68
Na
temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
Proglašavam
Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih
izričaja, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 12. svibnja 2006. godine.
Klasa:
011-01/06-01/08
Urbroj:
71-05-03/1-06-2
Zagreb,
17. svibnja 2006.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
Članak 1.
Potvrđuje
se Konvencija o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja,
sastavljena u Parizu 20. listopada 2005. u izvorniku na arapskom, kineskom,
engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku.
Članak 2.
Tekst
Konvencije iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na engleskom i u prijevodu na
hrvatski jezik glasi:
KONVENCIJA O ZAŠTITI I PROMICANJU RAZNOLIKOSTI KULTURNIH
IZRIČAJA
Opća
konferencija Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu,
koja se sastala u Parizu od 3. do 21. listopada 2005. na svom 33. zasjedanju,
Potvrđujući
da je kulturna raznolikost određujuća značajka čovječanstva,
Svjesna
da kulturna raznolikost tvori zajedničku baštinu čovječanstva te da je treba
njegovati i čuvati na dobrobit svih,
Uviđajući
da kulturna raznolikost stvara bogat i raznovrstan svijet, povećava mogućnost
izbora i obogaćuje ljudske potencijale i vrijednosti, zbog čega je pokretač
održivog razvoja zajednica, naroda i država,
Podsjećajući
da je kulturna raznolikost, razvijajući se u okvirima demokracije,
snošljivosti, socijalne pravde i uzajamnog poštovanja među narodima i
kulturama, neophodna za mir i sigurnost na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj
razini,
Veličajući
značenje kulturne raznolikosti za puno ostvarenje ljudskih prava i temeljnih
sloboda proglašenih u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim
općepriznatim instrumentima,
Naglašavajući
potrebu uključivanja kulture kao strategijskog čimbenika u nacionalne i međunarodne
razvojne politike, kao i u međunarodnu suradnju na području razvoja, uzimajući
u obzir i Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda (2000.) s njezinim posebnim
naglaskom na iskorjenjivanje siromaštva,
Uzimajući
u obzir da kultura u vremenu i prostoru poprima različite oblike i da je ova
raznolikost utjelovljena u jedinstvenosti i mnogostrukosti identiteta i
kulturnih izričaja naroda i društava koja čine čovječanstvo,
Priznavajući
značaj tradicionalnog znanja kao izvora nematerijalnog i materijalnog bogatstva
i osobito sustava znanja autohtonih naroda i njegovoga pozitivnog prinosa
održivom razvoju kao i potrebe za njegovom odgovarajućom zaštitom i
promicanjem,
Priznavajući
potrebu za poduzimanjem mjera za zaštitu raznolikosti kulturnih izričaja,
uključujući zaštitu njihovog sadržaja, osobito u situacijama u kojima kulturnim
izričajima prijeti mogućnost nestajanja ili ozbiljnog narušavanja,
Naglašavajući
značaj kulture za socijalnu koheziju općenito te posebno njezine potencijale za
unapređenje položaja i uloge žena u društvu,
Uviđajući
da se kulturna raznolikost osnažuje slobodnim protokom ideja te da se promiče
stalnim razmjenama i međusobnom interakcijom kultura,
Ponovno
potvrđujući da sloboda mišljenja, izražavanja i obavješćivanja kao i
raznolikost medija omogućuju unapređenje kulturnih izričaja unutar društava,
Priznavajući
da je raznolikost kulturnih izričaja, uključujući tradicionalne kulturne
izričaje, važan čimbenik koji omogućuje pojedincima i narodima da izraze i
podijele s drugima svoje ideje i vrijednosti,
Podsjećajući
kako je jezična raznolikost temeljno počelo kulturne raznolikosti i ponovno
potvrđujući temeljnu ulogu koju obrazovanje ima u zaštiti i promicanju
kulturnih izričaja,
Uzimajući
u obzir značaj vitalnosti kultura, uključujući pripadnike manjina i autohtonih
naroda, kako se to očituje u njihovoj slobodi stvaranja, širenja i
distribuiranja tradicionalnih kulturnih izričaja te njihovoga pristupa istima
kako bi im koristili u vlastitom razvoju,
Naglašavajući
iznimno važnu ulogu međusobnoga kulturnog djelovanja i stvaralaštva koji
njeguju i obnavljaju kulturne izričaje i unapređuju ulogu onih koji sudjeluju u
razvoju kulture za opći napredak društva,
Priznavajući
važnost prava intelektualnog vlasništva za opstanak onih uključenih u kulturno
stvaralaštvo,
Uvjerena
kako kulturne aktivnosti, proizvodi i usluge imaju i gospodarske i kulturne
značajke s obzirom da prenose identitete, vrijednosti i značenja te se stoga s
njima ne smije postupati kao da posjeduju isključivo komercijalnu vrijednost,
Primjećujući
kako premda procesi globalizacije, olakšani brzim razvojem informacijskih i
komunikacijskih tehnologija, nude dosad nezabilježene uvjete za snažniju
interakciju između kultura, također predstavljaju i izazov za kulturnu
raznolikost, prije svega s obzirom na rizike od stvaranja neravnoteže između
bogatih i siromašnih država,
Uviđajući
specifičnu zadaću UNESCO-a u osiguravanju poštivanja raznolikosti kultura te
preporučivanju onih međunarodnih sporazuma koji mogu biti potrebni kako bi se
promicao slobodni protok ideja putem riječi i slike,
Pozivajući
se na odredbe međunarodnih instrumenata koje je usvojio UNESCO koji se odnose
na kulturnu raznolikost i ostvarivanje kulturnih prava, a posebno Opće
deklaracije o kulturnoj raznolikosti iz 2001. godine,
Usvaja
ovu Konvenciju 20. listopada 2005. godine.
I.
CILJEVI I VODEĆA NAČELA
Članak
1.
CILJEVI
Ciljevi
su ove Konvencije:
a)
zaštita i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja,
b)
stvaranje uvjeta za unapređivanje kultura i njihovo slobodno međusobno
djelovanje na uzajamno koristan način,
c)
poticanje dijaloga između kultura u cilju osiguravanja širih i uravnoteženih
kulturnih razmjena u svijetu u korist međukulturalnog poštivanja i kulture
mira,
d)
njegovanje interkulturalnosti radi razvijanja međusobnoga kulturnog djelovanja
u duhu izgradnje mostova među narodima,
e)
promicanje poštivanja raznolikosti kulturnih izričaja i podizanja svijesti o
njezinoj vrijednosti na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini,
f)
potvrđivanje važnosti povezanosti kulture i razvoja za sve države, osobito
države u razvoju, te podupiranje aktivnosti koje se poduzimaju na nacionalnoj i
međunarodnoj razini za priznavanje stvarne vrijednosti ove povezanosti,
g)
priznavanje specifične prirode kulturnih aktivnosti, proizvoda i usluga kao
nositelja identiteta, vrijednosti i značenja,
h)
potvrđivanje suverenog prava država da zadrže, usvajaju i provode politike i
mjere koje smatraju prikladnima za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih
izričaja na svom teritoriju,
i)
jačanje međunarodne suradnje i solidarnosti u duhu partnerstva, osobito u cilju
povećavanja sposobnosti zemalja u razvoju da zaštite i promiču raznolikost
kulturnih izričaja.
Članak
2.
VODEĆA
NAČELA
1.
Načelo poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda
Kulturna
se raznolikost može štititi i promicati samo ako su zajamčena ljudska prava i
temeljne slobode, poput slobode izražavanja, obavješćivanja i komunikacije, kao
i sposobnosti pojedinaca da biraju kulturne izričaje. Nitko se ne može pozivati
na odredbe ove Konvencije kako bi kršio ili ograničavao ljudska prava i
temeljne slobode sadržane u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima ili zajamčene
međunarodnim pravom.
2.
Načelo suvereniteta
Države
imaju suvereno pravo, sukladno Povelji Ujedinjenih naroda i načelima
međunarodnog prava, usvajati mjere i politike za zaštitu i promicanje
raznolikosti kulturnih izričaja unutar svojih teritorija.
3.
Načelo jednakog dostojanstva i poštivanja svih kultura
Zaštita
i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja pretpostavlja priznavanje
jednakopravnog dostojanstva i poštivanja svih kultura, uključujući kulture
pripadnika manjina i autohtonih naroda.
4.
Načelo međunarodne solidarnosti i suradnje
Međunarodna
suradnja i solidarnost trebaju biti usmjerene na omogućavanje državama, osobito
državama u razvoju, stvaranje i jačanje njihovih sredstava kulturnih izričaja,
uključujući njihove kulturne industrije, bilo nove ili već utemeljene na
lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.
5.
Načelo komplementarnosti gospodarskih i kulturnih aspekata razvoja
S
obzirom da je kultura jedan od pokretača razvoja, a kulturni aspekti razvoja
podjednako važni kao i gospodarski, pojedinci i narodi imaju temeljno pravo u
njima sudjelovati i uživati.
6.
Načelo održivog razvoja
Kulturna
je raznolikost bogata ostavština za pojedince i društva. Zaštita, promicanje i
održavanje kulturne raznolikosti temeljni su preduvjeti održivog razvoja u
korist sadašnjih i budućih naraštaja.
7.
Načelo ravnopravnog pristupa
Ravnopravni
pristup bogatom i raznolikom području kulturnih izričaja iz svih dijelova
svijeta te pristup kultura sredstvima izričaja i širenja predstavljaju značajne
čimbenike unapređenja kulturne raznolikosti i poticanja uzajamnog
razumijevanja.
8.
Načelo otvorenosti i ravnoteže
Pri
usvajanju mjera za podupiranje raznolikosti kulturnih izričaja, države trebaju
nastojati na odgovarajući način promicati otvorenost prema drugim kulturama
svijeta i osigurati da te mjere budu usmjerene prema ciljevima postavljenima u
ovoj Konvenciji.
II.
DJELOKRUG PRIMJENE
Članak
3.
DJELOKRUG
PRIMJENE
Ova
će se Konvencija primjenjivati na politike i mjere koje usvajaju stranke, a
odnose se na zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja.
III.
DEFINICIJE
Članak
4.
DEFINICIJE
U
smislu ove Konvencije:
1.
Kulturna raznolikost
»Kulturna
raznolikost« odnosi se na raznovrsne načine na koje kulture skupina i društava
pronalaze svoj izričaj. Ovi se izričaji prenose unutar i između skupina i
društava.
Kulturna
se raznolikost očituje ne samo kroz različite načine na koje se kulturna
baština čovječanstva izražava, širi i prenosi preko raznolikih kulturnih
izričaja, nego i kroz različite načine umjetničkog stvaralaštva, proizvodnje,
prenošenja, distribucije i uživanja bez obzira na korištena sredstva i
tehnologije.
2.
Kulturni sadržaj
»Kulturni
sadržaj« odnosi se na simboličko značenje, umjetničku dimenziju i kulturne
vrijednosti koje potječu od ili izražavaju kulturne identitete.
3.
Kulturni izričaji
»Kulturni
izričaji« su oni izričaji koji proistječu iz stvaralaštva pojedinaca, skupina i
društava i koji imaju kulturni sadržaj.
4.
Kulturne aktivnosti, proizvodi i usluge
»Kulturne
aktivnosti, proizvodi i usluge« odnose se na one aktivnosti, proizvode i usluge
koje u vremenu u kojem se smatraju specifičnim svojstvom, korištenjem ili svrhom
utjelovljuju ili prenose kulturne izričaje bez obzira na komercijalnu
vrijednost koju mogu imati. Kulturne aktivnosti mogu biti same sebi cilj ili
mogu pridonositi proizvodnji kulturnih proizvoda i usluga.
5.
Kulturne industrije
»Kulturne
industrije« podrazumijevaju industrije koje proizvode i distribuiraju kulturne
proizvode ili usluge sukladno definiciji u gornjem stavku 4.
6.
Kulturne politike i mjere
»Kulturne
politike i mjere« podrazumijevaju one politike i mjere koje se odnose na
kulturu, bilo na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj ili međunarodnoj razini a
koje su usmjerene izravno na kulturu kao takvu ili koje su formulirane tako da
izravno utječu na kulturne izričaje pojedinaca, skupina ili društava,
uključujuči i na stvaranje, proizvodnju, širenje ili distribuciju te pristup
kulturnim aktivnostima, proizvodima i uslugama.
7.
Zaštita
»Zaštita«
znači usvajanje mjera koje imaju za cilj očuvanje, zaštitu i unapređenje
raznolikosti kulturnih izričaja.
»Štititi«
znači usvajati takve mjere.
8.
Interkulturalnost
»Interkulturalnost«
se odnosi na postojanje i ravnopravno međusobno djelovanje različitih kultura
te mogućnost stvaranja zajedničkih kulturnih izričaja putem dijaloga i
uzajamnog poštivanja.
IV.
PRAVA I OBVEZE STRANAKA
Članak
5.
OPĆE
PRAVILO VEZANO UZ PRAVA I OBVEZE
1.
Stranke, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda, načelima međunarodnog prava i
općepriznatim instrumentima za zaštitu ljudskih prava, ponovno potvrđuju svoje
suvereno pravo na formuliranje i provođenje kulturnih politika i usvajanje
mjera za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja te jačanje
međunarodne suradnje radi ostvarenja ciljeva ove Konvencije.
2.
Kada stranka provodi politike i poduzima mjere za zaštitu i promicanje
raznolikosti kulturnih izričaja na svom teritoriju, njezine politike i mjere
moraju biti u skladu s odredbama ove Konvencije.
Članak
6.
PRAVA
STRANAKA NA NACIONALNOJ RAZINI
1.
U okviru svojih kulturnih politika i mjera definiranih člankom 4. stavkom 6. te
uzimajući u obzir vlastite posebne okolnosti i potrebe, svaka stranka može
usvajati mjere koje imaju za cilj zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih
izričaja na njezinom teritoriju.
2.
Te mjere mogu obuhvatiti sljedeće:
a)
regulacijske mjere usmjerene na zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja,
b)
mjere koje, na odgovarajući način, stvaraju prostor za domaće kulturne
aktivnosti, proizvode i usluge između svih onih koje su raspoložive unutar
nacionalnog teritorija za stvaranje, proizvodnju, širenje, distribuciju i
uživanje takvih domaćih kulturnih aktivnosti, proizvoda i usluga, uključujući
odredbe koje se odnose na korištenje jezika za takve aktivnosti, proizvode i
usluge,
c)
mjere koje imaju za cilj pružiti domaćim neovisnim kulturnim industrijama i
aktivnostima u neformalnom sektoru učinkovit pristup sredstvima proizvodnje,
širenja i distribucije kulturnih aktivnosti, proizvoda i usluga,
d)
mjere koje imaju za cilj osigurati javno financiranje,
e)
mjere koje imaju za cilj poticanje neprofitnih organizacija, kao i javnih i
privatnih institucija i umjetnika te drugih kulturnih djelatnika na razvijanje
i promicanje slobodne razmjene i kretanja ideja, kulturnih izričaja i kulturnih
aktivnosti, proizvoda i usluga te poticanje stvaralačkog i poduzetničkog duha u
njihovim aktivnostima,
f)
mjere koje imaju za cilj osnivanje i podupiranje javnih institucija, prema
potrebi,
g)
mjere koje imaju za cilj skrb i potporu umjetnicima i ostalima uključenima u
stvaranje kulturnih izričaja,
h)
mjere koje imaju za cilj unapređenje raznolikosti medija, uključujući putem
javne radiodifuzije.
Članak
7.
MJERE
ZA PROMICANJE KULTURNIH IZRIČAJA
1.
Stranke će nastojati na svom teritoriju stvoriti ozračje koje potiče pojedince
i socijalne skupine:
a)
na stvaranje, proizvodnju, širenje, distribuiranje te pristup vlastitim
kulturnim izričajima, posvećujući dužnu pažnju posebnim okolnostima i potrebama
žena kao i različitih socijalnih skupina, uključujući pripadnike manjina i
autohtonih naroda,
b)
na osiguranje pristupa raznolikim kulturnim izričajima s vlastitog teritorija,
kao i iz drugih država svijeta.
2.
Stranke će također nastojati prepoznati važnost postignuća umjetnika i drugih
osoba uključenih u stvaralački proces, kulturnih zajednica i organizacija koje
podupiru njihovo djelovanje te njihove središnje uloge u njegovanju
raznolikosti kulturnih izričaja.
Članak
8.
MJERE
ZA ZAŠTITU KULTURNIH IZRIČAJA
1.
Ne dovodeći u pitanje odredbe članaka 5. i 6., stranka može utvrditi postojanje
posebnih situacija u kojima su kulturni izričaji na njezinom teritoriju
izloženi riziku nestajanja, ozbiljno ugroženi ili iz drugih razloga zahtijevaju
hitnu zaštitu.
2.
Stranke mogu poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi zaštitile i očuvale
kulturne izričaje u situacijama navedenima u stavku 1. na način koji je u
skladu s odredbama ove Konvencije.
3.
Stranke će izvješćivati Međuvladin odbor naveden u članku 23. o svim poduzetim
mjerama za rješavanje neodgodivih situacija pri čemu Međuvladin odbor može dati
odgovarajuće preporuke.
Članak
9.
PODJELA
INFORMACIJA I TRANSPARENTNOST
Stranke
će:
a)
u svojim izvješćima UNESCO-u svake četiri godine pružiti odgovarajuće
informacije o poduzetim mjerama za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih
izričaja unutar svog teritorija i na međunarodnoj razini,
b)
utvrditi kontaktnu točku koja će biti odgovorna za razmjenu informacija vezanih
za ovu Konvenciju,
c)
dijeliti i razmjenjivati informacije koje se odnose na zaštitu i promicanje
raznolikosti kulturnih izričaja.
Članak
10.
OBRAZOVANJE
I PODIZANJE JAVNE SVIJESTI
Stranke
će:
a)
poticati i unapređivati razumijevanje značenja zaštite i promicanja
raznolikosti kulturnih izričaja, između ostaloga i putem programa obrazovanja i
podizanja svijesti usmjerenih na širu javnost,
b)
surađivati s drugim strankama i međunarodnim i regionalnim organizacijama u
ostvarivanju ciljeva ovoga članka,
c)
uložiti napore kako bi se poticalo stvaralaštvo i jačali proizvodni kapaciteti
uvođenjem programa obrazovanja, osposobljavanja i razmjene na području
kulturnih industrija. Ove se mjere trebaju provoditi na način koji nema negativnih
posljedica na tradicionalne oblike proizvodnje.
Članak
11.
SUDJELOVANJE
CIVILNOG DRUŠTVA
Stranke
priznaju temeljnu ulogu civilnog društva u zaštiti i promicanju raznolikosti
kulturnih izričaja. Stranke će poticati aktivno sudjelovanje civilnog društva u
njihovim naporima na realizaciji ciljeva ove Konvencije.
Članak
12.
POTICANJE
MEĐUNARODNE SURADNJE
Stranke
će nastojati ojačati svoju bilateralnu, regionalnu i međunarodnu suradnju radi
stvaranja uvjeta koji potiču promicanje raznolikosti kulturnih izričaja,
osobito uzimajući u obzir situacije spomenute u člancima 8. i 17., prije svega
s ciljem:
a)
olakšavanja dijaloga o kulturnim politikama između stranaka,
b)
unapređenja strategijskih i upravnih kapaciteta kulturnih institucija u javnom
sektoru putem stručnih i međunarodnih kulturnih razmjena i razmjena primjera
najbolje prakse,
c)
jačanja partnerstva sa i između civilnog društva, nevladinih organizacija i
privatnog sektora u njegovanju i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja,
d)
promicanja korištenja novih tehnologija, poticanja partnerstva u cilju
unapređenja razmjene informacija i kulturnog razumijevanja te njegovanja
raznolikosti kulturnih izričaja,
e)
poticanja zaključivanja koprodukcijskih i kodistribucijskih sporazuma.
Članak
13.
UKLJUČIVANJE
KULTURE U ODRŽIVI RAZVOJ
Stranke
će nastojati uključiti kulturu u svoje razvojne politike na svim razinama radi
stvaranja uvjeta koji potiču održivi razvoj i u tom okviru unapređuju aspekte
vezane uz zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja.
Članak
14.
SURADNJA
ZA RAZVOJ
Stranke
će nastojati podupirati suradnju za održivi razvoj i smanjenje siromaštva,
osobito u vezi sa specifičnim potrebama država u razvoju u cilju poticanja
stvaranja dinamičnog kulturnog sektora, između ostaloga, i sljedećim
sredstvima:
a)
jačanjem kulturnih industrija u zemljama u razvoju putem:
(i)
stvaranja i jačanja kapaciteta produkcije i distribucije kulturnih dobara u
državama u razvoju,
(ii)
olakšavanja šireg pristupa njihovim kulturnim aktivnostima, proizvodima i
uslugama globalnom tržištu i međunarodnim distribucijskim mrežama,
(iii)
omogućavanja razvitka održivih lokalnih i regionalnih tržišta,
(iv)
usvajanja, gdje je to moguće, odgovarajućih mjera u razvijenim zemljama u cilju
olakšavanja pristupa na svoj teritorij kulturnim aktivnostima, proizvodima i
uslugama država u razvoju,
(v)
pružanja potpore stvaralačkom radu i olakšavanja, što je moguće veće,
mobilnosti umjetnika iz država u razvoju,
(vi)
poticanja odgovarajuće suradnje između razvijenih i država u razvoju, između
ostaloga, i na područjima glazbe i filma;
b)
izgradnjom kapaciteta, razmjenom informacija, iskustva i stručnih mišljenja te
osposobljavanjem ljudskih resursa u zemljama u razvoju, u javnom i privatnom
sektoru vezano uz, između ostaloga, strategijske i upravne sposobnosti, izradu
i provođenje politike, promicanje i distribuciju kulturnih izričaja, razvoj
malih, srednjih i mikropoduzeća, korištenjem tehnologije te razvojem i
transferom vještina,
c)
transferom tehnologije putem uvođenja odgovarajućih poticajnih mjera za
transfer tehnologije i znanja, osobito u područjima kulturnih industrija i u
poduzetništvu,
d)
financijskom potporom putem:
(i)
osnivanja Međunarodnog fonda za kulturnu raznolikost sukladno članku 18.,
(ii)
pružanja, po potrebi, službene razvojne pomoći uključujući tehničku pomoć u
cilju poticanja i podupiranja stvaralaštva,
(iii)
drugih oblika financijske pomoći poput kredita s niskom kamatom, bespovratnih
kredita i drugih mehanizama financiranja.
Članak
15.
DOGOVORI
O SURADNJI
Stranke
će poticati razvitak partnerstava između i unutar javnog i privatnog sektora i
neprofitnih organizacija radi suradnje s državama u razvoju i unapređenja
njihovih kapaciteta za zaštitu i poticanje raznolikosti kulturnih izričaja. Na
temelju praktičnih potreba država u razvoju, ova će inovativna partnerstva
naglasak stavljati na daljnji razvoj infrastrukture, ljudskih resursa i
politika te razmjenu kulturnih djelatnosti, proizvoda i usluga.
Članak
16.
PREFERENCIJALNI
TRETMAN DRŽAVA U RAZVOJU
Razvijene
će zemlje olakšati kulturne razmjene s državama u razvoju, pružajući, putem
odgovarajućih institucionalnih i pravnih okvira, preferencijalni tretman
umjetnicima i drugim kulturnim djelatnicima te kulturnim proizvodima i uslugama
iz država u razvoju.
Članak
17.
MEĐUNARODNA
SURADNJA U SITUACIJAMA OZBILJNE UGROŽENOSTI KULTURNIH IZRIČAJA
Stranke
će surađivati pri uzajamnom pružanju pomoći, a osobito u pružanju pomoći
zemljama u razvoju u situacijama spomenutima u članku 8.
Članak
18.
MEĐUNARODNI
FOND ZA KULTURNU RAZNOLIKOST
1.
Ovime se utemeljuje Fond za kulturnu raznolikost, u daljnjem tekstu »Fond«.
2.
Fond se sastoji od financijskih sredstava povjerenih na upravljanje, a koja se
utvrđuju u skladu s financijskim propisima UNESCO-a.
3.
Sredstva Fonda sastoje se od:
(a)
doprinosa koje uplaćuju Stranke,
(b)
financijskih sredstava koje je u ovu svrhu izdvojila Opća skupština UNESCO-a,
(c)
doprinosa, darova ili oporučnih zapisa koji mogu biti od drugih država;
organizacija i programa iz sustava Ujedinjenih naroda, drugih regionalnih ili
međunarodnih organizacija, te javnih ili privatnih tijela ili pojedinaca,
(d)
dospjelih kamata na sredstva Fonda,
(e)
financijskih sredstava prikupljenih putem sabirnih akcija ili primitaka od
manifestacija organiziranih za prikupljanje sredstava u korist Fonda,
(f)
svih ostalih sredstava odobrenih propisima Fonda.
4.
O korištenju sredstava Fonda odlučuje Međuvladin odbor na temelju smjernica
koje je utvrdila Konferencija stranaka spomenuta u članku 22.
5.
Međuvladin odbor može primati doprinose i druge oblike pomoći za opće i posebne
svrhe vezane uz pojedine projekte pod uvjetom da je Odbor odobrio te projekte.
6.
U odnosu na doprinose koji se uplaćuju u Fond ne mogu se postaviti nikakvi politički,
gospodarski ili drugi uvjeti koji nisu u skladu s ciljevima Konvencije.
7.
Stranke će nastojati osigurati dobrovoljne doprinose na redovitoj osnovi u
cilju provođenja ove Konvencije.
Članak
19.
RAZMJENA,
ANALIZA I ŠIRENJE INFORMACIJA
1.
Stranke su suglasne razmjenjivati informacije i iskustva vezana uz prikupljanje
podataka i statistiku o raznolikosti kulturnih izričaja te o primjerima
najbolje prakse za njihovu zaštitu i promicanje.
2.
UNESCO će, korištenjem postojećih instrumenata u okviru svog Tajništva,
olakšati prikupljanje, analizu i širenje svih relevantnih informacija,
statistika i primjera najbolje prakse.
3.
UNESCO će također uspostaviti i ažurirati banku podataka o različitim sektorima
te vladinim, privatnim i neprofitnim organizacijama koje se bave područjem
kulturnih izričaja.
4.
U cilju olakšavanja prikupljanja podataka UNESCO će posvetiti posebnu pozornost
izgradnji kapaciteta i unapređenju znanja za one stranke koje podnesu zahtjev
za takvom vrsti pomoći.
5.
Prikupljanje informacija navedenih u ovom članku nadopunjavat će informacije
prikupljene na temelju odredaba članka 9.
V.
ODNOS PREMA DRUGIM INSTRUMENTIMA
Članak
20.
ODNOS
PREMA DRUGIM UGOVORIMA: MEĐUSOBNO PODRŽAVANJE, KOMPLEMENTARNOST I
NEPODREĐIVANJE
1.
Stranke potvrđuju da će u dobroj volji provoditi obveze koje proistječu iz ove
Konvencije i svih ostalih ugovora čije su stranke. Prema tome, bez podređivanja
ove Konvencije bilo kojem drugom ugovoru,
(a)
poticat će međusobno podržavanje između ove Konvencije i drugih ugovora čije su
stranke, i
(b)
pri tumačenju i primjeni drugih ugovora čije su stranke ili pri prihvaćanju
drugih međunarodnih obveza stranke će uzimati u obzir relevantne odredbe ove
Konvencije.
2.
Ništa u ovoj Konvenciji neće se tumačiti na način koji bi izmijenio prava i
obveze stranaka iz drugih ugovora čije su stranke.
Članak
21.
MEĐUNARODNO
SAVJETOVANJE I KOORDINACIJA
Stranke
preuzimaju obvezu promicanja ciljeva i načela ove Konvencije u drugim
međunarodnim forumima. U tom cilju stranke će se po potrebi međusobno
savjetovati imajući u vidu ove ciljeve i načela.
VI.
TIJELA KONVENCIJE
Članak
22.
OPĆA
SKUPŠTINA DRŽAVA STRANAKA
1.
Ovime se utemeljuje Opća skupština država stranaka. Opća skupština država
stranaka je opće i vrhovno tijelo ove Konvencije.
2.
Opća skupština država stranaka se sastaje na redovitim zasjedanjima svake dvije
godine po mogućnosti istovremeno s Općom konferencijom UNESCO-a. Ona se može
sastajati na izvanrednim zasjedanjima ako tako odluči ili ako Međuvladin odbor
dobije zahtjev za takvim zasjedanjem od najmanje jedne trećine stranaka.
3.
Opća skupština država stranaka usvaja svoj poslovnik.
4.
Funkcije Opće skupštine država stranaka među ostalim su:
(a)
izbor članova Međuvladinog odbora,
(b)
primanje i razmatranje izvještaja stranaka ove Konvencije koje joj uputi
Međuvladin
odbor,
(c)
odobravanje operativnih smjernica koje na njezin zahtjev izradi Međuvladin
odbor,
(d)
poduzimanje svih mjera koje smatra potrebnim za unapređenje ciljeva Konvencije.
Članak
23.
MEĐUVLADIN
ODBOR
1.
Ovime se u okviru UNESCO-a osniva Međuvladin odbor za zaštitu i promicanje
raznolikosti kulturnih izričaja, u daljnjem tekstu »Međuvladin odbor«.
Međuvladin odbor je sastavljen od 18 država stranaka Konvencije koje je Opća
skupština država stranaka izabrala na razdoblje od četiri godine nakon stupanja
ove Konvencije na snagu sukladno članku 29.
2.
Međuvladin odbor sastaje se jedanput godišnje.
3.
Međuvladin odbor djeluje po ovlasti i smjernicama te je odgovoran Općoj
skupštini država stranaka.
4.
Broj članova Međuvladinog odbora povećava se na 24 kada broj stranaka
Konvencije dosegne 50.
5.
Izbor članova Međuvladinog odbora temelji se na načelima pravedne zemljopisne
zastupljenosti te rotaciji.
6.
Ne dovodeći u pitanje ostale ovlasti koje su mu dane ovom Konvencijom, funkcije
Međuvladinog odbora su:
(a)
promicanje ciljeva Konvencije i poticanje i praćenje njihove provedbe,
(b)
izrada i podnošenje Općoj skupštini država stranaka, na njezin zahtjev,
operativnih smjernica za provođenje i primjenu odredaba Konvencije,
(c)
prenošenje Općoj skupštini država stranaka izvješća stranaka Konvencije,
zajedno sa svojim primjedbama i sažetkom njihovoga sadržaja,
(d)
izradu odgovarajućih preporuka koje bi se provodile u situacijama na koje su
Općoj skupštini država stranaka skrenule pozornost stranke Konvencije u skladu
s relevantnim odredbama Konvencije, osobito člankom 8.,
(e)
utvrđivanje postupaka i drugih mehanizama provođenja konzultacija s ciljem
promicanja ciljeva i načela Konvencije u drugim međunarodnim forumima,
(f)
izvršenje svih ostalih zadaća koje od njega bude zahtijevala Opća skupština
država stranaka.
7.
Međuvladin odbor može, sukladno svom Poslovniku, na svoje sastanke pozvati bilo
koje javno ili privatno tijelo, kao i privatne osobe kako bi ih konzultirao u
vezi s određenim pitanjima.
8.
Međuvladin odbor izrađuje svoj Poslovnik i podnosi ga Općoj skupštini država
stranaka na odobrenje.
Članak
24.
TAJNIŠTVO
UNESCO-a
1.
Tijelima Konvencije pomaže Tajništvo UNESCO-a.
2.
Tajništvo priprema dokumentaciju Opće skupštine država stranaka i Međuvladinog
odbora, dnevni red njihovih sastanaka te pruža pomoć kod izrade izvješća o
provođenju njihovih odluka.
VII.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak
25.
RJEŠAVANJE
SPOROVA
1.
U slučaju spora između stranaka ove Konvencije vezanog za tumačenje ili
primjenu Konvencije, stranke će nastojati spor riješiti putem pregovora.
2.
Ukoliko odnosne stranke ne pronađu rješenje putem pregovora, mogu zajednički
tražiti dobre usluge ili posredovanje treće strane.
3. Ukoliko se ne realiziraju dobre usluge ili
posredovanje ili se ne pronađe rješenje putem pregovora, dobrih usluga ili
posredovanjem, stranka može pribjeći nagodbi u skladu s postupkom propisanim u
Dodatku ovoj Konvenciji. Stranke će u dobroj vjeri razmatrati prijedlog
Mirovnog vijeća za rješavanje spora.
4. Svaka stranka može u vrijeme ratifikacije,
prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja izjaviti da ne priznaje gore predviđeni
postupak mirenja. Svaka stranka koja je dala takvu izjavu može u bilo koje
vrijeme, pisanom obavijesti Generalnom direktoru UNESCO-a istu povući.
Članak
26.
RATIFIKACIJA,
PRIHVAĆANJE, ODOBRENJE ILI PRISTUPANJE DRŽAVA ČLANICA
1.
Ova Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju
država članica UNESCO-a u skladu s njihovim ustavnim postupcima.
2.
Isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju polažu se kod
Glavnog direktora UNESCO-a.
Članak
27.
PRISTUPANJE
1.
Ova je Konvencija otvorena za pristupanje svim državama koje nisu članice
UNESCO-a, ali su članice Ujedinjenih naroda ili bilo koje njegove specijalizirane
agencije, koje je Opća konferencija UNESCO-a pozvala da pristupe.
2.
Ova je Konvencija također otvorena za pristupanje teritorija koji uživaju
potpunu unutarnju samoupravu koju kao takvu priznaju Ujedinjeni narodi ali koji
nisu postigli potpunu neovisnost sukladno Rezoluciji 1514 (XV), Opće skupštine
i koji su nadležni za pitanja koja uređuje ova Konvencija, uključujući
nadležnost za sklapanje ugovora o tim pitanjima.
3.
Sljedeće se odredbe odnose na organizacije regionalnih ekonomskih integracija:
(a)
Ova je Konvencija također otvorena za pristupanje svim organizacijama
regionalnih ekonomskih integracija koje će, osim u dolje navedenim slučajevima,
biti čvrsto obvezane odredbama Konvencije na isti način kao i države stranke,
(b)
U slučaju da je jedna ili više država članica takve organizacije također i
stranka ove Konvencije, organizacija i odnosna država članica ili države
odlučuju o svojim odgovornostima glede izvršavanja obveza na temelju ove
Konvencije. Takva raspodjela odgovornosti stupa na snagu po završetku postupka
obavješćivanja opisanog u podstavku (c). Organizacija i države članice nemaju
pravo realizirati prava iz ove Konvencije istodobno. Pored toga, organizacije
regionalnih ekonomskih integracija, po pitanjima iz njihove nadležnosti,
realiziraju svoje pravo glasovanja s brojem glasova jednakim broju njihovih
država članica koje su stranke Konvencije. Takve organizacije neće realizirati
svoje pravo glasovanja ako neka od njezinih država članica realizira svoje
pravo, i obrnuto,
(c)
Organizacija regionalne ekonomske integracije i njezina država članica ili
države koje su se usuglasile o podjeli odgovornosti sukladno podstavku (b)
obavještavaju stranke o svim takvim predloženim podjelama odgovornosti na
sljedeći način:
(i)
u svojoj ispravi o pristupanju takva organizacija će precizno navesti
pojedinosti o raspodjeli odgovornosti glede pitanja obuhvaćenih ovom
Konvencijom,
(ii)
u slučaju naknadnih izmjena njihovih pojedinačnih odgovornosti, organizacija
regionalnih ekonomskih integracija obavješćuje depozitara o svim predloženim
izmjenama njihovih odnosnih odgovornosti; depozitar sa svoje strane obavješćuje
stranke o takvim izmjenama,
(d)
Za države članice organizacija regionalnih ekonomskih integracija koje postanu
stranke ove Konvencije pretpostavlja se da zadržavaju nadležnost nad svim
pitanjima u odnosu na koja prenosi nadležnosti organizaciji, a koja nisu
konkretno navedena ili prenesena depozitaru,
(e)
»Organizacije regionalne ekonomske integracije« znači organizaciju koju su
osnovale suverene države, članice Ujedinjenih naroda ili bilo koje od njezinih
specijaliziranih agencija, na koju su te države prenijele nadležnosti glede
pitanja obuhvaćenih ovom Konvencijom i koja je valjano ovlaštena, u skladu s
internim procedurama, da postane njezina stranka.
4.
Isprava o pristupanju polaže se kod glavnog direktora UNESCO-a.
Članak
28.
KONTAKTNA
TOČKA
Nakon
što postane ugovorna stranka Konvencije, svaka stranka utvrđuje kontaktnu točku
u skladu sa člankom 9.
Članak
29.
STUPANJE
NA SNAGU
1.
Ova Konvencija stupa na snagu tri mjeseca nakon datuma polaganja tridesete
isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju, ali samo u
odnosu na one države ili regionalne ekonomske integracije koje su pohranile
svoje isprave o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju na taj
datum ili prije tog datuma. Ona stupa na snagu u odnosu na svaku drugu državu
stranku tri mjeseca nakon pohrane isprave o ratifikaciji, prihvaćanju,
odobrenju ili pristupanju.
2.
Za svrhe ovoga članka, bilo koji instrument koji je položila organizacija
regionalne ekonomske integracije neće se računati kao dodatan onima koje su
položile države članice organizacije.
Članak
30.
SAVEZNA
ILI NEUNITARNA USTAVNA UREĐENJA
Priznavajući
da su međunarodni sporazumi jednako obvezujući za stranke bez obzira na njihova
ustavna uređenja, sljedeće se odredbe primjenjuju na države stranke koje imaju
savezno ili neunitarno ustavno uređenje:
a)
u odnosu na odredbe ove Konvencije, čija provedba spada pod pravnu jurisdikciju
savezne ili središnje zakonodavne vlasti, obveze savezne ili središnje vlasti
iste su kao i za one države stranke koje nisu savezne države,
b)
u odnosu na odredbe ove Konvencije, čija provedba spada pod pravnu jurisdikciju
pojedinih ustavotvornih jedinica poput država, županija, pokrajina ili kantona
koje ustav federacije ne obvezuje na donošenje zakonodavnih mjera, savezna
vlast po potrebi obavješćuje nadležna tijela tih ustavotvornih jedinica, poput
država, županija, pokrajina ili kantona o navedenim odredbama uza svoju
preporuku o njihovom usvajanju.
Članak
31.
OTKAZIVANJE
1.
Svaka država stranka može otkazati ovu Konvenciju.
2.
Otkaz se notificira putem pisane isprave koja se polaže kod glavnog direktora
UNESCO-a.
3.
Otkaz proizvodi učinak dvanaest mjeseci nakon primitka isprave o otkazivanju.
On ni u kom slučaju ne utječe na financijske obveze države stranke koja
otkazuje Konvenciju prije datuma kojim povlačenje proizvodi učinak.
Članak
32.
DEPOZITARNE
FUNKCIJE
Glavni
direktor UNESCO-a kao depozitar ove Konvencije obavješćuje države članice
Organizacije, države koje nisu članice Organizacije i organizacije regionalne
ekonomske integracije iz članka 27., kao i Ujedinjene narode o pohrani svih
isprava o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili pristupanju utvrđenih člancima
26. i 27. te o otkazima utvrđenih člankom 31.
Članak
33.
IZMJENE
I DOPUNE
1.
Stranka ove Konvencije može putem pisanog priopćenja upućenog glavnom direktoru
predložiti izmjene i dopune ove Konvencije. Glavni direktor šalje takvo
priopćenje svim državama strankama. Ako u roku od šest mjeseci od datuma slanja
priopćenja najmanje polovina država stranaka pozitivno odgovori na zahtjev,
glavni direktor na sljedećoj sjednici Konferencije stranaka podnosi prijedlog
na raspravu i moguće usvajanje.
2.
Izmjene i dopune usvajaju se dvotrećinskom većinom glasova prisutnih država
stranaka.
3.
Nakon što se usvoje, izmjene i dopune se podnose državama strankama na
ratifikaciju, prihvat, odobrenje ili pristupanje.
4.
Izmjene i dopune stupaju na snagu, ali samo u odnosu na države koje su ih
ratificirale, prihvatile, odobrile ili su im pristupile, tri mjeseca nakon što
dvije trećine država stranaka pohrani isprave iz stavka 3. ovoga članka. Nakon
toga, za svaku državu stranku koja je ratificira, prihvati, odobri ili joj
pristupi ta izmjena i dopuna stupa na snagu tri mjeseca nakon datuma na koji ta
država stranka pohrani svoju ispravu o ratifikaciji, prihvaćanju, odobrenju ili
pristupanju.
5.
Postupak naveden u stavku 3. i 4. ne primjenjuje se na izmjene i dopune članka 23.
koje se odnose na broj država članica Međuvladinog odbora. Te izmjene i dopune
stupaju na snagu u trenutku usvajanja.
6.
Država ili organizacija regionalne ekonomske integracije iz članka 27. koja
postane stranka ove Konvencije nakon stupanja na snagu izmjena i dopuna,
sukladno stavku 4. ovoga članka, u slučaju izostanka iskaza drugačije namjere,
smatra se:
a)
strankom Konvencije kako je izmijenjena i dopunjena, i
b)
strankom Konvencije koja nije izmijenjena i dopunjena u odnosu na svaku stranku
koju te izmjene i dopune ne obvezuju.
Članak
34.
MJERODAVNI
TEKSTOVI
Ova
je Konvencije sastavljena na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom
i španjolskom jeziku s tim da je svaki od tih šest tekstova jednako mjerodavan.
Članak
35.
UPIS
U REGISTAR
Sukladno
članku 102. Povelje Ujedinjenih naroda, ova se Konvencija registrira pri
Tajništvu Ujedinjenih naroda na zahtjev glavnog direktora UNESCO-a.
DODATAK
POSTUPAK
MIRENJA
Članak
1.
MIROVNI
ODBOR
Na
zahtjev jedne od stranaka u sporu osniva se Mirovni odbor. Odbor je sastavljen,
ukoliko se stranke drugačije ne dogovore, od pet članova, od kojih svaka od
stranaka imenuje po dva člana, a zajednički biraju predsjednika Odbora.
Članak
2.
ČLANOVI
ODBORA
U
sporovima između više od dvije stranke, stranke s istim interesom zajednički
dogovorno imenuju svoje članove Odbora. Kada dvije ili više stranaka imaju
različite interese ili postoji spor oko toga imaju li iste interese, one
odvojeno imenuju članove Odbora.
Članak
3.
IMENOVANJA
Ukoliko
stranke ne izvrše imenovanja u roku od dva mjeseca od datuma podnošenja
zahtjeva za osnivanjem Mirovnog odbora, glavni direktor UNESCO-a obavlja
imenovanja ukoliko to od njega zatraži stranka koja je podnijela zahtjev u roku
od daljnja dva mjeseca.
Članak
4.
PREDSJEDNIK
ODBORA
Ukoliko
predsjednik Mirovnog odbora nije izabran u roku od dva mjeseca od imenovanja
zadnjih članova Odbora, glavni direktor UNESCO-a imenuje, na zahtjev stranke,
predsjednika o roku od daljnja dva mjeseca.
Članak
5.
ODLUKE
Mirovni
odbor odlučuje većinom glasova svojih članova. Odbor utvrđuje vlastiti postupak
ukoliko se stranke u sporu ne dogovore drugačije. Odbor daje prijedlog za
rješavanje spora koje stranke razmatraju u dobroj volji.
Članak
6.
NESLAGANJE
Neslaganje
oko nadležnosti Mirovnog odbora rješava Odbor.
CONVENTION ON THE PROTECTION AND PROMOTION OF THE DIVERSITY
OF CULTURAL EXPRESSIONS
The
General Conference of the United Nations Educational, Scientific and Cultural
Organization, meeting in Paris from 3 to 21 October 2005 at its 33rd session,
Affirming
that cultural diversity is a defining characteristic of humanity,
Conscious
that cultural diversity forms a common heritage of humanity and should be
cherished and preserved for the benefit of all,
Being
aware that cultural diversity creates a rich and varied world, which increases
the range of choices and nurtures human capacities and values, and therefore is
a mainspring for sustainable development for communities, peoples and nations,
Recalling
that cultural diversity, flourishing within a framework of democracy,
tolerance, social justice and mutual respect between peoples and cultures, is
indispensable for peace and security at the local, national and international
levels,
Celebrating
the importance of cultural diversity for the full realization of human rights
and fundamental freedoms proclaimed in the Universal Declaration of Human
Rights and other universally recognized instruments,
Emphasizing
the need to incorporate culture as a strategic element in national and
international development policies, as well as in international development
cooperation, taking into account also the United Nations Millennium Declaration
(2000) with its special emphasis on poverty eradication,
Taking
into account that culture takes diverse forms across time and space and that
this diversity is embodied in the uniqueness and plurality of the identities
and cultural expressions of the peoples and societies making up humanity,
Recognizing
the importance of traditional knowledge as a source of intangible and material
wealth, and in particular the knowledge systems of indigenous peoples, and its
positive contribution to sustainable development, as well as the need for its
adequate protection and promotion,
Recognizing
the need to take measures to protect the diversity of cultural expressions,
including their contents, especially in situations where cultural expressions
may be threatened by the possibility of extinction or serious impairment,
Emphasizing
the importance of culture for social cohesion in general, and in particular its
potential for the enhancement of the status and role of women in society,
Being
aware that cultural diversity is strengthened by the free flow of ideas, and
that it is nurtured by constant exchanges and interaction between cultures,
Reaffirming
that freedom of thought, expression and information, as well as diversity of
the media, enable cultural expressions to flourish within societies,
Recognizing
that the diversity of cultural expressions, including traditional cultural
expressions, is an important factor that allows individuals and peoples to
express and to share with others their ideas and values,
Recalling
that linguistic diversity is a fundamental element of cultural diversity, and
reaffirming the fundamental role that education plays in the protection and
promotion of cultural expressions,
Taking
into account the importance of the vitality of cultures, including for persons
belonging to minorities and indigenous peoples, as manifested in their freedom
to create, disseminate and distribute their traditional cultural expressions
and to have access thereto, so as to benefit them for their own development,
Emphasizing
the vital role of cultural interaction and creativity, which nurture and renew
cultural expressions and enhance the role played by those involved in the
development of culture for the progress of society at large,
Recognizing
the importance of intellectual property rights in sustaining those involved in
cultural creativity,
Being
convinced that cultural activities, goods and services have both an economic
and a cultural nature, because they convey identities, values and meanings, and
must therefore not be treated as solely having commercial value,
Noting
that while the processes of globalization, which have been facilitated by the
rapid development of information and communication technologies, afford
unprecedented conditions for enhanced interaction between cultures, they also
represent a challenge for cultural diversity, namely in view of risks of
imbalances between rich and poor countries,
Being
aware of UNESCO’s specific mandate to ensure respect for the diversity of
cultures and to recommend such international agreements as may be necessary to
promote the free flow of ideas by word and image,
Referring
to the provisions of the international instruments adopted by UNESCO relating
to cultural diversity and the exercise of cultural rights, and in particular
the Universal Declaration on Cultural Diversity of 2001,
Adopts
this Convention on 20 October 2005.
I.
OBJECTIVES AND GUIDING PRINCIPLES
Article
1
OBJECTIVES
The
objectives of this Convention are:
(a)
to protect and promote the diversity of cultural expressions;
(b)
to create the conditions for cultures to flourish and to freely interact in a
mutually beneficial manner;
(c)
to encourage dialogue among cultures with a view to ensuring wider and balanced
cultural exchanges in the world in favour of intercultural respect and a
culture of peace;
(d)
to foster interculturality in order to develop cultural interaction in the
spirit of building bridges among peoples;
(e)
to promote respect for the diversity of cultural expressions and raise
awareness of its value at the local, national and international levels;
(f)
to reaffirm the importance of the link between culture and development for all
countries, particularly for developing countries, and to support actions
undertaken nationally and internationally to secure recognition of the true
value of this link;
(g)
to give recognition to the distinctive nature of cultural activities, goods and
services as vehicles of identity, values and meaning;
(h)
to reaffirm the sovereign rights of States to maintain, adopt and implement
policies and measures that they deem appropriate for the protection and
promotion of the diversity of cultural expressions on their territory;
(i)
to strengthen international cooperation and solidarity in a spirit of
partnership with a view, in particular, to enhancing the capacities of
developing countries in order to protect and promote the diversity of cultural
expressions.
Article
2
GUIDING
PRINCIPLES
1.
Principle of respect for human rights and fundamental freedoms
Cultural
diversity can be protected and promoted only if human rights and fundamental
freedoms, such as freedom of expression, information and communication, as well
as the ability of individuals to choose cultural expressions, are guaranteed.
No one may invoke the provisions of this Convention in order to infringe human
rights and fundamental freedoms as enshrined in the Universal Declaration of
Human Rights or guaranteed by international law, or to limit the scope thereof.
2.
Principle of sovereignty
States
have, in accordance with the Charter of the United Nations and the principles
of international law, the sovereign right to adopt measures and policies to
protect and promote the diversity of cultural expressions within their
territory.
3.
Principle of equal dignity of and respect for all cultures
The
protection and promotion of the diversity of cultural expressions presuppose the
recognition of equal dignity of and respect for all cultures, including the
cultures of persons belonging to minorities and indigenous peoples.
4.
Principle of international solidarity and cooperation
International
cooperation and solidarity should be aimed at enabling countries, especially
developing countries, to create and strengthen their means of cultural
expression, including their cultural industries, whether nascent or
established, at the local, national and international levels.
5.
Principle of the complementarity of economic and cultural aspects of
development
Since
culture is one of the mainsprings of development, the cultural aspects of
development are as important as its economic aspects, which individuals and
peoples have the fundamental right to participate in and enjoy.
6.
Principle of sustainable development
Cultural
diversity is a rich asset for individuals and societies. The protection,
promotion and maintenance of cultural diversity are an essential requirement
for sustainable development for the benefit of present and future generations.
7.
Principle of equitable access
Equitable
access to a rich and diversified range of cultural expressions from all over
the world and access of cultures to the means of expressions and dissemination
constitute important elements for enhancing cultural diversity and encouraging
mutual understanding.
8.
Principle of openness and balance
When
States adopt measures to support the diversity of cultural expressions, they
should seek to promote, in an appropriate manner, openness to other cultures of
the world and to ensure that these measures are geared to the objectives
pursued under the present Convention.
II.
SCOPE OF APPLICATION
Article
3
SCOPE
OF APPLICATION
This
Convention shall apply to the policies and measures adopted by the Parties
related to the protection and promotion of the diversity of cultural
expressions.
III.
DEFINITIONS
Article
4
DEFINITIONS
For
the purposes of this Convention, it is understood that:
1.
Cultural diversity
»Cultural
diversity« refers to the manifold ways in which the cultures of groups and
societies find expression. These expressions are passed on within and among
groups and societies.
Cultural
diversity is made manifest not only through the varied ways in which the
cultural heritage of humanity is expressed, augmented and transmitted through
the variety of cultural expressions, but also through diverse modes of artistic
creation, production, dissemination, distribution and enjoyment, whatever the
means and technologies used.
2.
Cultural content
»Cultural
content« refers to the symbolic meaning, artistic dimension and cultural values
that originate from or express cultural identities.
3.
Cultural expressions
»Cultural
expressions« are those expressions that result from the creativity of
individuals, groups and societies, and that have cultural content.
4.
Cultural activities, goods and services
»Cultural
activities, goods and services« refers to those activities, goods and services,
which at the time they are considered as a specific attribute, use or purpose,
embody or convey cultural expressions, irrespective of the commercial value
they may have. Cultural activities may be an end in themselves, or they may
contribute to the production of cultural goods and services.
5.
Cultural industries
»Cultural
industries« refers to industries producing and distributing cultural goods or
services as defined in paragraph 4 above.
6.
Cultural policies and measures
»Cultural
policies and measures« refers to those policies and measures relating to
culture, whether at the local, national, regional or international level that
are either focused on culture as such or are designed to have a direct effect
on cultural expressions of individuals, groups or societies, including on the
creation, production, dissemination, distribution of and access to cultural
activities, goods and services.
7.
Protection
»Protection«
means the adoption of measures aimed at the preservation, safeguarding and
enhancement of the diversity of cultural expressions.
»Protect«
means to adopt such measures.
8.
Interculturality
»Interculturality«
refers to the existence and equitable interaction of diverse cultures and the
possibility of generating shared cultural expressions through dialogue and mutual
respect.
IV.
RIGHTS AND OBLIGATIONS OF PARTIES
Article
5
GENERAL
RULE REGARDING RIGHTS AND OBLIGATIONS
1.
The Parties, in conformity with the Charter of the United Nations, the
principles of international law and universally recognized human rights
instruments, reaffirm their sovereign right to formulate and implement their
cultural policies and to adopt measures to protect and promote the diversity of
cultural expressions and to strengthen international cooperation to achieve the
purposes of this Convention.
2.
When a Party implements policies and takes measures to protect and promote the
diversity of cultural expressions within its territory, its policies and
measures shall be consistent with the provisions of this Convention.
Article
6
RIGHTS
OF PARTIES AT THE NATIONAL LEVEL
1.
Within the framework of its cultural policies and measures as defined in
Article 4.6 and taking into account its own particular circumstances and needs,
each Party may adopt measures aimed at protecting and promoting the diversity
of cultural expressions within its territory.
2.
Such measures may include the following:
(a)
regulatory measures aimed at protecting and promoting diversity of cultural
expressions;
(b)
measures that, in an appropriate manner, provide opportunities for domestic
cultural activities, goods and services among all those available within the
national territory for the creation, production, dissemination, distribution
and enjoyment of such domestic cultural activities, goods and services, including
provisions relating to the language used for such activities, goods and
services;
(c)
measures aimed at providing domestic independent cultural industries and
activities in the informal sector effective access to the means of production,
dissemination and distribution of cultural activities, goods and services;
(d)
measures aimed at providing public financial assistance;
(e)
measures aimed at encouraging non-profit organizations, as well as public and
private institutions and artists and other cultural professionals, to develop
and promote the free exchange and circulation of ideas, cultural expressions
and cultural activities, goods and services, and to stimulate both the creative
and entrepreneurial spirit in their activities;
(f)
measures aimed at establishing and supporting public institutions, as
appropriate;
(g)
measures aimed at nurturing and supporting artists and others involved in the
creation of cultural expressions;
(h)
measures aimed at enhancing diversity of the media, including through public
service broadcasting.
Article
7
MEASURES
TO PROMOTE CULTURAL EXPRESSIONS
1.
Parties shall endeavour to create in their territory an environment which
encourages individuals and social groups:
(a)
to create, produce, disseminate, distribute and have access to their own
cultural expressions, paying due attention to the special circumstances and
needs of women as well as various social groups, including persons belonging to
minorities and indigenous peoples;
(b)
to have access to diverse cultural expressions from within their territory as
well as from other countries of the world.
2.
Parties shall also endeavour to recognize the important contribution of
artists, others involved in the creative process, cultural communities, and
organizations that support their work, and their central role in nurturing the
diversity of cultural expressions.
Article
8
MEASURES
TO PROTECT CULTURAL EXPRESSIONS
1.
Without prejudice to the provisions of Articles 5 and 6, a Party may determine
the existence of special situations where cultural expressions on its territory
are at risk of extinction, under serious threat, or otherwise in need of urgent
safeguarding.
2.
Parties may take all appropriate measures to protect and preserve cultural
expressions in situations referred to in paragraph 1 in a manner consistent
with the provisions of this Convention.
3.
Parties shall report to the Intergovernmental Committee referred to in Article
23 all measures taken to meet the exigencies of the situation, and the
Committee may make appropriate recommendations.
Article
9
INFORMATION
SHARING AND TRANSPARENCY
Parties
shall:
(a)
provide appropriate information in their reports to UNESCO every four years on
measures taken to protect and promote the diversity of cultural expressions
within their territory and at the international level;
(b)
designate a point of contact responsible for information sharing in relation to
this Convention;
(c)
share and exchange information relating to the protection and promotion of the
diversity of cultural expressions.
Article
10
EDUCATION
AND PUBLIC AWARENESS
Parties
shall:
(a)
encourage and promote understanding of the importance of the protection and
promotion of the diversity of cultural expressions, inter alia, through
educational and greater public awareness programmes;
(b)
cooperate with other Parties and international and regional organizations in
achieving the purpose of this article;
(c)
endeavour to encourage creativity and strengthen production capacities by
setting up educational, training and exchange programmes in the field of
cultural industries. These measures should be implemented in a manner which
does not have a negative impact on traditional forms of production.
Article
11
PARTICIPATION
OF CIVIL SOCIETY
Parties
acknowledge the fundamental role of civil society in protecting and promoting
the diversity of cultural expressions. Parties shall encourage the active
participation of civil society in their efforts to achieve the objectives of
this Convention.
Article
12
PROMOTION
OF INTERNATIONAL COOPERATION
Parties
shall endeavour to strengthen their bilateral, regional and international
cooperation for the creation of conditions conducive to the promotion of the
diversity of cultural expressions, taking particular account of the situations
referred to in Articles 8 and 17, notably in order to:
(a)
facilitate dialogue among Parties on cultural policy;
(b)
enhance public sector strategic and management capacities in cultural public
sector institutions, through professional and international cultural exchanges
and sharing of best practices;
(c)
reinforce partnerships with and among civil society, non-governmental
organizations and the private sector in fostering and promoting the diversity
of cultural expressions;
(d)
promote the use of new technologies, encourage partnerships to enhance
information sharing and cultural understanding, and foster the diversity of
cultural expressions;
(e)
encourage the conclusion of co-production and co-distribution agreements.
Article
13
INTEGRATION
OF CULTURE IN SUSTAINABLE DEVELOPMENT
Parties
shall endeavour to integrate culture in their development policies at all
levels for the creation of conditions conducive to sustainable development and,
within this framework, foster aspects relating to the protection and promotion
of the diversity of cultural expressions.
Article
14
COOPERATION
FOR DEVELOPMENT
Parties
shall endeavour to support cooperation for sustainable development and poverty
reduction, especially in relation to the specific needs of developing
countries, in order to foster the emergence of a dynamic cultural sector by,
inter alia, the following means:
(a)
the strengthening of the cultural industries in developing countries through:
(i)
creating and strengthening cultural production and distribution capacities in
developing countries;
(ii)
facilitating wider access to the global market and international distribution
networks for their cultural activities, goods and services;
(iii)
enabling the emergence of viable local and regional markets;
(iv)
adopting, where possible, appropriate measures in developed countries with a
view to facilitating access to their territory for the cultural activities,
goods and services of developing countries;
(v)
providing support for creative work and facilitating the mobility, to the
extent possible, of artists from the developing world;
(vi)
encouraging appropriate collaboration between developed and developing
countries in the areas, inter alia, of music and film;
(b)
capacity-building through the exchange of information, experience and
expertise, as well as the training of human resources in developing countries,
in the public and private sector relating to, inter alia, strategic and
management capacities, policy development and implementation, promotion and
distribution of cultural expressions, small-, medium- and micro-enterprise
development, the use of technology, and skills development and transfer;
(c)
technology transfer through the introduction of appropriate incentive measures
for the transfer of technology and know-how, especially in the areas of
cultural industries and enterprises;
(d)
financial support through:
(i)
the establishment of an International Fund for Cultural Diversity as provided
in Article 18;
(ii)
the provision of official development assistance, as appropriate, including
technical assistance, to stimulate and support creativity;
(iii)
other forms of financial assistance such as low interest loans, grants and other funding mechanisms.
Article
15
COLLABORATIVE
ARRANGEMENTS
Parties
shall encourage the development of partnerships, between and within the public
and private sectors and non-profit organizations, in order to cooperate with
developing countries in the enhancement of their capacities in the protection and
promotion of the diversity of cultural expressions. These innovative
partnerships shall, according to the practical needs of developing countries,
emphasize the further development of infrastructure, human resources and
policies, as well as the exchange of cultural activities, goods and services.
Article
16
PREFERENTIAL
TREATMENT FOR DEVELOPING COUNTRIES
Developed
countries shall facilitate cultural exchanges with developing countries by
granting, through the appropriate institutional and legal frameworks,
preferential treatment to artists and other cultural professionals and
practitioners, as well as cultural goods and services from developing
countries.
Article
17
INTERNATIONAL
COOPERATION IN SITUATIONS OF SERIOUS THREAT TO CULTURAL EXPRESSIONS
Parties
shall cooperate in providing assistance to each other, and, in particular to
developing countries, in situations referred to under Article 8.
Article
18
INTERNATIONAL
FUND FOR CULTURAL DIVERSITY
1.
An International Fund for Cultural Diversity, hereinafter referred to as »the
Fund«, is hereby established.
2.
The Fund shall consist of funds-in-trust established in accordance with the
Financial Regulations of UNESCO.
3.
The resources of the Fund shall consist of:
(a)
voluntary contributions made by Parties;
(b)
funds appropriated for this purpose by the General Conference of UNESCO;
(c)
contributions, gifts or bequests by other States; organizations and programmes
of the United Nations system, other regional or international organizations;
and public or private bodies or individuals;
(d)
any interest due on resources of the Fund;
(e)
funds raised through collections and receipts from events organized for the
benefit of the Fund;
(f)
any other resources authorized by the Fund’s regulations.
4.
The use of resources of the Fund shall be decided by the Intergovernmental
Committee on the basis of guidelines determined by the Conference of Parties
referred to in Article 22.
5.
The Intergovernmental Committee may accept contributions and other forms of
assistance for general and specific purposes relating to specific projects,
provided that those projects have been approved by it.
6.
No political, economic or other conditions that are incompatible with the
objectives of this Convention may be attached to contributions made to the
Fund.
7.
Parties shall endeavour to provide voluntary contributions on a regular basis
towards the implementation of this Convention.
Article
19
EXCHANGE,
ANALYSIS AND DISSEMINATION OF INFORMATION
1.
Parties agree to exchange information and share expertise concerning data
collection and statistics on the diversity of cultural expressions as well as
on best practices for its protection and promotion.
2.
UNESCO shall facilitate, through the use of existing mechanisms within the
Secretariat, the collection, analysis and dissemination of all relevant
information, statistics and best practices.
3.
UNESCO shall also establish and update a data bank on different sectors and
governmental, private and non-profit organizations involved in the area of
cultural expressions.
4.
To facilitate the collection of data, UNESCO shall pay particular attention to
capacity-building and the strengthening of expertise for Parties that submit a
request for such assistance.
5.
The collection of information identified in this Article shall complement the
information collected under the provisions of Article 9.
V.
RELATIONSHIP TO OTHER INSTRUMENTS
Article
20
RELATIONSHIP
TO OTHER TREATIES: MUTUAL SUPPORTIVENESS, COMPLEMENTARITY ANDNON-SUBORDINATION
1.
Parties recognize that they shall perform in good faith their obligations under
this Convention and all other treaties to which they are parties. Accordingly,
without subordinating this Convention to any other treaty,
(a)
they shall foster mutual supportiveness between this Convention and the other
treaties to which they are parties; and
(b)
when interpreting and applying the other treaties to which they are parties or
when entering into other international obligations, Parties shall take into account
the relevant provisions of this Convention.
2.
Nothing in this Convention shall be interpreted as modifying rights and
obligations of the Parties under any other treaties to which they are parties.
Article
21
INTERNATIONAL
CONSULTATION AND COORDINATION
Parties
undertake to promote the objectives and principles of this Convention in other
international forums. For this purpose, Parties shall consult each other, as
appropriate, bearing in mind these objectives and principles.
VI.
ORGANS OF THE CONVENTION
Article
22
CONFERENCE
OF PARTIES
1.
A Conference of Parties shall be established. The Conference of Parties shall
be the plenary and supreme body of this Convention.
2.
The Conference of Parties shall meet in ordinary session every two years, as far
as possible, in conjunction with the General Conference of UNESCO. It may meet
in extraordinary session if it so decides or if the Intergovernmental Committee
receives a request to that effect from at least one-third of the Parties.
3.
The Conference of Parties shall adopt its own rules of procedure.
4.
The functions of the Conference of Parties shall be, inter alia:
(a)
to elect the Members of the Intergovernmental Committee;
(b)
to receive and examine reports of the Parties to this Convention transmitted by
the Intergovernmental Committee;
(c)
to approve the operational guidelines prepared upon its request by the
Intergovernmental Committee;
(d)
to take whatever other measures it may consider necessary to further the
objectives of this Convention.
Article
23
INTERGOVERNMENTAL
COMMITTEE
1.
An Intergovernmental Committee for the Protection and Promotion of the
Diversity of Cultural Expressions, hereinafter referred to as »the
Intergovernmental Committee«, shall be established within UNESCO. It shall be
composed of representatives of 18 States Parties to the Convention, elected for
a term of four years by the Conference of Parties upon entry into force of this
Convention pursuant to Article 29.
2.
The Intergovernmental Committee shall meet annually.
3.
The Intergovernmental Committee shall function under the authority and guidance
of and be accountable to the Conference of Parties.
4.
The Members of the Intergovernmental Committee shall be increased to 24 once
the number of Parties to the Convention reaches 50.
5.
The election of Members of the Intergovernmental Committee shall be based on
the principles of equitable geographical representation as well as rotation.
6.
Without prejudice to the other responsibilities conferred upon it by this Convention,
the functions of the Intergovernmental Committee shall be:
(a)
to promote the objectives of this Convention and to encourage and monitor the
implementation thereof;
(b)
to prepare and submit for approval by the Conference of Parties, upon its request,
the operational guidelines for the implementation and application of the
provisions of the Convention;
(c)
to transmit to the Conference of Parties reports from Parties to the
Convention, together with its comments and a summary of their contents;
(d)
to make appropriate recommendations to be taken in situations brought to its
attention by Parties to the Convention in accordance with relevant provisions
of the Convention, in particular Article 8;
(e)
to establish procedures and other mechanisms for consultation aimed at
promoting the objectives and principles of this Convention in other
international forums;
(f)
to perform any other tasks as may be requested by the Conference of Parties.
7.
The Intergovernmental Committee, in accordance with its Rules of Procedure, may
invite at any time public or private organizations or individuals to
participate in its meetings for consultation on specific issues.
8.
The Intergovernmental Committee shall prepare and submit to the Conference of
Parties, for approval, its own Rules of Procedure.
Article
24
UNESCO
SECRETARIAT
1.
The organs of the Convention shall be assisted by the UNESCO Secretariat.
2.
The Secretariat shall prepare the documentation of the Conference of Parties
and the Intergovernmental Committee as well as the agenda of their meetings and
shall assist in and report on the implementation of their decisions.
VII.
FINAL CLAUSES
Article
25
SETTLEMENT
OF DISPUTES
1.
In the event of a dispute between Parties to this Convention concerning the interpretation
or the application of the Convention, the Parties shall seek a solution by
negotiation.
2.
If the Parties concerned cannot reach agreement by negotiation, they may
jointly seek the good offices of, or request mediation by, a third party.
3.
If good offices or mediation are not undertaken or if there is no settlement by
negotiation, good offices or mediation, a Party may have recourse to
conciliation in accordance with the procedure laid down in the Annex of this
Convention. The Parties shall consider in good faith the proposal made by the
Conciliation Commission for the resolution of the dispute.
4.
Each Party may, at the time of ratification, acceptance, approval or accession,
declare that it does not recognize the conciliation procedure provided for
above. Any Party having made such a declaration may, at any time, withdraw this
declaration by notification to the Director-General of UNESCO.
Article
26
RATIFICATION,
ACCEPTANCE, APPROVAL OR ACCESSION BY MEMBER STATES
1.
This Convention shall be subject to ratification, acceptance, approval or
accession by Member States of UNESCO in accordance with their respective
constitutional procedures.
2.
The instruments of ratification, acceptance, approval or accession shall be
deposited with the Director-General of UNESCO.
Article
27
ACCESSION
1.
This Convention shall be open to accession by all States not Members of UNESCO
but members of the United Nations, or of any of its specialized agencies, that
are invited by the General Conference of UNESCO to accede to it.
2.
This Convention shall also be open to accession by territories which enjoy full
internal self-government recognized as such by the United Nations, but which
have not attained full independence in accordance with General Assembly resolution
1514 (XV), and which have competence over the matters governed by this
Convention, including the competence to enter into treaties in respect of such
matters.
3.
The following provisions apply to regional economic integration organizations:
(a)
This Convention shall also be open to accession by any regional economic
integration organization, which shall, except as provided below, be fully bound
by the provisions of the Convention in the same manner as States Parties;
(b)
In the event that one or more Member States of such an organization is also
Party to this Convention, the organization and such Member State or States
shall decide on their responsibility for the performance of their obligations
under this Convention. Suchdistribution of responsibility shall take effect
following completion of the notification procedure described in subparagraph
(c). The organization and the Member States shall not be entitled to exercise
rights under this Convention concurrently. In addition, regional economic integration
organizations, in matters within their competence, shall exercise their rights
to vote with a number of votes equal to the number of their Member States that
are Parties to this Convention. Such an organization shall not exercise its
right to vote if any of its Member States exercises its right, and vice-versa;
(c)
A regional economic integration organization and its Member State or States
which have agreed on a distribution of responsibilities as provided in
subparagraph (b) shall inform the Parties of any such proposed distribution of
responsibilities in the following manner:
(i)
in their instrument of accession, such organization shall declare with
specificity, the distribution of their responsibilities with respect to matters
governed by the Convention;
(ii)
in the event of any later modification of their respective responsibilities,
the regional economic integration organization shall inform the depositary of
any such proposed modification of their respective responsibilities; the
depositary shall in turn inform the Parties of such modification;
(d)
Member States of a regional economic integration organization which become
Parties to this Convention shall be presumed to retain competence over all
matters in respect of which transfers of competence to the organization have
not been specifically declared or informed to the depositary;
(e)
»Regional economic integration organization« means an organization constituted
by sovereign States, members of the United Nations or of any of its specialized
agencies, to which those States have transferred competence in respect of
matters governed by this Convention and which has been duly authorized, in
accordance with its internal procedures, to become a Party to it.
4.
The instrument of accession shall be deposited with the Director-General of
UNESCO.
Article
28
POINT
OF CONTACT
Upon
becoming Parties to this Convention, each Party shall designate a point of
contact as referred to in Article 9.
Article
29
ENTRY
INTO FORCE
1.
This Convention shall enter into force three months after the date of deposit
of the thirtieth instrument of ratification, acceptance, approval or accession,
but only with respect to those States or regional economic integration
organizations that have deposited their respective instruments of ratification,
acceptance, approval, or accession on or before that date. It shall enter into
force with respect to any other Party three months after the deposit of its
instrument of ratification, acceptance, approval or accession.
2.
For the purposes of this Article, any instrument deposited by a regional
economic integration organization shall not be counted as additional to those
deposited by Member States of the organization.
Article
30
FEDERAL
OR NON-UNITARY CONSTITUTIONAL SYSTEMS
Recognizing
that international agreements are equally binding on Parties regardless of
their constitutional systems, the following provisions shall apply to Parties
which have a federal or non-unitary constitutional system:
(a)
with regard to the provisions of this Convention, the implementation of which
comes under the legal jurisdiction of the federal or central legislative power,
the obligations of the federal or central government shall be the same as for
those Parties which are not federal States;
(b)
with regard to the provisions of the Convention, the implementation of which
comes under the jurisdiction of individual constituent units such as States,
counties, provinces, or cantons which are not obliged by the constitutional
system of the federation to take legislative measures, the federal government
shall inform, as necessary, the competent authorities of constituent units such
as States, counties, provinces or cantons of the said provisions, with its
recommendation for their adoption.
Article
31
DENUNCIATION
1.
Any Party to this Convention may denounce this Convention.
2.
The denunciation shall be notified by an instrument in writing deposited with
the Director-General of UNESCO.
3.
The denunciation shall take effect 12 months after the receipt of the
instrument of denunciation. It shall in no way affect the financial obligations
of the Party denouncing the Convention until the date on which the withdrawal
takes effect.
Article
32
DEPOSITARY
FUNCTIONS
The
Director-General of UNESCO, as the depositary of this Convention, shall inform
the Member States of the Organization, the States not members of the
Organization and regional economic integration organizations referred to in
Article 27, as well as the United Nations, of the deposit of all the instruments
of ratification, acceptance, approval or accession provided for in Articles 26
and 27, and of the denunciations provided for in Article 31.
Article
33
AMENDMENTS
1.
A Party to this Convention may, by written communication addressed to the
Director-General, propose amendments to this Convention. The Director-General
shall circulate such communication to all Parties. If, within six months from
the date of dispatch of the communication, no less than one half of the Parties
reply favourably to the request, the Director-General shall present such
proposal to the next session of the Conference of Parties for discussion and
possible adoption.
2.
Amendments shall be adopted by a two-thirds majority of Parties present and
voting.
3.
Once adopted, amendments to this Convention shall be submitted to the Parties
for ratification, acceptance, approval or accession.
4.
For Parties which have ratified, accepted, approved or acceded to them,
amendments to this Convention shall enter into force three months after the
deposit of the instruments referred to in paragraph 3 of this Article by
two-thirds of the Parties. Thereafter, for each Party that ratifies, accepts,
approves or accedes to an amendment, the said amendment shall enter into force
three months after the date of deposit by that Party of its instrument of
ratification, acceptance, approval or accession.
5.
The procedure set out in paragraphs 3 and 4 shall not apply to amendments to
Article 23 concerning the number of Members of the Intergovernmental Committee.
These amendments shall enter into force at the time they are adopted.
6.
A State or a regional economic integration organization referred to in Article
27 which becomes a Party to this Convention after the entry into force of
amendments in conformity with paragraph 4 of this Article shall, failing an
expression of different intention, be considered to be:
(a)
Party to this Convention as so amended; and
(b)
a Party to the unamended Convention in relation to any Party not bound by the
amendments.
Article
34
AUTHORITATIVE
TEXTS
This
Convention has been drawn up in Arabic, Chinese, English, French, Russian and
Spanish, all six texts being equally authoritative.
Article
35
REGISTRATION
In
conformity with Article 102 of the Charter of the United Nations, this
Convention shall be registered with the Secretariat of the United Nations at
the request of the Director-General of UNESCO.
ANNEX
CONCILIATION
PROCEDURE
Article
1
CONCILIATION
COMMISSION
A
Conciliation Commission shall be created upon the request of one of the Parties
to the dispute. The Commission shall, unless the Parties otherwise agree, be
composed of five members, two appointed by each Party concerned and a President
chosen jointly by those members.
Article
2
MEMBERS
OF THE COMMISSION
In
disputes between more than two Parties, Parties in the same interest shall
appoint heir members of the Commission jointly by agreement. Where two or more
Parties have separate interests or there is a disagreement as to whether they
are of the same interest, they shall appoint their members separately.
Article
3
APPOINTMENTS
If
any appointments by the Parties are not made within two months of the date of
the request to create a Conciliation Commission, the Director-General of UNESCO
shall, if asked to do so by the Party that made the request, make those
appointments within a further two-month period.
Article
4
PRESIDENT
OF THE COMMISSION
If
a President of the Conciliation Commission has not been chosen within two
months of the last of the members of the Commission being appointed, the
Director-General of UNESCO shall, if asked to do so by a Party, designate a
President within a further two-month period.
Article
5
DECISIONS
The
Conciliation Commission shall take its decisions by majority vote of its
members. It shall, unless the Parties to the dispute otherwise agree, determine
its own procedure. It shall render a proposal for resolution of the dispute,
which the Parties shall consider in good faith.
Article
6
DISAGREEMENT
A
disagreement as to whether the Conciliation Commission has competence shall be
decided by the Commission.
Članak 3.
Provedba
ovoga Zakona u djelokrugu je središnjeg tijela državne uprave nadležnog za
poslove kulture.
Članak 4.
Na
dan stupanja na snagu ovoga Zakona, Konvencija iz članka 1. ovoga Zakona nije
na snazi, te će se podaci o njezinom stupanju na snagu u odnosu na Republiku
Hrvatsku objaviti naknadno u skladu s odredbom članka 30. stavka 3. Zakona o
sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora.
Članak 5.
Ovaj
Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa:
612-01/06-01/02
Zagreb,
12. svibnja 2006.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Vladimir Šeks, v. r.