene nacionalnih i lokalnih planova slijedom stavka b) članka 11., sudionice osobito moraju razmotriti kako mogu najviše pomoći poticanju:

a) pripremanja vodnogospodarskih planova u prekograničnom, nacionalnom i(ili) lokalnom kontekstu i programa za poboljšanje vodoopskrbe i odvodnje,

b) poboljšavanja formulacije projekata, osobito infrastrukturnih projekata, u realiziranju takvih planova i programa, radi olakšavanja pristupa izvorima financiranja,

c) uspješnog izvođenja takvih projekata,

d) uspostave sustava za sustave nadzora i ranog uzbunjivanja, planova za izvanredne situacije i kapaciteta za odgovor u svezi s bolestima vezanima uz vodu,

e) izrade zakonskih propisa neophodnih kao podrške provedbi ovoga Protokola,

f) obrazovanja i stručne izobrazbe ključnog stručnog i tehničkog kadra,

g) znanstvenog ispitivanja i razvoja isplativih sredstava i tehnika za prevenciju, suzbijanje i smanjivanje bolesti vezanih uz vodu,

h) funkcioniranja uspješnih mreža za praćenje i ocjenjivanje pružanja i kakvoće usluga vezanih uz vodu te razvoj integralnih informacijskih sustava i baza podataka,

i) ostvarenja jamstva kvalitete djelatnosti praćenja, uključujući međulaboratorijsku usporedivost.

Članak 15.

PREGLED POŠTIVANJA PROTOKOLA

Na osnovi pregleda i ocjena spomenutih u članku 7. stranke moraju sastaviti pregled svog pridržavanja odredbi ovoga Protokola. Na svom prvom sastanku stranke moraju utvrditi multilateralne aranžmane nekonfrontacijske, nesudske i savjetodavne prirode za sagledavanje poštivanja Protokola. Ti aranžmani moraju dozvoliti prikladno uključivanje javnosti.

Članak 16.

SASTANAK STRANAKA

1. Prvi sastanak stranaka sazvat će se najkasnije 18 mjeseci od datuma stupanja ovoga Protokola na snagu. Poslije toga u redovitim razmacima koje trebaju utvrditi stranke, no barem jedanput svake tri godine, a uz iznimku aranžmana koji bi mogli zatrebati radi ostvarenja ciljeva točke 2., moraju se održavati redoviti sastanci. Stranke održavaju izvanredni sastanak ako tako odluče na redovitom sastanku ili na pisani zahtjev bilo koje Stranke, pod uvjetom da taj zahtjev podupire barem jedna trećina stranaka, u roku od šest mjeseci otkako su sve stranke s njim upoznate.

2. Gdje je moguće, redoviti sastanci stranaka moraju se održavati u sprezi sa sastancima stranaka ove Konvencije.

3. Na svojim sastancima stranke moraju stalno izrađivati pregled provedbe ovoga Protokola te, s tom svrhom na umu, moraju:

a) revidirati razne politike za i metodološke pristupe prevenciji, suzbijanju i smanjivanju bolesti vezanih uz vodu, poticati njihovo približavanje i jačati prekograničnu i međunarodnu suradnju sukladno člancima 11., 12., 13. i 14.,

b) ocjenjivati napredak provedbe ovoga Protokola na osnovi informacija koje pružaju stranke sukladno smjernicama utvrđenim na sastanku stranaka. Takve smjernice trebaju izbjeći dvostruki posao kod obveznog izvješćivanja,

c) biti stalno informirane o ostvarenom napretku u provođenju Konvencije,

d) razmjenjivati informacije sa Sastankom stranaka Konvencije te razmotriti mogućnosti zajedničke akcije s njime,

e) tražiti, ondje gdje je prikladno, usluge relevantnih tijela Ekonomske komisije za Europu i Regionalnog ureda za Europu Svjetske zdravstvene organizacije,

f) utvrditi modalitete za sudjelovanje drugih kompetentnih međunarodnih vladinih i nevladinih tijela na svim sastancima i drugim aktivnostima prikladnima za ostvarenje ciljeva ovoga Protokola,

g) razmotriti potrebu za dodatnim odredbama o dostupnosti informacija, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i dostupnosti za javnost sudskih i upravnih pregleda odluka unutar područja iz djelokruga ovoga Protokola, u svjetlu iskustava drugih međunarodnih foruma iz tog područja,

h) utvrditi program rada, uključujući projekte koji se trebaju izvesti zajednički po ovom Protokolu i Konvenciji, te uspostaviti sva tijela potrebna za provedbu ovoga programa rada,

i) razmotriti i usvojiti smjernice i preporuke koje potiču provedbu odredbi ovoga Protokola,

j) na svom prvom sastanku razmotriti i koncenzusom usvojiti poslovnik za svoje sastanke. Taj poslovnik mora sadržavati odredbu o poticanju skladne suradnje sa Sastankom stranaka Konvencije,

k) razmotriti i usvojiti prijedloge amandmana na ovaj Protokol,

l) razmotriti i poduzeti sve dopunske akcije koje bi mogle zatrebati radi ostvarenja svrha ovoga Protokola.

Članak 17.

TAJNIŠTVO

1. Izvršni tajnik Ekonomske komisije za Europu i regionalni upravitelj Regionalnog ureda za Europu Svjetske zdravstvene organizacije moraju za ovaj Protokol obnašati sljedeće tajničke dužnosti:

a) sazivanje i pripremanje sastanaka,

b) prenošenje izvješća i drugih informacija primljenih po odredbama ovoga Protokola strankama,

c) obavljanje drugih funkcija kakve može odrediti sastanak stranaka na osnovi raspoloživih resursa.

2. Izvršni tajnik Ekonomske komisije za Europu i regionalni direktor Regionalnog ureda za Europu Svjetske zdravstvene organizacije moraju:

a) iznijeti detalje svojih dogovora o zajedničkom radu u Memorandumu o razumijevanju te, sukladno, tome izvijestiti sastanak stranaka,

b) izvijestiti stranke o elementima te o modalitetima za izvršavanje programa rada spomenutog u točki 3. članku 16.

Članak 18.

IZMJENE I DOPUNE PROTOKOLA

1. Svaka stranka može predložiti amandmane na ovaj Protokol.

2. Prijedlozi za izmjene i dopune ovoga Protokola razmatraju se na sastanku stranaka.

3. Tekst svakog prijedloga amandmana na ovaj Protokol podnijet će se tajništvu napismeno, a ono će ga priopćiti svim strankama barem 90 dana prije sastanka na kojemu će biti predložen na usvajanje.

4. Amandman na ovaj Protokol usvojit će se koncenzusom predstavnika stranaka prisutnih na sastanku. Usvojeni amandman tajništvo priopćit će Depozitaru koji će ga cirkularno poslati svim strankama na usvajanje. Za stranke koje su ga usvojile amandman stupa na snagu devedesetog dana poslije datuma kada su dvije trećine tih stranaka kod Depozitara položile svoje isprave o prihvaćanju tog amandmana. Za sve ostale stranke amandman stupa na snagu devedesetog dana nakon datuma kada polože svoje isprave o prihvaćanju tog amandmana.

Članak 19.

PRAVO GLASA

1. Ako točkom 2. ovoga članka nije predviđeno drukčije, svaka stranka ima jedan glas.

2. Organizacije regionalne ekonomske integracije ostvaruju svoje glasačko pravo, u pitanjima iz okvira njihove ingerencije, glasujući s brojem glasova koji je jednak broju njihovih država članica koje su stranke. Takve organizacije ne smiju ostvarivati pravo glasa ako njihove države članice ostvaruju svoje, i obratno.

Članak 20.

RJEŠAVANJE SPOROVA

1. Dođe li do spora između dviju ili više stranaka u svezi s tumačenjem ili primjenom ovoga Protokola, rješenje one moraju potražiti putem pregovora ili bilo kojim drugim sredstvom za rješavanje sporova prihvatljivim za stranke u sporu.

2. Prilikom potpisivanja, ratificiranja, prihvaćanja, odobravanja ili pristupanja ovom Protokolu, ili u bilo koje vrijeme iza toga, stranka može depozitaru pisano izjaviti da prihvaća jedno od sljedećih sredstava za rješavanje sporova kao obvezno u odnosu na bilo koju stranku koja prihvaća istu obvezu:

a) kada su stranke Konvencije a prihvatile su, kao obvezno sredstvo u odnosu jedna prema drugoj, jedno ili oba sredstva za rješavanje sporova, rješavanje spora sukladno odredbama Konvencije za rješavanje sporova koji nastanu u svezi s Konvencijom,

b) u svim drugim slučajevima spor se podnosi Međunarodnom sudu, osim ako stranke ne pristaju na arbitražu ili na neki drugi oblik rješavanja sporova.

Članak 21.

POTPISIVANJE

Radi potpisivanja ovaj Protokol bit će otvoren u Londonu na dane 17. i 18. lipnja 1999., prigodom Treće ministarske konferencije o okolišu i zdravlju, a nakon toga u Središnjici Ujedinjenih naroda u New Yorku do 18. lipnja 2000. Državama članicama Ekonomske komisije za Europu, državama članicama Regionalnog komiteta za Europu Svjetske zdravstvene organizacije, kao i državama s konzultativnim statusom pri Gospodarstvenoj komisiji za Europu slijedom točke 8. rezolucije 36. (IV) Ekonomskog i socijalnog vijeća od 28. ožujka 1947., te regionalnim organizacijama za ekonomsku integraciju koje su osnovale suverene države članice Ekonomske komisije za Europu ili članice Regionalnog komiteta za Europu Svjetske zdravstvene organizacije na koje su njihove države članice prenijele nadležnost za pitanja regulirana ovim Protokolom, uključujući i nadležnost za sklapanje međunarodnih sporazuma u pogledu ovih pitanja.

Članak 22.

RATIFIKACIJA, PRIHVAĆANJE, ODOBRAVANJE I PRISTUPANJE

1. Ovaj Protokol podliježe ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju država potpisnica i regionalnih organizacija za ekonomsku integraciju.

2. Ovaj je Protokol otvoren za pristupanje državama i organizacijama spomenutima u članku 21.

3. Svaka organizacija navedena u članku 21. koja postane stranka ovoga Protokola, a da njezine države članice nisu stranke, podliježe obvezama iz ovoga Protokola. U slučaju da je jedna ili više država članica takve organizacije stranka Protokola, organizacija i njezine države članice moraju odlučiti o svojim odgovornostima u izvršavanju obveza iz ovoga Protokola. U takvim slučajevima organizacija i njezine države članice ne mogu istodobno ostvariti prava iz ovoga Protokola.

4. U svojim ispravama za ratifikaciju, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje, regionalne organizacije za ekonomsku integraciju spomenute u članku 21. objavit će koliki je opseg njihove nadležnosti u odnosu na pitanja regulirana ovim Protokolom. Te organizacije će o svakoj bitnoj modifikaciji opsega svoje nadležnosti obavijestiti i Depozitara.

5. Isprave za ratifikaciju, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje deponirat će se kod Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 23.

STUPANJE NA SNAGU

1. Ovaj Protokol stupa na snagu devedesetog dana od dana polaganja šesnaeste isprave za ratifikaciju, prihvaćanje, odobrenje ili pristupanje.

2. U svrhe točke 1. ovoga članka, nijedna isprava koju položi regionalna organizacija za ekonomsku integraciju ne smije se računati kao dodatna isprava na one koje su deponirale države članice takve organizacije.

3. Za svaku državu ili organizaciju spomenutu u članku 21. koja ovaj Protokol ratificira, prihvati ili odobri, ili mu pristupi nakon polaganja šesnaeste isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju, ovaj Protokol stupa na snagu devedesetog dana od dana kada je takva država ili organizacija položila svoju ispravu o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju.

Članak 24.

POVLAČENJE

Podnošenjem pisane obavijesti depozitaru stranka se može povući iz Protokola u bilo koje vrijeme nakon isteka tri godine od dana kad je Protokol za nju stupio na snagu. Svako takvo povlačenje proizvest će učinak devedesetog dana od dana kad ga je zaprimio Depozitar.

Članak 25.

DEPOZITAR

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavljat će dužnost Depozitara ovoga Protokola.

Članak 26.

IZVORNI TEKSTOVI

Izvornik ovoga Protokola, čiji su engleski, francuski, njemački i ruski tekst jednako vjerodostojni, deponirat će se kod Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

U POVODU NAVEDENOG OPUNOMOĆENICI su potpisali ovaj Protokol.

U Londonu, 17. lipnja 1999.

 

PROTOCOL ON WATER AND HEALTH TO THE 1992 CONVENTION ON THE PROTECTION AND USE OF TRANSBOUNDARY WATERCOURSES AND INTERNATIONAL LAKES

The Parties to this Protocol,

Mindful that water is essential to sustain life and that the availability of water in quantities, and of a quality, sufficient to meet basic human needs is a prerequisite both for improved health and for sustainable development,

Acknowledging the benefits to human health and well-being that accrue from wholesome and clean water and a harmonious and properly functioning water environment,

Aware that surface waters and groundwater are renewable resources with a limited capacity to recover from adverse impacts from human activities on their quantity and quality, that any failure to respect those limits may result in adverse effects, in both the short and long terms, on the health and well-being of those who rely on those resources and their quality, and that in consequence sustainable management of the hydrological cycle is essential for both meeting human needs and protecting the environment,

Aware also of the consequences for public health of shortfalls of water in the quantities, and of the quality, sufficient to meet basic human needs, and of the serious effects of such shortfalls, in particular on the vulnerable, the disadvantaged and the socially excluded,

Conscious that the prevention, control and reduction of water-related disease are important and urgent tasks which can only be satisfactorily discharged by enhanced cooperation at all levels and among all sectors, both within countries and between States,

Conscious also that surveillance of water-related disease and the establishment of early-warning systems and response systems are important aspects of the prevention, control and reduction of water-related disease,

Basing themselves upon the conclusions of the United Nations Conference on Environment and Development (Rio de Janeiro, 1992), in particular the Rio Declaration on Environment and Development and Agenda 21, as well as upon the programme for the further implementation of Agenda 21 (New York, 1997) and the consequent decision of the Commission on Sustainable Development on the sustainable management of freshwater (New York, 1998),

Deriving inspiration from the relevant provisions of the 1992 Convention on the Protection and Use of Transboundary Watercourses and International Lakes and emphasizing the need both to encourage more widespread application of those provisions and to complement that Convention with further measures to strengthen the protection of public health,

Taking note of the 1991 Convention on Environmental Impact Assessment in a Transboundary Context, the 1992 Convention on the Transboundary Effects of Industrial Accidents, the 1997 United Nations Convention on the Law of the Non-Navigational Uses of International Watercourses and the 1998 Convention on Access to Information, Public Participation in Decision-making and Access to Justice in Environmental Matters, Further taking note of the pertinent principles, targets and recommendations of the 1989 European Charter on Environment and Health, the 1994 Helsinki Declaration on Environment and Health, and the Ministerial declarations, recommendations and resolutions of the «Environment for Europe» process,

Recognizing the sound basis and relevance of other environmental initiatives, instruments and processes in Europe, as well as the preparation and implementation of National Environment and Health Action Plans and of National Environment Action Plans,

Commending the efforts already undertaken by the United Nations Economic Commission for Europe and the Regional Office for Europe of the World Health Organization to strengthen bilateral and multilateral cooperation for the prevention, control and reduction of water-related disease, Encouraged by the many examples of positive achievements by the States members of the United Nations Economic Commission for Europe and the States members of the Regional Committee for Europe of the World Health Organization in abating pollution and in maintaining and restoring water environments capable of supporting human health and well-being,

Have agreed as follows:

Article 1

OBJECTIVE

The objective of this Protocol is to promote at all appropriate levels, nationally as well as in transboundary and international contexts, the protection of human health and well-being, both individual and collective, within a framework of sustainable development, through improving water management, including the protection of water ecosystems, and through preventing, controlling and reducing water-related disease.

Article 2

DEFINITIONS

For the purposes of this Protocol,

1. «Water-related disease» means any significant adverse effects on human health, such as death, disability, illness or disorders, caused directly or indirectly by the condition, or changes in the quantity or quality, of any waters;

2. «Drinking water» means water which is used, or intended to be available for use, by humans for drinking, cooking, food preparation, personal hygiene or similar purposes;

3. «Groundwater» means all water which is below the surface of the ground in the saturation zone and in direct contact with the ground or subsoil;

4. «Enclosed waters» means artificially created water bodies separated from surface freshwater or coastal water, whether within or outside a building;

5. «Transboundary waters» means any surface or ground waters which mark, cross or are located on boundaries between two or more States; wherever transboundary waters flow directly into the sea, these transboundary waters end at a straight line across their respective mouths between points on the low-water line of their banks;

6. «Transboundary effects of water-related disease» means any significant adverse effects on human health, such as death, disability, illness or disorders, in an area under the jurisdiction of one Party, caused directly or indirectly by the condition, or changes in the quantity or quality, of waters in an area under the jurisdiction of another Party, whether or not such effects constitute a transboundary impact;

7. «Transboundary impact» means any significant adverse effect on the environment resulting from a change in the conditions of transboundary waters caused by a human activity, the physical origin of which is situated wholly or in part within an area under the jurisdiction of a Party to the Convention, within an area under the jurisdiction of another Party to the Convention. Such effects on the environment include effects on human health and safety, flora, fauna, soil, air, water, climate, landscape, and historical monuments or other physical structures or the interaction among these factors; they also include effects on the cultural heritage or socio-economic conditions resulting from alterations to those factors;

8. «Sanitation» means the collection, transport, treatment and disposal or reuse of human excreta or domestic waste water, whether through collective systems or by installations serving a single household or undertaking;

9. «Collective system» means:

(a) A system for the supply of drinking water to a number of households or undertakings; and/or

(b) A system for the provision of sanitation which serves a number of households or undertakings and, where appropriate, also provides for the collection, transport, treatment and disposal or reuse of industrial waste water, whether provided by a body in the public sector, an undertaking in the private sector or by a partnership between the two sectors;

10. «Water-management plan» means a plan for the development, management, protection and/or use of the water within a territorial area or groundwater aquifer, including the protection of the associated ecosystems;

11. «The public» means one or more natural or legal persons, and, in accordance with national legislation or practice, their associations, organizations or groups;

12. «Public authority» means:

(a) Government at national, regional and other levels;

(b) Natural or legal persons performing public administrative functions under national law, including specific duties, activities or services in relation to the environment, public health, sanitation, water management or water supply;

(c) Any other natural or legal persons having public responsibilities or functions, or providing public services, under the control of a body or person falling within subparagraphs (a) or (b) above;

(d) The institutions of any regional economic integration organization referred to in article 21 which is a Party. This definition does not include bodies or institutions acting in a judicial or legislative capacity;

13. «Local» refers to all relevant levels of territorial unit below the level of the State;

14. «Convention» means the Convention on the Protection and Use of Transboundary Watercourses and International Lakes, done at Helsinki on 17 March 1992;

15. «Meeting of the Parties to the Convention» means the body established by the Parties to the Convention in accordance with its article 17;

16. «Party» means, unless the text otherwise indicates, a State or a regional economic integration organization referred to in article 21 which has consented to be bound by this Protocol and for which this Protocol is in force;

17. «Meeting of the Parties» means the body established by the Parties in accordance with article 16.

Article 3

SCOPE

The provisions of this Protocol shall apply to:

(a) Surface freshwater;

(b) Groundwater;

(c) Estuaries;

(d) Coastal waters which are used for recreation or for the production of fish by aquaculture or for the production or harvesting of shellfish;

(e) Enclosed waters generally available for bathing;

(f) Water in the course of abstraction, transport, treatment or supply;

(g) Waste water throughout the course of collection, transport, treatment and discharge or reuse.

Article 4

GENERAL PROVISIONS

1. The Parties shall take all appropriate measures to prevent, control and reduce water-related disease within a framework of integrated water-management systems aimed at sustainable use of water resources, ambient water quality which does not endanger human health, and protection of water ecosystems.

2. The Parties shall, in particular, take all appropriate measures for the purpose of ensuring:

(a) Adequate supplies of wholesome drinking water which is free from any micro-organisms, parasites and substances which, owing to their numbers or concentration, constitute a potential danger to human health. This shall include the protection of water resources which are used as sources of drinking water, treatment of water and the establishment, improvement and maintenance of collective systems;

(b) Adequate sanitation of a standard which sufficiently protects human health and the environment. This shall in particular be done through the establishment, improvement and maintenance of collective systems;

(c) Effective protection of water resources used as sources of drinking water, and their related water ecosystems, from pollution from other causes, including agriculture, industry and other discharges and emissions of hazardous substances. This shall aim at the effective reduction and elimination of discharges and emissions of substances judged to be hazardous to human health and water ecosystems;

(d) Sufficient safeguards for human health against water-related disease arising from the use of water for recreational purposes, from the use of water for aquaculture, from the water in which shellfish are produced or from which they are harvested, from the use of waste water for irrigation or from the use of sewage sludge in agriculture or aquaculture;

(e) Effective systems for monitoring situations likely to result in outbreaks or incidents of water-related disease and for responding to such outbreaks and incidents and to the risk of them.

3. Subsequent references in this Protocol to «drinking water» and «sanitation» are to drinking water and sanitation that are required to meet the requirements of paragraph 2 of this article.

4. The Parties shall base all such measures upon an assessment of any proposed measure in respect of all its implications, including the benefits, disadvantages and costs, for:

(a) Human health;

(b) Water resources; and

(c) Sustainable development,

which takes account of the differing new impacts of any proposed measure on the different environmental mediums.

5. The Parties shall take all appropriate action to create legal, administrative and economic frameworks which are stable and enabling and within which the public, private and voluntary sectors can each make its contribution to improving water management for the purpose of preventing, controlling and reducing water-related disease.

6. The Parties shall require public authorities which are considering taking action, or approving the taking by others of action, that may have a significant impact on the environment of any waters within the scope of this Protocol to take due account of any potential impact of that action on public health.

7. Where a Party is a Party to the Convention on Environmental Impact Assessment in a Transboundary Context, compliance by public authorities of that Party with the requirements of that Convention in relation to a proposed action shall satisfy the requirement under paragraph 6 of this article in respect of that action.

8. The provisions of this Protocol shall not affect the rights of Parties to maintain, adopt or implement more stringent measures than those set down in this Protocol.

9. The provisions of this Protocol shall not affect the rights and obligations of any Party to this Protocol deriving from the Convention or any other existing international agreement, except where the requirements under this Protocol are more stringent than the corresponding requirements under the Convention or that other existing international agreement.

Article 5

PRINCIPLES AND APPROACHES

In taking measures to implement this Protocol, the Parties shall be guided in particular by the following principles and approaches:

(a) The precautionary principle, by virtue of which action to prevent, control or reduce water-related disease shall not be postponed on the ground that scientific research has not fully proved a causal link between the factor at which such action is aimed, on the one hand, and the potential contribution of that factor to the prevalence of water-related disease and/or transboundary impacts, on the other hand;

(b) The polluter-pays principle, by virtue of which costs of pollution prevention, control and reduction shall be borne by the polluter;

(c) States have, in accordance with the Charter of the United Nations and the principles of international law, the sovereign right to exploit their own resources pursuant to their own environmental and developmental policies, and the responsibility to ensure that activities within their jurisdiction or control do not cause damage to the environment of other States or of areas beyond the limits of national jurisdiction;

(d) Water resources shall be managed so that the needs of the present generation are met without compromising the ability of future generations to meet their own needs;

(e) Preventive action should be taken to avoid outbreaks and incidents of water-related disease and to protect water resources used as sources of drinking water because such action addresses the harm more efficiently and can be more cost-effective than remedial action;

(f) Action to manage water resources should be taken at the lowest appropriate administrative level;

(g) Water has social, economic and environmental values and should therefore be managed so as to realize the most acceptable and sustainable combination of those values;

(h) Efficient use of water should be promoted through economic instruments and awareness-building;

(i) Access to information and public participation in decision-making concerning water and health are needed, inter alia, in order to enhance the quality and the implementation of the decisions, to build public awareness of issues, to give the public the opportunity to express its concerns and to enable public authorities to take due account of such concerns. Such access and participation should be supplemented by appropriate access to judicial and administrative review of relevant decisions;

(j) Water resources should, as far as possible, be managed in an integrated manner on the basis of catchment areas, with the aims of linking social and economic development to the protection of natural ecosystems and of relating water-resource management to regulatory measures concerning other environmental mediums. Such an integrated approach should apply across the whole of a catchment area, whether transboundary or not, including its associated coastal waters, the whole of a groundwater aquifer or the relevant parts of such a catchment area or groundwater aquifer;

(k) Special consideration should be given to the protection of people who are particularly vulnerable to water-related disease;

(l) Equitable access to water, adequate in terms both of quantity and of quality, should be provided for all members of the population, especially those who suffer a disadvantage or social exclusion;

(m) As a counterpart to their rights and entitlements to water under private law and public law, natural and legal persons and institutions, whether in the public sector or the private sector, should contribute to the protection of the water environment and the conservation of water resources; and

(n) In implementing this Protocol, due account should be given to local problems, needs and knowledge.

Article 6

TARGETS AND TARGET DATES

1. In order to achieve the objective of this Protocol, the Parties shall pursue the aims of:

(a) Access to drinking water for everyone;

(b) Provision of sanitation for everyone within a framework of integrated water-management systems aimed at sustainable use of water resources, ambient water quality which does not endanger human health, and protection of water ecosystems.

2. For these purposes, the Parties shall each establish and publish national and/or local targets for the standards and levels of performance that need to be achieved or maintained for a high level of protection against water-related disease. These targets shall be periodically revised. In doing all this, they shall make appropriate practical and/or other provisions for public participation, within a transparent and fair framework, and shall ensure that due account is taken of the outcome of the public participation.

Except where national or local circumstances make them irrelevant for preventing, controlling and reducing water-related disease, the targets shall cover, inter alia:

(a) The quality of the drinking water supplied, taking into account the Guidelines for drinking-water quality of the World Health Organization;

(b) The reduction of the scale of outbreaks and incidents of waterrelated disease;

(c) The area of territory, or the population sizes or proportions, which should be served by collective systems for the supply of drinking water or where the supply of drinking water by other means should be improved;

(d) The area of territory, or the population sizes or proportions, which should be served by collective systems of sanitation or where sanitation by other means should be improved;

(e) The levels of performance to be achieved by such collective systems and by such other means of water supply and sanitation respectively;

(f) The application of recognized good practice to the management of water supply and sanitation, including the protection of waters used as sources for drinking water;

(g) The occurrence of discharges of:

(i) Untreated waste water; and

(ii) Untreated storm water overflows from waste-water collection systems to waters within the scope of this Protocol;

(h) The quality of discharges of waste water from waste-water treatment installations to waters within the scope of this Protocol;

(i) The disposal or reuse of sewage sludge from collective systems of sanitation or other sanitation installations and the quality of waste water used for irrigation purposes, taking into account the Guidelines for the safe use of waste water and excreta in agriculture and aquaculture of the World Health Organization and the United Nations Environment Programme;

(j) The quality of waters which are used as sources for drinking water, which are generally used for bathing or which are used for aquaculture or for the production or harvesting of shellfish;

(k) The application of recognized good practice to the management of enclosed waters generally available for bathing;

(l) The identification and remediation of particularly contaminated sites which adversely affect waters within the scope of this Protocol or are likely to do so and which thus threaten to give rise to water-related disease;

(m) The effectiveness of systems for the management, development, protection and use of water resources, including the application of recognized good practice to the control of pollution from sources of all kinds;

(n) The frequency of the publication of information on the quality of the drinking water supplied and of other waters relevant to the targets in this paragraph in the intervals between the publication of information under article 7, paragraph 2.

3. Within two years of becoming a Party, each Party shall establish and publish targets referred to in paragraph 2 of this article, and target dates for achieving them.

4. Where a long process of implementation is foreseen for the achievement of a target, intermediate or phased targets shall be set.

5. In order to promote the achievement of the targets referred to in paragraph 2 of this article, the Parties shall each:

(a) Establish national or local arrangements for coordination between their competent authorities;

(b) Develop water-management plans in transboundary, national and/or local contexts, preferably on the basis of catchment areas or groundwater aquifers. In doing so, they shall make appropriate practical and/or other provisions for public participation, within a transparent and fair framework, and shall ensure that due account is taken of the outcome of the public participation. Such plans may be incorporated in other relevant plans, programmes or documents which are being drawn up for other purposes, provided that they enable the public to see clearly the proposals for achieving the targets referred to in this article and the respective target dates;

(c) Establish and maintain a legal and institutional framework for monitoring and enforcing standards for the quality of drinking water;

(d) Establish and maintain arrangements, including, where appropriate, legal and institutional arrangements, for monitoring, promoting the achievement of and, where necessary, enforcing the other standards and levels of performance for which targets referred to in paragraph 2 of this article are set.

Article 7

REVIEW AND ASSESSMENT OF PROGRESS

1. The Parties shall each collect and evaluate data on:

(a) Their progress towards the achievement of the targets referred to in article 6, paragraph 2;

(b) Indicators that are designed to show how far that progress has contributed towards preventing, controlling or reducing water-related disease.

2. The Parties shall each publish periodically the results of this collection and evaluation of data. The frequency of such publication shall be established by the Meeting of the Parties.

3. The Parties shall each ensure that the results of water and effluent sampling carried out for the purpose of this collection of data are available to the public.

4. On the basis of this collection and evaluation of data, each Party shall review periodically the progress made in achieving the targets referred to in article 6, paragraph 2, and publish an assessment of that progress. The frequency of such reviews shall be established by the Meeting of the Parties. Without prejudice to the possibility of more frequent reviews under article 6, paragraph 2, reviews under this paragraph shall include a review of the targets referred to in article 6, paragraph 2, with a view to improving the targets in the light of scientific and technical knowledge.

5. Each Party shall provide to the secretariat referred to in article 17, for circulation to the other Parties, a summary report of the data collected and evaluated and the assessment of the progress achieved. Such reports shall be in accordance with guidelines established by the Meeting of the Parties.

These guidelines shall provide that the Parties can use for this purpose reports covering the relevant information produced for other international forums.

6. The Meeting of the Parties shall evaluate progress in implementing this Protocol on the basis of such summary reports.

Article 8

RESPONSE SYSTEMS

1. The Parties shall each, as appropriate, ensure that:

(a) Comprehensive national and/or local surveillance and early-warning systems are established, improved or maintained which will:

(i) Identify outbreaks or incidents of water-related disease or significant threats of such outbreaks or incidents, including those resulting from water-pollution incidents or extreme weather events;

(ii) Give prompt and clear notification to the relevant public authorities about such outbreaks, incidents or threats;

(iii) In the event of any imminent threat to public health from water-related disease, disseminate to members of the public who may be affected all information that is held by a public authority and that could help the public to prevent or mitigate harm;

(iv) Make recommendations to the relevant public authorities and, where appropriate, to the public about preventive and remedial actions;

(b) Comprehensive national and local contingency plans for responses to such outbreaks, incidents and risks are properly prepared in due time;

(c) The relevant public authorities have the necessary capacity to respond to such outbreaks, incidents or risks in accordance with the relevant contingency plan.

2. Surveillance and early-warning systems, contingency plans and response capacities in relation to water-related disease may be combined with those in relation to other matters.

3. Within three years of becoming a Party, each Party shall have established the surveillance and early-warning systems, contingency plans and response capacities referred to in paragraph 1 of this article.

Article 9

PUBLIC AWARENESS, EDUCATION, TRAINING, RESEARCH AND DEVELOPMENT AND INFORMATION

1. The Parties shall take steps designed to enhance the awareness of all sectors of the public regarding:

(a) The importance of, and the relationship between, water management and public health;

(b) The rights and entitlements to water and corresponding obligations under private and public law of natural and legal persons and institutions, whether in the public sector or the private sector, as well as their moral obligations to contribute to the protection of the water environment and the conservation of water resources.

2. The Parties shall promote:

(a) Understanding of the public-health aspects of their work by those responsible for water management, water supply and sanitation; and

(b) Understanding of the basic principles of water management, water supply and sanitation by those responsible for public health.

3. The Parties shall encourage the education and training of the professional and technical staff who are needed for managing water resources and for operating systems of water supply and sanitation, and encourage the updating and improvement of their knowledge and skills. This education and training shall include relevant aspects of public health.

4. The Parties shall encourage:

(a) Research into, and development of, cost-effective means and techniques for the prevention, control and reduction of water-related disease;

(b) Development of integrated information systems to handle information about long-term trends, current concerns and past problems and successful solutions to them in the field of water and health, and provision of such information to competent authorities.

Article 10

PUBLIC INFORMATION

1. As a complement to the requirements of this Protocol for Parties to publish specific information or documents, each Party shall take steps within the framework of its legislation to make available to the public such information as is held by public authorities and is reasonably needed to inform public discussion of:

(a) The establishment of targets and of target dates for their achievement and the development of water-management plans in accordance with article 6;

(b) The establishment, improvement or maintenance of surveillance and early-warning systems and contingency plans in accordance with article 8;

(c) The promotion of public awareness, education, training, research, development and information in accordance with article 9.

2. Each Party shall ensure that public authorities, in response to a request for other information relevant to the implementation of this Protocol, make such information available within a reasonable time to the public, within the framework of national legislation.

3. The Parties shall ensure that information referred to in article 7, paragraph 4, and paragraph 1 of this article shall be available to the public at all reasonable times for inspection free of charge, and shall provide members of the public with reasonable facilities for obtaining from the Parties, on payment of reasonable charges, copies of such information.

4. Nothing in this Protocol shall require a public authority to publish information or make information available to the public if:

(a) The public authority does not hold the information;

(b) The request for the information is manifestly unreasonable or formulated in too general a manner; or

(c) The information concerns material in the course of completion or concerns internal communications of public authorities where such an exemption is provided for in national law or customary practice, taking into account the public interest served by disclosure.

5. Nothing in this Protocol shall require a public authority to publish information or make information available to the public if disclosure of the information would adversely affect:

(a) The confidentiality of the proceedings of public authorities, where such confidentiality is provided for under national law;

(b) International relations, national defence or public security;

(c) The course of justice, the ability of a person to receive a fair trial or the ability of a public authority to conduct an enquiry of a criminal or disciplinary nature;

(d) The confidentiality of commercial or industrial information, where such confidentiality is protected by law in order to protect a legitimate economic interest. Within this framework, information on emissions and discharges which are relevant for the protection of the environment shall be disclosed;

(e) Intellectual property rights;

(f) The confidentiality of personal data and/or files relating to a natural person where that person has not consented to the disclosure of the information to the public, where such confidentiality is provided for in national law;

(g) The interests of a third party which has supplied the information requested without that party being under, or being capable of being put under, a legal obligation to do so, and where that party does not consent to the release of the material; or

(h) The environment to which the information relates, such as the breeding sites of rare species.

These grounds for not disclosing information shall be interpreted in a restrictive way, taking into account the public interest served by disclosure and taking into account whether the information relates to emissions and discharges into the environment.

Article 11

INTERNATIONAL COOPERATION

The Parties shall cooperate and, as appropriate, assist each other:

(a) In international actions in support of the objectives of this Protocol;

(b) On request, in implementing national and local plans in pursuance of this Protocol.

Article 12

JOINT AND COORDINATED INTERNATIONAL ACTION

In pursuance of article 11, subparagraph (a), the Parties shall promote cooperation in international action relating to:

(a) The development of commonly agreed targets for matters referred to in article 6, paragraph 2;

(b) The development of indicators for the purposes of article 7, paragraph 1 (b), to show how far action on water-related disease has been successful in preventing, controlling and reducing such disease;

(c) The establishment of joint or coordinated systems for surveillance and early-warning systems, contingency plans and response capacities as part of, or to complement, the national systems maintained in accordance with article 8 for the purpose of responding to outbreaks and incidents of waterrelated disease and significant threats of such outbreaks and incidents, especially from water-pollution incidents or extreme weather events;

(d) Mutual assistance in responding to outbreaks and incidents of water-related disease and significant threats of such outbreaks and incidents, especially from water-pollution incidents or extreme weather events;

(e) The development of integrated information systems and databases, exchange of information and sharing of technical and legal knowledge and experience;

(f) The prompt and clear notification by the competent authorities of one Party to the corresponding authorities of other Parties which may be affected of:

(i) Outbreaks and incidents of water-related disease, and

(ii) Significant threats of such outbreaks and incidents which have been identified;

(g) The exchange of information on effective means of disseminating to the public information about water-related disease.

Article 13

COOPERATION IN RELATION TO TRANSBOUNDARY WATERS

1. Where any Parties border the same transboundary waters, as a complement to their other obligations under articles 11 and 12, they shall cooperate and, as appropriate, assist each other to prevent, control and reduce transboundary effects of water-related disease. In particular, they shall:

(a) Exchange information and share knowledge about the transboundary waters and the problems and risks which they present with the other Parties bordering the same waters;

(b) Endeavour to establish with the other Parties bordering the same transboundary waters joint or coordinated water-management plans in accordance with article 6, paragraph 5 (b), and surveillance and early-warning systems and contingency plans in accordance with article 8, paragraph 1, for the purpose of responding to outbreaks and incidents of water-related disease and significant threats of such outbreaks and incidents, especially from waterpollution incidents or extreme weather events;

(c) On the basis of equality and reciprocity, adapt their agreements and other arrangements regarding their transboundary waters in order to eliminate any contradictions with the basic principles of this Protocol and to define their mutual relations and conduct regarding the aims of this Protocol;

(d) Consult each other, at the request of any one of them, on the significance of any adverse effect on human health which may constitute a water-related disease.

2. Where the Parties concerned are Parties to the Convention, the cooperation and assistance in respect of any transboundary effects of waterrelated disease which are transboundary impacts shall take place in accordance with the provisions of the Convention.

Article 14

INTERNATIONAL SUPPORT FOR NATIONAL ACTION

When cooperating and assisting each other in the implementation of national and local plans in pursuance of article 11, subparagraph (b), the Parties shall, in particular, consider how they can best help to promote:

(a) Preparation of water-management plans in transboundary, national and/or local contexts and of schemes for improving water supply and sanitation;

(b) Improved formulation of projects, especially infrastructure projects, in pursuance of such plans and schemes, in order to facilitate access to sources of finance;

(c) Effective execution of such projects;

(d) Establishment of systems for surveillance and early-warning systems, contingency plans and response capacities in relation to waterrelated disease;

(e) Preparation of legislation needed to support the implementation of this Protocol;

(f) Education and training of key professional and technical staff;

(g) Research into, and development of, cost-effective means and techniques for preventing, controlling and reducing water-related disease;

(h) Operation of effective networks to monitor and assess the provision and quality of water-related services, and development of integrated information systems and databases;

(i) Achievement of quality assurance for monitoring activities, including inter-laboratory comparability.

Article 15

REVIEW OF COMPLIANCE

The Parties shall review the compliance of the Parties with the provisions of this Protocol on the basis of the reviews and assessments referred to in article 7. Multilateral arrangements of a non-confrontational, non-judicial and consultative nature for reviewing compliance shall be established by the Parties at their first meeting. These arrangements shall allow for appropriate public involvement.

Article 16

MEETING OF THE PARTIES

1. The first meeting of the Parties shall be convened no later than eighteen months after the date of the entry into force of this Protocol.

Thereafter, ordinary meetings shall be held at regular intervals to be determined by the Parties, but at least every three years, except in so far as other arrangements are necessary to achieve the aims of paragraph 2 of this article. The Parties shall hold an extraordinary meeting if they so decide in the course of an ordinary meeting or at the written request of any Party, provided that, within six months of it being communicated to all Parties, the said request is supported by at least one third of the Parties.

2. Where possible, ordinary meetings of the Parties shall be held in conjunction with the meetings of the Parties to the Convention.

3. At their meetings, the Parties shall keep under continuous review the implementation of this Protocol, and, with this purpose in mind, shall:

(a) Review the policies for and methodological approaches to the prevention, control and reduction of water-related disease, promote their convergence, and strengthen transboundary and international cooperation in accordance with articles 11, 12, 13 and 14;

(b) Evaluate progress in implementing this Protocol on the basis of information provided by the Parties in accordance with guidelines established by the Meeting of the Parties. Such guidelines shall avoid duplication of effort in reporting requirements;

(c) Be kept informed on progress made in the implementation of the Convention;

(d) Exchange information with the Meeting of the Parties to the Convention, and consider the possibilities for joint action with it;

(e) Seek, where appropriate, the services of relevant bodies of the Economic Commission for Europe and of the Regional Committee for Europe of the World Health Organization;

(f) Establish the modalities for the participation of other competent international governmental and non-governmental bodies in all meetings and other activities pertinent to the achievement of the purposes of this Protocol;

(g) Consider the need for further provisions on access to information, public participation in decision-making and public access to judicial and administrative review of decisions within the scope of this Protocol, in the light of experience gained on these matters in other international forums;

(h) Establish a programme of work, including projects to be carried out jointly under this Protocol and the Convention, and set up any bodies needed to implement this programme of work;

(i) Consider and adopt guidelines and recommendations which promote the implementation of the provisions of this Protocol;

(j) At the first meeting, consider and by consensus adopt rules of procedure for their meetings. These rules of procedure shall contain provision to promote harmonious cooperation with the Meeting of the Parties to the Convention;

(k) Consider and adopt proposals for amendments to this Protocol;

(l) Consider and undertake any additional action that may be required for the achievement of the purposes of this Protocol.

Article 17

SECRETARIAT

1. The Executive Secretary of the Economic Commission for Europe and the Regional Director of the Regional Office for Europe of the World Health Organization shall carry out the following secretariat functions for this Protocol:

(a) The convening and preparing of meetings of the Parties;

(b) The transmission to the Parties of reports and other information received in accordance with the provisions of this Protocol;

(c) The performance of such other functions as may be determined by the Meeting of the Parties on the basis of available resources.

2. The Executive Secretary of the Economic Commission for Europe and the Regional Director of the Regional Office for Europe of the World Health Organization shall:

(a) Set out details of their work-sharing arrangements in a Memorandum of Understanding, and inform the Meeting of the Parties accordingly;

(b) Report to the Parties on the elements of, and the modalities for carrying out, the programme of work referred to in article 16, paragraph 3.

Article 18

AMENDMENTS TO THE PROTOCOL

1. Any Party may propose amendments to this Protocol.

2. Proposals for amendments to this Protocol shall be considered at a meeting of the Parties.

3. The text of any proposed amendment to this Protocol shall be submitted in writing to the secretariat, which shall communicate it to all Parties at least ninety days before the meeting at which it is proposed for adoption.

4. An amendment to this Protocol shall be adopted by consensus of the representatives of the Parties present at the meeting. The adopted amendment shall be communicated by the secretariat to the Depositary, who shall circulate it to all Parties for their acceptance. The amendment shall enter into force for the Parties which have accepted it on the ninetieth day after the date on which two thirds of those Parties have deposited with the Depositary their instruments of acceptance of the amendment. The amendment shall enter into force for any other Party on the ninetieth day after the date on which that Party deposits its instrument of acceptance of the amendment.

Article 19

RIGHT TO VOTE

1. Except as provided for in paragraph 2 of this article, each Party shall have one vote.

2. Regional economic integration organizations, in matters within their competence, shall exercise their right to vote with a number of votes equal to the number of their member States which are Parties. Such organizations shall not exercise their right to vote if their member States exercise theirs, and vice versa.

Article 20

SETTLEMENT OF DISPUTES

1. If a dispute arises between two or more Parties about the interpretation or application of this Protocol, they shall seek a solution by negotiation or by any other means of dispute settlement acceptable to the parties to the dispute.

2. When signing, ratifying, accepting, approving or acceding to this Protocol, or at any time thereafter, a Party may declare in writing to the Depositary that for a dispute not resolved in accordance with paragraph 1 of this article, it accepts one of the following means of dispute settlement as compulsory in relation to any Party accepting the same obligation:

(a) Where the Parties are Parties to the Convention, and have accepted as compulsory in relation to each other one or both of the means of dispute settlement provided in the Convention, the settlement of the dispute in accordance with the provisions of the Convention for the settlement of disputes arising in connection with the Convention;

(b) In any other case, the submission of the dispute to the International Court of Justice, unless the Parties agree to arbitration or some other form of dispute resolution.

Article 21

SIGNATURE

This Protocol shall be open for signature in London on 17 and 18 June 1999 on the occasion of the Third Ministerial Conference on Environment and Health, and thereafter at United Nations Headquarters in New York until 18 June 2000, by States members of the Economic Commission for Europe, by States members of the Regional Committee for Europe of the World Health Organization, by States having consultative status with the Economic Commission for Europe pursuant to paragraph 8 of Economic and Social Council resolution 36 (IV) of 28 March 1947, and by regional economic integration organizations constituted by sovereign States members of the Economic Commission for Europe or members of the Regional Committee for Europe of the World Health Organization to which their member States have transferred competence over matters governed by this Protocol, including the competence to enter into treaties in respect of these matters.

Article 22

RATIFICATION, ACCEPTANCE, APPROVAL AND ACCESSION

1. This Protocol shall be subject to ratification, acceptance or approval by signatory States and regional economic integration organizations.

2. This Protocol shall be open for accession by the States and organizations referred to in article 21.

3. Any organization referred to in article 21 which becomes a Party without any of its member States being a Party shall be bound by all the obligations under this Protocol. In the case of such organizations, one or more of whose member States is a Party, the organization and its member States shall decide on their respective responsibilities for the performance of their obligations under this Protocol. In such cases, the organization and the member States shall not be entitled to exercise rights under this Protocol concurrently.

4. In their instruments of ratification, acceptance, approval or accession, the regional economic integration organizations referred to in article 21 shall declare the extent of their competence with respect to the matters governed by this Protocol. These organizations shall also inform the Depositary of any substantial modification to the extent of their competence.

5. The instruments of ratification, acceptance, approval or accession shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

Article 23

ENTRY INTO FORCE

1. This Protocol shall enter into force on the ninetieth day after the date of deposit of the sixteenth instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

2. For the purposes of paragraph 1 of this article, any instrument deposited by a regional economic integration organization shall not be counted as additional to those deposited by States members of such an organization.

3. For each State or organization referred to in article 21 which ratifies, accepts or approves this Protocol or accedes thereto after the deposit of the sixteenth instrument of ratification, acceptance, approval or accession, the Protocol shall enter into force on the ninetieth day after the date of deposit by such State or organization of its instrument of ratification, acceptance, approval or accession.

Article 24

WITHDRAWAL

At any time after three years from the date on which this Protocol has come into force with respect to a Party, that Party may withdraw from the Protocol by giving written notification to the Depositary. Any such withdrawal shall take effect on the ninetieth day after the date of its receipt by the Depositary.

Article 25

DEPOSITARY

The Secretary-General of the United Nations shall act as the Depositary of this Protocol.

Article 26

AUTHENTIC TEXTS

The original of this Protocol, of which the English, French, German and Russian texts are equally authentic, shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

IN WITNESS WHEREOF the undersigned, being duly authorized thereto, have signed this Protocol.

DONE in London, this seventeenth day of June one thousand nine hundred and ninety-nine.

 

Članak 3.

Za provedbu ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, uz suradnju Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.

Članak 4.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona Protokol iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi za Republiku Hrvatsku te će se podaci objaviti naknadno, sukladno odredbi članka 30. stavka 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-05/06-01/02

Zagreb, 24. ožujka 2006.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik

Hrvatskoga sabora

Vladimir Šeks, v. r.